Prva u nizu tribina "Otvoreno o vjeri" koje u Godini vjere priređuje Dubrovačka biskupija održana je u četvrtak, 29. studenoga, u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a gošća tribine bila je Ljilja Vokić, ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu. Tribinu je vodio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić.

Kao poticaj za organiziranje tribina na kojima će o načinima življenja vjere svjedočiti vjernici iz društvenoga, kulturnog, političkog i sportskog života generalni vikar je naveo citat iz motu proprija "Porta fidei" pape Benedikta XVI. uz Godinu vjere u kojem se govori kako se danas, uslijed duboke krize vjere koja pogađa mnoge osobe, ne može više govoriti o jedinstvenoj kulturnoj matrici nadahnutoj vrijednostima kršćanske vjere.

Odgovarajući na pitanje tko je za nju Bog, ravnateljica Vokić istaknula je da je Bog za nju sve te da je vjera najveći i najljepši dar koji čovjek u životu može imati. Potom, u njezinom životu, majčinstvo. Od najranijeg djetinjstva susrela se s vjerom svojih roditelja jer su njezini i otac i majka išli nedjeljom na misu, a to ostavlja traga na djeci. Svećenici franjevci pridonijeli su njezinoj vjeri, osobito u kriznom trenutku za vjeru u trećem razredu gimnazije kada je kroz razgovor sa svećenikom pronašla odgovor na svoje dileme.

Supruga je upoznala na vjeronauku, a djecu je uredno vodila na župni vjeronauk u komunizmu, premda je radila u školi. Od oca je, naime, naučila da se ne treba bojati ljudi nego samo Boga.

"Vi morate svojim životom svjedočiti ono što je Bog odredio. Nema razlike među ljudima, vi ste dužni činiti dobra djela jer se po tome mi prepoznajemo kao djeca Božja", istaknula je gošća, navodeći primjer zauzimanja za pripadnike drugih naroda i vjeroispovijesti.

O putu vjere rekla je da se u životu čovjeka sve mijenja, da on sazrijeva i da se s godinama čovjekovo poimanje života mijenja, pa tako on sazrijeva i u vjeri. Od navike koja se stječe u djetinjstvu, preko zauzimanja za vjeru kasnije.

"Vremenom vas udaraju s jedne strane, miluju s druge strane i vi se formirate kao osoba koja stvara svoju sliku Boga, čovjeka, prijatelja, supruga, majke, svega. A pritom nam pomažu dobri ljudi", rekla je i navela primjere tko joj je sve pomagao na putu vjere.

"Ono što ja upisujem u veliko dobro svog života je to da sam uvijek susretala prekrasne svećenike. Njih smatram darom. Moji roditelji su meni bili dar i dali su mi temelje u vjeri, ali oni nisu bili ljudi koji su znali moju vjeru proširiti i dati joj maha kako je moja duša tražila", ustvrdila je ravnateljica Vokić. Danas se smatra blagoslovljenom što je njezin život vjerom ispunjen.

Među političarima i javnim djelatnicima ne razgovora se puno o vjeri jer oni to drže osobnom stvarnošću, rekla je gošća o vjeri i prenošenju vjere među njima. Ljudi vjerojatno vjeru nose duboko zapretenu u sebi, o čemu svjedoči i primjer pokojnog Borisa Šprema.

"Ljudi će radije reći da ne vjeruju nego da vjeruju. Oni koji ne vjeruju se ponose time, a vjernici će biti suzdržani, što je velika šteta jer na taj način širite vjeru", istaknula je Vokić. Posebice oni koji djeluju na mlade trebaju biti najsnažniji svjedoci vjere i ne smiju šutjeti. Navela je primjere kako je svojoj djeci, a i drugima prenosila vjeru.

O ulozi žene u Crkvi bivša ministrica prosvjete rekla je da biti svećenica, što zapadni svijet promovira, je više utjecaj feminizma nego silna želja da bi žene propovijedale i pridonijele Crkvi. Istaknula je da žene imaju svoje mjesto u Crkvi: "Ima li veće i važnije uloge od odgojiteljice. Ako odgojite nekog u vjeri - ništa niste izgubili u životu. Ako pomognete nekom da odraste u vjeri, vi ste ispunili svoju zadaću. Ako žena čini dobra djela, radi u humane svrhe, ispunila je svoju zadaću".

Ravnateljica Vokić također je govorila o povezanosti svoje vjere i posla kojeg radi. Kao ravnateljica škole od 800 učenika gdje njih 75% ide na vjeronauk organizira za njih mjesečne tribine. Među brojnim gostima bio je i Nick Vujičić čije svjedočanstvo je ostavilo jak dojam i na učenike i na profesore i druge goste. Također se kao ravnateljica javno zauzela za to da križ ostane u školama.

Ravnateljica Vokić odgovorila je da krize u odgoju u vjeri nema, ali ima kod nekih krize u odgoju i krize u moralnim vrijednostima. Primijetila je da sve više mladih ljudi dolazi u crkvu. Spomenula je i kako su danas mladi izloženi različitim utjecajima, sve se nastoji relativizirati, ali su zato roditelji tu. "Nema relativizacije, vrijednosti su vrijednosti, moralne norme su moralne norme. Roditelji su tu često komotni, ne društvo", ustvrdila je gošća. Također je govorila o zdravstvenom odgoju u školama, istaknuvši da roditelji previše šute, premda u posljednje vrijeme i nju nazivaju i izražavaju želju da njihova djeca ne nazoče nekim modulima tog predmeta.

Kao jedan od načina svjedočenja vjere gošća je preporučila odlazak na zornice. "To je veliko odricanje i žrtva, ali vjerujte, vi koji niste bili, da nema ljepšeg i uzvišenijeg osjećaja. Kad ljudi jure prema crkvi ili izlaze iz crkve tako rano i počinju dan s Bogom. To je nešto s čime zaista Gospodina iščekujete", rekla je Vokić.

Izvor: IKA

Datum utrke: 02.12.2012.

Mjesto utrke: Crikvenica

Organizator: DMC Via Mea Travel Crikvenica

Suorganizatori: TZ Crikvenica,Grad Crikvenica,GKTD Murvica Crikvenica

Utrka je u sustavu natjecanja Hrvatske udruge za cestovno i planinsko trčanje HUCIPT http://www.hucipt.net/

Duljina staze:
maraton: 42.195 metara
polumaraton: 21.097 metara
utrka građana: 5.000 metara

Trasa: Dvostruka kružna ruta duž jadranske obale i grada Crikvenice, Dramlja i Selca, polazna i završna na Crikveničkoj rivi ispred hotela International. Najveći dio trase prolazi uzduž Jadranskog mora i dio prema Vinodolskoj dolini; staza je djelomično valovita iako je najveći dio staze ravan. Rute polumaratona i maratona su izmjere prema, u svijetu, jedinstvene regulacije po Jones-counter metodi te je Crikvenička staza stoga u skladu s DLV i IAAF pravilima.

Start: na Trgu Stjepana Radića u Crikvenici
maraton u 10.00 sati
polumaraton u 10.30
utrka građana u 11.00 sati

Limit utrke: 5 sati

Startnina:
maraton i polumaraton: 15 € (112 kn) do 01.10.; 20 € (150 kn) do 01.11.; 22 € (165 kn) do 27.11.2012.
utrka građana: 7 € (52 kn)
Polog za chip iznosi 5 € i vraća se nakon utrke. Startnina se plaća na račun Meisterchip Deutschland isključivo on-line na web stranici http://www.adria-marathon.eu/ do utorka, 27.11.2012. u 12 sati.

U okviru startnine osigurano:

maraton i polumaraton: medalja, majica,okrepa na stazi, spaghetti party i topli obrok nakon utrke
utrka građana: majica i medalja
Kategorije:

žene: Ž18, Ž23, Ž35, Ž40, Ž45, Š50, Ž55, Ž60
muškarci: M18, M23, M30, M35, M40, M45, M50, M55, M60,M5,M70
Nagradni fond: Organizator je za utrke polumaratona i maratona osigurao i nagrade po kategorijama. Sve nagrade koje se dodjeljuju po kategorijama su robne - vrećica s poklonima sponzora. Novčane nagrade su predviđene u apsolutnim kategorijama maraton muškarci i žene te polumaraton muškarci i žene za prva tri mjesta;
Prijava za utrku: do utorka, 27.11.2012. godine u 12 sati isključivo on-line ispunjavanjem web obrasca na http://www.adria-marathon.eu/

Podizanje startnih brojeva: Trg Stjepana Radića,Crikvenica, ured Turističkog društva Crikvenica od subote 01.12.2012.g od 08.00 do 22.sata te u nedjelju na dan utrke do 9.30 sati.
Rezultati: Neslužbeni rezultati bit će dostupni na ovoj stranici u nedjelju 02.12.2012. od 18 sati. Organizator će primati primjedbe i žalbe na neslužbene rezultate dva (2) dana zaključno s utorkom 04.12.2012. u 18 sati.
Diplome: Svi sudionici koji završe utrku maratona i polumaratona dobit će diplomu za sudjelovanje u utrci koju će moći podignuti nakon završene utrke
NAPOMENA: Svi sudionici trče na vlastitu odgovornost.
Za rezervaciju smještaja pošaljite nam upit na info@via-mea.com ili nam se obratite na telefon 00385 (0)51 781 799

Jer, tako se često ne mogu moliti, i ne znam. Posustajem ...

Jesu li to tvoje riječi?

Molitva je dar. Ona je važna kao zrak koji dišemo. Ne samo za nas: o našim molitvama ovise naši prijatelji, naši planovi, naš narod, siromasi i nesretni, sav svijet čeka na naše molitve. Ako ih nema, žeđa i život se gasi.

O našim molitvama ovisi i naša radost. Naša životnost, volja za životom, vjera u njega, snaga za prijateljstvo i dobrota i sva naša pozitivnost.

Ovaj tvoj grad treba tvoje molite. Imaš li ponekad osjećaj da možeš i trebaš nešto učiniti da sve krene na bolje? Da nije to molitva?

Čovjek je molitelj. Molitva je dar koji te čini čovjekom.
Moli za taj dar, i čocjek budi!

Dođi - i moli s nama za svoju molitvu, da život za sve donosiš.
(Ovo je samo za jake!)

- 20.15 - prilika za ispovijed
- 20.30 - Sveta Misa
- 21.30 - klanjanje
- 22.00 - ulična Evangelizacija (Ovo je samo za lude :-) )

tvoj SKAC i pater Ike

General Gotovina rado je prihvatio poziv svećenika da sudjeluje u misi koja se tri godine svakog utorka služila u crkvi sv. Šime, a potom u crkvi sv. Frane, za oslobođenje utamničenih hrvatskih generala.

Trogodišnji molitveni lanac svećenika Zadarske nadbiskupije “Krunicom za pravdu – molitva za utamničene hrvatske generale” nastavit će se utorkom u crkvi sv. Frane u Zadru zbog sužanjstva preostalih hrvatskih branitelja i generala na Haaškom i drugim sudovima. No nakon presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču, svećenici koji su tu inicijativu pokrenuli htjeli su misom zahvaliti za oslobađajući pravorijek dvojici generala. U utorak 27. studenoga svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru predvodio je provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrija Bilokapić u zajedništvu s 30 svećenika. U misi je sudjelovao i general Ante Gotovina.

“Misa je zahvala Bogu za dobro koje nam učini, za uslišane molitve. Svi smo radosni. Unosimo u misu spomen na svoju muku, smrt i trpljenje mnogih. Unosimo i svoj uskrs i uskrs mnogih. Molimo za trijeznost, mudrost i novi korak”, pozvao je fra Andrija, istaknuvši da Crkva svoju radost i bol pretače u molitvu. To je iskustvo i našeg naroda, osobito posljednjih dvadeset godina.

“Početkom 1990-ih počela je prva trka – početak Domovinskog rata, obrane. Bili smo goloruki, pred nama je bilo nevjerojatno naoružanje. Na to smo poput Davida pošli s praćkom, ali s puno nade, ljubavi i spremnosti na žrtvu. I tada smo se zauzeli pred Bogom. Bol i stradanje mnogih pretvorili smo u molitvu”, rekao je fra Andrija. Po završetku rata dočekali smo naše vojnike i mislili smo da je gotovo.

“No vrlo brzo uslijedila je druga trka. Stigle su neopravdane optužnice. Nezadovoljni smo političkim zbivanjima, a nadasve razvojem gospodarstva, nepravdom. Sve nam je to teško palo, nadasve optužnice pravednim ljudima, našim braniteljima. Opet smo iznova svoju bol trebali pretvoriti u molitvenu tužaljku, u vapaj za pravednost. Ljudski, imali smo jako malo izgleda da pobijedimo. Opet su se urotile mnoge sile s neljudskim zahtjevima prema nama. Bilo je optužnica sa svih strana. I stigla je pobjeda. Mi je večeras svetkujemo u nazočnosti njenih djelatnih protagonista”, poručio je fra Andrija, upozorivši: Sad znamo da ni druga trka nije završetak. Još je zatočenih hrvatskih časnika i branitelja.

“Još je zla u našoj domovini. I sad se u Hrvatskoj donose zakoni protiv kojih dižemo glas. Slijedi treća trka. Prava borba će nastati kad počnemo izgrađivati domovinu. Kad počnemo raditi na pravednosti, boljitku”, istaknuo je fra Andrija, dodavši da se ta borba svodi na pobjedu vlastitog egoizma, nepravdi, zla. ”U toj trećoj trci ostaje nam čistiti spomen. Ne dati se odrediti zlom koje sam pretrpio. Pozvani smo graditi nove odnose na Božjim temeljima, na evanđelju. U toj treći trci protiv svog egoizma događa se stvarna pobjeda”, rekao je fra Andrija, poručivši da možemo započeti novi svijet u sebi, s Bogom, oko sebe.

Nakon mise Gotovina je rekao da je snagu crpio iz vjere. “Svatko ima neko svoje tajno oružje. Meni je vjera. Kako sam izdržao 12 godina je duga priča. Zaboravljamo ružno, sjećamo se lijepog. A vjera je ta koja vodi, daje snagu, barem meni, tako to doživljavam”, rekao je Gotovina. Rado je prihvatio poziv svećenika da sudjeluje u misi koja se tri godine svakog utorka služila u crkvi sv. Šime, a potom u crkvi sv. Frane, za njihovo oslobođenje.

“Stalno dolazimo Ocu i pitamo ga nešto, daj mi ovo, daj mi ono. Lijepo je, s vremena na vrijeme, doći kod njega, sjesti s njime i reći mu ‘Hvala’. Tako doživljavam ovu misu”, rekao je Gotovina. Dolaskom na misu ugodno ga je iznenadio i fra Ivica Jurišić: “Drago mi ga je vidjeti, tih svakih 15 dana misu koju nam je služio u Haagu, zahvalan sam mu na tome”. Upitan što će novoga tražiti od Gospodina, general je rekao: “Dao mi je puno, u miru sam. To su moji prijatelji, ja sam kao oni, oni su kao ja. Mi smo zajedno. Ne pada mi to tako teško, toliki susreti s ljudima. Ja sam živio u mraku. I vjerovao sam. Trebate vjerovati kad je najteže. Nije uvijek lako, svaki dan. Ima dana kad ste pesimist. Kad tražite što sa sobom. I pojavi se negdje tračak nade, neka svjetlost. Morate izdržati”, poručio je Gotovina. U kontaktu je s generalom Markačem. “To je moj prijatelj. Ja i on se razumijemo premda smo daleko. Toliko smo prošli vremena zajedno. Tako da ga puštam na miru, i on mene. Ali uskoro ćemo se naći zajedno”, rekao je Gotovina, zaključivši: “I preostali utamničeni su jaki momci. General Slobodan Praljak i ostali. Moramo vjerovati. Ne smijemo zaboraviti. Kad zaboravite nekoga, zaboravili ste sami sebe”.

Izvor: ika/bitno.net

Hrvatski umjetnik, hrvatska galerija i hrvatsko svetište – htjeli su prigodno darovati generala Antu Gotovinu koji je sudjelovao u misi zahvale za oslobađajući pravorijek našim generalima u utorak 27. studenog u crkvi sv. Šimuna u Zadru. Generalu je uručena i uokvirena zahvala s motivom slike Botterija Dinija.

U primopredaju darova uveo je pozdravni govor naše suradnice Ines Grbić kojeg donosimo u cijelosti jer opisuje poruku i sadržaj uručenih darova:

„Poštovani i dragi Gospodine Generale! Dar zahtjeva uzdarje. Vašem daru želimo zahvaliti znakom pažnje koji ujedno odgovara i darovitosti koju je Vama Bog dao, slikarskom i likovnom talentu Vaše osobe. Za sve što ste Vi nama, svojoj zemlji i narodu, snagom svoga uma, tijela i duše učinili u obrani hrvatske domovine i slobode, istaknuti akademski slikar Josip Botteri Dini, Galerija hrvatske sakralne umjetnosti Laudato i svetište sv. Šimuna žele Vas prigodno darovati. Velika želja umjetnika Dinija bila je susresti Vas, ni ne sluteći da će se pružiti prilika da bi Vam i ruku mogao stisnuti i osobno Vas darovati. Prije točno dva mjeseca, na Laudatovoj likovnoj koloniji u Petrčanima, providnosno je bio nadahnut naslikati motive koji u cijelosti ocrtavaju kontekst veličanstvenog susreta Vas, Vaših sugrađana i tolikih drugih ljudi koji su na blagdan sv. Krševana pohodili Zadar želeći Vas pozdraviti i podržati.

'U počast Zadru' naziv je slike u tehnici akrilik na kojoj Dini žarkim i toplim bojama, znakom raspoloženja i stanja duha kojim ste Vi s braniteljima oslobađali domovinu, prikazuje katedralu sv. Stošije, u kojoj smo netom Bogu zahvalili za još jedan dar slobode po haškoj presudi. Tu je i motiv neustrašivog konjanika i viteza, na čiji blagdan se to zbilo, sv. Krševana, zaštitnika tritisućljetnog grada čije je drevno ime također na slici – Iader.

Darujemo Vam i papinu krunicu, te od Grada Zadra i Turističke zajednice nagrađene autentične, najnovije suvenire u produkciji Galerije Laudato čiji je idejni začetnik producentica i direktorica Laudata, Ksenija Antonija Abramović. Riječ je o Škrinjici sv. Šimuna, izrađenoj od terakote, akademskog kipara Ante Guberine. Te DVD dokumentarnog filma 'Luka 2,25 – Priča o sv. Šimunu', redatelja Marija Raguža, koji na jedinstveni način otkriva priču o proroku sv. Šimunu, koji je držao dijete Isusa na svojim rukama u jeruzalemskom hramu, a tijelo mu počiva u dragocjenoj škrinji u ovom svetištu.

I za kraj, zanimljiva crtica za koju ste možda i čuli. Ovih su dana naš poluotok pohodila djeca OŠ Zadarski otoci s Bilog briga. U tom je predjelu osobito afirmiran lik Vašeg suborca i hrvatskog heroja poginulog na uzvisini Tulovih greda, Damira Tomljanovića Gavrana. E pa dijete iz te škole, upitano da navede imena zadarskih zaštitnika, a kažu nam svi, 'Imate ih kao nitijedan drugi grad' – zato nam valjda i ide, odgovorilo je: Stošija, Šime, Krševan, Zoilo i Gotovina. Ne pripisujemo Vam božanski kult štovanja, ali sigurno ste svojim živim duhom i djelovanjem bili i ostali, poput štita rimskog vojnika Krševana, zaštitnik Zadra i Hrvatske.

Darove će Vam uručiti akademski slikar Josip Botteri Dini, direktorica Laudata Ksenija Antonija Abramović i upravitelj svetišta sv. Šimuna i kancelar Zadarske nadbiskupije, don Josip Lenkić. Gospodine Generale Pukovniče Gotovina! Duh je pokret i akcija, pa i kad miruje. I zato, za nas niste i nikad nećete biti u miru, kako Vam to službeno na nekom papiru od ustanove ovoga svijeta, piše – veliko i srdačno Hvala“

Autor: Ines Grbić, Laudato.hr

„Svatko ima neko svoje tajno oružje. Meni je vjera. Kako sam izdržao 12 godina je duga priča. Zaboravljamo ružno, sjećamo se lijepog. A vjera je ta koja vodi, daje snagu, barem meni, tako to doživljavam“, rekao je general Ante Gotovina nakon mise koja je u utorak 27. studenog služena u svetištu sv. Šimuna u Zadru u sklopu molitve zadarskih svećenika 'Krunicom za pravdu - molitva za nevino utamničene hrvatske generale'.

Rado je prihvatio poziv svećenika da sudjeluje u misi koja se tri godine svakog utorka služila u crkvi sv. Šime, a potom u crkvi sv. Frane, za njihovo oslobođenje.

„Stalno dolazimo Ocu i pitamo ga nešto, daj mi ovo, daj mi ono. Lijepo je, s vremena na vrijeme, doći kod njega, sjesti s njime i reći mu 'Hvala'. Tako doživljavam ovu svetu misu“ rekao je Gotovina.

Dolaskom na misu ugodno ga je iznenadio i fra Ivica Jurišić koji je nakon Haaga premješten na službu u Njemačku: „Drago mi ga je vidjeti, tih svakih 15 dana misu koju nam je služio u Haagu, zahvalan sam mu na tome“.

Upitan što će novoga tražiti od Gospodina, general je rekao: „Dao mi je puno, u miru sam. To su moji prijatelji, ja sam kao oni, oni su kao ja. Mi smo zajedno. Ne pada mi to tako teško, toliki susreti s ljudima. Moramo vjerovati. Ja sam živio u mraku. I vjerovao sam. Trebate vjerovati kad je najteže. Nije uvijek lako, svaki dan. Ima dana kad ste pesimist. Kad tražite što sa sobom. I pojavi se negdje tračak nade, neka svjetlost. Morate izdržati. Ja vjerujem da mi imamo puno karaktera. Svaki od nas na svoj način - Slavonac, Zagorac, Ličanin, Dalmatinac“ poručio je Gotovina.

U kontaktu je s generalom Markačem.

„To je moj prijatelj. Ja i on se razumijemo iako smo daleko. Toliko smo prošli vremena zajedno. Tako da ga puštam na miru, i on mene. Ali ćemo se naći uskoro zajedno“ rekao je Gotovina, zaključivši: „I preostali utamničeni su jaki momci. General Slobodan Praljak i ostali. Moramo vjerovati. Ne smijemo zaboraviti. Kad zaboravite nekoga, zaboravili ste sami sebe“.

Nakon mise general Gotovina je iskazao štovanje sv. Šimunu dolaskom pred njegovu škrinju u prezbiteriju, između ostalog položivši ruke i poljubivši staklo škrinje u kojoj se nalazi svečevo tijelo.

Izvor: Ines Grbić, Laudato.hr

Istaknuti hrvatski akademski slikar Josip Botteri Dini je u utorak, 27. studenoga, na kraju misnog slavlja u zadarskom svetištu sv. Šime generalu Anti Gotovini poklonio svoju sliku „U počast Zadru“ koja je nastala u rujnu ove godine na likovnoj koloniji u organizaciji galerije hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“ i Falkensteiner Hotel & Spa Iadera u Punta skali.

Kako je otkrio Botteri Dini, kada je slika nastajala, nije mu ni na kraj pameti bilo da će ta slika doći do ruku hrvatskoga heroja generala Gotovine.

„Mislio sam da će moju sliku kupiti netko od Zadrana kako bi imali uspomenu na ovo svetište i Zadar. Međutim, nisam imao pojma da će slika pripasti prvom građaninu Hrvatske. Naime, direktorica Laudata gospođa Ksenija Abramović javila mi se s tom idejom nekoliko dana prije i odmah sam se složio i sretan sam da je slika pripala upravo njemu i da će biti u njegovom domu. Slika će nas povezivati s ovim divnim danima koji je on sa svojim dolaskom na slobodu učinio taj preporod svih nas, i svima nama ulio nadu i zapravo potvrdio da žrtva nikada nije uzaludna. Od one Abrahamove kada je bio spreman žrtvovati svoga sina pa do vlastite žrtve Isusove, što je radi nas podnio, tako i nama dao snagu i dao nam uputu da križ nikada zapravo ne smijemo izbjegavati. Križ procvjeta na kraju na trnove krunice nađe ruže“, poručio je Botteri Dini.

Prilikom predaje slike Gotovina je prišao Botteriju Diniju i rekao mu da jako voli njegove boje. Naime, poznanstvo generala Ante Gotovine i umjetnika Josipa Botterija Dinija seže otprije i to od njegove izložbe u Mostaru kada su se upoznali.

„Ganuo me susret s njim i zapravo me prepalo kad mi je rekao da mi se divi kao umjetniku i pritom me nazvao Meštrovićem. Velika mi je počast kada netko to kaže, a on općenito meni djeluje vrlo iskrenim čovjekom, i to mi je ono najdraže na svijetu kada tako nekog susretnem. Ako susretnem iskrenost onda to, nema veće vrline ljudske od iskrenosti, i sigurno nije uzaludna ni njegova prema meni niti moja prema njemu. Zahvaljujem Bogu za ovaj dan, za ovu večer, za taj susret, za obnovljeno zapravo naše poznanstvo, mogu reći i prijateljstva. Eto, grlili smo se i ljubili, bilo je kao da smo braća“, istaknuo je naš sugovornik.

Hrvatskog generala Antu Gotovinu na slici Botteri Dini prikazao bi najsvečanijim bojama.

„Ali teško je to reći što su te svečane boje. Tako sam primjerice sv. Stošiju slikao u crvenoj boji, jer je to boja ljubavi, boja pobjede, boja vatre, boja mučeništva. Na neki način u Crkvi kada imamo crvenu boju obično se sjetimo to su mučenici. To nas zapravo potiče na misao toga sebedarja, jer koliko je to svečano, sve što se događa s generalom i nama, jer on dijeli s nama svoju radost, i mi s njime. Teško je to upisati kako bi to išlo u boji. Boja dolazi iz raspoloženja, iz srca“, rekao je Botteri Dini.

Izvor: Laudato

Dvije važne obavijesti!!!!

Duhovna obnova – Rovinj

od blagdana sv. Andrije, petak, 30. studenog, pa do nedjelje 2. prosinca imam duhovnu obnovu u Rovinju u crkvi sv. Eufemije, pučki sv. Fume. To je crkva koja dominira na svim razglednicama Rovinja. Bit će to već «tradicionalna» duhovna obnbova, budući da je to već peti put za redom kako održavam godišnju duhovnu obnovu u toj župi i u tom gradu uz ovo vrijeme došašća. Jako lijepi broj vjernika uvijek se okupi u toj lijepoj i jako velikoj crkvi. Duhovnu obnovu prate pjevači crkve, a programe unutar obnove, osobito one kod molitve klanja i druge prati i animira Davor Terzić, rovinjski kantautor duhovnih pjesama.
Program duhovne obnove je: petak od 17 sati (vjerojatno s misom i klanjanjem do 20 sati); subota prijepodne molitveni program i molitve za pojedince i njihove nakane od 10 do 12 sati, a popodne opet od 17 sati. U nedjelju sve svršava sa župskom svetom misom koja je u 10.30 sati.

Od nedjelje 16. rujna pa redom kroz četiri nedjelje bit će na programu JABUKA TV po sat vremena ponuđena od fra Zvjezdana Linića KATOLIČKA DUHOVNA OBNOVA. Bit će to u 18 sati. Vjerojatno će biti i repriza u tjednu u vrijeme koje će oni označiti. Ta duhovna obnova snimljena je prije 3 godine u Domu sportova u Zagrebu. U četiri nastavka gledatelji mogu doživjeti pravu duhovnu obnovu s molitvama za ozdravljenje i oslobođenje. Bit će to na svojevrstan način divna priprava za JUBILARNU GODINU VJERE koju će otvoriti papa Benedikt XVI početkom listopada ove godine i trajat će do listopada iduće 2013. godine.

Duhovna obnova na «Jabuka» TV se nastavlja. Od sada se snimaju određeni sadržaji svega onoga što redovito činim u Taboru kad su programi duhovne obnove i onda se to slaže za jednosatnu emisiju na Jabuci. Vjerujem da mnogi mogu naći taj program na svojim tv-aparatima. Tako se sve više «ažurira» duhovna obnova i vjerujem da će to postati plako i redovita emisija, trajna, na toj tv-stanici. Bit će onda na njoj emitirani i drugi sadržaji koji su duhovnog karaktera i vrijedno ih je u tom programu pogledati. Kažu iz «Jabuke» da imaju regostrirano da ih prima preko 17.000 aparata. To je veliki broj. Tako velik broj slušatelja i gledatelja nemam čak ni u Domu sportova u Zagrebu.

U četvrtak, 29.studenoga 2012., Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena do 21 sat.

Pozivamo vas na "Večer Marijinih obroka" koja će se održati u četvrtak, 6. prosinca s početkom u 20 sati, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Tom prigodom će nastupiti popularni zbor mladih "Izvor", a posjetitelji će se moći upoznati s volonterima i radom udruge "Marijini obroci" koja diljem svijeta hrani 700.000 djece.

"Marijini obroci" međunarodni su pokret za uspostavljanje projekata prehrane u školama u zajednicama u kojima siromaštvo i glad sprječavaju djecu da steknu obrazovanje. "Marijini obroci" započeli su 2002. godine kao program prehrane u školama koji je provodila organizacija Scottish International Relief (SIR). Danas osiguravaju svakodnevne obroke u školama za više od 600.000 djece u Africi, Latinskoj Americi i Istočnoj Europi.

Cilj ovog međunarodnog pokreta je kronično izgladnjeloj djeci omogućiti jedan obrok dnevno u školi. Na taj se način djecu potiče da steknu obrazovanje koje ih kasnije u životu može izvući iz siromaštva. Sjedište organizacije Mary’s Meals smješteno je u mjestu Craig Lodge u Škotskoj, ali skupine podupiratelja postoje diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.

Hrvatska udruga "Marijini obroci" osnovana je u srpnju 2009. godine sa željom da barem djelić solidarnosti koju je Hrvatska osjetila u najtežim trenucima vrati onima kojima je to sad najpotrebnije. Misao koja vodi rad udruge je da svi mogu pomagati. Dakle, da bi se nešto učinilo protiv gladi u svjetu, ne morate biti moćni političari, bogataši ili rock zvijezde. Mala djela ljubavi svake osobe i dobrovoljni prilozi mogu spasiti i promijeniti mnoge živote na bolje.

Kako bi jedno dijete tijekom čitave jedne školske godine dobivalo "Marijine obroke", u prosjeku je potrebno samo 94 kune. Svaka pomoć, bez obzira na veličinu, čini veliku razliku u životima gladne djece. Prema tome, redovite mjesečne ili godišnje donacije "Marijinim obrocima" jedan su od najkorisnijih načina na koji se može pomagati udruzi kako bi ostvarila svoj cilj.

Izvor: Laudato

U crkvi “Our Lady of Rosary” u Kataru, u subotu 17. studenog, prvi je put na Bliskom istoku održana sveta misa na hrvatskom jeziku. Misu je predvodio apostolski nuncij za Kuvajt, Ujedinjene Arapske Emirate, Jemen, Bahrein i Katar nadbiskup Petar Rajić, u prisustvu oko stotinu hrvatskih vjernika, članova Hrvatskog kluba te ambasadora RH u Kataru g.Tomislava Bošnjaka.

Misa je služena povodom blagdana sv. Nikole Tavilića, prvog hrvatskog sveca i mučenika, a posvećena je svim Hrvatima u Kataru kao i misa zahvalnica za oslobađanje naših generala Gotovine i Markača.

Nadbiskup u prigodnoj propovjedi nije skrivao radost i zadovoljstvo te istaknuo da tijekom svojih 25 godina služenja nije mogao ni zamisliti da će biti u prilici održati svetu misu na hrvatskom jeziku na ovim prostorima. Također je naglasio da se smo mi Hrvati mali narod, ali da imamo 14 stoljeća dugu tradiciju katoličanstva te poručio da se, potaknuti riječima iz sv. Evanđelja, ne stidimo svjedočenja svoje vjere, da poštujemo svoju braću, poštujemo jedni druge i u radu i životu te da se zalažemo jedni za druge u zajedništvu bez sebičnosti i “kulture individue”.

„Život u inozemstvu, daleko od svojih obitelji i rad u teškim klimatskim uvjetima nije lagan, ali se uz ustrajnost, poštenje i istinu naš trud uvijek na kraju isplati“, poručio je nadbiskup.

Svečano misno slavlje uveličao je i spontano okupljen muški zbor članova Hrvatskog kluba Katar koji je otpjevao pjesmu oca Petra Perica “Do nebesa nek' se ori” i “Zdravo Djevo”.

Na kraju svete mise, nadbiskup je podijelio Božji blagoslov i u ime pape Benedikta XVI. svim prisutnim vjernicima, njihovim obiteljima kao i svim ljudima u Kataru.

Mons. Petar Rajić, Hrvat je bosansko-hercegovačkog podrijetla, rođen u Torontu 1959., s dugogodišnjim iskustvom u ovom dijelu svijeta. Imenovani je apostolski nuncij u Kuvajtu, odakle pokriva Bahrein, Katar, Emirate i Jemen. Prije imenovanja za predstavnika Svete stolice u Kuvajtu, služio je kao drugi čovjek nuncijature u Teheranu.

Izvor: hrvatiukataru.com/Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Nakon što je jučer na sjednici Vlade predstavljen prijedlog proračuna za 2012. godinu, na stranicama Vlade na Facebooku reagirali su gnjevni građani koji zahtijevaju da državni izdaci za Katoličku crkvu, u kontekstu opće proračunske štednje, također budu smanjeni
Naime, iako je Vlada u prijedlogu proračuna uspjela srezati rashode za 3,4 milijarde kuna, dio građana ostao je razočaran jer, premda su smanjeni izdaci za školstvo, zdravstvo i socijalnu politiku, proračunski izdaci od više stotina milijuna kuna
Vezane vijesti
Hrvatski katolicizam Europi je nazadan vid zatupljenosti (27.11.2012)
Gotovina: Ako sam se nekog uvijek bojao, to je Bog (23.11.2012)
Tko može biti oslobođen poreza na nekretnine? (23.11.2012)
'Gotovina će ući u politiku kao desničar blizak Katoličkoj crkvi' (23.11.2012)
Tko se u Haagu brinuo za Gotovininu vjeru (22.11.2012)
Osječka nadbiskupija dobila zgradu od 28 milijuna kuna (22.11.2012)
Gotovo 8.000 potpisa za ukidanje 'Vatikanskih ugovora' (22.11.2012)
još vijesti na temu

godišnje za Crkvu ostali su – netaknuti. Kad se gledaju apsolutne vrijednosti, prema prijedlogu proračuna za 2012. Crkva bi iz džepa poreznih obveznika (bili oni vjernici ili ne) trebala dobiti još više novca nego lani.

Nakon što su nezadovoljni građani 'zasuli' stranicu Vlade na Facebooku žaleći se na činjenicu da je Crkva, čiji djelatnici žive značajno bolje od hrvatskog prosjeka, u sveopćoj štednji prošla netaknuto, u Vladi su se ipak udostojili odgovoriti na žalbe građana.

'Pravna vrijednost međunarodnih ugovora nadilazi zakone svake države pa tako i ugovor sa Svetom Stolicom. Obveze se moraju poštovati', stoji u odgovoru Vlade.

No ono što su u Vladi 'zaboravili' komentirati je činjenica da, iako ugovori između Republike Hrvatske i Svete Stolice zaista jesu međudržavni, to ih ne čini nedodirljivima niti uklesanima u kamenu.

Konkretno, članak 15/II Ugovora Svete Stolice i RH o gospodarskim pitanjima tako eksplicite navodi: 'Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.' Ne treba biti dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju da se uoči da su se prilike dramatično promijenile u odnosu na 1998. godinu, kada su ugovori s Vatikanom i potpisani.

Odvjetnica Jadranka Sloković, inače stručnjakinja za međunarodno pravo, uoči izbora je ovako prokomentirala sporne ugovore sa Svetom Stolicom: 'Članak 15. tog međunarodnog ugovora ne ostavlja nikakav izbor, nego obvezu pred Vladu da krene s revizijom i prilagođavanjem ugovora novim okolnostima jer se vrijeme promijenilo u odnosu na 1998. kada se ugovor potpisao.'

Dokad će se Vlada Zorana Milanovića praviti da su ugovori sa Svetom Stolicom ujedno i 'sveto pismo' koje nije podložno nikakvim promjenama, pitanje je na koje ćemo, prema svemu sudeći, još dugo čekati odgovor.

Nakon što je objavljeno da će vjerske zajednice biti rijetki korisnici državnog proračuna nedotaknuti oštrim mjerama štednje budući da će im 2013. biti isplaćeno 392 milijuna kuna, čak 120 milijuna kuna više nego ove godine, na sajtu za peticije Change.org pokrenuta je online peticija za raspisivanje referenduma o ukidanju ugovora između Vatikana i Hrvatske, koja je u samo dva dana privukla 7.679 pristaša, a broj potpisnika raste i dalje.

Prema međunarodnom sporazumu sa Svetom Stolicom, Hrvatska će 2013. Katoličkoj crkvi isplatiti 288,8 milijuna kuna, odnosno 40 milijuna kuna više nego ove godine. Osim toga, po istoj osnovi će se isplatiti 70 milijuna za dugovanja iz proteklih godina.

Upravo su financijska izdvajanja navedena kao najvažniji razlog raskidanja vatikanskih ugovora. Hrvatska, navodi kreator stranice, za potrebe Katoličke crkve izdvaja previše prijeko potrebnih proračunskih sredstava. Zatim, istaknuto je kako Ugovori zadiru u Ustav RH zbog čega, između ostalog, sekularnost države gubi na značaju. Također nije nevažno da su zbog ugovornog odnosa države i katolika druge vjerske zajednice su u neravnopravnom položaju.

Inicijator online peticije podsjeća da je država sa Svetom Stolicom: Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture; Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske; Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima; Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.

Osim temeljne isplate koja je vidljiva u proračunu država na temelju ovih ugovora daje znatno veću svotu crkvi koju krije kroz ostale stavke proračuna, kao što su plaće, obrazovanje, napominje se na ovoj internetskoj stranici.

Ukupan iznos koji država isplaćuje zbog Ugovora sa Svetom Stolicom nije 245 milijuna kuna, već doseže milijardu kuna, navodi se podatak koji je objavio alternativni portal H-Alter.

Nužnost za ukidanjem povlaštenog položaja Katoličke crkve u Hrvatskoj inicijator peticije argumentira i činjenicom da se 'Crkva svakodnevno miješa u politički i društveni život građana, čime narušava sekularnost i temeljne slobode nekih građana', a istodobno se ne drži temelja vjere koju sama propagira.

Katoličkoj crkvi također zamjera licemjerje kad se zalaže za istraživanje zločina Drugog svjetskog rata, a pritom zločine crkve (svećenika) prikrivaju i drže neistraženim. Na kraju postavlja pitanje: zbog čega crkveni porez ne bi plaćali samo oni koji se izjasne da to žele budući da se u Hrvatskoj više od 90 posto građana smatra katolicima. Takav zakon, podsjeća, uspješno funkcionira u mnogim razvijenim državama.

Nakon sloma Hrvatskog proljeća od 1971. do 1991. nastupila je tzv. hrvatska šutnja. U tom razdoblju ključnu ulogu u redefiniranju hrvatskoga nacionalnog identiteta odigrala je Crkva, a ne sekularna intelektualna elita. Danas, Crkva mora nastaviti taj posao jer naša nacionalna priča Europi djeluje nazadno, rekao je u petak na Fakultetu političkih znanosti Nikša Spremić koji je magistrirao ekonomsku i društvenu povijest na Oxfordu, a vrlo ozbiljno razmišlja o pristupanju svećeničkom redu
Priznavši da je to jedna verzija viđenja povijesti, njegova historiografska priča, a ne nužno objektivna istina, Spremić je istaknuo da je nacionalni identitet konstrukt koji se uvijek iznova redefinira iako se nastoji predstaviti kao nešto trajno. Crkva je, rekao je, uzela određene elemente hrvatskih ranijih nacionalnih paradigmi i rekonstruirala ih u narativ koji je kasnije društveno prihvaćen, dok se glas sekularne intelektualne elite od 1971. uglavnom čuo samo u malim krugovima.

Neki britanski diplomati, rekao je, pokušali su 1972. objasniti Londonu što se zbiva u Hrvatskoj. Po njima je slučaj Hrvata bio jednostavan: postojalo je nekoliko snažnih komponenti hrvatskog nacionalizma – romantični, koji su predstavljali pisci, lingvisti i sl. koji su htjeli učvrstiti hrvatski identitet u Jugoslaviji. Drugi, kao Savka Dabčević Kučar i Miko Tripalo, bili su partijska politička elita koja je htjela nešto promijeniti, ali nije dovodila u pitanje postojanje Jugoslavije; oni su samo željeli više autonomije, osobito gospodarske. Treća skupina bili su radikalni studenti; da je po njihovom, Jugoslavija bi pala, no to je bilo prihvatljivo jer su bili mladi i stoga ne odveć artikulirani.

Spremić ističe da je Vatikan 1971. hrvatskim biskupima jasno poručio da se ne miješaju u politička zbivanja. No mala intelektualna elita okupljena oko Kaptola ipak je odlučila pokrenuti jak nacionalni program. Glavni arhitekt toga programa bio je don Živko Kustić, a hrvatskim ga je biskupima progurao preko tada mladoga biskupa Iva Gugića. U dijaspori je ključna osoba za uspjeh ovoga nacionalnoga programa bio mons. Vladimir Stanković.

Spremić je podsjetio da se prema uglednom australskom društvenom teoretičaru Paulu Jamesu formacija nacije odvija u tri stadija. Prvi je stvaranje velike nacionalne priče. Primjerice, svatko od nas ima neku ideju o kralju Tomislavu koji se nalazi na Glavnom kolodvoru i na novčanici od tisuću kuna. On vjerojatno nikada nije okrunjen, vjerojatno nije ni postojao, on je povijesna kreacija Ivana Kukuljevića Sakcinskog u knjizi koja je objavljena 1925., no ta je priča postala važna u našim umovima.

U drugom stadiju nacionalna intelektualna elita redizajnira tu veliku priču. Prema nekim analitičarima kao što je Allex J. Bellamy u Hrvatskoj je to učinila elita okupljena oko Tuđmana i hrvatskog povijesnog prava, dok Katolička crkva, za razliku od Pravoslavne u Srbiji, nikada nije uspjela okupiti narod. No Spremić u svom magistarskom radu pobija ovu ideju i tvrdi da su Crkva i njezini intelektualci predvođeni Franjom Kuharićem, Živkom Kustićem i Vladimirom Stankovićem, zaslužni za redizajn i diseminaciju nacionalnog narativa.

To se očituje tako što upravo Crkva veliku nacionalnu priču širi na likove kao što su kralj Zvonimir, knez Branimir ili kraljica Jelena i redizajnira njihov identitet. Tako primjerice kraljica Jelena, mada o njoj znamo vrlo malo, postaje nebeatificirana narodna svetica i primjer uzorne kršćanke, a na jednom skupu u Solinu slavi je preko 150.000 ljudi. Crkva također stvara hrvatsku nacionalnu simboliku poput Višeslavove krstionice i Branimirovog zavjetnog križa, premda ne znamo sasvim sigurno ni odakle je točno Višeslavova krstionica ili kakav križ možemo vezati za Branimira. Hrvatski povjesničar Neven Budak, dok je još bio mladi profesor, odlučio je u slobodno vrijeme napisati romansirane priče o hrvatskim kraljevima. Don Živko Kustić je, za razliku od Budaka, u svojim povijesnim pogledima slične priče tumačio kao stvarnu znanstvenu istinu.

Hrvatsko katoličko sveučilište je u ponedjeljak, 26. studenoga 2012. godine ostvarilo dvije vrlo važne međunarodne znanstvene suradnje. U Rimu su potpisani sporazumi o suradnji s Papinskim salezijanskim sveučilištem (Pontificia Universitŕ Salesiana) i Papinskim lateranskim sveučilištem (Pontificia Universitŕ Lateranense).

U nazočnosti prorektora za međunarodnu suradnju, prof. dr. sc. Emilija Marina s Hrvatskog katoličkog sveučilišta i prorektora s Papinskog salezijanskog sveučilišta, prof. dr. sc. Gianfranca Coffelea, sporazum s Papinskim salezijanskim sveučilištem potpisali su rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. sc. Željko Tanjić i rektor Papinskog salezijanskog sveučilišta, prof. dr. sc. Carlo Nanni.

Sporazum s Papinskim lateranskim sveučilištem potpisali su rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. sc. Željko Tanjić i preuzvišeni gospodin Enrico dal Covolo, rektor Papinskog lateranskog sveučilišta. Potpisivanju ovog sporazuma nazočio je i kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i veliki kancelar Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji je, istaknuvši važnost ovog sporazuma, obojici rektora poželio uspješnu i blagoslovljenu suradnju.

Uz potpisivanja oba sporazuma razgovaralo se i o konkretnoj suradnji na različitim znanstvenim i odgojnim područjima.

Pobjednik natječaja za vizualno idejno rješenje USKRS FEST 2013. je Marin Šantić iz Postira na otoku Braču. Marin ima 28 godina i pripada župi sv. Ivan Krstitelj.
Studirao je dizajn vizualnih komunikacija u Ljubljani.

Inspiraciju je, kako kaže, pronašao u igri svjetlosti i bogatstvu boja koje imaju vitraži. Odabrao je kvadrat kao posebnu jedinicu, obzirom da je kvadrat postao bitan prepoznatljiv simbol mnogih hrvatskih identiteta, pa je tako pokušao kroz inspirativan i suvremen način dobiti aplikativan identitet Uskrs festa 2013. Osnovni oblik jedinise s kojom je radio je križ u uspravnom i ležećem položaju. Kao kršćanin, želio je svojom kreativnošću proslaviti uskrslog Gospodina i pokušao od sebe dati ono najbolje što ima.

Čestitamo!

Humanitarni koncert duhovne glazbe „Iz ljubavi za njih...“, koji organizira udruga „Ivančica“, održat će se u nedjelju, 9. prosinca, s početkom u 20 sati, u ckrvi Marije Kraljice apostola u Zaprešiću. Ulaz je slobodan, a sav dobrovoljni prilog ide za tri izuzetno potrebite obitelji grada Zaprešića i okolice.

Na koncertu nastupaju: „Apostoli mira“, Pamela Ramljak, Zbor župe sv. Jeronima, zbor „Hilarus“ iz župe Bezgrešnog začeća BDM, zbor „Hosana“ iz župe „Kraljice svete krunice“, zbor „Stijene“ iz župe sv. Petra apostola, zbor „Maranatha“ iz župe BDM Žalosne, ženska klapa „Levandine“, Tamburaši noći, bend duhovne glazbe „Hvalospjev“ iz Gornje Stubice, te zbor „Apostoli“ iz župe Marije Kraljice Apostola.

Izvor: Laudato

Na stranicama portala Moja Putovanja već smo vam pisali da HŽ Putnički prijevoz i ove godine organizira vožnje dječjega božićnog vlaka ''Tin-express'' na koje poziva sve mališane i njihove roditelje, bake, djedove, prijatelje i tete iz vrtića.

Ali ni to nije sve! Naime, HŽ ima i dodatno rođendansko iznenađenje! Riječ je o vožnji istim blagdanskim vlakom „Tin-express" do imanja Salajevih u Grabovnici pored Čazme – i guštanje u ugođaju paljenja tisuća božićnih lampica koji se – neće u prosincu odvijati samo vikendom već – svakim danom! Pridružite nam se!

''Tin-express'' će voziti na relaciji Zagreb – Ivanić Grad – Zagreb, vožnje za građanstvo bit će u slobodnoj prodaji vikendom (subotom i nedjeljom), a od ponedjeljka do petka vožnje će biti organizirane za skupine djece iz dječjih vrtića i nižih razreda osnovnih škola. Do 8. prosinca vlak iz Zagreba polazi u 14.40 sati, a od 9. do 23. prosinca u 15.00 sati. Također, i u ovome vlaku nalaze se Djed Mraz i vile koje djeci dijele darove te stoga Božićna bajka počinje već u vlaku.

Od kolodvora Ivanić Grada do imanja Salaj, gdje će uz dječje pjesmice biti organizirano paljenje lampica, putnike će voziti autobusi. Cijena prijevozne karte za djecu iznosi 85,00 kn, a za odrasle 75,00 kn. Prijevozne karte moguće je kupiti na blagajnama Zagreb Glavnog kolodvora. U cijenu su uračunati prijevoz vlakom, prijevoz autobusom do Grabovnice, ulaznica i pratnja za ''Božićnu bajku'' te poklon-paket za dijete u vlaku.

Na imanju Salajevih moguće je uživati u brojnim dodatnim sadržajima kao što su nastupi zborova i kazališne predstave, a u ugostiteljskim objektima moguće se ugrijati uz topli čaj i domaće kolače. Probudite božićni duh i doživite pravu božićnu bajku!

M. Ismajlovski

U Hrvatskoj godišnje više od 200 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi završava srednju školu, od kojih velik broj njih ima želju, ali ne i mogućnost, nastaviti fakultetsko obrazovanje. Ponekad čak i namjerno padaju četvrti razred srednje škole jer strahuju kako dalje.

Humanitarna akcija „Korak u život“ već petu godinu zaredom osigurava stipendiranje mladih ljudi koji imaju želju za visokoškolskim obrazovanjem, a koji za to nemaju mogućnosti jer nakon stjecanja punoljetnosti izlaze iz domova za nezbrinutu djecu i udomiteljskih obitelji. Do sada je akcija uspješno zbrinula četiri generacije brucoša, točnije 121 djevojku i mladića iz domova i udomiteljskih obitelji, a vaša nam je pomoć potrebna kako bismo zbrinuli i petu generaciju. Želja nam je, zajedno s vama, pružiti im priliku za bolju budućnost.

Akciju „Korak u život“ organizira Rotary Klub Zagreb Kaptol, a svojim aktivnim sudjelovanjem podržavaju je i mnoga imena hrvatskog sporta, glazbe i kulture, među kojima su i Severina, Slaven Bilić, Ivano Balić, Toni Cetinski, Gordan Kožulj, Iva Šulentić, Ištvan Varga, Daniela Trbović, Aleksandar Stanković, Bojana Gregorić Vejzović te Nina Badrić.

Ovogodišnja akcija kulminirat će velikim, svečanim koncertom Zagrebačke filharmonije na kojem će nastupiti tenor Zoran Todorović, sopranistice Valentina Fijačko i Lana Kos te zbora Opere HNK, pod dirigentskom palicom Ivana Repušića, a koji će se održati 4. prosinca 2012., u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, s početkom u 20 sati, uz izravni prijenos na HRT-u.

Budite i vi dio mreže podrške!

Humanitarni telefon: 060 9001
Cijena poziva: 5 kuna + PDV

Žiro račun akcije „Korak u život“:
Zagrebačka banka d.d. 2360000-1102052855

Devizni račun: Erste&Steiermärkische Bank d.d.
Broj računa: 26403000-02248131
Matični broj: 02248131
IBAN: HR5524020061100504196
SWIFT code: ESBCHR22

VEČERAS (UTORAK u 20.00 h) NA SUSRETU KARMELSKIH MLADIH, Vrhovec 29, Zg.
KREATIVNO - KARITATIVNA RADIONICA na kojoj ćemo u izrađivati krunice od špage, a zatim ih prodavati u karitativne svrhe.
Nakon radionice ćemo i MOLITI krunicu na razne nakane.
Zato će ovaj niz radionica biti pod geslom: "MOLI I RADI" :)
Susreti su otvoreni za sve mlade.
Dođi i Ti, moli i radi s nama!
Mladi i smp :)

Trčanje po ravnom je već naporno. Trčanje uzbrdo puno napornije, a trčanje uz stepenice najnapornije. Zašto je to tako?

Jedna od najpoznatijih utrka uz stepenice je legendarni Empire State Building Run-Up u New Yorku, u organizaciji još legendarnijeg New York Road Runners Cluba iz kojeg je počeo trkački boom prije skoro 40 godina, a čiji blagi valići su počeli zapljuskivati i naše krajeve unatrag par godina.

Trči se iz prizemlja na 86. kat i pri tome se penje po 1.576 stepenica, a svlada se visinska razlika od 320 m. Aktualni muški rekord drži Australac Paul Crake iz 2003., a on iznosi 9 minuta i 33 sekunde. Paul Crake je u to vrijeme hrvatskoj trkačkoj javnosti predstavljen u razgovoru za časopis „Maratonac“ kada je kao jedan od najboljih svjetskih brdskih penjača bio gost u Zagrebu kod Veronike Jurišić i Dragana Jankovića. Nažalost nedugo zatim stradao je u prometnoj nesreći, kao biciklista te je zadobio ozljede kralježnične moždine pri čemu je ostao paraplegičan.

Osim ove utrke jedne od značajnijih su i Sydney Tower Run-Up i Taipei 101 Run-up. Ove godine se pojavila i hrvatska inačica ovakvih utrka – Zagrepčanka 512.

Razlika između trčanja po ravnom, uzbrdo i po stepenicama očituje se u tehnici trčanja, a koja zahtijeva kod različitog nagiba da rade različiti mišići.

Prilikom trčanja po ravnom najveće opterećenje je na mišićima nogu, mišići ruku manje-više prate, osobito kod sporijeg tempa. Trčanje uzbrdo zahtijeva veću upotrebu mišića ruku, a i gravitacija postaje bitni čimbenik, jer što ste lakši trčite brže. Težina pri kretanjima uzbrdo jako je ovisna o težini pa se tako u biciklizmu govori o „power to weight ratio“, odnosnu koju snagu biciklista može proizvesti na kilogram tjelesne težine. Tko ima bolji taj omjer obično je brži uzbrdo, a to se očituje da „teški“ sprinteri obično dođu nekoliko desetaka minuta na cilj iza mršavaca.

Slično je i u trčanju, a o tome govori i podatak da bivša svjetska prvakinja u brdskom trčanju, Čehinja Anna Pichrtova ima brat-bratu 35 kilograma. U trčanju uzbrdo radi držanja ritma i „pomaganja“ nogama ruke rade pojačano pa se dio energije mora trošiti i na njih i to u većoj mjeri nego po ravnom. Mišići trupa moraju koordinirati napore ruku i nogu u većoj mjeri pa se i oni više naprežu.

Srce i pluća brže rade pa eto i razloga zapuhanosti koja se javi na prvoj uzbrdici iako brzina kretanja padne. Isto bi se dogodilo i na ravnom, a to se osobito vidi u završnim sprintovima utrke kada ruke rade jače nego do tada.

Trčanje po stepenicama dodaje još jedan faktor, a to je ritam. Dok kod ravnog trčanja možete nesvjesno štediti određene mišićne skupine, raditi nešto duže ili kraće korake, jače ili manje dizati i savijati koljena, po stepenicama morate imati vrlo pravilan ritam jer su stepenice iste visine i dužine pa korak mora biti konstantno vrlo sličan, a kod mišića ne postoji prostora za odmora na temelju biomehanike i zamor nastupa brže. Radi ritma, ruke rade još jače i potreba za energijom je maksimalna, srce i pluća rade maksimalno i ma koliko brzina bila mala trčite blizu anaerobnog praga.

Najbolji način za uvježbavanje trčanja po stepenicama je trčanje po stepenicama tj. specifični trening.

Kao što su biciklizam i trčanje slični kao aerobni sportovi, ali trenirajući jedan uspješno ne znači da ćete biti i u drugom uspješni, tako i u ovom.

Ako ste već trkač, a želite se okušati u kakvoj utrci po stepenicama preporuke bi bile

Počnite polako: nekoliko katova malom brzinom ili hodanjem, odmor silaskom niz stepenice pa nekoliko ponavljanja.
Progresivno povećavajte opterećenje dodavanjem katova, brzine i broja ponavljanja.
Ako vam je zgrada preniska, dostigli ste maksimalnu brzinu i broj ponavljanja, stavite na leđa ruksak i postepeno dodavajte težinu.
Najvažnije je usvojiti tehniku trčanja po stepenicama. Za početak stanite na svaku stepenicu, a kasnije na svaku drugu, a to je način koji biste trebali usvojiti. Naravno, broj stepenica koje preskačete ovisi i o dužini nogu i visini stepenica pa se vodite time.
Upotrebljavajte ruke i cijelo tijelo. Ispočetka će biti naporno, no kasnije će se ustabiliti.
Trčite na prednjem dijelu stopala.
Koljena nemojte nikada ispruživati, neka uvijek budu malo savijena.
Trčanje po stepenicama nije samo dobro kao priprema za trčanje po stepenicama nego i za sve ostale oblike trčanja, dapače to je dobar trening koji poboljšava formu trčanja i ekonomičnost trčanja.

Kao jedan primjer navedimo ruke. Po ravnom ruke mogu lamatati previsoko, prenisko, s lijeve na desno, dok po trčanju po stepenicama moraju raditi čim pravilnije da bi kretanje bilo uspješnije i efikasnije.

Nakon što dođete na ravno ruke će biti dobar saveznik pri trčanju i pridonositi mu više.

Napisao: Pavao Vlahek, Trčanje.hr

U župi Dobrog pastira u Đakovu proslavljena je Nedjelja bračnih jubileja, 25. studenoga, kada je Katolička crkva slavila svetkovinu Krista Kralja. Bračne zavjete obnovilo je osam parova s 15 do 55 godina braka.

U homiliji o Kristu Kralju župnik Josip Ivešić osvrnuo se i na današnju situaciju u kojoj se dovodi u pitanje bračna zajednica kao institucija muškarca i žene te se nameću neki drugi oblici zajedničkog života. Župnik je istaknuo da je bračna zajednica nositeljica kršćanskog i društvenog života u kojoj bi trebali vladati ljubav, sloga i uzajamno praštanje. „Jaka i čvrsta obiteljska zajednica jamstvo je jakog i stabilnog društvenog i kršćanskog uređenja.“

U propovijedi se župnik dotaknuo i uvođenja spolnog odgoja u škole, koji u predloženom obliku, također dovodi u pitanje kršćansko viđenje bračnog i obiteljskog zajedništva.

Bračni parovi potom su pročitali zajedničku molitvu obnove zavjeta, a cijela župna zajednica molila je molitvu za obitelj. Na kraju misnog slavlja župnik je jubilarcima podijelio uspomene na proslavu bračnih jubileja.

Izvor: IKA

Željko Dilber osnovao je 2010. godine tvrtku u kojoj se kao suvlasnik vodi i Ante Gotovina. Tvrtka ima temeljni kapital od 20.000 kuna, a prijavljena je na adresi u Zadru.

General Ante Gotovina ne namjerava se baviti politikom, već ostati u poduzetničkim vodama s prijateljem Željkom Dilberom. Njihova zajednička tvrtka Adriatik Gradnja prošle je godine odradila prvi posao i to izgradnje plinovodne instalacije u Zadru za iznos od 5.1 milijun kuna, piše Jutarnji list.

Godinu dana ranije nisu ostvarili nikakve prihode jer su tvrtku tek osnovali.

Poslovni partner Dilber jedan je od ljudi iz Gotovinina najužeg tima. On je 2010. osnovao tvrtku u kojoj se kao suvlasnik vodi i Gotovina. Tvrtka ima temeljni kapital od 20.000 kuna, a prijavljena je na adresi u Zadru.

Godine 2010. tvrtka je završila s gubitkom od 3500 tisuća kuna, a lani su poslovali s dobiti koja im je nakon oporezivanja iznosila 44.1 tisuću kuna. Odradili su spomenuti posao u Zadru, a zaposlili su dva radnika s neto plaćama od 4.500 kuna.

Autor: S.M.

Izvor: RTL

Nakon što je u ožujku ove godine Kršćanska sadašnjost d.o.o. u prodaju ponudila aplikaciju HR Biblije za iPhone, koja, putem jednostavnog i intuitivnog korištenja, omogućuje lagani pristup cjelovitome biblijskom tekstu pohranjenom na uređaju, od 23. studenoga 2012. godine KS na tržište nudi poboljšanja koja su unesena u aplikaciju HR Biblije u novim verzijama 1.1 i 1.2

U verziji 1.1 dodane su nove mogućnosti: bojanje teksta markerom, dodavanje bilješki unutar teksta, listanje glava korištenjem "swipe" gestikulacije, dijeljenje teksta putem Facebook-a, dijeljenje teksta putem Twitter-a (samo iOS 5.0 i više), dijeljenje teksta preko SMS-a i e-maila i nadograđene postavke, a ispravljene su i dotad uočene manje greške u radu aplikacije.

Najnovija verzija 1.2 donijela je više izuzetno bitnih novina:
- iPad verziju aplikacije (iOS 5.0 ili više)
- iPhone 5 verziju aplikacije
- brže učitavanje tekstova (s posebnim naglaskom na Psalme),
- nove veličine teksta
- integrirana podrška za Facebook dijeljenje putem iOS 6.

Pijavice su korištene više od 2.500 godina za mnoge bolesti a danas se u Indiji i drugim zemljama koriste za liječenje artritisa, vrtoglavica, upala sinusa ili čak i akni.

Drevne metode liječenja, poput liječenja pijavicama ili terapije vrućim čašama ponovno se vraćaju u modu, piše Fox news.

Pijavice su korištene više od 2.500 godina za mnoge bolesti a danas se u Indiji i drugim zemljama koriste za liječenje artritisa, vrtoglavica, upala sinusa ili čak i akni. Vjeruje se da enzimi iz sline pijavice poboljšavaju opskrbu krvlju okolnog tkiva.

Prema stručnjacima za alternativnu medicinu liječenje vrućim čašama ima efekta, koliko god metoda izgledala neobično. Drevna metoda koristi se za liječenje problema s leđima, vratom i nogama kako bi se opustili mišići i obnovio krvotok, a i za prehlade.

I hipnoza, koja se koristila u ritualima i vjerskim obredima koristi se u obliku koji je razvijen početkom 18. stoljeća za liječenje anksioznosti, ovisnosti, nesanice, astme ili čak tijekom poroda.

Autor: S.M./HINA

S dugogodišnjom tradicijom recikliranja i paljenja otpada, sad ima previše spalionica koje smeće pretvaraju u energiju, a premalo smeća da popuni kapacitete, pa je Švedska postala najveći uvoznik smeća iz drugih zemalja u Europi, trenutačno najviše iz Norveške.

Švedska ima neobičan problem - nedostaje joj smeća, pa ga mora uvoziti.

S dugogodišnjom tradicijom recikliranja i paljenja otpada, sad ima previše spalionica koje smeće pretvaraju u energiju, a premalo smeća da popuni kapacitete, pa je postala najveći uvoznik smeća iz drugih zemalja u Europi, trenutačno najviše iz Norveške.

Budući da Europska unija želi smanjiti količinu od 150 milijuna tona smeća koje se godišnje ostavlja na odlagalištima, Švedska vidi svoju priliku za još veći uvoz, od čega bi svi imali koristi, i zemlje "izvoznice", jer bi imale manje smeća i hladna Švedska, koja se u velikoj mjeri grije baš na smeće i još za takav uvoz dobija novac.

"Gotovo poremećeno zvuči podatak da netko uvozi smeće, ali nije problem švedski uvoz već goleme količine otpada na odlagalištima u drugim zemljama", rekao je predsjednik uprave švedske Čistoće Weine Wiqvist.

Ne uvozi smeće samo Švedska - od zemalja EU to čine i Njemačka, Belgija i Nizozemska. Njemačka pojedinačno uvozi najveće količine, ali je Švedska prvi uvoznik po udjelu spaljenog smeća.

Švedska je prošle godine uvezla 850 tisuća tona gorivog smeća, a ukupno je spalila 5,5 milijuna tona, a po dostupnim najavama o povećanju broja i kapaciteta spalionica, pretpostavlja se da će do 2016. uvoziti oko 2 milijuna tona smeća.

"Nove spalionice grade se kako bi koristile smeće iz drugih zemalja. Cilj je u konačnici smećem zamijeniti druge vrste goriva", rekao je energetski savjetnik Johan Sundberg.

Osim što su energetski isplativije - iskorištavaju 90 posto energije smeća, mnogo više nego pri uobičajenoj proizvodnji struje - spalionice smeća iznimno pridonose očuvanju okoliša jer koriste otpad s odlagališta na kojima se stvara golemi dio ukupne emisije stakleničkog plina metana.

"Ako spalite tonu smeća, 500 kilograma ugljičnog dioksida manje se ispusti u atmosferu nego ako ga ostavite na odlagalištu. To je značajna količina", rekao je Sunberg.

Autor: K. T./HINA

Izvor: RTL

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić primio je u petak, 23. studenog, na uočnicu sv. Krševana, u salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u posjet generala Antu Gotovinu na izraženu molbu generala. „To je bilo zadovoljstvo za mene. Posebna sreća, što me otac nadbiskup primio. Jer to je poslije toliko godina, 12 godina, napokon sam našao put do kuće, zapravo. Zadnji put sam tu bio kad su tu bili oci nadbiskupi Ivan Prenđa i Marijan Oblak. To su bili dani rata i svega što rat nosi sa sobom. Danas se vraćam kući. Mir, Božji mir i sreća“, rekao je general Gotovina dodajući da su on i mons. Puljić razgovarali o vjeri, onome što je zapravo najvažnije, što je potrebita snaga, što nas osnažuje. „To je riječ oca nadbiskupa kako gledati naprijed, ne zaboraviti što je bitno, moliti se i vjerovati. Vjerovati u budućnost koja je naša, zajednička“, rekao je Gotovina.

Na pitanje je li uzništvo prošlih godina još više produbilo vjeru u njegovom odnosu s Bogom, general je rekao: „Uvijek sam bio vjernik, tako sam odgojen. Ta me situacija samo možda učinila jačim. Ali, nisam više vjernik, nego što sam bio. Ako sam se nekog uvijek bojao, to je Boga“.

Koji mu je svetac drag? „O, ima ih više. Volim sv. Franju, sv. Antu, ali i ostali su mi važni. Bl. Alojzije Stepinac, to moram otići, u Krašić. Posebno u Krašić i na misu u Krašić. Zatim bl. Ivan Merz, kao naši sveci. A, jedan od onih koji mi je najviše u srcu je bl. Ivan Pavao II. On mi je poseban. Njega volim. A, imao sam biti prilike njemu blizu, pa i to ima svoje razloge“ rekao je general Gotovina.

Zahvalio je i podršci nadbiskupa Prenđe i Oblaka u svom životu. „Sretan sam što ću imati priliku pomoliti se na grobu oca nadbiskupa Oblaka i Prenđe. Otac nadbiskup Prenđa je bio i u zatvoru. Prošli smo ta tri sata zajedno. Imao sam vremena i da se ispovijedim i da se pomolim s njim. I dva mjeseca poslije toga je umro. Nije mogao dobiti dozvolu za posjet prije, a bila mu je namjera doći odmah. Ali administracija i birokracija nisu dozvolili. Ali sam sretan, eto, ipak, što sam ga vidio i slušao ga, prije nego što ga je Bog pozvao sebi. Susret s njim bilo je veselje, događaj za mene“, rekao je general Gotovina.

Mons. Puljić je zahvalio generalu na svemu što je učinio u svom požrtvovnom i znalačkom angažmanu za slobodu zemlje. Podržao ga je i ohrabrio u daljnjoj borbi za opće dobro domovine Hrvatske i dobro hrvatskog naroda. „Zadarska nadbiskupija će na blagdan sv. Krševana, koji je bio pravi Kristov vitez, otpjevati svečani 'Tebe Boga hvalimo' za dar slobode i druga silna djela koja nam je učinio Gospodin; posebice tijekom teških dana Domovinskog rata. Zahvalni smo Božjoj Providnosti, moćnom zagovoru Blažene Djevice Marije i naših zadarskih zaštitnika da smo izdržali teške godine kušnje i osvojili slobodu. Posebice smo zahvalni hrabrim braniteljima koji su s krunicom oko vrata na čelu s našim generalima pod vodstvom vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana obranili hrvatska ognjišta i svetišta. I s pravom ih nazivamo suvremenim hrvatskim vitezovima“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da riječ vitez sadrži pozitivne odlike i pravila ponašanja koja pobuđuju divljenje: čast, vjernost, čestitost, odvažnost i hrabrost. Podsjetio je na misao Johna od Salisburya kako je zadaća vitezova bila: štititi Crkvu, boriti se protiv izdaje, poštivati vjerske službenike, otklanjati nepravdu od siromašnih, uvoditi i štiti mir u svom kraju te proliti krv za svoju braću ako ustreba. „Hrvatski narod ponosi se svojim vitezovima-generalima koji su pokazali navedene odlike ponašanja. Hrvatskom vitezu od Zadra, generalu Anti Gotovini, u prigodi prvog susreta, poklanjam biografiju najvećeg viteza 20. stoljeća, velikog sina Poljske i osobitog prijatelja Hrvatske, blaženog Ivana Pavla II.“ rekao je mons. Puljić, darujući generalu knjigu Andrije Ricardija Ivan Pavao II. Nadbiskup je poklonio generalu i papinu krunicu, medaljon pape Benedikta XVI. i knjigu 'Ohrabri se, narode moj' Jakše Raguža, u kojoj je dokumentirano djelovanje dubrovačkog biskupa Puljića u razdoblju pada komunizma i Domovinskog rata 1990-1993.

Izvor: Ines Grbić, Laudato.

Na Trgu Svetog Petra, pokraj tridesetak metara visokog obeliska, koji je u 1. stoljeću nakon Krista dao dovesti u Rim car Kaligula, a stoljećima se nalazio usred Neronovog cirkusa pokraj sadašnje bazilike apostola Petra, počele su se pripremati jaslice i mjesto za božićno drvce, koje će ove godine Papi darovati talijanska pokrajina Molise, u kojoj živi i brojna hrvatska zajednica. Drvce, dar župe Pescopennataro, visoko je 24 metra.

Ovogodišnje jaslice bit će u znaku štednje, jer je kriza zahvatila i Vatikan. Izgradnju je ove godine preuzela pod nadzorom vatikanskih stručnjaka talijanska pokrajina Basilicata. Projekt je izradio arhitekt Francesco Artese. Jaslice, koje će se prostirati na 225 metara četvornih, bit će ambijentirane u poznato kamenje iz Matere, tipično za to područje. Kipovi iz terakote, veličine između 35 i 50 centimetara, bit će odjeveni u narodnu nošnju Basilicate, koju su nosili težaci iz tih krajeva sve do polovice prošlog stoljeća.

Mnoge su pokrajine i države koje žele darovati Papi Božićno drvce. U Vatikanu stavljaju te molbe redoslijedom na popis. Već ih se prijavilo petnaestak. Od sada će međutim dotični krajevi morati snositi sve troškove. Prošle je godine božićno drvce bila darovala Ukrajina. Tradiciju božićnog drveta na Trgu sv. Petra uveo je 1982. godine papa Ivan Pavao.

Izvor: IKA

Prema aktualnim podacima, 69.942 djece i mladih pohađa neku od privatnih katoličkih škola u Austriji. To je ukupno 6,22 posto svih učenika, kako je u statistikama za školsku godinu 2012/13. objavio Međubiskupijski školski odbor.

Katoličke privatne škole pretrpjele su, pritom, blagi pad od 0,5% s obzirom na ukupan broj upisa u prošloj godini. On se, međutim, poklapa s padom upisa u redovne austrijske škole od 0,8% i s demografskim padom broja djece i mladih.

Oko 70% katoličkih privatnih škola u vlasništvu su redovničkih zajednica, a pohađa ih gotovo 50.000 učenika. Također, ukupan broj privatnih katoličkih škola u ovoj je školskoj godini porastao u odnosu na prošlu s 337 na 341. Od tog broja, njih 234 su redovničke škole - od kojih 83% vode redovnice, a 17% redovnici.

Rudolf Luftensteiner, predsjednik Udruge redovničkih škola u Austriji, u razgovoru za austrijsku katoličku novinsku agenciju Kathpress, aktualne statistike tumači pozitivno. Smanjenje broja rođenih u Austriji razlog je nešto manjeg broja upisa, kako u redovitim školama, tako i u privatnim crkvenim školama, ali taj broj ipak je uglavnom stabilan, rekao je Luftensteiner.

Maksimum je već postignut. Ubuduće nitko ne može računati na skori porast broj učenika, kao niti na puno novih privatnih škola. Neki primjeri reorganizacije viših školskih razreda postoje, ali ponude velikih novih školskih centara više neće biti. Za takvo što nema ni novca niti postoji potreba, a školski sustav u Austriji je vrlo dobro izgrađen, istaknuo je Luftensteiner. Svoje stavove iznio je za vrijeme jesenskog zasjedanja austrijskih redovničkih zajednica u Beču, tijekom kojega su se 21. studenoga susreli i ravnatelji te direktori redovničkih škola.

Kao i u mnogim drugim područjima, većina redovničkih škola, zbog malog broja redovničkih osoba, više se ne može voditi u vlastitom aranžmanu. Zato se već svugdje redovito osnivaju udruge koje pomažu u vođenju takvih škola. Primarna im je svrha olakšavanje vođenja škola i ekonomsko upravljanje njima, rekao je Luftensteiner.

Primjer jedne takve udruge je "Savez redovničkih škola", koji je utemeljen 1993., a spasio je od gašenja mnoge redovničke škole, prije svega u Beču, Donjoj Austriji i u Gradišću.

Izvor: IKA

Učenici iz Osnovne škole „Zadarski otoci“ su u petak, 23. studenoga, povodom Dana Grada Zadra koji se slavi sutra, gledali Laudatov DVD „Luka 2,25 – priča o sv. Šimunu“ u svetištu sv. Šime. Dok su djeca čekala svoj red za gledanje DVD-a o omiljenom zadarskom svecu, za to su vrijeme razgledavala svetište sv. Šime i katedralu sv. Stošije. Naime, povodom obilježavanja Dana Grada, razne su institucije otvorila vrata svojim građanima od 15. do 30. studenog.

„Učenici su bili podijeljeni u grupama – jedna bi grupa gledala film, a druga bi se upoznavala sa svetištem. Tako su se djeca molila kipu Srca Isusova i sv. Anti. Gledanje Laudatovog DVD-a oduševilo je djecu koji im je približio lik i osobu sv. Šime“, istaknuo je don Josip Lenkić, upravitelj svetišta.

Laudato je svetištu sv. Šime u listopadu povodom svečevog blagdana darovao plazmu televizor kako bi hodočasnici imali priliku gledati DVD „Luka 2,25 – priča o sv. Šimunu“.

Izvor: Laudato

Sisački biskup Vlado Košić je na blagdan sv. Cecilije, 22. studenoga, dekretom utemeljio Dijecezanski muzej Sisačke biskupije. Muzej je osnovan kako bi se prikladno čuvala bogata baština: slike, kipovi, knjige, liturgijski predmeti te arhivska građa iz župa Sisačke biskupije, a svoje će prostorije naći na adresi Trg bana Josipa Jelačića 8, u zgradi bivšeg kina Sloboda, koja će u dogledno vrijeme i biti uređena u tu svrhu.

Biskup je podsjetio kako se velik broj umjetnina s područja Biskupije čuva u Dijecezanskom muzeju Zagrebačke nadbiskupije, a koje će u skoro vrijeme biti vraćene i svoje će mjesto naći u Dijecezanskom muzeju u Sisku.

Za ravnateljicu muzeja imenovana je voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije Spomenka Jurić koja se kratko osvrnula na povijest Biskupije, ističući kako je ona iznimno bogata i na području 63 župe postoji veliko blago koje će utemeljenjem muzeja dobiti priliku da se istraži, katalogizira i prikladno sačuva. Govoreći o procesu uređenja zgrade muzeja, Jurić je rekla kako će se zgrada urediti prema svim propisima i konzervatorskim smjernicama. Muzej će imati svoj stalni postav, ali u njemu će se održavati i druge kulturne manifestacije i događaji.

Biskup Košić podsjetio je i pozvao novinare na blagoslov i otvorenje zgrade Velikog Kaptola 5. prosinca.

Izvor: IKA

Odjel za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije na čelu s Predstojnikom ureda vlč. Ivicom Budinšćakom i povjerenikom ureda Marijanom Spehnjakom poziva sve vjernike, a osobito sportaše na svetu misu zahvalnicu koja će se slaviti u župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim selima, Voćinska 1, u ponedjeljak 26. studenog 2012.

Misno slavlje započet će u 18 sati, a predvodit će ga pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. Nakon svetog misnog slavlja predviđeno je druženje u prostorijama pastoralnog centra.

Autor: Ilija Posavec

Izvor: Laudato

Izaslanik pape Benedikta XVI., španjolski kardinal Carlos Amigo Vallejo predvodio je svečanu misu u nedjelju, 18. studenog, u gradu San Juan de Puerto Rico pred nekoliko tisuća katolika koji su došli iz cijelog svijeta kako bi proslavili 500 godina od dolaska prvog biskupa Katoličke crkve u Ameriku Alonsa Mansa.

Biskup Alonso Manso, rođen u španjolskoj Palenci, stigao je u Portoriko 25. prosinca 1512. godine. Taj je otok Španjolska otkrila i prisvojila nekoliko godina ranije, a Manso je po svom dolasku tu našao između dvadeset i trideset tisuća starosjedilaca i nešto Španjolaca. U takvom je okruženju započeo graditi biskupiju.

„Čamac Crkve Portorika je od krhkog drveta. Međutim, mornari, kršćani koji ga vode su od željeza. Ova Crkva je slobodna zato što riječ 'Božji' nikad nije okovana lancima. Ona je živa Crkva“, rekao je kardinal u propovijedi.

Nadbiskup San Juana mons. Roberto González Nieves, koji je također sudjelovao u svečanosti, istaknuo je da je ova proslava zahvala Bogu na dolasku prvog biskupa na otok Alonsa Mansa te da je time započelo postavljanje Crkve u Novom svijetu. Iako se ponosimo time što je ovdje započela Katolička crkva Amerike, trebamo zahvaliti što je Crkva još uvijek mlada. „Vjera nam omogućuje gledati svijet radošću i nadom“, rekao je nadbiskup poručivši na kraju da Krist Kralj mora živjeti u nama.

Svečanost je trajala gotovo četiri sata, a sve je završilo činom pobožnosti pred kipom Blažene Djevice Marije od Božanske Providnosti, zaštitnice Portorika.

Izvor: News.va/Zenit

Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencija pozdravila je oslobađajuću presudu Haškog suda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.

"Želimo izraziti zadovoljstvo što se konačno na Haškom tribunalu izrekla pravedna presuda koja poštuje istinu o Domovinskom ratu da nije bilo planiranog zločina od strane hrvatske države i da Hrvatska nije počinila etničko čišćenje. Ovom presudom nisu oslobođeni samo generali, nego i državna politika i čitav narod koji je bio u pravednom, obrambenom ratu", istaknuo je predsjednik Komisije sisački biskup Vlado Košić.

Podsjetio je da se u Haagu vodi još jedan proces protiv šestorice Hrvata iz Bosne i Hercegovine u kojem se implicira i krivnja hrvatske države, te je ukazao kako je stoga važno da se u postupku pravilno interpretira i uzme u obzir i ova presuda koja oslobađa hrvatsku državu i hrvatske generale jer će to potvrditi istinu da su se Hrvati branili od agresije u svojoj zemlji, a pomogli su i Hrvatima u BiH, osobito u obrani Bihaća.

Na sve to detaljnije se osvrnuo tajnik Komisije Gordan Črpić. Ukazao je kako je ljudska pravda na trajnom iskušenju, ali se ipak ne odustaje od ideala pravednosti. "Stoga su Hrvati imali pouzdanje u Haški sud, te ga čak i inicirali, no vrijeme je pokazalo malo nade u njegovu pravednost", rekao je Črpić. Pozdravljajući presudu, istaknuo je da je ona važna jer razlučuje agresora od žrtve, a važna je i za održavanje standarda međunarodnog prava.

"Svaki rat krajnje je zlo i treba ga izbjegavati pod svaku cijenu, a najveće su žrtve tzv. mali ljudi, stoga je važno da se otkriju sve žrtve, ali i da se osude oni koji su zločine počinili", rekao je Črpić. Ipak, napomenuo je da sama pravda nije dostatna za održavanje mira, već treba otvarati horizonte s Bogom i opraštati.

Komisija Iustitia et pax smatra da bi bilo dobro da se napravi jedna inventura svega što je država mogla i trebala učiniti u Haagu. "Teško se oteti dojmu i sami se pitamo jesu li ljudi koji se u Hrvatskoj bave politikom - političari u Hrvatskoj ili hrvatski političari, jer se stječe dojam da se servilno odnose prema centrima moći iz europskih središnjica, a površno komuniciraju s vlastitim narodom", primijetio je Črpić i postavio brojna pitanja koja su i dalje nedogovorena: zašto Hrvatska nikada nije postavila pitanje Vijeću sigurnosti UN-a zašto sud podiže optužnice protiv pokojnika; Hrvatska nikada nije potakla raspravu o kompatibilnosti kvalifikacije udruženog zločinačkog pothvata s međunarodnim pravom; treba otvoriti raspravu o tzv. topničkim dnevnicima i o brijunskim transkriptima…

Komisija podsjeća da Hrvatska ne smije više biti ovako indiferentna prema svojim državljanima, ni prema Hrvatima u BiH. Hrvatska ne smije odustati od tužbe za genocid i naknade za ratnu štetu od koje je onda dužna nadoknaditi štetu generalima i njihovim obiteljima.

"Što nam ostaje nakon ove presude, mogli bismo reći pouzdanje u Boga, pravednoga suca, ali i pouzdanje u Boga milosrdnog Oca koji želi da njegova djeca budu dobra međusobno, da nauče opraštati i da ovaj svijet ostave boljim i ljepšim budućim generacijama", poručio je na kraju Črpić.

Izvor: Laudato

Da je vrhunski umjetnik i glazbenik, pokazao je to legenda hrvatske duhovne glazbe Čedo Antolić na koncertnoj promociji novog dvostrukog albuma „Nakon svega“, u izdanju Laudata, održanoj u punoj zagrebačkoj „Komediji“ u četvrtak, 22. studenog. Iako djeluje već više od četiri desetljeća na glazbenoj sceni, Čedo i nadalje ostaje uzor mnogima - osobito mladima, ali i svojim kolegama.

Kako je to i sam rekao, djelovati kao umjetnik i glazbenik velik je blagoslov.

„Hvala Laudatu i gospođi Kseniji Abramović što je objavila ovaj CD te organizirala ovaj prekrasan koncert. Dobio sam novu snagu i polet kako bi u punini mogao raditi i ostvarivati sebe kroz glazbu – tekst i pjesmu“, istaknuo je Čedo Antolić.

„I nakon svega, Čedo uvijek skroman i jednostavan, nikada nije zaboravio da su mu pjesme dar Gospodnji – dar za Boga i čovjeka“, poručila je direktorica Laudata Ksenija Abramović zahvalivši Čedi što je svojim radom sudjelovao u u kreiranju i formiranju glazbene scene u Hrvatskoj.

„Hvala što i danas radiš s mladima i potičeš ih na glazbeno stvaranje nadahnjujući ih tako da duhovna glazbena scena u Hrvatskoj bude u Istini, čvsrta poput Hridi, povezana, jača i što više živa“, nadodala je.

Riječi hvale za suradnju na novom nosaču zvuka i istoimenom koncertu Čede Antolića imao je Jimmy Matešić koji je naglasio da je Čedo ne samo prvak hrvatske duhovne glazbene scene već piše i izvrsne pjesme svjetovnog karaktera.

„Izuzetno mi je bilo surađivati na produkciji Čedinog nosača zvuka, a ovaj CD je prelijep projekt i velik uspjeh za sve nas“, poručio je Davor Totović koji zajedno s Čedom i Matijom Antolićem potpisuje produkciju CD-a „Nakon svega“.

Uz njegove pjesme odrastao je i Goran Kovačić koji je sudjelovao na koncertnoj promociji Čedinog novog nosača zvuka te je istakno da je surađivati s Čedom uvijek izvrsno.

Jedna od Čedinih gošći bila je i Željka Marinović, kaže, "presretna i preponosna što je bila dio ovog koncerta".

„Ovo nije nakon svega, nego početak svega. Čedo ima neponovljiv talent u Gospodinu. Nadam se da će se ovakav koncert ponovno dogoditi“, nadodala je.

Kako nam je otkrio urednik glazbenog programa na Hrvatskom katoličkom radiju Slavko Nedić, Čedo je na koncertu bio u svom elementu, nadodavši: „Vrlo jednostavno i vrlo spontano – savršeno“.

Pod velikim dojmom koncerta bila je Marija Husar koja je iskazala svoje oduševljenje riječima: „Tek večeras sam shvatila koliko smo blagoslovljeni što možemo slušati Čedu i nadam se da ćemo ga moći slušati još dugo.“

Na koncertu su gostovali: Matija i Petra Antolić, Željka Marinović, Zbor Hrid, Pratilice iz „Navještenja“ Kristina Majer, Maja Kordić, Marija Brabenec, Goran Kovačić, Jimmy Matešić, Ante Gelo, Damir Klemenić, Krešo Linke, Kristijan Zorjan, Goran Delač, Davor Totović i Rene Medvešek.

Koncert je bio i humanitarnog karaktera, jer se dio prihoda od prodaje ulaznica donirao udruzi Krijesnica, koja pomaže djeci i obiteljima u suočavanju s malignim bolestima.

Na CD-u „Nakon svega“ možete poslušati 18 pjesama nastalih kroz nekoliko godina stvaralaštva duhovne glazbe Čede Antolića, a dostupan je u našem webshopu.

Izvor: Laudato

Nacionalno je vijeće, na svojoj posljednjoj Skupštini, ponovno izglasalo Ivana Bambira za predsjednika Hrvatskog nacionalnog bratstva Frame. S obzirom na Ivanov dugogodišnji framaški staž i veliko iskustvo i odgovornosti u bratstvu, zaključili smo kako svi od njega puno možemo naučiti, pa smo ga zamolili da nam odgovori na nekoliko pitanja.

1. Dragi Ivane, čestitamo ti na ponovnom mandatu! Kako bi se u OFS-u reklo, želimo ti mir i ustrajnost. Iako većina framaša zna za postojanje nacionalnog predsjednika, mnogi ne mogu sa sigurnošću definirati tvoju službu. Što bi naveo kao svoje glavne zadaće?
I: Hvala. Vjerujem da svi znaju što podrazumijeva služba nac. predsjednika po Statutu, stvari poput predsjedanja područnim izborima te ostalih poslova sličnih poslovima predsjednika svih razina. Ono što također spada u moju službu je praćenje života područnih bratstava (a time ukupno i nacionalnog bratstva) te pomaganje u slučaju potrebe. Zato ste me često mogli uhvatiti kako na područnim Skupštinama pričam sa svima, pokušavajući što bolje upoznati kako život svih područnih bratstava, tako i pojedinih mjesnih bratstava te pojedine framaše. Jedino poznavajući stvarni život bratstava mogu znati kakvo je stvarno stanje našeg nacionalnog bratstva i koje su njegove potrebe. Upravo se na to nadovezuje ostatak moje službe, a to je da u suradnji s Nacionalnim vijećem (a posljedično i područnim vijećima, jer su područni predsjednici dio Nacionalnog vijeća) odgovorimo na te potrebe te stoga radim na poboljšanju formacije nacionalnog bratstva (što bi značilo svakog pojedinog mjesnog bratstva) te jačanju zajedništva cijele Hrvatske. Nažalost, premda se svi jako dobro poznajemo unutar naših područja, jako slabo poznajemo one koji nisu iz našeg područja. Također, moja služba podrazumijeva suradnju s OFSom (jer sam automatski član i njihovog Nacionalnog vijeća), poticanje rada Glasnika Velikog Kralja te predstavljanje nacionalnog bratstva pred Crkvom i javnosti.
2. U Framu si došao davne 2002. godine. Kako su izgledali tvoji počeci života u bratstvu? Razlikuje li se današnja Frama od one u kojoj si ti počeo svoj framaški put?
I: Moglo bi se reći da sam na Framu došao slučajno. Naime, bili smo se uselili u novi stan i onda je tata pozvao prijatelja fratra da blagoslovi stan. Naravno, kao tipična hrvatska obitelj, poslije blagoslova stana uslijedila je gozba (aka meze) te je fra Koren usputno rekao da će na nedjeljnoj misi u 11h neki mladi, Frama (što god ta riječ značila, mislio sam si), da će imati posebnu misu i sl. Više kulture radi, nego zainteresiranosti, otišao sam na misu, za koju se ispostavilo da su bila obećanja mog (budućeg) bratstva. Budući da je to bila tipična framaška, vesela, misa, to mi se svidjelo pa sam otišao pitati kad imaju susrete (na što je mama jedne framašice, sada OFSovke, rekla da su ponedjeljkom, odmah iza kapije, pa desno). Tako sam ja došao u ponedjeljak, iza kapije, kad ispalo da su tu večer izbori bili (naravno, nisam ni znao što je to). Ali kako se Bog pobrine za sve, jedna druga framašica, sad isto OFSovka, sjela pored mene i počela pričati, objašnjavati Presveto Trojstvo kroz sladoled s tri kuglice, crtati nekakvu ribu… Mislio sam – ili je totalno pukla ili je najotkvačenija osoba koju sam upoznao. Uglavnom, svidjelo se meni to što nitko nije “po špagi”, “kreativni” pristup podučavanju o vjeri i sva ta opuštena atmosfera, pa sam odlučio nastaviti dolaziti. Tu večer je ta cura bila izabrana za predsjednicu, pa sad je li to imalo kakvo proročko značenje neću komentirati, već vi zaljučite sami :p Ostatak puta u Frami je bio raznolik. Isprva sam bio relativno miran i neupadljiv, da bi postajao sve aktivniji, s vremenom i sve glasniji, a sada me se više nitko ne može riješiti.
Što se tiče same Frame, ona se u nekim pogledima promijenila za 180 stupnjeva, a u nekim je ostala ista. U tih 11 godina Frama se reorganizirala iz provincija i područja. Vijeća su preuzela veće odgovornosti za život bratstava. Povećao se broj mjesnih bratstava. Uloga duhovnog asistenta se djelomično redefinirala. Odnos OFSa i Frame je iz onog znanstvenofantastičnog oblika prerastao u realan odnos, koji nažalost još uvijek nije blizu onom idealnom, ali je na vrlo dobrom putu. S druge strane, framaška spontanost i otvorenost svim ljudima, konstatno veselje i nezasitan apetit za hranom bilo kojeg oblika su tu i dalje, kao i spremnost na pomaganje bližnjemu, o čemu sam se mogao uvjeriti na brojnim bratskim pohodima područnim bratstvima. Vjerujem da je upravo ovakav slijed događaja u Framinom životu dobar, jer smo sačuvali naš duh i ono što jesmo, ali smo prilagodili potrebama vremena i mladih rad i strukturu bratstva, tako da možemo još bolje služiti jedni drugima, Crkvi i našem narodu.
3. Nedavno si diplomirao medicinu. Kako si uspijevao uskladiti svoje brojne framaške i studentske obaveze?
I: Da je bilo uvijek lako, i nije. Studij medicine je sam po sebi zahtjevan, ali sam se ja vodio dvjema mislima. Prva je bila da za sve ima vremena kad se čovjek dobro organizira i toga drži, a druga da kad se posvetiš nečemu za Boga, Njemu na slavu, a ljudima na korist, On se pobrine za sve ostalo. Zaista, mogu vam posvjedočiti da je bilo situacija da kad sam bio jako puno radio za Framu i bio na rubu snaga te mislio da će neke stvari u vezi mog studija biti čisto čudo ako uspiju. U tom trenutku nisam bio u mogućnosti svoje framaške obaveze prepustiti nekome drugome, jer su svi u mojoj okolini bili prezauzeti sa svojim obavezama, ali Bog je tako predivno sredio situaciju na fakultetu koja se činila bezizlaznom, da me samo još više uvjerio u svoju veličinu. Nemojte me sad krivo shvatiti i uzeti ovo kao izgovor za zanemarivanje svojih obaveza u školi, na fakultetu i poslu. Uvijek se sjetite da je na prvom mjestu u vašim životima Bog, na drugom obitelj, zatim škola/faks/posao, a tek onda Frama (kao što je to jednom lijepo sročio moj bivši duhovni asistent). S druge strane, to vam opet nije izgovor da se ne dajete bratstvu. Baš nasuprot, to vas potiče da dajete svoj maksimum u služenju, jer što se više jačate odnose tim redoslijedom, to ćete više primati i imati više snage za služenje ljudima, na što smo kao framaši pozvani.
4. Današnje društvo često ima iskrivljenu sliku o Katoličkoj crkvi i vjeri općenito. Na nama mladima je da to promijenimo svojim trudom i primjerom. Kako ti, konkretno, možeš živjeti svoju vjeru u svojoj struci?
I: Veoma lako i veoma teško. U medicini je središte svega ljudsko zdravlje i život. Kao što ste i sami upoznati, ljudski život je danas napadan iz svih aspekata te nije pušten na miru ni u jednom trenutku. Od začeća, pa do eutanazijom preuranjene smrti, pod stalnim je napadima. Onaj lakši dio življenja moje vjere je taj što se ja jasno mogu izjasniti jesam li za život ili protiv, za ili protiv pobačaja, za ili protiv eutanazije i tako jasno živjeti svoju vjeru. Težak dio je život s posljedicama. Nažalost, dio mojih kolega ne dijeli moju otvorenost životu i to katkada zna dovesti do raznih poteškoća u odnosima i suradnji. To u većoj ili manjoj mjeri zna otežati rad i život. Ali, imam li pravo reći ne borbi za život? Kad se ubijaju oni koji se ne mogu boriti za sebe, oni koje se smatra troškom društvu pa umjesto da pojačamo snage da im pomognemo (što je moguće i medicina to omogućuje u potpunosti), laže se da je “dostojanstvenije” da ih se ubije (što eutanazije, budimo iskreni, je). Isus je rekao da će nas progoniti i predavati zbog Njega, a on je upravo u onima najmanjima, koji se ne mogu braniti, koji pate.
Osim toga, drugi način življenja moje vjere je pristup kako pacijentima, tako i kolegama. Kad vam dođe osoba zabrinuta za svoje ili tuđe zdravlje ili život, pristup s pažnjom i ljubavi, koji sam uz obitelj, naučio djelomično i Frami, je ono što čini pola lijeka. Također, važnu ulogu ima i davanje (realne) nade i odmicanje apatije od pacijenta. S druge strane, biti izvor radosti, oslonac u teškim te dobar savjetnik u kriznim trenucima kolegama, također je ono što me vjera uči da radim.
5. Kao predstavnik Hrvatskog nacionalnog bratstva Frame, imao si priliku posjetiti brojne zemlje i sudjelovati na brojnim zanimljivim susretima. Bi li podijelio neka iskustva s nama?
I: Po službi sam bio na četiri framaška “izvanhrvatska” susreta: Europskom kongresu Frame u Litvi, Svjetskom susretu Frame u Madridu, nacionalnom susretu slovenske Frame i njihovih Glasnika te 20. obljetnici osnutka Frame Bosne i Hercegovine. Svaki od tih susreta je nosio drugu poruku. Susret u Litvi je bio moj prvi međunarodni framaški susret. Bio sam zapanjen raznolikošću ne samo franjevačke obitelji, već i europskog bratstva Frame. Razlike ne samo u veličini bratstava, već i donekle načinima rada, povezanosti s OFSom, ulogom u društvu i Crkvi. Shvatio sam da Frama nije jedan kalup života mladih, već raznoliko društvo u kojem zbilja možemo puno učiti jedni od drugih, a opet smo toliko isti u našoj vjeri i franjevačkom duhu da se osjeća taj duh zajedništva. Nakon toga je uslijedio Svjetski susret Frame koji je prethodio Svjetskom danu mladih. Tu sam bio osobito ponosan na naše bratstvo. Išli smo autobusom sa braćom i sestrama iz Bosne i Hercegovine. Veselje koje smo pokazivali s braćom iz BiH, pjesma i ples koju smo uvijek spontano znali povesti na igralištu, pokazali su da zaista jesmo Franjina djeca u stvarnom životu, a ne samo na papiru. Opet, da ne bi bilo sve samo na zabavi, drugi razlog za osjećaj ponosa bio je rad u grupama. Naime, kad se iznosio plenum grupa engleskog govornog područja, većina izlagatelja su bili naša braća i sestre ili iz Hrvatke ili BiH, što je značilo da su u grupi mogli preuzeti ulogu animatora, a grupa je njihov rad nagradila službom izlagatelja. To je pokazalo da, iako još uvijek nije savršena te ima još puno posla na njoj, naša formacija je na dobrom putu i stvara sposobne članove Frame za djelovanje kako u bratstvu tako i svijetu. Susret slovenske Frame je pokazao da Frama i OFS zajedno mogu stvoriti jako uspješan oblik rada s djecom, Glasnike (Frančiškovi otroci), koji su onda izvor budućnosti kako Frame, tako i OFSa. Također su bili dobar primjer franjevačke skromnosti i jednostavnosti, koja nama često nedostaje u organizaciji susreta. To se s jedne strane vidi u slomljenosti organizatora, a s druge u vječnim prigovaranjima pojedinaca na sve. Zadnji susret, koji mi je nekako posebno drag, 20.-ta je obljetnica osnutka Frame u BiH. Jedan narod, dvije države i dva nacionalna bratstva, nevjerojatno slični, ali opet dva tako zasebna bratstva sa svojim posebnostima. Tu sam pozvao tada BiH bratstvo, a sada pozivam i naše, da zbilja intenzivnije živimo zajedništvo, jer smo jedan narod, iste vjere, odijeljeni samo granicom. A što su granice? Granice su samo u našim mislima. Ako ih ne podržavamo, nijedan granični prijelaz nas neće moći zaustaviti da živimo zajedništvo ova dva posebna bratstva u potpunosti. Da me netko krivo ne shvati, ne pozivam na rušenje međunarodnih granica ili nepoštivanje Statuta obaju bratstava, već da poštujući stvarnost naših života pokušamo što više živjeti ideal zajedništva i tako doprinositi našem narodu, Crkvi i objema državama.
6. Aktivno si prisutan i u svijetu medija. Više si puta gostovao u radijskim i televizijskim emisijama. Smatraš li to na neki način i dužnošću svih nas? Koliko je to zapravo bitno?
I: Jedna od glavnih zadaća koju Crkva zadaje vjernicima razvijenih zemalja koje imaju dugu povijest katoličanstva (gdje, usprkos trenutnom stanju, spadamo i mi), je nova evangelizacija. Kako su prvotnu evangelizaciju vršili apostoli? Medijima svog vremena – poslanice, govori na trgovima i sl. Isto tako smo i mi pozvani što više koristiti medije, ali medije današnjice. Upravo zato smatram da je potrebno prvo ne bojati se koristiti ih, a drugo obrazovati se kako ih koristiti. U današnjoj hiperprodukciji vijesti, možete imati i web stranicu, radio i tv postaju, ali ako one nisu od iznimne kvalitete i zanimljivosti, nitko vas neće doživjeti. Zato smatram da se svi, u sklopu naših mogućnosti, moramo obrazovati kako koristiti medije, kako javno nastupati, kako dobro uređivati naše novine i web stranice. Stoga i ovim putem pozivam sve zainteresirane da se pridruže radu Frama portala i Taua. Također, mnogo bratstava ima i svoje emisije na lokalnim radio i tv postajama. Zašto se ne bi i ostala bratstava odvažila, iskoristila svoje talente i napravila kvalitetne i zanimljive emisije kojima će evangelizirati? Kojima će govoriti o Frami i dobrima koja je njima donijela?
Nažalost, u današnjim vremenima, ako nešto ne postoji u medijima, skoro pa da ne postoji uopće. Stoga, ako se nećemo mudro koristiti medijima, pitanje je koliko ćemo “postojati” te koliko ćemo izvršavati svoj udio u novoj evangelizaciji. Moramo paziti da ne upadnemo u grijeh propusta u tom pogledu.
7. Kako se vidiš u budućnosti?
I: Teško pitanje. Prije mi je bilo jasno – završiti školu, završiti fakultet… Ali sada je sve nekako nejasno. Nejasno utoliko što je puno izbora preda mnom, a dobar dio njih će imati dugotrajne posljedice. Zasigurno će velik dio mog života biti obilježen poslom liječnika, za koji se nadam da će dugima donijeti korist, a meni zadovoljstvo. Budućnost vidim također jako obilježenu vjerom i to se nadam u sklopu franjevačke obitelji. Volio bih jednog dana postati članom OFSa, idem u tom smjeru, ali još uvijek čekam da sazrijem za tu odluku. Neki sazriju prije, neki kasnije, a ja sam očito jedan iz ove druge skupine
8. Dragi Ivane, hvala ti puno što si odvojio vremena za nas. Imaš li što za poručiti svom framaškom puku?
I: Nije vam bilo dosta ovih proteklih nekoliko stranica? Jedina misao koju želim reći na kraju, ali za koju želim da je svaki čitatelj promisli jest: “Sagledajte probleme svoje okoline i probleme koji muče vas te odvažno i mudro budite pozitivna promjena koju želite vidjeti.” Sveti Franjo nije rekao: “Trebao bi netko popraviti tu crkvu” nakon poruke s križa sv.Damjana. Majka Terezija nije rekla: “Siroti gubavci, a što ću ja tu. Njih na stotine, a ja jedna sirota redovnica”. Oni su sagledali probleme svoje okoline i odvažili se, zajedno s Bogom, biti ta pozitivna promjena. Tako i vi – pogledajte koji su problemi oko vas, pouzdajte se u Boga i donesite Njega i pozitivnu promjenu drugim ljudima.

Izvor: Frama portal

U nedjelju, 18.11.2012, nakon svete Mise u 19h, zbor Frame Majke Božje Lurdske predstavio je svoj album privijenac “Nek slavljen bude Bog”. Zbor, osnovan na inicijativu fra Jure Hrgovića prije gotovo godinu dana, čini 20-ak mladih svirača i pjevača koji pjevaju na nedjeljnoj večernjoj misi i u raznim drugim prigodama.

Početkom listopada promocije smo imali i izvan granica Lijepe naše, u Frankfurtu i Kelkheimu, kod fra Marinka Vukmana. Uz fra Juru, u realizaciji našeg CD pomogao nam je i glazbeni producent Toni Eterović u čijem smo studiju snimali za vrijeme ljetnih vrućina. Album se sastoji od 10 obrada poznatih pjesama koje vrijedi poslušati! Iznad svega želimo se zahvatili dragom Bogu bez kojeg apsolutno ničega ne bi bilo. On nam je omogućio da uspijemo u svojoj namjeri. CD su predstavili idejni začetnik fra Jure Hrgović, magistar bogoslova i područni duhovni asistent Frame, Slavko Nedić, glazbeni urednik na HKR-u i Maja Nedić, voditeljica zbora. Nakon promocije druženje se, u ugodnoj atmosferi uz pjesmu i okrepu, nastavilo u samostanskoj dvorani. Razveselile su nas mnogobrojne pozitivne reakcije na naš uradak i podrška za daljni rad. Još jednom hvala svim onim ljudima koji su odvojili dio svoga dragocjenog vremena i pružili nam podršku na promociji.

Kraš vas poziva na šestu po redu Kraševu slatku bajku kako biste uživali u svakom trenutku božićne čarolije! Kraševu slatku bajku ove će vam godine ispričati Danijela Martinović, Davor Dretar Drele, Luka Bulić, Davor Gobac i mnogi drugi. A čeka vas i posebno iznenađenje!

Ulaznice se mogu kupit u Bonbonniere Kraš, Ravnice 48. po cijeni od 35 kn. Poklon bonovi za slatke pakete mogu se kupiti po cijeni od 25, 50 i 100 kuna. Predstave se održavaju radnim danom od 18 sati te subotom i nedjeljom od u 11, 13 i 16 sati.

O novom ciklusu vjeronauka za studente i mlade u splitskom Sjemeništu i zadarskoj crkvi Sv. Dimitrija u BUM-u govore don Zdenko Dundović, povjerenik za mlade Zadarske nadbiskupije, te suradnik Ureda za mlade Splitsko-makarske nadbiskupije Marin Periš, ujedno i član 'Hrvatskoga nadzemlja',.
- Stotinjak mladih Zagrebačke nadbiskupije i Dubrovačke biskupije započeli su svoju formaciju za animatore, u sklopu Projekta 'Mladi za mlade'. Zašto se prijavljuju? Što ih privlači? Zbog čega se priprema novi program rada i koliko je Uredu HBK za mlade važan svaki polaznik ove formacije, reći će voditeljica Projekta Petra Juriša i suradnica u formaciji od samih početaka s. Maja Dolenec.

Od 1973. do 1990., kad je moja voljena majka preminula, odgajale su me ona i njezina partnerica. Njih dvije imale su odvojene kuće, ali gotovo svaki vikende su provodile zajedno, sa mnom, u prikolici parkiranoj u kampu kojih 50 minuta vožnje od grada u kojem smo živjeli. Kao najmlađe od mamine biološke djece, bio sam ujedno jedino dijete koje je proživjelo djetinjstvo bez očeve prisutnosti.

Nakon što su djeca majčine partnerice otišla na fakultet, konačno se preselila u našu kuću u gradu. Živio sam s njima jedno vrijeme, dok moja majka nije umrla u dobi od 53 godine. Imao sam tada 19 godina. Drugim riječima, bio sam dijete koje je živjelo u uvjetima “gej-roditeljstva” kako se taj pojam shvaća danas.

Vrlo jednostavno, odrastanje s homoseksualnim roditeljima je vrlo teško, i to ne zbog predrasuda u susjedstvu. Ljudi oko nas nisu znali što se događa u kući. Za većinu izvanjskih promatrača, bio sam dobro odgojeno, uspješno dijete, koje je srednju školu završilo sa samim peticama.

U nutrini sam, međutim, bio zbunjen. Kad vam se život doma tako drastično razlikuje od svih oko vas, osobito s obzirom na osnovne fizičke odnose, odrasteš čudan. Nemam psihičkih poremećaja, niti fizičkih bolesti. Jednostavno sam odrastao u kućanstvu tako neobičnom, da sam bio predodređen postati društveni izopćenik.

Moji vršnjaci su u svom domu naučili sva nepisana pravila pristojnosti i govora tijela; razumjeli su što je prikladno reći u određenim okolnostima, a što nije; naučili su i tradicionalno muške i tradicionalno ženske društvene mehanizme.

Čak i ako su roditelji mojih vršnjaka bili razvedeni, a mnogi jesu, još uvijek su odrastali gledajući muške i ženske modele društvenog života. Naučili su, u pravilu, od muških likova kako biti hrabar i nepokolebljiv, a od ženskih kako napisati čestitku i biti osjećajni. To su stereotipi, naravno, ali stereotipi su od velike pomoći kad konačno morate napustiti sigurnost prikolice svoje mame lezbijke pa morate raditi i preživjeti u svijetu u kojem svatko misli u stereotipima, čak i homoseksualci.

Ja nisam imao muškog uzora kojeg bih mogao nasljedovati, a moja majka i njezina partnerica bile su drugačije od tradicionalnih očeva ili tradicionalnih majki. Posljedica je bila da sam potencijalnim muškim ili ženskim prijateljima mogao ponuditi vrlo malo prepoznatljivih društvenih signala, jer se nisam mogao povjeriti ni jednima ni drugima. Zbog toga sam rijetko sklapao prijateljstva, a lako se otuđivao. Homoseksualne osobe koje su odrasle u domu heteroseksualnih roditelja možda su se borile sa svojom spolnom orijentacijom, ali kada su se susrele sa širokim spektrom prilagodbi koje nisu bile vezane uz spolnost – kako djelovati, kako govoriti, kako se ponašati – imali su prednost što su to naučili kod kuće. Mnogi homoseksualci ne shvaćaju da je blagoslov to što su odgojeni u tradicionalnim kućanstvima.

Moj obiteljski život nije bio tradicionalan ni konvencionalan. Patio sam zbog toga na načine koje sociolog teško može klasificirati. Bio sam i razdražljiv i neosjetljiv, što će kasnije izgledati čudno čak i u očima gej i biseksualnih odraslih, koji su imali malo strpljenja za nekoga poput mene. Bio sam im jednako čudan kao što sam bio i heteroseksualcima.

Život je težak kad si čudan. Čak i sad imam vrlo malo prijatelja i često se osjećam kao da ne razumijem ljude zbog neverbalnih muško-ženskih signala koje svi oko mene, čak i homoseksualci odrasli u tradicionalnim kućanstvima, uzimaju zdravo za gotovo. Premda sam marljiv i brzo učim, imam problema na poslu jer suradnicima izgledam bizarno.

Kad je riječ o spolnosti, homoseksualci koji su odrasli u tradicionalnim kućanstvima imaju koristi barem od toga što su vidjeli neku vrstu funkcionalnih rituala udvaranje oko sebe. Ja nisam imao pojma kako se djevojkama učiniti privlačnim. Kad sam izišao iz prikolice svojih majki, odmah sam bio označen kao autsajder zbog ženskastog ponašanja, smiješne odjeće, tepanja i opće neobičnosti. Ne čudi da sam kroz srednju školu ostao nevin, niti sam uopće imao djevojku. Umjesto toga, išao sam na četiri maturalne zabave kao vickasta pratnja za cure koje su htjele društvo u limuzini.

Kada sam došao na faks, aktivirao sam sve “gejdare” pa su me fakultetske LGBT grupe brzo saletjele da mi priopće da sam sigurno sto posto homoseksualac. Kad sam se izjasnio biseksualcem, rekli su svima da lažem i da još nisam spreman izaći iz ormara kao homoseksualac. Prestrašen i traumatiziran majčinom smrću, odustao sam od studija i završio u onome što se može nazvati gej-podzemlje. Ondje su mi se dogodile grozne stvari.

Tek s 28 godina sam se iznenada našao u vezi sa ženom, kroz niz koincidencija koje su šokirale svakoga tko me poznavao, a iznenadile su i mene samoga. Nazivam se biseksualcem jer bi trebalo nekoliko romana da objasnim kako sam završio kao “strejt,” nakon skoro trideset godina življenja kao “gej.” Jednostavno mi se ne da prepirati s gej-aktivistima koji me progone na svojim “nađi-i-uništi” misijama protiv bivših gejeva, “slučajeva u ormaru,” ili “homo-konzervativaca.”

Zašto traje zavjera šutnje kod vođa LGBT pokreta o svemu ovome? Mogu samo nagađati. Njegujem uspomenu na svoju mamu, ali ne biram riječi kad treba govoriti o tome kako je teško bilo odrastati u homoseksualnoj zajednici. Studije koje istražuju tu problematiku ispitivale su djecu koja još uvijek žive sa svojim homoseksualnim roditeljima, tako da djeca nisu bila slobodna govoriti jer se, kao i sva djeca, vode sinovskom odanošću, osjećajem krivnje, ili straha od gubitka džeparca. Zato što pokušavam govoriti iskreno, doslovno me već desetljećima gaze. (…)

Većina LGBT roditelja su, poput mene, i tehnički poput moje majke, “biseksualni”- ono zaboravljeno “bi.” Začeli smo djecu jer smo sudjelovali u heteroseksualnom odnosu. Društvene komplikacije nastaju prirodno ako dobiješ dijete sa suprotnim spolom, a još uvijek te privlači isti spol. Pretpostavljam da djeca odgojena od istospolnih parova, naravno, žele više znati o homoseksualnosti i s njom eksperimentirati, iako nisu čista od privlačnosti prema suprotnom spolu. Stoga će vjerojatnije upasti u kategoriju biseksualnosti, kao što sam ja upao.

Klikni like i prati nas na Facebooku:

Kao muškarac, iako sam biseksualan, ne bih odbacio majku svog djeteta kao da je iskorišten inkubator. Morao sam pomoći svojoj supruzi kroz teškoće trudnoće i postporođajne depresije. Kad se ona bori s diskriminacijom majki ili žena na radnom mjestu, moram biti strpljiv i slušati. Moram se brinuti i oko njenih seksualnih potreba. Jednom kad sam postao otac, stavio sam na stranu svoju homoseksualnu prošlost i obećao da se nikada neću razvesti od svoje žene, niti stupati u vezu s drugom osobom, muškom ili ženskom, do smrti. Izabrao sam to opredjeljenje kako bih zaštitio svoju djecu od štetne drame, čak i ona kad postanu odrasli ljudi. Kad si roditelj, etička pitanja vrte se oko tvoje djece, a svoj interes odgađaš… zauvijek.

Mnogi su odbacivali moju priču s četiri jednostavne riječi: “Ali ti si konzervativan.” Da, jesam. Kako sam to postao? Preselio sam se na desno krilo baš zato što sam živio u onoj vrsti anti-normativnog, marginaliziranog i potlačenog okoliša koji ljevica slavi: ja sam biseksualni latino intelektualac, kojeg je odgojila lezbijka, a iskusio sam siromaštvo mladenačke dobi u Bronxu. Imam dovoljno uvida da zaključim da liberalne socijalne politike zapravo ne pomažu ljudima u tim uvjetima. Posebno prokletstvo je liberalni stav da ne trebamo suditi druge u stvarima seksa. U gej-svijetu Bronxa očistio sam dovoljno stanova muškaraca koji su umrli od AIDS-a da shvatim da je otpor seksualnoj napasti od središnje važnosti za svako ljudsko društvo.

Seks može biti opasan, ne samo zbog zaraznih bolesti, nego i zato što nas ostavlja ranjene, navezane na one koji nas ne vole, u tuzi za onima koji nas napuste, i takve da ne znamo kako izbjeći one koji nas trebaju, a mi njih ne volimo. Ljevica ne razumije ništa od toga. To je razlog zašto sam konzervativan. (…)

Pokret gej-aktivizma nastojao je sve ove činjenice marljivo izbrisati, ili barem ignorirati. Bilo da je homoseksualnost izabrana ili urođena, bilo da je gej-brak legaliziran ili ne, teško je biti čudan. To uzima danak na mentalnom zdravlju, čini težim pronalaženje prijatelja, ometa profesionalni rast, a ponekad vodi niz sklisku stazu traženja lijeka u obliku alkohola, droge, kocke, antisocijalnog ponašanja i neodgovornog seksa. Djeca istospolnih parova imaju težak put pred sobom. Ja to znam, jer sam ondje bio. Zadnja stvar koju trebamo činiti bilo bi da im nabijamo osjećaj krivnje ako se isti soj prenese na njih pa se osjećaju čudno zbog toga. Ali dugujemo im, ako ništa drugo, dozu iskrenosti.

Robert Oscar Lopez

Robert Oscar Lopez profesor je engleskog jezika na Kalifornijskom državnom sveučilištu u Northridgeu. Autor je dviju knjiga o književnosti. Ovo je skraćena verzija članka koji je objavio na stranici thepublicdiscourse.com u kolovozu 2012.

Izvor: bitno.net

Zbog unapređenja informatičkog sustava PBZ Grupe tijekom ovog vikenda u kasnim noćnim satima u dva vremenska razdoblja privremeno će biti onemogućeno korištenje pojedinih kartica te POS uređaja i bankomatske mreže PBZ Grupe, i to:

- u noći sa subote na nedjelju, 25. studenoga od ponoći do 5:00 sati bit će onemogućeno korištenje Maestro, MasterCard, Visa i Visa Electron kartica Privredne banke Zagreb d.d. te POS uređaja i bankomatske mreže PBZ Grupe

- u noći s nedjelje na ponedjeljak, 26. studenoga od ponoći do 2:00 sata bit će onemogućeno korištenje American Express te Maestro, MasterCard, Visa i Visa Electron kartica Privredne banke Zagreb d.d. te POS uređaja i bankomatske mreže PBZ Grupe.

"Stalnim unapređivanjem informatičkog sustava želimo svojim klijentima i poslovnim partnerima pružiti što kvalitetniju uslugu. Ispričavamo se svim korisnicima kartica i poslovnim partnerima koji u navedeno vrijeme neće biti u mogućnosti obavljati kartične transakcije te zahvaljujemo na razumijevanju", ističe se u priopćenju PBZ-a.

– Skijanje i grudanje na Strossu naziv je novog zabavnog događaja na zagrebačkom Gornjem gradu. Na prostoru Strossmayerovog šetališta podno Kule Lotrščak u petak, 23. 11. s početkom u 20.00 sati počinje zabava na „Strossmayerovom skijalištu“. Svakoga dana će u prigodno uređenom i grijanom šatoru od 20 do 23.00 sata biti održavani koncerti ili nastupi D.J-a. Poput pravog i etabliranog skijališta i na Strossu su organizatori puno pažnje posvetili druženju i zabavi pa će za posjetitelje nastupati kvalitetni glazbenici, a u večerima kada neće svirati ili pjevati preuzimati će ulogu D.J. U subotu točno u podne počinju Dječje matineje lutkarskog kazališta LET pod nazivom „Vandine priče“.
Program će biti besplatan za posjetitelje, a uz dobru glazbu posjetiteljima će u šatoru biti dostupna prigodna ugostiteljska ponuda koja obuhvaća i široku paletu kvalitetnih i vrhunskih hrvatskih vina po promotivnim cijenama.
Scenografija u grijanom šatoru i oko njega dočaravati će pravi zimski ugođaj pa će i legendarna zagrebačka Uspinjača, makar simbolično, za trajanja manifestacije postati „žičara“.
Raspored na skijalištu
1. i 2. vožnja između 20 - 23 sata , od 24 sata skijaški skokovi na Tomićevu
23.11. petak / muški
slalom/.......................................................Rock Poets
24.11. subota / spust /.............................................................Acoustic Mojo
25.11 nedjelja / ženski slalom /......................................................Sara Čajko
26.11. ponedjeljak / ljeti sviraju na skijalištu diđeiraju / DJ Tom ( Tom & Twisters )
27.11. utorak / ljeti sviraju na skijalištu diđeiraju / DJ Buba - ( Kabare magare )
28.11. srijeda / ljeti sviraju na skijalištu diđeiraju / DJ Jabuka ( Sick Swing Orchestra )
29.11. četvrtak / ljeti sviraju na skijalištu diđeiraju / DJ Jura ( Boom Pacha Boom )
30.11. petak / muški veleslalom /......................................The night Stompers
01.12. subota / super G /..........................................................Kabare magare
02.12. nedjelja / ženski veleslalom /..................................večer ruskih pjesama
03.12. ponedjeljak / ljeti sviraju na skijalištu diđeiraju / DJ Dinko ( Outras Bossas )

U subotu 27.10. odigrano je posljednje kolo jesenskog dijela KMNL. Iako je ujutro kišilo, uspjele su se odigrati sve planirane utakmice. Isto tako odigrano je i prvo kolo Uskrs kupa, koji se ove godine igra po malo drugačijem sustavu. Igra se kroz cijelu sezonu i na ispadanje. Detaljnije o našim ekipama i ostalom čitajte u nastavku.

Kao što smo već i pisali, ŠD Sv. Petar ove sezone napravio je povijesni uspjeh i nastupa sa 4 ekipe u 1. ligi. Osim ove 4 ekipe, bivša krizmanička ekipa prijavila se u 3. seniorsku ligu. Međutim, neke ekipe podnijele su danak igranja u 1. ligi. Tako je uspjeh naših ekipa nakon polusezone polovičan. Najstarija i najmlađa ekipa bore se za vrh tablice, dok su dvije "srednje" ekipe trenutno pri dnu. Pa krenimo redom od najstarijih.

Sv. Petar 1 ove godine posložio je redove i krenuo u ligu punom snagom sa samo jednim ciljem, a to je osvajanje lige. Nakon pobjeda u prvih par kola, uslijedio je derbi s višestrukim prvakom iz Dubrave, koji je završio podjelom bodova. Činilo se da će to biti jedini gubitak bodova ove ekipe, no dogodio se nes(p)retan tijesni poraz protiv uvijek neugodnih Vrbana. Time trenutno ova naša ekipa dijeli 2. mjesto na tablici s još 3 ekipe. Vrh tablice suvereno drži prošlogodišnji prvak iz Utrina s maksimalnim učinkom u jesenskom dijelu. Međutim, njih još čekaju najjače utakmice na proljeće, tako da će nastavak sezone biti jako zanimljiv.

Sastav ekipe Sv. Petar 2 doživio je ove sezone promjenu nekolicine igrača uz uvijek istu okosnicu ekipe. To, i težak raspored na početku sezone, razlog su nekoliko uzastopnih poraza. Međutim, dečki su se kako je sezona išla uigrali i posložili kockice, tako da su pri kraju pružili puno bolju igru i rezultate. Iako su još uvijek u zoni ispadanja, nadamo se da će od proljeća ići prema gore na prvenstvenoj tablici.

Sv. Petar 3 u najnepovoljnijoj je poziciji. Ozljede i još neki razlozi uzrok su loših rezultata. Imali su i jedan nesporazum sa satnicom u jednom kolu te se nisu pojavili na toj utakmici. Trenutno drže dno ljestvice s minusom ispred njihovih bodova. Nadamo se da će se dečki tokom ove zimske pauze "rekuperirati", zbiti redove i ozbiljnije krenuti u drugu polusezonu.

Sv. Petar SV i dalje nas ugodno iznenađuje. Najmlađa su ekipa u 1. ligi , ali usprkos tome se drže tik iza prve petorke na prvenstvenoj tablici, a odigrali su dvije utakmice manje. Nakon što su osvojili sve što se osvojiti dalo u krizmaničkoj ligi, pa isto tako redom od 4. do 2. seniorske lige, nastavljaju sa svojim uspjesima. Bit će zanimljivo vidjeti njihov uspjeh u prvoj godini igranja 1. seniorske KMNL lige.

Novoosnovana ekipa, Sv. Petar 5, sastoji se od prošlogodišnje krizmaničke ekipe i još nekih mlađih igrača. Oni tek skupljaju iskustvo igranja u seniorskoj ligi i imaju tek 1 bod, ali entuzijazma i volje im ne fali, pa vjerujemo da će i dalje napredovati.

Kada govorimo o ligaškom dijelu natjecanja, ne smijemo zaboraviti i naše krizmanike. Krizmanička ekipa ove godine sastavljena je od prvopričesnika koji su nastupali za tu ekipu zadnjih par sezona. Ima tu i ovogodišnjih krizmanika, ali ima dosta i mlađih dječaka koji su tek izašli iz prvoprvopričesničke konkurencije. Iako su neki naši dečki mlađi čak i 4 godine od nekih svojih protivnika, imaju već 1 pobjedu i 1 neriješeni rezultat iz 4 utakmice. Ako ova generacija ostane na okupu, sigurni smo da će se kroz koju sezonu boriti za vrh.

Novo vodstvo lige odlučilo se ove sezone za jedan eksperiment. Spojili su Uskrs kup i Božićni kup u jedan veliki Uskrs kup. Sve ekipe koje su se prijavile ušle su u isti bubanj, bez nositelja, i parovi su izvučeni. Igra se od početka sustavom na ispadanje, tako da niti jedna ekipa koja želi ići do vrha nema pravo na grešku.
Takav sustav ponudio nam je iznenađenje već u prvom kolu, gdje su vodeći na ligaškoj tablici ispali odmah na početku. Sve naše 3 ekipe koje su se prijavile (Sv. Petar 1, Sv. Petar 2, Sv. Petar SV) bile su uspješne u prvom kolu i izborile su nastavak natjecanja i igranje u osmini finala.
Tijekom zimske pauze trebalo bi se odigrati 2. kolo , ako voditelji lige uspiju naći termin za odigravanje u nekoj od zagrebačkih dvorana, u kojima je to, nažalost, skoro pa i nemoguće. U slučaju da u tome ne uspiju, kup će se kao i liga nastaviti na proljeće.

Na kraju spomenimo da su neke promjene, koje je donijelo novo vodstvo lige, bile uspješne, pa se nadamo da će liga i dalje napredovati. Sve informacije, rezultate i tablice možete pogledati na službenoj stranici lige: www.pastoralsportasa.hr

Ekipa Nebo iz Zaprešića odustaje od daljnjeg natjecanja u ligi. Budući da nisu odigrali preko 50% utakmica, sve utakmice im se brišu.

„Ne bojte se svojim vršnjacima predlagati susret s Kristom“, tim se riječima Sveti Otac obraća mladima u poruci za Svjetski dan mladih, koji će se u Rio de Janeiru od 23. do 28. srpnja 2013. godine održavati pod geslom 'Idite i mojim učenicima učinite sve narode'. Kako prenosi Informativna katolička agencija (IKA), u poruci objavljeno 16. studenog Papa navodi internet kao glavno područje u kojem mladi mogu razvijati svoje misionarsko djelovanje.

Budite vi Isusovo srce i ruke!

Kad razmišljam o Rio de Janeiru, na um mi najprije dolazi veliki kip Krista Otkupitelja nad zaljevom gdje se uzdiže brazilska metropola. Upravo taj velebni simbol vjere – piše Benedikt XVI. – pokazuje put mladima koji će se sljedeće godine okupiti na Svjetskom danu mladeži. Na kipu gledamo Isusovo srce puno ljubavi za sve, bez razlike, a njegove se ruke šire da zagrle sve, ustvrdio je Sveti Otac potičući mlade: Budite vi Isusovo srce i ruke, svjedočite njegovu ljubav, budite novi misionari nadahnuti ljubavlju i ljubaznošću. Cijela je poruka protkana hrabrenjem mladih da budu novi evangelizatori, misionari u doba globalizacije, koja bi se trebala temeljiti na ljubavi, a ne na materijalizmu. Naviještanje je Boga dragocjeni dar – piše Sveti Otac – koji možete pružiti drugima, posebice danas kada je mnogim mladima potrebno svjetlo vjere, jer ne vide jasno na svojem putu. Ako čovjek zaboravi Boga – upozorava Papa – gubi nadu i biva nesposoban ljubiti čovjeka. Papa riječima blaženoga Ivana Pavla II. podsjeća da „se darivanjem jača vjera".

Dobro upoznajte svoju vjeru!

Osvrćući se na temu svjetskoga dana mladeži Papa objašnjava što znači biti Kristov misionar. To, prema Papi, znači, prije svega, biti Kristovi učenici. Evangelizirati znači drugima naviještati Radosnu vijest, Isusa Krista. Papa potiče mlade da dobro upoznaju vjeru Crkve ako žele biti istinski svjedoci i misionari. Nužno je poznavati to u što se vjeruje da se može naviještati, a što bolje poznajemo Krista, veća je želja da ga naviještamo. Što s njim više razgovaramo, više ga želimo naviještati. Što duže boravimo s njim, više želimo govoriti o njemu, ističe Sveti Otac, a potom navodi dva područja u kojima naviještanje evanđelja ima biti još pozornije: Internet i mobilnost.

Evangelizacija digitalnog kontinenta

Posebno je zadaća mladih da evangeliziraju digitalni kontinent mudro rabeći internet, također da na području mobilnosti šire evanđelje jer oni često putuju poradi studija, rada ili zabave. A i migracije mogu biti providnosne prigode za propovijedanje evanđelja, istaknuo je Sveti Otac.

Neka vas vodi snaga ljubavi!

Papa u poruci hrabri mlade riječima: Prepustite se da vas vodi snaga ljubavi, da ona pobijedi težnju da se zatvorite u svoj svijet. Smognite snage izići iz sebe da krenete prema drugima te da ih vodite u susret s Bogom. Nemojte se bojati ako se osjetite neprikladnima, nesposobnima, slabima u naviještanju i svjedočenju vjere, ističe Papa i dodaje: Vjerodostojno se svjedočenje temelji na molitvi i sakramentima. Iz molitve se rađa naviještanje evanđelja, moramo najprije razgovarati s Bogom ako želimo govoriti o njemu, tvrdi Sveti Otac, a potom podsjeća na ustrajnost mnogih, pa i mladih, da bi u nekim dijelovima svijeta poradi nedostatka vjerske slobode mogli javno svjedočiti vjeru u Krista. Zaključujući poruku Papa je podsjetio mlade da se vjera učvršćuje u Crkvi. Kao članovi kršćanske zajednice mi svjedočimo vjeru, a zajedništvo koje živimo u Crkvi oplođuje naše poslanje, piše na kraju Benedikt XVI.

Svečana akademija u čast žrtava Vukovara i cijelog Domovinskog rata pod nazivom Srce i riječ za Vukovar održana je u utorak, 20. studenoga u organizaciji Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. Na samom početku istaknuto je da brojne žrtve koje su položene na oltar domovine nisu bez smisla i značenja te da ne smiju ostati bez ploda.

Akademija je započela skladbom Bože, čuvaj Hrvatsku u izvedbi Bogoslovskog okteta koji je kasnije izveo još nekoliko prikladnih skladbi. Prvi se okupljenima obratio rektor bogoslovije, vlč.mr. Anđelko Košćak koji je pozdravio okupljene u ime organizatora akademije. Nakon njega je bogoslov Mario Dukić pročitao tekst i svjedočenja ljudi iz ratnih vremena iz različitih mjesta od kojih su neka Petrinja, Sunja i Pokupsko. Između svjedočanstva gostiju izmjenjivali su se bogoslovi recitirajući stihove domoljubnih pjesama koje su uz prikladne slike u pozadini stvorile ozračje koje izaziva poštovanje i poklon onima koji su podnijeli žrtvu.

Vidanje tjelesnih rana, ali i duhovni poticaj

O svojem ratnom iskustvu prva je posvjedočila sestra Marija Zora Pavić koja radi u KBC-u Rebro već 38 godina. U vrijeme rata radila je na hitnom prijemu pacijenata u vukovarskoj bolnici. Napomenula je kako je tada pristizalo više od trideset pacijenata na dan. Prisjetila se i svojih danonoćnih smjena u vrijeme najtežih dana u Vukovaru, snježnih hladnih noći u kojima je odzvanjao jauk ranjenika koji bi stizali u kamionima zaštićeni tek ceradom, nerijetko bez nekog dijela tijela.

Ranjenici bi na svojim tijelima imali napisano ime i prezime kako bi ih se moglo identificirati. Sestra Marija Zora prisjetila se i 1992. godine kada je za vrijeme pada Kupresa zajedno s još nekim kolegama otišla na južno bojište te su tamo pokušavali spasiti što se više života moglo. Za rad na terenu, rekla je, potrebna je jako dobro izvježbana ekipa i isto takvo osvjetljenje i oprema. Dok je prvo bilo prisutno, ovo ostalo često je bilo vrlo oskudno. Na kraju svog svjedočanstva napomenula je kako je prisutnost redovnice u takvim situacijama veoma važna. Ranjenici od nje ne očekuju samo vidanje tjelesnih rana već i duhovni poticaj.

Hrvatska – to smo svi mi!

Nakon nje svoje je svjedočanstvo iznio primarijus doktor Željko Jelinčić. On je u Vukovaru proveo dva mjeseca prije pada grada – heroja. Da bi oslikao stanje, spomenuo je kako je teško bilo uopće doći do vode i struje. „Sve što se u bolnici događalo bila je bitka za život“, izjavio je doktor Jelinčić. Naveo je primjer jednog ranjenika koji je, stigavši u bolnicu svjestan da mu nema spasa, rekao osoblju neka iscijede ono krvi što je još u njemu ostalo i neka daju kome je potrebna.

Iznio je i brojke o tridesetero poginule djece, osamdesetak ranjene djece, ali također da je u to vrijeme rođeno osamnaestero djece. Navodeći primjere hrabrih ljudi koji su uz njega do zadnjeg dana vidali rane ljudima, prikazao je slike grada tada i danas te istaknuo: „Život se u Vukovar vraća, možda malo polako, ali sigurno i nezaustavljivo.“ Preformulirao je riječi Siniše Glavaševića, svima prisutnima dajući do znanja da se to i nas tiče: Hrvatska – to smo svi mi! A izlaganje je zaključio riječima: „Molim Boga da ono što sam vidio nitko nikad više ne vidi i ne trpi.“

Pobjeda pravde nad nepravdom

Posljednji je svjedočio autor knjige Župnik na prvoj crti, sisački biskup mons. Vlado Košić. On je rekao kako obilježavanje žrtve Vukovara mora biti ponos Hrvatske. Istaknuo je primjer pukovnika Predraga Matanovića kojega je vjenčao, ali nažalost i pokopao, a nekoliko godina kasnije krizmao njegovoga sina. Istaknuo je i sprovod jedne djevojke kojemu je prisustvovalo više od pet tisuća ljudi s lampionima u ruci koji su molili za mir. Postavio je pitanje zašto se puno više u medijima govori o žrtvama nakon Oluje, a onima uoči rata i za vrijeme rata se jako malo priča. „16. studenoga 2012. je dan koji se mora upisati u kolektivnu memoriju hrvatskog naroda kao dan kada je pobijedila pravda nad nepravdom, kada je u Den Haagu istina konačno pobijedila. Bog je progovorio preko usta Theodora Merona“, riječi su biskupa Košića kojima je zaključio svoje izlaganje.

Na kraju akademije u bogoslovskom je dvorištu svaki od okupljenih ispred križa položio upaljenu svijeću u čast svih žrtava rata, a na poseban način vukovarskih. Dostojanstveno, u molitvi i tišini završila je akademija koja je ove godine imala optimističniji i vedriji ton zbog oslobađajuće presude generalima i cijeloj našoj domovini.

Biskup Vlado Košić podijelio je s nama i emocije koje ga prožimaju kada iz današnje perspektive govori o ratnim godinama – "ozbiljne i žalosne, ali dakako i radosne jer ta žrtva koja je podnesena sigurno treba naći mjesto u srcima svih Hrvata te priznanje i poštovanje, ali ona je i zalog našega duga, da i mi položimo sebe i da na istini o onim događajima koji su nas doveli do današnjeg slobodnog života nastavimo uživati u svojoj zemlji". Biskup je naglasio kako se ne može bez istine, "zato je važno i zato je radost u srcu što su generali oslobođeni, što je konačno došlo na vidjelo ono što je stvarno istina, da i svijet prizna da to nije samo neka naša osobna vizija i verzija događaja nego da je to objektivno bilo što smo pretrpjeli i što smo morali položiti za svoju slobodu, a to je onda i temelj budućnosti".

Biskup Košić također je na poseban način pozvao mlade da ne zaborave Vukovar: "To je vrlo važno i vrlo je važno istinito gledati na te događaje i tu istinu čuvati i širiti, govoriti, svjedočiti. Budućnost se ne može graditi bez temelja, a temelj je prošlost. Ako su ti temelji krivi, kako je Isus rekao – može lud čovjek graditi, ali na pijesku ili bez temelja ta će se građevina nažalost urušiti. A ako se gradi na temelju istine onda je sigurno moguće, čak ako je i teško, ali uvijek malo po malo graditi i to će opstati, to će trajati, to je ta naša budućnost koju svi moramo graditi, a posebno mladi koji nose tu odgovornost, teret i poslanje da budu graditelji naše budućnosti", istaknuo je biskup Košić za Pastoral mladih.

Autor: Matija Knok

Ovomjesečna duhovna formacija animatora održana je 19. studenoga u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, a gostovao je novi studentski kapelan na Jordanovcu, p. Sebastian Šujević.

Susret je započeo zajedničkom molitvom Vjerovanja, a mlade je na početku, zbog odsudstva povjerenika vlč. Ivice Budinšćaka, pozdravio vlč. Tomislav Kralj, te predstavio gosta p. Sebastiana.

Gledati očima Gospodina

Pater Sebastian, novi studentski kapelan na Josrdanovcu, na vrlo je dojmljiv način govorio kako biti svjedok i što to znači. Približio je temu mladima kroz evanđeoski tekst Učenici na putu u Emaus. Potaknuo ih je da se zaustave, zagledaju u sebe i dopuste Gospodinu da im govori.

Postavlja se pitanje što se dogodilo s učenicima, gdje je nestala njihova vjera nakon svega što su vidjeli i kada su oni postali svjedoci. Odgovor je susret sa živim Kristom, a to je ujedno i definicija kršćanina - čovjek koji je susreo Gospodina. Pater Sebastian povukao je paralelu s današnjom situacijom. Mnogo je onih koji imaju sakramente, a opet su izgubljeni, žive spavajući i nisu svjedoci. Najčešće molimo za ono što mi želimo ne shvaćajući da to nije ono što Krist želi. Naša srca nisu potpuno Kristova. Učenici su otvorili svoja srca Bogu i počeli su gledati Njegovim očima. Uvjeti da bismo i mi to postigli su prisjećanje Božje riječi, sakramenti i zajednica.

Iskustva koja vode budnosti

Svatko od nas ima mnogo iskustava s Gospodinom, ali ih najčešće nismo svjesni jer gledamo na krivi način. Pater Sebastian je iskustva podijelio na jaka i svakodnevna te kroz nekoliko vlastitih iskustava približio mladima značenje istih. Rekao je kako su nam iskustva potrebna da bismo bili svjedoci. Važno je prepoznavati svakodnevna iskustva kao osjećaj mirnoće, zagrljaj, osmijeh, vedrina. Svjesnost iskustava potiče nas na budnost, bdijenje nad vlastitim životom.

Ponovno se postavlja pitanje kako onda biti svjedok. Pater Sebastian na to kaže: „Naštelaj svoje srce s Duhom Svetim po iskustvima i doživljajima koje već imaš! I budi budan, promatraj očima vjere! Podijeli i pročisti u zajednici.“ Potom je mladima predstavio praktičnu vježbu ispita savjesti u 6 koraka. Potebno je pronaći tiho mjesto, biti slobodan od svega što nas sputava, prepoznati trenutak zahvalnosti, pregledati dan, razgovarati s Bogom i završiti s molitvom.

Nakon predavanja mladi su mogli dati vlastiti osvrt na susret i postavljati pitanja. Susret je završio molitvom, a p. Sebastian je poručio: „Ljudima ne trebaju predavači nego svjedoci!“

Autor: Ivana Tomas

Zbor mladih zagrebačke župe sv. Blaža priprema dobrotvorni koncert pod nazivom "Ostavi trag", koji će se održati u subotu, 24. studenoga u 20 sati u župnoj dvorani u Kordunskoj 1. Cilj je raspjevane zajednice prikupiti novčana sredstva za fond "Mladi za mlade", koji je osnovan početkom ove godine na inicijativu mladih Zagrebačke nadbiskupije.

Potrebe svojih vršnjaka prepoznali su i mladi župe sv. Blaža: pjesmama, veseljem i poletom žele ostaviti trag, donijeti svjetlo i nadu u svijet koji ih okružuje, te potaknuti i druge na suosjećanje i velikodušnost.

"Ostavljam svoj trag tako da svi znaju - bio sam tu."

Budite i vi! Ostavite trag - dođite na koncert otvorena srca, i dobrovoljnim prilogom pomozite mladima kojima će i vaš najmanji dar biti velik korak u ostvarenju snova...

Redovito džogiranje kao psihoterapija

Odavno se, možda nikad, Zagrebom, po nasipu, Jarunu, Maksimiru, nije tako masovno trčalo kao u zadnjih šest mjeseci. Nekoliko organiziranih škola trčanja učinilo je da trče i oni koji za sebe ni u ludilu, kamoli zdrave glave, ne bi pomislili da će postati zadojeni džogeri, da će laka koraka i mirne duše trenirati i tri puta tjedno… da će im trčanje postati unutarnja prijeka potreba, ritual koji sve i da hoće sada više ne mogu preskočiti jer bi se ozbiljno posvađali sami sa sobom.

Pješačenje satima

Sve do prije godinu dana Mladen Gavrančić život je provodio ili na stolici u uredu ili za volanom. Sjedeći. Sa 44 ga je oštećenje kralježnice natjeralo da – stane na noge. “Počeo sam baš puno hodati, toliko da sam na Iphoneu evidentirao 1000 prijeđenih kilometara. Pokušao sam ja i trčati, ali vidio sam da je trčanje totalna katastrofa. U stanju sam pješačiti dva sata, ali trčati ne mogu niti dvije minute.” Surfao je internetom, tražio savjete kako trčati pametno, slutio je da iza lakonogih džogera mora stajati nekakva “taktika”, da im to nije samo tako, bogomdano. Izguglao je Adidasovu školu trčanja; školu koja odrasle, ne nužno sportske tipove, može ne samo naučiti kako dobro trčati, već i – kako se tome veseliti. “Trener nam je genijalac, vrhunski profesionalac koji je uspješno osmislio program čak i za nas trapave i debele, program po kojem se zapravo nismo trebali puno truditi i ubiti, nije nam bilo teško. Prvo smo puno hodali, malo trčali. U jednom smo času počeli i ozbiljno trčati, a sve nekako ‘spontano’”, kaže zadovoljni Gavrančić. U pola godine trčanja skinuo je 17 kilograma. Od 116 “istopio” se na 98. Da bude siguran da je na pravom putu, obavio je i liječničke preglede koji su pokazali da je sve pod kontrolom, neka dapače – slobodno nastavi trčati. Nedavno je tako istrčao i zagrebački polumaraton. “1:54:25”, precizno će, a onda dodaje: “Polumaraton se precjenjuje, to je marketinški i medijski praćeno pa možda i stoga.

Podrška obitelji

Meni je zapravo veći dokaz zdravstvene i atletske spremnosti bio kad sam ljetos rutinski počeo trčati treninge od pet, šest, sedam kilometara. E, to je bio veliki uspjeh”. Kad je trener u kolovozu upitao tko kani istrčati polumaraton, i Mladen je sramežljivo digao ruke u zrak. “Istrčati polumaraton mi je bilo kao neki tulum.”

Više puta spominje da trčati nije mogao – sam, bez pristanka obitelji. “Imam dvoje male djece, a treninzi su tri puta tjedno. Dakle, to je odluka koju morate donijeti s obitelji, obitelj mora vidjeti da to sve ima smisla, jer to je zapravo zajednički napor i odricanje.” Kad su Gavrančići vidjeli da je otac manje napet, da je dobre volje, nisu dvojili da ga trebaju pustiti da trenira dalje. “Nije rijetka priča u školi trčanja da polaznici kažu ‘rekli su nam trčanje bi vam moglo promijeniti život, ali nam nisu rekli da će nas trčanje posvađati s mužem, ženom, djecom, prijateljima…’” Tijelo je u ovim godinama kao stariji auto – treba ga održavati. Tako da, uz to što trči, redovito radi i vježbe za kralježnicu. “Ležao sam u krevetu i trebao sam nešto uzeti. Bez razmišljanja sam se podigao. To prije nije bilo moguće, bojao sam se osloniti na ruke, a sad sam, iz ležećeg položaja, ustao lagano…” Ostali su podjednako zatečeni i Mladen i supruga.

Bila nepokretna

Ljerka Margetić ima 58 godina i prvi je put s trčanjem počela koketirati prije tri ljeta. “To mi se dotad činilo glupim, nisam znala zašto ljudi bezveze trče, a onda sam se na moru našla u društvu koje je trčalo. Probala sam i ja i svidjelo mi se. Kad bi ljudi znali što trčanje nosi, ne samo fizički nego i psihički, svi bi trčali. Nema psihoterapije koja vam to može dati, nema tih čarobnih tabletica za spavanje, umirenje koje imaju efekt kakav ima trčanje…” Nedugo nakon što se zaljubila u trčanje imala je nezgodu i frakturu lumbalnog dijela kralježnice. “Lani sam bila 13 tjedana djelomice nepokretna. Trup mi je bio imobiliziran, mogla sam pokretati ruke i noge, mjesecima su mi bili nedostupni prsti na nogama, tj. čarape sam navlačila ležećki, za sve što je bilo niže od dužine ruku morala sam kleknuti ili čučnuti. Oblačila bih se po pola sata i dulje, to su bili polagani pokreti koje zdrav čovjek ne može shvatiti.” Nakon rehabilitacije prijavila se u – školu trčanja. A danas trči utrke od 12 kilometara.

Zagrijavanje i istezanje

Na nekoliko prvih treninga, proljetos, bojala se padova, da se ne spotakne, da je slučajno ne gurnu. “Trebalo mi je dva mjeseca da ti strahovi prođu, ali nisam odustajala. U početku su mi treninzi bili jako teški. Kad nam je trener zadao da trčimo 10 minuta, meni je to bio šok, mislila sam da nije normalan. Što me držalo? Želja da budem pokretan čovjek koji može sam hodati bez pomagala, bez bolova, jer ljudi ne znaju što donosi mirovanje i nekretanje.”

Kad je počela trčati, okolina je bila sve samo ne poticajna. Govorili su joj “što će to tebi, nije to za tebe, nije to za tvoje godine”, “izmišljali su boleštine koje bi mi se mogle dogoditi ako trčim….”, sliježe ramenima. “Prijavila sam se u školu da ne trčim k’o guska u magli po nasipu, da to ima nekakvog smisla. Treba znati koliko trčati, kada, zašto, što raditi prije, što poslije trčanja…

Ranije se nisam zagrijavala prije, niti sam se istezala poslije trčanja, trčala sam nekakvim meni odgovarajućim ritmom, a u školi vas nauče da trčite određenim ritmom, sviđalo se to vama ili ne, ali rezultati se kasnije i vide… Uči se tehnika ubrzanja, način kretanja nogama…”

Ivana Ćorić u školu trčanja upisala se slučajno, prije se nije bavila sportom. “Imam višak kilograma, ali nemam problema s time i to mi nije bila motivacija da krenem trčati. Puno je veća blagodat antistres efekt koji dobijete, nakon treninga se čovjek osjeća odlično… Koliko god ti bio loš dan, ili ti se ne da, odradiš i odlično se osjećaš. Ako izostanem s treninga, imam grižnju savjesti k’o da sam markirala iz škole…, obavezno ga odradim, ma gdje bila.” Trči na službenim putovanjima, na godišnjem odmoru… “U Beču mi je hotel bio predaleko od većeg parka ili staze, pa sam trčala u parkiću, radeći bezbrojne krugove…” Iako je trener savjetovao da s polumaratonom pričeka, iz inata ga je – istrčala.

‘Nosio me adrenalin’

“Bila sam razočarana kad su nama koji trčimo u najslabijoj grupi rekli da nismo spremni, znala sam da ću ja trčati, pa makar samo hodala.” Na koncu je 21 km istrčala za dva i pol sata. “Nisam bila nervozna, bilo je predviđeno da mi iz škole trčimo u grupi, tempo je bio prebrz, pa sam nakon tri kilometra nastavila sama. Na tih 21 km bilo je puno navijača, dogodovština, nosila me atmosfera i adrenalin, ni u jednom trenutku nisam pomislila da bih odustala, čak ni kad mi se pojavila bol u nozi, pomislila sam ‘ako sad počnem hodati, neću više moći potrčati’ i nastavila trčati do kraja…”

Gotovo 200 polaznika škole nastavit će trčati i tijekom zime, a na proljeće upisuju nove polaznike.

Napisala: Karmela Devčić
Članak je izašao u Jutarnjem listu, 2.11.2012.

Sredinom ožujka krenuli smo s drugom generacijom adidas škole trčanja i većina polaznika je to tada shvatila kao osmomjesečnu školu koja će završiti krajem studenog, oni će do tada naučiti trčati, istrčati polumaraton, a poslije što bude. No mi koji smo ih vodili ovih osam mjeseci od početka smo znali da to neće biti samo kratkoročno druženje.Vrlo brzo su to skužili i oni i prije nego su protrčali već su počela pitanja što nakon škole, da li planiramo nastaviti školu, koji su daljnji ciljevi i sl.

I evo nas sada na kraju prve školske godine, iza nas je osam mjeseci trčanja i došli smo do prvog planiranog odmora od trčanja. I to ne potpunog odmora, već aktivnog odmora u kojem ćemo trčanje svesti na minimum, tek toliko da ne zaboravimo kako se to radi.

I iskusni sportaši koji su već godinama u sportu na kraju svake sezone uzimaju nekoliko tjedana aktivnog odmora kako bi se odmorili od napornih treninga i natjecanja i zaliječili tijelo koje je iscrpljeno i „oštećeno“ svakodnevnim naporima.

Isto vrijedi i za rekreativce, a pogotovo za dojučerašnje početnike koji su nakon nekoliko godina (pa čak i desetaka godina) neaktivnosti otkrili ovu divnu aktivnost koja im je uvelike promijenila život. Ovih osam mjeseci je bilo poprilično naporno i to je veliki šok za organizam pa je kratki predah od trčanja i više nego dobrodošao.

U periodu aktivnog odmora dobro je umjesto trčanja ubaciti neku drugu aktivnost, a mi smo se odlučili za planinarenje jer je najzgodnije za organizirati. Da nas 150 dođe na bazen u istom terminu mislim da bi nastao kaos na bazenu. A ni bicikliranje po nasipu nije baš jednostavno organizirati jer nemaju svi bicikle i zimsku opremu.

Zato smo se odlučili za jedno trčanje i jedno planinarenje tjedno i to po slijedećem rasporedu:

TRČANJE – srijeda (21. i 28.11.) u 18:30 na nasipu kod Boćarskog doma
PLANINARENJE – subota (24.11. i 1.12.) na Sljeme u 10h. Okupljanje na Bliznecu.
Na ove treninge su dobrodošli svi, slobodno dođite bez ikakve obaveze, a ako vam se svidi možete i vi postati član adidas škole trčanja i provesti aktivnu zimu u dobrom društvu.

Osim što smo osam mjeseci trenirali, išli smo i na dosta utrka. Putovali smo organizirano na Plitvice trčati utrku od 5km i u Karlovac na utrku od 12km, organizirano smo nastupili i na nekoliko utrka u Zagrebu od kojih su najznačajniji nastupi na Zagrebačkom polumaratonu i polumaratonu „Ivan Starek“ s kojim se broj zagrebačkih školaraca koji su istrčali polumaraton u 2012. popeo na 112! Osim polumaratona nastupali smo i na kraćim utrkama kao što je kros utrka „Volim trčanje“ i kros Podsused – Zagreb.

Za kraj školske godine 65 naših školaraca nastupilo je na novoj, vrlo atraktivnoj utrci „Zagrebački noćni cener“, a najbrži su bili Enes Sedić od dečki s 42:19 i Marta Lozo od cura s 47:10. Martu je taj rezultat svrstao u Top10 ženske utrke što je vrlo vrijedan podatak kad se zna da je na utrci nastupilo ukupno 160 trkačica.

Sve ove uspjehe treba i proslaviti pa ovog petka (24.11.) za naše polaznike, ali i sve prijatelje škole, organiziramo završni party u Londoneru na kojem će svi ovogodišnji školarci dobiti diplomu za završen „prvi razred“.

Prije partya imat ćemo kratko predavanje o zimskoj školi trčanja s početkom u 19h pa ovim putem pozivamo sve koji su još uvijek neodlučni da dođu i vide naš program i poslije nam se pridruže u zabavi do kasnih noćnih sati. Pa da vidimo tko je najizdržljiviji i tko će doći u subotu na planinarenje.

Izvor: http://www.skola.trcanje.hr

Humanitarni koncert za potrebite grada Rijeke i okolice koje opskrbljuje Socijalna Samoposluga Rijeka, projekt Franjevačkog svjetovnog reda.

Dragi moji svi, kao što i samo ime kaže ajmo svi napraviti nešto dobro, nešto kvalitetno. Stoga 30.11. dođite svi, ali ama – baš svi koliko god vas ima na Zamet u župu Srca Isusovog u 19.00 sati. Uz mnoštvo raznolikih izvođača, bit će i poneko iznenađenje, zato ne propuštajte priliku da spojite ugodno s korisnim, tj. da svi skupa pomognemo onima kojima je najpotrebnije, obiteljima koje žive u našem gradu, ili okolici. Ovaj koncert nije klasičan koncert, jer nema ulaznica, već se proizvodima to zamjenjuje, što znači da šećerom, rižom, uljem, konzervom tune ili nekom higijenskom potrepštinom, nekom možete puno pomoći. Stoga dođite i pozovite svoje ukućane, prijatelje, cure, dečke, muževe, žene, bake, dide, roditelje !! :)

Nastupaju:
1. Semper Magis Zamet
2. Dječji zbor župe Zamet
3. Veliki zbor župe Zamet
4. VIS Osmijeh
5. Zajednica Krista Kralja
6. FGRi (Frame grada Ri)
7. Snagom Duha (Omišalj)
8.Vjekoslav Ključarić

9. Iznenađenje:
Za bolji svijet

Umjesto ulaznica nekome ćete pomoći doneste li: ŠEĆER,ULJE, RIŽU, PAŠTU, HIGIJENSKE POTREPŠTINE...I OSTALO.

Diljem Brazila brojne su se skupine mladih odvažile na doprinos u pripremama Svjetskog dana mladih u njihovoj domovini, nad/biskupiji, župi.
Osmislili su brojne kreativne akcije kojima ljude upoznaju sa samim Svjetskim danom mladih-što je to, što znači za Brazil i Rio de Janeiro ugostiti brojne mlade katolike svijeta.
Mladi su svojim aktivnostima odlučili svojim prijateljima, župljanjima, sumještanima, slučajnim prolaznicima, vozačima na cestama približiti osnovne informacije o susretu, na koji se način i sami mogu uključiti (volontiranje, ugošćivanje mladih svijeta i sl.) u pripreme, na koji način mogu sudjelovati i biti dio samog susreta i obogatiti se duhovno. Kao što fotografija u nastavku govori, ponekad nije potrebno mnogo riječi.

Sa svecima zaštitnicima i zagovornicima Svjetskog dana mladih na svojoj strani vjerujemo u uspjeh namjera mladih Brazilaca. Neka ih Bog blagoslovi.

Izvor: mladi HBK

Vukovar - Na 21. obljetnicu vukovarske tragedije, katolička mladež Banjolučkog dekanata pridružila se 18. studenog 2012. brojnim hodočasnicima iz Hrvatske i BiH koji su toga dana došli u Vukovar odati poštivanje svim nevinim žrtvama palim za slobodu i pomoliti se za mir. Mladi su, predvođeni vjeroučiteljem i župnikom župe Pohoda BDM u Banjoj Luci i trapistom Franjom Apanovićem iz samostana Marija Zvijezda, stigli već u ranim jutarnjim satima u grad na Dunavu i nazočili programu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i sudjelovali na misi. Nakon mise su posjetili središnji spomen križ i polje bijelih križeva na Memorijalnom groblju gdje su upalili svijeću i pomolili se za sve vukovarske žrtve Domovinskog rata. Zatim su posjetili Franjevački samostan i župnu crkvu Sv. Filipa i Jakova. Tamo su ih dočekali i pozdravili vukovarski gvardijan fra Gordan Propadalo i župnik fra Ivica Jagodić, a potom im se u Pastoralnom centru "Sv. Bono" pridružio i apostolski nuncij u Hrvatskoj mons. Alessandro D'Errico koji ih je srdačno pozdravio i s kojim su pogledali kratki film o vukovarskoj tragediji. Nuncij D'Errico prisjetio se svoje dugogodišnje misije u BiH i čestih dolazaka u Banju Luku. Istaknuo je da mu se svidio natpis: "Malo nas je al' nas ima" s kojim su mladi došli u Vukovar, pročitavši u njemu jasnu poruku. Izrazio je zadovoljstvo što vidi toliki broj mladih ljudi iz Banje Luke u kojoj je nakon nedavnih ratnih zbivanja ostala uglavnom staračka katolička populacija - i to je nazvao znakom nade - te ih je ohrabrio na njihovom životnom putu. Istaknuo je veliku zabrinutost pape Benedikta XVI. i sveopće Crkve za budućnost Katoličke Crkve u BiH, posebice u Banjolučkoj biskupiji i entitetu RS, istaknuvši da je Sveti Otac dobro upoznat s teškim stanjem u kojem žive tamošnji katolici. "Ipak znajte da niste sami", rekao je nuncij D'Errico u svom obraćanju mladim katolicima iz Banje Luke. Istaknuo je i papinu želju da Crkva posveti posebnu brigu mladima u Banjoj Luci i BiH, jer su oni sadašnjost i budućnost Katoličke Crkve i društva.

U večernjim satima mladi iz Banjolučke biskupije posjetili su spomen križ na ušću Vuke u Dunav gdje su se također pomolili za sve vukovarske žrtve i mir u svijetu te upalili svijeću. S toga su mjesta promatrali dojmljivu "Svjetlosnu rijeku sjećanja" kada je niz Dunav pušteno stotine upaljenih lampiona u spomen na sve poginule branitelje i civile u obrani Vukovara.

Izvor: mladi HBK

Izmjena na liniji 227
Autobusi linije 227 Svetice – Gornji Bukovac – Čret, od četvrtka, 22. studenoga, od oko 8.00 sati, do završetka radova u Ulici Oboj, koji se očekuju u petak, 23. studenoga, do 5.00 sati, prometovat će na izmijenjenoj relaciji, Dubrava – Oboj/Jurja ves:

– s terminala Dubrava, autobusi će prometovati Avenijom Gojka Šuška, Svetošimunskom cestom, Bukovac gornji te redovnom trasom do krajnjeg stajališta i raskrižja Oboj/Jurja ves; s terminala Dubrava autobusi će polaziti ispred objekata ZET-a (prodaja karata) prema vremenima polazaka koji su u voznom redu navedeni kao polasci iz Čreta!

– u smjeru terminala Dubrava, autobusi će prometovati redovnom trasom do raskrižja Čret/Svetošimunska, Svetošimunskom, Avenijom Gojka Šuška, terminal Dubrava. Polasci sa stajališta Oboj/Jurja ves bit će prema vremenima polazaka sa Svetica!Ovom organizacijom predviđeno je manevarsko okretanje autobusa u zoni radova, a ukoliko ili kada to neće biti moguće, linija će ostatak dana biti ukinuta!

Zbog zamjene tramvajskih tračnica na Savskoj cesti, kod Crnatkove, u noćima od 15./16.11. do 21./22.11. trasom od Vodnikove ulice do Glavnog kolodvora i od Vodnikove do Frankopanske, od 00:00 sati do jutarnjeg izlaza (00:00 – 04:00 sata radni dan/radni dan i radni dan/subota odnosno od 00:10 – 05:00 sati subota/nedjelja) neće voziti tramvaji koji voze prema spremištu Dubrava.

U sklopu Svjetskog dana mladih u Parizu 1997.godine osmišljen je novi program za mlade koji se diljem Pariza odvijao tijekom ključnog tjedna susreta. Riječ je o Festivalu mladih kojim se sam Susret dodatno obogatio. Glazbene i umjetničke izvedbe mladih iz različitih zemalja svijeta okupirale su pažnju mladih hodočasnika i Festival je iz susreta u susret dobivao na značaju, da bi danas bio vrlo važan dio svakog Svjetskog dana mladih. Postojanjem prijava za sudjelovanje na Festivalu mladih svim mladima svijeta otvorena je mogućnost sudjelovanja u tom pogledu. Predstavljanje mladih katolika svoje zemlje, predstavljanje kulture i običaja sredine iz koje dolaze, obogaćivanje mladih srdaca pjesmom i plesom velika je čast.
U Madridu 2011.godine bilo je i hrvatskih predstavnika. Grupa Emanuel je 18.8.2011. na jednom madridskom trgu predstavljala boje mladih Hrvatske izvodeći svoje pjesme na hrvatskom jeziku te nekoliko njih i na engleskom. Tom se prigodom okupilo nekoliko stotina hrvatskih hodočasnika, volontera te tu večer bili i u Madridu zajedno u pjesmi i slavlju Gospodina kroz pjesmu.
Iako je Rio de Janeiro nama malo udaljeniji, svejedno možeš sudjelovati u ovom dijelu cjelokupnog programa. Prijave za sudjelovanje na Festivalu mladih otvorene su do 15.12.2012.

Sretno!

Nakon prvog sastanka KRIznog STožera, koji se održao u četvrtak, 15. studenog, razgovarali smo s Tihanom Čuljak, koja je zajedno sa skupinom mladih okupljenih u SKAC-u pokrenula ovu akciju. Trenutno organiziraju podršku GROZD-u u informiranju što većeg broja ljudi o tome što donosi novi zdravstveni odgoj i koja su njihova prava i odgovornost u svemu tome. U središtu jučerašnje radionice bila je prva akcija - prosvjed „Ne dirajte im djetinjstvo!“. To je akcija mladih koji zalažu najdraže igračke svog djetinjstva za očuvanje nevinosti hrvatskih djetinjstava.

Tko ste vi?
Nepomireni, spontano okupljeni i neformalno ujedinjeni mladi građani udruženi u nemirenju; oni koji neće jer ne neće šutke mirovati dok stvari nisu okej. Mi smo naprosto nepomireni s nametnutim. Naša prva akcija je "Ne dirajte im djetinjstvo!", a odnosi se na nemirenje s ovakvim uvođenjem ovakvog zdravstvenog odgoja u hrvatske škole.

Što se krije iza imena "Ne dirajte im djetinjstvo!"?
"Ne dirajte im djetinjstvo!" je mirni prosvjed naših igračaka za budućnost njihovog djetinjstva. Najdraže vlastite igračke, koje smo čuvali za našu djecu, vadimo prijevremeno iz podruma i u ovom ih ključnom trenutku zalažemo za djetinjstvo onih koji ga danas trebaju živjeti.
Naše igračke će prosvjedovati na Markovom trgu u srijedu 05.12. od 15 do 18 sati, te istovremeno na drugim adresama u brojnim gradovima diljem Hrvatske. One će vam tamo govoriti o tome što je (bilo naše) djetinjstvo te kako isto i ništa manje ni više ne traže i za današnja djetinjstva. Smatramo da ovakav zdravstveni odgoj koji je trenutno nametnut svim hrvatskim školarcima, nasilno narušava miran i prirodan tijek odrastanja, oduzima djeci djetinjstvo. Vidimo to tako i s tim se ne mirimo.

Što ili tko "dira" djetinjstvo?
Izabrali smo ovaj medijski već pohaban ali izuzetno govorljiv glagol kao objašnjenje stanja kako ga mi vidimo: perverzno, nasilno, uznemirujuće, oskvrnjujuće.
Dira ga nametanje rodne ideologije koja ne uvažava saznanja razvojne psihologije, koja ne pozna termine skladnog i cjelovitog razvoja ljudske osobe, negira vrijednosni okvir kao nužni element svakog odgoja, koja se nepravno i nasilno implementira u školski kurikulum, krši ustavno pravo roditelja na odabir odgoja svoje djece, demokraciji bahato pokazuje srednji prst dok svojim srednjim rodom prljavo dira hrvatsko djetinjstvo.

Što zahtijevate?
Zahtijevamo mogućnost izbora. Roditelji koji žele da im dijete u 5. razredu OŠ kroz obavezni nastavni program bude poticano na masturbiranje (ali u svojoj sobi), ili u 1. razredu SŠ bude vješto u navlačenju prezervativa na tikvasto povrće neka izaberu trenutno nametnuti program zdravstvenog odgoja; roditelji koji to ne žele - neka imaju izbora. Time tek zahtijevamo poštivanje Ustavom zajamčenih prava roditelja na samostalno odlučivanje o odgoju svoje djece. Da svatko mirno i radosno šalje dijete u školu. Zahtijevamo i poštivanje pravne procedure uvođenja nastavnog programa u školski kurikulum, te znanstveno utemeljen program a ne populističke priručnike kao nastavnu literaturu, bez obzira na ideologiju koju program suptilno ili otvoreno namjerava propagirati.

Pokažimo im kažiprst.
Uključi se u ovaj zahtjev naših igračaka za demokracijom!
I ponesi svog prosvjednika!

Ako želiš pomoći u pripremi, organizaciji, provedbi ove akcije. Javi se na nepomireni@gmail.com
Trebamo tvoj kažiprst!

Autor: Natalija Bačić

Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije

Zagreb/Križevci – U četvrtak 22. studenoga u zagrebačkoj prvostolnici u 19 sati svečano euharistijsko slavlje u suslavlju s 40-tak biskupa te svećenika bizantskog obreda (grkokatolika) iz cijele Europe te više biskupa i svećenika zapadnog obreda, predvodi zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić, uz pratnju mješovitog zbora zagrebačke katedrale. Time započinje završnica svečane proslave 400. obljetnice utemeljenja Marčansko-križevačke grkokatoličke biskupije u Hrvatskoj.
U petak i subotu 23. i 24. studenoga u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru, znanstveni je skup na temu „Drugi vatikanski koncil i Istočne Katoličke Crkve" s naglaskom na Godini vjere i novoj evangelizaciji. U petak 23. studenoga u 19 sati u zagrebačkoj grkokatoličkoj konkatedrali Svetih Ćirila i Metoda na Gornjem gradu, Ćirilo-Metodska 1, u 19 sati svečana je liturgija sv. Ivana Zlatoustoga, pjeva muški sastav Ćirilo-Metodova kora, a predslavi je veliki nadbiskup kijevsko-halički Svjatoslav Ševščuk. U subotu 24. studenoga svi grkokatolički biskupi nakon prijepodnevnog završetka znanstvenoga skupa hodočaste u hrvatsko marijansko svetište Majke Božje Bistričke u Mariju Bistricu, gdje će svečanu liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga u 16.30 sati predvoditi nadbiskup Cyril Vasil, tajnik Kongregacije za Istočne crkve u Rimu uz pratnju Ćirlo-Metodova kora.
U nedjelju 25. studenoga svečana je završnica cjelogodišnjeg slavljenja 400. jubileja uspostave Marčansko-križevačke biskupije u Hrvatskoj. Arhijerejsku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga u 10.30 sati u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima predslavi križevačk biskup Nikola Kekić, u suslavlju sa svih četrdesetak grkokatoličkih biskupa te svećenika, također i više rimokatoličlih biskupa i svećenika, a pjeva križevački katedralni mješoviti zbor. Završnicu proslave s arhijerejskom liturgijom prenosit će HTV na drugom programu s početkom u 10.30 sati.

General je novinare zamolio za diskreciju kako bi mogao u privatnosti otići na groblje.

Ja sam čovjek mora. Moji su bili ribari i težaci - rekao je general Gotovina nakon što se oko 14 sati pojavio pred novinarima izašavši iz kuće koju su mu za vrijeme progonstva i pritvora u Haagu u Pakoštanima izgradili njegovi suborci i prijatelji.

Ispričao se novinarima na čekanju, a potom spremno odgovarao na pitanja potvrđujući da je sretan što se konačno vratio svojoj kući i došao na more.

- Dojmovi sa dočeka su super. To su moji prijatelji i ja sam s njima i uz njih bio cijelo vrijeme. Doček u Pakoštanima bio je baš kao što smo i očekivali, možda baš i ne takvu naglost, ali to je taj južnjački temperament kojem ponekad treba spuštati loptu na zemlju, no ipak je sve bilo krajnje u redu - rekao je general Gotovina kojeg su novinari upitali što misli o objavi registra hrvatskih branitelja.

- To su političke teme. To priprada politici, a ja sam običan građanin kao i svaki od vas. Ja dajem potporu Vladi, to su institucije. Narod bira i građani biraju i kad su izabrani izabrala ih je većina. To je ta Vlada i uživamo u svakom dobrom potezu - rekao je Gotovina koji je zatim upitan da opiše kolika je razlika sada kad je u svojoj kući od vremena kad je bio u zatvoru haaškog suda.

Rekao je kako treba uvijek gledati naprijed i da je on uvijek vjerovao ne prepuštajući se pesimizmu te da se na kraju došlo do cilja i da je to poglavlje sada zatvoreno.

Rekao je da će se sada posvetiti svojoj obitelji i prijateljima.

S novinarima je razgovarao i generalov odvjetnik Luka Mišetić koji je rekao da mu je bila čast sudjelovati u fešti koju su priredili Pakoštanci i njihovi gosti. Potvrdio je da će u petak podnijeti prijavu protiv Carle del Ponte.

- Tužiteljica ne smije izvoditi tvrdnje da je netko kriv nakon presude i to je prekršaj kodeksa. Ona sada kada joj stvari ne idu u prilog dovodi u pitanje rad haaškog tribunala i to je nedopustivo. Stoga ćemo je prijaviti švicarskoj komori - rekao je Mišetić.

A nakon što je jučer Boro Gotovina rekao da će njegov brat general Ante Gotovina danas posjetiti grob oca Mile u Pakoštanima, pred kućom hrvatskog generala okupili su se brojni novinari.

Gotovina im je poslao kolače te ih zamolio za diskreciju kako bi mogao u privatnosti otići na groblje.

Podsjetimo, generalov otac Mile preminuo je 2008. godine, dok je on još bio u Haagu. Iako je general Gotovina mogao zatražiti puštanje na pogreb, on to nije učinio napomenuvši da ne želi narušiti dignitet očeva posljednjeg ispraćaja.

Ove godine HŽ Putnički prijevoz slavi 15. obljetnicu vlaka Tin-express, dječjeg vlaka koji će od 1. do 23. prosinca voziti na području Zagreba, Osijeka, Vinkovaca, Varaždina, Slavonskog Broda, Bjelovara, Siska, Rijeke, Pule i Karlovca.
U okićenim vlakovima bit će organiziran prigodni program za djecu koju će dočekati sveti Nikola i Djed Mraz te vile s obiljem poklona i iznenađenja.
Na području Zagreba vožnje za građanstvo bit će organizirane subotom i nedjeljom na relaciji Zagreb – Velika Gorica i obratno.
Od ponedjeljka do petka vlak će voziti organizirane skupine djece iz dječjih vrtića i nižih razreda osnovnih škola.
Vlak polazi iz Zagreb Glavnog kolodvora u 9.41 i 12.00 sati.
Cijena prijevozne karte:
• za djecu 40,00 kn (u cijenu je uračunat poklon-paket)
• za odrasle 30,00 kn.
Prijevozne karte za građanstvo mogu se kupiti na blagajnama Zagreb Glavnog kolodvora.
Za prijevoz organiziranih skupina upit pošaljite na adresu e-pošte posebni.vlakovi@hznet.hr.

Za sve informacije nazovite:
Zagreb 01/3782-552
Varaždin 042/212-202
Bjelovar 01/3782-821
Rijeka 052/541-714
Sisak 01/3782-821
Pula 052/541-714
Osijek 031/215-534
Karlovac 052/541-714
Vinkovci 032/308-963
Slavonski Brod 032/308-963
Split 021/338-233

HŽ Putnički prijevoz tijekom prosinca organizira izlete na Božićnu bajku na obiteljskom imanju Salaj u Grabovnici pokraj Čazme.
U okićenom vlaku bit će organiziran prigodni program za djecu u kojemu će sudjelovati sveti Nikola, Djed Mraz i vile.
Vlak polazi iz Zagreb Glavnog kolodvora i vozi do Ivanić Grada. Od Ivanić Grada do obiteljskog imanja Salaj u Grabovnici pokraj Čazme, gdje će božićna priča iz vlaka biti nastavljena, voze autobusi.
Vozni red vlaka od 1, 2. i 8. prosinca 2012.
Kolodvor Odlazak Povratak
Zagreb GK 14.40 20.01
Ivanić Grad 15.31 19.18

Vozni red vlaka od 9, 15, 16, 22. i 23. prosinca 2012.
Kolodvor Odlazak Povratak
Zagreb GK 15.00 20.10
Ivanić Grad 15.39 19.25

Vožnje za građanstvo bit će u slobodnoj prodaji subotom i nedjeljom.
Cijena prijevozne karte:
• za djecu 85,00 kn (u cijenu je uračunat poklon-paket)
• za odrasle 75,00 kn.
U cijenu su uračunati prijevoz vlakom, autobusom i ulaznica za Božićnu bajku.

Prijevozne karte za građanstvo moguće je kupiti na blagajnama Zagreb Glavnog kolodvora.
Za prijevoz organiziranih skupina upit pošaljite na adresu e-pošte posebni.vlakovi@hznet.hr
Za sve informacije nazovite telefonske brojeve 01/ 3782-552 i 01/4573-208.

Božićna bajka u Čazmi održava se od 2002. kada je obitelj Salaj prvi put okitila svoje imanje tisućama lampica. Broj lampica povećavali su iz godine u godinu, a 2011. prešli su nevjerojatan broj od čak milijun lampica. Ove godine bit će ih više od 1,1 milijuna! Postavljaju ih na biljke, drvene kućice, mostiće i ostale objekte na svojem posjedu, što stvara prekrasnu oazu svjetla i jedinstvenog ugođaja. Brojne lampice raspoređene su tako da tvore određene oblike pa se mogu vidjeti sobovi koji vuku saonice ili snjegovići.
Da bi ugođaj bio potpun, u pozadini sviraju tradicionalne božićne pjesme poput „Radujte se narodi“. I dio lampica svira svoju melodiju. Ondje se nalaze i štandovi s ugostiteljskom ponudom na kojima posjetitelji mogu nešto pojesti ili popiti te se pritom zagrijati. Više o tome događanju na http://www.bozicnabajka.com/ (telefonski broj 043/771-511).

The National Catholic Youth Conference (NCYC) daje posebnu priliku mladima i odraslima da posvjedoče snažan doživljaj Krista i Crkve. Odgovorne osobe u pastoralu mladih, roditelji, dušebrižnici imaju jedinstvenu ulogu u vjerskim životima adolescenata i tijekom NCYC. Time imaju priliku saznati više o tome kako mogu imati pozitivan utjecaj na živote mladih ljudi.

NCYC je uzbudljivo, trodnevno molitveno iskustvo, zajedništvo, te osnaženje za katoličke tinejdžere i njihove odrasle voditelje. Raspored uključuje radionice kao i konferenciju gdje se rješavaju razne teme. Mladi sudjeluju na zajedničkom Euharistijskom slavlju i u liturgiji, obavljaju sakrament pomirenja, te također sudjeluju i u rekreaciji i posebnim aktivnostima, kao što su koncerti, izložbe i interaktivni tematski park.

NCYC 2013. će se održati od 21. - 23. studenog 2013. u Indianapolisu. Geslo susreta nosi zanimljiv naslov: ˝Upisani. Posoljeni. Isporučeni.˝
Pjesmu za susret ˝By the Love of God˝ napisali su Tom Booth i Matt Maher.

Joe Castillo prošle je godine mlade oduševio svojom inspiracijom u umjetnosti crtajući rukama u pijesku na svjetlećoj podlozi. Ovaj impresivan nastup popraćen je dirljivom glazbom dok su 23 tisuće oduševljenih lica promatrale ovaj izvaredan scenografski nastup na NCYC 2011.
Za više informacija posjetite: http://thegrablegroup.com/artist/joe-castillo-first-and-premier-sand-animatio...

Prevela: Ivana Čogelja
Izvor: Ured HBK za mlade
Izvor: http://www.ncyc.info/

Mladi Dubrovačke biskupije i ove godine hodočastili su u Vukovar u prigodi Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Dva autobusa mladih krenula su iz Dubrovnika u petak 16. studenog, a vratili su se u ranim jutarnjim satima u ponedjeljak 19. studenog.

U subotu 17. studenog mladi su obišli mjesta najvećeg stradanja Vukovaraca poput bolnice i Ovčare, pogledali su muzej, pošli do legendarne Trpinjske ceste, vojarne i do križa na Dunavu. Navečer su se okupili na misi u župi u kojoj su tu noć po prespavali po obiteljima. Misu je predvodio predstojnik Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije koje je organiziralo hodočašće don Marin Lučić.

U nedjelju 18. studenog s više tisuća domoljuba iz cijele Hrvatske sudjelovali su u Koloni sjećanja te na misi na Memorijalnom groblju koju je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D'Erico. Posebnost ovog hodočašća je bio i susret s hrvatskim generalom Mladenom Markačem koji je, dva dana nakon oslobađajuće pravomoćne presude suda u Hagu, stigao u Vukovar.

Zadar - „Raduj se, zemljo Hrvatska! Jer ovim današnjim činom završava tvoja dugogodišnja muka oslobodilačkog rata, poraća i svih teških godina koje smo proživljavali, ne samo u tegobnom ratu okupacije, nego i u poratnom vremenu kad su se različite teorije iz naše domovine i inozemstva širile oko kvalifikacije svega što se kod nas događalo. Uistinu, imamo se pravo svi radovati, zbog toga što je činom oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču konačno završen obrambeni rat", rekao je predsjednik HBK mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, na konferenciji za medije u zadarskom Ordinarijatu u petak 16. studenog. „Ne daj Bože da je ostala na snazi kvalifikacija prvostupanjske presude, nosili bismo dugo stigmu koje bismo se teško oslobodili desetljećima", poručio je mons. Puljić. Istaknuo je da je zadaća medijskih djelatnika to objavljivati, zahvaljivati svima koji su pomogli da se ovo dogodi: institucijama koje su bile angažirane oko donošenja i iznošenja istine, svjedočenjima, medijima koji su pozitivno pisali o tome, svećenicima koji su činili što je u njihovoj kompetenciji, boriti se molitvom za istinu i pravdu. „Isplatilo se" rekao je zadarski nadbiskup. Izrazio je iznenađenje oslobađajućom odlukom suda za sve točke optužnice. „Nismo to očekivali. I lanjska presuda nam je stavila određenu sumnju 'Bog zna kako će biti'. Bili smo sigurni da neće biti onolika kazna, očekivali smo smanjenje, ali oslobađanje ne. U tom vidu, vjerujem da je to Božje djelo! Ali i puno elemenata je tu. I mi se radujemo tome!", rekao je mons. Puljić. Što se tiče nastojanja onih u domovini koji su bili na tragu prvostupanjske presude, mons. Puljić je rekao: „Budući da je Haški sud bio politički intoniran, onda su i političari u tome, nažalost, gledali svoje interese i bodove. Mislim da sad oni koji su svjedočili, pomagali ili u nekom drugom smislu sudjelovali da ne dođe na vrijeme ova pobjeda, ako imaju imalo obraza, mogu se samo stidjeti i tražiti ispriku. To mi je žao. Ali, radujem se da je konačno pravda i istina pobijedila", poručio je nadbiskup Puljić i zaključio: „Nadbiskupija smo u kojoj je Ante Gotovina dao nezamjenjivi doprinos našoj slobodi i želimo zahvaliti Božjoj providnosti za to što se dogodilo". Misa zahvalnica koju će predvoditi mons. Puljić će biti na blagdan sv. Krševana, zaštitnika grada Zadra, u subotu 24. studenog u 10 sati u katedrali sv. Stošije u Zadru. U nedjelju, na svetkovinu Krista Kralja, nadbiskup poziva svećenike u Zadarskoj nadbiskupiji da u svim župama misom zahvale Bogu za dar oslobađajuće presude pjevanjem svečanog 'Tebe Boga hvalimo'.

Šibenik - Misu zahvalnicu povodom oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču šibenski biskup Ante Ivas predvodio je u katedrali svetog Jakova u Šibeniku u nedjelju 18. studenog.
"Danas znamo da su naši hrvatski generali Ante i Mladen, kao i drugi uhapšeni i optuženi generali bili žestok pokušaj i nastojanje mnogih zlih sila, u svijetu, ali i unutar naše države i naroda, da se obezvrijedi i kriminalizira sveta odlučnost i opredjeljenje svekolikoga naroda za samostalnom državom, naša pobjeda i naša sloboda, a onda i naša država, dakako i naša Crkva i cijeli narod hrvatski", naglasio je u homiliji šibenski biskup Ante Ivas.
Oslobađajućom presudom Haškog suda protiv hrvatskih generala Hrvatska je još jednom doživjela da Bog i Božja pravda uvijek konačno pobjeđuje. "Doživjeli smo ono što je naš narod vjekovima vjerovao i onda kad je morao prolaziti kroz smrtonosno opasna 'bespuća svoje povijesti'. Javnom obznanom međunarodnog suda svemu svijetu i narodu doživjeli smo veličanstveni događaj, kome smo se nadali protiv svake ljudske nade, za koga smo Boga molili, klečali pred njim, postili, bezbrojne krunice Božjoj majci Kraljici Hrvata izmolili, hodočastili i mise slavili, da su naši generali slobodni jer su časno vodili svoju vojsku u veličanstvenu pobjedu oslobađanja okupirane zemlje, u pobjedu slobode, istine i konačno pobjedu pravde. Veliki dio Hrvatske je to vjerovao od početka i u toj vjeri se nikome nije dao slomiti", poručio je šibenski biskup.
"Ovo što je ovih dana Hrvatski narod pokazao, to je Hrvatska. Ponosni smo na tu i takvu Hrvatsku. Nećemo danas o mukama koje su morali podnositi oni koji su vjerovali da je naša borba za obranu i slobodu svakog dijela Domovine, pravedna i časna, o mukama onih koji su podržavali naše zasužnjene i optužene generale i koji su zbog toga bili izvrgnuti prijetnjama i izrugivanjima, javim prozivanjima čak i izvrgnuti javnom linču i pravom progonu, kako od političara i politike, tako i od medija svake vrste, koji su se očito stavili na protivnu stranu od svoga naroda, koji su,često zbog svojih osobnih i sluganskih interesa, nastojali ušutkati i omalovažiti sve koji su vjerovali u istinu domovinskog rata, od mnogih koji nisu željeli slobodnu Hrvatsku, koji su bili i ostali izdajice, prokazivači, lažni svjedoci i optužitelji od onih koji su najavljivali da se Oluja više neće smjeti slaviti, a slavlje u Čavoglavama i domoljubne pjesme nazivali 'ustaškim dernekom'. Danas smijemo, bez straha reći da svi oni koji su sudjelovali u ovom nepravednom procesu ako imaju imalo obraza, da se mogu samo stidjeti i da bi trebali tražiti ispriku", rekao je šibenski biskup.
"Konačno je završen naš obrambeni rat, ratna i pravna Oluja, rekao je general Gotovina. Stavljena je točka na "i". Okrenimo se budućnosti!", citirao je biskup Ivas generala Gotovinu. "Baš zbog budućnosti našega naroda generali su najprije sa okupljenim narodom zaželjeli zahvaliti Bogu u zagrebačkoj katedrali, u crkvi u kojoj počivaju kosti naših mučenika Zrinskih i Frankopana i tijelo našeg mučenika bl. Alojzija Stepinca. Po vlastitoj želji na kraju zahvalne svete Mise pošli su se osobno pokloniti i pomoliti na Stepinčevu grobu. Još jedna velika slika koju ne bi smjeli zaboraviti: prizor kako naši generali u tišini kleče i mole na grobu čovjeka, svećenika, biskupa i kardinala, koji je za svoju ljubav prema svome narodu i Crkvi od komunističke vlasti bio osuđen, mučen i otrovan".
Potom je biskup istaknuo kako je najveće bogatstvo hrvatskog naroda vjera u Boga, molitva, euharistija, te zajedništvo i ustrajnost u stavovima i uvjerenju. "Danas čitava Hrvatska Boga moli da i u sadašnjosti i budućnosti ostanemo vjerni Bogu, svojoj Crkvi katoličkoj i svome narodu. Jer i danas biti vjernik katolik, imati katolički svjetonazor, neki utjecajni proglašavaju negativnim, zastarjelim, stereotipnim, protiv čega se treba boriti, što treba, kako kažu razotkriti i mijenjati, čak izbaciti iz odgoja naše djece i mladih. Biti rodoljub i domoljub, branitelj, biti branitelj od Boga nam dane ljudske naravi, ljudske obitelji, ljudskoga društva, domovine, države, biti branitelj začeća i rađanja ljudskog, branitelj kršćanskog odgoja, sve se to danas proglašava tzv. „homofobijom". I to od onih koje bi često trebalo nazvati homofagima, jer žele prožderati i pogaziti sve što je u čovjeku izvorno ljudsko to jest Božje. Stalo nam je do budućnosti građene na Božjim zakonima… To smo mi hrvatski biskupi ovih dana u izjavi sa zasjedanja HBK javno izrekli ali je na žalost još jednom ta naša izjava ignorirana i od medija prešućena. Nije nam svejedno, jer osjećamo da se i dalje pokušava graditi na nečemu što je daleko od osjećaja našega naroda. Osobito pitanja o odgoju djece i mladih u školi i društvu. Nije nam svejedno kad netko želi odmaknuti roditelje od djece i od odgovornosti za njihov odgoj, nametnuti propise i program u našim školama koji ne vodi dobru Hrvatske domovine i naroda, programe koji nisu u skladu s kršćanskim poimanjem pravednosti, cjelovitog odgoja, duševnog zdravlja, ljubavi i seksualnosti, braka i obitelji… Sveti Otac Papa stalno ponavlja da kad se ljudsko društvo odmiče od oslonca i temelja u Bogu, tada padaju i svi drugi ljudski oslonci… Društvo i život postaju nesigurni i nemogući, kazao je biskup Ivas.
Dogodilo se nešto veliko novo, Nova godina, nova budućnost. Hvala ti Bože i Gospe naša, zaključio je homiliju biskup Ante Ivas.

Vatikan - Ne bojte se svojim vršnjacima predlagati susret s Kristom, tim se riječima Sveti Otac obraća mladima u poruci za Svjetski dan mladih, koji će se u Rio de Janeiru od 23. do 28. srpnja 2013. godine održavati pod geslom 'Idite i mojim učenicima učinite sve narode'. U poruci objavljeno 16. studenog Papa navodi internet kao glavno područje u kojem mladi mogu razvijati svoje misionarsko djelovanje.
Kad razmišljam o Rio de Janeiru, na um mi najprije dolazi veliki kip Krista Otkupitelja nad zaljevom gdje se uzdiže brazilska metropola. Upravo taj velebni simbol vjere – piše Benedikt XVI. – pokazuje put mladima koji će se sljedeće godine okupiti na Svjetskom danu mladeži. Na kipu gledamo Isusovo srce puno ljubavi za sve, bez razlike, a njegove se ruke šire da zagrle sve, ustvrdio je Sveti Otac potičući mlade: Budite vi Isusovo srce i ruke, svjedočite njegovu ljubav, budite novi misionari nadahnuti ljubavlju i ljubaznošću. Cijela je poruka protkana hrabrenjem mladih da budu novi evangelizatori, misionari u doba globalizacije, koja bi se trebala temeljiti na ljubavi a ne na materijalizmu. Naviještanje je Boga dragocjeni dar – piše Sveti Otac – koji možete pružiti drugima, posebice danas kada je mnogim mladima potrebno svjetlo vjere, jer ne vide jasno na svojem putu. Ako čovjek zaboravi Boga – upozorava Papa – gubi nadu i biva nesposoban ljubiti čovjeka. Papa riječima blaženoga Ivana Pavla II. podsjeća da „se darivanjem jača vjera".
Osvrćući se na temu svjetskoga dana mladeži Papa objašnjava što znači biti Kristov misionar. To, prema Papi, znači, prije svega, biti Kristovi učenici. Evangelizirati znači drugima naviještati Radosnu vijest, Isusa Krista. Papa potiče mlade da dobro upoznaju vjeru Crkve ako žele biti istinski svjedoci i misionari. Nužno je poznavati to u što se vjeruje da se može naviještati. A što bolje poznajemo Krista, veća je želja da ga naviještamo. Što s njim više razgovaramo, više ga želimo naviještati. Što duže boravimo s njim, više želimo govoriti o njemu, ističe Sveti Otac, a potom navodi dva područja u kojima naviještanje evanđelja ima biti još pozornije: Internet i mobilnost.
Posebno je zadaća mladih da evangeliziraju digitalni kontinent mudro rabeći internet, također da na području mobilnosti šire evanđelje jer oni često putuju poradi studija, rada ili zabave. A i migracije mogu biti providnosne prigode za propovijedanje evanđelja, istaknuo je Sveti Otac.
Papa u poruci hrabri mlade riječima: Prepustite se da vas vodi snaga ljubavi, da ona pobijedi težnju da se zatvorite u svoj svijet. Smognite snage izići iz sebe da krenete prema drugima te da ih vodite u susret s Bogom. Nemojte se bojati ako se osjetite neprikladnima, nesposobnima, slabima u naviještanju i svjedočenju vjere, ističe Papa i dodaje: Vjerodostojno se svjedočenje temelji na molitvi i sakramentima. Iz molitve se rađa naviještanje evanđelja, moramo najprije razgovarati s Bogom ako želimo govoriti o njemu, tvrdi Sveti Otac, a potom podsjeća na ustrajnost mnogih, pa i mladih, da bi u nekim dijelovima svijeta poradi nedostatka vjerske slobode mogli javno svjedočiti vjeru u Krista. Zaključujući poruku Papa je podsjetio mlade da se vjera učvršćuje u Crkvi. Kao članovi kršćanske zajednice mi svjedočimo vjeru, a zajedništvo koje živimo u Crkvi oplođuje naše poslanje, piše na kraju Benedikt XVI.

Poruku Svetoga Oca u cijelosti će uskoro objaviti Ured HBK za mlade.

1. U srijedu 22. studenoga spomendan je sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe. Svi naši župni zborovi proslavit će svoju Zaštitnicu svečanom pjevanom Svetom misom u 18,30 sati.

2. U subotu 24. studenoga Kolpinška obitelj župe sv. Josipa slavi svoju petnaestu obljetnicu. Zahvalnu Svetu misu slavit ćemo toga dana u 18,30 sati.

Kolpinška obitelj sv. Petra priprema akciju POKLONI, KUPI, POMOGNI, kojom se prvenstveno želi pomoći roditeljima s malom djecom. Akcija se sastoji od prodaje, kupnje, razmjene i poklanjanja odjeće, obuće, opreme i igračaka za djecu do četiri godine starosti. Pozvani su svi koji žele slobodno učestvovati, bez ikakvih obveza i naknada. Akcija će se održati u subotu, 24. studenoga 2012. godine u dvorištu crkve (kod fontane) od 10:00 do 13:00 sati.

Crkva 6. prosinca, na dan sv. Nikole biskupa, ima običaj darivanja. Nakon večernje svete mise, 5. prosinca, u 19 sati, dočekat ćemo sv. Nikolu. Za djecu koju će razveseliti njegov dolazak i dar doprinos je 50 kn. Prijavite ih što prije, najkasnije do nedjelje 2. prosinca, u župnome uredu!

Četvrtak, 22. studenoga spomendan je sv. Cecilije,zaštitnice crkvene glazbe. To se slavi i u župi Sv. Petar u Zagrebu.
Zborovi PLAMIČCI, KEFA–STIJENA i HOSANA nakon večernje sv. mise koju će animirati pjevanjem, podarit će nam i prigodni koncert. Dođite!

U subotu, 24. studenog 2012., udruga ˝Hrvatska žena˝ - ogranak Sesvete,
obilježava 22. obljetnicu obnoviteljskog rada ˝Hrvatske žene˝ i 91.
godišnjicu postojanja. Obljetnica će se obilježiti slavljem svete Mise
naznačenoga dana u 18.30 sati, a Misu će predvoditi preč. Vlado Hren,
župnik u Sesvetskim Selima i dekan našega dekanata. Nakon svete Mise u
prostorijama našeg pastoralnog centra biti će prigodna skupština udruge i
predstavljanje knjige duhovne poezije ˝Marija iz Magdale i Marija Djevica˝
autorice Marije Tolić. Svi ste pozvani.

Slijedeće nedjelje, 25. studenog 2012., nakon svetih Misa, volonteri
župnog Caritasa ponudit će vam adventske vijenčiće izrađene u kreativnoj
radionici ˝Anđelčić˝. Prodajom vjenčića započinjemo s akcijom ˝Daruj sa
srcem˝ koja završava na nedjelju Caritasa. Prilozi koji se skupe
namjenjeni su siromašnima i potrebitima u našoj župi. Odazovimo se i
otvorimo svoja srca za braću i sestre koji su u potrebi!
 
Svoje priloge i prigodne pakete pomoći za siromašne, koje tradicionalno
prikupljamo u ovo vrijeme uoči Božića, možete donijeti u prostorije
Caritasa ili u naš župni ured.

Hvaljen Isus i Marija!

Poštovani,

Odjel za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije poziva Vas na sv. misu zahvalnicu koja će se održati u Župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima u ponedeljak, 26. studenog 2012.

PROGRAM:

18:00- euharistijsko slavlje koje predvodi mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački
19:00- druženje u prostorijama pastoralnog centra

Sve ekipe iz seniorskog KMNL-a (1., 2. i 3. liga) koji dođu na sv. misu sa 5 ili više igrača dobivaju 3 dodatna boda. Popisivanje će se raditi poslje sv. mise, kod voditelja lige, Matije Capara i Petra Anića ispred same crkve.

Radujemo se Vašem dolasku!


Pozdrav u Kristu!

Voditelji lige Matija Capar & Petar Anić

Iz Policijske uprave međimurske stiže obavijest kako je danas u 10,52 sati zbog tehničkih problema u informacijskom sustavu graničnih službi Republike Mađarske za sav promet do daljnjeg su zatvoreni granični prijelazi Goričan i Goričan II.
O otvaranju graničnih prijelaza javnost će se pravovremeno obavijestiti. zato ako ste se spremali na put, odustanite dok ne stigne nova obavijest.

Večeras imamo poznatoga gosta.

Prvi u nizu gostiju koji će nam predavati pojedine birane teme, dolazi večeras: bit će to don Damir Stojić.
Svi želimo čuti i shvatiti kakvim je to Bog zamislio odnos muškarca i žene, i kako je on moguć.
Gdje se krije tajna sretnog odnosa prema vlastitomu tijelu i tijelu onoga drugoga.
Poslušajmo najvećeg stručnjaka za teologiju tijela u Hrvatakoj koji širem domovine brojnim seminarima, tribinama, duhovnim obnovama i predavanjima uvodi mlade u misterij telogije tijela.

Večeras će biti naš gost, te ćemo potom, u grupama idućega tjedna, dalje razrađivati ovo danas tako važno pitanje.

Nakon predavanja ostanimo večeras u razogovoru, i uz čaj i druženbje upoznaj se s drugima, izmjeni mišljenja, pitaj don Damira...

Otvori se!

Vidimo se!

Dvostruki album "Nakon svega" Čede Antolića, u izdanju Laudata bit će predstavljan na koncertu u četvrtak, 22. studenog s početkom u 20 sati u gradskom kazalištu „Komedija" u Zagrebu.
Koncert je i humanitarnog karaktera, jer će dio prihoda od prodaje ulaznica namijenjen Udruzi za pomoć djeci i roditeljima suočenim s malignim bolestima "Krijesnica".
Gosti na koncertu bit će Matija i Petra Antolić, Željka Marinović, Zbor Hrid, Pratilice iz "Navještenja", Goran Kovačić, Marko Križan, Jimmy Matešić, Ante Gelo, Bruno Kovačić, Damir Klemenić, Krešo Linke, Kristijan Zorjan, Goran Delač, Silvija Štajcer Šaban, Davor Totarić i Rene Medvešek.

Koncert je i humanitarnog karaktera, jer će se dio prihoda od prodaje ulaznica donirati udruzi Krijesnica, koja pomaže djeci i obiteljima u suočavanju s malignim bolestima.
Ulaznice se mogu nabaviti u Laudatu, Importanne Galleria, Iblerov trg 10, mezanin 317 u Zagrebu svakog radnog dana od 9 do 21 sati, kao i rezervirati na telefon 01 4646 888.

"Da se ljubav dogodi"

Svete mise za mlade Dubrovačke biskupije drugog četvrtka u mjesecu u crkvi sv.Spasa u 20.15 sati.
Neka nakana u ovoj misi bude tvoje traženje ljubavi. Neka te Bog u tome oslobodi, nadahne i u ljubav uvede.

Podružnica Zajednice "Dobri pastir" u Zagrebu organizira seminar za zrele djevojke i mladiće na kojemu kroz predavanja, radionice, svjedočanstva i molitvu mogu upoznati Boga, upoznati sebe i upoznati drugoga kako bi ostvarili svoj kršćanski poziv na brak.

Kada? 24. i 25. studenoga 2012. (subota: 9-17 h i nedjelja: 9-14 h)

Gdje? Treskavička 2b, Dubrava, Zagreb (u prostorijama Zajednice)

Tko? neudane djevojke i neoženjeni mladići iznad 24 godine

Kako? prijaviti se e-mailom ili telefonom najkasnije do 21. 11. i navesti:

ime i prezime
godinu rođenja
župu i mjesto stanovanja

Prijave: e-mail: dobripastirzg@gmail.com

tel.: 01/29 81 933 (Đurđa) ili 091/55 23 098 (Tomo)

Voditelji: s. Biserka Jagunić i suradnici

Kotizacija: 40 kn (pokriva troškove kave, čaja, sokova, grickalica i higijenskih potrepština, plaća se po dolasku na seminar), ručak u vlastitom aranžmanu (subota, 13-15 h)

Važno! poželjno je sudjelovati na cijelom seminaru i javiti najmanje dva dana prije seminara ukoliko nakon prijave odustanete od dolaska.

Dobrodošli su svi koje pozovete! Vidimo se na seminaru!

Božji blagoslov svima!

Voditelji i članovi ZDP-a Zagreb

U okviru pripremanja za Europski susret u Rimu (Taize susret), u subotu, 1. prosinca, u 19 sati održat ce se večernja molitva u Zagrebačkoj katedrali. Jedan brat Zajednice će također sudjelovati.
Svi ste pozvani!

Ovogodišnji susret Modravljana održat će se u subotu 24.11. u Šibeniku. U Šibenik će se ići organiziranim busom u subotu rano ujutro, a povratak će biti kasno navečer. Detaljniji program samog susreta ćemo naknadno javiti.

Prijave i upiti se primaju osobno u sklopu uplata ili na mail: modraveskac@gmail.com

Cijena susreta iznosi 100 kn, a uplatiti se može u sljedećim terminima:

Srijeda 14.11., 12:00 - 14:00 u SKAC uredu (1. kat dvorišne zgrade, Palmotićeva 31)
Četvrtak 15.11., 19:00 - 20:00 u SKAC uredu
Petak 16.11., poslije mise mladih u 20:30
Ponedjeljak 19.11., poslije vjeronauka u 20:00
Srijeda 21.11., 12:00 - 14:00 u SKAC uredu
Četvrtak 22.11., 19:00 - 20:00 u SKAC uredu

Pridruži nam se...

Abu Dhabi - Oko 1.500 mladih katolika s Bliskog istoka okupilo se od 15. do 17. studenoga na trodnevnom susretu u Abu Dhabiju. Cilj je susreta u Ujedinjenim Arapskim Emiratima bio ojačati solidarnost i osjećaj zajedništva, rekao je biskup Paul Hinder, zadužen za Južnu Arabiju, u razgovoru za Radio Vatikan. Taj kapucin porijeklom iz Švicarske bio je domaćin sastanka Katoličke Crkve u Abu Dhabiju.

Susret mladih želi naglasiti da katolici u teškoj situaciji, kao kršćani na Bliskom istoku, nisu sami, istaknuo je Hinder. Velika većina arapskih govornika ipak ne vidi budućnost u svojim matičnim zemljama. Crkva ih ne smije napustiti ni dok razmišljaju o iseljenju.
Gotovo polovica svih katolika na Bliskom istoku sada živi u zemljama diljem Perzijskog zaljeva – njih oko 3 milijuna. Stanje je teško. S jedne strane, pod utjecajem revolucije i oružanih sukoba kršćani iz tradicionalnih bliskoistočnih zemalja, poput Iraka i Egipta, stalno se iseljavaju, dok s druge strane u Zaljevskim zemljama živi useljenička Crkva, koja je doista mlada i vitalna, ali strukturno slaba.

Izvor: mladi.hbk.hr

Misu zahvalnicu u varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM predvodio je zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić.

Zahvalnim euharistijskim slavljem u nedjelju 30. rujna svečano je proslavljena 15. obljetnica osnutka Varaždinske biskupije. Misu zahvalnicu u varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM predvodio je zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s biskupom domaćinom Josipom Mrzljakom, vojnim biskupom Jurjem Jezerincem i biskupima Zagrebačke metropolije.

U homiliji je kardinal Bozanić podsjetio da je 5. srpnja 1997. godine, sada blaženi, papa Ivan Pavao II. apostolskim pismom “Clarorum sanctorum” uspostavio novu biskupiju pod imenom Varaždinska, na području jednog dijela tadašnje Zagrebačke nadbiskupije.

“Za prvog biskupa imenovao je blagopokojnog mons. Marka Culeja. Dana 28. rujna 1997. godine svečano je izvršeno ustanovljenje nove biskupije proglasom apostolskih pisama i ustoličenjem prvog dijecezanskog biskupa varaždinskog. Time je započeo crkveni hod nove crkvene jedinice”, istaknuo je kardinal, dodavši da je za početak života nove biskupije, za njezin ustroj i organizaciju dijecezanskog života posebno zaslužan prvi varaždinski biskup Marko Culej, koji je svojom otvorenošću, pastoralnom ljubavlju, i njemu vlastitim stilom evanđeoskog komuniciranja, uspio vrednovati specifičnosti teritorija, gradeći crkveni identitet biskupijske obitelji.

“Njegovo je djelo, analognim velikodušnim zauzimanjem, nastavio njegov nasljednik mons. Josip Mrzljak, gradeći zajedništvo ove partikularne Crkve varaždinske”, istaknuo je u homiliji. “Dok svima čestitam petnaestu obljetnicu Varaždinske biskupije, zajedno s vama zahvaljujem Bogu za primljene darove i za svjedočanstvo novoga života u crkvenom zajedništvu”, rekao je kardinal te se u nastavku osvrnuo na važnost i značenje Crkve, osobito one mjesne, kao i one opće kao zajednice Kristovih učenika.

Na kraju je kardinal Bozanić Mariji na nebo Uznesenoj preporučio narod Varaždinske biskupije koji zahvaljuje za uspostavu mjesne Crkve: “Ti, Majko Crkve, pomozi nam da još više i bolje upoznamo Crkvu i postanemo Crkva tvoga Sina Isusa Krista koji živi i kraljuje u vijeke vjekova”.

Varaždinska biskupija u povodu 15. obljetnice objavila je omotnicu sa slikom katedrale i grbom biskupije te prigodan nosač zvuka na kojem se nalaze dijelovi govora iz svečanog slavlja proglašenja biskupije i ustoličenja prvoga biskupa dana 28. rujna 1997. godine. I to snimka pozdravnog govora kardinala Franje Kuharića, čitanje Bule ustanovljenja biskupije i imenovanja varaždinskog biskupa, nastupni govor prvoga varaždinskog biskupa Marka Culeja i drugo. Na CD-u su također glazbena djela i kompozicije snimljene na svečanosti, a izvodili su ih razni zborovi s područja Varaždinske biskupije. Uz CD, koji je Varaždinska biskupija izdala zajedno s varaždinskim Aulosom, također je i prigodna knjižica s fotografijama sa svečanosti koju je uredio Krunoslav Novak, dok je glazbeni urednik izdanja mo Anđelko Igrec.

Izvor: ika i bitno.net

U povodu oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, kardinal Josip Bozanić predvodio je u petak 16. studenoga misu zahvalnicu i misu za Domovinu u zagrebačkoj katedrali.

Oslobođeni generali su se s Trga bana Jelačića uputili prema katedrali ispred koje su ih dočekali kardinal Bozanić i pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, te vojni biskup Juraj Jezerinac, a potom su svečano ušli u prvostolnicu. U koncelebraciji je bio i vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH o. Jakov Mamić, te stotinjak svećenika.

Na početku mise, kardinal Bozanić naglasio je kako smo tijekom mjeseci i godina koje su za nama, osobito tijekom jučerašnjega dana, u noći bdijenja i u jutru iščekivanja, upućivali svoje molitve Bogu, otvarajući srce njegovoj volji i moleći blizinu i snagu našim generalima.

Naviknuti na razne udarce, pa i na one koje duša teško podnosi, susreli smo dodir Božje prisutnosti te osjetili dar koji pokreće srce i svaki osjećaj pretvara u radost i oblikuje u riječi: Bože, hvala ti! To su bile prve riječi koje su mnogi ponavljali, koje su odjekivale u domovima i dušama Hrvata. I dok smo jučer sklapali ruke, palili svijeće, zajedno pjevali i molitvom povezali Hrvatsku, tinjala je u nama nada. Zbog toga nam je srce puno što ovdje, u zajednici vjernika, vidimo ostvarenu nadu zajedništva s našim generalima: gospodinom Antom Gotovinom i gospodinom Mladenom Markačem, rekao je kardinal, te se obratio generalima riječima „dok ste kao zatočenici mislima navraćali u hrvatsku Domovinu, vjerujem da ste se spomenuli i ove Stepinčeve katedrale. I sada ste tu. Neka je blagoslovljen vaš povratak među nas!”

U prigodnoj je homiliji kardinal naglasio kako je Gospodin danas pokazao da je Spasitelj u svim našim tjeskobama. Jer, osjećali smo tegobe, klonuća i nemir; osjećali smo malodušnost i nevjericu zbog toga što je istina bila toliko zanemarena, do mjere da budu žrtvovani nedužni. Večeras, dok se radujemo slobodi naših generala, ne zaboravljamo događaje koji su vezani uz trnovit put do hrvatske slobode i nezavisnosti, koja počiva na hrabrim ljudima, spremnima na žrtvu za dobro bližnjih i svoje Domovine, uvijek poštujući i zauzimajući se za prava drugih. Spominjemo se početaka, oduševljenja i spremnosti hrvatskih ljudi da žive u slobodi poput drugih naroda. Večeras ne smijemo zaboraviti sve žrtve koje su ugrađene u našu radost, prinoseći molitvu za pokoj preminulih, među kojima na poseban način za prvoga hrvatskoga predsjednika, dr. Franju Tuđmana, naglasio je kardinal.

Ponovno se obraćajući generalima, kardinal je rekao „vi ste postali simbolom hrvatske pravedne borbe i zbog toga vam zahvaljujem. Hvala vam što ste svojim držanjem, svojim trpljenjem prepoznali da se u zatočeništvu ne nalazite sami. S vama je bila vaša Domovina, a mi, vjernici, nismo prestajali moliti za vas, a kao Crkva, premda prozivani i pogrđivani, nastojali smo se zauzimati za istinu. Hvala vam, jer ste mnogima postali primjerom zauzimanja i vrlina u koje se mogu ugledati osobito mladi naraštaji. Samo vi i Bog znate što vam je tijekom proteklih godina bilo u srcu. Ali ste kao vjernici znali da je vaš put na tragu onoga puta kojim prolazi pravednik, kojim je prošao Bog u svome Sinu Isusu. I vi ste imali uzore i potporu u onim vjernicima koji su se pouzdavali u Gospodina. Znam da vas je ta žrtva pročistila i unijela novo svjetlo u vaše živote. Zato je znakovito da ste danas u ovoj prvostolnici u kojoj su zemni ostatci nekih od najčasnijih Hrvata, među kojima na poseban način svijetli blaženi Alojzije Stepinac”.

Kardinal je upozorio vjernike kako je ovo važan događaj koji kao vjernici ne mjerimo političkim mjerilima. Bog govori nama danas; govori s pomoću života ove dvojice naše braće. Čujemo li to dovoljno glasno, upitao je kardinal.

Večeras zahvaljujemo Bogu i ponovno molimo za Domovinu. Čuli smo Isusa koji moli nebeskoga Oca: “Posveti ih u istini”. Tom istinom koju smo tražili i svjedočili, tom istinom i sada pristupamo ozbiljnim pitanjima naše Domovine. I nije nam svejedno, jer osjećamo da se i dalje pokušava graditi na nečemu što je daleko od osjećaja naroda. Osobito mislim na pitanja o odgoju djece i mladih, o obrazovanju hrvatskih učenika i studenata. Nije nam svejedno kada vidimo da netko želi odmaknuti roditelje od djece i od odgovornosti za njihov odgoj, nametati propise i programe koji ne vode k dobru hrvatske Domovine, rekao je kardinal.

Dragi generali, hvala vam za svjedočanstvo i žrtvu! Vi se vraćate svojoj Domovini. Hrvatska vas i danas treba. Dobri Bože, hvala ti za očitovanje dobrote! Čuvaj nas uvijek svojom zaštitom! Zagovor Presvete Bogorodice i blaženoga Alojzija Stepinca neka vazda prati sav puk hrvatski, riječi su kojima je kardinal Bozanić zaključio homiliju.

Nakon popričesne molitve generali Gotovina i Markač pomolili su se na grobu bl. Alojzija Stepinca, a vjernici u prepunoj katedrali i na trgu ispred katedrale njihovu molitvu pratili su u šutnji. Potom su svi zajedno otpjevali himan “Tebe Boga hvalimo” i hrvatsku himnu.

Izvor: ika/bitno.net

Kako javlja Večernji list, u nacionalno svetište Majke Božje u Mariji Bistrici na dan obljetnice pada Vukovara došao je general Ante Gotovina sa suprugom i djecom.

„Otišao sam u Mariju Bistricu jer sam se zavjetovao da ću prvu nedjelju nakon što me oslobode ići se pokloniti i zahvaliti Majci Božjoj u Mariji Bistrici“, izjavio je za Večernji list general Gotovina. „To je bio moj zavjet. A tijekom mise sam molio za sve žrtve Vukovara i moje Škabrnje. U narednim danima posjetit ću i Vukovar i Škabrnju“ istaknuo je general.

Večernji list javlja da su se u prepunoj crkvi ljudima miješale emocije, suze i radost, te da je posebno emotivan trenutak bio kad je cijela crkva zapjevala “Bože, čuvaj Hrvatsku”, a potom i hrvatsku himnu.

Izvor: Bitno.net

Poznati pjevač grupe U2 Bono Vox doputovao je 16. studenoga u Vatikan kako bi zahvalio Crkvi na njezinu doprinosu u kampanji opraštanja inozemnog duga najnerazvijenijim zemljama svijeta. Zahvaljujući otpustu duga, zemlje će od sada moći ulagati u obrazovanje djece.

U petak je Bono proveo gotovo sat vremena s kardinalom Peterom K. Turksonom, predsjednikom Papinskog vijeća za pravdu i mir, s kojim je dogovorio buduću suradnju na sličnim projektima, javlja Radio Vatikan.

Godine 2000. Crkva je bila važan podupiratelj kampanje “Drop the Dept” (Odbaci dug) koja je nastojala potaknuti zemlje Prvog svijeta da oproste dugove najsiromašnijim zemljama Trećeg svijeta. Bono, koji je poznat po svojem aktivizmu za najsiromašnije, bio je jedna od vodećih figura u kampanji.

„Uspjeh ove inicijative dokazuje činjenica da je 52 milijuna djece dobilo priliku za školovanje“, rekao je Bono. Naglasio je da Crkva zaslužuje “ogromno priznanje” za svoju ulogu u oprostu duga, te da katolici trebaju biti svjesni kako je njihova vjera bila ključna u tim nastojanjima.

Bono je za Radio Vatikan izjavio: “Smatram da Crkva još uvijek nije dovoljno informirala ljude o dobru koje je učinila.”

Izvor: Z.Ć. | Bitno.net

Tramvajske linije čije trase prolaze središnjim gradskim trgom, od 15.45 sati preusmjerene su na Glavni kolodvor, osim linije 12 koja prometuje Savskom cestom do Ulice grada Vukovara te dalje na Autobusni kolodvor, Šubićevu i Kvaternikov trg do Dubrave. Razlog tome je okupljanje građana zbog oslobađajuće presude hrvatskim generalima i njihov dolazak na gradski trg.

Autobusni promet redovit je na svim linijama.

- Podržali su udruge GROZD i Vigilare. Pokreću 'KRIzni STOžer' budnih mladih katolika koji će reagirati i braniti svoje vrijednosti u hrvatskome društvu. Svakog tjedna okupljaju stotine mladih na molitvu krunice na Kamenitim vratima. Oni su SKAC Palma. Saznajte kako im se i vi možete pridružiti.

- Velika 'Salezijanska obitelj' ove godine obilježava 100 godina otkako su salezijanci prvi put stigli u Hrvatsku. Pripremaju bogat program. Također naše predstavnice otputovale su u Lion na Generalnu skupštinu Pokreta salezijanske mladeži Europe. Odmah po njihovu povratku, otkrivamo brojne zanimljive detalje.

(www.zagreb.hr/ HINA) U nedjelju, 18. Studenog, u 4,55 sati sa zagrebačkog glavnog kolodvora put Vukovara krenut će Vlak sjećanja na Vukovar , najavljeno je na konferenciji za novinare u Gradskoj upravi koju su sazvali gradonačelnik Milan Bandić i predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Damir Jašarević.

Zahvalivši gradonačelniku na svemu što čini u promicanju digniteta Domovinskog rata, Damir Jašarević mu je uručio kartu za Vlak sjećanja koji će imati 15 vagona i koji će putnike odvesti u Vukovar , grad simbol hrvatskog stradanja i stvaranja hrvatske države.

Moj sin je ubijen na Ovčari. Ovi dani su mi uvijek jako teški, rekla je Barica Spudić, majka branitelja ubijenog na Ovčari zahvalivši gradonačelniku na tamošnjem spomendomu:
Zahvaljujući vama gradonačelniče, imamo mjesto za sjećanje na našu djecu – rekla je gospođa Spudić naglasivši da je na Ovčari ubijeno devet naših sugrađana.

Predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Jašarević istaknuo je kako se radi o svetom tjednu Hrvata posvećenom uspomeni na žrtvu Vukovara, ali i na sva mjesta diljem Hrvatske gdje se nalaze grobišta i spomenici nestalim, nasilno odvedenim i poginulim braniteljima.
Smatra kako Vlak sjećanja predstavlja vrhunac rada Udruge i da činjenica da im se javljaju ljudi koji traže ulaznicu i bilo kakav način sudjelovanja u obilježavanju sjećanja na žrtve, potvrđuje da je
hrvatski narod duboko senzibiliziran za Vukovar i žrtvu Vukovara - simbola Hrvatske.

Podsjetio je da je Udruga dosadašnjih godina organizirala autobuse kojima su išli u Vukovar te da su se ove godine odlučili na vlak jer je autobusima teže doći do Vukovara na taj dan zbog protokola
i sigurnosti.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić istaknuo je kako mu udjelovanju u ovom vlaku i Koloni sjećanja predstavlja iznimnu čast.
Pozvao sam sve predstavnike gradskih odbora i gradskih četvrti, gradske zastupnike te ljude iz Holdinga da dostignemo to zajedništvo za grad heroj i grad ponosa, kazao je Bandić dodavši kako je Vukovar rana Hrvatske koja još nije zacijelila.

Vlak sjećanja kreće u 4,55 sati s Glavnog kolodvora, staje u Kutini u 6,20 sati, a u Vukovar stiže u 9,19 sati. Nakon sudjelovanja u Koloni sjećanja, u Radničkom domu u Borovom naselju za sve sudionike Vlaka s akreditacijom (memorijalni šal) Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara organizira ručak - vojnički grah. Vlak iz Vukovara polazi u 16,03 sati i stiže u Zagreb u 20,30 sati.

Od 13. do 18. studenoga na Zagrebačkom velesajmu održat će se sajmovi Interliber, educa.hr, Sajam glazbe i multimedije, Info i Zimski show.

Svim putnicima-posjetiteljima tih sajmova odobrava se komercijalna povlastica u obliku 40% popusta na redovitu cijenu prijevozne karte za 1. i 2. razred svih vrsta redovitih vlakova.

Povlastica se može koristiti od 12. studenoga u 0.01 sat do 19. studenoga u 24.00 sata, i to isključivo za kupnju povratnih prijevoznih isprava iz svih kolodvora na HŽ-ovim prugama do Zagreb Glavnog kolodvora i natrag.

Poleđinu povratne prijevozne karte potrebno je ovjeriti na informacijskom pultu Zagrebačkog velesajma.

Povlastica se ne odnosi na udaljenosti kraće od 25 km.

Više informacija na www.zv.hr

Izvor: hznet.hr

HŽ Putnički prijevoz od 29. listopada do 8. prosinca 2012. uvodi promotivnu cijenu od 99,99 kn za izravna jednosmjerna i povratna putovanja na relaciji Zagreb – Split - Zagreb.

Navedena cijena odnosi se na sve ICN dnevne i brze noćne vlakove, i to isključivo na izravnim relacijama Zagreb – Split i Split – Zagreb. Prijevozne karte mogu se kupiti samo na blagajnama kolodvora.

Za prijevozne karte kupljene po promotivnoj cijeni povrat novca nije moguć.

Izvor: hznet.hr

U našem dobu se zbila posebno opasna pojava za vjeru: postoji naime neki oblik ateizma kojeg definiramo upravo kao "praktični", u kojem se ne niječu istine vjere ili vjerski obredi, već se jednostavno smatraju nevažnim za svakodnevni život, odvojenim od života, beskorisnim. Često se, tada, vjeruje u Boga na površan način, živi se "kao da Bog ne postoji", upozorio je Papa primijetivši kako su svijet, čovjek i vjera tri puta koja vode spoznaji Boga
Vatikan, (IKA) - Svijet, čovjek i vjera su putovi kojima se otvara ljudsko srce za spoznaju Boga, rekao je papa Benedikt XVI. u katehezi tijekom današnje opće audijencije kojom je nastavio niz kateheza posvećenih vjeri. Često smo u opasnosti da nas zaslijepe svjetovna blještavila i tako izgubimo put koji vodi do Gospodina, rekao je papa Benedikt XVI. Bog nas, međutim, neumorno traži, vjeran je čovjeku kojeg je stvorio i otkupio, ostaje nam blizak u našem životu, jer nas ljubi. To je sigurnost koja nas mora pratiti svakoga dana, premda određeni rašireni mentaliteti otežavaju Crkvi i kršćanima prenositi radost evanđelja svakom stvorenju i sve dovesti do susreta s Kristom, jedinim Spasiteljem svijeta, rekao je Papa. U našem dobu se zbila posebno opasna pojava za vjeru: postoji naime neki oblik ateizma kojeg definiramo upravo kao "praktični", u kojem se ne niječu istine vjere ili vjerski obredi, već se jednostavno smatraju nevažnim za svakodnevni život, odvojenim od života, beskorisnim. Često se, tada, vjeruje u Boga na površan način, živi se "kao da Bog ne postoji". U konačnici, međutim, taj novi način života je još destruktivniji, jer vodi ravnodušnosti prema vjeri i pitanju Boga. Suočena s takvim stanjem, Crkva, vjerna Kristovu poslanju, ne prestaje nikada potvrđivati istinu o čovjeku i njegovu određenju, istaknuo je Papa u svojoj katehezi.
Kakve odgovore može dati vjera na ateizam, skepticizam, ravnodušnost prema vertikalnoj dimenziji, da bi se čovjek našeg doba nastavio propitkivati o postojanju Boga i zaputio se putovima koji vode njemu?, zapitao se Papa pred desetak tisuća hodočasnika i odgovorio kako prije svega moramo suvremenom čovjeku pokazati vrijednost svijeta i pomoći mu da otkrije njegovu ljepotu i ustrojstvo. Svijet nije bezlična magma. Što ga više poznamo to više otkrivamo predivne mehanizme i vidimo da iza svega toga stoji kreativan um. Drugi put koji nam pomaže otkriti Božje postojanje je čovjek, jer se u njemu – kako kaže sv. Augustin – nalazi istina. Nažalost zbog prevelike buke i rastresenosti nismo u stanju zaustaviti se i zagledati duboko u sebe i otkriti onu žeđ za beskonačnim koju nosimo u sebi, koja nas tjera da se izdignemo iznad sebe i koja upućuje na Nekoga koji je može utažiti. Treći put koji bi nas mogao dovesti do Boga je – prema Papinom uvjerenju – vjera. To nije jednostavni sustav vjerovanja i vrijednosnih sudova. Onaj koji vjeruje sjedinjen je s Bogom, otvoren njegovoj milosti, snazi ljubavi. Tako njegov život postaje svjedočanstvo ne samog sebe, već Uskrsloga, i on se ne boji svoju vjeru pokazati u svakodnevnom životu. To nije nipošto iluzija, bijeg od stvarnosti, ugodno utočište, sentimentalizam, već je uključenost čitavog života i to je navještaj evanđelja, Radosne vijesti koja je kadra osloboditi čitavog čovjeka, rekao je Papa.

Izvor: IKA

Hrvatski hodočasnici su posjetili kapelicu u kojoj je oltar Nikoli Taveliću prije 75 godina, kada je Nikola još bio blaženik, posvetio tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac
Jeruzalem, (IKA) - Blagdan hrvatskoga sveca Nikole Tavelića Hrvati hodočasnici proslavili su 14. studenoga u kapelici Apostolske delegature u Jeruzalemu. Ondje ih je primio savjetnik delegature, mons. Waldemar Somertag, nekadašnji djelatnik apostolske nuncijature u BiH.
Sveti Nikola Tavelić završio je život mučeničkom smrću u Jeruzalemu 14. studenog 1391. godine. Hodočasnici su posjetili kapelicu u kojoj je oltar Nikoli Taveliću prije 75 godina, kada je Nikola još bio blaženik, posvetio tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Vodio je tada drugo hodočašće Hrvata i slavenskih naroda u Svetu zemlju. Prikaz hrvatskoga sveca u toj kapelici Apostolske delegature protumačio je voditelj hodočašća o. Tomislav Glavnik, župnik u Molvama. Na vitrajima, uz reljef sv. Nikole prikazana je zagrebačka katedrala, u romaničkom stilu. S druge strane je i šibenska katedrala, a prikazani su i hrvatski i dalmatinski grbovi.

Prikaz Nikole Tavelića djelo je hrvatskog kipara Ive Kerdića, a nalazi se u kapelici Apostolske delegature koja je posvećena slavenskim apostolima, Ćirilu i Metodu. Nekoć je tu bio slovački hodočasnički gostinjac, a sada je predstavništvo Svete Stolice, no u nižem rangu od nuncijature. Ovo mjesto pohodili su pape Pavao VI., Ivan Pavao II. i Benedikt XVI.

Predvodeći misno slavlje za Hrvate koji su na hodočašću u Jeruzalemu, o. Tomislav Glavnik im je skrenuo pozornost na mučeničku smrt Nikole Tavelića koji je, nakon misijskog poslanja u Bosni, sa svojom subraćom došao u Svetu zemlju, te je javno propovijedao kršćanstvo i zbog toga pretrpio mučeničku smrt.

Nakon misnoga slavlja vjernike je primio i savjetnik u Apostolskoj delegaturi u Jeruzalemu mons. Waldemar Somertag. Podijelio je s njima sjećanje na službu u Bosni i Hercegovini, kao i oduševljenje s hrvatskim narodom i njegovom vjernošću Petrovu nasljedniku. Voditelj hodočašća o. Tomislav Glavnik mons. Somertagu uručio je monografiju o župi Molve te nekoliko izvornih hrvatskih proizvoda kao znak sjećanja na zajedničku proslavu blagdana sv. Nikole Tavelića.

Izvor: IKA

Knjiga dr. Gitman poručuje da je hrvatski narod jedan od rijetkih na razini Europe koji je toliko pridonio u spašavanju Židova
Zagreb, (IKA) – Knjiga dr. Esther Gitman "Kad hrabrost prevlada Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945." u izdanju Kršćanske sadašnjosti predstavljena je u srijedu 14. studenoga na 35. međunarodnom sajmu knjiga i učila Interliber.
Predstavljač knjige znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest prof. dr. sc. Jure Krišto istaknuo je kako je objavljivanje ove knjige doprinos ozdravljenju hrvatskoga društva te pomirenju dviju hrvatskih povijesnih priča.
Osvrćući se na hrabre ljude koji su spašavali Židove, dr. Krišto je posebno istaknuo nadbiskupa Alojzija Stepinca. Dr. Gitman nije mogla vjerovati da je nadbiskup toliko mnogo učinio za spašavanje Židova, pa ponekad i riskirajući vlastiti život. Postala je ne samo zagovornik, nego zanesenjak nadbiskupom Stepincem, rekao je dr. Krišto te istaknuo kako se znalo da je nadbiskup Stepinac spašavao mnoge ljude, i Srbe i Židove i mnoge koji su bili u nevolji. No, to znanje nije se reflektiralo na službenu historiografiju, to se nije učilo na sveučilištima i nije ulazilo u udžbenike niti u literaturu kojom se služe studenti. Stoga je na neki način ova knjiga plaćanje duga nadbiskupu Stepincu, ali i svojevrsna rehabilitacija hrvatskoga naroda, poručio je dr. Krišto. Knjiga dr. Gitman poručuje da je hrvatski narod jedan od rijetkih na razini Europe koji je toliko pridonio u spašavanju Židova, zaključio je Krišto.

Izvor: IKA

Osmi festival duhovne glazbe Bonofest 2013. održat će se u subotu, 4. svibnja 2013., u Vukovaru. Novina ovogodišnjeg festivala je da će se sastojati iz dva dijela. Pozivaju se mladi glazbenici i skladatelji da se odazovu na sudjelovanje na Bonofestu 2013.

Uvjeti natječaja su sljedeći:
-skladbe tematski moraju imati kršćanski karakter;
-skladbe ne smiju biti već objavljene niti javno izvođene;
-trajanje skladbe ne smije prijeći 4 minute;
-uredno potpisani autori teksta i glazbe;
-autor i glavni izvođač pjesme ne smije biti mlađi od 16 godina.

Prijava obavezno mora sadržavati slijedeće:
-notni zapis pjesme;
-tekst pjesme;
-(isključivo) demo snimka pjesme;
-kraća biografija izvođača sa kontakt adresom i brojem telefona;
-uredno potpisani autori teksta i glazbe.

Skladbe koje stručni ocjenjivački sud odobre bit će uvrštene u prvi dio festivala koji će se u sklopu radionica istog dana održati u Pastoralnom centru sv. Bone, a drugi dio festivala ili finalna večer (pjesme s pozivom) održat će se u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru.

Najbolje skladbe izvedene u prvom dijelu festivala bit će svečano proglašene na kraju finalne večeri i time steći pravo izvođenja u finalnoj večeri Bonofesta 2014.

Natječaj je otvoren do 1. ožujka 2013. godine.

Prijave slati na adresu: BONOFEST
Franjevački samostan Vukovar
Samostanska 5
32000 VUKOVAR

Izvor: Laudato

"Svijet, čovjek i vjera su putovi kojima se otvara ljudsko srce za spoznaju Boga", rekao je papa Benedikt XVI. u katehezi tijekom današnje opće audijencije kojom je nastavio niz kateheza posvećenih vjeri. "Često smo u opasnosti da nas zaslijepe svjetovna blještavila i tako izgubimo put koji vodi do Gospodina", rekao je papa Benedikt XVI. "Bog nas, međutim, neumorno traži, vjeran je čovjeku kojeg je stvorio i otkupio, ostaje nam blizak u našem životu, jer nas ljubi".

"To je sigurnost koja nas mora pratiti svakoga dana, premda određeni rašireni mentaliteti otežavaju Crkvi i kršćanima prenositi radost evanđelja svakom stvorenju i sve dovesti do susreta s Kristom, jedinim Spasiteljem svijeta", rekao je Papa.

"U našem dobu se zbila posebno opasna pojava za vjeru: postoji naime neki oblik ateizma kojeg definiramo upravo kao 'praktični', u kojem se ne niječu istine vjere ili vjerski obredi, već se jednostavno smatraju nevažnim za svakodnevni život, odvojenim od života, beskorisnim. Često se, tada, vjeruje u Boga na površan način, živi se 'kao da Bog ne postoji'. U konačnici, međutim, taj novi način života je još destruktivniji, jer vodi ravnodušnosti prema vjeri i pitanju Boga. Suočena s takvim stanjem, Crkva, vjerna Kristovu poslanju, ne prestaje nikada potvrđivati istinu o čovjeku i njegovu određenju", istaknuo je Papa u svojoj katehezi.

"Kakve odgovore može dati vjera na ateizam, skepticizam, ravnodušnost prema vertikalnoj dimenziji, da bi se čovjek našeg doba nastavio propitkivati o postojanju Boga i zaputio se putovima koji vode njemu?", zapitao se Papa pred desetak tisuća hodočasnika i odgovorio kako prije svega moramo suvremenom čovjeku pokazati vrijednost svijeta i pomoći mu da otkrije njegovu ljepotu i ustrojstvo.

"Svijet nije bezlična magma. Što ga više poznamo to više otkrivamo predivne mehanizme i vidimo da iza svega toga stoji kreativan um. Drugi put koji nam pomaže otkriti Božje postojanje je čovjek, jer se u njemu – kako kaže sv. Augustin – nalazi istina."

"Nažalost zbog prevelike buke i rastresenosti nismo u stanju zaustaviti se i zagledati duboko u sebe i otkriti onu žeđ za beskonačnim koju nosimo u sebi, koja nas tjera da se izdignemo iznad sebe i koja upućuje na Nekoga koji je može utažiti."

Treći put koji bi nas mogao dovesti do Boga je – prema Papinom uvjerenju – vjera.

"To nije jednostavni sustav vjerovanja i vrijednosnih sudova. Onaj koji vjeruje sjedinjen je s Bogom, otvoren njegovoj milosti, snazi ljubavi. Tako njegov život postaje svjedočanstvo ne samog sebe, već Uskrsloga, i on se ne boji svoju vjeru pokazati u svakodnevnom životu. To nije nipošto iluzija, bijeg od stvarnosti, ugodno utočište, sentimentalizam, već je uključenost čitavog života i to je navještaj evanđelja, Radosne vijesti koja je kadra osloboditi čitavog čovjeka", rekao je Papa.

Izvor: Laudato

Kako bi naglasio važnost Drugog vatikanskog koncila i za 21. stoljeće, Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu organizira Teološki simpozij pod nazivom „50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962.-2012.). Simpozij će se održati od 15. do 17. studenoga u Nadbiskupijskom pastoralnom centru u Zagrebu, a svečano otvaranje je 15. studenoga u 15 sati.

"Na Katoličko-bogoslovnom fakultetu smo shvatili da teološko obilježavanje ovog jubileja može pomoći ponovnom otkrivanju vrijednosti i sjaja Drugog vatikanskog koncila, posebno stavljajući naglasak na njegove dokumente", istaknuo je dekan KBF-a prof. dr. sc. Tonči Matulić. Podsjetio je da su upravo „vrijednost i sjaj“ - riječi bl. pape Ivana Pavla II., a preuzeo ih je i papa Benedikt XVI. u apostolskom pismu Porta fidei. Znakovitim je ocijenio i što je papa Benedikt XVI. upravo 11. studenoga 2012. proglasio Godinu vjere označujući time datum otvaranja Drugog vatikanskog koncila davne 1962.

Prof. Matulić istaknuo je kako na KBF-u žele da obilježavanje 50 godina od Drugog vatikanskog koncila bude ne samo teološki događaj nego i Crkveni i društveni.

"Ovime ćemo dobiti jedno oživljavanje poleta i zamaha na ponovnom buđenju pomalo uspavane koncilske obnove u Crkvi, ponovnom susretu s dokumentima Drugog vatikanskog koncila, koji su možda pomalo i zaboravljeni, da postanemo svjesni onoga što su nam govorili pape od tada naovamo, a pogotovo Ivan Pavao II. da nam je Drugi vatikanski koncil siguran kompas za vršenje djelovanja i poslanja Crkve u 21. stoljeću", rekao je prof. Matulić.

Prof. dr. sc. Stjepan Baloban, član Organizacijskog odbora, podsjetio je na riječi pape Ivana XXIII. kako od početka postoji čitavo bogatstvo evanđelja, no pitanje je načina kako to bogatstvo prenijeti čovjeku. Vjeruje da će u tome pomoći i ovaj simpozij koji se, kako je izvijestio, sastoji od plenarnih izlaganja s pet tema, zatim rada u skupinama (ukupno njih deset) i na kraju panel-diskusije.

Prof. dr. sc. Mario Cifrak ukazao je, pak, kako se malo toga dogodilo u Hrvatskoj od Drugog vatikanskog koncila, izdvojivši značajnim tek prevođenje Svetog pisma na hrvatski jezik 1968. "Od tada se gotovo ništa nije učinilo, kao da je splasnuo entuzijazam, pa je ovo prilika i naša želja da ponovno probudimo sve to „blago koje nosimo u glinenim posudama“, a kako bi stvorili novu klimu i duhovno ozračje u hrvatskom narodu i društvu."

Prof. Cifrak je naglasio da se ovo ne tiče samo Crkve u Hrvatskoj nego cijelog hrvatskog naroda. "Javnost jedva pokazuje interes za teologiju i teološki diskurs, što je neprimjereno današnjem trenutku i vremenu kao i europskom kršćanskom ozračju. Iako se ono sve više potiskuje, bez njega se ne može biti Europljanin ni ući u Europu u koju mi želimo."

Izvor: Laudato

Na redovitoj mjesečnoj tribini "Život i vjera" u Gospiću je u KIC-u 13. studenoga kao gost nastupio proslavljeni hrvatski nogometaš Dario Šimić. Nakon uvodne video prezentacije, slušatelji su pratili izlaganje Darija Šimića koji je ukratko ispričao svoj životni put, od rođenja u katoličkoj obitelji u Zagrebu prije 37 godina, tijek uspješne sportske karijere – u kojoj u sjećanju posebno mjesto ima osvajanje brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj - do sadašnjega statusa sretnoga oca obitelji i uspješnoga gospodarstvenika. Posebno je istaknuo važnost učenja te istaknuo rizik preranog napuštanja škole, jer samo dva posto od svih koji u djetinjstvu i mladosti treniraju uspije napraviti nogometnu karijeru.

Gost je najprije naglasio kako je svaki talent Božji dar pa tako i zanimanje nogometaša, koje ipak u sebi nosi mnoga iskušenja kada se postigne golem uspjeh, kao što su slava, popularnost i novac.

Ključ ravnoteže je kršćanski odgoj u obitelji, smatra Šimić, gdje se grade temelji i usvajaju smjernice da čovjek poslije u životu ne skrene na krivi put. Ipak, priznaje, premda vjernik, gradeći sportsku karijeru nije kao mladić sve temeljio na vjeri pa je u jednom trenutku života, premda je "imao sve", osjetio tjeskobu i golemu prazninu te se pitao "ima li izlaza iz tunela mraka i očaja". Počeo je čitati duhovnu literaturu te razgovarao s nekoliko duhovnika, uključio se u duhovne vježbe Sv. Ignacija Lojolskoga i shvatio da je pravi način života slijediti Krista.

"Da bih bio vrhunski sportaš morao sam stalno vježbati kako bih bio u formi i kondicijski spreman. No čovjek nije samo tijelo, nego ima i duh pa je potrebno da i njega stalno vježba. Budući da je Isus Krist najbolji 'trener' za duh i dušu, potrebno je vježbati po Njegovim naputcima kako bismo u životu lakše prebrodili sve nedaće koje život donosi ter svjedočili svoju vjeru", rekao je Šimić te mladima posvjedočio o kršćanskome životu koji zajedno sa suprugom i trojicom sinova nastoji živjeti. Također se osvrnuo i na stanje u sportu i huliganstvo na tribinama.

Organizatorima tribine - župi Navještenja BDM i Gradu Gospiću – ovaj put se pridružio Športski savez grada Gospića, a glazbeni doprinos tribini dao je VIS Angelus pod vodstvom Nikole Perišića.

Izvor: IKA

Dokumentarni film „Luka 2,25 – priča o sv. Šimunu“, u izdanju Laudata, dobitnik je posebnog priznanja „Nasmiješeno sunce“ koje Grad Zadar dodjeljuje za izniman doprinos u uspješnom odvijanju turističke sezone u 2012. godini.

Akciju „Nasmiješeno sunce“ već deset godina provodi Grad Zadar, Turistička zajednica Grada Zadra i Zadarska županija u suradnji s Gospodarskom i Obrtničkom komorom.

Čestitajući svim dobitnicima nagrade, gradonačelnik Zadra Zvonimir Vrančić je izvijestio kako je Zadar ove godine zabilježio još jednu uspješnu turističku sezonu.

„Turizam je za Zadar najvažnija gospodarska grana, i možemo reći da je turizam jedna industrija doživljaja, događaja i impresija“, poručio je Vrančić nagrađenima te je ukazao kako zahvaljujući na njihovom doprinosu posjetitelji Zadra stječu pozitivne dojmove koje onda šire dalje po svijetu.

„Turistički proizvod je i proizvod detalja, a upravo te sitnice stvaraju jednu ukupnu impresiju. Upravo Vi, koji ste nagrađeni, svojim detaljem sudjelujete u ukupnom turističkom proizvodu te ste kao takvi putokaz svima ostalima“, nadodao je Vrančić.

Ove je godine dodijeljeno 19 nagrada i priznanja, među kojima i za najbolje ugostiteljske objekte, najboljem prodavaču, turističkom vodiču i najboljem policajcu. U ime nagrađenih zahvalila je Vesna Gregov, najbolji turistički vodič, istaknuvši da je ovo nagrada za sav njihov trud i ljubavi prema onom čime se bave.

Na Laudatov film kratko se osvrnuo, u razgovoru za portal Biti u vezi Laudato.hr, Branko Ganzulić, zamjenik predsjednika Turističke zajednice Grada Zadra.

„Ovaj je film impuls da Grad i Turistička zajednica naprave idući iskorak, a to je da stvorimo nekoliko priča o Zadru, od kojih će neke biti usmjerene i na vjerski aspekt jer Zadar, kao rijetko koja sredina ima toliko svetaca zaštitnika i dobročinitelja da možemo stvoriti jednu suvislu priču oko vjerskog turizma na visokoj razini. Laudatov DVD je prvi impuls u tom smjeru, vrlo je kvalitetno napravljen i mi već dugo vremena pokušavamo osmisliti kvalitetan pristup vjerskom turizmu jer Zadar za to zaista ispunjava sve preduvjete, ponajprije zahvaljujući našim svecima koji su, hvala Bogu, ovdje s nama. Svi smo mi slabi ljudi,a ovdje u Zadru imamo ovakve relikvije koje mogu ljudima uliti vjeru i snagu u nekim njihovim trenucima slabosti ili bolesti. I zato bi škrinja i ostale relikvije mogle biti moralna i intelektualna pomoć i podrška ljudima u životu. Ovaj film nam pomaže na tom putu i mislim da ćemo u tom smjeru nastaviti raditi dok ne stvorimo jedan 'brand' Zadar kao destinaciju vjerskog turizma, poručio je na kraju Ganzulić zahvalivši Laudatu na odličnom proizvodu za Zadar“, istaknuo je Ganzulić.

Izvor: Laudato

Bili smo svjedoci nedavne Sinode o novoj evangelizaciji. Crkveni poglavari na čelu s papom Benediktom XVI. naglasili su važnost obitelji u evangelizaciji, ali su isto tako dali na znanje da se Crkva treba i mora koristiti svim modernim sredstvima kako bi prenijela radosnu vijest narodima (Mk 16, 15).

Očito je da se sve više ljudi služi internetom i većinu informacija prima s interneta, pogotovo na društvenim mrežama poput Facebooka, Twittera, Youtubea i sličnih. Sadržaj je lako dostupan i uvijek se može podijeliti. Vrlo važan čimbenik u evangelizaciji je obrazovanje o vlastitoj vjeri, njezinoj povijesti, učenjima, Sv. pismu, teologiji i filozofiji kako bi se znalo odgovoriti na zahtjevna pitanja koja ovaj svijet stavlja pred kršćane.

U nastavku slijedi 5 načina kako kvalitetno koristiti internet u svrhu evangelizacije:

1. Facebook – društvene mreže postale su naša svakodnevnica i dio su naše komunikacije s ljudima koji su nam dragi i s kojima želimo podijeliti nešto u životu. Među tim društvenim mrežama posebno se ističe Facebook. Dijeljenjem sadržaja možete doprijeti do tisuće ljudi u nekoliko minuta ako je sadržaj zanimljiv, atraktivan i poželjan za „lajkanje“ i dijeljenje. Objavljivanjem citata iz Evanđelja, misli svetaca, slika s poticajnim mislima, dijeljenjem kvalitetnih članaka s kršćanskih portala i stranica obavljate svojevrsnu evangelizaciju koja može djelovati na vaše prijatelje. Mnogo je primjera, ali izdvojili bismo baš fan stranicu portala Bitno.net koja svojim sadržajem zna dosegnuti preko 250 000 profila na Facebooku.

2. Youtube – kako tehnologija napreduje, napreduju i mobiteli, fotoaparati i tableti. Rijetko tko danas ne posjeduje neki mobitel s kamerom od pet megapiksela ili fotoaparat s mogućnosti snimanja videa. Ako, recimo, posjedujete iPhone 4 koji ima kameru za snimanje videa izvrsne kvalitete, s njime možete snimiti svoje trominutno svjedočanstvo ili neku kršćansku poruku i to jednostavno objaviti na internetu. Možete voditi svoj duhovni VLOG (videoblog) što je dosta popularno među mladima u SAD-u. Ako ste zanimljivi, sigurno ćete biti primijećeni.

Klikni like i prati nas na Facebooku:

Video možete podijeliti preko društvenih mreža, a kada vas primijete vašoj kreativnosti neće biti kraja. Možete osnovati i vlastiti internetski TV kanal, kao na primjer ChurhMilitant.TV. Vrhunski primjer je svećenik Robert Barron sa stranice wordonfire.org koji svojim videima dopire do mnogih, ili recimo laik Chris Stefanick. A u Hrvatskoj, dakako, Hrvatsko nadzemlje!

3. Pisanje bloga – stvaranje vlastitog sadržaja smisao je današnjeg Weba, tzv. Web 2.0. Često biste nešto podijelili s drugima, ali nemate medijskog prostora; podijelili biste duhovno svjedočanstvo, putopis s nekog hodočašća, zanimljive fotografije, duhovna razmišljanja i poeziju. Otvorite blog potpuno besplatno! Blog vam daje mjesto na internetu koje je samo vaše i tu možete djelovati pisanom riječi. Besplatnim servisima poput WordPress.com dobivate svoju adresu. I naravno, ako pišete kvalitetno i ako je vaš blog čitan, Google će ga rado istaknuti kada netko bude pretraživao duhovne sadržaje. Tko zna, možda vaša riječ potakne nekoga da se okrene Riječi – Isusu. Odličan primjer kvalitetna blogera je Katolik s dna kace – posjetite njegov blog.

4. E-mail – svi znamo za „forwarduše“ – mailovi koji kruže i koje svi prosljeđuju. Nekada takvi mailovi znaju imati svakakva smeća, ali zna se tu naći kvalitetnih prezentacija, priča i poveznica na druge sadržaje. Napravite mailing listu od svojih kontakata i ako imate što kvalitetno za podijeliti ne ustručavajte se poslati. Mali savjet: šaljite preko BCC tj. skrivene kopije da ne dijelite sve adrese sa svima.

5. Čitanje, gledanje, praćenje – na internetu postoje mjesta gdje pišu ljudi koji su se već susreli s vjerskim pitanjima s kojima se i vi susrećete, npr. kako obraniti vjeru, kako odgovoriti na moralno zahtjevna pitanja, kada uopće govoriti o vjeri u vjerski neprijateljskom okruženju, kako produbiti odnos s Bogom i mnogo toga drugoga. Čitanjem blogova, gledanjem videa i praćenjem kvalitetnoga vjerskog sadržaja i takvim svojevrsnim obrazovanjem na području vjere, možete postati odličan izvor informacija i znat ćete odgovoriti na zahtjevna pitanja svojih kolega. Velika je prednost poznavanje engleskog jezika.

Kvalitetnim sadržajem ističu se posebne stranice iz SAD-a npr. Catholiceducation.org, Mercatornet.com, Ignitumtoday.com, Catholic.com, NCregister.com. A u Hrvatskoj to su svakako bitno.net, katolik.hr, laudato.hr, raskrizje.com i mnogi drugi.

Sve ovo možete objediniti u jedno i postati kvalitetni „cyber“ evangelizatori. Ako već koristimo internet, koristimo ga u korisne svrhe.

Izvor: Zdravko Ćurić/ bitno.net

Sjeverni Irac John McAreavey ostao je bez supruge Michaele nakon 12 dana braka, ali sada je osnovao katoličku fundaciju za evangelizaciju mladih koja nosi ime njegove žene koja je radila kao vjeroučiteljica.

John McAreavey i njegova supruga Michaela bili su samo 12 dana u braku prije nego što je ona okrutno ubijena na njihovu medenom mjesecu na Mauricijusu. Irac iz Sjeverne Irske danas kaže da će tih “dvanaest prekrasnih dana zauvijek čuvati u svom srcu”.

“Zahvaljujem Bogu na prekrasnom iskustvu braka, zahvaljujem mu što sam imao prigodu to doživjeti”, rekao je John, čovjek koji ponavlja kako bi bez svoje katoličke vjere u ovoj tragediji “završio tko zna kako”.

“Pitaju me da li me je ubojstvo moje žene natjeralo da preispitam svoju vjeru. Upravo suprotno. Vjera mi je dala veliku utjehu. Zahvaljujem Bogu na njoj”, objasnio je McAreavey.

Tragična priča njega i njegove supruge prošle je godine šokirala javnost u Sjevernoj Irskoj. John je amaterski igrač irskog nogometa, nacionalnog sporta koji kombinira nogomet s elementima ragbija, a njegova supruga, koja je radila kao vjeroučiteljica, bila je kćerka jednog od najpoznatijih sportskih dužnosnika u zemlji Mickeyja Hartea, direktora kluba “Tyrone GAA”. Njihova ljubav i brak bili su pomalo bajkoviti, s velikim vjenčanjem u siječnju 2011. koje su pratili nacionalni mediji.

Medeni mjesec odlučili su provesti na Mauricijusu. Jedne večeri, nakon objeda u hotelskom restoranu, Michaela je rekla suprugu kako ide natrag u sobu po čokoladicu koju želi pojesti uz kavu i kako se odmah vraća. Kada je prošlo neko vrijeme, zabrinuti John popeo se u sobu i našao svoju ženu mrtvu u kadi. Bila je zadavljena. Imala je 28 godina.

Njezin pogreb bio je tjedan dana kasnije u gradu Ballymacilroyu, u istoj crkvi svetog Malahije gdje se mladi par vjenčao. Pogreb je okupio političare i ljude s obje strane podijeljene sjevernoirske zajednice i barem na kratko ujedinio katolike i protestante. Michaela je bila poznato lice u javnosti, jer je pratila oca na svim važnijim sportskim događanjima, a kao vjeroučiteljica bila je angažirana u borbi protiv alkoholizma među mladima Sjeverne Irske.

Uskoro je policija Mauricijusa uhvatila dvojicu djelatnika hotela i optužila ih za ubojstvo Michaele McAreavey. Suđenje je trajalo jako dugo, a okončano je prošlog srpnja kada su oba optuženika oslobođeni krivnje. Policija na otoku u međuvremenu je pokrenula novu istragu, ali činjenica da je ubojica Michaele i dalje na slobodi sigurno predstavlja dodatnu bol Johnu i njegovoj obitelji. Biskup Dromorea John McAreavey, ujak nogometaša, nedavno je objavio kako će se zbog velike obiteljske tragedije privremeno povući sa svoje dužnosti i uzeti šabatski dopust i posjetiti Svetu Zemlju, te tamošnji boravak posvetiti molitvi i duhovnoj obnovi.

U kolovozu se u javnosti pojavio DVD u izdanju nadbiskupije Armagha pod imenom “Poziv za svakoga”. Na tom DVD-u nogometaš John McAreavey ispričao je svoj put u duhovnoj borbi s tragedijom koja ga je snašla i objasnio svoje razloge zašto je odlučio osnovati katoličku fundaciju koja će nositi ime njegove supruge i biti posvećena pomoći mladima u “stvaranju ispunjenog života koji će se temeljiti na vjeri”.

“Moja žena imala je nepokolebljivu vjeru. Želim preko te fundacije pomoći da vrijednosti koje su postojale u njezinu životu budu prenesene mladima i pomognu im voditi ispunjen i sretan život”, rekao je John.

Irac je ispričao i kako mu je njegova vjera pomogla:

“Odlazio sam na tiha mjesta, posjećivao Michaelin grob ili išao u crkvu. Sjedio sam tamo i pokušavao pronaći smisao u svemu što se dogodilo. Ponekad, Bog mi je davao znakove i naučio sam prepoznavati njihovu vrijednost. Znam da su mi Bog i Michaela poručivali ’S tobom smo, nastavi, mi ćemo ti pomoći da prođeš kroz sve ovo’”, ispričao je McAreavey.

Jedna od scena sa DVD-a prikazala je Johna kako posjećuje grob svoje žene.

“I dalje sam u procesu žalovanja, znam da će to biti dug put. Jako mi nedostaje. Ali pokušavam prihvatiti da je nazočna na drugačiji način. Naš odnos se promijenio, ali i dalje je sa mnom. Nitko mi to ne može oduzeti. Ljudi me doživljavaju kao samca, ali ja osjećam da sam i dalje oženjen s Michaelom”, objasnio je Irac.

Nadbiskupija Armahga objasnila je kako je objavila DVD da bi pokazala kako i laici, a ne samo kler, mogu imati svoj poziv na služenje Crkvi.

“Fundacija Michaela” nedavno je organizirala dobrotvornu utakmicu irskog nogometa s koje je cjelokupan prihod išao na organiziranje njezinih aktivnosti. Utakmicu je posjetilo više od 20.000 ljudi, a fundacija i njezin predsjednik ima brojne planove u evangelizaciji mladih.

Izvor: Goran Andrijanić | Bitno.net

Skupina od 500-ak feministkinja koje se bore za legalizaciju abortusa 6. studenoga okružila je katedralu biskupije Posadas u Argentini, vrijeđajući, pljuvajući i šarajući sprejevima katolike koji su čuvali ulaz u katedralu.

Povod napadu bio je Nacionalni susret radikalnih feministkinja, a sporna katedrala bila je na planiranoj ruti feminističkog marša kroz grad, javlja LifeSiteNews.

Skupina katolika stala je u obranu katedrale kao živi zid. Feministkinje su pljuvale po njima, rugale im se i prskale ih bojama – a oni su stajali mirno i molili krunicu.

Argentinski Nacionalni feministički susret privlači tisuće žena svake godine iz ekstremističkih feminističkih skupina, mnogih i homoseksualnih, kako bi agresivno zahtijevale potvrdu njihova političkog programa, koji uključuje legalizaciju pobačaja i prihvaćanje homoseksualnog načina života.

Destruktivno ponašanje sudionika argentinskog feminističkog skupa dobro je poznato. Godine 2010. uništene su zgrade u gradu Parani, napadnuti katolici ispred gradske katedrale i teško je ozlijeđena jedna osoba. Slični su se sukobi dogodili i ranijih godina, 2007. i 2008.

Izvor: Bitno.net

Kroz izuzetno zanimljivu i natjecateljsku polusezonu, mogli smo se uvijeriti da svaka liga ima kvalitetu te da će druga polusezona donijeti još pregršt odličnih utakmica, kojima se svi radujemo. U pregledu ćemo krenuti od 3. lige gdje je na početku natjecanja bilo dosta odustajanja ekipa, te je odlučeno da ćemo od polusezone imati jednu jedinstvenu 3. ligu, te će tako prve četri ekipe iz te lige ići u rang više, odnosno u 2. ligu. Trenutno vodeće pozicije u ligi drže ekipe: Kraljica sv. Krunice (15 bodova), BDM Žalosna (13), Sv.Mati Slobode 2 (13), Marija Kraljica Apostola (13) i Sv.Antun Padovanski (13). Po ovom gustom bodovnom poredku, možemo zaključiti da nas čeka samo još bolji nogomet i nadmetanje ekipa za ulazak u viši rang. Tko zna, možda se neke druge ekipe iz ove lige probude u drugom dijelu sezone, pa pomrse račune trenutno vodećim ekipama. 2. liga je izuzetno jaka ove sezone, te se tu na vodećim pozicijama nalaze ekipe: Bezgrješno srce Marijino 2 (21 bod), Sv.Nikola Biskup - Bistra (18), Advocata Croatiae (18) i Sv.Barbara (18). Moramo zamjetiti da je prijetnja svim ekipama sa vrha ekipa Sv. Mihael koji očito igraju bolje protiv jačeg protivnika, te su tako uzeli "skalp" ekipama Sv.Nikoli Biskupu i Advocati Croatiae. Veseli nas povratak u stare dane zadnje spomnute ekipe, koja danas prisjeća na svoje igre iz prošlih sezona kada su "žarili i palili" terenima KMNL-a. Samim time renesansu doživljava i odlični Krešimir Šušnić koji je sa 13 pogodaka za svoju ekipu, prvi strijelac 2. lige. Dečke iz donjeg doma ove lige čeka velika i teška borba za ostanak u ligi, stoga nadamo se da će od proljeća krenuti u ostvarivanje tog cilja. 1. liga obiluje kvalitetnim ekipama, ali ipak se jedna ekipa, branitelji naslova, Sv.Ivan apostol i evanđelist odvajaju od ostalih. Sa nevjerojatnim nizom od svih 6 pobjeda suvereno od početka drže prvu poziciju na tablici! Tek ih čekaju derbiji i iskušenja protiv ekipa Sv.Petra 1, Blaženog Ivana XXIII., Sv. Luke i Sv.Obitelji koji drže priključak te će se još mnoge stvari o dizanju pehara tu rješavati. Trenutno prvi strijelac lige, također prošlogodišnji prvi strijelac u već dobro poznatom liku i djelu Nevena Bitija (10 pogodaka) iz ekipe Blagovijesti NG. Na kraju moramo napomenuti i vrlo dobrim ocijeniti fair play svih ekipa, po čemu se na kraju i razlikuje ova naša liga, a uskoro ćemo ovdje na stranici i objaviti tablicu FAIR PLAY-a. Na prvenstvenim terenima se ponovno vidimo od 3. mjeseca, a do tada u novom formatu zaživio je i odigrava se Uskrs kup, gdje ćemo saznati 26. osvajača tog natjecanja. Neka nas sve prati Božiji blagoslov, pozdrav u Kristu!

Izvor: http://www.pastoralsportasa.hr/#37

Kako piše u mailu koji sam dobio polako pada broj ekipa i u KOL-u.
Tako se sada iz natjecanja povukla ekipa Maria Auxilium sa Knežije.
Nadam se da će ovo biti jednino povlačenje ekipa jer ih je i ovako malo.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić izabran je za novog predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. On je na tom položaju zamjenio dosadašnjeg predsjednika, monsinjora Marina Srakića.

Nadbiskup Puljić rođen je 7. ožujka 1947. u mjestu Kamena pokraj Mostara, župa Blagaj. Završio je Dijecezansku gimnaziju u Dubrovniku, a studij teologije pohađao je u Splitu i Rimu. U Rimu je postigao diplomu licencijata iz pastoralne teologije i doktorat iz psihologije.

Za svećenika Mostarske biskupije zaređen je 24. ožujka 1974. u Rimu. Po završetku studija vršio je razne službe u Bogosloviji u Sarajevu: od 1978. do 1980. bio je prefekt; od 1980. do 1985. prefekt studija; od 1985. do 1988. rektor.

Sveti otac Ivan Pavao II. imenovao ga je dubrovačkim biskupom 7. prosinca 1989. godine. Za biskupa je zaređen u Dubrovniku 14. siječnja 1990. kada je i preuzeo službu. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 15. ožujka 2010. zadarskim nadbiskupom. U službu je uveden u zadarskoj prvostolnici 24. travnja 2010. godine.

Galerija "Kraljice mira" u župi sv. Jurja u Pušći dvanaesti put organizira međunarodni likovni natječaj "Jaslice mog kraja". U natječaju svojim radovima mogu sudjelovati mlađi od 14 godina i to pojedinačno ili skupno. Format rada ne smije biti veći od 70x50 cm, a tehnika mora biti prilagođena izlaganju pod staklom.

Svaki rad mora biti uredno potpisan, na poleđini ili zasebnom listu papira. Uz ime i prezime autora, treba napisati i razred, školu ili župu te adresu kako bi se mogla dostaviti nagrada ako rad bude nagrađen.

Radove treba poslati zaključno do 2. prosinca na adresu: Galerija "Kraljice mira", Školska 7, 10294 Donja Pušća.

Izložba stotinu najboljih radova u organizaciji župe, Udruge prijatelja umjetnosti i Općine Pušća bit će otvorena u subotu 15. prosinca u 18 sati.

Dodatne obavijesti o međunarodnom likovnom natječaju mogu se dobiti na telefon 091/250-2360 i 01/339-9419.

Izvor: IKA

Gost emisije je Čedo Antolić, predstavljamo njegov novi (dvostroki) album "Nakon svega". A o čemu će sve on i urednik emisije Slavko Nedić pričati to ni Gospod ne zna.
Znači slijdi jedno vrlo zanimljivo i ne predvidivo izdanje emisije Sacro ritam

Uživajte u klapskoj pjesmi i ujedno učinite dobro djelo.

Datum: 25.11.2012. (nedjelja)
Vrijeme: 18:00h misa
19:00h koncert
Mjesto: Župa BDMŽ Špansko (mapa: www.tinyurl.com/bdmzspansko )

Nakon koncerta prikupljat će se novčana sredstva za liječenje Igora Eraka, mladića koji je ostao nepokretan u prometnoj nesreći, a koga uzdržava samo njegova majka. Intervju s njim možete pročitati na: http://goo.gl/HYlAA

Uplatiti možete i osobno na žiro račun 2402006-3205342046 u Erste banci.

U potpunosti ste neobavezni novčano sudjelovati. Dođite i makar pljeskom ohrabrite našega Igora i njegovu majku.

Ukoliko želite pomoći pri organizaciji koncerta, slobodno se javite na mario.ecimovic@gmail.com .

Pod sloganom "I reći ću vam samo još jednu stvar - zapamtite Vukovar", Klub veterana 148. brigade Hrvatske vojske u suradnji s drugim udrugama i ove godine organizira tradicionalno paljenje lampaša 17. studenoga, na dan uoči okupacije Vukovara 1991.

U 18 sati organizirat će se paljenje lampaša u Ulici grada Vukovara u Zagrebu u dužini od devet kilometara, a središnji događaj bit će kod Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u 18,30 sati, gdje će svi sudionici zapaliti lampaše postavljene u obliku slova V i križa s velikom svijećom, koje branitelji simbolično pale "vukovarskim svjetlom mira", ističe se u priopćenju.

Kod križa je predviđena molitva i kraći program u kojem će sudjelovati hrvatski dramski umjetnici, dodaje se u priopćenju i poziva sve građane da im se pridruže.

Sutradan, 18. studenoga, sudionici te akcije bit će u izaslanstvu hrvatskih branitelja u Koloni sjećanja u Vukovaru.

Tog dana u 19 sati u župnoj crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu služit će se misa za sve branitelje i žrtve Vukovara, Škabrnje i domovine Hrvatske. Nakon mise u 20 sati hrvatski dramski i glazbeni umjetnici održat će koncert "Bogu i Domovini" koji će se ponoviti 25. studenoga, navodi Klub vetarana 148. brigade Hrvatske vojske.

Klub 148. brigade napominje da se sve što su zamislili u vezi s obilježavanjem Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje ne poklapa s državnim protokolom o obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 18. studenoga u Vukovaru i Škabrnji između 10 i 15,30 sati.

"Nama je Vukovar i žrtva njegovih stanovnika blizu srca i htjeli smo za sve one Zagrepčane koji taj dan ne putuju u Vukovar nazočiti obilježavanju, organizirati sjećanje u Zagrebu", ističe se u priopćenju.

Izvor: Hina

U Abu Dhabiju se od 15. do 17. studenog održava Konferencija katoličke mladeži koja je okupila tisuće mladih arapskih katolika.

Program se sastoji od koncerata i skupova kod katedrale St. Joseph, na temu 'Sve je moguće ako vjeruješ'. Cilj je pokazati katoličkoj mladeži kako da prigrle Godinu vjere.

Budućnost zajednice je na mladima i zato želimo potaknuti župe na snažnije aktivnosti u jačanju vjere mladih, istaknuo je biskup Paul Hinder iz apostolskog vikarijata za Južnu Arabiju, koja je smještena u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Ukazao je kako mnogi mladi, zbog skupoće, ne mogu doći na međunarodna okupljanja poput Svjetskog dana mladih, stoga smo osigurali da se na ovaj način mladi arapski katolici povežu s drugima u svijetu.

Uz biskupa Hindera, konferenciju će voditi i biskup Camillo Ballin iz apostolskog vikarijata za Sjevernu Arabiju, smještenom u Bahreinu.

Katolici u arapskim vikarijatima uglavnom su ljudi koji tu žive zbog posla. Najviše ih je iz Filipina, Afrike, Indije, Pakistana, Šri Lanke, Sirije i Libanona.

Prva konferencija katoličke mladeži u ovoj regiji održana je u Dubaiju 2009. godine.

Izvor: romereports/CNA

Ideje koje su mi promijenile život uvijek su mi došle čitajući knjige. ~ BELL HOOKS

Interliber, 35. međunarodni sajam knjiga i učila i ove godine otvara vrata svim ljubiteljima knjige.

Svake godine desetak tisuća posjetitelja očekuje mjesec studeni. Upravo u tome mjesecu zaljubljenici u pisanu riječ i knjige posjećuju poznatu oazu koja okuplja sve nakladnike i njihova povoljna izdanja na jednome mjestu.

Ovogodišnji međunarodni sajam knjiga i učila Interliber održat će se od 13. do 18. studenoga 2012., u 5. i 6. paviljonu Zagrebačkog velesajma. Sajam se i ove godine održava pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Ulaz za posjetitelje bit će besplatan te otvoren od 10 do 19 sati, a u petak i subotu do 21 sat.

Osim prodaje knjiga, na ovogodišnjem Interliberu bit će postavljene izložbe starih dječjih slikovnica, francuskoga stripa, dječje književnosti u inozemstvu te će biti uređena pozornica za predstavljanje novih naslova, kao i na dosadašnjim sajmovima.

Novost ove godine bit će i tzv. autorski kutak, odnosno prostor, gdje će autori razgovarati s posjetiteljima i potpisivati svoje knjige.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavit će na svojem štandu, u paviljonu 6, knjigu Danka Plevnika Tolle lege – Za slobodu čitanja te ostala nova izdanja, kao i suvenire poput nakita s glagoljaškim slovima, majice s logom NSK, replike starih božićnih čestitaka i sl.

Uz izdanja i suvenire, Knjižnica će ove godine kao nositeljica projekta BookCrossing u Hrvatskoj na Interliberu postaviti mjesto za BookCrossing kako bi se ova plemenita ideja širila među nakladnicima, knjižarima, ali ponajprije među posjetiteljima Sajma.

U sklopu Sajma održat će se mnoga predstavljanja knjiga, nastupi pisaca i nakladnika te stručna predavanja, a posebna pozornost bit će posvećena najmlađim ljubiteljima knjige koje čekaju brojna iznenađenja u paviljonima.

Dragi ljubitelji knjige, Inteliber je sajam koji jednostavno trebate posjetiti!

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu poziva Vas na predstavljanje knjige Tolle lege – Za slobodu čitanja autora dr. sc. Danka Plevnika koje će se održati u četvrtak, 15. studenoga 2012., u 12 sati u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Djelo Tolle lege – Za slobodu čitanja na sveobuhvatan način preispituje fenomen čitanja u današnje vrijeme. Iščezava li nam pred očima onakvo čitanje na kakvo smo navikli na papirnatoj podlozi ili se ono samo izvanjski mijenja i prilagođava, dok sama potreba i užitak čitanja ostaju nepromijenjeni, kako sačuvati slobodu i smisao čitanja te može li i digitalna kultura poboljšati čitanje samo su neke od tema ove vrijedne knjige.

Potaknuta nedavnim raspravama o novom Kaznenom zakonu koji stupa na snagu 2013. godine, naša suradnica u kolumni pod naslovom „Tajna koja oslobađa“ piše o Ispovjednoj tajni. Budući da je bilo pokušaja dokidanja njezine diskrecije, Tanja Popec koristi „popularnost Ispovjedne tajne“ kao priliku za malu katehezu o tom sakramentu na sažet i biblijski utemeljen način. Ujedno primjećuje kako nas „papa Benedikt XVI. u Godini vjere želi potaknuti na osobni susret s Bogom, a on se na najintimniji način događa upravo u znaku milosti opraštanja grijeha.“ Pritom dodaje: „U Ispovijedi je čovjek sam pred svojim Gospodinom na čije milosrđe uvelike računa, kao i na milost da se ne vraća više na stare putove grijeha i lutanja. Osobni susret koji se događa daleko od očiju javnosti istodobno oslobađa, liječi, podiže i usmjerava. A upravo je to način kako Bog djeluje.“

U ovoj kolumni naša suradnica odgovara na pitanje zašto vjernici u Ispovijedi grijehe govore svećeniku i zašto je uopće potreban svećenik? „Sakramentalna se Ispovijed ne može dogoditi nigdje druge, jedino u Crkvi. I samo je službenik Crkve ovlašten u Božje ime dati odrješenje od grijeha. Svećenik je u ovom slučaju samo posrednik između Boga i ljudi, preciznije rečeno, između Crkve i ljudi, jer Crkva slavi otajstvo Pomirenja koje joj je Bog povjerio za spasenje ljudi.“
Tanja se osvrće i na Ispovjednu tajnu koja oslobađa: „Crkva je oduvijek znala računati i s psihološkim elementom ljudskoga bića, te je Ispovijed zaštitila od očiju javnosti.“ Govori i o svećenicima koji, u ime Crkve, podjeljuju odrješenje: „Mnogi svećenici svjedoče da, po izlasku iz ispovjedaonice, više niti ne pamte što je tko govorio. Istina je da čuju potresne priče, duboke nedoumice, ponekad i grijehe sa zastrašujućim posljedicama. No, i oni računaju na Božju milost koja će ih osloboditi sjećanja na sadržaj naših ispovijedi, jer u protivnom, kako bi s tim živjeli? To je još jedna potvrda da je Ispovijed Božje, a ne samo ljudsko područje.“ Također dodaje: „Kako će Bog osloboditi dušu tereta grijeha ako njegovo priznanje ne prolazi preko naših usana? Ne zaboravimo pritom da i svećenik moli za milost kako bi bio pravi Božji službenik u ovoj tajni koja oslobađa, a ostaje samo Bogu poznata. Pogledamo li čisto ljudsko područje, moramo priznati da postoje tajne koje opterećuju, no Ispovjedna tajna za nas koji slavimo ovaj Sakrament, tajna je koja oslobađa, a upravo ta sloboda od grijeha Božja je najveća želja za svakoga čovjeka.“ Na kraju zaključuje: „Nije ovo sloboda od odgovornosti, već sloboda od grijeha, i to ne da bismo upadali u nove ili ponavljali stare, već da bismo živjeli blagoslov i milost najljepšeg Božjeg dara.“

Izvor: Laudato/tp

Iz nakladne kuće Verbum u priopćenju odaslanom medijima najavljeno je objavljivanje knjige”Djetinjstvo Isusovo”, nove knjige pape Benedikta XVI. (Josepha Ratzingera), koja će se 21. studenoga pojaviti u izdanju odabranih svjetskih izdavača, među kojima je i nakladna kuća Verbum. Tako će i hrvatski čitatelji istodobno sa svjetskim predstavljanjem imati priliku čitati ovu iznimnu knjigu koja se najavljuje kao novi veliki Papin bestseler, čije će ukupne početne naklade iznositi milijune primjeraka.

Jednostavna u izričaju, neposredna i nadahnjujuća u izlaganju, “Djetinjstvo Isusovo” nova je i dugo iščekivana knjiga kojom se zaokružuje kapitalno djelo Benedikta XVI., općenito poznato kao “Isus iz Nazareta”.

U ovoj iznimnoj knjizi koja dopire do srca svakog čitatelja Papa toplim riječima progovara o evanđeoskim izvještajima o Isusovom rođenju i skrovitim godinama Njegova ovozemnoga života. Analizira evanđeoske tekstove i čitatelja poziva da sebi postavi ključna pitanja: “Je li to što je rečeno istina? Tiče li se to baš mene? Ako me se tiče, na koji način?” Ta pitanja s kojima knjiga započinje podsjećaju na ono Pilatovo: “Odakle si ti?” Pitanje je to koje prati ljudsku povijest svih naraštaja, ono isto koje su postavili mudraci s Istoka, magi filozofi i zvjezdoznanci, koji predstavljaju nemir ljudskog srca u potrazi za istinom, a koja jedina vodi dubinskoj radosti.

U evanđeoskim pripovijestima o djetinjstvu Benedikt XVI. divnim opisom utvrđuje vjerski korijen radosti i dovodi nas do otkrića kako Evanđelje nije neka pripovijest o prošlosti, nego da pripada sadašnjosti i suvremenom čovjeku. Dok Papa čitatelja uvodi u evanđeosko štivo o Marijinu navještenju, o Isusovom rođenju i pohodu mudraca koji promatraju Djetešce i njegovu majku, dolazi se do sadašnjosti: razmatranje tih stranica dovodi do današnjice. Danas se s mudracima nalazimo pred Djetešcem i njegovom majkom, danas se pitamo o značenju toga susreta i mislimo kako uopće jedna žena može Bogu reći “da”, potpuno mu se predajući.

Pred skori Božić, ova knjiga pripovijeda o radosti koja se Božićem otkriva u siromaštvu špilje. Za vjernika je to poticaj da dubinski spozna razloge vjere. Istodobno Benedikt XVI. prijateljski govori svima koji su poput mudraca nemirni u potrazi i pitaju se: “Odakle Isus dolazi?” Topla, jednostavna i pristupačna ova iznimna Papina knjiga na najljepši način približava otajstvu Božića – utjelovljenja Sina Božjega.

Zbog već izraženog velikog zanimanja za knjigu, omogućen je sustav pretprodaje. Tako je knjigu moguće već sada naručiti preko Verbumove web-knjižare, na linku ovdje. Svima onima koji se na takav način predbilježe za kupnju knjige ona će biti poslana izravno na kućnu adresu odmah po objavljivanju.

Bitno.net

Centar "Hrvatski Areopag" za međureligijski dijalog Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca pokrenuo je internetsku stranicu www.aeropag.hr na kojoj se mogu doznati aktivnosti ovoga Centra te mnoge informacije o drugim religijima u cilju promicanja „duha Asiza“.

Također, na stranici će fra Josip Blažević sa svojim suradnicima pratiti nova religijska gibanja u Hrvatskoj te odgovarati na pitanja vezana uz religije.

Centar "Hrvatski Areopag" Red manje braće konventualaca otvoren je 2010. godine na zagrebačkom Svetom Duhu, a jedan je od sedam centara u svijetu za međureligijski dijalog putem kojih se promiče "duh Asiza".

Izvor: Laudato

Muzejski sklop Vatikanski muzeji, dom najveće kolekcije neprocjenjivih antikviteta i umjetnina na svijetu, idući mjesec gostuje u Seulu, gdje će južnokorejskoj javnosti predstaviti svoju povijest s naglaskom na razdoblje renesanse, smatranog vrhuncem zapadne civilizacije, izvijestila je južnokorejska novinska agencija Yonhap.

Iako će obuhvatiti tek djelić goleme zbirke remek-djela koja se čuvaju u zgradi Vatikanske palače u srcu Vatikana, izložba "Musei Vaticani" koja se otvara 8. prosinca u seulskom muzeju Hangaram, predstavlja prvo gostovanje Vatikanskih muzeja u Južnoj Koreji radi velike izložbe posvećene renesansnom razdoblju u umjetnosti.

Izložbom će biti predstavljeno ukupno 73 djela, uključujući dekorativne umjetnine, slike i skulpture, među kojima remek-djela renesansnih velikana poput Leonarda da Vincija, Michelangela Buonarrotija i Rafaela. Da Vincijeva nedovršena slika iz oko 1480. "Sv. Jeronim", Rafaelovo "Milosrđe" (1507.), crtež najvažnije ljudske vrline na drvenom panelu, te "Anđeo svira violu" popularnog talijanskog slikara 15. stoljeća Melozza da Forlija, neka su od djela koja će biti obuhvaćena izložbom, kao i osam skulptura, među kojima remek-djelo renesansne skulpture "Pieta" Michelangela Buonarrotija.

"Kad je Umjetnički centar u Seulu pristupio Vatikanskim muzejima s idejom o organizaciji velike izložbe u Seulu, vatikanske su vlasti reagirale s oduševljenjem budući je to prvi puta u povijesti da talijanska renesansna umjetnost putuje tako duboko u Aziju", rekao je kustos Vatikanskih muzeja Guido Cornini.

Izložba ostaje otvorena do 31. ožujka iduće godine.

Izvor: Hina

Završio je jesenski dio natjecanja Katoličke malonogometne lige regije Vinkovci. Nakon ukupno odigranih 69 utakmica prve i druge lige jesenskog dijela natjecanja tijekom kojeg su postignuta 504 zgoditka, jesenski prvak prve lige je ekipa Vinkovci 6–Lapovci s osvojenih 25 bodova. Slijedi ekipa Vinkovci 2, prošlogodišnji prvaci, s 23 boda.

Najbolji strijelac u prvom dijelu sezone je Josip Raguž iz ekipe Vinkovci 3-Novo Selo s postignutih 16 zgoditaka, dok je jesenska prvakinja druge lige, novopridošla ekipa Tordinci s osvojenih 20 bodova, a slijede ih ekipe Nuštra i Rokovci-Andrijaševci s 13 bodova. Najbolji strijelac prvog dijela sezone druge lige je Robert Šavanjiha iz Tordinaca s postignutih 15 zgoditaka. Liga se nastavlja u ožujku iduće godine.

Ove godine KMNL regije Vinkovci broji najviše župnih ekipa dosada – 19, odnosno 202 registrirana igrača koji aktivno igraju za svoje župe.

Kao i do sada, liga se sastoji od prve i druge lige. Prvu ligu čine ekipe: Vinkovci 1-Centar, Vinkovci 2-Zagrebački blok, Vinkovci 3-Novo Selo, Vinkovci 4-Kanovci, Vinkovci 6-Lapovci, Retkovci, Babina Greda, Vođinci i Privlaka, dok su u drugoj ligi Tordinci, Nuštar, Nijemci, Ivankovo, Jarmina, vinkovački samostan, Otok, Mikanovci, Jankovci i Rokovci-Andrijaševci.

Izvor: IKA

Iako je papa Benedikt XVI. svoj prvi tweet poslao još lani sa službenog vatikanskog profila, sada će dobiti i svoj vlastiti profil s kojeg će moći twitati svoje poruke Urbi et orbi – gradu i svijetu, doznaje američki portal Newsmax.

Vijest su potvrdili i u Vatikanu dodajući da će se Sveti Otac do kraja godine pridružiti toj društvenoj mreži kako bi prenosio svoje poruke i vijesti iz Crkve. Napominju i da putem Twitttera neće slati svoje enciklike, već će se povremeno javljati s glavnim porukama toga dana.

Ne očekuje se da će Papa sam postavljati svoje tweetove, ali će svaki morati proći njegovu provjeru. Također neće ni odgovarati na upite, već očekuje da će drugi fanovi dalje prosljeđivati njegove poruke.

Prvi svoj tweet putem službenog vatikanskog profila, Papa je poslao lani napisavši: "Hvaljen bio naš Gospodin Isus Krist! Šaljem molitve i blagoslove, Benedictus XVI.". Time je označen i početak rada nove vatikanske internetske stranice news.va, a sve u sklopu nove evangelizacije koju je pokrenuo 2010.

Jedan vatikanski dužnosnik rekao je kako je sretan što će se i Papa uključiti na Tweeter. "Ako pogledate tko je među top 10 twiteraša u svijetu, koji imaju najviše fanova, osam od njih su zabavljači, glumci i pjevači. Ne znam možemo li se mjeriti s njima, ali dobro je dobiti poruku izravno od Pape, imati nešto duhovno u svemu tome."

Ulazak na Twitter nije prvi dodir Vatikana s novim medijima, Papa Pio XI. je 1930. godine toliko bio oduševljen radijom da je zamolio Guglielma Marconija da postavi vatikansku radio-postaju. Danas Radio Vatikan emitira svoj program diljem svijeta na 40 jezika. Crkva također vodi i nekoliko multimedijskih web stranica, emitira Vatikansku televiziju te izdaje novine na devet jezika.

Izvor: newsmax.com

Posljednjih su se dana zbila tri zabrinjavajuća događaja glede bračnoga prava: u Španjolskoj je Ustavni sud odbacio utok protiv aktualnog zakona, koji ne uvažava razliku između muškarca i žene i jednostavno govori o suprugu A i suprugu B, to dakle ostaje na snazi; u Francuskoj je vlada predstavila zakonski nacrt za preustroj braka, tako da se i homoseksualna unija može smatrati brakom: dok je u SAD-u nekoliko saveznih država referendumom odobrilo homoseksualni brak, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice pater Federico Lombardi.

Primijetio je kako je jasna težnja u zapadnim državama da se promijeni klasično shvaćanje braka između muškarca i žene, odnosno da se izbriše njegovo posebno i povlašteno pravno priznanje u odnosu na druge oblike unije.

Pater Lombardi poručuje kako se ipak treba zapitati je li to u skladu s narodnim osjećajem, a protuslovno je shvaćanju općeg dobra. "Ne radi se o tome da se izbjegnu neopravdane diskriminacije homoseksualaca, nego o tome da se suprug i supruga javno priznaju kao takvi te da djeca koja se rađaju mogu znati i reći da imaju oca i majku. U konačnici, riječ je o tome da se očuva viđenje osobe i ljudskih odnosa, da bude javno priznavanje monogamnog braka između muškarca i žene postignuće uljudbe."

"Ako to nije tako, zašto onda ne uzeti u obzir i slobodno odabranu poligamiju i naravno, da se ne diskriminira, i poliandriju. Neka se ne očekuje da se Crkva odrekne predlagati društvu da prizna posebno mjesto braku između muškarca i žene", poručio je na kraju pater Lombardi.

Izvor: rv

Ove je godine maslina u Dalmaciji rodila lošije, no inače. Maslina je obrana, ali ne plodna. Moji su roditelji za razliku od prošlogodišnjih 15 litara za urod dobili pet litara ulja, a maslinik mojih kumova u Škabrnji, nasuprot prošlogodišnjih 800 kg, ove godine teži 33 kg ubranih maslina. Kao narod i nismo zaslužili više, odričući se ljudi koji su tu istu zemlju oslobodili i nekim drugima omogućili neke druge 'berbe'. I zemlju boli. I ona osjeća, i može biti ranjena. Toliki urod taman je dovoljan za biti znakom pomasti uz 'Puče moj'. Hrvatska, dome moj, što učinih tebi? U čemu osramotih tebe, ožalostih narod moj? Odgovori meni. Ja te izvedoh iz ropstva, a ti pripravi križ spasitelju svome. Hrvatska, puče moj, u čemu izdadoh tebe? Ja te vodih kroz polja bojna četiri godine. I pobjedama te nahranih sinova tvojih. I uvedoh te u Knin, pobjedu konačnu. U čemu oštetih tebe? (Ivica Matešić Jeremija, hrvatski časnik i publicist). Bog zaista ljubi Hrvatsku, kad opstaje svih ovih stoljeća. Jer to što mi sebi radimo i ne može nam nitko oprostiti, doli Bog sam, kaže Jeremija. Čak se može razumjeti da bi drugi htio tuđe, tvoje. Ali kad ti ne želiš svoje i odričeš se sebe, svoga? Što je veća patologija?

Trupla i orlovi – Isus reče

Bit će to dan - petak, koji je po drvetu masline simbol patnje, muke, Križnog puta. Tog će se dana na misi čitati ulomak iz Druge Ivanove poslanice: „Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca. I sada te molim, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni druge. A, ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista. To je zavodnik i Antikrist. Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću. Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga“. Navijestit će se tog dana i Lukino evanđelje o dobu Noe. „I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A, onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga. A, tko ga izgubi, živa će ga sačuvati. One će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Upitaše ga na to: Gdje to, Gospodine? A, on im reče: Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi”.

Domovinska trodnevnica

Sve će se to navijestiti u petak, 16. studenog, dva dana prije pijeteta dušama i spomena trupala Vukovara i Škabrnje, gdje su dvije od 145 masovnih i 1.200 pojedinačnih grobnica sa žrtvama srpskih postrojbi (ekshumirani su ostaci oko 4.000 hrvatskih branitelja i civila). Neće se tog dana izricati presuda počiniteljima tih zlodjela, nego hrvatskim generalima koji su svoj narod od spirale zločinaca branili. Mile Mrkšić, pukovnik JNA, osuđen za pokolj na Ovčari, u Portugalu izdržava kaznu od 20 godina zatvora za pokolj 194 hrvatska ranjenika na Ovčari. Preostali članovi tzv. vukovarske trojke, kapetan Miroslav Radić oslobođen je optužbi, a majoru Veselinu Šljivančaninu kazna je u žalbenom postupku smanjena sa 17 na 10 godina zatvora. Nije odgovoran za pomaganje u ubojstvu hrvatskih zarobljenika, nego ‘samo’ za pomaganje u njihovu mučenju. Čovjek nadzirao bolnicu, kontrolirao situaciju i slavodobitno govorio liječnicima da se JNA i druge srpske postrojbe zajednički bore i djeluju s istim ciljem. Nakon izdržane dvije trećine kazne pušten je na slobodu u srpnju 2011. ALI! Kad ne uspiješ s agresorom, sa žrtvom se lako nagodiš. Netko mora platiti račun. Pobjednik u ratu postaje gubitnik u miru. Hrvatski general Ante Gotovina nepravomoćno je osuđen na 24, a Mladen Markač na 18 godina zatvora. Ovoga 16. studenoga, čut ćemo pravorijek. Kakva će nam biti ta domovinska trodnevnica, ususret Vukovaru i Škabrnji? Koje tempiranje? Koji drski usud zemaljskih sudaca i oholica, koji učiniše da 19 godina, otkako Haški sud utemeljiše, uzdišemo stihove iz Časoslova od toga petka, 16. studenoga: U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj. Za život čestit molimo, nek tvoja svjetlost obasja zle sjene što ih tama tka. O Kriste, sjajna svjetlosti, ti zlo i tminu razgoniš. Primi našu molitvu i ove noći čuvaj nas. Svojom vjernom desnicom zakrili svoje vjernike. Ti štite naš i obrano, obuzdaj ljude zasjedne i staze naše upravljaj. Toga dana čitat će se i Lukin stih: Ovo je vaš čas i vlast Tmina.

Je l' toliko žele (srušiti) i simboliku?

Prva haška optužnica stigla je u Hrvatsku na obljetnicu međunarodnog priznanja naše države. Prvo ročište generala Mirka Norca bilo je na Dan državnosti 25. lipnja. Presuda za Medački džep izrečena mu je 30. svibnja, na nekadašnji Dan državnosti. Jesu li se drznuli, nakon ponižavanja hrvatskih državnih obljetnica i simbola, do kraja upucati i, tragom onih koje aboliraju, masakrirati i našu najkrvaviju obljetnicu, 18. studenoga? Kakvo će nam biti buđenje na Veliku Subotu, 17-og? A tek 18-ti! On nam ionako već godinama, nije i je (ovisi kako se gleda), Uskrs. Hoćemo li svim srcem izreći antifonu: Dajte joj plod ruku njezinih, i neka je na vratima hvale djela njezina. Tog petka, 16. studenog, moli se Psalam 88, Vapaj iz nevolje: Gospodine, Bože moj. Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži podzemlju. Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. Udaljio si od mene znance moje, učini da im gnjusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći. Vapijem tebi, Gospodine, za tobom ruke pružam. Zar se pripovijeda o vjernosti tvojoj u Propasti? Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u zaboravu? ...Optječu me svi zajedno. Udaljio si od mene prijatelja, mrak mi je znanac jedini.

Ako nije moglo na terenu (onda), može na papiru (sada)!

Kad se braniš od napadača na osobnoj razini, to je opravdano. Kad to činiš na državnoj razini, braneći svoj teritorij i ustavno-pravni poredak, to je zločin. Tako pravo tumači Haag. Jesmo li i koliko slobodni, ako su oni koji su nas oslobađali zarobljeni? Na dan izricanja pravomoćne presude generalima Gotovini i Markaču, živjet ćemo u hrvatskoj ‘slobodi’ 1.081 tjedan. Kad im je izrečena prvostupanjska presuda 15. travnja 2011., dr. Slobodan Lang je izračunao da su Hrvati do toga dana tisuću godina željeli slobodu, a mi smo na taj dan u slobodi živjeli točno tisuću tjedana. Za svaki tjedan slobode, 20 ljudi je ubijeno i izgubljeno je 600 godina života. Svaki trideseti Hrvat je bio u logoru, od toga je svaka treća žena. A, točan broj mučenja, zlostavljanja i silovanja... Za svaku od dosadašnjih godina slobode, sto tisuća ljudi bilo je u progonstvu. Tri tisuće četvornih kilometara je bilo okupirano. Haško tužiteljstvo je 1.200 projektila u ‚napadu’ hrvatskih snaga u Oluji na Knin ocijenilo prekomjernim i neselektivnim granatiranjem. Odgovornost za šest milijuna granata u tromjesečnom bestijalnom mučenju Vukovara ne potpada pod takvu kvalifikaciju. I za to ne odgovara nitko. Ni za logore u Srbiji nema kazne. 1.900 nestalih... Od tri tisuće ubijenih u Vukovaru, Haški je sud procesuirao jedino pokolj 264 zarobljenika iz bolnice na Ovčari ‚osudom’ Mile Mrkšića. Uništene sve vukovarske građevine, objekti i spomenici, 26.000 stanova, što je 91% od ukupnog broja. Kako je to slabo prekomjerno granatiranje!? Fali devet posto do 100, a onda treba prijeći i granicu od 100 posto – da bi bilo prekomjerno! Ne odgovara onaj koji sravni zemlju. Kriv je onaj tko je se usudi sačuvati i ostaviti cijelom. Ako nas agresor uz nijemo promatranje svojih stranih prijatelja u ratu nije uspio porobiti uživo, ti će isti prijatelji sad u miru ‚ispraviti pogrešku’. ‘Imate’ zemlju, ali nije to sve čisto. Kao da ste u svojoj zemlji od obijesti sami počeli plesati vampirski ples oružjem. A, reče jedan naš branitelj ’Nisam imao dovoljno metaka ni da sebe ubijem’. Sad to treba prekrojiti na papiru, u dokumentima. Ako su u prilog prošlosti dokazne činjenice, za budućnost je treba krivotvoriti ‚pravnim tumačenjem’. Ako se već nešto nije moglo provesti na terenu, treba sad na papiru. Ljudi vjeruju zapisanome. To ulazi u arhive i udžbenike. Ovi s terena će uskoro umrijeti. A, generacija preživjelih Hrvata će pričati mitologije, gdjekoji će pobijati ‘Nije baš tako i toliko bilo’, poput Jasenovca. Nekome život po modeliranju prošlosti treba uljepšati, a nekome zagorčati. Presuda Gotovini i Markaču opet treba nabiti kompleks krivnje Hrvatskoj, za daljnje mučeništvo ove zemlje u političke svrhe i salonska prepucavanja onih koji beru novac za to što ni ime Hrvatska ne mogu smisliti. Kako ćeš u pravo vrijeme ubrati plod, kad je prethodno sve zguljeno. Previše je korova, štetočina, treba puno insekticida, pesticida. A, kažu da je baš smanjenje upotrebe pesticida jedan od temelja održivog razvoja.

Kad ključnim postane 200 metara

Kako osuditi zakonite topničke napade Hrvatske vojske u oslobađanju okupiranog Knina i ovlasti naših generala? Za što su sve krivi - za progon, deportacije, pljačke, razaranja, ubojstva, nečovječna djela i okrutno postupanje. Jedino ne za prisilno premještanje. Ali, ima i tu ‚keč’. Presuda našim generalima za Knin počiva sad na 200 metara. Povijest nam se piše temeljem tolikog radijusa. Sitnice zaista život znače. Na četiri grada (Benkovac, Gračac, Obrovac i Knin) naša je vojska ukupno bacila 1.200 preciznih projektila, od toga 900 na Knin. Pritom nema dokaza niti o jednoj civilnoj žrtvi i nijednog dokaza o širem razaranju civilnih objekata. A, u Iraku, Afganistanu, velesile toliko nastoje ne ubiti ikog nedužnog, pa ipak ne izbjegnu tragediju. Granatiranje Knina je prekomjerno, u njemu nije poginuo nijedan civil, a gađani su isključivo vojni ciljevi – zločin. Kako to održati ‘na životu’? Je li u toj našoj kriminalnoj politici unaprijed smišljenog plana istrijebljenja Srba, Hrvatska vojska bila toliko nesposobna, da nijednim projektilom nije uspjela pogoditi i jednog srpskog civila!? A kao, htjela je. Do toga dovodi haški teatar apsurda u kojem nikakva pravna argumentacija ne može nadomjestiti taj osnovni nedostatak dokaza. Od tih 1.200 granata, 5-6 % ili 65 granata je palo izvan radijusa 200 metara od zakonitog cilja. Haško tužiteljstvo to smatra dokazom, da se time htjelo protjerati 20.000 Srba. Pobjegli su zbog tih 65 granata, čime je ostvaren plan o protjerivanju Srba iz Hrvatske, tzv. udruženim zločinačkim pothvatom. Tih 200 metara sud je naknadno odredio u procesu, ne upoznavši s time našu obranu i onemogućivši joj prilaganje novih dokaza. Neće bitno utjecati na dosadašnje, kažu. Sjetio se sud tog radijusa 15 godina od Oluje. Lokalni Srbi nisu otišli zbog ‘prekomjernog’ granatiranja! Postoje dokazi, ekspertna izvješća američkih časnika i zapisnici sjednica Vrhovnog savjeta obrane u Beogradu - Srbi su organizirano evakuirani po nalogu krajinskih vlasti. Te je dokaze Žalbeno vijeće odbilo. Otišli, unatoč pozivu predsjednika Franje Tuđmana da Srbi ostanu u svojim kućama. “Uvjeravam vas da ćemo mi u Krajini prije izginuti ili se iseliti iz Krajine u Evropu nego što ćemo pristati na bilo kakav život u bilo kojoj državi Hrvatskoj. Za ovaj svoj stav imam potvrdu u plebiscitarnoj, stoprocentno izraženoj volji srpskog naroda u Krajini. Tu volju do sada smo dva puta ispitivali (predsjednik Vlade SAO Krajine, Milan Babić, 1991.). Život u Hrvatskoj bio bi gori od svakog rata. Život u Hrvatskoj - zar bi to bio život? Rat između RH i RSK mora se završiti pobedom jedne i porazom druge strane. Dok se to ne desi, rat se neće i ne može završiti (predsjednik Republike Srpske Krajine, Milan Martić, 1995.).

Hrvatska i presedani

Čemu Brijunska snimka naših zapovjednika, gdje Gotovina ‘prijeti’ svima koji bi dopustili nepoštivanje ranjenih i zarobljenih protivnika ili uništavanje imovine. Došlo je vrijeme da i sud počne pričati, ne samo slušati, lovačke priče. Treba tu puno mašte - kako čisti topnički napad proglasiti napadom na civile i uzrokom njihova bijega? Dodaj 200 metara izvan radijusa! Hrvati nisu sposobni zastrašiti Srbe u (zakonitom) radijusu! Brojni međunarodni vojni i pravni stručnjaci taj ‘stav’ smatraju suludim. Pritom hvale izvanrednu točnost hrvatskih topnika. U našoj je javnosti objavljen stav generala Sir Timothyja Granvillea Chapmana, vrsnog britanskog topničkog časnika, sad ceremonijalnog zapovjednika Kraljevske topničke regimente. Bio je vrhovni zapovjednik uporabe Britanske vojske u Iraku i priprema za Afganistan. On kaže da Britanci u Afganistanu 90 % granata bace u područje od 250 metara. Ako su Hrvati ostvarili točnost od 95 % unutar 200 metara, znači li to da i britanske snage mogu doživjeti progon? Smiješno i nemoguće. Basne o velikima i malima, gospodarima i slugama. I Walter Huffman, ratnik iz Vijetnama i Pustinjske oluje i vrsni vojni odvjetnik u SAD-u, oštro kritizira Haag, smatrajući da presuda Gotovini otvara brojne probleme za oslobodilačke operacije u budućim ratovima, mirovnim misijama i sukobima u svijetu. Tvrdi da Gotovina nije naredio ili učinio ništa izvan vojnih običaja i konvencija te da bi osuda za prekomjerno granatiranje bila presedan u međunarodnom pravu. Smatra da Haški sud ide dalje od dopuštene uloge međunarodnog suda. Sud šalje poruku da se u budućim ratovima civile treba prebaciti bliže bojištu pa se neće smjeti koristiti topništvo. Takvim se odlukama još više ugrožavaju ljudi, kaže. Čemu Ženevska konvencija koja zabranjuje optuživanje vlada država koje oslobađaju svoja okupirana područja? Tko poštuje međunarodno pravo koje razlikuje ratni zločin agresora i zločin u obrani? Uz slugansku vlast, eto kompletnosti za osporavanje Hrvatima prava na obranu. Žalbeno vijeće Haškog suda odbilo je zahtjev 12 vojnih i pravnih stručnjaka iz SAD-a, Kanade i Velike Britanije, koji su tražili da oslobode Gotovinu i Markača, upozoravajući da će, ukoliko prihvate obrazloženja prvostupanjske presude, postati nemoguće ratovati, jer sve može biti zločin. Nikad se nije sudilo pobjedničkoj vojsci, osim Hrvatima! Saveznici su u ratu s nacistima i fašistima gađali točno unutar 200 metara. Tamo nije bilo ništa izvan radijusa. Ni sravnjene zemlje. Američko bombardiranje Hiroshime i Nagasakija atomskim bombama smatra se opravdanim, a civile legitimnim vojnim ciljevima. Nikad procesuiran zločin. Britanski kulturocidi Dresdena, samostana Monte Casino; sovjetski prodor u Njemačku, bitka za Berlin… Odgovornost pred sudom partizanskih generala i njihovih podčinjenih, za zvjerstva i Jazovke diljem Lijepe Naše. I u okruženju. Ipak se razlikuju neke žrtve i neke vojske. Neke ideologije mogu ubijati nekažnjeno.

(Pravni) totalitarizam u 21. stoljeću

Haška prvostupanjska presuda osporava pravo hrvatskom narodu na samoobranu. Osporava pravo da za nas vrijede međunarodni zakoni koji vrijede za druge narode i države u svijetu. Rasizam i totalitarizam – po sudu i pravu. A vežu se ta dva -izma u Europi za 20. st.! Europska unija dobiva Nobelovu nagradu za mir, i u svom dvorištu tolerira postojanje ustanove UN-a koja omalovažava standarde koji miru doprinose. Što reći za kredibilitet suda koji bivšeg političkog vođu bosanskih Srba Radovana Karadžića oslobađa točke optužnice za genocid u gradovima BiH. Tužiteljstvo nije podnijelo dostatne dokaze da se iseljavanje Muslimana i Hrvata iz bosanskih gradova između 1992. i 1995. može smatrati genocidom prema međunarodnom kaznenom pravu. O Europo i civilizacijo! U 21 st. politički se sudi poput presuda koje je ta ista Europa rezolucijom osudila. No, ostala je EU bez novca za plaćanje računa i nadolazeću godinu, objavio Europski parlament. Tako je to kad se plaća i moralno i pravno neprihvatljivo.

Ako nije zajedničko, može li individualno?

Generali su optuženi kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata i individualno kao naredbodavci zločina, po zapovjednoj odgovornosti. Žalbeno vijeće Haškog suda potaknulo je tužiteljstvo da ‘razmisli’ smatra li da dvojica generala mogu biti odgovorna po zapovjednoj odgovornosti ili kao pomagači, ako se utvrdi da nisu krivi za prekomjerno granatiranje ili da nisu članovi udruženog zločinačkog pothvata. Odgovornost generala kao pomagača može se utvrditi samo u okviru postojanja zločinačkog pothvata. A, teza o zločinačkom pothvatu ne može opstati ako padne zaključak o prekomjernom granatiranju. Zapovjedna odgovornost i status pomagača znače manju kaznu jer osoba nije neposredni izvršitelj zločina, a status pomagača je podređena uloga. Kako ćemo se osjećati ako presuda ne bude maksimalna, za pothvat, ali ipak bude ‘barem’ za zapovjednu odgovornost, u ikojoj brojci, koja znači njihov skori izlazak. S kakvim će osjećajem hodati po zemlji koja je u svojoj povijesti samo u Domovinskom ratu bila oslobođena jedinstvenim narodnim korpusom - prvi put tada nije ratovao Hrvat protiv Hrvata. Prvi put da Hrvatska nije imala organiziranu postrojbu protiv sebe. ALI! Organizirale su se te postrojbe, kolone svih brojeva, čista petica, u ‚skloništima’... Pa, nakon rata ponicale k'o gljive poslije kiše. A, glava gljive je tako mekana. A kolike su otrovne... S kojim raspoloženjem će naši generali susretati te aveti od duša koje ih ‚uredno’ razapinju, pljuju i podmeću, i mučniji su od od ikojeg zida u Scheveningenu. Tamo te barem ne provocira ton gluposti i jada ‚tvog’ naroda. Glupost i jad su te poslali, ali ih više direktno ne čuješ. ‚Samo’ u šutnji živiš s njihovim posljedicama. Ali vani... u licima ‘tvojih’ ljudi… koji su tek to topnički napadi i prekomjerno granatiranje, do u srž bića, mržnje i plaćeničkih pamfleta. Toplinu njihove duše spašava vojnička žilavost i ‚hladna‘ disciplina. Zar je manje gadljiva i mučna tamnica u četiri zida, nego tamnica susreta s ljudima. Ne mogu ih baš nazvati sunarodnjacima u punom smislu riječi. Jer to nije samo teritorijalna odrednica. Trebala bi biti i neka moralna kvalifikacija. Ne samo forma, popis stanovništva. Nego sadržaj, temeljno uvjerenje, zbog kojeg se neki narod osjeća kao jedno tijelo.

U čemu ožalostih tebe?

Hrvatska, puče moj, što učinio si sebi? Ne meni! Odgovori sebi. Spavajte samo. Kao na razbojnika izašla si, Hrvatska. A svaki dan te branio i obranio. I odvedoše ga u Hag, a ti nisi bila tamo, ni da vidiš, a kamoli da utječeš na svršetak…

Otkad se zločinom naziva oslobađanje vlastite države od terorista? Ili četnici i drugi pridošli paravojnici nisu bili teroristi? Terorizam je smišljeno nezakonito nasilje i prijetnja radi straha, da se postignu politički, ideološki ciljevi. Mislim da je srbijanski agresor ispunio sve elemente. Politički cilj terora je stjecanje vlasti. Nisu uspjeli. Nisu uspjeli ni zadržati teritorij. Propali imperijalisti. U vremenu kad je među glavnim devizama legitimni otpor terorizmu, može biti jače rušenje ikoje značajne zgrade, zrakoplova, nego cijele jedne države i naroda. A, svijet se brani od terora da u tuđa (naftna) polja i nepozvan upada. To nisu militantna okupacija, imperijalizam i diktatura. To se sad zove tržište roba i uvođenje demokracije. Uvodiš ljudskih prava istovremeno ih gazeći. I što i kako onda činiti, živjeti i postupati, kad ni pravna određenja i definicije nisu što su bile... Interpretacije pobijediše činjenice. Kakvi će to dani biti...

Spavaj, Hrvatska. I ne bi ih briga za ubijena sela tvoja, ni za krivnju agresora. Ni za okupaciju zemlje tvoje. Ni za jame ispunjene kostima tvojim. Ko ni tebe što briga bilo nije. Ni jednom te riječju spomenuli nisu, Hrvatska. Govorili su o bivšoj Jugoslaviji, Krajini. Tebe spomenuli nisu, Hrvatska. U presudi braniteljima tebi se sudi. Ne budi se. Zločinačkom družbom su te nazvali, a ti riječ nisi rekla. Ali osuda će njihova na tebe pasti. Hrvatska, što učini sebi? Odgovori sebi! Ne meni!
12.11.2012.Autor: Ines Grbić

Izvor: laudato.hr

Američki biskup Thomas John Paprocki istrčao je Rock'n'Roll maraton u St. Louisu za četiri sata, 22 minute i 53 sekunde. To mu je bio 19. maraton.

"Bio sam 743. od ukupno 1.749 sudionika", poručio je biskup Paprocki svojim suradnicima u Katoličkom pastoralnom centru u Springfieldu. Za dodatnu pohvalu je i što je među 25 sudionika svojih vršnjaka bio čak peti.

"Presretan sam kad završim utrku, osjećam se ispunjenim i samo želim pasti na koljena i zahvaliti Bogu na njegovom milosrđu", kaže biskup Paprocki.

Biskup Paprocki priključio se timu LIFE Runners (Trkači za život), koji je jedini pro-life maratonski tim u SAD-u, a na ovoj utrci sudjelovalo ih je 245 iz 24 savezne države. "Dok sam trčao, cijelo sam vrijeme molio krunicu sa svojim kolegama te više od 200 Zdravomarija."

Paprocki se počeo baviti trčanjem još kao sjemeništarac kako bi u zdravom tijelu održao zdravi duh. Zaređen je 1978., a biskup je postao 2003. "Trčanje mi pomaže u očuvanju zdravlja, ali otkrio sam i duhovnu i mentalnu dobrobit svega toga."

Prvi maraton istrčao je 1995., a osim u SAD-u, trčao je maratone u Rimu, Dublinu i Ateni. U sve te godine sudjelovanja u utrkama, prikupio je gotovo 300.000 dolara koje je donirao čikaškoj bolnici koja pomaže siromašnima te svojoj biskupiji za obnovu katedrale.

"Maraton je vrlo ponizno iskustvo jer shvatiš da ga ne možeš istrčati bez Božje pomoći", rekao je biskup.

Ovaj je maraton odlučio istrčati kako bi prikupio novac za obrazovanje bogoslova. "Moj maraton potpore za svećenička zvanja dobio je čak 10.000 dolara te sam zahvalan svima koji su donirali novac za obrazovanje budućih svećenika u našoj biskupiji."

Biskup Paprocki već se priprema za svoj 20. maraton, u jesen iduće godine. Trčeći s timom LIFE Runners kaže da podupire sve njihove pro-life akcije, ali želi pomagati i bogoslovima za koje bi volio da mu se i pridruže u budućim utrkama.

Izvor: CNA

Mladi iz SKAC-a okupljeni u projektu "Krizni stožer" traže molitvenu potporu kako bi reagirali i branili kršćanske vrijednosti u društvu.

Kako su priopćili, organiziraju podršku udruzi Glas roditelja za odgoj djece - GROZD u informiranju što većeg broja ljudi o tome što donosi novi zdravstveni odgoj i koja su njihova prava i odgovornost u svemu tome.

Također, pripremaju i vlastitu akciju - prosvjed „Ne dirajte im djetinjstvo!“. To je akcija mladih koji zalažu najdraže igračke svog djetinjstva za očuvanje nevinosti hrvatskih djetinjstava. Akcija će se odvijati tako da će mladi u poslijepodne uoči blagdana sv. Nikole, točnije u srijedu, 4. prosinca, od 15 do 18 donositi svoje igračke na Markov trg te će igračke ondje u ostati kako bi umjesto mladih prosvjedovale.

Na kraju prosvjeda doći će sv. Nikola i nekoliko kombija koji će prikupljene igračke razvesti po domovima za djecu.

Kako bi što bolje odgovorili na molbu za pomoć Ladislava Ilčića u informiranju ljudi o trenutnoj situaciji po pitanju zdravstvenog odgoja, mladima će Ilčić održati kratko predavanje – radionicu u četvrtak 15. studenog u 17 sati u prostorijama SKAC-a u Zagrebu, Palmotićeva 33, u velikoj dvorani u dvorišnoj zgradi.

Izvor: Laudato

U Karmelu BSI na zagrebačkom Vrhovcu održane su 9.-11.11. 2012. duhovne vježbe za mlade u šutnji - "Hodočašće u nutrinu". Ova okvirna tema ovaj put je obuhvatila razmatranja o unutarnjoj molitvi, spoznaji Boga i samospoznaji, putu duhovnog rasta u posvećivanju duševnih moći (razum, pamćenje, volja, osjećaji, mašta). Program se sastojao od predavanja, osobnih razmatranja, slavlje Svete mise, euharistijskog klanjanja i molitve časoslova sa sestrama karmelićankama BSI. Sudionici su imali i mogućnost za svetu ispovijed i duhovni razgovor. Kroz ovo nesvakidašnje hodočašće mlade su vodili o. Miljenko Sušac i s. Maja Pavla Bašić.

Svakog utorka oko 20.00 sati Radićeva ulica je malo življa. Više maladih nego inače uspinje se prema Kamenitim vratima. Ispuni se prolaz prema starom gradu, natiskamo se pod voltama, u klupama, na prilazima, osobito sa zapadne strane, okrenuti prema slici Majke Božje. Koju minutu iza 20.00 Alan najavi krunicu, zapale se svijeće, započne pjesma... i idućih 45 minuta nižu se Zdravomarije, pjesme i spontane molitve... neki prolaznici zastanu i zadrže se neko vrijeme, drugi tiho i na prstima prođu, neki od njih, vidljivo prvi nevješto i možda prvi put pokleknu pred Marijinim likom. Već nekoliko mjeseci ista priča, a opet, uvijek nova. Nova lica, nove radosti. Nove molitve. I svakog utorka tako: mladi na otvorenom mole krunicu, svakog utorka stotinjak mladih. Najteže je objasniti kako je sve počelo. Da to znamo, započeli bi to isto već na sto drugih mjesta. Ali zapravo ne znamo to ponoviti, jer je nekako sve samo od sebe počelo, u ovoj godini vjere. Zato zato rado dolazimo, molimo, predajem se, mir nalazimo, baš se radujući svakom novom utorku, zvuku violine i gitare, radosnom glasu pjesme, iskrenoj molitvi. Večeras će mladi donijeti i molitve iz Bazilke od prošloga petka. U petak su dolje molili za ljubav: da se prava ljubav dogodi. Izmoljene i ne izmoljene, večeras će biti gore, pred Majkom Božjom! I nove – koje u srcima donesu. Mislim da to trebaš vidjeti!

SKAC POZIVA:

Predavanje "Teologija tijela"

Anastasia Northrop, predsjednica TOBIA - međunarodnog saveza teologije tijela, koja već 13 godina diljem svijeta promiče shvaćanje ljudske osobe kako je kroz svoj personalizam naučava blagopokojni Papa Ivan Pavao II, sljedeći vikend gostuje u Zagrebu, a SKAC ima čast ugostiti je tom prilikom. Interaktivno predavanje za mlade o specifičnim područjima teologije tijela održat će se velikoj dvorani sljedećeg petka prije Mise mladih, 16.11. u 19 h.

Pozivamo vas od srca da dođete i poslušate ovo iznimno predavanje vrlo zanimljivo i razumljivo nama mladima. Anastasia Northrop govoriti ce nam o smislu ljubavi, iskrenom sebedarju, o jedinstvenom zajedništvu dviju osoba, smislu ljudskog tijela, o raznim sociološkim aspektima onoga što danas nazivamo „kulturom samaca“, o bogatoj i zabavnoj riznici različitosti muškarca i žene, te o tome kako upoznavanje i uvažavanje tih razlika vidno poboljšava njihovu komunikaciju. Predavanje će biti na engleskom jeziku.

Svi zainteresirani moći će se na predavanju u petak prijaviti i za radionicu u subotu, koja će osposobiti polaznike za pokretanje vlastite radionice teologije tijela.

10. studenoga 2012.
Hrvatska: Večernja molitva u Zagrebačkoj katedrali
Taizé: Susreti mladih tijekom blagdana Svih Svetih
Kigali: Odjeci Susreta
Rim: Nova etapa Hodočašća povjerenja
Helsinki: Nordijski susret u rujnu 2012.
Mantova: Braća i volonteri posjetiti regiju bolnih kušnji
Prema novoj solidarnosti: «Mir onima koji su blizu»
Tumačenje biblijskih tekstova: «Nasilje mirotvorca»
Molitva

Večernja molitva u Zagrebačkoj katedrali
U okviru pripremanja za Europski susret u Rimu, u subotu, 1. prosinca, u 19 sati održat ce se večernja molitva u Zagrebačkoj katedrali. Jedan brat Zajednice će također sudjelovati. Svi su pozvani!

Taizé: Susreti mladih tijekom blagdana Svih Svetih
Tijekom posljednja dva tjedna oko 6.500 ljudi posjetilo je Taizé, prije i poslije blagdana Svih Svetih. Tu su bile velike skupine iz Švedske, Španjolske, Italije, Njemačke i Belgije, ali velika većina posjetitelja bili su Francuzi. Brat Alois im se obratio jedne večeri u Crkvi pomirenja:
«Mi, braća, sretni smo što primamo vas, kao i one koji vas prate i koji su vas pripremili za boravak ovdje – vaše povjerenike za mlade i vjeroučitelje, laike, svećenike, pastore i biskupe». Također je s njima podijelio neke novosti s njegova nedavnog posjeta Rimu gdje je kao poseban gost sudjelovao u Biskupskoj sinodi.

Kigali: Odjeci Susreta
Za nekoliko će dana započeti treći Afrički susret mladih u Kigaliju, Ruanda. Između 14. i 17. studenog priče i fotografije sa sastanka bit će postavljene na našoj web stranici, kao i kratki dnevni filmovi. Juan iz Argentine, koji je dio međunarodne pripremne skupine, piše: «Prije nekoliko dana, u gradu Gahanga, imali smo priliku upoznati vrlo staru damu koja živi u skromnoj kući na selu, daleko od glavne ceste. Unatoč njezinim skromnim životnim uvjetima, poteškoćama u hodanju i slabljenju vida, duboko su nas se dojmile njezina vjera i njezina radost.»

Rim: Nova etapa Hodočašća povjerenja
Diljem Europe, mladi se ljudi sastaju kako bi se pripremili za sudjelovanje u Hodočašću povjerenja na Zemlji u Rimu. Skupina od 200 mladih ljudi doći će iz Barcelone brodom! U gradu Rimu ovoga vikenda ljudi iz svih župa koje se pripremaju za susret doći će u pripremni centar za Susret kako bi se sastali s timom braće i mladih volontera i vidjeli kako stoje stvari. To je važna etapa u organizaciji prijema za tisuće mladih hodočasnika koji će stići 28. prosinca iz svih krajeva Europe.

Helsinki: Nordijski susret u rujnu 2012.
Krajem rujna, susret u Helsinkiju okupio je mlade ljude iz cijele Skandinavije, baltičkih zemalja i šire. Brat Alois je također bio prisutan na susretu organiziranom na poziv Crkava Finske. Nakon susreta je jedan od braće koji je bio dio pripremnog tima Susreta upitao sam seb: «Što je nordijski Taizé susret? To je uistinu nešto što je prilično teško opisati!»

Mantova: Braća i volonteri posjetiti regiju bolnih kušnji
Dva volontera iz Taizéa bila su u Mantovi tijekom svibnja 2012. Nekoliko tjedana kasnije, regiju je pogodilo nekoliko potresa. Frederik iz Nizozemske i Davide iz Italije vratili su se ponovno posjetiti stanovnike regije Mantova u listopadu. Oni su tu da bi sudjelovali u nacionalnom susretu s dva brata Zajednice i mladim ljudima iz različitih regija u Italiji, te istodobno proveli nekoliko dana s onima koji su toliko izgubili tijekom potresa. Jedan od njih piše: «Ponovni posjet Mantovi dao mi je priliku ponovno vidjeti veliku važnost tih susreta: oni daju ljudima priliku da se upoznaju i ponude jedni drugima gostoprimstvo. U ljudima postoji velika volja da budu zajedno i sastanu se, ali jednostavno nemaju priliku.»

Prema novoj solidarnosti: «Mir onima koji su blizu»
«Krist je došao objaviti radosnu poruku mira: Mir onima koji su daleko, mir onima koji su blizu» (Efežanima 2,17). Koristeći ovaj stih i odlomke pisma brata Aloisa, mladi ljudi s različitih kontinenata dijele svoja iskustva solidarnosti proživljena u praksi, u njihovom neposrednom okruženju. Julia, iz Njemačke, piše: «Mislim da je, za mene, važno da budem svjesna svoje okoline i ljudi koje ondje susrećem - jednostavno se pokušavajući ponašati otvoreno i prijateljski te poduzeti i prvi korak, ako je potrebno.»

Tumačenje biblijskih tekstova: «Nasilje mirotvorca»
«Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe… (Matej 21,12-17). Na kraju Isusova zemaljskog života, Matej spominje dva događaja u jeruzalemskom hramu, središtu izraelske religije. U njima Isus na tajanstven način osuđuje ljude koji stavljaju sebe ispred Boga i pokazuje nam mogućnosti kako izbjeći takav stav.

Molitva
Bože, naš miru, povjeravamo ti sve one koji ne vide budućnost, za koje nada više ne postoji. Tvoj Duh Sveti čini našu molitvu još gorljivijom i željeli bismo paziti na one koji više ne mogu moliti. Doista, i svojom molitvom pripremamo put za tvoj dolazak.

- Prije deset godina u Zagrebačkoj nadbiskupiji rodila se ideja o osnivanju Katoličke odbojkaške lige. Saznajemo u kojem se pravcu razvila.
- Upoznat ćemo također Anu Štrkalj, novoizabranu predsjednicu Sabora mladih Šibenske biskupije.
- A poslušajte i kako mladi Riječke nadbiskupije zamišljaju i planiraju svoje povezivanje i zbližavanje putem koordinacije zajednica mladih u riječkim župama i unutar redovničkih zajednica.
- Ujedno donosimo 10 savjeta koje je papa Benedikt XVI. uputio sudionicima Svjetkog dana mladih u Rio de Janeiru 2013.

Papa Benedikt XVI. je u sklopu pozdrava hodočasničkim skupinama tijekom opće audijencije, 7. studenoga, pozdravio i hrvatske vjernike, sudionike nacionalnog hodočašća na grobove apostola u Godini vjere.

"S posebnom radošću pozdravljam vas, hodočasnike iz Hrvatske, koji ste došli, predvođeni vašim pastirima, zahvaliti za moj apostolski pohod vašoj domovini prošle godine. Naš je susret u Zagrebu bio u znaku obitelji; vaš dolazak u Rim je u Godini vjere, netom po svršetku Biskupske sinode o novoj evangelizaciji. Obitelj, vjera i evangelizacija nerazdvojno idu zajedno. To sam vam i rekao na svetoj misi prigodom Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji: 'Kršćanske su obitelji temelj za odgoj u vjeri, za izgradnju Crkve kao zajednice i za njezinu misionarsku nazočnost u najrazličitijim životnim situacijama'. Dragi prijatelji, pozivam vas da molite u obitelji i za obitelj. Kada sutra budete u ovoj bazilici slavili euharistiju te na grobu apostola Petra ispovjedili svoju vjeru, sjetite se svih onih koji su vam ju predali. Isto tako znajte i vi s hrabrošću svima posvjedočiti radost i ljepotu vjere u Isusa Krista. Od srca blagoslivljam sve vas i vaše najmilije. Hvaljen Isus i Marija!"

Zahvalno hodočašće u Rim okupilo je približno šest tisuća hodočasnika iz cijele Hrvatske. Nekima od njih to je prvi odlazak na hodočašće, no svi imaju velika očekivanja i vesele se susretu sa Svetim Ocem.

Ana Laslo prvi put je na hodočašću, kaže da su je nagovorile sestra i kći. Senka kaže da je tu jer ima potrebu ispovijediti se na hodočašću i predati sve svoje propuste i grijehe kako bi se molili za nju. Vlado Rašić došao je iz Osijeka. Kaže da je dugo živio i radio u Njemačkoj te da mu je bila želja doći u Rim s hrvatskom katoličkom misijom.

Martina Bašić također je prvi put u Rimu. Kaže da su došli zbog nekog unutarnjeg poziva te da imaju velika očekivanja. Ana Gabran se odlučila na ovo putovanje prvenstveno radi svojih nakana i molitvi. Slaže se da hodočašća mogu biti naporna, ali da se sva ta žrtva isplati jer se sve to brzo zaboravi.

Jedna hodočasnica iz Osijeka prisjetila se proglašenja Godine vjere 1967. ističući kako je zahvalna Bogu što je doživjela još jednu. "Mislim da je prekrasno što hrvatski narod ima jednu takvu konstantu u svom identitetu. Vjernost Petrovoj stolici od početka pa do moje generacije, a mi smo sada zaduženi da to prenesemo dalje. I zato sam sva sretna što je ovdje toliko mladih ljudi", ispričala je ta hodočasnica. Prisjetila se da je tada biti vjernikom značilo biti puninom svoga bića na strani Katoličke crkve i njezinog identiteta i morala. "Te smo godine puno koristili Bibliju, u Osijeku smo imali koncilsku tribinu gdje su nam dolazili profesori, pa nas upozoravali što ćemo sve čitati u Bibliji. A, kada uz to imaš 20 godina, onda se osjećaš kao da letiš", rekla je hodočasnica.

Izvor: IKA/Laudato

Zagreb je posljednjih godina u vrijeme Adventa postao grad u kojemu je zima življa i toplija, a zabava vas čeka doslovno na svakom koraku na mnogim trgovima i ulicama.
Niz svakodnevnih manifestacija glavnom gradu u predblagdansko vrijeme daje jedinstvenu sliku i budi osjećaje kao što ih u nama potiče neka božićna bajka. Advent u Zagrebu započinje 1. prosinca tradicionalnim paljenjem prve adventske svijeće na središnjem Trgu bana Josipa Jelačića, koja označava početak brojnih manifestacija što se vezuju uz predblagdansko vrijeme, a nastavljaju se novogodišnjim slavljem.
Na Trgu bana Josipa Jelačića svakog dana od 17 do 21 sat te vikendima i u jutarnjem terminu od 10 do 14 sati odvijat će se bogat glazbeni i umjetnički program, a doživljaj će upotpuniti i klizalište na kojemu će posjetitelji i građani Zagreba moći uživati sa svojim obiteljima.
Zanimljiva događanja očekuju vas i na obližnjem Zrinjevcu, koji božićnim bajkovitim uređenjem ostavlja bez daha. Stari glazbeni paviljon u aleji platana bit će mjesto gdje će se plesati uz zvuke valcera i drugih probranih nota te svaku večer odvijati pomno odabran glazbeni program. Tu ćete moći kupiti unikatne i zanimljive suvenire i božićne ukrase te uživati u pomalo zaboravljenim zagrebačkim specijalitetima: krpicama sa zeljem, jabukama u šlafroku ili zapečenim štruklama, zagrijati se toplom čokoladom ili kuhanim vinom.
Na ulicama oko Trga bana Josipa Jelačića bit će postavljen tradicionalni Adventski sajam na kojem ćete naći brojne prigodne božićne poklone, licitare i medenjake, šarene ukrase, božićni nakit i suvenire, a sve će to nuditi zagrebački obrtnici, likovni umjetnici i proizvođači tradicionalnih hrvatskih proizvoda.
Drugačije, ali također vrlo zanimljivo bit će i na drugim lokacijama. Na Britanskom trgu, “božićnom pingvin placu”, održavat će se razni sajmovi: Vintage-Second Hand, Skijaška oprema i promocija skijališta, Sajam naočala, Hrvatski dizajneri, Sajam knjige, Festival rakije, organizirat će se prezentacije vina, a uz brojne koncerte bit će ondje i knjižnica na otvorenom, kino u snijegu, nastupi dječjih zborova…
“Zima na Kvatriću” naziv je tradicionalnih događanja na Kvaternikovom trgu gdje se svakodnevni program unutar grijanog šatora odvija tijekom studenoga, prosinca i siječnja. Posebne veselice pripremaju se za Martinje, Svetog Nikolu i Novu godinu, a u okviru programa predstavljaju se brojna kulturno-umjetnička društva iz Zagreba i njegove okolice, drugih regija i županija Hrvatske, udruge i obrtnici s autohtonim proizvodima i suvenirima te organizira niz zabavnih sadržaja i edukativnih programa.
Vesela atmosfera očekuje i posjetitelje na Trgu dr. Franje Tuđmana, gdje će domaćini biti Slavonci koji za građane i turiste spremaju Slavonski Advent u Zagrebu. Riječ je o predstavljanju ugostiteljstva i izložbeno-prodajnom sajmu branitelja Domovinskog rata okupljenih u Braniteljskom klasteru Silos, a nudit će se raznovrsna jela i pića po izuzetno pristupačnim cijenama. Sajamski izlagači isključivo su i proizvođači svojih proizvoda (slavonski suhomesnati proizvodi, med i pčelinji proizvodi, sirevi, vina, rakije, maslinovo ulje i tradicijski nakit).
Religijski duh posjetitelji će osjetiti na Kaptolu gdje će Zajednica Cenacolo prirediti Žive jaslice, projekt koji na blizak i topao način oživljava ozračje Isusova rođenja.
Osim bogatog programa koji će se održavati na trgovima i ulicama, predbožićnu i božićnu svečanost upotpunit će program u muzejima, kazalištima te glazbeni programi u zagrebačkim crkvama, Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, kao i glazbeno-zabavni programi u Areni Zagreb, dok će mališane razveseliti i vožnja Veselim božićnim tramvajem.
Pregršt događanja očekuje vas za nadolazeći Advent u Zagrebu. Stoga učinite i ovoga prosinca nešto za sebe: Darujte si Advent u Zagrebu!
Više informacija o događanjima vezanim uz Advent u Zagrebu pronađite na www.adventzagreb.com.

Poteškoće u autobusnom prometu uzrokuje visok vodostaj Save te očekivano otvaranje odteretnog kanala Sava - Odra. Naime, zatvoreni su prolazi u zonama odteretnog kanala, kao i podvožnjaka ispod Jadranskog mosta pa autobusne linije koje pripadaju terminalu Savski most prometuju preusmjereno slobodnim prometnim pravcima. Izraženije su prometne poteškoće i na području Velike Gorice, a normalizacija prometa očekuje se nakon prolaska vodnog vala.
Preusmjereno prometuju linije: 110, 111, 112, 133, 159, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 169, 195, 305, 310, 311, 313, 315, 322.

Linije 110, 133, 315 i 195 prometuju sa Savskog mosta, Savskom cestom, Zagrebačkom avenijom i Selskom na Jadranski most te dalje uobičajenim trasama do odredišta.

Autobusi linija 111, 112, 159, 160, 161, 162, 163, 164, 165 i 169 voze sa Savskog mosta Selskom cestom na Zagrebačku aveniju te dalje preko Jankomirskog mosta, Ježdovca i Lučkog do svojih odredišta.
S terminala Glavni kolodvor, istom trasom prometuje i linija 166.

Uvijek nas posebno vesele uspjesi naših sportaša. Divimo se njihovom trudu, upornosti i marljivom radu, u čemu mnogi mnogi nalaze i nadahnuće za vlastite životne bitke. Brojni sportaši svjedoče kako ih u toj njihovoj muci treniranja, radosti i tuzi na natjecanjima, prati vjera. Upravo o takvima brine Odjel za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije, pa smo zamolili za intervju povjerenika Marijana Spehnjaka, inače i trajnog đakona.

Kada je osnovan Odjel za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije i koja mu je zadaća?

Odjel za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije osnovan je 15. travnja 2009. godine s ciljem da okuplja, organizira i koordinira sve sportske aktivnosti koje se događaju u nadležnosti nadbiskupije i naravno da proširi suradnju na sve sportske institucije, kako nacionalne tako i regionalne.

Tako se u Zagrebu vrhunski sportaši okupljaju na ''svetoj misi zahvalnici na kraju godine, a sportaši grada Karlovca na kraju takmičarske godine, a svi zajedno hodočastimo Majci Božjoj Bistričkoj prvi ponedjeljak u svibnju.

To su već uhodani projekti koji okupljaju sve nacionalne i regionalne saveze, klubove od profesionalne pa do rekreativne razine, jer sportaši su od 7 do 77 godina.

Koje sportove pokrivate?

Što se tiče naših nadbiskupskih projekata, imamo Katoličku malonogometnu ligu i Katoličku odbojkašku ligu koje su temelj našeg sportskog pastorala. No, kako se iz godine u godinu sve više širimo i okupljamo izuzetno velik broj mladih sportaša, javila se potreba i za novim pastoralnim programima. Tako smo prošle godine uveli Katoličku stolno-tenisku ligu koja se pokazala kao pun pogodak s velikim sportskim entuzijazmom i pastoralnim djelovanjem. Ove godine krenuli smo i s Katoličkom košarkaškom ligom 3x3 koja je jedina i jedinstvena u Hrvatskoj.

Naime, kako bi ta košarka 3x3 na sljedećim OI trebala biti pokazni sport i kao takva biti novi olimpijski sport, mi smo razmišljali kako bi bilo dobro imati je u našem sustavu. To je za sada i jedina liga u Hrvatskoj, pa daj Bože da iznjedri i kojeg reprezentativca za OI.

Ove pastoralne godine plan je da se pastoralno-sportska aktivnost proširi i na veće gradove nadbiskupije, a i medijski smo dobro pokriveni. Ponedjeljkom u 13 sati na HKR-u emitira se sportska emisija Poluvrijeme, a prvog četvrtka u mjesecu u 10.30 sati na Radio Mariji je također sportska emisija Crkva i šport. Te su emisije vrlo specifične jer se u suradnji s gostom komentira trenutačna sportska situacija i svjedoči svoja osobna vjera. Dakle, sport i duhovnost.

S kim surađujete na projektima, pomažu li Vam neki poznati sportaši i kako?

Izvrsno surađujemo sa svim sportskim nacionalnim institucijama, pa i sa sportašima pojedincima koji su ostvarili vrhunske karijere. To su olimpijski, europski i svjetski prvaci koji svjedoče svoju vjeru i mladim ljudima daju svjedočanstvo života, askeze i odricanja kao jedinog puta kojim se može uspjeti.

Tako su svjedočanstvo vjere i života svjedočili naši poznati sportaši kao što su Dario Šimić, Damir Škaro, Stjepan Tomas, Vatroslav Mihačić, Mirko Filipović, Ivica Udovičić, Mateo Kovačić i mnogi drugi. Jer talent ne raste na visokim granama našeg uspjeha, nego na strmoglavim i teškim stazama svakodnevnog treniranja.

I sami ste bili aktivni sportaš, imate brojnu obitelj, kako ste se i zašto odlučili za službu trajnog đakona?

S obzirom da je moja obitelj tradicionalno kršćanska uvijek sam se nekako motao oko crkve, ministrirao, te sam taj poziv osjećao još u najranijoj mladosti. U mojim zrelim godinama došlo je do izražaja, no u jednom drugačijem obliku i formi, postao je konkretan i počeo se ostvarivati korak po korak.

„Nitko ne može doći k meni“, kaže Krist, ako ga Otac moj koji je mene poslao ne pozove. Bog zahvaća čitavog čovjeka, događa ti se posebna milost, Bog traži odgovor, jer te on poziva. A, kad Gospodin zove, čovjeku je nemoguće reći - ne. Tako sam ređen na blagdan BZBDM 8. prosinca 2008. u zagrebačkoj prvostolnici po rukama uzoritog kardinala Josipa Bozanića.

Mislite li da je pastoral za sport isto jedan dio nove evangelizacije i koja je njegova uloga u Godini vjere?

Što se tiče evangelizacije, tu su doista Isusove riječi čudesno divne: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15) - to su, naime, riječi koje određuju poslanje Crkve, odgovornost koja joj je povjerena, a još više milost koja joj je darovana za njezin svakodnevni dinamizam.

„Po svem svijetu“, dakle i svijetu sporta, jednom tako širokom svijetu ako se sport već oblikovao kao snažan društveni i kulturni fenomen, „Svemu svijetu“, svakoj osobi koja je na bilo koji način uključena u sport, a danas su mnogi uključeni, mladi i stari.

Izvor: Laudato.hr

Od 15 do 17.11.2012. u Studenskom centru, Savska 25.
Program se može naći na: http://smotra.unizg.hr/program/

Sestra Maria Teresa od Djeteta Isusa, rođena 1965. godine, živi već 20 godina u samostanu karmelićanskih redovnica u Rimu. Redovnica svjedoči kako nikad nema osjećaj zatvorenosti jer, kaže, kada netko zaista nađe Boga, prostor srca postane beskrajan.

Prije njezinog posvećivanja Gospodinu, zvala se Alberta. Izabrala je ovo ime jer je znala kako je Učiteljica Crkve sveta Terezija od Djeteta Isusa bila dobra poznavateljica Evanđelja.

U intervjuu za američku katoličku televiziju EWTN, sestra Teresa rekla je da je život u samostanu prekrasan. "Ponekad me pitaju - bi li htjela izaći van?, ali ja kao da ni ne računam s tim, jer ovdje živimo u našem srcu, u našoj duši i tu su prostori su golemi i beskrajni."

Primjećuje kako puno ljudi ima pogrešno mišljenje o životu karmelićanske sestre. "Ja ne osjećam ovu klauzuru. Naš je život miran, naše zvanje je život ujedinjenja s Bogom i njegovom voljom, osim toga to je i život koji je uvijek otvoren prema drugima. I baš zbog toga nikad ne osjećam želju za odlaskom. Sve što činim, činim za druge", objasnila je sestra Maria Teresa.

Redovnica, koja je svoje ime uzela po svetoj Tereziji Lisenskoj, govorila je i o tome kako je, dok je još tražila svoj poziv, željela raditi puno stvari. "Željela sam biti učiteljica ili medicinska sestra. Također i vjeroučiteljica, propovijedati Isusovo ime u cijelom svijetu, kao sveta Terezija. Uglavnom, željela sam raditi puno toga, ali nije bilo moguće baviti se svime time u istovremeno." A, onda je napokon našla rješenje za svoje brige. "Odjednom, vidjela sam da mogu sve to činiti ako direktno razgovaram s Gospodinom i predajem mu svoj čitav život."

Redovnica je pojasnila kako je klauzura još jedan način pomaganja drugima i predavanja sebe Bogu. Istaknula je da pronalazi nadu i sigurnost u vjeri i poručuje: "Bog dolazi do siromaha, bolesnika, ljudi koji u životu nisu vidjeli svećenika, i zbog toga sam sretna i zadovoljna što sam našla svoje mjesto".

Kad su je pitali koji je bio njezin najsretniji dan u samostanu, s velikom osmijehom je rekla: "Puno ih je i mogla bih reći - skoro svi. Ali, posebno se sjećam dana kad su mi javili da sam primjena u samostan i da mogu izabrati novo ime. U meni se dogodila eksplozija radosti. Radost je uvijek prisutna u ljudima koji se predaju Bogu, oni uvijek nose tu veliku radost u sebi."

Opisala je i kako izgleda normalan dan u samostanu. Objasnila je da osim njegovanja duše i svog molitvenog plana, radi u kuhinji, brine o vrtu i farmu, svira klavir tijekom svete mise te obavlja i posao medicinske sestre sa starijim sestrama.

Za kraj je sestra Teresa poručila kako je uvijek jako važno ići naprijed unatoč poteškoćama. "Ja se ne obeshrabrujem, ni kada pogriješim. Idem s povjerenjem k Ocu Nebeskom i ponovno započinjem iznova."

Izvor: EWTN

Izvor: Laudato.hr

U ponedjeljak 5. studenog u Maloj dvorani Samostana sv. Klare u Dubrovniku okupili su se mladi Dubrovačke biskupije koji će idućeg vikenda hodočastiti u Vukovar. Na ovotjednom susretu mladi su ukrašavali svijeće, a te će svijeće ovaj vikend prodavati na svojim župama nakon nedjeljnih misa. Prikupljeni novac uručit će vukovarskom Caritasu prilikom svog hodočašća, te na taj način pomoći potrebitima u Vukovaru. I ovogodišnjom akcijom ukrašavanja svijeća za Vukovar, koja se održava već treću godinu, mladi Dubrovačke biskupije pokazali su svoju otvorenost za karitativno djelovanje.
Izvor: http://www.dubrovacka-biskupija.hr

Pariški kardinal Andre Vingt-Trois izjavio je da će vladin plan legalizacije istospolnih brakova duboko narušiti ravnotežu francuskog društva i ocijenio da se ta reforma provodi za nekolicinu. Pozvao je katolike da iskažu svoje protivljenje planiranoj reformi zakona o braku pisanjem i obraćanjem njihovim izabranim dužnosnicima te putem "demokratskih oblika izražavanja".

Svoj poziv na djelovanje uputio je na godišnjem plenarnom skupu francuskih katoličkih biskupa dok se lijeva vlada predsjednika Francoisa Hollandea priprema iznijeti nacrt zakona o gay brakovima na sjednici vlade u srijedu.

Francuski vjerski čelnici, većinom katolički ali i židovski, muslimanski, protestantski i pravoslavni, te konzervativni političari mobilizirali su se u borbi protiv zakona, posebice protiv odredbe kojom se istospolnim parovima dopušta usvajanje djece.

"Predsjednički i parlamentarni izbori održani ranije ove godine nisu im dali bjanko mjenicu, posebice ne za reforme koje vrlo duboko utiču na ravnotežu našeg društva", rekao je Vingt-Trois nazvavši planiranu reformu "prevarom".

"To neće biti brak za sve", rekao je referirajući se na slogan proreformske kampanje, "bit će to brak nekolicine nametnut svima".

Ispitivanja javnog mišljenja u Francuskoj pokazuju da se, otkako su protivnici reforme pojačali kampanju, potpora birača istospolnim barkovima smanjila za nekoliko postotaka na ispod 60 posto, a potpora usvajanju djece u gay brakovima na ispod 50 posto.

Parlament bi o zakonu trebao raspravljati u prvoj polovici iduće godine.

Izvor: Hina

Čak 40.000 volontera uključeno je u pripreme sljedećeg susreta Svetoga Oca s mladima svijeta u Rio de Janeiru iduće godine.

Volontiranje je još jedan od načina sudjelovanja u Svjetskom danu mladih, a njihov rad uključuje brigu oko smještaja hodočasnika, pomoć u organiziranju posebnih događaja s Papom te svu komunikaciju. Jedini uvjet je da su volonteri stariji od 18 godina, jezik nije u pitanju. Volonter se može priključiti odmah ili najkasnije 15 dana prije 23. srpnja počinje Svjetski dan mladih.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti još do kraja godine, a informacije su na službenoj web stranici. Sve pripreme mogu se pratiti i putem bloga i Facebooka.

Na posljednjem Svjetskom danu mladih u Madridu volontiralo je više od 20.000 ljudi, a u Riju su već sada udvostručili taj broj što ohrabruje da će i sljedeći Svjetski dan mladih biti uspješan.

Izvor: romereports

Mlada majka petero djece, Katarina Matijaca poslala je svojim prijateljima pismo u svezi s uvođenjem zdravstvenog odgoja u škole u kojem objašnjava zašto roditelji trebaju podignuti svoj glas protiv tog pokušaja da se u obrazovni sustav na mala vrata uvedu sadržaji koji su štetni za djecu. Pismo prenosimo u cijelosti.

Dragi prijatelji roditelji!

Sigurno svi znate za uvođenje Zdravstvenog odgoja u škole. Sigurno znate za način na koji uveden, bez stručnih recenzija, bez javne rasprave, nakon početka školske godine… Sigurno znate da osim neosporno potrebnog dijela o higijeni i zdravlju, prevenciji ovisnosti i nasilja, postoji još jedan modul koji govori o spolnosti.

Upravo zbog tog dijela vam se obraćam. Proučavajući kurikulum objavljen na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje ostala sam uistinu zgrožena. Nabrojit ću samo neke sporne teme. Djecu će se učiti razliku između spola i roda već u 4. razredu osnovne škole. Postoje znanstvena istraživanja koja ukazuju da je pojava homoseksualne orijentacije usko povezana s nesigurnosti u spolni identitet. Rodna ideologija (koja je u suprotnosti sa znanstvenim činjenicama) koja se ovim programom djeci predstavlja baš u doba predadolescencije i rane adolescencije uništava spolni identitet djece u razdoblju kada bi se on trebao pravilno razvijati.

Izjednačava se homoseksualnost s heteroseksualnošću i ističe kako je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan. Tumači se kako postoje različiti tipovi obitelji: obitelji s mamom i tatom ili obitelj s dvije mame i dva tate). Homoseksualne su udruge jako zadovoljne ovim programom, a ipak priznaju kako ne vide povezanost sa zdravstvenim odgojem!

Mladima se sugerira da je odgovorno ponašanje ako imaš spolno prenosivu bolest da obavijestiš sve spolne partnere. Ne spominje se kako je promiskuitetno ponašanje po sebi neodgovorno. Program ne dovodi u vezu ljudsku spolnost s vrednotama ljubavi i vjernosti.
Masturbacija se promovira kako zdrava i poželjna za razvoj spolnosti, jedino je poželjno da ostane skrivena. I tako dalje…

Ovaj program nije znanstveno utemeljen i moralno neutralan kako to tvrdi ministar. Upravo suprotno, ovaj program je tu da preodgoji našu djecu. Osobno smatram da ni ministar ni ravnatelj ni profesori nemaju pravo mom djetetu nametati odgoj koji je suprotan mojim uvjerenjima, prirodnim i općeljudskim vrijednostima. U tome me podržava Ustav (čl. 63 “roditelji imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece) kao i brojni međunarodni dokumenti i odluke.

Stoga smo moj suprug i ja, kao i mnogi naši prijatelji ravnatelju uručili izjavu u kojoj pozivajući se na ustavna prava roditelja odbijamo da naše dijete prisustvuje satovima Zdravstvenog odgoja. Pozivam vas da učinite isto! Vrijeme je da se zauzmemo za najvrednije u našim životima, za svoju djecu i njihov zdrav i cjelovit odgoj. Vrijeme je da pokažemo da postoji svetinja u koju ne mogu dirati, a to je obitelj.
Pozivam vas također da širite ovu informaciju i među svojim prijateljima koji imaju djecu u školi! Možda vam se čini da ova inicijativa nema smisla i da se ništa neće promijeniti. Ne vjerujte u tu ideju. Ako se program i ne promijeni, promijenit će se nešto u vama. Ovo je pitanje savjesti i odgovornosti. Sutra ćete biti mirni neovisno o ishodu jer ćete znati da ste učinili što ste mogli da zaštitite svoje dijete.
Neka Vas Gospodin ohrabri i blagoslovi i Vas i vaše obitelji!

Katarina Matijaca

Obrazac izjave možete preuzeti na stranicama udruge Vigilare. Ovdje možete i potražiti i detaljnije informacije o kurikulumu zdravstvenog odgoja.

http://www.vigilare.org/akcija/sve-o-spolnom-preodgoju-u-kurikulumu

Izvor: bitno.net

Poštovani,

u prvom redu ovo pismo upućujem mjerodavnim državnim institucijama u RH, udrugama za zaštitu ljudskih prava i sloboda, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, studentima i djelatnicima Sveučilišta u Zadru, a zatim i medijima i ostalim zainteresiranima.

Zgrožen sam događajima na Sveučilištu u Zadru. Prof.dr.Ivan Poljaković održao je predavanje na temu „Zdravstveni odgoj – pranje zuba ili pranje mozga?“. Prilikom predavanja odlučno se suprotstavio nekim spornim točkama tog odgoja. Mediji su prenijeli i njegovu izjavu da nema ništa protiv homoseksualaca, ali da je homoseksualnost bolest i da se zbog te izjave može završiti u zatvoru. Navodno, prisutno je bilo nekoliko slušatelja. U danima koji slijede nakon predavanja, dogodile su se višestruke javne povrede Deklaracije o ljudskim pravima (1948.) i Ustava Republike Hrvatske. Budući da se takve stvari ne događaju prvi put, bilo bi i vrijeme, a i obaveza da relevantne institucije i udruge reagiraju i barem za primjer ostalima javno upozore na neprimjerene postupke.

Kršenje Deklaracije o ljudskim pravima i Ustava RH

Članak 19 Deklaracije o ljudskim pravima kaže: „Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu zadržavanja mišljenja bez vanjskih pritisaka te slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva javnog priopćavanja i bez obzira na granice.“

Ustav RH u članku 38 jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, uz osobit naglasak na slobodu govora i javnog nastupa. Vezano za spolni odgoj, članak 63 Ustava jasno propisuje da roditelji imaju slobodu samostalno odlučiti o odgoju djece.

Nakon predavanja prof. Poljakovića, uslijedio je poziv na javni linč i natjecanje u javnoj osudi. Počelo je sa nekim zadarskim novinarima, pa preko queer.hr portala, Jutarnjeg i Večernjeg lista, sve do Studentskog zbora i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Svi od reda su javno pritiskali, osuđivali, vrijeđali i lažno optuživali prof.Poljakovića, te prikriveno ili izravno pozivali na javni linč (npr. napisi „javna osuda“, „homofobna tribina“, „skandal“, „diskriminacija“). U zdravom društvu ovakvi ispadi medija i pojedinih institucija su neprihvatljivi. Navedene pojave suprotne su navedenim člancima Deklaracije i Ustava. Ignoriranjem ovakvih anomalija u javnosti se stvara slika kao da dotični mediji i institucije postupaju ispravno i u skladu sa zakonom.

Homofobija

To je pojam kojeg je, 1972.godine u svojoj knjizi „Society and the Healthy Homosexual“, upotrijebio George , američki psiholog, jedan od predvodnika borbe da se homoseksualnost proglasi normalnom. Pojam je osmišljen kao etiketa protivnicima seksualnih nastranosti, uvreda i osuda onima koji misle drugačije. Iz medicinske perspektive pojam je potpuno irelevantan. Homofobija ne postoji. Etiketiranje, pogotovo „ad hominem“ u nedostatku argumenata, je sramotno i neprihvatljivo. Kad vas netko zbog izrečenog mišljenja etiketira kao homofoba, praktički je priznao da nema argumente i da vas ne podnosi. Na žalost, progurana je Rezolucija o homofobiji, iako homofobija (koja je u izvornoj definiciji vrsta osobnog straha koji nas tjera na mržnju spram homoseksualcima) ne postoji. Postoje samo ljudi koji misle drugačije, i koji su u većini.

Medijski poziv na javni linč

Homoseksualni portal queer.hr odmah je napao i etiketirao prof.Poljakovića kao homofoba. Zatim su tu vijest prenijeli najčitaniji portali poput Jutarnjeg i Večernjeg lista, danas.hr i neki drugi. Svaka vijest započinjala je osudom homofobne tribine, optužbom za govor mržnje i zgražanjem. Pronašli su i šaku studenata koja se usprotivila pa su napisali kako su zadarski studenti zgroženi. Ovakva ponašanja, javne osude, etikete i progoni putem medija, i to samo zbog izrečenog stava, kršenja su Ustava RH i Deklaracije o ljudskim pravima.

Molim mjerodavne institucije, udruge za ljudska prava, i novinarska društva da se pozabave pojavom silne ideološke mržnje i neprihvatljivog javnog nastupa koji praktički traži da se sveučilišnom profesoru zabrani sloboda govora na predavanju, koju ima po Ustavu RH i po Deklaraciji UN-a.

Skandal iz ureda Pravobraniteljice i prešućena pozadina priče

Pravobraniteljica je reagirala kao da je potpuno neinformirana. Navodi da je neprihvatljivo da sveučilišni profesor govori o homoseksualnosti kao o „opredjeljenju“. No profesor je rekao da homoseksualnost nije opredjeljenje, nego bolest. Dakle potpuno suprotno. Apsurd je još veći kad se zna da upravo homoseksualne udruge propagiraju dvije (i to potpuno suprotne) teorije: 1) rođen sam takav; 2) odabrao sam biti takav. Niti jedno niti drugo nije točno. Homoseksualcem se postaje, pod utjecajem psihosocijalnih faktora. To je znanost. Ostalo su bajke. A najobičnijim „guglanjem“ svatko može doći do najnovijih studija, radova i mišljenja.

Također, pravobraniteljica optužuje za homofobiju zbog izrečenog mišljenja da je homoseksualnost bolest. Sve navedeno je suprotno Deklaraciji o ljudskim pravima i Ustavu RH, jer time se guši sloboda mišljenja, govorenja, javnog nastupanja, znanstvenog i osobnog izražavanja i stvaranja. Uostalom, prof.Poljaković nije psihijatar da bi mogao dati stručno mišljenje, ali nije ni Pravobraniteljica, pa se postavlja pitanje s kojim pravom se njoj mišljenje tolerira, a njemu ne?

Ovo nije prvi takav skandal iz Ureda pravobranitelja. Psiholog Alen Peruško, član laičke udruge „Katolik“, pisao je za portal katolik.hr o homoseksualnosti kao poremećaju, o povijesti i promociji homoseksualnosti u svijetu od strane lobija i politike, te naveo i neka mišljenja struke i zdravstvene probleme koji prate homoseksualnost. Na njega su se obrušile homoseksualne udruge i ured Pravobranitelja za ravnopravnost spolova. Tada je pravobraniteljica zahtjevala da se njegovi članci uklone, i čak prijetila tužbama. Udruga „Katolik“ je uz preciznu argumentaciju to odbila. Naravno, ništa se nije dogodilo. Pravobraniteljica zna da Zakon u ovom slučaju nije na njezinoj strani, ali i dalje ustraje u optužbama. Njihova međusobna pisma javno su objavljena na portalu katolik.hr.

Apologetski portal katolik.hr, uz razne druge teme, posvetio je i popriličnu pažnju sve agresivnijem ponašanju homoseksualnih udruga, i uz to vezanim skandalima u svijetu. A član udruge „Katolik“ i jedan od autora nekih članaka na portalu je i prof.dr. Ivan Poljaković. To je javnosti prešućeno. U ovoj priči čini se postoje repovi od ranije.

Sud u slučaju vjeroučiteljice Mudrovčić: NIJE BILO DISKRIMINACIJE

Vjeroučiteljica je navodno na vjeronauku rekla da je homoseksualnost bolest. Zbog toga je završila na sudu. Homoseksualne udruge su izvještavale detaljno o cijelom postupku, osim o završnoj presudi. Tada nisu rekli ni riječ. Nikakvo priopćenje za javnost. Ništa. Vijest su prenijele samo katoličke udruge i portali. Naime, sud nije ni ulazio u priču je li ona rekla da je homoseksualnost bolest ili ne, nego jednostavno zaključio da se to smije reći i da to nije poziv na mržnju i diskriminaciju, nego mišljenje. Jasno je zašto su to homoseksualne udruge prešutile. Eto to je razlog zašto protiv prof.Poljakovića još uvijek nije podignuta optužba, nego se umjesto toga koriste mediji, Studetnski zbor, Sveučilište u Zadru i Pravobraniteljica. Više o tome upravo na stranicama spomenute udruge „Katolik“: http://katolik.hr/aktualnomnu/osvrtimnu/465-presuda-vjerouiteljici-mudrovi-nije-bilo-diskriminacije

Ovaj slučaj pokazuje da se ipak zbog te izjave ne ide u zatvor, ali se može itekako namučiti po sudovima.

Sramotna reakcija Studentskog zbora i anonimnih studenata

Studentski zbor na prve upite medija nije imao što za reći. Kasnije su izjavili da je profesor jasno i nedvosmisleno diskriminirao. Onome tko je pročitao ranije navedeno, jasno je zašto je ovakva izjava sramotna. Ne samo da je jedan Sud u Hrvatskoj već presudio da se smije iznositi mišljenje da je homoseksualnost bolest, ne samo da su i razni europski sudovi već donosili slične presude, ne samo da Europski sud za ljudska prava ne priznaje jednakovrijednost homoseksualnog i heteroseksualnog braka, a time i odnosa, nego je ovakav istup poziv na javni linč, diskriminaciju i nesnošljivost zbog drugačijeg mišljenja, ograničavanje slobode govora i općenito uvreda čovjeku.

Ovome treba dodati i pismo studentice, i izjave nekih anonimnih studenata koji su osuđivali profesora. Bilo bi korektno iza svojih izjava i osuda stati imenom i prezimenom.

Očekujem od članova Studentskog zbora da povuku svoju izjavu, jer nisu birani u Studentski zbor zato da bi bili mjerodavni prosuđivati što jest a što nije diskriminacija, i nametati osobno mišljenje (ili nedostatak mišljenja) ostalim studentima, a kamoli profesorima. Također, bilo bi moralno ispravno da podnesu ostakve na svoje funkcije. Molim i Sveučilište u Zadru da odbaci svaki prigovor na profesorovo predavanje, koje je bilo neobavezno, namijenjeno zainteresiranima, i koje ničime ne krši zakone RH.

Je li homoseksualnost zaista poremećaj?

Znanstvena zajednica je podijeljena. Nikada nije iznesen niti jedan argument zašto je 1973. u SAD-u homoseksualnost proglašena normalnom. Zna se da je važnu ulogu odigrao prof.Spitzer, koji je kasnije promijenio svoje mišljenje. Još je manje poznato zašto je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) trebala čak 20-ak godina da učini isto. Da su postojali argumenti, učinila bi to odmah, zar ne?

Zna se i da je u Americi to prošlo uz jedva nadpolovičnu većinu znanstvenika koji su glasali. Zar je to znanstveni argument?! Profesorima koji su smatrali drugačije ukinuta su predavanja, izbacivani su s katedri, prijećeno im je smrću. S pravom se kaže da je proglašenje homoseksualnosti normalnom zapravo najveće kolektivno izlječenje u povijesti čovječanstva. Prešućuju se mnoge novije studije, koje pokazuju da homoseksualnost sa sobom donosi brojne druge probleme poput sklonosti suicidu, te da djeca odgojena od strane homoseksualaca imaju u prosjeku veću sklonost homoseksualnosti.

Na temelju argumenata i podataka iz studija koje su mi do sada dospjele u ruku, uvjeren sam da je homoseksualnost seksualni poremećaj. Trebamo li zbog takvog mišljenja ići u zatvor, biti izbačeni s posla, fakulteta, etiketirani i progonjeni? Sigurno znate priču „Carevo novo ruho“, kada je dječak uskliknuo „Car je gol!“, no priča ne kaže što je nakon toga car učinio dječaku. Vjerujem da razumijete o čemu govorim.

Bilo bi ispravno i poželjno da se prestane diskriminirati sve nas koji imamo drugačije mišljenje, i da nas se prestane bombardirati homoseksualnom i sličnom propagandom. Ne zanima nas! Ali zanimaju nas naše slobode zagarantirane Ustavom, i to ćete svakako poštivati! To nije naša molba, nego vaša dužnost.

Spolni odgoj

O tome je puno rečeno. Nitko nije protiv normalnog zdravog odgoja naše djece. Nego protiv ideološkog odgoja. O ovome mnogo govore udruge GROZD i Vigilare, koje stalno upozoravaju da ministar Jovanović odgoj uvodi protuzakonito i protuustavno, da je odgoj neznanstven, da je ideološki, i da se već provodio u školama i tada ga je podržalo samo 11% roditelja. Ostalih 89% roditelja odabralo je odgoj udruge GROZD. Taj program je nakon toga, na pritisak homoseksualnih udruga, ministar Primorac izbacio. Jer većina roditelja je odabrala program suprotan homoseksualnoj propagandi. Udruga GROZD se zalagala da svi oni koji nisu za njihov program, imaju alternativni. S druge strane, homoseksualne udruge žele ili svoj, ili niti jedan program. I onda se profesora Poljakovića proglašava nazadnim jer se tome usprotivio? Uostlaom, on nije izrekao ništa što već ranije nije izrečeno. Čak je i naslov predavanja preuzeo iz članaka i reakcija udruga GROZD i Vigilare.

Ovim putem dajem punu podršku profesoru Poljakoviću, udrugama GROZD, Vigilare, Katolik, i ostalima koji se bore za istinu, prava, i slobodu. Ne sudjelujem u svakoj vašoj akciji, ali pratim vaš rad i cijenim vaš doprinos!

Moje pitanje svima: do kada ćemo strepiti za najobičniju javno izgovorenu riječ i mišljenje? Tko štiti naša prava i slobode?

Miro Banović
student

Izvor: bitno.net

Prvi hodočasnici iz Hrvatske, koji sudjeluju na nacionalnom hodočašću prigodom obilježavanja Godine vjere i zahvale papi Benediktu XVI. za njegov prošlogodišnji pastirski pohod, stižu večeras u Rim. Većina će ih međutim stići tijekom sutrašnjeg dana. Očekuje ih se oko pet tisuća. Mnogi dolaze i u privatnom aranžmanu, tako da će ih sigurno biti više.

Hodočasnici iz Splitsko-makarske nadbiskupije te Dubrovačke i Šibenske biskupije u pratnji svojih nad/biskupa Marina Barišića, Mate Uzinića i Ante Ivasa stigli su jutros brodom u Anconu. Budući da su ovom prilikom željeli obilježiti i 800. obljetnicu dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo, odnosno na južni dio hrvatske obale, oni su se danas zaustavili u Asizu, gdje su posjetili grobove sv. Franje i sv. Klare te Porcijunkulu, mjesto smrti asiškog siromaha u crkvi Svete Marije od Anđela. Sutra će u 10 sati imati misu u bazilici Sv. Pavla, a u srijedu popodne u bazilici Sv. Ivana Lateranskog pokraj koje je smještena u krstionici kapela Sv. Venancija, gdje se nalaze grobovi solinskih i istarskih mučenika.

U Asizu je danas boravilo i 550 vjernika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Misu je u gornjoj bazilici predvodio pomoćni biskup Đuro Hranić, koji je u propovijedi podsjetio vjernike da je sv. Franjo obnovu crkve počeo od vlastitog obraćenja. Biskup Hranić je primijetio kako je za Franju obratiti se značilo prionuti uz Isusa, prihvatiti ga kao Spasitelja. Za nas je Godina vjere poziv da učinimo to isto, rekao je.

Većina hodočasnika iz ostalih biskupija stiže sutra. Iz Zagrebačke nadbiskupije stiže ih oko 1.200, a nešto manje iz Riječke, Krčke i Porečko-pulske nad/biskupije. Svi će sudjelovati u srijedu na općoj audijenciji, a u četvrtak na misi u bazilici Sv. Petra.

Izvor: IKA

Ovo nije zdravstveni članak visoko učenog psihologa ili liječnika, niti je ovo hagioterapijska lekcija, nego metaforičko razmišljanje koje ima za cilj svima nama nametnuti pitanje: U kojem je stanju moja duša?! Kroz presliku funkcioniranja našeg tijela, pokušat ću dočarati sliku onog nevidljivog dijela našeg bića – duše!

Naše tijelo sastoji se od različitih organa koji imaju različite funkcije, no koji je zapravo najbitniji? Postoje ljudi koji smatraju da je mozak najbitniji, no činjenica je da kada mozak prestane raditi, čovjek i dalje živi. Neki kažu da je najbitnije srce, ali ako bubrezi zataje, srce također umire i k tome, ako srce prestane raditi, lako njegov rad danas nadomjeste aparati! Ali bez bubrega nemoguć je rad srca jer bubrezi filtriraju sve tvari koje se unose u organizam i rade selekciju kako bi samo one najbolje tvari odlazile u krvotok prema srcu!

Danas često čujemo da je netko završio na dijalizi, da su mu bubrezi otkazali i da je umro… a što je s onim netjelesnim u nama? Što je s našim duhom i dušom? Postoje razne teorije o tome kako psiha utječe na tijelo i dušu, a tako i duša na psihu i tijelo! Pa ako danas već govorimo o sveopćoj krizi vrijednosti i povećanom broju depresivnih i suicidnih ljudi, onda možemo reći da je našem društvu, pa i svijetu potrebna hitna dijaliza duše! Ali kao i u svakoj bolesti, potrebna su tri koraka: dijagnostika, prevencije i liječenje!

Ako nešto treba dijagnosticirati, znači da treba prepoznati! Prepoznati i priznati da si na stazama groblja duša koje trče za sjenama u ovoj zemlji kao muhe bez glave; tražeći ugodu, tražeći lagodnost i sve ono što našu dušu osiromašuje i ispražnjava, sve ono što nije hrana za život… Kao i kod ovisnosti, potrebno je priznati pred sobom da trebaš promjenu u svom životu, a za to nam treba iskrenost i istinoljubivost, sloboda i želja za obraćenjem i promjenom!

Po pitanju prevencije, za našu dušu u Božjim očima nikad nije prekasno! Njenu glad i žeđ možemo utažiti molitvom, riječima upućenim Bogu ili šutnjom u prisutnosti Boga! Prevencija je sveta misa, ispovijed i hranjenje duše Tijelom Kristovim. U prevenciju mogu ući i dobra djela i plemenite misli! Sve to našu dušu čini sretnom, a ono što olakšava tu prevenciju je vjera! Ako postoji u nama tračak vjere u Boga, pa makar i dalekog, nedohvatljivog, sve ove stvari ne će nam biti apsurdne. Ovo je u biti najteži korak, jer i kad priznamo da smo suhi, jadni, zalutali, najčešće ostanemo na tome jer se sve u nama buni protiv promjene! Sve u nama želi ostati kako je, odnosno, sve što je zauzeto našom samodostatnosti, našoj sebičnosti, oholosti i površnošću, sve je buntovno i protivi se želji duše jer će tada nastati eksplozija u cijelom biću: bakterije će se morati povući, srce će se morati preobraziti kroz trpljenje i kušnje, a mozak će morati preokrenuti svoje misli i želje od onih pesimističnih i krivih ka optimističnim i plemenitim mislima i željama koje nukaju čovjeka na dobra djela. Ovo je teško, ali ne i nemoguće. Bitno je donijeti odluku i htjeti puninu života!

Klikni like i pridruži nam se:

Treći korak je liječenje ili kurativa J ! To je korak koji je potreban onima koji su duboko „zaglibili“ u svojim užitcima, željama, provodima, ispraznom načinu života i ranjenosti. Liječenje se sastoji od umiranja svemu onome što je dotada bilo bitno. Kao što liječnici kada transplantiraju neki organ, sruše cijeli imunološki sustav osobe kako bi tijelo prihvatilo novi dio, tako i s dušom postoji tretman potpune bespomoćnosti, bijede, jada i krivnje iz koje postoje dva izlaza: ili ćeš izabrati svjetlo ili ćeš izabrati tamu! To je sve što u tom stanju trebaš učiniti! Ako se prepustiš Bogu, zavapiš punim bićem za Njegovim milosrđem, pojuri svome Bogu u zagrljaj, potrči pred Presveti Oltarski Sakrament i osunčaj svoju dušu, vrati joj boju života, vrati joj život! Nakon toga, odi na ispovijed, svetu misu, pričesti se i nahrani, sada svoju gotovo zamrlu dušu, i odluči živjeti u ljubavi, miru, odluči da se ne ćeš dati zarobiti markama odjevnih predmeta, ljudima, stvarima, grijesima… i vidjet ćeš – oblit će te radost, osmijeh će se vratiti na tvoje lice, polet duše bit će nevjerojatan, a ti ćeš biti napokon sretan jer ćeš živjeti kao Božje dijete!

Sve ovo zvuči kao neka seansa, kao neki recept za sreću, no zapravo je sve ovo samo kratko razmišljanje kako bismo se uistinu zapitali kako živimo, zašto i za koga živimo, s kakvim željama i motivima i na kakav način! Stvoreni smo da budemo Božja djeca koja će počivati na krilu svoga Oca koji će nas podići u naručje kad god Ga nakon pada zazovemo! Takav je naš Bog koji nas je stvorio, koji nas ljubi i koji žeđa za nama!

s. Marija Pia Tadijanov

Izvor: bitno.net

U subotu 13. listopada za vrijeme svečane svete mise u 10 sati u katedrali sv. Vida u Pragu beatificirano je 14 franjevačkih mučenika iz 17. stoljeća, blaženi Federico Bachstein i 13 subraće.

Svečanom obredu beatifikacije predsjedao je Papin izaslanik kardinal Angelo Amato SDB, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih. Na misi je bilo 6000 vjernika, 250 svećenika, 4 kardinala te oko 300 franjevaca, a među njima i generalni ministar franjevačkog reda iz Rima fra Jose Rodriguez Carballo OFM. U koncelebraciji je bio praški nadbiskup kardinal Dominik Duka OP, umirovljeni praški kardinal Miloslav Vlk te bivši apostolski nuncij u Češkoj Giovanni Copa.

Franjevci reda Manje braće (OFM) u Prag su došli početkom 17. stoljeća i nastanili su se u samostan koji se nalazi pokraj crkve Gospe Snježne u praškom Novom Gradu. Četrnaest franjevaca došlo je iz različitih zemalja zapadne Europe. Oni su bili pozvani da u Pragu u pretežno protestantskom gradu posluže kao primjer vjerskog života. Bili su doista svijetli znak grada, vrsni propovjednici, a bili su prepoznatljivi i po svom uzornom zajedničkom redovničkom životu unatoč različitim nacionalnostima. Bili su pravo franjevačko međunarodno bratstvo. Bili su primjer drugima i željeli su pokazati da je suživot među protestantima i katolicima moguć. Širili su mir i dobro, ali ne dugo. Očito su po tom dobru ipak nekome bili „trn u oku”. Budući da su bili stranci, nitko ih nije mogao osuditi za nacionalizam. Na pokladni utorak, 15. veljače 1611. Godine, samostan je napalo oko 700 naoružanih osoba. Vrata crkve i samostana bila su zatvorena. Kad su provalili, prvo su upali u crkvu gdje su ubili dva franjevca svećenika. Jedan od njih, fra Juan Martinez, Španjolac, želio je sakriti Presveto na sigurno mjesto. Odsječena mu je desna ruka i odrubljena glava. U sakristiji crkve kao sakristan radio je redovnik imenom fra Giovanni Bodeo. Ni on nije izbjegao smrti. Jednog redovnika našli su kako moli u kapelici pa su i njega ubili. Tadašnji samostanski vikar fra Federico Bachstein pokušao je šestoricu mlade braće spasiti tako što ih je poslao na tavan samostana da se sakriju. No nakon nekog vremena pretresanja samostana, nasilnici nalaze stepenice koje vode na gornji kat samostana. Tako su na tavanu samostana pronašli samostanskog vikara i još nekoliko franjevaca te ih pobili. Tijela četvorice franjevaca bačena su s krova crkve na pločnik. U zvoniku crkve nalaze još trojicu redovnika koji su se tamo bili sakrili. Njih su sa zvonika bacilli u dvorište samostana. Samostan je zatim otuđen i devastiran, liturgijski predmeti uzeti, dokumenti uništeni, a oskvrnut je bio i grob jednog preminulog fratra. Jedini koji je izbjegao smrt, bio je gvardijan, koji je bio odsutan i tako izbjegao pokolj. Masakr – genocid koji je počinjen nad franjevcima do dan danas nije do kraja razriješen slučaj. Samostan je tada bio internacionalan, a među franjevcima mučenicima bilo je Čeha, dvojica Nijemaca, zatim četiri Talijana, te po jedan Francuz, Španjolac i Nizozemac. Prag je 1611. godine bio rezidencijski grad cara Rudolfa II. 80% stanovništva bilo je protestansko. Često je dolazilo do sukoba između protestanata i katolika, jer su protestanti napadali katolike koji su bili manjina, a širila se i mržnja prema Katoličkoj crkvi. Tako su svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici živjeli u strahu i stalnoj životnoj opasnosti. U to su se doba u Bohemiji širile razne protestantske sekte, neprijateljski raspoložene prema katolicima i prema katoličkoj Habsburškoj dinastiji. Mnoge katoličke crkve i samostani u Pragu često su bili na meti napada, pa su tako i bili pljačkani.

Ovi herojski redovnici koji su prolili mučeničku krv žele i nama danas poručiti: “Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju”. (Lk 6, 27) Ubijeni su iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Govori se da su ih pobili lokalni Luterani.

Četrnaest novih blaženika jesu: blaženi Federico Bachstein, vikar samostana, češkog podrijetla, ubijen u pedesetim godinama života; bl. Juan Martinez, Španjolac, franjevac – svećenik, ubijen u četrdesetim godinama života; bl. Simon, Francuz, franjevac – svećenik, ubijen u svojim tridesetim godinama; bl. Bartolome Dalmasoni, Talijan, franjevac – svećenik, bio zadužen za obnovu crkve i samostana; bl. Jeronimo Conde Ares, Talijan, đakon, ubijen u dvadeset i četvrtoj godini života; bl. Kaspar Daverio, Talijan, u dvadeset i sedmoj godini; bl. Jakov iz Augsburga, Nijemac, redovnik, u dvadesetoj godini; bl. Christofer Zelt, Nizozemac, redovnik, kuhar, u sedamdesetoj godini; bl. Ivan Didak, redovnik, u četrdesetoj godini; bl. Giovanni Bodeo, Talijan, redovnik, vrtlar, sakristan, u tridesetim godinama; bl. Emmanuel, Čeh, redovnik, u tridesetim godinama života; bl. Ivan, Čeh, novak, u osamnaestoj godini i bl. Antonio, Čeh, novak, ubijen u dvadesetoj godini života. Njihova su tijela pokopana nakon četiri dana u klaustru samostana, a kasnije u kapelici samostanske crkve gdje i danas počivaju. Proces beatifikacije, koji je započeo još u 17. stoljeću, u prošlosti je iz različitih razloga bio prekinut. U modernoj povijesti, obnovljen je na zahtjev biskupa 1992. godine. Ovo je prva beatifikacija uopće u Praškoj nadbiskupiji i u Godini vjere.

U prvim danima studenoga Crkva nas poziva da podignemo oči, da prolomimo nebo iznad svojih glava i da uperimo pogled s onu stranu, da gledamo zajednicu spašenih, svetih, živu s Gospodinom, da osjetimo njihovu prisutnost i duhovno zajedništvo s nama hodočasnicima. Da u sjećanju, molitvi i nadi očitujemo svoj duhovni odnos s preminulima – piše pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, u uvodniku informativnoga tjednika Octava dies Vatikanskog televizijskog centra.

U nedavnoj zaključnoj poruci Biskupske sinode narodu Božjem podsjeća se da se Isus samaritanskoj ženi ne predstavlja jednostavno kao onaj koji daje život, nego kao darivatelj života vječnoga. Božji dar nije jednostavno obećanje boljega života u ovomu svijetu, nego navještaj da je posljednji smisao našega života izvan ovoga svijeta, u punom zajedništvu s Bogom koje iščekujemo na svršetku vremena – tvrdi pater Lombardi.

Poruka nastavlja podsjećajući da u Crkvi posvema Bogu posvećene osobe, u siromaštvu, čistoći i poslušnosti, trebaju biti svjedoci toga obzora ljudskoga življenja koji nadilazi smrt, svjedoci čekanja ispunjenja koje se nalazi samo s onu stranu našega zemaljskog iskustva. Predivno je zvanje, ali i vrlo zahtjevno – podsjeća pater Lombardi.

Dužno je i potrebno ovozemno zauzimanje, no mora ga hraniti poticajna nada, koja usmjeruje njegov hod prema novoj zemlji i novim nebesima. Bez te nade nije moguća prva ni nova evangelizacija. Podignimo dakle glavu da vidimo Gospodina koji dolazi u pratnji svojih svetaca – potaknuo je pater Lombardi.

Izvor: rv/bitno.net

Zbog velikih kiša ovih dana poplavljeno je marijansko svetište Luján na istoku Argentine. Marijina bazilika nalazi se pod vodom. Rektor bazilike Jose Daniel Blanchoud izjavio je da povijesni i vrijedni predmeti nisu poplavljeni, budući da se nalaze na 1,20 metara visine.

Uprava svetišta nada se da će se voda koja se izlila iz korita rijeke Río Luján uskoro povući, no najavljene su nove padaline za provinciju Buenos Airesa.

Ovo svetište, koje se nalazi 75 kilometara zapadno od grada Buenos Airesa, svake nedjelje posjeti oko 30 tisuća hodočasnika. Nedavno je u procesiji za mlade sudjelovalo više od milijun hodočasnika. Od Buenos Airesa do ovog svetišta dođe se autom za jedan sat. Luján je grad sa 70 tisuća stanovnika. Blažena Djevica Marija ovdje se štuje kao zaštitnica Južne Amerike.

Izvor: Francisko Pavljuk | Bitno.net

Od četvrtka, 20. rujna na portalu www.aleteia.org mogu se čitati katoličke vijesti na pet svjetskih jezika: engleskom, talijanskom, francuskom, portugalskom i španjolskom. U pripremi je prijevod i na arapskom jeziku. Ovaj portal nazvali su «Facebook na katoličkom». Također se može komentirati te postavljati pitanja vezana uz katoličku vjeru. Portal je zamišljen kao socijalna poveznica za dijalog s ljudima koji traže pravu istinu vjere. Tu su i životne i društvene teme. Osnivač portala Aleteia je gospodin Jesus Colina. Ovaj projekt podupire talijanska zaklada za evangeliziranje putem medija (FEM). Riječ Aleteia je stara grčka riječ, koja u prijevodu znači «Istina». Vijesti dolaze od mnogih katoličkih agencija, primjerice američke «Catholic News Agency», zatim francuskog radija “Radio Notre Dame”, “Fides”, … Portal broji 45 suradnika. Osnivač Jesus Colina, inače Španjolac, bio je 1997. suosnivač i do 2011. godine glavni urednik agencije “Zenit”.

Izvor: Francisko Pavljuk | Bitno.net

Novac je jedan od najvećih izvora bračnih problema. Sada je vrijeme da postaneš odgovoran ili odgovorna u rukovanju s novcem, a ne kada uđeš u brak. Sada je vrijeme da počneš štedjeti za stan – ili da ga čak kupiš. Mnogi su mladi ljudi jako rastrošni sa svojim novcem dok se ne vjenčaju, a tada žale što nisu bili malo razumniji. Željeli bi da su živjeli na jednostavniji način.

Janet Luhrs u knjizi The Simple Living Guide (op. Vodič u jednostavniji život) izvrsno primjećuje: Jednostavno življenje odnosi se na život prema vlastitim odlukama. Umjesto da putuješ kroz život kao da ti smjer određuje automatski pilot, ti biraš kako ćeš živjeti…

Koliki god prihod imao, velik ili malen, ti ćeš se odlučno brinuti da veliku većinu zadržiš pod kontrolom. Jednostavan život uključuje novac na računu u banci, a bez minusa na kreditnoj kartici.

Živjeti u punini znači živjeti u bliskosti… snažno povezan s ljudima, mjestima i stvarima u svom životu.

Kada to pojednostavniš, imat ćeš mjesta i vremena da upoznaš i zavoliš osobe na dublji način… Okružit ćeš samoga sebe ljudima koji te vole zbog onoga što jesi u svojoj nutrini, a ne zbog profesionalnog ili kakvoga drugog izgleda koji projiciraš na svijet.

Trošiti umjereno, ulagati mudro, biti darežljiv siromašnima i Crkvi, sve je to dio kršćanskog življenja. Nama kršćanima ništa od toga nije prepušteno izboru. Vrijeme je da započneš primjenjivati svoju vjeru na svoj novčanik. To ti ne će biti samo dobra priprema za brak već i za Kraljevstvo.

Jednostavan život ne tiče se samo novca. Tiče se ujedno i vremena. Janet Luhrs opisuje sveprisutnu “glad za vremenom”: Naša glad za vremenom zapravo je glad za prisnošću. Mnogo je lakše biti zaposlen i užurban nego voljeti i iskreno poznavati samoga sebe i druge.

Kada smo u stalnoj žurbi nemamo vremena da bismo bili osjećajni prema drugima i da bismo se zaista brinuli za njih. Međuljudski odnosi zahtijevaju vremena da bi se njegovali.

Bliskost i veze s ljudima su ono što će nas ispuniti kao osobe. To su stvarnosti koje nose pravu sreću. Ponekada su osobe koje nisu u braku toliko hiperaktivne da ne mogu sjediti na miru dovoljno dugo da bi dale dovoljno značenja odnosu koji stvaraju s drugom osobom.

Jedan je muškarac s nama došao na plažu, ali jedva da smo ga vidjeli. Bio je i ovdje i ondje, vani je otišao trčati, kupiti nešto, vozio je 100 kilometara samo da bi otišao na spoj. On nije mogao mirno sjediti! Mnogi, mnogi ljudi – u braku ili ne – trebaju usporiti i uzeti sebi vremena da “pomirišu ruže” dobroga, tihog prijateljstva. To je zbilja jako važno za psihološko i duhovno zdravlje!

U svoj raspored uvrsti samo nekoliko obveza svaki dan. Radije odaberi da u rasporedu imaš manje obveza nego što možeš podnijeti nego da ih imaš više. Odmori se. Uživaj u tihim večerima provedenima u dugom razgovoru. Život će ti tako biti mnogo ljepši, a isto tako jednog dana i udvaranje.

Preuzeto iz knjige Thomasa G. Morrowa “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti - Vodič za katolike”

Zac Vawter bez noge je ostao 2009. godine. Sudjelovao je u istraživanju u kojem je postao prvi kojem su ugradili bioničku nogu te se popeo na vrh tornja u Chicagu.

Zac Vawter (31) ostao je bez noge u motociklističkoj nesreći, a ovog vikenda ušao je u povijest kao prvi čovjek koji je nosio robotsku nogu koju kontrolira vlastitim umom. S pametnom nogom popeo se na vrh Willisova tornja u Chicagu. Noga reagira na impulse iz mišića u njegovu bedru te aktivira mehanizme u umjetnom koljenu i zglobu, zahvaljujući čemu se mogao popeti na 103 kata visoku zgradu.
- Sve je prošlo odlično. Noga je odradila svoj posao i ja sam odradio svoj dio - rekao je Zac koji je inače programer, piše AP. Trebalo mu je manje od sat vremena za uspon te je ispričao da je ovo napravio kako bi zahvalio svima koji su mu pomagali u rehabilitaciji. Prije nesreće obožavao je trčati te da je mislio da nikad više neće moći biti tako aktivan.
- Mentalno i fizički sam bio spreman za ovaj uspon i osjećao sam se stvarno snažno te sam se bez problema popeo do kraja. Pogled s vrha tornja bio je savršen kraj za ovaj uspon - rekao je Vawter.
Bioničke ruke dostupne su već nekoliko godina, a kako je puno veći broj onih kojima su ostali bez noge, znanstvenici se sve više okreću istraživanju i izradi bioničke noge. Noga koja izgleda kao da je izašla iz SF filma teška je oko 4,5 kilograma te ima dva motora. Joanne Smith s Rehabilitacijskog instituta u Chicagu kaže kako je ovo za njih bio i istraživački projekt. Objašnjava kako su nogu testirali u ekstremnim uvjetima u kojima će se naći jako mali broj njenih budućih korisnika. S te strane, kaže, noga je svoj zadatak obavila fenomenalno.
Kako bi se pripremio za uspon po stepenicama, Zac i znanstvenici proveli su mjesece u podešavanju pokreta noge. Na njegovo bedro postavili su 11 elektroda koje su prenosile podatke u računalo u bioničkoj nozi, nakon čega su njemu 'predali volan'. U testiranju noge mogao je pucati loptu, hodati po dvorani i penjati se po stepenicama.
Nakon što se Vawter vrati u grad Yelm u državi Washington, noga će ostati u Chicagu gdje će znanstvenici nastaviti rad kako bi poboljšali njene pokrete. Kažu kako će ipak trebati pričekati još nekoliko godina da bi se našla na tržištu.
- Daleko smo dogurali, ali imamo još puno posla. Moramo napraviti nogu koja će biti savršena, a ne samo istraživački prototip. Cijeli projekt razvoja bioničke noge vrijedan je 8 milijuna dolara.
Vawter je u istraživanju mogao sudjelovati zahvaljujući kirurgu koji je amputirao njegovu nogu nakon nesreće 2009. godine. Završetke živaca koji bi inače slali signale prema stopalu zašio je na nova mjesta na njegovu bedru. To je bila svojevrsna priprema da može koristiti protezu iako je tehnologija udaljena nekoliko godina.
U humanitarnoj akciji SkyRise Chicago sudjelovalo je oko 3000 ljudi, koji su do vrha tornja morali prijeći 2100 stepenica.

Izvor: 24 sata

Svaki muškarac koji se nije oženio do 35. godine i djevojke koje se nisu udale do 30. godine, morali bi izdvojiti mjesečnu plaću na godišnjoj razini kako bi platili kaznu za neosnivanje obitelji, stoji u projektu "Momački porez".

Makedonska politička stranka Trajno makedonsko radikalno objedinjenje (TMRO) zatražila je uvođenje poreza za neženje jer time želi utjecati na povećanje nataliteta.

Svaki muškarac koji se nije oženio do 35. godine i djevojke koje se nisu udale do 30. godine, morali bi izdvojiti mjesečnu plaću na godišnjoj razini kako bi platili kaznu za neosnivanje obitelji, stoji u projektu "Momački porez".

Stranka smatra da je usvajanje zakona opravdano jer makedonska država ulaže u svakog pojedinca i to joj daje moralno pravo da ga sankcionira putem plaćanja poreza.

U Makedoniji je sve više onih koji odgađaju sklapanje braka, a stopa prošle godine iznosila je 11,1 živorođenih na 1.000 stanovnika.

Autor: K. T.

Izvor: RTL.hr

Ako se ostvare planovi, većina naseljenih jadranskih otoka od Pule do Dubrovnika mogla bi brzim hidrozrakoplovima biti povezana s većim gradskim središtima, ukupno tridesetak luka na našoj obali.
Prijedlog je iznio biznismen Sawo Runjajić, a projekt vodi Aqua Project Group i SF marina, dok avioni pripadaju tvrtki ECA – European Coastal Airlines, tvrtki kćeri ECA-e, Europski obalni zračni prijevoz, registriranoj i u Zagrebu.
Runjajić predlaže amfibijske zrakoplove s 19 sjedala tipa De Havilland Twin Otter DHC-6, koji mogu slijetati na more, ali i na tvrde piste. U prvoj fazi povezali bi Split i Dubrovnik s Korčulom i Hvarom, Visom, Lastovom i drugim otocima, a sjevernije Zadar, Rijeku, Pulu s Malim Lošinjem, Rabom i ostalim otocima. Iz Dubrovnika bi se prema otocima letjelo iz zračne luke u Čilipima i iz Gruža, odakle bi let do Korčule trajao 20 minuta.
Od Splita do Hvara let bi trajao 12 minuta, dok bi se od Splita do Korčule letjelo 20 minuta. Dvije minute više leta trebalo bi od Rijeke do Malog Lošinja. Kasnije ove bi se otoke povezalo s talijanskim gradovima kao što su Brindizi, Bari, Foggia, Ancona, Rimini, Ravena, Bologna, Padova, Trst i Venecija.
Primjerice, iz Ancone do Malog Lošinja let bi trajao samo 32 minute, a od Pescare do Visa 42 minute. Jedan od nedostataka je buka od 85 decibela koju ovi hidroavioni proizvode samo pri polijetanju, s maksimalnom težinom uz najjaču snagu motora. Runjajić sugerira da zrakoplovi polijeću 400 do 500 metara izvan luke, gdje bi se nalazili i pontonski mini terminali, pa buka ne dopirala do obale.

Izvor: Aviokarte.hr

U zimskom redu letenja Zadar je, kao i prijašnjih godina, povezan samo sa Zagrebom i Pulom zrakoplovom Croatie Airlines. Iz Zračne luke Zadar zrakoplov će svakodnevno letjeti za Zagreb iz kojeg je povratni let u 21.10 sati.
Ukinuti su svi međunarodni letovi osim onih koje će do 6. studenog održavati Ryanair: do 3. studenog za Stockholm, a 6. studenog bit će zadnja veza za Charleroi (Bruxelles).
Direktorica Zračne luke Katica Pupić Bakrač iznijela je podatak od 364 tisuća prevezenih putnika, što je 30 posto više u odnosu na prošlu godinu.
Povećanje od 40 posto putnika zabilježeno je u mjesecu srpnju koji je rekorder sezone sa 75 tisuća putnika.
Direktorica zadarskog prometa izjavila je kako u strukturi putnika prednjače putnici iz Njemačke kojih je bilo 55 tisuća. Za Njemačku je prometovalo ukupno osam aviokompanija, a u špici sezone je bilo 27 letova za njemačke destinacije.

Izvor: Aviokarte.hr

Mladi Zagrebačke nadbiskupije pod geslom „Tko ima Boga, ništa mu ne nedostaje“ u srijedu, 31. listopada obilježili su sedmi po redu Holywin. Iza toga imena krije se misno bdijenje uz igrokaze o životima svetaca u organizaciji Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbsikupije kojim se mladi pripremaju za svetkovinu Svih svetih.

Crtica našega života

Bdijenje je započelo misnim slavljem u crkvi Presvetoga Srca Isusova na Šalati koje je predvodio vlč. Odilon Gbčnoukpo Singbo, a pjesmom uveličao Nadbiskupijski zbor mladih. U svojoj homilji vlč. Odilon je govorio o simbolici crtice koja se na nadgrobnim spomenicima nalazi između godine rođenja i godine smrti, napominjući kako ta crtica predstavlja život svakoga od nas. Ta crtica može predstavljati život ispunjen ljubavlju, lijepim uspomenama ili gorčinom, ovisno o pojedincu. Također je istaknuo kako Holywin nije noć kada se okupljamo kako bismo se borili protiv nečega ili nekoga, već je to noć spasenja, noć svjetlosti.

„Svatko od nas svjestan je neizbježne smrtnosti, ali da budem svet imam samo ovaj dan – svaki dan koji mi Gospodin daruje. Da bismo ljubili, imamo možda samo danas, samo večeras. Znajte da postoji milost koja je jača od svih naših grijeha“, istaknuo je vlč. Odilon te mladima poželio sretno pisanje svoje crtice.

Bog uvijek proviđa

Nakon misnog slavlja, okupljeni su se uputili prema dvorani Međubiskupijskog sjemeništa gdje su na duhovit način prikazani igrokazi o sv. Tereziji Avilskoj i blaženim roditeljima sv. Male Terezije – Azeliji Guérin i Ljudevitu Martin.

Prvim igrokazom glumačka postava upriličila je lik i djelo sv. Terezije Avilske pod čijim je geslom - „Tko ima Boga, ništa mu ne nedostaje“ - održan ovogodišnji Holywin. Sv. Terezija Avilska ostat će zapamćena kao prva crkvena naučiteljica. Bit njezina djelovanja je učenje da Bog uvijek proviđa te da Njegov pogled nije pogled suda, već pogled ljubavi.

Dostojniji Neba nego zemlje

Drugi igrokaz prikazao je život roditelja sv. Male Terezije od djeteta Isusa - blaženih Azelije Guérin i Ljudevita Martina. Igrokaz je kroz razgovor dviju mladih djevojaka koje se uobičajeno bave površnim životnim temama prikazao životni put Azelije i Ljudevita čije je poslanje bilo pripremiti vlastitu djecu za Nebo. Njihov životni put bio je posvećen Gospodinu i njihovoj djeci čija je sreća bila ujedno i njihova. Ostat će zapamćeni kao prvi bračni par koji je uzdignut na čast oltara jer „su bili puno dostojniji Neba nego zemlje“.

Upoznati životne uzore

Kako je Holywin događaj koji je uvelike popraćen žrtvom ljudi koji odvajaju svoje vrijeme i ulažu puno truda kako bi mlade uoči dana Svih Svetih pozvali na radosno zajedništvo te im poručili da su i oni pozvani biti sveti, i ove smo godine provjerili kakvi su dojmovi iza u „backstageu“.

Tomislavu Brodariću, utjelovitelju oca Gracijana ovo je četvrti Holywin. Prema njegovu mišljenju ovaj je događaj fenomen koji poziva mlade da, osim u gledanju, sudjeluju u predstavama. Ono što njega inspirira jest duh zajedništva koji se osjeti na probama te velika Božja prisutnost kojom je cijeli Holywin protkan. Blaženoj Azeliji Guérin, odnosno Lari Foretić, bilo je dosta teško uživiti se u ulogu, no potrudila se kako bi ostalima dočarala blažene i svete - njihov život, tko su oni bili te kako su i zašto postali blaženi.

Gordana Backović, Mala Terezija, mogla bi se nazvati pravom veterankom Holywina budući da joj je ovo već peta ili šesta ili sedma godina zaredom :o) No, ona ističe kako je svaka godina jedno novo životno iskustvo. „Stvar je u tome da nam je, iako je teško ponekad surađivati, svima cilj upoznati druge sa životom svetaca, s ljudima koji su bili uzorni te koji bi mogli biti uzor njihovim životima. Ja mislim da malom čovjeku to danas treba“, rekla nam je Goga. Ove godine odabir svetaca je, prema njenim riječima, bio poseban jer nitko ne zna kako i bračni par može biti svet. „Obično se sveci povezuju sa svećenicima, časnim sestrama, a blažena Azelija i blaženi Ljudevit mogu biti uzor onim mladima koji se odluče na bračni život“, zaključila je.

Male olovke u Božjoj ruci

Svoju radost s nama podijelila je i „prva dama“ Holywina, redateljica oba igrokaza Rajka Jelinčić. „Nakon svakog Holywina mislim da smo napravili najgori Holywin, ali me Bog uvijek iznenadi kada mi drugi dođu s komentarima i pohvalama. Onda osjetim radost jer vidim da je to Božje djelo, a ne moje niti ičije od ovih glumaca. Mi smo samo, kako blažena Majka Tereza kaže, ' olovke u Božjoj ruci'. On upravlja, a mi pišemo“, istaknula je.

Zabava za cijelu obitelj

Prikazani igrokazi oduševili su i publiku u kojoj su sjedili pripadnici svih dobnih skupina. U 'oko' nam je zapela mlada obitelj čija su se djeca čitavo vrijeme slatko smijala. „Bilo je jednostavno prekrasno: od rekvizita, kostimografije, scenografije... I humor je bio odličan - istovremeno moderan i istinit do te mjere da te stvarno takne. Predstave su bile jednostavne pa su se čak i moje cure od pet i sedam godina smijale. Pun pogodak!“, rekla nam mama Tina. I malenoj sedmogodišnjoj Antoneli predstave su se jako svidjele, a najbolji dio joj je bio kada je otac Gracijan rekao da je časnoj iščupao ruku (objašnjavajući pritom kako su relikvije sv. Terezije Avilske razasute po cijelome svijetu). Antonela je obećala da će se sljedeće godine ponovno vratiti.

Na samome kraju, okupljenima se obratio vlč. Ivica Budinšćak, predstojnik Ureda i povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, zahvalivši svima na uloženom trudu i vremenu. Povjerenik je istaknuo da je Holywin još jedan poziv više na pravu svetkovinu blagdana Svih svetih te pozvao sve okupljene da ne zaborave na svoju crticu života.

Autor: Martina Andrijević / Ivana Postružin

Imao je „posao iz snova“, karijera mu je bila u usponu, putovao je po cijelome svijetu... No, on je ipak odabrao jedini pravi put. Blagdan Svih svetih 2012. dvadesetšestogodišnjem Elviru Tabakoviću tako je postao osobit dan u njegovom životu. Naime, toga je dana krenuo prema augustinskom samostanu sv. Mihaela u mali bavarski gradić Paring kako bi jednoga dana postao član Augustinaca regularnih kanonika od Windesheima. S Elvirom smo razgovarali dan prije njegova odlaska.

Elvire, radeći kao fotograf za gotovo sve hrvatske novine, a u posljednje vrijeme najviše za magazin Auto klub, živio si vrlo dinamično. Samo u posljednje tri godine prešao si preko 240.000 km putujući svijetom. Uz to, ljubitelj si avanturističkih sportova poput kitesurfinga, snowboardinga, skejtanja itd. No, odlučio si krenuti posve drugačijim putem... Kako si živio prije te odluke?

Tako je, radeći u medijima otvarala su mi se mnoga vrata. Imao sam snimanja sa gotovo svakom poznatom hrvatskom javnom osobom, počevši od predsjednika i drugih vodećih političara pa sve do sportaša, glumaca, pjevača te drugih ljudi iz showbiznisa. Kao fotograf za Auto klub bio sam plaćen da putujem po svijetu bilo na najveće svjetske sajmove automobila, bilo da s ekipom iz redakcije testiramo nove modele vozila. Snimao sam najbrže, najskuplje i najnovije automobile na svijetu. Tri sam puta u vlastitom angažmanu putovao Vespom po Europi, a prošle godine sve do Nordkappa u Norveškoj. Bio sam nekoliko puta u Africi na surfanju po valovima. S kolegom Zvonimirom Jurčićem sam prokrstario kroz čitavu Ameriku od Los Angelesa do New Yorka. Zaista sam živio „punim plućima“. No, ništa me nije činilo trajno sretnim. Neprestano sam tražio nešto više. Čeznuo sam za ispunjenjem sve dok ga nisam pronašao u Bogu, jer samo je u Bogu mir. Zaista se mogu prepoznati u rečenici sv. Augustina: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“

U svojoj životnoj potrazi za Bogom, mnogo si lutao. U srednjoj si bio pravi „buntovnik“. Što je obilježilo tvoj život do odlaska u Zagreb?

Zapravo, ja sam rođeni Kuprešak, premda u Kupresu nikada nisam živio. Do završetka gimnazije sam živio u Osijeku sa svojom obitelji. Majka je iz katoličke obitelji, otac je ateist. Imam i dvije mlađe sestre. Već sam kao dijete imao averziju prema svakom obliku autoriteta. U osnovnoj sam se školi potpuno odmaknuo od vjerničkog načina života. Upisao sam gimnaziju, no želio sam se baviti samo stvarima koje su mene zanimale. Ubrzo sam se od uzornog učenika koji je sudjelovao na brojnim natjecanjima u osnovnoj školi, pretvorio u pravog buntovnog adolescenta. Počeo sam skejtati, svirao sam bas gitaru u bendu “Diverzija”, provodio puno vremena na internetu, a za školu nisam previše mario. No, kako sam se mnogo zanimao za web-dizajn, bio sam član tima na prestižnom natjecanju u web-dizajnu na razini države na kojem smo osvojili prvo mjesto! Nakon Gimnazije, upisao sam studij filmskog i televizijskog snimanja na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu koji nisam završio. Počeo sam dobro zarađivati, mogao sam dobro živjeti, stalno sam napredovao u poslu tako da je studij pao u „drugi plan“.

Da smo te prije nekoliko godina pitali o vjeri, rekao bi da si agnostik. Kako na to gledaš iz današnje perspektive?

U prošlosti sam se želio baviti samo „konkretnim“ stvarima. Znao sam i osjećao da postoji „nešto više“, ali se nisam želio zamarati takvim, meni tada, teško shvatljivim i apstraktnim stvarima. Radije sam se zadržavao u sferi ljudskom oku vidljivih, svjetovnih stvari. No, sva ova zanimljiva iskustva koja sam doživio me nisu ispunjavala. Kada me danas ispituju o najbržim automobilima ili sličnim iskustvima koje na prvi pogled izazivaju divljenje, shvaćam koliko čovjekovi vidici mogu biti uski, koliko čovjek može biti zaslijepljen lažnim sjajem i potpuno krivim i prolaznim ovozemaljskim stvarima. Bog mi je dao milost da sve ovo mogu govoriti iz vlastitog iskustva. Ništa se ne može mjeriti s Božjom ljubavi, jedino ona ostavlja vječan i neizbrisiv pečat u čovjekovu srcu.

Kako si ipak spoznao vjeru?

Nakon bezbroj pitanja i mnogo lutanja u čežnji da nađem istinu, Duh Sveti me „slučajno“ odveo pravim ljudima te kasnije na pravo mjesto – u crkvu. Najveću ulogu oko mog obraćenja odigrao je jedan divni Božji čovjek Mijo B. Sada znam da Bogu ništa nije slučajno. Kroz nekoliko svjedočanstava koje sam osobno doživio u 2011. godini, dobio sam milost da povjerujem. Nakon mnogo sumnjanja i bježanja, i ja sam poput apostola Tome i Petra, shvatio da nemam kamo ići, jer jedino Isus ima riječi života vječnoga (Iv 6, 68). Dugo je to spoznanje klijalo u mome srcu, a ja sam ga, i dalje zaokupljen svjetovnim stvarima, u početku ostavljao po strani. Od travnja prošle godine pa sve do studenog sam potiskivao vjeru koju sam osjetio i doživio, ali krajem godine je Istina prevagnula. Promjena je na meni bila očita, jer sam se svjesno odrekao grešnih sklonosti. Bio sam poput izgubljenog sina koji se vratio ondje gdje pripada. Počeo sam živjeti vjerničkim životom. Redovito odlazim na sv. misu, vjeronauk, odbacujem lažni sjaj ovoga svijeta. I ne činim to samo zato što me Crkva tako uči nego i zato što racionalno uviđam da nauk katoličke Crkve ima savršenog smisla. Ovo sam ljeto sa studentima i članovima molitvene zajednice “Božja pobjeda” pod vodstvom don Damira Stojića ljetovao u mjestu Postira na otoku Braču, te sam sudjelovao i na međunarodnom festivalu mladih – Mladifest – u Međugorju.

No, tvoje obraćenje je značilo radikalan zaokret u tvome slučaju. Ti si odlučio postati svećenik! Kako si i kada odlučio odgovoriti na Božji poziv i postati svećenikom?

Kada sam spoznao da postoji vječnost, uvidio sam koliko je moj prijašnji život bio isprazan, ali istovremeno i koliko sam nezasluženih darova od Boga primio. Znao sam da Bog ima plan za mene i molio sam Ga da me upravi na pravi put. Moja je vjera iz dana u dan napredovala. U tjednu molitve za svećenička i redovnička zvanja, spoznao sam smisao svoga života. Odlazak u samostan prije svega bio je potvrdni odgovor na Božji poziv kojega sam spoznao u srcu. Ne žalim za materijalnim stvarima jer sam u životu dobio sve što sam ikada zaželio. Po miru u srcu znam da sutrašnjim odlaskom u samostan vršim volju Božju.

Kakve su bile reakcije tvoje obitelji, prijatelja i kolega nakon što si im saopćio svoju odluku da odlaziš u samostan u Njemačku kako bi jednog dana postao svećenik?

Naravno, mnoge sam svojom odlukom iznenadio. Mama je bila presretna poput svete Monike, Augustinove majke, jer je praktički izmolila moje obraćenje. Od oca sam doživio vrlo korektnu reakciju s obzirom da je on po vlastitim riječima ateist, no pomogao mi je pri seljenju i ostalim pripremama za ulazak u samostan. Obitelj mi je velika podrška, no, bilo je i poznanika koji su me zvali na telefon i pokušali odgovoriti od svega, no nakon što bi im strpljivo, uz pomoć Duha Svetoga, sve obrazložio odustali su od svakog daljnjeg pokušaja nagovaranja. Pamtit ću i komentar jednog kolege koji je rekao: „Nije baš da inače fotografi postaju svećenici“. Nakon što sam mu odgovorio kako je sveti Petar bio jedan obični ribar, samo je zašutio i zaplakao.

Elvire, odabrao si Hrvatima poprilično nepoznat Red Augustinaca regularnih kanonika od Windesheima. Reci nam nešto više o tom redu.

Pod “Augustince” spadaju dva potpuno odvojena reda - pustinjaci i kanonici. Augustinci pustinjaci koji su prosjački red poput franjevaca, bili su prisutni u Hrvatskoj u srednjem vijeku sve do 18. stoljeća, a za Augustince regularne kanonike nisam uspio naći podatak da su ikada bili u Hrvatskoj. Samostan u Paringu blizu Regensburga u kojeg ulazim pripada obnovljenoj kongegaciji Windesheim čiji je najpoznatiji član Toma Kempenac, autor knjige Nasljeduj Krista. Uzet ću kao usporedbu članove Družbe Isusove. Oni su regularni klerici, a mi smo regularni kanonici što dakle podrazumijeva svećenićko i pastoralno djelovanje, ali i kontemplaciju te javno pjevanu molitvu časoslova na latinskom jeziku. U velikom nizu “slučajnosti” koje su me ranije dovodile u Njemačku, prepoznao sam da me Bog želi upravo tamo. Čudni su putevi Gospodnji!

Za kraj, u Godini smo vjere. Ona je za tebe prepuna simbolike. Što ona za tebe znači?

Godina vjere za mene znači daljnje produbljivanje spoznanja o vjeri. Potrebno je neprestano proučavati i istraživati našu vjeru jer ona nije slijepa vjera, nego mi točno znamo što ona podrazumijeva, ispovijedajući je u molitvi Vjerovanje. Bitno je studirati Katekizam Katoličke Crkve, koji je za mene, nakon Svetog Pisma, drugo najvažnije štivo. Koristim ovu priliku da potaknem i druge mlade ljude na proučavanje naše vjere, posebno one koji možda nisu mnogo znali o Augustincima ili o samom sv. Augustinu koji je i dan danas smatran jednim od najvećih Crkvenih naučitelja. Moramo prvo vjerovati da bismo mogli znati. Svjedočanstva su instrumenti učvršćenja vjere, stoga i ja rado svjedočim da je Isus Krist živi Bog, da je učinio čuda u mome životu i da me pozvao k sebi. Stoga svi zajedno vjerujmo puni pouzdanja u Svevišnjega pošto “Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro.” (Rim 8,28).

Autor: Natalija Bačić

Izvor: Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije

Dragi mladi prijatelji, u sklopu SKACovog programa M&M – tečajevi mladih mladima, s radošću najavljujemo još jedan:

Početni tečaj grafičkog dizajna!


Cilj tečaja je
osposobiti polaznike da uz pomoć računala samostalno oblikuju, uređuju i stvaraju vizualne sadržaje. Stečeno znanje omogućit će samostalnu obradu i manipulaciju fotografija, oblikovanje plakata i posjetnica, dizajniranje logotipa te samostalno izvođenje prijeloma i pripreme za tisak.

Sadržaj programa:
• upoznavanje s teorijskim djelom, osnovni principi dizajna
• stečena znanja primjenjuju se na konkretnim zadacima
• upoznavanje i rad u Adobe programima
Adobe Illustrator /grafičko crtanje i dizajn/
Adobe Photoshop /obrada fotografija/
Adobe InDesign /prijelom stranica i priprema za tisak/

Trajanje tečaja: od 07.11.'12. do 27.2.'13.

Četveromjesečni tečaj u ukupnom trajanju od 30 nastavnih sati, održavati će se u formi blok sata s pauzom, i to srijedom od 20.00-21.45 h, u učionici u prizemlju, Palmotićeva 31.

Ukupna cijena za sva 4 mjeseca održavanja tečaja je 400 kn, odnosno 100 kn mjesečno. Polovica iznosa - 200 kn - uplaćuje se na prvom satu tečaja, 07.11.'12, a druga polovica na početku drugog ciklusa, 09.01.'13.

Uvjet za pohađanje tečaja je posjedovanje prijenosnog računala i naravno: želja za učenjem!

Prijave su do 6.11. na e-mail: vepetrovic@gmail.com

Ovo prenosim sa fejsa BDM Žalosna Špansko.

Od ove godine u organizaciji Ureda za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije pokrenuo se novi projekt Katoličke košarkaške lige. Tako se i košarka, uz nogomet, odbojku i stolni tenis, našla među sportovima, koji pokušavaju zbližiti mlade sportaše.

Tako su se i naši župljani Krešimir A., Marko A., Dominik B., Damjan G., Ivan K., Marijo K. i Matko Š. organizirali te osnovali ekipu za košarku i aktivno se uključili u igru košarke. U našoj župi još postoji malonogometna i krizmanička liga te odbojkaška.

Košarkaška liga igra se po novim pravilima ulične košarke koje je ustanovila FIBA. Istu tu uličnu košarku FIBA misli promovirati kao olimpijski sport već u Rio De Janeiru, pa se može reći i da je ovo bila prva liga u Hrvatskoj koja se odigravala po pravilima mogućeg olimpijskoga sporta.

U ligu se prijavilo 8 momčadi iz različitih župa grada Zagreba. Svaka momčad je mogla prijaviti 6 igrača i 2 trenera, a za svaku pojedinu utakmicu mogu se prijaviti 4 igrača (tri igrača na terenu + jedna zamjena) i 1 trener. Liga se odigravala na terenima 3. gimnazije u Zagrebu, a kasnije u dvorani OŠ Ivana Filipovića. Prva sezona je završila, druga sezona počinje na proljeće, nadamo se s više momčadi i uspjeha.

Ured HBK za mlade obilježava 10 godina rada.
Što će zauvijek pamtiti i na što su sve ponosni, doznajemo od prvog predsjednika Odbora HBK za mlade šibenskog biskupa Ante Ivasa, te triju voditeljica Ureda Dijane Mlinarić, Ivane Petrak i aktualne Ivane Čogelje. Pred njima je i zadnjih mjesec dana, vrhunac za prijave na Svjetski dan mladih. Tim povodom upoznat ćemo dvoje mladih koji su bili volonteri u Madridu 2011, a to će opet biti i u Rio de Janeiru 2013.
Poslušajte i u kojoj župi je zasađeno prvo sjeme buduće Katoličke malonogometne lige Bjelovarsko-križevačke biskupije.