Mladi Bog vas poziva !

Dragi mladi ! Ovo pismo je za vas , i ja sam mladi čovjek i znam kako vam je . Ponekad imate osjećaj da se život ruši kao domine kockice . Ali stanite malo , sjetite se Isusa. Da li je on odustao ? Dali je pobjegao?
NIJE! Nastavio je hoditi za tebe !
Nastavio je dalje za spas tvoje duše !
Nastavio je dalje za pravo svijetlo na ovom svijetu.
Ali ti odustaneš odmah nakon prvog zamaha ovoga života.
Prijatelji , budite otpor protiv struje ovoga surovog svijeta ! Tako je rekao i Papa u miru Benedikt !
Rekao je to vrlo jednostavno , a i slikovito i jako! Zato mladi prijatelju , idi protiv struje , jer struja nosi prema ovisnosti , ljubomori , mržnji , pakosti i dr. Budi drukčiji idi protiv struje ... Budi svjetlo , kreni prema Kristu . Možda vas prijatelji zbog takvih odluka gledaju čudno , ne brinite ništa. I mene su gledali kao da sam pao s Marsa, rugali su mi se . Ali znajte samo jedno "sto učiniste mojoj braći učiniste meni" i znaj još jedno ... ISUS JE TU !
Mnogi današnji mladi traže samo bogatstvo .... slavu.... i ostalo !! Isus nije htio slavu ! Sjeti se samo svadbe u Kani kada je Isus pretvorio vodu u Vino , da li je tada htio slavu? Ne , nije !
Zato mladi prijatelju ,
BUDI DRUKČIJI ! KADA TE DRUGI GLEDAJU ČUDNO , TI SE NASMIJ I SJETI SE .. ISUS JE TU

Karol Wojtyla i Angelo Roncalli bit će upisani u knjigu na drugu uskršnju nedjelju.

Kanonizacija blaženika Ivana Pavla II. i Ivana XXIII. održat će se 27. travnja 2014. u Rimu, odlučio je danas papa Franjo, priopćio je ured za tisak Svete Stolice. Papa Franjo održao je danas u apostolskoj palači konzistorij za proglašenje svetima dvojice papa, Ivana Pavla II. i Ivana XXIII.

Karol Wojtyla i Angelo Roncalli bit će upisani u knjigu svetaca 27. travnja 2014. godine, dakle na drugu uskršnju nedjelju, na dan Božanskog milosrđa. Toga će se dana na Trgu sv. Petra u Rimu okupiti milijuni hodočasnika, a mnogi od njih stići će iz Poljske.

Izvor: VL

Sutra, 1. listopada, obilježava se 151. obljetnica dolaska prvog vlaka u Zagreb i tim povodom Hrvatski željeznički muzej (HŽM), koji se nalazi u Ulici grada Vukovara 47, organizira Dan otvorenih vrata. Toga dana Muzej će biti otvoren za javnost a bit će organizirani i obilasci vanjskog postava u 11.00, 13.00, 15.00, 17.00 i 19.00 sati. Ulaz je slobodan.
Pozivamo novinare da nam se pridruže tijekom jednog od obilazaka te da o tome izvijeste javnost.
Dan otvorenih vrata HŽM-a prvi je u nizu događanja koje od 1. do 25. listopada HŽ Infrastruktura organizira u povodu 5. listopada – Dana Hrvatskih željeznica i 140. obljetnice pruge Karlovac – Rijeka (23. listopada).
Osim sutra, 1. listopada, Hrvatski željeznički muzej Dan otvorenih vrata organizira i u subotu 5. listopada, kada će također uz stručno vodstvo biti moguće razgledati vanjski izložbeni postav parnih, električnih i dizelskih lokomotiva te različitih vrsta vagona.
U povodu 140. obljetnice riječke pruge, zainteresirani posjetitelji moći će 12. listopada uz stručno vodstvo razgledati karlovački željeznički kolodvor i ložionicu, gdje će ih nekadašnji zaposlenici upoznati s nekadašnjim načinom rada u toj radionici koja je dio kompleksa zaštićenoga spomenika kulture. Također, u kolodvoru Brod Moravice postavit će se 18. listopada interpretacijska ploča s važnim detaljima iz povijesti riječke pruge.
U povodu te velike obljetnice riječke pruge i dolaska prvog vlaka u Rijeku iz smjera Karlovca, dana 23. listopada u zgradi elektrovučnog postrojenja Sušak svečano će biti obilježen završetak projekta postavljanja i puštanja u rad izmijenjenog sustava električne vuče na riječkim pružnim dionicama. Program mjerenja kvalitete napona u elektrovučnim postrojenjima koji je u tijeku jedan je od najsloženijih inženjerskih poslova svih sudionika u procesu mjerenja napona.
Tijekom listopada posjetitelji će moći posjetiti FISAIC-ov međunarodni festival puhačkih orkestara u Zagrebu, Varaždinu i Sisku te izložbu »Roč u Zagrebu«, a od 1. do 5. listopada na zagrebačkome Glavnom kolodvoru Udruga Fraktal organizira izlagačko-prodajnu izložbu »Glavno na Glavnom« u sklopu koje će bit izloženi razni etno i eko predmeti i proizvodi te održan bogat kulturno-umjetnički program.
Uprava HŽ Infrastrukture i Udruga željezničara branitelja Domovinskog rata 4. listopada u 10.00 sati na gradskome groblju Mirogoj položit će vijenac u spomen na poginule branitelje željezničare.
Dan Hrvatskih željeznica obilježava se 5. listopada u znak sjećanja na odluku koju je Hrvatsku sabor donio 5. listopada 1990. a kojom su osnovane Hrvatske željeznice te su prvi put sve pruge na području Hrvatske organizirane pod jedinstvenom upravom.
Izvor: HŽ Infra

PRVO JE RIJEČ TIJELOM POSTALA,
SAČUVAO NAS JE U SVOM IMENU,
ZAVESLALI SMO LAGANO,
ALI ODLUČNO NA PUČINU,
UČITELJ JE BIO OVDJE I ZVAO NAS,
PORUČIO NAM JE:“KAO ŠTO SAM JA LJUBIO VAS,
TAKO I VI LJUBITE JEDNI DRUGE!“
PRVI UČENICI „BIJAHU POSTOJANI“,
ŽELIMO IH SLIJEDITI,
ZAMOLILI SMO TE:“KORAKE NAM UPRAVLJAJ
PUTOVIMA MIRA I DOBRA.“
RADOST NAM JE POSTALA POTPUNA,
JER POSTALI SMO ZAJEDNO U KRISTU,
NAUČIO SI NAS U SVJETLOSTI HODITI,
A U DUBROVNIK SMO SADA NA SLOBODU POZVANI.
AMEN!

Dario Šimić, bivši hrvatski nogometni reprezentativac, bio je u četvrtak, 27. rujna u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku gost tribine „Otvoreno o vjeri“ te je u Godini vjere svjedočio o tome kako i kakva mu je vjera u Boga pomagala u sportskoj karijeri te kako i danas iz vjere živi. Voditelj tribine bio je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić.

Impresivna karijera
Dario je rođen kao prvo od troje djece u katoličkoj obitelji, išao u crkvu na misu, primio je sve sakramente na vrijeme i u vrijeme kada to baš nije bilo u društvu prihvatljivo. Kao dijete je osjetio da ima dar za nogomet, sa 16 godina je postao najmlađi debitant u povijesti Dinama, s 20 godina je postao hrvatski reprezentativac, s 23 godine osvojio je broncu u Francuskoj, potpisao za milanski Inter, a san svakog nogometaša je da završi u takvom velikom klubu. Nakon Intera prešao je u Milano, osvojio je dvije Lige prvaka i talijansko prvenstvo. Zatim je prešao u Monaco, natrag u Dinamo i završio karijeru s 34 godine. Ima 100 nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, bio je na tri svjetska i tri europska nogometna prvenstva, neke su od činjenica iz Darijeva života.

Razmišljajući o ulozi roditelja u svom životu rekao je da im je zahvalan jer su mu dali jednu bazu, bili su cijelo vrijeme zajedno živeći prosječno i poštivajući određene vrednote, a to mu je dalo jednu poniznost i stabilnost u životu.

Trenutak kada je doživio Božju blizinu
Svjedočeći da je moguće uspjeti u životu i biti vjernik Šimić je kazao da je čovjeku badava sve, i slava i bogatstvo, ako čovjek nije sretan i ispunjen. Bez vjere čovjek ne može biti do kraja ispunjen. Opisao je jedan svoj krizni period oko 25. godine dok je igrao u Milanu, kada je osjećao pritisak, potištenost, anksioznost i nije vidio svjetlo na kraju tunela. Imao je sve u životu, a nitko mu nije mogao pomoći. Morao je u poslu biti jak kao stijena, a u sebi se nije tako osjećao.

Čitao je knjige Marije Valtorte, mističarke koja je prema svojim viđenjima opisivala dosta detaljno Isusov zemaljski život, imao je i neke molitvenike. U jednom trenutku zavapio je Bogu iz dubine svog bića tražeći da mu nekako pomogne. Osjetio je neku milinu, blizinu, proplakao je. Osjetio da naš Bog nije onaj koji je prije 2000 godina umro na križu i mi sad svi lijepo pričamo o njemu, nego da, ako se čovjek otvori, pomaže mu u konkretnim situacijama života. „Meni je konkretno pomogao i počeo pomagati u mojoj situaciji. Osjetio sam, i to je ono što mi je najljepše bilo, svjetlo na kraju tunela, neko rješenje, put… I bilo mi je bolje. Onda sam htio produbiti svoju vjeru da vidim što se nudi kako bih mogao sam sebi pomoći da mi bude bolje. A to želi svaki čovjek.“

Duhovne vježbe sv. Ignacija su mu pomogle da produbi vjeru
Šimić je ispričao kako je čuo za neke svećenike karizmatike i mise na kojima se moli za zdravlje, a kasnije je i samo pošao na te susrete razumjevši da Bog ne šuti nego se i danas obraća ljudima. Shvatio je da čovjek, ako trenira svoje tijelo treba trenirati i svoj duh da bude jači, a duh je iznad tijela. Počeo je obavljati duhovne vježbe sv. Ignacija koje u svakodnevnici traju šest mjeseci, a sastoje se od toga da se razmatraju biblijski tekstovi kroz šest dana, a sedmi se razgovara s pratiteljem. Doživio je da mu ti tekstovi nešto govore te je počeo plakati, raditi na sebi, razmišljati, stavljati se u neki osobni odnos s Isusom koji govori ljudima, probati osluškivati i otkrivati neke stvari gdje griješi.

Objasnio je da je nekad išao na misu zato što se to radilo u njegovoj obitelji, a onda se to promijenilo i na misu ide susresti se sa živom Bogom. Shvatio je kad se Boga stavi na prvo mjesto onda sve stvari dođu na svoje mjesto i sve bude lakše.

Na početku svog duhovnog puta čovjek bude euforičan i htio bi sve obratiti u pet minuta, a duhovne vježbe sv. Ignacija su mu pomogle da ode u dubinu. Dobio je novi smisao svog života – povjerovao je u živoga Boga koji djeluje u svim situacijama života. To ga je poticalo da bude bolji nogometaš, a ne da bježi u neku duhovnost. Shvatio je da treba slaviti Boga na terenu. Sad kao poznati nogometaš dobiva priliku da slavi Boga tako da kaže: „Da, nogomet je važan, ali nije najvažniji. Prvo je Bog, pa nogomet!“ Više nije išao u život samo svojim snagama, nego je neke stvari predavao Bogu i onda mu je bilo lakše.

O hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji
Šimić je govorio i o tome što je njemu značilo igrati za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. „Tek kad sam se malo odmaknuo od karijere shvatio sam da je uspjeti kao nogometaš velika privilegija i to je veliki Božji dar. Igra za reprezentaciju Hrvatske u onom vremenu poslije rata je neponovljiv osjećaj, nikad više neće biti tako. Dobili smo mladu državu, krenuli smo, još je bilo ratno stanje, to je bio takav naboj. Neću vam spominjati što je za nas značila Francuska 1998. godine, kad smo vidjeli ljude kako se vesele i koliko im to puno znači, pa onaj doček – sve je to neopisivo.“

Novac i slava mogu uništiti mladog sportaša
Govoreći o životu sportaša kazao je da veliki broj sportaša jako loše živi. Ne završavaju većinom srednju školu, brzo završavaju karijeru, tek dva posto ih uspije. Izazovi s kojima se jedan sportaš susreće su jako veliki. Naveo je svoje iskustvo da kad je zaradio prvi veliki novac mislio je da je najbogatiji na svijetu i da može sve. To mladog čovjeka može doslovno uništiti. Novac i slava čine neke prilike, približavaju poroke i ako čovjek tu nije stabilan, onda je jako velik problem.

Brak treba čuvati
Naglašavajući vrijednost čuvanja braka svim sredstvima jer smatra da ga se isplati čuvati, o čemu često govori svojim prijateljima, mladima okupljenima na tribini, preporučio je predbračnu čistoću jer će tako moći puno bolje izabrati svog ženidbenog druga koji će im biti od velike pomoći u daljnjem životu.

Učiti djecu od početka da su oni ljubljena Božja djeca
Žive kao svi i odgajaju troje djece, koja znaju da on ima novaca i da je poznat. Onda im mora objašnjavati da se oni sami moraju izboriti za svoj život, da im tata neće rješavati probleme. Ponašanje muža i žene je od presudne važnosti , ako se oni dobro slažu i poštuju i pokazuju to svojim djelima, onda neće ni jabuka pasti daleko od stabla.

„Ono što bih ja želio za svoju djecu je to što ih od početka učim – da osim ovog mame i tate imaju i na nebu mamu i tatu. Mi kao roditelji možemo pogriješiti, a oni ne. Molim za svoju djecu i mislim da imam to pravo da oni osjete konkretnu molitvu i ljubav Isusa. To je meni bila velika prekretnica i to želim njima usaditi od početka – da su oni ljubljena Božja djeca. Kad te netko pita tko si – odgovor je da si ljubljeno Božje dijete. To im nastojim usaditi da imaju tu jednu snagu na koju će se moći osloniti od početka. A siguran sam da je djecu puno lakše odmalena to učiti nego kasnije to ispravljati.“

Šimić je također govorio o važnosti mise koja je susret sa živim Bogom potvrđujući i da tome uči svoju djecu. Spominjući osobnu molitvu rekao je da je već šest godina u duhovnim vježbama, nekad mu to ide bolje nekad lošije. Posvjedočio je da se isplati uložiti vrijeme u molitvu jer je onda čovjek puno produktivniji, bogatiji, veseliji, sretniji.

Angelina Tadić| www.dubrovacka-biskupija.hr

Na svečanom misnom slavlju u pulskoj Areni koje predvodi Papin izaslanik prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato blaženim je proglašen hrvatski svećenik i mučenik za vjeru sluga Božji Miroslav Bulešić.

Nakon pjesme “Gospodine smiluj se” biskup porečki i pulski Dražen Kutleša zamolio je Papinog izaslanika da proglasi blaženim Miroslava Bulešića, nakon čega je ukratko predstavljen lik i životopis toga hrvatskoga mučenika kandidata za beatifikaciju. Biskup Kutleša je istaknuo, kako je jedini povod za nasilje koje je dovelo do Bulešićeve smrti bila činjenica da je Sluga Božji bio kršćanin i svećenik. Drugih objašnjenja nema, ni političkih, ni etničkih. Stoga njegovi progonitelji nisu imali nikakav drugi povod za opravdanje svoga zlodjela. Sveto je umro praštajući iz sveg srca svim svojim neprijateljima i progoniteljima. Svoj je mučenički život prikazao kao dragovoljnu žrtvu za Crkvu Božju, rekao je biskup Kutleša.

Kardinal Amato svečano je zatim pročitao apostolsko pismo pape Franje i proglasio vlč. Miroslava Bulešića blaženim. Nakon čitanja bule na latinskom i na hrvatskom jeziku otkrivena je velika slika Miroslava Bulešića. Relikvijar novoga blaženika, tkanina natopljena krvlju, na liturgijski prostor donio je blaženikov brat Josip Bulešić. Relikvijar je predao porečko-pulskom biskupu u miru Ivanu Milovanu, za čijeg je mandata dovršen postupak za proglašenje blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića. Biskup Milovan relikvijar je predao kardinalu Amatu, koji ga je potom blagoslovio, te mu iskazao čast, a narod je pjevao svečanu zahvalnu pjesmu “Budi hvaljeno”. Blaženikovu sliku je otkrio Petar Matika iz Žminja, a Marko Grgić, župljanin župe sv. Antuna na čijem se teritoriju i događa proslava beatifikacije, podignuo je zastavu u čast novom blaženiku.

U koncelebraciji na svečanoj misi beatifikacije su svi hrvatski biskupi, biskupi iz susjednih zemalja, redovnički poglavari te više od 670 svećenika. Na misi pjevaju zborovi grada Pule, zatim zbor iz rodne župe Miroslava Bulešića, te pjevači iz župa Trviž, Žminj i Umag. Ukupno je oko 210 pjevača kojima ravna preč. Rudi Koraca, pročelnik dijecezanskog vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu. Na kraju mise, nakon završetka popričesne pjesme, biti će izvedena i novoskladana himna blaženome Miroslavu Bulešiću.
U liturgiji u Areni dominira crvena boja – simbol mučeništva, te motiv ljiljana koji je preuzet s mladomisničke štole Miroslava Bulešića – kao simbol čistoće i nevinosti.

(ika/bitno.net)

VUKOVAR/TOVARNIK – U utorak, 8. listopada 2013. godine obilježit će se 22. obljetnica mučeničke smrti vlč. Ivana Burika. U sklopu obilježavanja bit će održana peta Memorijalna utrka Vukovar - Tovarnik u spomen na vlč. Burika i 663 mučenika crkve u Hrvata, koja će započeti u 10.00 sati u Vukovaru na ušću rijeke Vuke u Dunav ispred križa "Žrtvama za slobodnu Hrvatsku". Planira se da će sudionici na cilj – Groblje sv. Križa u Tovarniku stići u 13:30 sati, a tada će uslijediti polaganje vijenaca i zajednička molitva na mjestu masovne grobnice i kod spomen-poprsja i groba svećenika Burika.

Program obilježavanja održat će se u organizaciji: Vukovarsko – srijemske županije, općine Tovarnik, Maraton kluba Hrvatski sokol – Osijek i Udruge dr. Ante Starčević -Tovarnik.

Medijski pokrovitelji: Hrvatski Katolički radio, Hrvatski radio Vukovar, Slavonski radio, Osječka televizija, Vinkovačka televizija, Slavonsko–baranjska televizija, Glas Slavonije.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik

Objavljujemo rezultate natječaja literarnih i likovnih radova koje je raspisalo Udruženje salezijanaca suradnika na temu: Jedan dan u oratoriju!
Rezultati su navedeni prema kategorijama/godištima:

Prva kategorija (učenici od 1. do 4. r. OŠ)
1. Braslav Pervan, Zagreb
2. Josip Lončarić, Zagreb
3. Ante Prolić, Split

Druga kategorija (učenici od 5. do 8. r. OŠ):
1. Elena Nikolić, Split
2. Josip Toplak, Zagreb
3. Karla Medenjak, Zagreb

Treća kategorija (učenici srednjih škola)
1. Tin Broz, Zagreb

Četvrta kategorija (mladi do 35 godina) - nije bilo odgovarajućih radova

Peta kategorija (odrasli stariji od 35 godina):
1. Gordana Veršić, Rijeka - nagrada za najbolju priču
1. Vesnica Lojen, Zagreb - nagrada za najbolju meditaciju

Šesta kategorija (likovni radovi mlađe djece):
1. Martin Živičnjak, Zagreb
2. Iva Jelić, Zagreb
3. Nuša Ranilović, Zagreb

Nagrade će biti uručene prigodom završne proslave obilježavanja 100. obljetnice dolaska salezijanca u Hrvatsku u Zagrebu, 13. listopada 2013. godine.

Izvor: http://www.uss.hr/news/1045-rezultati-natjecaja-jedan-dan-u-oratoriju.html

Povodom 75. obljetnice smrti i 20. obljetnice proglašenja blaženom, u subotu, 5. listopada 2013. u zagrebačkoj katedrali održat će se svečana proslava blagdana sv. Faustine Kowalske. Svečanost će započeti pobožnošću u čast Božjeg milosrđa u 14.30 sati, nastaviti se euharistijskim slavljem u 15 sati koje će predvoditi pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, te završiti štovanjem relikvija svetice.

Istoga dana, od 10.30 sati u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici bit će susret štovatelja Božjeg milosrđa iz cijele Hrvatske. Susret će biti prigoda da se zajednice koje njeguju istu duhovnost međusobno upoznaju i razmijene iskustva u širenju štovanja. Po završetku prijepodnevnog dijela programa na koji su pozvani i svi zainteresirani, sudionici će se uputiti na zajedničku proslavu blagdana sv. Faustine u zagrebačku katedralu.

Proslavu blagdana "svetice Božjeg Milosrđa" i mističarke, sv. Faustine (25. 8. 1905. - 5. 10. 1938.), koja je svijetu prenijela poruku Božjeg milosrđa, organizira Koordinacija zajednica, pokreta i udruga štovatelja Božjeg milosrđa koju između ostalog čine: Družba sestara Milosrdnog Isusa – Pula; Udruga Radnici Milosrdnog Isusa – Pula, Vodnjan; Zajednica štovatelja Božanskog milosrđa - Pula, Vodnjan i Rijeka; Zajednica štovatelja Božjeg milosrđa „Male duše“ – Split; Zajednica Kraljice Mira - Split, Zajednica Božjeg Milosrđa - "Malo Djelo Milosrđa za nerođene" – Omiš; Pokret Božanskog Milosrđa – Ovčara; Treće Srce – Karlovac, Mala Jelsa; Zajednica štovatelja Božjeg milosrđa – Retkovec; Udruga Misionari Milosrdnog Isusa te Zajednica štovatelja Božjeg milosrđa župe sv. Josipa – Trešnjevka, Udruga Milosrdni Isus - Zagreb; Tješitelji Milosrdnog Isusa župe sv. Blaža – Zagreb, Pokret Krunice za obraćenje i mir – Siget, Zajednica Faustinum – štovatelja Božjeg milosrđa župe BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea, Trnovčica i dr., te duhovnici zajednica: fra Tomislav Cvetko OFMConv – koordinator, vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog Milosrđa, fra Smiljan Kožul, duhovnik Pokreta Krunice za obraćenje i mir, fra Nikola Rožanković, OFMConv, duhovnik Udruge Radnici Milosrdnog Isusa – Pula, p. Andrzej Wośko SCJ, duhovnik zajednice Faustinum – štovatelja Božjeg milosrđa župe BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea, Trnovčica. (jv)

U organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora, te pod pokroviteljstvom Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, 5. i 6. listopada 2013. održat će se 52. planinarski križni put na trasi Noršić Selo - Sveta Jana - Krašić. Katehezu i svetu misu u župnoj crkvi sv. Ane u Svetoj Jani u subotu 5. listopada predvodit će vlč. Ivica Budinščak, povjerenik za mlade. Kateheza započinje u 19 sati, nakon toga slijedi sveta misa, te cjelonoćno klanjanje.

Završno euharistijsko slavlje u nedjelju 6. listopada u 18 sati u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću predvodit će vlč. Tomislav Markić, biskupski vikar za laike.

Beatifikacija istarskog svećenika Miroslava Bulešića bit će 28. rujna u pulskoj Areni.

Za dolazak u Pulu preporuča se izlaz s Istarskog Ipsilona: Vodnjan Jug ili izlaz Šijana (Pula). Ulazeći u Pulu treba pratiti pravac Riva, odnosno Amfiteatar. Parkiralište za autobuse je predviđeno na Ulici 119. brigade (Ul. Sv. Petra) i na prostoru uzduž te ulice (od Veslačkoga kluba prema Velom Vrhu). Autobusi će na tom određenom mjestu parkirati, ostaviti hodočasnike i čekati ih do odlaska. Taj parking za autobuse je od Arene udaljen cca 500 metara. Očekuje se oko 220 autobusa, a ako bude potrebno osigurani su dodatni parkirni kapaciteti, na koje će volonteri preusmjeriti autobuse.

Za automobile s akreditacijom predviđeno je parkiralište Karolina, koje se nalazi neposredno uz samu Arenu, a svima ostalima koji dođu s automobilom preporučuju se ostala parkirališta u gradu, kojih u blizini ima dovoljno.
Arena se otvara u 7.30 sati, uvodni program počinje u 9.30 sati, a svečano euharistijsko slavlje u 11 sati. Ulazak u Arenu bit će moguć od 7.30 nadalje. Nesmetano će se moći ulaziti i tijekom trajanja predprograma.
Na ulazu u Arenu treba pokazati ulaznicu. Četiri su ulaza u Arenu i svaki od njih je označen svojom bojom: crvena – zelena – plava - žuta, pa je potrebno potražiti ulaz koji je označen bojom koju se ima na ulaznici. Unutar Arene nema označenih mjesta, svatko zauzima mjesto po izboru. Ulaz broj tri, označen plavom, predviđen je za one grupe koje su se prijavile nakon 1. rujna. Te će grupe biti smještene na prostoru iznad Arene odakle se može bez poteškoća pratiti slavlje u Areni. No, ukoliko bude moguće, i te grupe će biti puštene u Arenu na ulaz broj tri.

Osobe s invaliditetom i njihova pratnja, bez obzira na boju karte, ulaze na ulaz broj 1, označen crvenom bojom jer je taj ulaz tehnički prilagođen osobama s invaliditetom.
Za ulazak u Arenu vrijedit će uobičajene sigurnosne mjere kao i na svim velikim skupovima, što znači da će biti zabranjeno unošenje oštrih predmeta, staklenih boca, alkohola, većih kišobrana, te sve ono što bi moglo biti opasno za hodočasnike u Areni.

Redari će na ulazima zbog sigurnosti moći izvršiti sigurnosne provjere. Dopušteno je unositi transparente i zastave, ali uz dužni obzir da se neodgovornim korištenjem ne ometa normalno praćenje programa drugim hodočasnicima.
Svima koji budu došli na proslavu beatifikacije bit će podijeljen Liturgijski vodič, po kojem će se moći pratiti liturgijsko slavlje, a to će svakome ostati kao vrijedna uspomena na taj lijepi događaj.

Svećenici ulaze u Arenu s akreditacijom i odlaze na mjesta za njih pripravljena, na prostoru ispred oltara, gdje će se obući i pripremiti za koncelebraciju, i tu čekaju početak koncelebracije. Kardinali i biskupi doći će u Arenu u svečanoj procesiji iz crkve Sv. Antuna.

Napominje se također da obred ima svoje dostojanstvo, pa se u 11 sati kada počne misa očekuje mir i sabranost u Areni.
Još je jedno prijevozno sredstvo predviđeno toga dana za hodočasnike, vlak - koji u tom slučaju ima jednu izvanredno jaku simboliku; naime, na dan Bulešićeva ukopa u Lanišću, mnogo je ljudi htjelo tome nazočiti, no kako bi ljude spriječili u pokušaju odlaska u Lanišće, vlak koji vozi iz Pule prema Buzetu, po naredbi vlasti, toga dana nije stao na nijednoj stanici u Istri.

Na dan beatifikacije vlč. Miroslava Bulešića iz Buzeta za Pulu, osim 2 redovne željezničke linije, prometovat će i jedan izvanredni vlak, koji iz Buzeta kreće prema Puli u 6.15. Druge dvije linije, jedna ranija i jedna kasnija prometovat će prema uobičajenom voznom redu. Karte je moguće već sada kupiti na prodajnim mjestima HŽ-a.

Dolazak na beatifikaciju prijavile su župe iz svih biskupija u RH, nekoliko iz Bosne i Hercegovine i jedna iz Slovenije. (IKA)

Brojni hodočasnici ističu kako ih se u Međugorju najviše dojmila pobožnost klanjanja Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Od 1. listopada klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu bit će utorkom od 21 do 22 sata, a ne više srijedom, kao do sada. Tako će župljani i hodočasnici moći sudjelovati u pobožnosti Klanjanja utorkom i subotom od 21 do 22 sata te četvrtkom nakon večernje svete mise.

Danas u 18 sati održat će se sastanak Katoličke odbojkaške lige u Zagrebu.
Sastanak će biti u pastoralu sportaša u Branjungovoj.
Tamo će se znati kada počinje liga i sa koliko ekipa.

U tijeku su prijave za prvopričesničku i krizmaničku katoličku malonogometnu ligu Zagreb, a prijave traju sve do 10. listopada, dok bi početak lige bio 12. listopada!

U kategoriju prvopričesnika spadaju dječaci 2002. godište i mlađi, a u krizamnike dječaci 1998. godište i mlađi.

Više informacija možete dobiti na mail: kmnl.zagreb@gmail.com!

O njima se malo piše.

Irkinje prva prepreka hrvatskoj reprezentaciji

Hrvatska ženska nogometna reprezentacija ovoga tjedna u Sinju igra prvu utakmicu kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Kanadu 2015. godine.

Nogometašice Irske prve su suparnice Hrvaticama u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a susret će se odigrati u Sinju u četvrtak 26. rujna 15:30 sati.

Reprezentacija se pod vodstvom izbornice Marije Margarete Damjanović okupila u nedjelju u Zagrebu, a smještena je u hotelu Sv. Mihovil u Trilju.

Izbornica Damjanović pozvala je za ovu akciju sljedeće 22 nogometašice:

Doris Bačić (Arsenal Ladies), Ivana Vrdoljak (Split), Vanesa Zlosa (Osijek), Maja Joščak (Osijek), Violeta Baban (Osijek), Matea Bulut (Osijek), Martina Šalek (Osijek), Izabela Lojna (Osijek), Kristina Nevrkla (Osijek), Martina Čop (Rijeka Jack pot), Valentina Stipančević (Rijeka Jack pot), Sara Klarić (Rijeka Jack pot), Andrea Martić (Rijeka Jack pot), Ana-Marija Kalamiza (Split), Gabrijela Gaiser (Agram), Helena Hercigonja Moulton (Dinamo Maksimir), Iva Landeka (USV Jena), Allison Scurich (Sand), Sandra Žigić (SAD), Katarina Kolar (Zaglebie Lubi), Kristina Šundov, Martina Mandir (Mladost Nević polje).

Uz izbornicu Damjanović, u stručnom stožeru reprezentacije su i treneri Zvonko Kolak i Drago Naranđa, trener vratarki Zlatko Božić, kondicijski trener Hrvoje Matijević, a tehnička podrška su dr. Darija Granec, fizioterapeutkinja Tajana Katnić, ekonom Verica Medved, tajnica reprezentacije Lana Ivančić-Jozić te voditelj reprezentacije Darko Kolesarić.

Raspored utakmica kvalifikacijske skupine 1 za odlazak na SP 2015.:

26.9.2013., Sinj, 15:30: Hrvatska - Irska
26.10.2013., Sesvete: Hrvatska - Slovačka
30.10.2013. Njemačka - Hrvatska
27.11.2013., Osijek: Hrvatska - Njemačka
9.4.2013. Rusija - Hrvatska
8.5.2014. Slovenija - Hrvatska
14.6.2014. Irska - Hrvatska
19.6.2014. Slovačka - Hrvatska
13.9.2014. Hrvatska - Slovenija
17.9.2014. Hrvatska - Rusija

U SKAC-u počinju prijave za novu generaciju polaznika programa cjelovite kršćanske formacije Effata, za studente i mlade radnike koji žive ili rade na području Zagreba i okolice.

„Effata“ je cjelovit višegodišnji program koji ima namjeru stvoriti poticajno okružje i konkretno vodstvo mladima u njihovom duhovnom sazrijevanju. Program nudi odgovor na potrebe mladih za modernijim pristupom te im omogućiti da dobiju potrebnu informaciju, pronađu stvarnu zajednicu sebi sličnih, produhove svoju mladost i tijekom studija izrastu u ljudskoj i kršćanskoj zrelosti.

Prolazeći ovaj program, mladi će razvijati svoju osobnost, zaživjeti duhovnost, naučiti se donošenju dugoročnih odluka, učvrstiti se u povjerenju, provjeriti se u prijateljstvima, stasati u mudrosti i oplemeniti svoju mladost koja je za izvornu duhovnost najbitnije životno doba.

Tijekom trogodišnje formacije prolaze se tri etape. U prvoj godini naglasak je na naravnoj ljudskoj zrelosti: upoznavanju i afirmiranju vlastite osobnosti. Drugu godinu tema je cjelovita duhovnost, u sklopu koje sudionici prolaze i Ignacijeve duhovne vježbe u svagdašnjici te tijekom treće godine sudionici prolaze složeni program treninga koji ima za cilj osposobiti ih za društvenu angažiranost, kako bi lakoćom mogli odgovarati na izazove koje novo vrijeme od njih traži.

Program se odvija tijekom cijele akademske godine kroz dva susreta tjedno: jedan susret je zajednički, u formi predavanja ponedjeljkom u 20 sati, a drugi je rad u trajnim mladim grupama u vremenu po dogovoru grupe.Treća sastavnica programa pretpostavlja minimalni, ali redoviti sustavni osobni rad.

Osim redovitih susreta, formirane grupe su, prema mogućnostima, aktivne i kroz druge inicijative, druženja i zabave, te ih se u istom sklopu, prema vlastitom nangućima, uvodi i u iskustva socijalnog apostolata, kao i u posebne duhovne programe kao što su duhovne obnove i vježbe, hodočašća, te ih se na koncu, kroz posebne stručne treninge priprema za društvenu angažiranost. Osim plenarnog i grupnog dijela, za usvajanje vrijednosti i vrlina nužno je usvojiti metodu individualnog rada na sebi.

Male zajednice su povlaštena mjesta evangelizacije.

U velikim otvorenim zajednicama pojedinac se često gubi i tek prividno nekome pripada. Mladom čovjeku potrebna je čvrsta i stalna zajednica kojoj pripada istinski, koja misli na njega, koja ga zna potražiti i koja ga zamjećuje u svakoj njegovoj dimenziji. Takva zajednica ga podiže i veseli, bodri ga u njegovim poteškoćama i veseli se njegovim pobjedama. Ona ga čuva od bezvoljnosti i trajnije obamrlosti, kao i od lutanja stranputicama. Svatko od nas ima potrebu za grupom prijatelja koja će pitati za tebe i potražiti te kad te nema. U grupama će se raspravljati, prakticirati stečeni uvidi, te u međusobnom obogaćivanju dijeliti iskustva osobnog rasta.

Prijave za upis:

Za prvu godinu upisu su upravo otvoreni i trajat će do 13. listopada, a predstavljanje programa za polaznike prve godine je u ponedjeljak 14. listopada u 20 sati, te uvodno predavanje tjedan dana kasnije, 21. listopada – do kada će biti oformljene trajne grupe, i kada će započeti redoviti ciklus tema.

Broj mjesta je ograničen do 140 novih polaznika.

Za prijavu je potrebno pravovremeno detaljno ispuniti prijavnicu.

Nositelj programa: SKAC palma
Koordinator programa: Tim za Effatu
Plenarni dio programa:
kroz prvu godinu pater Ivan Mandurić - Ike,
kroz drugu godinu pater Antun Volenik -Tuna.
Voditelji grupa: mladi osposobljeni koordinatori s iskustvom u radu s grupama.

Sve informacije možete dobiti na e-mail: skacpalma@gmail.com ili na broj telefona 01/4803-007.

Posljednja dva događaja u nedjelju, 22. rujna, dana provedenoga na Sardiniji, u Cagliariju, papa je Franjo posvetio susretu s predstavnicima iz svijeta kulture, na Regionalnom papinskom teološkom fakultetu, a potom s tisućama mladih. Poruka koju je ostavio jest da na budućnost valja gledati hrabro i su nadom ukorijenjenom u vjeri u Boga, te u kulturi koja promiče rasuđivanje, blizinu i solidarnost.

Nije želio održati akademsko predavanje, nego glasno razmišljati o tri ključne riječi: o razočaranosti, rezignaciji i nadi. To je Sveti Otac istaknuo predstavnicima svijeta kulture na Sardiniji, tumačeći odlomak iz Evanđelja koji govori o učenicima iz Emausa na povratku iz Jeruzalema. Kako su oni bili razočarani, izgubljeni i žalosni zbog Isusova preminuća, tako je i današnji čovjek razočaran zbog krize koja je uzdrmala njegove temeljne sigurnosti, krize koja je – prema Papinim riječima – izvor opasnosti, ali i prigoda.

"Na tu se stvarnost može reagirati rezignacijom i pesimizmom, koji, međutim, vode do jedne vrste paralize uma i volje. Ili se pak može pobjeći od stvarnosti i oprati ruke od svega. Takvo ponašanje izgleda 'pragmatično', ali zapravo zanemaruje krik pravde, čovječanstva i društvene odgovornosti, te vodi do individualizma, licemjerstva, ako ne i do neke vrste cinizma. Međutim, ne samo da postoji put koji valja prijeći, nego nas upravo povijesni trenutak u kojemu živimo potiče na traženje i pronalaženje putova nade, koji našemu društvu otvaraju nove obzore. A u tomu je uloga sveučilišta dragocjena" – istaknuo je Sveti Otac.

Prvo je Papino razmišljanje bilo upravljeno na sveučilište kao mjesto rasuđivanja. "Važno je tumačiti stvarnost gledajući ju u lice. Tumačiti stvarnost, ali i živjeti ju, bez straha, bez bijega i katastrofičarskih misli. Svaka je kriza, pa tako i ova aktualna, prolaz, porođajni bol koji podrazumijeva napor, teškoće, trpljenje, ali koji u sebi nosi obzor života, obnovu, snagu nade" – rekao je papa Franjo te dodao da rasuđivanje nije slijepo ni improvizirano; ono se ostvaruje na temelju etičkih i duhovnih mjerila, obuhvaća preispitivanje o onomu što je dobro, te se oslanja na viđenje čovjeka u svim njegovim dimenzijama.

To je temelj koji podupire nadu, poput kulture blizine koja se također razrađuje na sveučilištu.

"Riječ je o kulturi dijaloga koja ne izjednačuje razlike i pluralizme, a što je jedna od opasnosti globalizacije, niti ih pretvara u razloge za sukob, nego otvara za konstruktivno suočavanje. Rasuđivanje stvarnosti, prihvaćajući trenutak krize, i promicanje kulture susreta usmjeravaju prema solidarnosti koja je temeljni čimbenik obnove našega društva" – istaknuo je Papa. "A sveučilište pripravlja i za solidarnost. Neće biti budućnosti ako ne budemo svi znali biti solidarniji" – rekao je papa Franjo.

Nada je bila ključna riječ o kojoj je Sveti Otac govorio i tisućama mladih koji su ga čekali prije njegova povratka u Rim. Ozračje slavlja podsjetilo ga je – kako je rekao – na Svjetski dan mladeži u Riu. Mladi su mu iznijeli svoje strahove za budućnost, dvojbe o vjeri, ali istodobno istaknuli i da su spremni od svojih životâ učiniti nešto veliko. Tako je uspostavljen razgovor koji je Sveti Otac obogatio i osobnim sjećanjima.

"U mladosti se događa da doživimo neuspjehe i osjećaj nezadovoljstva" – rekao je Papa odgovarajući na niz pitanja, te ih pozvao da svatko razmisli o svojim neuspjesima. "Iskustvo je to koje obeshrabruje" – dodao je. "Što tada učiniti? Prije svega, ne dopustiti da nas svlada pesimizam, jer vidjeti mladu osobu bez radosti, vrlo je zabrinjavajuće. A ponajviše, ne valja tražiti utjehu kod trgovaca smrti" – istaknuo je Papa te dodao – "Naprotiv, valja hrabro izići iz sebe, bez jadanja, i povjeriti se Isusu, kao što je učinio Petar na Galilejskom jezeru kada je rekao: Na tvoju riječ bacit ću mreže."

"Teškoće vas ne trebaju prestrašiti, nego potaknuti da idete naprijed" – rekao je Sveti Otac potičući mlade da Isusove riječi osjete kao da su upravljene njima. "Krenite na pučinu i bacite mreže, mladi na Sardiniji! Budite sve poslušniji Gospodinovoj Riječi; upravo On, Njegova Riječ, i nasljedovanje Njega, čine plodnim vaše zauzimanje u svjedočenju."

"Međutim, nasljedovanje je Isusa zahtjevno; to znači ne zadovoljiti se, nego hrabro težiti višemu. Kada se sve čini u zastoju, kada nas uznemiruju osobni problemi, kada nema odgovora na društvene probleme, nije dobro predati se. Put je Isus: valja ga pustiti da uđe u našu „lađu“ te s Njime krenuti na pučinu! On je Gospodin! On mijenja izglede života. Vjera u Isusa vodi do nade koja ide dalje, do sigurnosti utemeljene ne samo na našim osobinama i sposobnostima, nego na Božjoj Riječi, na pozivu koji dolazi od Njega" – rekao je Sveti Otac okupljenim mladima te istaknuvši na kraju da su i oni pozvani biti ribari ljudi, potaknuo ih je da ne oklijevaju kako bi život utrošili u radosno svjedočenje Evanđelja, posebno svojim vršnjacima.

Izvor: Radio Vatikan

Postoji li put od bankara do redovnika i koliko je on dug jedini zna Ivan Vuković, 28-godišnji diplomirani ekonomist iz Požege. Mladi Požežanin nakon završetka željenog ekonomskog studija dobio je posao u jednoj banci u Zagrebu.


"Mračna" glazba i odjeća

Bankarska služba činila mu se idealnom. Uz to imao je dobro društvo i prijatelje, izlazio je, družio se, slušao punk i rock, svoju omiljenu glazbu, odlazio na koncerte. Život u metropoli za mladog zaposlenog čovjeka bilo je nešto što se samo poželjeti može.

Međutim, počeo je osjećati da to nije ono što ga potpuno ispunjava. Bio je tradicionalni vjernik, u crkvu je išao više iz običaja.

–Život je bio više bez Boga nego s njim. Živio sam kao i svi mladi, ali osjetio sam da mi nešto nedostaje. Robovao sam svome tijelu kao i većina mladih. A onda sam odlučio da ću se pomoliti kako bih se toga riješio. Majka mi je dala molitve sv. Josipu kojem se ona molila za mene dok sam studirao, a da to nisam ni znao. Počeo sam njemu moliti jednu tridesetnicu da mi pokaže neki put. I tijekom te molitve Bog me oslobađao od mnogih stvari tako da mi npr. televizija više ništa nije značila, prestao sam slušati "mračnu" glazbu kakvu sam redovno slušao, više mi izgled i oblačenje nije bila presudna stvar – ističe Ivan koji je nakon toga krenuo na nedjeljne mise u župu Svete obitelji u Zagrebu. Tu ga je jedna djevojka pozvala da se priključi mladima župe u molitvi. Počeo je ići i običnim danima na misu te češće na ispovijed.

–Bog mi je postao najvažniji u životu. Osjetio sam da mi on daje veliki unutarnji mir. Na poslu je znalo biti dosta stresnih situacija, ali bez obzira na sve to ja sam u sebi uvijek osjećao duboki mir. On je postao moja najveća radost. S vremenom se u meni počelo nešto rađati. Osjetio sam da nešto Bog od mene traži. Nije mi u početku bilo jasno što je to točno. Jednom mi je kolegica s posla rekla da ju podsjećam na njezina brata svećenika. Sve sam više počeo razmišljati o duhovnom pozivu – kaže Ivan koji se o tome posavjetovao i s majkom.

Dao otkaz

Želio je biti siguran da to od njega Bog traži te je lani u veljači dao otkaz i otišao u Francusku, u ekumensku zajednicu iz Taizéa gdje je tri mjeseca volontirao i molio se.

–Na blagdan Gospe voćinske 21. kolovoza moja je starija sestra išla pješice u Voćin s namjerom da svoju žrtvu prikaže za moj poziv, što ja nisam znao. No, istog dana na misi u katedrali u srcu sam osjetio da me Bog zove u svećenike i više nikada nisam si postavio to pitanje - kaže Vuković.

Habit oblači nakon dvije godine u Italiji

Donedavni poslovni čovjeka ističe kako je "trebalo samo odlučiti kamo ću krenuti."

– Oduvijek me privlačio franjevački red. Nakon što sam otišao na jedno hodočašće u Padovu gdje sam imao jedno duhovno iskustvo na grobu svetoga Leopolda Mandića, to bio pravi znak da odaberem franjevce kapucine - prisjeća se Ivan, koji je krajem prošle godine otišao u postulaturu samostan franjevaca kapucina u Rijeku. Svoju formaciju i školovanje od rujna nastavljam u Italiji, u jednom njihovu samostanu kraj Padove, a za dvije godine trebao bi polagati privremene redovničke zavjete i obući redovnički habit.

Dragi roditelji,

Od sada svakim ponedjeljkom, srijedom i petkom od 8˙00 do 12˙00 sati u prostoru Krijesnice dežura naša Nikolina.

Čekate na pregled ili nalaz u bolnici? Imate obaveze koje ne možete odgoditi, a ne možete ići s djetetom?
Umjesto čekanja u bolnici i odgađanja obaveza dođite s Vašim djetetom u udrugu Krijesnica, Prilaz Gjure Deželića 50, gdje će se Vaše dijete moći igrati, a Vi opustiti.
Ostavite vaše dijete provjerenoj stručnoj osobi koja je spremna brinuti se o vašoj djeci i s kojom će kvalitetno i bezbrižno provesti vrijeme.

Radujemo se vašem dolasku!

Na početku akademske godine Zaziv Duha Svetoga Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodit će u srijedu, 2. listopada, euharistijsko slavlje sa zazivom Duha Svetoga – „Veni Sancte Spiritus“ u zagrebačkoj katedrali, s početkom u 19 sati.

O dođi Duše Presveti
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.

Povodom Međunarodnog hodočašća obitelji
Predstavi svoju obitelj papi Franji
Papinsko vijeće za obitelj ovih je dana pokrenulo tri projekta za djecu i mlade kojima oni mogu dati svoj doprinos Međunarodnom hodočašću obitelji na grob sv. Petra koje će se 26. i 27. listopada 2013. održati u Rimu, i to bez obzira hoće li djeca moći sudjelovati na samom hodočašću, javlja Informativna katolička agencija.

Predstavi svoju obitelj papi Franji

Prvi projekt je likovni natječaj s temom: „Predstavi svoju obitelj papi Franji". Namijenjen je djeci od 3 do 11 godina. U likovnom natječaju djeca su pozvana poslati papi Franji crtež vlastite obitelji - kako je oni vide i doživljuju. Svi crteži koji pristignu Papinskom vijeću bit će poklonjeni Papi, a najljepši će biti prikazani na danima hodočašća i objavljeni u časopisima za djecu izdavačke kuće San Paolo – "Il Giornalino" i "G-Baby".

Crtež mora biti na papiru formata A4 te ga treba poslati do 30. rujna u elektroničkom obliku kao privitak na adresu: roma2013@family.va. U tekstu poruke obavezno je navesti ime, prezime i dob djeteta, te državu iz koje dijete potječe.

Postani fotograf za papu Franju

Drugi projekt je fotografski natječaj: „Život u... HD-u! Postani fotograf za papu Franju", a otvoren je za djecu i mlade od 12 do 18 godina, kojim su mladi pozvani da Papinskom vijeću za obitelj pošalju najljepše fotografije koje sami snime na temu: „Što za tebe predstavlja život u punini – tj. život 100%".

Fotografije do 15. listopada 2013. treba podijeliti na Facebook stranici Papinskog vijeća za obitelj. Najupečatljivije fotografije će biti prikazane u nazočnosti pape Franje na događanjima Međunarodnog hodočašća obitelji, u subotu 26. i nedjelju 27. listopada 2013.

Talenti obitelji

Treći projekt Papinskog vijeća za obitelj je glazbeno-umjetnički odabir s temom: „Talenti obitelji", a namijenjen je za mlade od 18 do 32 godine. Oni su pozvani da Papinskom vijeću za obitelj pošalju glazbene priloge (pjesme, animacije i skečeve) na temu: „Radost biti obitelj". U natjecanju mogu sudjelovati samostalni pjevači, bendovi i drugi umjetnici.

Prijedloge treba poslati do 30. rujna 2013. na adresu elektroničke pošte: roma2013@family.va. Odabrani prijedlozi bit će uživo izvedeni na „Festivalu glazbe i kršćanskog svjedočenja" koji će biti održan u subotu 26. listopada na Piazza del Popolo u Rimu od 14 do 17 sati, a više se o projektima, kao i o glazbenom festivalu može pročitati na mrežnoj stranici Papinskog vijeća za obitelj.

Autor: IKA i pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije

"Premijera" redatelja Nikole Kostelca iz 1957., "Don Kihot" redatelja Vlade Kristla iz 1961., "Peti" redatelja Pavla Štaltera i Zlatka Grgića iz 1963., "I videl sem daljine meglene i kalne" redatelja Zlatka Boureka iz 1964., "Zid" redatelja Ante Zaninovića iz 1964., "Muha" redatelja Aleksandra Marksa i Vladimira Jutriša iz 1966., "Između usana i čaše" redatelja Dragutina Vunaka iz 1968. te "Idu dani" redatelja Nedjeljka Dragića iz 1969. filmovi su iz Nacionalne filmske zbirke Hrvatskoga državnog arhiva koji će se, u sklopu Filmskoga četvrtka, 19. rujna od 18 sati prikazati u Hrvatskome državnom arhivu.

Kiša pada i sivilo se nadvilo nad gradom...
Možda je vrijeme da ostaneš doma, odmoriš se i preskočiš ovaj dan ???
Nitko ti neće zamjeriti
Ja ću ipak navući jaknu, uzimam gitaru i krećem gore da još jednom otvorim srce...
Srce koje se još uvijek bori sa svojim mutnim vodama ali radosno poskakuje jer je napokon predano u ruke Gospodina ..
Srce koje se uči voljeti , OPROSTITI , prihvatiti i postati ono pravo Božje srce.
Znam da moja vojska ne spava, vojska Krista gdje su žene i muškarci generali u isto vrijeme...
Gdje zajedno stoje s krunicom u borbi za duše !!!
Penjem se već u mislima na ta čudesna Kamenita i vidim sva ta poznata i nepoznata lica koja su odlučila provesti večer s presvetom Majkom u molitvi...
Sretan sam u tom trenutku jer sam doma... sa svojom obitelji.. s Vama
Jedva čekam 20 00 h .

Humanitarni koncert za 25-godišnju mladu učiteljicu Ivanu Dan iz Suhopolja, koja je prije 6 mjeseci doživjela teški moždani udar, održat će se u četvrtak, 19. rujna, u Caffe night baru “Oko” u Špišić Bukovici s početkom u 21 sat. Ivana je od ožujka prikovana za bolnički krevet, nepokretna je i ne može govoriti. Nakon dva mjeseca boravku u šok-sobi u Zagrebu, trenutačno se nalazi na rehabilitaciji u Krapinskim toplicama te joj je prijeko potrebna financijska pomoć za potrebe skupog liječenja i terapija koje prima za oporavak od moždanog udara. Koncertom se želi pomoći Ivani i njenoj obitelji koja se nalazi u iznimno teškoj životnoj i financijskoj situaciji. Na humanitarnom koncertu “Za Ivanu” nastupit će Bonita band, Grupa “San”, Black Tattoo i Jeansi. Cijena ulaznice je 15 kn, a sav novac prikupljen od ulaznica donirat će se Ivaninoj obitelji za potrebe liječenja. Budući da joj je svaka pomoć iznimno potrebna, molimo sve koji su u mogućnosti da s bilo kojim iznosom pomognu Ivani Dan. Broj njenog tekućeg računa koji je otvoren u Zagrebačkoj banci je 2360000- 3223836764. (www.icv.hr, Facebook)

Svake godine na europskoj razini održava se susret isusovaca u formaciji – EJIF (European Jesuits in Formation). Ove godine to je bilo u Mađarskoj, od 27. srpnja do 18. kolovoza. Susret se obično sastoji od tri dijela: prvi je upoznavanje i prezentacija provincija, drugi je radionica na određenu temu, a treći osmodnevne duhovne vježbe. EJIF je jedan od „europskih projekata“ Družbe Isusove te mu je cilj upoznavanje i izgradnja zajedništva mladih isusovaca, što otvara perspektive za međunarodnu apostolsku suradnju. Na susretu je našu Hrvatsku pokrajinu Družbe Isusove predstavljao skolastik Hrvoje Juko. O susretu donosimo izvještaj p. Dermota O'Connora, tajnika predsjednika konferencije europskih provincijala p. Johna Dardisa.
Delegati su stigli u Budimpeštu 27. srpnja. Bilo je 24 delegata (uključujući koodrinacijski tim) iz Mađarske, Španjolske (3), Francuske, Italije (2), Ujedinjenog Kraljevstva, Hrvatske, Slovačke, Poljske (5), Egipta, Njemačke, Sjeverne Belgije, Švedske, Malte, Portugala, Irske, Ukrajine i Indije. Početni dio je održan u Kući dijaloga u Horánszky u. i započeo prezentacijom provincija. John Dardis, predsjednik Europske konferencije provincijala, bio je prisutan na ovim zasjedanjima sa svojim socijem, Dermotom O'Connorom. Tamás Forrai, provincijal Mađarske, predslavio je 31. srpnja svečanu misu u obližnjoj isusovačkoj crkvi u Máriau. P. Dardis je propovijedao i njegovu homiliju je na mađarski prevodio Levente Harai, socij mađarske provincije. Nakon mise slijedio je prijem u dvorištu s prilikom susresti brojne članove mađarske provincije i laike suradnike. Sljedećeg dana bila je prilika posjetiti grad te je dan završio divnim krstarenjem na Dunavu s večerom na brodu.
Michael Paul Gallagher, rektor kolegija Bellarmino u Rimu i profesor emeritus na Gregorijani započeo je svoju radionicu sljedećeg jutra. Zasjedanje prvog dana bilo je otvoreno drugim skolasticima, drugim suradnicima redovnicima i laicima. U središtu tema radionica bio je problem evangelizacije u sekularnoj kulturi. Michael Paul je naglasio važnost mašte u shvaćanju kulture i ilustrirao svoje izlaganje s nekoliko isječaka filmova Terrenca Malicka. Tijekom ovih dana delegati su se morali boriti s temperaturama koje su se penjale iznad trideset stupnjeva. P. Gallagher zaključio je radionicu s vrlo zanimljivim zasjedanjem o mislima Johna Henrya Newmana.
Delegati su se 6. kolovoza preselili u Dobogóko za duhovne vježbe te na svoju radost bili zatečeni hladnijim temperaturama usred šume. P. Severin Leitner, asistent p. Genarala za Središnju i Istočnu Europu, vodio je duhovne vježbe. Pomogli su mu trojica drugih duhovnika: Dermot O'Connor, Macin Baran i Janos Lukács. Izbori za novu koordinacijsku komisiju održani su 14. kolovoza. Po povratku u Budimpeštu održano je zasjedanje s ciljem temeljite evaluacije. Sve u svemu, bilo je korisno iskustvo te se mora priznati ogromna zasluga koordinacijskoj komisiji i našim mađarskim domaćinima za njihovu divnu gostoljubivost.

izvor: Isusovci.hr

U subotu, 14. rujna, na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, svoje prve zavjete u Družbi Isusovoj položio je novak Dražen Volk. Do sada je kao svećenik pripadao Riječkoj nadbiskupiji, a s prvim zavjetima inkorporiran je u Hrvatsku pokrajinu Družbe Isusove. Zavjete je položio u novačkoj kapelici sv. Stanislava u Splitu, na Manušu, pod svetom Misom koju je predvodio p. Ante Tustonjić, provincijal. U koncelebraciji su još bili, iz kuće, p. Stipo Balatinac (magister novaka), p. Radojko Karaman (socij magistra) i p. Franjo Pšeničnjak. Poseban Draženov gost je bio don Jenko Bulić, ravnatelj sjemeništa u Splitu, kolega sa studija iz Rima, a prisustvovali su i don Vjenceslav Kujundžić, župnik s Mertojaka gdje je Dražen povremeno pomagao na župi, don Tomislav Ćubelić, župnik sv. Duje i p. Marijan Steiner, profesor s Jordanovca. Na zavjetima su bili i Draženovi roditelji, brat sa suprugom, skolastik Hrvoje Mravak, te Vinko Maroević, koji je predvodio pjevanje, Nedjeljko Crnčević, naš sakristan i naše sestre milosrdnice: Ljerka, Vilka i Darija.
Sam čin zavjetovanja obavljen je prije svete Pričesti. Naime, nakon što se pričesti predvoditelj svete Mise, on uzme hostiju i drži je pred zavjetovanikom koji izgovara formulu zavjeta. Na taj se način želi posebno pokazati kako se u Družbi zavjeti polažu pred samim Gospodinom. Nakon zavjeta uslijedila je pričest zavjetovanika i predavanje formule zavjeta na potpis p. Provincijalu. Potom su se pričestili ostali svećenici, a zavjetovanik je pričestio prisutne vjernike. Sveta Misa je protekla u radosnom i pobožnom tonu, a nakon nje uslijedio je svečani ručak za goste.
Ovom prilikom zahvaljujemo se svima koji su pomogli pri ovoj svečanosti, a napose onima koji su molili za Dražena i ostale novake, a što i dalje želimo i za što se preporučujemo.

Izvor: Isusovci.hr

Ljubav majke prema djetetu nadilazi genetske križaljke, a to ističe Michelle Sie Whitten dok grli svoju 10-ogodišnju kćer Sophiu, koja je rođena s kromosomom viška.

Whitten je inače izvršna direktorica Zaklade za Down sindrom u Denveru, Colorado, te je sretna što može pomoći poboljšati život ljudima s tim sindromom. Na to je posebno potiče njezina kći, koju je odlučila roditi iako su joj liječnici savjetovali da prekine trudnoću.

U Zakladi u Denveru svi se drže gesla da ljudi s Downom nisu osobe s invaliditetom, već su to osobe s drugačijim sposobnostima. Zaklada se bavi prikupljanjem financijskih sredstava, pružanjem medicinske skrbi, obrazovanja i zastupanja osobama s Downom.

“Mislim da sam rođena s genom za pravdu. Od sve moje braće i sestara, uvijek sam se ja zauzimala za drugu djecu na igralištu, a posebno sam osjetljiva na diskriminaciju“, prepričava Whitten.

Najveći izazov u životu bila joj je trudnoća u kojoj je otkriveno da beba ima Down sindrom. Zbog niza mogućih zdravstvenih komplikacija za dijete, liječnik joj je sugerirao da prekine trudnoću.

No, ona je odlučila sama istražiti o čemu se radi. Otkrila je da ljudi s tim sindromom dožive i 50 godina i više, a da smrtnost i nije tako velika kao što joj je liječnik rekao. Sve to, kao i susreti s djecom koja imaju Down, potakli su Whitten da za svoju kćer izabere život.

„To je bila hrabra odluka unatoč zastrašujućim nepoznanicama. Imala sam puno pitanja, bojala sam se da će moje dijete biti bespomoćno, kako će se snaći u školi, u društvu, i što kad ja ostarim, a ona ostane sama... Upravo to nepoznato me najviše plašilo, zamišljala sam sve najgore“, prisjeća se Whitten.

Danas ne može zamisliti svoj život bez kćeri.

“Ona je tako veliki dar, otvorila mi je oči u puno stvari te je smatram svojim blagoslovom“, rekla je Whitten.

Sophia ima i sedmogodišnjeg brata Patricka. Whitten kaže da tek kad je imao 5 godina, pitao je kako to da je njegova sestra drugačija.

"Patrick i Sophijini prijatelji u školi prihvatili su je jer nisu isprva ni primijetili da je drugačija. Nije bilo nikakve oznake, ona je bila Sophia i nitko ništa nije ispitivao, ponašali su se prema njoj kao i prema svakom drugom djetetu, pa se i ona tako ponašala. Jako je volim, volim njezin karakter i kako iznenađuje druge“, ističe Whitten.

Stoga, ova hrabra majka upućuje poruku svima koji imaju djecu s Downom:

1. Normalno je da se bojite.
2. Nemojte to uljepšavati ni prikrivati.
3. Sva djeca su izazov.
4. Ne umanjujte svoja očekivanja.
5. Usmjerite ih prema uspjehu.

Dodatna ohrabrujuća vijest je da je američka država Sjeverna Dakota prva zabranila pobačaj na temelju Down sindroma. Sve to pomoći će društvu da prihvati one s posebnim potrebama.

Izvor: Laudato/lifenews

Liga se igra na terenima u Kušlanovoj i počinje u subotu 21.9.2013.
Blagoslov terena bit će u subotu 21.9.2013. u 11 sati.
Snimka će biti objavljena na yutube kanalu Davor Seljan u ponedjeljak 23.9.2013.

Rick Hansen u kolicima je završio nakon prometne nesreće koju je doživio s 15 godina. Ovaj je paraolimpijac možda najpoznatiji po "Man in Motion World Touru" - inspiriran Terryjem Foxom, 21. ožujka 1985. iz Vancouvera je krenuo na put oko svijeta. Cijela je avantura trajala 26 mjeseci i nakon 40 000 km kroz 34 države na četiri kontinenta konačno se, 22. svibnja 1987., vratio u Kanadu. Zahvaljujući medijskoj pažnji prikupljeno je 26 milijuna dolara namijenjenih istraživanju i liječenju ozljeda leđne moždine.

Izvor: index.hr

PRIČA IZ VELIKE BRITANIJE

Jasvinder Sanghera je osnivačica i generalna direktorica Karme Nirvane, britanske organizacije koja pruža podršku žrtvama prisilnog braka i drugih oblika zlostavljanja na temelju povrede tzv. obiteljske časti. Organizaciju je pokrenula nakon što je i sama skoro bila žrtva 'dogovorenog braka'.

Organizacija Karma Nirvana pomaže onima koje obitelji prisiljavaju na brak protiv vlastite volje. Njih ima u raznim dijelovima svijeta, pa i u europskim državama - iznenađujuće mnogo. Sangera kaže da u Velikoj Britaniji na liniju pomoći primaju čak 600 poziva i muškaraca i žena mjesečno!

Sestra joj se zapalila jer se nije htjela udati

"Organizacija Karma Nirvana je rođena iz mog osobnog iskustva. Kada sam imala 14 godina, majka mi je pokazala sliku jednog muškarca. Rekla mi je da je to osoba s kojom ću se vjenčati i da sam mu obećana još kada sam imala osam godina. Ja sam to odbila, što je nosilo kao posljedicu moje isključivanje iz škole sve dok nisam pristala na taj brak. Kada sam napunila 16 godina, pobjegla sam od kuće da bih dokazala da se neću udati za tog stranca. Nakon toga, moja obitelj me se odrekla i tako je već 32 godine. Ali, trenutak kada sam se počela baviti ovom temom dogodio se nakon samoubojstva moje sestre Robine, koja se zapalila kada je imala 24 godine zato što je isto tako bila prisiljena na udaju. Tada sam se prestala skrivati i odlučila sam javno progovoriti o svojim i njenim iskustvima", kaže Sangera u intervjuu za Deutsche Welle. Otkriva da je jedna od sedam sestara, te da su sve njene sestre bile prisiljene na brak.

Sangera kaže da joj je pokretanje organizacije postalo gotovo kao misija u kojoj je željela prenijeti poruku svijetu da se ovo događa, usprkos tome što je rođena u Velikoj Britaniji. Svi slučajevi kojima se bave u njenoj organizaciji Karmi Nirvani su osobe koje su rođene u Velikoj Britaniji. Dvije trećine njih dolazi iz južnoazijskih zajednica – iz pakistanske, indijske, bangladeške i hindu zajednice, a ostatak čine kurdska, iranska, afganistanska i somalijska zajednica u Britaniji.

"Ako uzmemo samo za primjer liniju pomoći na nacionalnoj razini, trenutno primamo oko 600 poziva i muškaraca i žena mjesečno. Britanska vlada u Londonu ima službu za vraćanje osoba s britanskim državljanstvom koje su prisiljene na brak ili postoji rizik da će biti prisiljene, natrag u Britaniju. Prema službenim statistikama vlade, svake godine uspiju vratiti oko 300 pojedinaca. Trećina njih je ispod 17 godina, a najmlađi slučaj kojim su se bavili je imao dvije godine. Njihova linija prima na tisuće poziva svake godine", otkrila je Sangera.

'Ne usude se kritizirati kulturu od straha da ih nazovu rasistima'

U Karmi Nirvani se, kaže, nikada ne miješaju u obiteljske poslove jer "ne možeš ni pokušati u posredovanju između članova obitelji u ovakvim slučajevima". Uglavnom žrtvama mogu pomoći da pobjegnu, da im pronađu hitan smještaj, ili ih zastupaju ako su mlađi od 16 godina da budu smješteni u starateljske obitelji.

Na pitanje što je s tvrdnjama da je prisiljavanje na brak dio tradicije, Sangera odgovara da treba razlikovati dogovoreni brak i prisilu.

"Nemam problem sa tradicijom ugovorenih brakova na koje osoba ima puno pravo pristanka ili da ga pak odbije. Osoba mora biti starija od 16 godina i biti psihički sposobna da donese takvu odluku. Ono s čime se ne slažem jest kada se ne traži pristanak osobe koja se vjenčava, kada je očevidno da postoji prisila. Nije dovoljno da nešto bude kulturno prihvaćeno da bi zaista bilo i prihvatljivo. Počinitelji se kriju iza tradicije, a stručnjaci se ne usude kritizirati kulturu, jer strahuju od toga da će ih nazvati rasistima, tako da se drže podalje od nje. Ono što moramo raščistiti jest to da postoji jasna razlika između ugovorenih i brakova na koje je netko prisiljen. Prvi su tradicija, drugi predstavljaju zlostavljanje", poručuje Sangera.

Izvor: http://www.haber.ba/vijesti/svijet/56882-kad-sam-imala-14-majka-mi-je-pokazala-sliku-osobe-za-koju-se-moram-udati.html

Jenna Presley, čije je pravo ime Brittni Ruiz povukla se iz porno industrije nakon što je prihvatila Isusa Krista kao svog Spasitelja. Bivša porno zvijezda se sprijateljila s Rachel Collins, članicom XXXChurch organizacije koja joj je pomogla upoznati ljubav Božju dok je ona bila uključena u pornografiju.

Brittni je započela u porno industriji kada je bila na fakultetu i snimila stotine filmovima u svojih sedam godina karijere. Ona kaže da je u početku pristala na posao jer se osjećala voljena od producenata i agenata koji su joj govorili da je lijepa i da će postati zvijezda. Za vrijeme dok je bila u porno industriji Brittni se osjećala poput robota i bez emocija zbog toga što je radila, a nekoliko puta je i pokušala samoubojstvo.

"Osjećala sam se tako beznadno i prazna iznutra da sam se okrenula drogi i alkoholu kako bi "riješila" svoju bol i kako bi me lakše prošli ti osjećaji." rekla je u intervjuu sa Collins.

Žena koja je godinama bila uključena u prostituciju, striptiz i porno filmove sada je novo stvorenje u Kristu. Brittni je otkrila da njena želja da bude voljena nije bila ispunjena slavom koju joj je pornografija donijela. "To nije vrijedno toga", a to će reći i drugim ženama koji su uključeni u industriju. "Vratila bih najradije sve natrag." Vrlo je zahvalna što je srela Collins i XXXChurch organizaciju, koja joj je pomogla ukazujući na ljubav koju Isus ima za nju. "Nikad nisam osjetila ljubav u svom životu i tražila sam je na svim pogrešnim mjestima" kaže Brittni. "Napokon sam naišla na bezuvjetnu Božju ljubav i nikad se neću vratiti."

XXXChurch je organizacija koja nastoji pomoći onima koji su uključeni u porno industriju kako bi pronašli Isusa Krista. Collins kaže da je cilj ove organizacije dovesti "ove nevjerojatne žene do saznanja da netko brine i da ih voli." Oni posjećuju konvencije i skupove porno industrije i donose ženama sitnice poput kave i Biblija u nadi da mogu s njima stvoriti prijateljski odnos i uputiti ih do autora prave ljubavi.

"Uvjereni smo je punina života dostupna svima, pa smo ustali protiv protiv prihvaćenih normi o seksualnim ponašanjima i pornografiji znajući da su nada, iscjeljenje i pravo zadovoljstvo unutar dosega za svakoga od nas." kažu na web stranicama organizacije. XXXChurch također pomaže i muškarcima i ženama da se oporave od ovisnosti o pornografiji, te podiže svijest o štetnosti i posljedicama pornografije u ljudskim životima.

Izvor: http://www.samopismo.net/2013/09/poznata-porno-glumica-prihvatila-isusa.html#sthash.IB83Tqm4.dpuf

Nihad Isić (17) rođen je sa cerebralnom paralizom i sa roditeljima, ocem Muhamedom (55) i majkom Mehidom živi u Brčkom od 120 KM dječijeg doplatka i 60 KM novčanih sredstava namjenjenih za usluge „tuđa njega“. U požaru koji je prije nekoliko dana zahvatio i dom njegovog brata izgorila su mu električna invalidska kolica, vrijedna 12.000 KM, koja mu je poklonila IX OŠ Maoča.

Za Nihada i njegove roditelje koji su, također, teški bolesnici, ovo su najteži momenti u životu.

- Jedno dijete mi je bolesno, nisam imao sredstava da ga pošaljem u srednju školu u Brčko. Živimo od dječijeg doplatka, a za moje lijekove, neophodno je od 120 do 150 KM, jer sam teški srčani i plućni bolesnik, demobilisani borac bez primanja, a žena bivša radnica fabrike „Interplet“ Brčko, koja je takođe na Zavodu za zapošljavanje. Drugi sin koji se tek oženio, u požaru je izgubio sve i ostao bez krova nad glavom,a radi na dnevnice ako ga neko pozove. Taj dan kad sam vidio da gori kuća mog sina onesvijestio sam se i završio u Hitnoj. Ne znam kako ćemo dalje, kad i ovako teško živimo i nemamo ništa“, kroz suze priča Muhamed, i na bubnju od veš mašine, na improviziranom ognjištu, miješa džem od šljiva.

U alternativnom smještaju u naselju Prutače na broju 23 C, zatičemo mladog Nihada kako viri kroz prozor i gleda šta se napolju dešava. Odmah je obukao i gornji dio trenerke bh. reprezentacije i s nestrpljenjem i nadom da će mu ova priča donijeti bolju budućnost sjeo da se slika.

- Želim da nastavim školovanje, ali moj babo nema mogućnosti da me vozi u Brčko. Sad više nemam ni kolica, nemam ni internet, isključen nam je, a to mi je bio jedini "izlazak u svijet“. Molim sve ljude dobre volje da ako mogu pomognu mi, da makar kupimo kolica, kaže Nihad.

I dok Nihad sa sjetom u očima gleda u nas,majka iznosi kutije lijekova koje koriste ona i muž.

- Borili smo se koliko smo mogli, išao je u osnovnu školu i poklonili su mu kolica i kompjuter, sada dalje ne možemo da ga šaljeno. Nismo u mogućnosti i sad i taj nesretni požar, sve nam je odnio. Hvala vam kad ste nas posjetili, jedino ste vi nakon ove teške nesreće došli. Još niko od prestavnika vlasti nije došao, kao ni iz Centra za socijalni rad. Mi ovdje živimo zaboravljeni od svih - žali se Mehida.

Broj žiroračuna

Svi koji žele pomoći porodici Isić, a posebno malom Nihadu da dobije nova kolica, koja su mu, kako kaže, "sve u životu“, svoje dobrovoljne priloge mogu uplatiti na ime majke.

Mehida Isić

Pavlović International Bank a.d.
Žiroračun: 554-303-00579-05-85, ili da se obrate putem telefona Nihadu, na broj 062-158-439.

Koliko si puta u životu doživio nepravdu,
bio povrijeđen, vjerovao,a bio iznevjeren?
Koliko su te puta nevinog osudili?
A koliko si puta zbog toga ti odbacio druge, izbrisao ih iz svoga srca.

Sada je prilika da pobjediš to zlo.
Možeš im oprostiti...
Smiješ im oprostiti....
Isus baš to od tebe želi!!

Njega su potpunog nevinog osudili, povrijedili, iznevjerili.
Čak i oni koji su mu bili najbliži, poput Petra, zatajili su ga.
A kako im je on vratio?
Volio ih je! Oprostio im je. Čak i prije nego su oprost zatražili.

Tako oprašta i nama.
On je uvijek onaj koji prvi hrli u oprost!
Isus zna da nam je teško biti poput njega, oprostiti onima koji su na povrijedili i sada ti daje šansu da budeš hrabar i oprostiš.
Sad je tvoja prilika da budeš velik, da budeš faca, da budeš poput Isusa.

Dođi i moli Mariju da ti pomogne oprostiti svima onima koji su te povrijedili.
I moli za one koje si ti povrijedio.
Dođi i moli da Isus zacijeli tvoje i njegove rane, i rane svakog čovjeka koji je povrijeđen.
Moli Isusa da te nauči opraštati kako ne bi više zbog svoje povrijeđenosti nanosio povrede drugima.

Povrijeđeni te trebaju da zalječiš njihova srca.
Nemoj propustiti ovu savršenu priliku da učiniš nešto dobro za povrijeđene za one koji trpe, koji su ogorčeni i koji nisu tako hrabri kao ti.
Oni te trebaju, trebaju tvoju molitvu!

Isus te čeka.
i želi ti pomoći da oprostiš, samo ga to trebaš zamoliti,
zato dođi!
Danas.
Na Kamenita vrata.
U 20 sati.

S kime si se sve danas susreo? Jesu li svi susreti bili ono što si od njih očekivao? Jesi li primijetio one koji su tebe željeli susresti ili si samo odmahnuo glavom i nastavio dalje? Znaš li da postoji netko tko te svakodnevno zove i vapi za tobom, netko tko želi provesti svaki djelić tvoga vremena uz tebe, pomoći ti, bodriti te, hrabriti, biti ti oslonac i podrška? Ne vjeruješ? Misliš da to nije moguće, da svatko ima dovoljno svojih briga da bi se opterećivao tobom? Možda nikada nisi razmišljao o tome, ali postoji netko tko je u tebe utkao dio sebe želeći da ga prihvatiš i ljubiš svim svojim bićem, da širiš Njegovu Riječ, budeš Njegovo dijete. Toliko je bio spreman riskirati upravo s tobom da je umro vjerujući da ćeš Ga čuti, slijediti Njegov glas.

Stvari postaju jasnije? Opet oni iz crkve, kažeš? A dosadni su ti već s tim svojim pričama o tamo nekom Bogu koji sve ljubi i svima želi samo najbolje, a onda dozvoljava da se događaju tako strašne stvari. To jednostavno nije za tebe i ne želiš trošiti vrijeme uzalud kad te nije uslišao, a toliko si Ga molio. Osim toga, molit se možeš i kod kuće i zašto bi onda išao na mise i klanjanja kad je Bog svugdje - tako piše, zar ne?

Recimo to ovako: i glazbu slušaš kod kuće, dostupna ti je na svakom koraku, uživaš u njoj, ali svejedno se obraduješ kad čuješ da tvoj omiljeni izvođač ima koncert u tvome gradu. Moći ćeš ga čuti UŽIVO, VIDJETI GA, SLUŠATI,SUSRESTI! Nije li to uzbudljivo? Potrošit ćeš svu ušteđevinu ako je potrebno, otkazat sve sastanke samo da prisustvuješ tako važnom događaju za tebe. Bit ćeš tamo, plesat ćeš, pjevati, družit se s prijateljima koji sat, a potom će se svjetla ugasiti i tvoj izvođač odlazi a da te nije ni pogledao. I što će ti ostati nakon toga? Pokoja fotografija i lijepa uspomena da si nekada bio tamo, ali i ona će vremenom izblijediti.

Imam bolju ponudu za tebe! Dođi na Misu, dođi na Klanjanje! Sudjelovanje te neće koštati ni kune, a svejedno ćeš pjevati, plesati, družiti se i to ne makar s kim, nego sa ŽIVIM BOGOM! On je uvijek tamo i čeka te raširenih ruku, raduje se i želi upravo tebe da Mu dođeš, pojadaš se, predaš mu sebe cijela, zamoliš Ga da ti pomogne, dadne ti snage, mira, ustrajnosti u dobru. Razlika između izvođača i Izvođača je u tome što ovaj drugi ostaje i ne napušta te nikada. Dopusti Mu da povede barem sat vremena tvoga života. Vjeruj, kada spoznaš rajske ljepote, nikada više nećeš poželjeti ništa drugo. Odmori se od konstantnog zaplitanja i daj Gospodinu svoju ruku. Zaslužio si to! Zbog sebe i posljednjeg pogleda na svijet u kojem ćete zajedno promatrati kako je u paru s Njim sve postalo ljepše, skladnije i uspješnije.

Marija Kunčević

Klanjanja se održavaju utorkom, u Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku (Divaltova) od 20 sati.

Tijekom cijele akademske godine, utorkom u 20 sati u župi sv. Ćirila i Metoda odvijalo se euharistijsko klanjanje koje je predvodio p. Arkadiusz Krasicki, CSSp. Činjenica da se veliki broj studenata i mladih iz tjedna u tjedan ponovno vraćao na to isto mjesto, na susret s Njim, svojim živim Bogom, pokazuje kako su ondje pronašli ono što im je bilo potrebno.

„Kroz klanjanje sam naučio u šutnji gledati Isusa“ –David, 19
„Kroz klanjanje sam spoznala koliko je predivno biti Božje dijete“- Marija, 22
„Kroz klanjanje sam doživio savršeni mir“- Hrvoje, 20
„Kroz klanjanje sam upoznala živog Isusa“- Magdalena, 16
„Kroz klanjanje sam primio mnoge milosti i odgovore od Gospodina.“-Mato, 18
„Kroz klanjanja sam shvatila da mogu sve u Onome koji me jača „- Kristina, 21

Susreti s Isusom se nastavljaju već od utorka, 17.09.2013. godine, na istom mjestu i u isto vrijeme.

Isus te poziva i očekuje, stoga dođi i vidi što je za tebe pripremio.

Matea

Izvor: http://www.duhos.org/index.php?option=com_content&view=article&id=8855:poziv-na-susret-sa-ivim-bogom&catid=1:latest-news&Itemid=135

Današnje vrijeme za ljude jako je teško, no za životinje još je teže. Moraju se snalaziti sami na cestama ovog okrutnog i nemilosrdnog svijeta, rađaju se na prašini, odrastaju kraj ljudi koji na njima iskazuju svoj bijes i probleme te oni koji prežive više se nikada ne približavaju ljudskom biću.

Aktivisti, volonteri i Udruge za zaštitu životinja pokušavaju smanjiti patnju tih životinja educiranjem ljudi, spašavanjem i liječenjem odbaćenih i/ili bolesnih životinja. Udruga Sklonište dobrote pokušava spasiti čim više mačaka na području Međimurske županije. Obzirom da nemaju nikakvo sklonište već je to samo njihovo ime Udruge, barem za sad, ne mogu smjestiti puno mačaka te su osuđeni sa ceste uzimati samo one u najlošijem stanju.

Njihov kapacitet je odavno popunjen, a svakodnevno dobivaju dojave o novim ozlijeđenim i napuštenim životinjama. Dokle će se to tolerirati i dokle se ništa neće poduzimati? Nekolicina volontera ne može nadoknaditi neodgovornost i nehumanost velike grupe ljudi koji odbijaju sterilizirati/kastrirati svoje ljubimce, a zatim njihovu djecu bacaju po jarcima, ostavljaju u kutijama ili u čvrsto zavezanim plastičnim vrećicama u kantama za smeće kao što je nedavno to bio slučaj.

Mačići su pronađeni iza Macanovog doma bačeni u kantu za smeće, čvrsto zavezni u plastičnoj vrečici da ugibaju polako u agoniji. Pitamo se, kako netko to može učiniti? Zar je taj netko mislio da je učinio dobro dijelo? Ne, to je bilo ubojstvo mačića i oni su od trenutka kad su bili odvojeni od svoje majke osuđeni na bol, patnju i smrt.

To su bili tek rođeni mačići, imali su prekrasnu mekanu dlaku, još zatvorene oči i pupčanu vrpcu. Zar nije lakše uopće NE imati životinje ili ih sterilizirati?

Pozivamo sve ljude da steriliziraju i kastriraju svoje ljubimce i budu odgovorni. Sterilizacija je jedino humano riješenje da se smanji broj napuštenih životinja, a odreknete li se nekoliko kavica ili cigareta ubrzo ćete skupiti iznos koji je potreban kod veterinara da se to obavi. Olakšat ćete svojoj životinji, sebi, volonterima i Udrugama. (Udruga Sklonište dobrote)

Izvor: http://www.emedjimurje.hr/opcenito/tek-rodjeni-macici-baceni-u-kantu-za-smece-opet

Don Raffaele Malena je kapelan broda Costa Concordia. Iznosi svoje svjedočanstvo o panici među putnicima, naporima posade i očaju nesretnog kapetana.Don Raffaele Malena je bio na brodu Costa Concordia 13. siječnja 2012. kada se zbila nesreća. Ima 73 godine i svećenik je punih 25 godina. Rodom je iz Kalabrije, prvorođenac je od devetero djece, a dvadeset godina kapelan na brodu Costa Crociere.
Mnogo je kritika i optužbi na račun posade broda. Mnogi putnici su prijavili kaos i nespremnost…

Najlakše je reći nespremnost. Nered nije stvorila posada, nego ga je stvorila panika i strah među putnicima. Panika učini svoje. Ondje, u onim trenutcima, u životnoj opasnosti… Ali posada je dala sve od sebe, nije istina da je bila pasivna. Naprotiv, vidio sam junačka djela; ima onih koji su poginuli spašavajući putnike. Nemojmo blatiti posadu. Oni su spustili čamce za spašavanje u more i 4.200 osoba je uspjelo doći na kopno.

Čega se još sjećate iz tih trenutaka?

Udar u stijenu se dogodio oko 21:35 h. Novine i televizija su objavile različito vrijeme koje nije točno. Razglas na Costa Concordiji je obavještavao da se dogodilo zamračenje – blackout: nisu mogli reći da je riječ o stijeni visokoj 70 metara jer tek tada bi nastala panika. Napuštanje broda najavili su nakon 50 minuta, a ne nakon sat i 20 minuta kako sam čuo da drugi govore. Započeli su spuštati čamce za spašavanje u more u 22:30 h, a ne u 23 h. Na nesreću, brod se počeo naginjati pa je stoga bilo nemoguće spustiti sve čamce – i onda je nastupio nered.

Ali, je li poziv na uzbunu kasnio…?

Mislim da se nije odmah oglasila uzbuna za napuštanje broda… Tražili su drugu mogućnost kada se brod počeo naginjati: otišli su u strojarnicu vidjeti mogu li riješiti problem. Ali bilo je previše kasno za to, jer već nakon 20 minuta strojarnica se napunila vodom – nije se ništa moglo učiniti.

A kapetan Francesco Schettino?

Kapetan je pokušao doći brodom do rive, što bliže luci, ali se brod počeo naginjati 150 metara od luke. Jedna stijena od 70 metara ne oprašta, šalje te odmah na dno.

Jeste li razgovarali s kapetanom Schettinom?

Da, oko 2:30-2:45 h sam ga susreo na kopnu. Bio je sa mnom 15-ak minuta, plačući. Pogreška se dogodila, nema povratka. Kapetan je čovjek kao i svi drugi, pogriješio je. Ali je dobar čovjek i pokušao je učiniti što je bilo u njegovoj mogućnosti… Bio je shrvan, zagrlio me, priznao je svoju pogrešku, što je trebao drugo učiniti? Bio je bez riječi, nije imao više volje za život. Ohrabrivao sam ga. Sada ga obasiplju drvljem i kamenjem, ali je pravda ta koja treba razjasniti stvari.

Don Raffaele, kakvu ste Vi pomoć pružili putnicima?

Kapelan treba trčati kamo ga pozovu. Ohrabrivao sam ih… Bilo je puno djece, jednu djevojčicu su gazili: uzeo sam je u naručje, pozvao sam njezinu majku i odmah ih ukrcao u čamac za spašavanje. Tako sam učinio s mnogim drugima. Učinio sam ono što je bilo u mojoj moći.

A putnici?

Puno sam toga vidio: bilo je onih koji su pomagali drugima, bilo je mnogo solidarnosti. Ma vidio sam i putnike koji su udarali posadu šakama i nogama. Bilo je onih koji su vikali: ”Ukrali su mi prsluk za spašavanje!” Ne sudim nikog. U tim trenutcima nitko ne rasuđuje, vrijedi ona: mors tua, vita mea (tvoja smrt, moj život). Svi smo bili u strahu, pa i ja, susreli smo se sa smrti u lice. Ja, kada sam shvatio da je u pitanju stijena od 70 m, otišao sam u brodsku kapelicu i rekao Isusu: ”Misli Ti! Neka ih što manje umre“. I zapravo, moglo ih je mnogo više izgubiti život.

Stanovnici otoka Giglio su izrazili solidarnost…

Da, trebam mnogo zahvaliti župniku otoka Giglio koji je odmah otvorio crkvu. To je jedan otok s 1.200 stanovnika preko ljeta i 700 preko zime. Svi su željeli pomoći: otvorili su pansione, dali su nam jesti, dali nam pokrivače, sve ono što su imali su davali. Stanovnicima otoka Giglio uistinu trebamo podignuti spomenik.

Don Raffaele, hoćete li se vratiti na brod?

Naravno da ću se vratiti na brod, ali sada trebam malo odmora, još mi u glavi odzvanjaju povici putnika. Budim se noću. Dolazi mi na pamet ona djevojčica koju su ljudi gazili, dolaze mi u misli oni invalidi u kolicima i jedan gospodin koji im je pomagao.

Bila je to velika tragedija koja se mogla izbjeći?

Naravno, bila je to tragedija koja se mogla izbjeći. Ali ja sam svećenik i zaustavljam se na stvarima vjere.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/medjugorje/o-medjugorju/svjedocanstva/107-svjedocanstva/svjedocanstvo-kapelana-broda-costa-concordia

Talijanska facebook stranica Medjugorje tutti i giorni objavila je neke od poruka koje je vidjelica Mirjana dala tijekom susreta s hodočasnicima.
Govoreći o prihvaćanju teških križeva kao neizbježnog dijela odluke da radimo za Boga Mirjana je napomenula nekoliko stvari:

„ Kroz ukazanja sam shvatila da ako želiš raditi za Gospodina, ako mu želiš posvetiti ostatak svoga života, nećeš naići ni na što drugo osim na križ. Samo na križ. Zato jer Gospodinu „raditi za Njega“ znači biti spreman nositi križ s Njim“- kaže Mirjana.

„Mir je također križ. Ako Gospodin zauzima prvo mjesto u našem srcu, sve križeve koje dobiješ nosiš u miru“.

No, suočavajući se s misterijom zla, rata, terorizma, nesreća, prirodnih katastrofa, nevinih stradavanja, mnogi se ljudi pitaju: gdje je Bog?

„To nije pitanje za mene. Kad sam zabrinuta, kad čujem da je bio negdje potres ili se avion srušio, uzmem krunicu i molim za te ljude: tako Bog daje utjehu, također i dušama koje su umrle, a preživjelim daje snagu da podnesu križ koji su dobili. Nikad se ne pitam zašto ovo ili ono.“

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/medjugorje/o-medjugorju/vidioci-govore/106-vidioci-govore/vidjelica-mirjana-raditi-za-boga-uvijek-znaci-prihvacati-kriz

Što je to frama te kada je nastala? Tko su framaši i koje su njihove dužnosti ? Tko to može biti framaš ?
Riječ frama je kratica za zajednicu mladih ljudi koja se naziva Franjevačka mladež. Frama kao bratstvo, pripada FSR-u (Franjevačkom svjetovnom redu). Frama nije nikakva skupina, klub ili skupina ljudi koja pohađa vjeronauk. Frama je skupina mladih od 14. do 30. godine koji žive bratskim životom i djeluju na području svoje zajednice svojim doprinos
Kada je nastala frama i odakle potječe ?

To se dogodilo u Italiji godine 1948. kada je generalni ministar OFM-a, sve mlade koji su živjeli kršćanskim životom i bili na neki način povezani s franjevcima. Osnivanje Franjevačke mladeži bio je idealan potez koji u župe u Italiji donio veću aktivnost vjernika i mladih. Zahvaljujući FSR-u ovaj se pokret proširio na područja BiH i Hrvatske.

Prva frama u BiH osnovana je u Lepenici.
Framu u našoj župi (Nova Bila) pokrenuo fra Janko Ćuro 1999 godine, od tada sve do danas frama nikako nije prestala djelovati.

Također frama ima i svoju upravu. Prije svega, svaku framu predovdi njezin duhovni asistent (najčešće jedan od svećenika koji djeluje nas toj župi). Upravi frame čine predsjednik, potpredsjednik, tri člana vijeća koja imaju funkciju tajnika, blagajnika i voditelja formacije te ukoliko je potrebno još nekoliko vijećnika.

Tko je framaš ?

Framaš je mlada osoba koja slijedi Isusa Krista po primjeru Oca sv. Franje. Frama ima svoje pune članove koji su primljeni u framu i dali obećanja na godinu dana da će živjeti franjevačkim životom (tzv. „pravi framaši“) te simpatizeri frame, mladi ljudi koji žive franjevački životom, redovito dolaze na susrete, ali još uvijek nisu primljeni u framu niti dali obečanja.
Mnogi mladi često, kada čuju termin „živjeti franjevačkim životom“, odmah govore „Ne bih ja u to“. Franjevački život nas framaša sastoji se u tome, da živimo kršćanskim životom (onim kojim nas je Krist učio) te živimo zajedno u bratstvu ispunjeni snagom sv. Duha.
Biti član nije sramota, niti nešto loše. Frama nikome neće uništiti snove, oduzeti nešto, nego dapače, donijeti nešto novo, bolje. Uz framu ćete lakše proći kroz životne probleme, steći ćete nove prijatelje te lakše ostvariti svoje životne ciljeve.

Kakve su obveze framaša prema zajednici ?

Prvenstvena obveza svakog framaša koji je na godinu dana primljen u framu ili je obnovio obečanje jest dolazak na susret koji se odvija jednom tjedno. Susret nikada nije isti po pitanju događanja. Nekada se obrađuje neka tema (vezana za život sv. Franje, iako mogu i druge teme), gost predavač je uvijek dobrodošao. No, na frami se ne vežemo samo za predavanja, postoje susreti u kojima radimo razne radione, pjevamo, igramo se, izrađujemo nešto itd... Postoje i susreti u kojima imamo meditacije (uz prigodan ambijent) te susreti u kojima raspravljamo jedni između drugi. Dakle, postoji širok izbor tema koje se mogu obrađivati na frami.
Frama kao zajednica koja djeluje, ne mora imati samo tjedni susret, već može imati i razne sekcije koje aktivno djeluju na području župe (primjera: glazbena, likovna, dramska...

Kažu, biti framaš nije lako. Prije svega, biti framaš znači, biti dobar čovjek te dobar kršćanin. Stoga ukoliko smo dobri ljudi i dobri kršćani, onda uvijek možemo biti i dobri framaši. Problem današnjih mladih je što imaju strah od nečeg novog, drukčijeg ili što ne žele trošiti svoje slobodne vrijeme. Susret jednom tjedno ne traje dugo, a ne može donijeti ništa loše, već samo dobre stvari koje nam mogu pomoći da postanemo socijalniji i ostvarimo ciljeve u skorijem životu.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/vijesti-iz-crkve/88-vijesti-iz-crkve/sto-je-frama-i-tko-su-framasi

Petogodišnja djevojčica Maida Krndić iz Tuzle nakon liječenja u Njemačkoj nastavlja bitku za život. Danas bi trebala biti prevezena u Tursku, gdje će joj doktori pomoći u liječenju tumora na mozgu.

Djevojčicin otac, djed i nena nemaju sredstava za njeno liječenje u Turskoj, zato pomozimo Maidi Krndić da pobijedi tešku bolest.
Pozivom na humanitarni broj 090 292 061 možete darovati 3 konvertibilne marke za liječenje djevojčice Maide Krndić iz Tuzle.

U nastavku vam donosimo intervju s novim područnim duhovnim asistentom Frame u Hercegovini koji je dao za portal frama-hercegovina.com:


Za početka recite nam nešto o sebi? Gdje ste rođeni? Gdje ste se obrazovali?

Rođen sam u Mostaru. Osnovnu sam školu započeo u Jablanici, gdje sam živio do sedmog razreda osnovne škole. Kada je počeo rat, brat i ja odselili smo u Split, a tata i mama u Mostar. Školu sam nastavio u Splitu. I osnovnu i srednju. Poslije toga nisam kanio ići na fakultet, već sam gledao odmah se zaposliti. Nije baš da sam bio ‘zgrijan’ za školu. I tako, radio sam razne poslove. Volio sam sport i cijeli sam se život s nečim bavio. To je bilo neizostavno u mome životu. I dan danas nastojim baviti se sportom koliko mi vrijeme i obveze dozvoljavaju. Rekreacija nije luksuz nego nužna potreba.

Znamo da u školi niste najbolje učili, kako to da ste se odlučili za svećenički poziv?

I vi framaši svašta saznate. :) Da, istina, nije da sam bio neki učenik. Nisam se uopće trudio. Moj brat kaže: „Slavenu je škola uvijek bila usputna zanimacija“. No, dobro! Uspjeh u školi definitivno nije ključan razlog za biti ili ne biti svećenik. Zapravo, to je nikakav razlog. Niti vam je to jamstvom hoćete li sutra biti uzoran student ili ne, a pogotovo čovjek. Prema tome, uspjeh iz srednje škole ne znači ništa. Ocjena nije mjerilo nečijega znanja, a pogotovo kvalitete nečije osobe. Odlučio sam se za svećeništvo iz jednog jedinog razloga: želio sam na takva način služiti Bogu. Nije mi bilo bitno što ću kao svećenik raditi, samo sam želio u potpunosti Njemu posvetiti svoj život. A Njegova će providnost dati načina kako da mu služim te budem ispunjen. To je ključni razlog zašto sam i kako sam se odlučio biti svećenik, fratar. Mnogi će reći: Bog me pozvao, zato sam postao svećenik. Da, shvaćam to i razumijem. Ali ovdje moram napomenuti jednu činjenicu: konačna je odluka bila moja. Odluka u slobodi. Znači, ja sam prije svega htio ovako služiti Bogu. I On je podržao moju odluku. Nitko mi ništa nije nametnuo, pa niti dragi i svemogući Bog. Želim reći: u slobodi sam odlučio biti svećenik i fratar, potpuno svjesno i odgovorno preuzeo na sebe ovakav način života. Ja sam to želio, a vjerujem i Bog. Osjećam da me podržava i prati. I što idem dalje sve je ljepše i ljepše. Iako iz dana u dan odgovornost raste sve više i više. Ali odgovornost koja daje osjećaj korisnosti i zadovoljstva.

Kao mladi fratar sigurno ste već puno proputovali, koje Vas se mjesto najviše dojmilo?

Koliko sam proputovao i gdje sam bio to je relativno. Ali moram priznati da me se uvijek najviše dojmi kada otkrijem neki krajolik, neko zavučeno ili ‘neotkriveno’ mjesto u našoj Hercegovini. Toliko toga ima da bismo se svi mi iznenadili kada bismo počeli malo istraživati. Ne treba puno. Samo malo odvojiti vremena i uživati. A to se sigurno može. I nije to neki luksuz nego potreba. A što se tiče nekih ‘dalekih’ putovanja, to je definitivno Sveta zemlja. Domovina Gospodina našega Isusa Krista. To je nešto posebno. Dođete, gledate, promatrate i samo upijate u sebe. I onda osjetite kako ste uronili u svu tu prisutnost. Nevjerojatno je to kada znate da je na tim lokacijama kročila Isusova noga, da je tu stajao i navješćivao Radosnu vijest, ozdravljao, tješio, budio nadu… Čudesno je to kada gledate mjesta na kojima je bio Bog. A od svih mjesta najsnažniji dojam ostavio mi je Maslinski vrt. Izgleda tako mistično i otajstveno. Čim uđete u baziliku, ne možete a da ne padnete na koljena. To samo po sebi dovoljno govori. Osjećate tako jedno snažno strahopoštovanje i ljubav prema Bogu. Tek tada postajete svjesni što je to Bog za vas učinio, koliko vas voli i koliko mu je stalo do čovjeka. Suze same od sebe idu. Ali suze koje govore kako sam mogao puno više učiniti za Boga, a možda nisam. I naravno u ovu skupinu pripada Asiz i sva franjevačka mjesta. Pogotovo La Verna. Mjesto Franjinih rana.

Koga biste Vi izdvojili kao uzor?

Pa ako izostavimo Isusa, Blaženu Djevicu Mariju i sv. Franju, koji su izvan konkurencije, meni je nekako najdraži od svetaca sv. Petar. Možda zato što se najviše prepoznajem u njemu kao liku. Petra doživljavam kao jedno veliko dijete, iskreno i ponizno. U istom trenu je i jak i slab. I toga je svjestan. Trči pred rudu, htio bi sve učiniti za Isusa, a onda lupi glavom u zid. Pa se opravdava. Imam osjećaj da se Isus često smijao Petrovim dogodovštinama. Meni su te epizode iz Petrova života takva utjeha da je to čudesno. Također me oduševljava i nadahnjuje desni razbojnik koji je rekao: sjeti me se. On mi je veliki uzor. Vjera tog desnog razbojnika mi je čudo. On je snažno povjerovao da je Isus Sin Božji i Spasitelj. Volio bih imati takvu vjeru i takvo povjerenje u Boga. Ako gledamo ovozemaljski, pa pored roditelja koji su definitivno moji najveći uzori, tu su moj pokojni stric Josip i strina Luca, te moja baka Jelica (mamina mama). To su ljudi od kojih sam naučio da je Bog zaista ljubav, milosrđe, dobrota…

Što Vama predstavljaju mladi?

Prijatelje! Iznad svega prijatelje, pa tek onda ostalo. Isus je sam rekao svojim učenicima: Vas sam nazvao prijateljima (Iv 15,15). Tako i ja osjećam prema onima koji su mi povjereni. To je moje osobno iskustvo u radu s mladim ljudima. Uvuku vam se pod kožu i ukradu vam srce. To je tako s njima. Koliko vas god nekada naljute ili razočaraju, ne možeš ih ne voljeti. Spontani su, većinom niti malo proračunati, iskreni, puni zanosa i snage koju samo treba pravilno usmjeriti. Znaju voljeti iskreno i bez pretvaranja. Zato im uvijek volim reći da oni nisu budućnost nego sadašnjost Crkve. Nikakva budućnost ne dolazi u obzir. Nitko tu budućnost jamačno nema niti će je imati. Sada ih treba učiti da su vitalni dio naše, Kristove Crkve. Mladi ljudi su snaga naše Crkve. Oni pjevaju u našim župama, čitaju na misama, pripremaju razne predstave, surađuju sa svojim duhovnim asistentima i župnicima, organiziraju razne akcije i sl. Sve oni to rade, a ne moraju. Prema tome, oni to rade danas. Oni danas svjedoče za Krista, Crkvu, Evanđelje, služe Bogu. Znači, oni su prije svega sadašnjost na svoj način, a onda i budućnost Crkve.

Po Vama u čemu je ključ uspjeha s mladima?

Ne znam! Svatko mora poći od sebe. Nismo svi isti. Niti imamo isti pristup. Niti ga možemo imati. Ja osobno mislim da im prije svega treba dati slobodu i u toj slobodi bremeniti ih odgovornošću. Tada mladi čovjek osjeća da ga se cijeni i poštuje te da se računa na njega, da mu se vjeruje. Automatski, on vam tada daruje svoje povjerenje i vi ste za njega prijatelj. Onda će vam i vjerovati kada mu nešto kažete i kada ga savjetujete. Najviše ćete ih pridobiti u jednom spontanom pristupu i razgovoru, onako usput što se kaže. Mlad se čovjek tada najviše otvori i povjerava. Svakoga od nas nešto muči, pa i mladog čovjeka. I on to želi s nekim podijeliti. A u takvim susretima najviše se otvaraju. Tada mladi ljudi shvaćaju da on za vas nije samo jedan od mnogih, nego netko koga cijenite i za koga imate vremena i volje. Ali ovo sve što sam rekao odnosi se na naše ljudske stvarnosti i snage. Glavni ključ je pokazati im Isusa i usmjeriti ih prema Isusu. To oni zapravo i žele. Živog Isusa. Žele puninu života. A to je Isus. Osobno sam prakticirao redovito klanjanje s njima. Tu ih predavao Isus i čekao. Kada se uhvate za Isusa, sve ostalo je lako. I vjerujem da su najviše naučili kod klanjanja, u susretu s Isusom, i u našim spontanim razgovorima i susretima. I duhovni asistent treba redovito moliti za svoje framaše i mlade s kojima radi. Tek tada može očekivati neki uspjeh. Zapravo, naše je da sijemo, a Gospodin kupi plodove.

Što Vi kao duhovni asistent područnog bratstva poručujete mladima?

Pođite za Isusom po primjeru svetoga Franje i ne bojte se. Isplatit će vam se. Vjerujte. Ne dajte da vas pokolebaju. Iskopajte tu snagu u sebi. Jer niste svjesni koliku snagu nosite. Sve što trebate već imate u sebi. Samo to trebate otkriti. Nemojte se ni s kim uspoređivati. Budite ono što jest. Što kaže papa Franjo: ne dajte da vam ukradu nadu. Zdravi i veseli bili.

Izvor: http://medjugorje-info.com/hr/intervju/114-intervju/fra-slaven-brekalo-podite-za-isusom-po-primjeru-svetoga-franje-i-ne-bojte-se

1. LIGA

sv. Luka /2-2/ Marija Pomoćnica
sv. Petar 1 /1-0/ sv. Mati Slobode 1
bl. Ivan XXIII. 2-2 sv. Marko Križevčanin
sv. Ivan /2-2/ sv. Petar SV
Bezgrješno Srce Marijino 1 /2-2/ Blagovijest N.G.
Marija Majka Crkve /0-4/ sv. Obitelj
sv. Josip /2-1/ sv. Kvirin
sv. Petar 2 /1-2/ Bezgrješno Srce Marijino 2

2. LIGA

Navještenje BDM /1-4/ DOMA
sv. Jeronim 2 /0-2/ sv. Nikola Biskup-Stenjevac
Kraljica svete Krunice /1-2/ sv. Mihael
Rođenje BDM /1-5/ sv. Vid-Brodvec
sv. Vid-Brdovec /4-4/ Navještenje BDM
sv. Ana /2-9/ sv. Antun Padovanski 1
sv. Mati Slobode 2 /3-1/ sv. Jeronim 1
KBF /5-2/ BDM Žalosna

3. A LIGA

bl. Alojzije Stepinac /1-11/ sv. Antun Padovanski 2
bl. Ivan XXIII. 2 /4-1/ sv. Leopold Mandić-Voltino
sv. Petar 3 /4-1/ sv. Pavao-Retkovec
SKAC /1-3/ Don Bosco
Marija Kraljica Apostola /1-1/ sv. Marko Križevčanin 2
Presveto Trojstvo /5-1/ sv. Petar apostol-Zaprešić

3. B LIGA

sv. Leopold B. Mandić /0-3/ Rođenje BDM-Savica Šanci
sv. Martin /4-6/ Frama
Uznesenje BDM /3-1/ Duh Sveti

Kada mi netko kaže da nešto ne mogu učiniti ja tada zapnem i napravim baš to kako bi im pokazala da su bili u krivu, rekla je Barbie Thomas (37) iz Phoenixa.

Barbie Thomas (37) iz Phoenixa u SAD-u ostala je bez obje ruke dok je bila dijete. Danas je majka sinova starih 13 i 17 godina te bodibilderica.
Barbie, koja se nedavno razvela, svaki dan naporno vježba u teretani te se već sprema za sljedeće natjecanje.
- Kada mi netko kaže da nešto ne mogu učiniti ja zapnem i napravim baš to kako bi im pokazala da su bili u krivu - kaže Barbie i dodaje kako postoji malo stvari koje ona ne može napraviti.
Ruke je zamijenila nogama: Sama se oblači, jede...
Dok je bila dvogodišnja djevojčica, struja joj je spržila obje ruke. No ubrzo je naučila živjeti bez njih. Ruke je zamijenila nogama i sama se oblači, jede...
Hendikep ju nije spriječio niti da se bavi nogometom, plivanjem, plesom. A onda je "otkrila" bodibilding. Njime se bavi više od deset godina. Osim toga drži i motivacijske govore kako bi pomogla drugim ljudima da ostvare svoje ciljeve, piše Daily Mail.

Izvor: 24 sata.

Uoči početka još jedne sezone Katoličke malonogometne lige (KMNL) u organizaciji Odjela za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije, razgovarali smo s njezinim voditeljima – Petrom Anićem i Matijom Caparom. Iako su vodstvo i koordinaciju lige preuzeli prije tek godinu dana, zadovoljni su dosad učinjenim, a napredak je vidljiv u mnogim segmentima natjecanja.

Sve veći interes

Govoreći o protekloj sezoni u kojoj se natjecalo 47 seniorskih momčadi u trima ligama, Petar i Matija smatraju da su velikim dijelom ispunili očekivanja i zacrtane ciljeve, no da neke stvari ipak zahtijevaju dugoročan napor i uključenost više strana. „Uvođenjem futsal pravila, ubrzala se igra i podigla na jednu profesionalniju razinu. Zadovoljni smo s većinom ekipa i njihovim ponašanjem na terenu, što pokazuje i ovogodišnja žestoka konkurencija za fair play trofej, koji je ujedno i najvrijednija nagrada“, rekao je Petar.

Unatoč tomu, prvotni cilj da se vrati ekipni duh i druženje po svim župama kao što je to nekoć bilo, nije u potpunosti ispunjen. „Naišli smo na probleme unutar momčadi koje nemaju baš sluha za to. Često se događa da mnogi vole puno pričati, a manjka im proaktivnosti“, kazao je Matija, te apelirao na uključenost svih momčadi u tom procesu jer, kako kaže, volja i želja su najbitniji.

S obzirom da je interes za Katoličku malonogometnu ligu svake godine sve veći, može se zaključiti kako je ona zaista dostupna svima. „Ove se godine prijavilo 9 novih ekipa, međutim imamo i 2, 3 ekipe koje su nažalost odustale od natjecanja. Cilj nam je širenje lige na druge arhiđakonate Nadbiskupije, po uzoru na nedavno pokrenuta natjecanja na području Karlovca, Jastrebarskog i Klinča Sela“, ističe Petar.

Sport kao sredstvo evangelizacije

U sklopu Pastorala sportaša, uz tri seniorske lige, djeluju i krizmanička te prvopričesnička liga. Te lige, otkrivaju Petar i Matija, zaslužuju veću pozornost i poseban tretman. „To je vjerojatno najbitniji segment Katoličke malonogometne lige jer će ti mladi jednog dana igrati za seniorski uzrast, a kroz sport se odgajaju na jedan zdrav i normalan način“, napomenuo je Petar, priznavši da će se ove godine morati drugačije pristupiti tom uzrastu zbog slabog odaziva prošle sezone.

Nije nezanemariva činjenica da se svake subote na sportskim terenima III. gimnazije u zagrebačkoj Kušlanovoj ulici okupi više od 1.000 mladih kako bi se družili, upoznavali i zbližavali kroz nogomet, no Matija je više pobornik kvalitete nego kvantitete. „Tisuću mladih na jednom mjestu je jako dobro, ali ako se oni samo te subote ponašaju kao katolici, onda nismo ništa napravili“, upozorio je Matija te nastavio da mu kao voditelju nije cilj odgojiti igrače koji će doći subotom na utakmicu, pomoliti se, odigrati, a onda se poslije vratiti svojem starom životu. Jer se onda, kako kaže, KMNL ne razlikuje od ostalih liga u Zagrebu.

Odgovarajući na pitanje o sportu kao sredstvu evangelizacije, Petar i Matija kažu da sport itekako može pomoći u duhovnom rastu mladog čovjeka. „Na primjeru mnogih župa znamo da se nakon Krizme gubi najviše mladih. Treba ih nečime privući, nešto im treba ponuditi“, složni su obojica, ali ih istovremeno žalosti činjenica da upravo svećenici često ne prepoznaju priliku da sport u tom slučaju može odigrati ključnu ulogu.

Otvoreno su progovorili i o planovima u narednim godinama, ne skrivajući da prostora za napredak ima. „Trenutno u sklopu Pastorala sportaša djeluju malonogometna, odbojkaška, košarkaška i stolnoteniska liga. Mi nastojimo svake godine proširiti pastoral s nekim novim sportom, a nove prijedloge uvijek rado prihvaćamo“, kazao je Petar, dok se Matija nada da će uskoro zaživjeti i kakav sportski sadržaj za starije koji zbog svojih godina i fizičkih predispozicija nisu više u stanju pratiti ritam mlađih natjecatelja.

Ništa bez potpore župnika i kapelana

Liga se može pohvaliti i svojim humanitarnim karakterom pa je tako od prošle godine zaživjela praksa da se svaka psovka na utakmici kažnjava sa 10 kuna. Nažalost ili na sreću, prikupljeno je 450 kuna, a prijedlog je da se taj novac, u dogovoru s voditeljima momčadi, dodijeli nekom potrebitom natjecatelju. „Također, odnedavno smo u kontaktu s jednom udrugom koja radi s ljudima s poteškoćama u razvoju. Oni su izrazili želju za suradnjom, a mi smo to, zajedno s povjerenikom za sport Marijanom Spehnjakom, objeručke prihvatili“, istaknuo je Petar, objasnivši kako bi se njima omogućilo besplatno sudjelovanje u ligi a sve u cilju socijalne inkluzije tih često marginaliziranih društvenih skupina.

Iako je Matija član hrvatske futsal reprezentacije, uvijek rado pronalazi vrijeme za KMNL. „KMNL mi puno znači jer je to jedina liga koju sam počeo igrati sa svojom ekipom iz kvarta. Znalo se dogoditi da sam s KMNL-a trčao na prvenstvene utakmice, ali to je samo pokazatelj da se može i stigne igrati. Potrebna je samo volja“, zaključuje Matija.

Petar je na kraju pozvao mlade da se uključe u KMNL jer „to nije samo nogomet, već je i sredstvo koje nas zbližava“. Pozvao je i župnike i kapelane da omoguće mladima nastup u KMNL-u jer liga ne može bez njihove potpore. „U interesu je svima nama da mladi ne budu na ulici, nego da budu u Crkvi i uz Crkvu.“

Rad Pastorala sportaša Zagrebačke nadbiskupije pratite na njihovoj internetskoj stranici ili na Facebooku.

Razgovarao: Davor Trbušić

Satnica za KMNL Zagreb za 14.9.2013.
8:00 Bezgrešno Srce Marijino 1 Blagovijest N.G.
8:40 Sv.Ivan apostol i evanđelist Sv.Petar SV
9:20 Bl.Ivan XXIII. 1 Sv.Marko Kriţevčanin 1
10:00 Uznesenje BDM Duh Sveti
10:40 Sv.Ana Sv.Antun Padovanski 1
11:20 Sv.Mati Slobode 2 Sv.Jeronim 1
12:00 KBF BDM Ţalosna
12:40 Marija Majka Crkve Sv.Obitelj
13:20 Sv.Leopold B.Mandić – Dubrava Rođenje BDM- Savica Šanci
14:00
Vrijeme: TEREN B
Domaći Gostujući
8:00
8:40 SKAC Don Bosco
9:20 Rođenje BDM Sv.Vid-Brdovec
10:00 Presveto Trojstvo Sv.Petar apostol – Zaprešić
10:40 Sv.Vid – Brdovec Navještenje BDM
11:20 Sv.Martin – Dugo Selo Frama
12:00 Bl.Alojzije Stepinac Sv.Antun Padovanski 2
12:40 Marija Kraljica Apostola Sv.Marko Kriţevčanin 2
13:20
Vrijeme: TEREN C
Domaći Gostujući
8:00 Sv.Petar 3 Sv.Pavao – Retkovec
8:40 Sv.Petar 1 Sv.Mati Slobode 1
9:20 Navještenje BDM DOMA-Bl.Augustin Kaţotić
10:00 Bl.Ivan XXIII. 2 Sv.Leopold Mandić – Voltino
10:40 Sv.Jeronim 2 Sv.Nikola Biskup – Stenjevec
11:20 Sv.Luka Marija Pomoćnica
12:00 Kraljica sv.Krunice Sv.Mihael
12:40 Sv.Petar 2 Bezgrešnjo Srce Marijino 2
13:20 Sv.Josip Sv.Kvirin

Prvi ponedjeljak nakon proslave Uzvišenja križa Kristova u Međugorju se mijenja i satnica molitveno-liturgijskog programa.
Ove godine to je 16. rujna. Molitva krunice u župnoj crkvi započinje u 17, a sv. misa u 18 sati. Slijedi uobičajeni molitveni program nakon sv. mise. Klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu srijedom i subotom je od 21 do 22 sata. Molitva krunice na Podbrdu je nedjeljom u 14 sati, a Križni put na Križevcu petkom u isto vrijeme. Sveta misa u 13 sati samo subotom.

Nakon ovog članka pitam se što je život a što brak.

SAD: Jordan i Graham vjenčali su se krajem lipnja ove godine, a tjedan dana nakon vjenčanja su se šetali planinom. Posvađali su se te ga je žena gurnula s litice.

Jordan Linn Graham (22) iz američke Montane u ponedjeljak je optužena za ubojstvo supruga Codyja Leeja Johnsona (25). Par je bio u braku tek tjedan dana, a djevojka ga je gurnula s ruba litice nakon svađe 7. srpnja ove godine.
Graham je rekla agentu FBI-a da se svađala sa suprugom dok su se šetali Nacionalnim parkom Glacier, javlja Daily Mail.
Mladić se uspio uhvatiti za njenu ruku. Ispričala je kako je bila jako ljuta na njega te se samo okrenula i otišla, a on je pao s litice.
Njegov nestanak prijavljen je dan kasnije nakon što se nije pojavio na poslu. Graham je sama pronašla njegovo tijelo nekoliko dana poslije. Prije nego što je priznala zločin, policiji je ispričala da je njen suprug otišao s prijateljima van i više se nije vratio. Kasnije je promijenila priču.
Istu večer kada je muža gurnula s litice poslala je prijateljici poruku i rekla da mora razgovarati s Codyjem jer se premišlja oko vjenčanja, koje se odvilo prethodnog vikenda. Graham je imala Instagram račun na kojem je redovito objavljivala fotografije, a na jednoj iz prosinca 2012. fotografirala je zaručnički prsten s potpisom:"Zaručio se sa mnom! Najbolji rani božićni dar dosad!!"
Priveli su je 16. srpnja, a trenutačno je u pritvoru. Ako je osude, prijeti joj doživotna zatvorska kazna.

Izvor: 24 sata.

PROGRAM:
21. rujna – u 11 sati – PUNAT: polazak ispred župne crkve Presvetog Trojstva
Mladi će se uputiti preko Malantruša prema Obzovi (pastirkim stazama), uz Obzovu preko brdskog platoa, sve do vrha iznad Svetišta gdje počinje polagano spuštanje na odredište.
Dolaskom u SVETIŠTE (oko 18 sati) slavit će se Sveta Misa koju će predvoditi O. Biskup, a nakon Mise za sve mlade organiziran je roštilj i druženje uz pjesmu. Noćenje će biti u prostorima Svetišta.

22. rujna – u 8 sati – Zajednička molitva i doručak, te predstavljanje Pastoralnog programa Povjerenstva za mlade u godini Vjere.
– u 10,30 sati - Nedjeljna Sveta Misa u Svetištu
Nakon Mise mladi se vraćaju svojim kućama (prijevoz nije organiziran) ili oni koji to žele i mogu neka sudjeluju na svećeničkom ređenju (Katedrala Krk – 17 sati)

Potrebno je ponijeti: vreću za spavanje, pribor za higijenu, dobre cipele za hodanje, olovku ili kemijsku, krunicu.

Kotizacija: 50 kn

PRIJAVITE SE U SVOJIM ŽUPAMA DO ČETVRTKA 19. rujna!
Vidimo se!

Upravo je napravljen ždrijeb za 3. KMNL:

GRUPA A

Rođenje BDM
Sv.Petar 3
Bl.Alojzije Stepinac
SKAC
Bl.Ivan XXIII. 2
Sv.Leopold Mandić - Voltino
Don Bosco
Sv.Antun Padovanski 2
Sv.Pavao - Retkovec
Marija Kraljica Apostola

GRUPA B

Sv.Leopold B. Mandić – Dubrava
Presveto Trojstvo
Svi Sveti
Uznesenja BDM-Stenjevec
Sv.Martin – Dugo Selo
Frama – Dubrava
Duh Sveti – Jarun
Sv.Petar ap. – Zaprešić
Rođenje BDM – Savica Šanci
"Udruga za promicanje inkuzije"

Susret za srednjoškolce
15.9.2013.
Tema: “Zašto sam katolik”
Početak u 14 sati, a završetak oko 19 sati.
U programu: druženje, igre, predavanje, klanjanje, ispovijed i sv. Misa.
Potrebna je predbilježba do 11.9.
Može se prijaviti putem e-maila:
brdavor@email.com ili cpps.zagreb@post.t-com.hr

putem telefona:
01/45 00 130 ili 0922988664 (br. Davor)

Adresa:
Družba misionara Krvi Kristove
Razgled 3
10 000 Zagreb

Potaknite i svoje prijatelje da nam se pridruže!

Osijek je od jučer prvi hrvatski grad u kojem građani uslugu gradskog prijevoza u autobusima i tramvajima mogu plaćati pomoću NFC tehnologije. Dovoljno je mobilni uređaj približiti kontrolnom uređaju postavljenom unutar vozila javnog prijevoza da bi se vožnja automatski naplatila.

Vip korisnici u Osijeku od jučer standardnu „BUTRA“ karticu, koja služi za beskontaktnu naplatu vožnje u sustavu gradskog prijevoznika u gradu Osijeku, mogu pohraniti na NFC SIM karticu vlastitog mobilnog uređaja te ga koristiti kao elektronsku vrijednosnu ili personaliziranu mjesečnu kartu. Riječ je o potpuno novom konceptu beskontaktne naplate javnog prijevoza za građane, znatno praktičnijem od dosadašnje plastične „BUTRA“ kartice. Obnova mjesečne ili vrijednosne karte obavlja se preko aplikacije Vip mPrijevoz bez odlaska na prodajno mjesto. Po završetku mjeseca aktivira se prozor 'obnovi' kojim korisnik potvrđuje plaćanje odnosno obnovu mjesečne karte, a provjera datuma isteka karte moguća je u svakom trenutku. Nakon što korisnik obnovi svoj mjesečni račun dobit će SMS potvrdu o uplati, a iznos će biti naplaćen preko mjesečnog pretplatničkog računa. Također za prijavu u vozilo preko NFC tehnologije mobilni uređaj može biti i ugašen, bitno je samo da je NFC aktiviran u postavkama mobitela. Usluga je za sad dostupna isključivo Vip privatnim pretplatnicima.

-Za početak korištenja potrebno je posjetiti Vip centar Osijek i svoju postojeću SIM karticu zamijeniti novom koja podržava NFC tehnologiju. Pritom će korisnikova „BUTRA“ kartica biti pohranjena na novu NFC SIM karticu i nakon toga mogu nesmetano koristiti mobitel kao pokaz u autobusu i tramvaju. Ovo je samo još jedna od usluga kojom nastojimo Vip korisnicima maksimalno olakšati svakodnevicu te ponuditi jednostavne, kvalitetne i sigurne usluge, izjavio je Miljenko Graovac, rukovoditelj upravljanja proizvodima i uređajima.

Za korisnike mjesečne “BUTRA” kartice zamjena košta 1 kunu, dok za korisnike vrijednosne “BUTRA” kartice zamjena košta 20 kuna.

Usluga Vip mPrijevoz NFC rezultat je suradnje Vipneta, Gradskog prijevoza putnika Osijek (GPP), pulske tvrtke Penta i francuske tvrtke Oberthur Technologies, a namijenjena je Vip pretplatnicima koji su ujedno i vlasnici pametnih telefona koji podržavaju NFC tehnologiju. Ova tehnologija u sprezi sa SIM karticama i mobilnim uređajima omogućuje razvoj usluga za dijeljenje sadržaja, beskontaktno plaćanje te uporabu mobilnog uređaja kao elektroničke putničke karte ili ulaznice.

- Iznimno smo zadovoljni ostvarenom suradnjom s tvrtkama Vipnet, Penta i Oberthur Technologies na ovom projektu. Rezultat te suradnje prvenstveno će obradovati korisnike usluge javnog prijevoza u gradu Osijeku, kojima će po prvi puta biti ponuđena ovakva vrsta usluge. Na taj način GPP nastavlja s već uobičajenom višegodišnjom praksom uvođenja novih tehnologija u svoje poslovanje, a sve sa svrhom podizanja razine usluge javnog prijevoza u Osijeku, izjavio je Predsjednik Uprave GPP-a, Alan Brezovac, dipl.ing.

Obzirom da je riječ o prvoj usluzi ovakve vrste u Hrvatskoj, Vipnet je u suradnji s tvrtkom GPP proveo detaljna testiranja usluge na terenu. Uslugu je u protekla četiri mjeseca testiralo 20 Osječana koji su zaključili da usluga funkcionira bez smetnji te da je korištenje izuzetno jednostavno i praktično.

-Nakon mjesec i pol dana korištenja mobilne „BUTRE“ oduševljena sam konceptom koji je uvelike praktičniji od dosadašnje kartice. Budući da čekajući na tramvaj ili autobus ljudi većinom gledaju u mobitele, na ovaj način nema potrebe za traženjem po torbi i novčaniku u potrazi za karticom. Korištenje je jednostavno i ni jednom mi se nije dogodilo da nije funkcioniralo, bez obzira što sam promijenila nekoliko maski na mobitelu različitih materijala. Sve u svemu mogu reći da sam iznimno zadovoljna idejom i izvedbom, izjavila je studentica Dajana Rudić jedna od testnih korisnika.

Izvor: GPP Osijek

Mnoštvo gledatelja jučer je na televiziji vidjelo neobičan prizor. Na Trg sv. Petra stiže bijeli Renault 4, a iz njega izlazi papa Franjo. Što papa radi u Renaultu? I odakle papi Franji Renault 4? Odgovor na ovo pitanje otkrio je don Renzo, 70-godišnji svećenik iz Verone i prvi vlasnik spomenutog Renaulta 4.

– 15. srpnja počeo sam razmišljati o riječima pape Franje. Onima o obnovi Crkve koja započinje na periferiji. Odlučio sam mu poslati pismo i zamolio ga za susret. Htio sam mu ispričati svoje iskustvo i pokloniti mu jedan dar. Dar koji svjedoči o mojem iskustvu. A ima li boljeg dara od mog Renaulta 4? – kaže don Renzo, svećenik koji je svoju svećeničku službu započeo na periferiji Verone 80-ih godina prošlog stoljeća. Sa 35 godina postao je župnikom u kraju u kojemu nije bilo ničega. Počeo je od nule, zajedno sa 14-godišnjim bratom kojemu je nakon smrti roditelja bio i otac i majka. Najprije je dao graditi crkvu, a potom centar za osobe s invaliditetom, siromašne i stare. Borio se i s preprodavačima droge koji su uništavali živote mladih i vodili ih u smrt, a preživio je i napad noževima.

– Htio sam utjeloviti Koncil u svojoj župi na periferiji i to je postalo središte mojega života. Ondje sam proveo 25 godina. Moj brat i ja živjeli smo u stanu na devetom katu, a često sam u šali govorio kako je moja župna kuća najviša u Italiji – kaže ovaj simpatični svećenik čija životna priča priziva u sjećanje riječi bivšeg nadbiskupa Buenos Airesa, kojima je svoje svećenike slao na periferiju grada, u barake, među siromašne koje je toliko puta i sam posjetio.

– Potresle su me Papine riječi o pastirima, odnosno svećenicima, čiji miris mora biti miris ovaca, odnosno onih koji ih slijede. To je ono bitno u čemu sam se prepoznao. Došla mi je na pamet ideja pokloniti mu moj Renault 4 koji je prešao 300 tisuća kilometara… Kolika sjećanja me vežu za moj vjerni Renault 4! Dok sam ga vozio, vikao sam moleći ga: nemoj me iznevjeriti! Nije me nijednom iznevjerio na cesti… I tako sam 15. srpnja napisao pismo – prepričava don Renzo.

Točno 25 dana kasnije, dogodio se još jedan iznenađujući telefonski poziv pape Franje. Ovoga puta papa je nazvao don Renza.

– Nisam mogao odgovoriti, ostao sam bez daha. Nisam znao što bih rekao! Kako se odgovara jednom papi preko telefona? Na kraju sam rekao ‘Hvaljen Isus!’ – to uvijek zvuči dobro, pomislio sam – prisjeća se don Renzo.

U razgovoru koji je trajao oko 35 minuta, don Renzo je Papi prepričao svoje župničke doživljaje s periferije, a Papa je prihvatio njegov dar – Renault 4 iz 1984. godine.

– ’Jesi li siguran’, pitao me. ‘Želiš li mi ga zaista pokloniti? Nije li bolje dati ga nekom siromahu?’ Odgovorio sam kako je taj auto već dosta dao siromasima i kako sada mora otići papi… Pitao me imam li drugi auto, a kada sam rekao da imam jedan noviji, Papa je pristao i rekao: ‘Vidimo se kod mene. Pričekaj samo da pogledam u rokovnik’. Čuo sam listanje stranica. ‘Dakle, slobodan sam 5., 6. i 7. rujna u 15, 16 i 17 sati. Kad želiš doći?’ Automatski sam odgovorio: ‘Pričekajte da ja pogledam u svoj rokovnik’, te sam krenuo po njega i u tom trenutku shvatio da razgovaram sa Svetim Ocem. Ispričao sam se, a on je odgovorio smijehom. Dogovorili smo se za 7. rujna u 15 sati .

Tako su papa Franjo i don Renzo preko telefona dogovorili susret. No trebalo je pripremiti dar. Automehaničar Stefano zamijenio je svjećice, popravio motor, provjerio tlak u gumama te ugradio plin kako u Vatikanu „ne bi brinuli oko skupog benzina“. Došao je i 7. rujna. Na put prema Rimu krenuo je don Renzo sa 100-njak župljana i naravno – Renault 4.

– Papa je izašao iz Doma sv. Marte i srdačno smo se zagrlili… Prije privatne audijencije koja je trebala biti u dvorani uz Sala Nervi, povjerio sam mu kako se osjećam loše zbog onih 50-ak ljudi koji su ostali ispred vrata sv. Petra. Odgovorio mi je: ‘Onda idemo’. Ušli smo nas četvorica: ja na mjesto vozača, on kraj mene, a iza nas automehaničar Stefano i moj pomoćnik Luigi. Stefano mi je rekao: ‘Vozi polako, u Vatikanu smo!’ Brzinomjer je pokazivao 30 kilometara na sat. Ne mogu opisati osjećaje onih 50 župljana kad su vidjeli Renault 4 iz kojega izlazi Sveti Otac – s oduševljenjem prepričava don Renzo.

Nakon susreta sa župljanima, četvorka se ponovno ukrcala u Renault. Uslijedila je audijencija, a potom oproštaj i predaja dara.

– ’Piši mi opet’, rekao mi je prije nego smo se oprostili. Dao sam mu ključeve, a on je sjeo za upravljač. Spomenuo mi je kako je i on imao Renault 4, te kako ni njega njegov nije nikada iznevjerio. Udaljavao se od nas u tom autu kao da je to nešto najnormalnije na svijetu. Oni iz osiguranja zabrinuli su se kad su shvatili da bi u buduće papa mogao otići u vožnju Vatikanom. Ja sam mu svejedno u prtljažniku ostavio lance za snijeg. Nikad se ne zna! – završava svoju priču don Renzo.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Znate onu priču o sto ovaca i jednoj izgubljenoj, o pastiru koji ostavlja devedeset i devet njih u stadu i traži onu jednu dok ju ne nađe pa pravi feštu kao da ih je stotinu našao, a ne jednu (Luka 15, 4-7).
E, o tome ćemo meditirati i razgovarati u utorak na ZaMKu.

Prepoznaješ li se u izgubljenoj ovci ili među onih devedeset i devet? Ili možda u pastiru? Ili u svo troje?
Prispodoba je puna naboja, naboja Božjeg Srca.
Dođite da s našim Bogom podijelimo osjećaje Njegova Srca.
I vaš dolazak na susret je jedno traženje i nalaženje i RADOST NA NEBU
Dobrodošli!
Pozovite i prijatelje!

Vrijeme je za nove izazove! Danas s treninzima započinju Alumnusovi mlađi uzrasti!
Kadeti i pioniri (od 1997. godišta i mlađi) večeras u 21h u Martinovki imaju svoj prvi trening ove sezone, dok će sutra u 21h u Martinovki s treniranjem započeti juniori.
Svi zainteresirani još uvijek se mogu priključiti

Policija traga na nepoznatim vandalima koji su tijekom noći sa subote na nedjelju iščupali i bacili u more spomen obilježje papi Ivanu Pavlu II. postavljeno na Gatu Karoline Riječke.

Spomenik su iz mora s dubine od oko šest metara izvadili ronioci Javne vatrogasne postrojbe Rijeke, a nakon obavljenog očevida preuzeo ga je djelatnik nadležne gradske službe. Nastala su manja oštećenja, a materijalna šteta bit će utvrđena naknadno.

U Policijskoj upravi primorsko-goranskoj kažu da se kriminalističko istraživanje nastavlja.

Bitno.net

Kada se u ratnim okršajima podiže bijela zastava, onda je ona znak ili poziva na prekid vatre u vrijeme pregovora ili predaje protivniku (prema Međunarodnom ratnom pravu). Kada to čini pojedinac koji na drugoj strani nema izravnoga neprijatelja, onda takvu gestu tumačimo kao predaju određenom životnom porazu. A kada, slikovito rečeno, bijelu zastavu „podigne“ netko od hrvatskih branitelja ili emigranata? I to je, na prvi pogled, poraz pod teretom života.

No, ne radi se o apstraktnoj ideji, već o „punoj čaši“ u kojoj je bila dovoljna i jedna kap da se prelije. Kada je ta „čaša“ hrvatske boje, onda se i poruka takvog odustajanja od života tiče Hrvata i Hrvatske. Za one koji su zatvorili oči više povratka nema, ali što je s nama koji ostajemo nakon njih?

Hrvatska ideja jača od jednoga života
Život hrvatskog emigranta Zvonka Bušića oduvijek je bio više od običnog. S velikom dozom nepomirljive hrabrosti za istinu, ovaj hrvatski politički aktivist i borac protiv velikosrpske hegemonije (Gorica – BiH, 1946. – Rovanjska –RH, 2013.), poznat pod nadimkom Taik, nije se mirio s hrvatskim „ropstvom“ sedamdesetih godina XX. stoljeća. Sanjao je Hrvatsku oslobođenu od velikosrpske hegemonije. Uostalom, toj je ideji i posvetio svoj život: od tridesete godine kada je predvodio hrvatske političke aktiviste koji su oteli američki zrakoplov kako bi svijet još 1976. godine upozorili na stanje u Jugoslaviji i na potrebu borbe za neovisnost Hrvatske. Nakana mu je bila bacati letke s istinom o događanjima nad našim područjem. Ali niti tadašnja Amerika niti Europa nisu bile zainteresirane za slobodnu Hrvatsku. Iako je prvotno u postupku zaključeno da nije ni terorist ni kriminalac, već je samo uzeo pogrešnu metodu za dobar cilj, jugoslavenski pritisak (i savezništvo s moćnicima svijeta) učinili su sve da zataškaju govor o hrvatskim patnjama i čežnjama. I Bušić je tako u SAD-u osuđen na doživotni zatvor. Nakon pomilovanja, pušten je 2008. godine. Možemo samo slutiti s kolikim se nacionalnim nabojem vratio u Hrvatsku?! I uključio se u stranačke vode (HSP dr. Ante Starčević), kao i u udrugu „Hrvatski plamen“. No, ondje je prije dvije godine priznao da se povlači iz hrvatske politike, jer „nije uspio u naumu ujedinjavanja domoljuba i izgradnje politički relevantne fronte.“ Mučilo ga je usitnjavanje domoljubnih političkih snaga, a kako je izjavio za Večernji list, „angažirao sam se, jer sam želio suzbiti apatiju koja je zahvatila Hrvate, a eto, nakon svega, apatija je, čini se, zahvatila i mene.“

Poruka prohujala s vihorom?
Je li sve vrijeme ljubavi za Hrvatsku i Hrvate prohujalo s vihorom pred sebičnošću koja je zahvatila hrvatsku političku scenu? Dok odjekuje pitanje zašto je to učinio, pokušavajući razumijeti njegovu predaju porazu života u Hrvatskoj, ostaje gorko pitanje što je s mnogima koji su mu bliski u razočaranju stanjem u zemlji? Trebaju li i oni samostalno zakoračiti u smrt? Radi li se kod Bušića o tek jednom djeliću sekunde gubitka hrabrosti za život u ovakvoj Hrvatskoj? Nikada nećemo saznati što se toga jutra, 1. rujna 2013. odigralo u njegovim mislima prije povlačenja okidača pištolja. Ali možemo postaviti neka druga pitanja na koja će netko od živućih jednoga dana ipak (možda) dati odgovor. Nisu li za smrt Zvonka Bušića odgovorni svi koji su Hrvatsku doveli u sadašnje stanje? Politički gledano, jednaka je odgovornost na ljevici, ali i desnici koja je poput razbijene vojske podijeljena u desetke sitnih stranaka umjesto da se ujedini u, za Hrvatsku, važnim idejama. Odgovornost je i na narodu koji se olako miri s površnim vođama čiji je imperativ samo vlastiti probitak i dobrobit. Odgovornost je i na narodnim predstavnicima od kojih je veliki dio, nakon zauzimanja saborskih pozicija, glas naroda okrenuo u korist vlastitog džepa. Tko će biti sljedeći? Opravdano je to pitanje kad pogledamo bijedu sve većeg broja Hrvata koji, na rubu egzistencijalnog sloma, jedva spajaju kraj s krajem. Samo da ne posustanu. Pitam se koliko još ljudi – branitelja, nezaposlenih, otpuštenih – mora umrijeti da se hrvatsko nacionalno biće probudi? I jedan mrtav u toj epizodi opomene je previše. No, krik smrti zbog gorke stvarnosti teško se probija do onih koji „vedre i oblače“ na nebu života u Hrvatskoj.

Obavezna literatura
Svima koji u Hrvatskoj dođu na vlast bilo bi potrebno sastaviti određenu obveznu domoljubnu literaturu, iz koje bi neke dijelove trebalo čitati uvijek kada donose presudne odluke za Hrvatsku i Hrvate. Iz Bušićeve pisane baštine izdvajam ovo: „Za svakoga čovjeka njegov je narod najbolja poluga koja ne samo uveličava njegovu snagu, nego i njegov doprinos pohranjuje u svoju povijesnu škrinju na trajno čuvanje. U toj su škrinji pohranjeni doprinosi svih proteklih naraštaja, i sve dok živi taj narod, u nju će svoje doprinose nadodavati i svi budući naraštaji. Samo te i takve spoznaje mogu dovoljno rastjerati one crne misli koje svakoga čovjeka progone ponekad u gluhim i usamljenim noćima. Samo osjećaji duboke ukorijenjenosti u svomu narodu mogu čovjeka osloboditi straha pred neumoljivom smrti.“ Čini mi se da je svaka zatvorska godina priprema za posljednju zemaljsku stanicu, a to je smrt. Bušić je možda i nije gledao kao stranca, već kao „utjehu“, činjenicu koja će kad-tad doći: „Bez obzira na dužinu pojedinačna života, nitko neće umaknuti smrti, makar se neki danas ponašaju kao da nisu smrtnici. Ponavljam, takvima je najpotrebnije što češće se prisjetiti da će uskoro morati umrijeti, i da će i oni koji njih isprate na zadnji počinak za kratko vremena biti ispraćeni od novih smrtnika.“

Proročke riječi
Živio je u uvjerenju da će se svijet početi vraćati svojim narodnim korijenima, kulturama i duhovnim vrijednostima svojih predaka, da će ojačati pripadnost obiteljskoj lozi, lokalnoj zajednici i vlastitoj domovini. Vrijeme će pokazati je li ovo utopija ili budućnost koja nam dolazi. No, u ovoj ideji vezanja za obiteljsko i narodno tkivo Bušić je vidio duhovnu poruku koja odgaja nove generacije, a prošlost smješta u pretince kojima pripada: „Tako će ljudi mnogo lakše prihvaćati prolaznost ovozemaljskoga života, jer će postati svijesni da u njima živi čitava prošlost i da će oni kroz svoju djecu i kroz svoja djela živjeti i u budućnosti. Tada će im također biti jasno da je duhovna i kulturna pripadnost svomu narodu puno jača od fizičke pripadnosti, i spoznat će da su razne obiteljske loze samo grančice i grane, a pojedinačni ljudi tek listići na prastaromu narodnomu stablu. Bez obzira na svoju veličinu, svako narodno stablo na svoj posebni način doprinosi različitosti i šarolikosti čovječanstva čineći tako život ne samo raznovrsnijim i mnogo zaimljivijim, nego i ovaj svijet puno ljepšim i bogatijim.“

Što je želio reći Zvonko Bušić?
Na prvi pogled, čovjek koji je 1976. godine bio simbol hrabrosti, čije se ime nije smjelo spominjati, u jednom je trenutku odustao od života. Jesu li time riješeni hrvatski problemi? Je li to zalog za sretniju Hrvatsku? Sigurno je da je ta smrt donijela bol njegovoj supruzi, prijateljima i poznanicima, ali što je donijela Hrvatskoj? Bojim se odgovora: ništa. Svatko gleda samo svoj uski životni okvir, a Hrvatska sve više postaje svačija i ničija. Tajna Bušićeve smrti otkrivena je u njegovom životu. Mnogi zatvorenici koji snagom duha ostaju bi zdravom razumu i svijesti, kroz pisma otkrivaju smisao žrtve, trpljenja, krivih osuda. I on je tako činio u svojim pismima, a u onom što ga je 2005. godine pisao vancouverskim Hrvatima čitamo: „Iskreno govoreći, ja bih bio sretan ako moja pisma samo malo olakšaju tešku sudbinu jednomu jedinomu hrvatskomu ratnomu invalidu ili zatvoreniku, jer ako upalim i najmanje svijetlo u samo jednoj izmučenoj duši, i moje osobne patnje time dobivaju još veći smisao. Kadgod umire častan i dobar čovjek, ne samo da umire sretno, nego on u svome životu može podnositi i najteže patnje i stradanja sve dok vjeruje da mu patnje imaju smisao i da nisu uzaludne.“ U svjetlu njegove tragične smrti, rečenica koju je sastavio prije 8 godina zvuči drugačije: „S druge pak strane, takav je čovjek nezadovoljan i nesretan i s najudobnjim životom bez smisla.“ Je li mladost i zrele godine što ih je darovao kao svjedočanstvo za slobodnu Hrvatsku postao život bez smisla kad je zakoračio u hrvatsku „obećanu zemlju“?

Tajanstvena poruka „Platonove pećine“
Kada se u ime obitelji 1. rujna novinarima obratio Dražen Budiša i spomenuo Bušićeva oproštajna pisma, naveo je da na jednom mjestu stoji kako više „nije mogao živjeti u „Platonovoj pećini“. Alegorija pećine grčkom filozofu Platonu (V/IV. st.pr.Kr.) poslužila je za govor o materijalnom svijetu i svijetu ideja. Po njegovom poimanju, čovječanstvo živi u toj mračnoj pećini do koje izdaleka, kroz otvor, dopire svjetlost. Igra sjene na zidovima pećine kod ljudi stvara krive slike o svijetu izvan nje, jer sjena na zidu nije slika stvarnosti, nego samo iskrivljeni odraz. I kada netko i izađe iz pećine, ne prepoznaje vanjski svijet, jer o njemu ima mišljenje na temelju sjena koje je vidio po zidovima pećine. U susretu sa stvarnošću, ne zna se nositi s tom spoznajom, te se ponovno vraća u pećinu. Prevedeno našim načinom razumijevanja, pećina je poput geta u kojem su ljudi „zaštićeni“ od istine. A kada se, na trenutak, susretnu s istinom, ne mogu je nositi. I pobjegnu od nje, jer je okrutna i surova. Je li se to dogodilo i sa Zvonkom Bušićem? Na kraju je spoznao da ne postoji Hrvatska za koju je živio. Činjenica je da se Hrvatsku više voli i za njom se više čezne kada joj se po krvi pripada, a ne diše se njezin zrak, ne pije se njezina voda, ne grli se njezina polja, šume, more, planine. Hrvatsku se snažnije osjeća kad se o njezinoj slobodi sanja, i kad se za nju vlastitim životom plaća. A što kada se vidi njezino stvarno lice? Bušićevo odustajanje od života samo je otkrilo njegovu skrivenu bol, o kojoj je Dobriša Cesarić napisao vrlo snažne stihove:

Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Napomena:
Citirano Pismo vancouverskim Hrvatima iz 2005. godine prema tekstu koji možete pročitati

Za laudato.hr piše:
Tanja Popec
ponedjeljak, 02. rujna 2013.

Brođanka Kristina Terihaj dirnula je sve pismom upećenim Vladi RH.

Kristina boluje od rijetke bolesti arthrogryposis multiplex congenita. To je bolest koja zahvaća zglobove i mišićno tkivo, uzrokuje ukočenost mnogih ili svih zglobova tijela. Kristina je 100-postotni invalid i bez pomoći gotovo da ne može nikako funkcionirati i voditi normalan život. Upravo radi ove teške bolesti Kristina se može kretati jedino uz pomoć elektromegnetnog skutera koji je zatražila od ministra Ostojića. Odgovor koji je dobila šokirao je i nju i njezinu obitelj.

Pismo donosimo u cijelosti:

Draga moja Vlado, jako sam ogorčena i ljuta na vas... :(( Ponekad se pitam zašto su se naši branitelji borili za ovu Hrvatsku, kada ovu državu vode ljudi bez srca. Naravno i moj tata se borio, i hvala Bogu ostao je živ. Često sam dok je moj tata bi na ratištu, strahovala hoće li se vratiti živ, hoću li ikada vidjeti svoga tatu. Pola vremena sam znala provesti u podrumu, i moliti Boga da granata moju kuću ne pogodi. Pošto mi je i mama radila na teškom odjelu reanimacija, i nisam ju vidjela danima, nekada i tjednima. Mene su odgajali moji sada pokojni baka i dida. Sigurno se pitate zašto vam ovo sada pišem, e pa evo zašto. Moja priča počinje ovako. Zovem se Kristina i iz Slavonskog Broda sam, imam 28 godinu, i jaku rijetku bolest arthrogryphosis congenita multiplex. To je bolest koja zahvaća zglobove i mišićno tkivo. Pošto sam 100% invalid, ne mogu ništa sama, čak se ni nahraniti. Jedino što mogu je malo prste na rukama micati, i to minimalno, tek toliko da mogu na mobitel i laptop. U životu sam imala 21 operaciju, i jako sam malo postigla s njima. Po naravi sam jako vedra osoba, i volim svoj život, iako mi nekada zna biti težak (kao upravo sada zbog vas divnih ljudi koji nemate srca) Upravo sam dana 27.8.2013 dobila odbijenicu za svoj elektromotorni skuter (jer jedino to mogu voziti zbog svog stanja) Jer gospodin Ostojic smatra da je to lukzus za mene, ponavljam LUKSUZ!!! On mi nudi kolica koja ja nemogu voziti. U kojima ne mogu ni sjediti. Pitam se draga Vlado, zar nisu vaši auti luksuz, vaše plaće??? Da je netko od vaše djece bolesno, sigurno nebi bio luksuz, onda nebi bilo odbijenica. Samo da znate draga vlado na ovome neće stati, za ovo će cijela Lijepa naša saznati, saznat će ljudi tko nam vodi Hrvatsku. Ja ću se izboriti za svoj elektromotorni skuter, iako više ni ja ni moja obitelj nemamo snage, ali tješi me samo jedno. Da dragi Bog ne napušta svoje malene, i vjerujem da neće ni mene napustiti. :(( Mogla bi još puno toga pisati gdje ste me sve odbili, ali to ostavljam za novine, televizije. Jednostavno za cijelu Hrvatsku. Neka Bog blagoslovi našu Hrvatsku, i ljude koji imaju srca. A vi u vladi koji nemate srca ne daj Bože da osjećate ovu bol koju moja obitelj osjeti. Ostojiću, Milanoviću, Josipoviću: Bog vas blagoslovio, i dao vam makar malo srca i ljubavi za nas malene.

Službeni odgovor HZZO-a i Ministarstva zdravlja možete pročitati ovdje:

Evo što navode kao objašnjenje na ovaj izdvojeni, ali postojeći problem:

Poštovani,

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) odobrava svojim osiguranim osobama ona pomagala koja su uvrštena u Popis pomagala HZZO-a, te se vodi Pravilnikom o ortopedskim i drugim pomagalima (odobrava pomagala u okviru zakonskih propisa).

Uvidom u bazu podataka utvrđeno je da su osiguranici Kristini Terihaj iz Slavonskog Broda u dva navrata odobrena elektromotorna invalidska kolica, posljednji put 2008.godine, za koja je po važećem pravilniku predviđeni rok korištenja 6 godina.

Elektromotorna invalidska kolica tipa "skuter" trenutno se ne nalaze na Popisu pomagala Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima, te stoga ne postoji način da ih HZZO odobri.

HZZO osigurava provođenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za svoje osigurane osobe u okviru zakona, uz razumijevanje da osiguranici s obzirom na svoju zdravstvenu situaciju u pojedinim slučajevima očekuju i smatraju da trebaju više od onog što zakon propisuje.

Isto tako, napominjemo da HZZO niti Ministarstvo zdravlja ni u kojem slučaju ne kvalificiraju niti imenuju što bi za pojedinu osobu značio „luksuz“, te se od takvih tvrdnji i komentara ograđujemo.

S poštovanjem,
Služba za odnose s javnošću
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

„Sretan sam što smo uspjeli otvoriti vrata Prve katoličke škole u Zagrebu i to u manje od godine dana“, istaknuo je privremeni ravnatelj ove škole otac Vinko Mamić ističući kako se u školi nalazi više od 140 učenika i 25 nastavnika na prvi dan nove školske godine, a ujedno i na prvom danu Prve katoličke škole u hrvatskom glavnom gradu.

Prvu katoličku školu osnovala je Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa, a nastavu će prema programu MZOS-a uz laike provoditi i redovnici i redovnice.

„Naši učitelji su oduševljeni i entuzijastični što kreću s radom u katoličkoj osnovnoj školi, jer vjeruju u ono što rade i vjeruju u smisao ove škole. Nadam se da će se to osjetiti i u našem radu. Osobito očekujem da će suradnja s roditeljima biti izvrsna. Prvenstveno ćemo zajednički raditi na razvijanju sposobnosti učenika. Također, pokušat ćemo da se svaki učenik osjeća kao doma“, poručio je o. Mamić.

Uzbuđenje školaraca ali i njihovih roditelja osjetilo se na školskim hodnicima i učionicama Prve katoličke škole prostorima Kulturnog centra Peščenica, Ivanićgradska 41a.

„Imamo dijete u prvom i petom razredu u ovoj školi, a imamo još i srednjoškolku koja ide u Žensku opću gimnaziju. Oduševljeni smo katoličkim obrazovnim ustanovama, jer su nam djeca išla i u katolički vrtić. Čim smo čuli za otvaranje Prve katoličke škole htjeli smo djecu upisati u tu školu, ali bilo nam je malo daleko. No, kad smo čuli da je prijevoz organiziran, nismo se više dvoumili. Sretni smo što će nam djeca dobivati katolički odgoj i u školi te se nećemo morati ničega bojati. Sigurni smo da smo u dobrim rukama“, rekla je ponosna majka Ozana.

Voditelj ureda za obitelj pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji Petar Hodžić svoju je djecu također upisao u Prvu katoličku školu. Svoje zadovoljstvo otvorenjem ove škole nije krio:

„Sretan sam što su se oci karemlićani odlučili na ostvarenje ovakvog velikog projekta koji nam je potreban. Ozračje ovog školskog prvog dana koji je započeo s molitvom me oduševio. Vidim svoju djecu s osmjesima na licima i unatoč tome što su napustila svoju školu gdje su imali društvo i dobre učitelje, sretna su jer je ipak ovdje drugačije pozitivno ozračje. Potrebno je još otvoriti ovakvih škola“, poručio je Hodžić.

Škola je besplatna, a učenicima od 1. do 4. razreda bit će omogućen i produženi boravak čija će cijena naknadno biti utvrđena. Nastava se odvija od prvog do osmog razreda.

„Preselio sam se iz škole Brestje. Manje nas je sad u razredu i veselim se što ćemo moći više raditi, a imam osjećaj da ćemo biti bliže Isusu i raditi uz Njega. Mislim da ću ovdje imati i bolje društvo“, rekao je Marko, učenik 8. razreda.

Dragi školarci i nastavnici Prve katoličke škole u Zagrebu, sretno u prvoj i novoj školskoj godini!

Autor: Laudato

Bogoslovi četvrte, pete i šeste godine Zagrebačke nadbiskupije te Bjelovarsko–križevačke biskupije sudjelovali su na Duhovno-formativnom susretu u Domu Sv. Martina na Malom Lošinju, od 26. kolovoza do 2. rujna 2013. godine.

Kroz tjedan dana bogoslovi su promišljali o pozivu i identitetu svećenika te formaciji svećeničkih kandidata. Posebni naglasak bio je stavljen na produbljivanje važnosti integralne formacije kroz četiri temeljne dimenzije: ljudsku, duhovnu, intelektualnu i pastoralnu. Pripremljena izlaganja bogoslova, koja su bila temeljena na Apostolskoj post-sinodalnoj pobudnici Ivana Pavla II. „Pastores dabo vobis“ te na dokumentu Hrvatske biskupske konferencije „Formacija svećeničkih kandidata“, uvodila su u daljnje zajedničko promišljanje i iznošenje vlastitih iskustava i stavova.

Cilj Duhovno–formativnog susreta je izgrađivanje zajedništva i međusobno upoznavanje bogoslova koji se nalaze u formaciji u Zagrebu i izvan Hrvatske, priprema za sljedeću formativnu godinu te bolje upoznavanje Nadbiskupa s bogoslovima, koji će u budućnosti kao svećenici biti njegovi prvi suradnici. Kao i svake godine, nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić bio je prisutan tijekom cijelog Susreta. Sudjelujući na izlaganjima i izmjeni iskustava, Nadbiskup je svojim smjernicama dao neke naglaske koji će bogoslovima pomoći u daljnjoj formaciji. Osobit poticaj bogoslovima bile su svakodnevne Kardinalove homilije na misnim slavljima. Kardinal je također i osobno razgovarao sa svakim bogoslovom Zagrebačke nadbiskupije.

Susret su vodili svećenici Zagrebačke nadbiskupije vlč. Željko Faltak i vlč. Andrija Miličević, a bio je prisutan i odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu vlč. Mislav Kutleša. Bogoslovima se u nedjelju navečer pridružio i bjelovarsko – križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak.

Svojim promišljanjima bogoslovi su si posvijestili kako je formacija kontinuirani rad i rast iz godine u godinu. Također je istaknuto kako je poziv dar Božji u Crkvi i po Crkvi, a sama Crkva oblikuje poziv na sliku Presvetog Trojstva. Sam svećenik predstavlja i posadašnjuje Krista te je službenik Božje Riječi, slavitelj sakramenata i voditelj kršćanske zajednice. Bogoslovi su sami primijetili kako je vrednota vjernosti zapostavljena u današnjem društvu, a upravo nam ona pomaže u izgradnji vlastitog identiteta. Krist koji poziva na vjernost, ne samo da daje identitet, već On jest identitet.

Četvrtak je bio poseban dan koji su bogoslovi proveli u sabranosti i šutnji, u klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom te u razmatranju Božje Riječi. Dan šutnje započeo je pokorničkim bogoslužjem i duhovnim nagovorom vlč. Andrije Miličevića te slavljem sakramenta pomirenja.

U petak tijekom popodneva održane su dvije parlaonice na temu: Postoji li grijeh? i Je li svećenik potreban u današnjem društvu? Cilj parlaonice je razvijanje dijaloga u komunikaciji različitih stavova, kao i posvješćivanje važnosti međusobnog slušanja, uvažavanja i poštivanja.
U subotu su bogoslovi podijeljeni u dvije radne skupine na temu: Bogoslovija ne formira za „biti bogoslov“ nego za „biti svećenik“ razmišljali o primarnim naglascima vlastite formacije na putu prema svećeništvu. Različitost u načinu pripreme i iznošenju teme pokazala je bogatstvo razmišljanja i pristupa, kao i potrebu međusobne suradnje u daljnjem bogoslovnom djelovanju te u budućnosti u onom pastoralnom.

Bogoslovi su svakodnevno zajedno slavili svetu misu, zajedno molili Časoslov, krunicu te imali mogućnost za duhovne razgovore i osobne pobožnosti.

Izvor: Autor: Zagrebačka nadbiskupija/Ivan Lastovčić

Ludbreg - Prvo hodočašće mladih Varaždinske biskupije nacionalnom svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu održano je u subotu 24. kolovoza. Program je započeo u župnoj crkvi Presvetog Trojstva gdje je domaći župnik i upravitelj svetišta preč. Josip Đurkan pozdravio okupljene mlade te im izrazio srdačnu dobrodošlicu. Potom se hodočasnicima obratio i povjerenik za mlade Varaždinske biskupije, vlč. Tihomir Kosec, koji je okupljene podsjetio kako u Ludbregu već 600 godina postoji znak koji svjedoči "da je Isus doista prisutan među nama. Ne samo snagom naše vjere, ne samo zato jer mi to tako vjerujemo, nego jer to doista tako jest. I taj znak je dan svećeniku – prije nego je prelomio hostiju na pola i komadić stavio u kalež, primijetio je da se vino pretvorilo u fizičku krv."
Vlč. Domagoj Matošević, rektor Nadbiskupijskog dječačkog sjemeništa u Zagrebu, mladima je najprije progovorio o tome zašto su važna svetišta – u njih dolazimo s mnogo pitanja i sumnji, ali i vjerujemo da će nam Gospodin na njih odgovoriti. Osim toga, u svetišta obično dolazimo da se pomirimo. Upravo zato, vlč. Matošević mladima je, na vrlo zanimljiv način, održao katehezu na temelju ulomka iz Markova evanđelja o ozdravljenju gubavca, koji govori o tome kako nam, i na koji način, Bog prašta. "Ne bojte se ići kod Isusa kad ste grešni, On je zato i došao. Pa nije došao zbog super svetaca i genijalnih ljudi, došao je zbog slabih, grešnih i bolesnih ljudi. Ovaj gubavac pokazuje nešto prekrasno – Bogu mogu doći onakav kakav jesam, ne trebam glumiti. Gubavac je došao k Isusu uvjeren da ga neće kamenovati, ali nije došao oholo s Njim se prepucavati. Kleknuo je pred Njega i kao da mu je rekao – Isuse predajem Ti svoj život. Mislim da oholi ljudi nikada ne mogu susresti Boga. Njega susrećemo kad se ponizimo, jer kad smo oholi onda se pravimo kao da smo mi Bog. Dragi mladi, nemojte imati lažnu poniznost", poručio je vlč. Matošević.
Nakon kateheze mladi su imali prilike za svetu ispovijed, a uslijedile su pohvale Krvi Kristovoj te euharistijsko slavlje koje je predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. U homiliji biskup Mrzljak progovorio je o obnovi vjere po primjeru sv. Bartola apostola, čiji blagdan je Crkva u subotu slavila. "Kada želimo obnoviti svoju vjeru, zaista moramo doći na početak, vidjeti što se zbiva i kako Crkva od toga živi. Zato i Drugi vatikanski sabor naglašava kako je euharistija izvor i vrhunac svega kršćanskog života. Bez euharistije Crkva ne može živjeti, kao ni mi kršćani. Svatko od nas prolazi kroz sumnje, no danas smo ovdje jer želimo učvrstiti svoju vjeru. Nju treba zaista neprestano obnavljati i učvršćivati i vidjeti na koji način se ona konkretno ostvaruje u mom životu.", poručio je biskup Mrzljak.
Hodočasnički dan mladih varaždinske biskupije završio je glazbenim festivalom duhovnih šansona "Duga 2013." na kojem su ove godine nastupili sastavi i zborovi okupljeni u jedan sastav. Svi su oni željeli, kako kažu organizatori, na prvo mjesto staviti i slaviti Boga, a ne promovirati same sebe.

Izvor: Ured HBK za mlade

Đakovo - Kroz 11 godina rada Katolička malonogometna liga (KMNL) kaoprojekt Ureda za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije pokrenuta je u 7 regija - osječkoj, vinkovačkoj, brodskoj, đakovačkoj, donjomiholjačkoj, županjskoj i baranjskoj. Od ove godine povjerenik Ureda za pastoral mladih, vlč. Filip Perković i predsjednik Upravnog odbora KMNL-a Tvrtko Galić nadaju se uključenju ekipa i iz ostalih regija.

„Samo u protekloj sezoni okupili smo 65 župnih ekipa koje je sačinjavalo više od 750 mladih župljana iz 13 dekanata, odigrali smo više od 500 utakmica, čime smo postali jedan od najvećih kontinuiranih cjelogodišnjih projekata u našoj Nadbiskupiji. Posebno smo ponosni na 28 duhovnih susreta koji se u svakoj regiji odvijaju četiri puta godišnje. U protekloj sezoni pokretali smo humanitarne akcije, bili smo na raspolaganju župnicima oko uređenja župnog okoliša itd.", ističu Galić i Perković i potiču na okupljanje mladih u Baranjskom, Vukovarskom, Valpovačkom i Županjskom dekanatu. „U nekim dekanatima već imamo prikupljene ekipe, dok se u nekima se tek nadamo ćemo ih uz pomoć župnika prikupiti", rekao je povjerenik Ureda za mlade i pojasnio: "Specifičnost ovog projekta jest u činjenici da sav operativni dio vode laici kako bi se rasteretili župnici, stoga se od župnika ne očekuje dodatni angažman oko ovog projekta, osim u ovoj fazi oformljavanja ekipa."

Izvor:Pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije

Kako iz godine u godinu raste broj studenata splitskog Sveučilišta, raste i potreba za većim prostornim kapacitetom, ali i opširnijom ponudom sadržaja za studente. Nova zgrada studentskog doma i studentskog centra u sklopu Sveučilišnog kampusa u Splitu, velikim dijelom rješava oba problema. Broj raspoloživih smještajnih jedinica je udvostručen, a novi prostori omogućili su i kvalitetniju realizaciju niza popratnih sadržaja poput trgovine, banke, ljekarne i sl.
Tako već duže vrijeme postoji želja da se, u sklopu Sveučilišnog kampusa, osigura prostor koji će biti namijenjen za duhovne potrebe. Prvi konkretan korak u realizaciji te ideje učinjen je u ponedjeljak 2. rujna, kada su splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić i ravnateljica Studentskog centra u Splitu Gordana Raos potpisali Ugovor o korištenju dvorane za duhovne aktivnosti „Blaženi Ivan Merz". Njime se nadbiskupija obvezala da će osmisliti polivalentnu dvoranu od 80 metara kvadratnih koji će prema potrebama biti kapelica za molitvu ili dvorana za predavanja i duhovne susrete za koje će se pastoralno brinuti Ured za pastoral mladih na čelu s don Mihaelom Provićem.
Na potpisivanju ugovora bili su, osim povjerenika za mlade Provića, i novi pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Ante Ančić te arhitekt Emil Šverko koji je, zajedno s kolegom Nenom Kezićem, projektant Studentskog doma. Nadbiskup i ravnateljica složili su se kako je ovaj projekt koristan i potreban mladim ljudima kako bi, usavršavajući se na polju obrazovanja, paralelno mogli njegovati svoj duhovni život, a snažan poticaj dali su i sami studenti. Naime, oko 78% studenta, u anketi koja je provedena protekle akademske godine, izrazilo je želju za ovakvim sadržajem.

Izvor: Ured HBK za mlade