Srdačan pozdrav svim darivateljima krvi i svim ljudima dobre volje! Onima koji to još nisu želimo neka nam se pridruže bar u dobroj volji i ljubavi prema bližnjemu! Načina na koji možemo podijeliti malo ljubavi i sebe sa bližnjima u potrebi je mnogo, darivanje krvi je jedan od plemenitijih, ali nije jedini!
Svim darivateljima/icama muslimanske vjeroispovijesti sa malim kašnjenjem želim čestitati Kurban bajram!
Za kraj donosimo akcije darivanja u organizaciji HZTM-a, Petrova 3, Zagreb i Crvenog križa Split.

Akcije u organizaciji HZTM od 29.10. do 02.11.2012.

ponedjeljak, 29.10.2012.
GAREŠNICA, Hrvatski dom, 12:00-16:00
DUGO SELO, Stančić, Stančić bb, 12:00-14:00
DUGO SELO, Đure Dubenika 2, 15:00-18:00
DONJA STUBICA, Gornja Stubica, Matije Gupca, sportski centar, 14:00-17:00
KARLOVAC, HV Kamensko, Kamensko bb, 09:00-12:00

utorak, 30.10.2012.
DONJA STUBICA, Oroslavje, Milana Prpića, 12:00-18:30
GAREŠNICA, Hrvatski dom, 08:00-12:00
GAREŠNICA, Brestovac, Hrvatski dom, 13:00-15:00
VRBOVEC, Dubrava-Vrbovečka, Mjesni ured, 11:00-13:00
VRBOVEC, Brdo 3, 14:00-18:30

srijeda, 31.10.2012.
DONJA STUBICA, dom zdravlja, Ž. Vratislava 8, 11:00-18:30
KARLOVAC, Smičiklasova 25, 12:00-18:00
VRBOVEC, Brdo 3, 08:00-12:00
VRBOVEC, Hrvatske šume, Šumarija Fuka, 13:00-15:00

četvrtak, 01.11.2012.
P R A Z N I K -

petak, 02.11.2012
DONJA STUBICA, Marija Bistrica, Kralj Tomislava 16, 10:00-17:00
OGULIN, sportska dvorana, Josipa bana Jelačića 1, 08:00-12:00
VRBOVSKO, Dobra 1 a, 13:00-16:00
KARLOVAC, Karlovac, Smičiklasova 25, 08:00-14:00

Radnim danima, od ponedjeljka do petka, krv možete darovati u Petrovoj 3 od 07:30 do 19:00, a subotom od 7:30 so 15:00.

Akcije darivanja krvi u organizaciji CK Split:

Pet 02.11 OTOK BRAČ (Nerežišće)
Sub 03.11 TORCIDA PUJANKE (Split)
Sri 07.11 UDRUGA SANUS (City Center Split)
Sub 10.11 TORCIDA BRDA (Split)
Ut 13.11 MAKARSKA (Gradac)
Sri 14.11 OTOK BRAČ (Supetar)
Čet 15.11 G.K.MEJE (Split)
Pet 16.11 SINJ
Sub 17.11 SOLIN (Muć)
Ut 20.11 SINJ (Dicmo)
Sri 21.11 G.K.MERTOJAK (Split)
Čet 22.11 OTOK VIS
Pet 23.11 OTOK VIS
Sub 24.11 MAKARSKA (Torcida)
Pon 26.11 TROGIR
Ut 27.11 MAKARSKA
Sri 28.11 GDCK KORČULA
Čet 29.11 GDCK KORČULA
Pet 30.11 GDCK KORČULA

Od subote, 29. prosinca, do utorka, 1. siječnja: duhovna obnova: Od stare u novu godinu s Isusom. Bit će pjesme i molitve, osobito one za oslobođenje i ozdravljenje. Vodi fra Zvjezdan.
Cijene boravka: Puni pansion je 120 kn. Redoviti seminari uključuju 3 puna pansiona tj. ukupnu cijenu od 360 kuna. Sobe su dvokrevetne odnosno trokrevetne sa sanitarnom kabinom u svakoj sobi.
Za samo slušanje na seminarima bez boravka i hrane ne plaća se ništa.
Parkiranje vaših automobila: Uz kuću Tabor i u šumici okolo ima mjesta za parkiranje. Nemojte parkirati uz kuću Franjevačkog samostana. Nemojte parkirati na zelenim površinama!
Raspored na seminarima (ako nije drukčije označeno):
- prvoga dana početak u 17 sati i program traje do 22 sata.
- Drugi i treći dan: 9-12.30 sati i popodne 15-22 sata; od 14 sati drugog dana je ispovijed.
- Posljednjeg dana program traje do 12.45 sati (potom ručak); završna misa počinje u 11.30 s.
Prijave: telefon: 01 3369-781 (radnim danom od 8 do 12 sati) ili porukom na mobitel: 091 5986-972; Faksom: 3361-844 ili elektronskom poštom na adresu: info@tabor.com.hr
Kod prijave ostavite svoje ime i telefon.

Oznake: Tabor

Dragi DT prijatelji,
na Dušni dan, 2. studenoga 2012. navršava se 20 godina od preminuća fra Jerka Marijana Fućaka, koji nas je zadužio svojom Dopisnom teologijom i radom na Svetoj Božjoj riječi. Prigoda je sastati se i popričati o tomu.
Sve Vas radosno pozivljemo na komemoraciju, nagovor pod naslovom:
„Fra Jerko u sjećanjima i svagdašnjici“.
Budući da je taj dan ujedno i prvi petak u mjesecu, umjesto uobičajenog DT-susreta na Kaptolu, to će ovog puta biti u fra Jerkovom Sigetu. Susret će se dogoditi u prostorijama župne zajednice Sv. Križa
(http://www.zupa-svkriz.hr/) po sljedećem rasporedu:
17:00 p. Mario Cifrak – otvaranje susreta i molitva
17:10 dr. Biserka Baćani, župa Siget: “Još nam uvijek govori! ”
17:30 Zorislav Horvat, Osijek: “Ljubljeni rabi, jesam li dobro razumio?”
17:45 Katica Šarlija, Samarica: “Samarica – središte fra Jerkovog DT-a”
18:00 kratka rasprava do sv. Mise
18:30 sv. Misa
Nakon svete Mise p. Mario Cifrak dat će kratak osvrt na p. Jerka za sve koji su bili na misi, jer medju njima ima dosta vjernika koji ga još pamte.
Dovidjenja - idućeg petka u Sigetu!

Pozivamo sve župe da okupe i prijave za natjecanje prvopričesnike u našoj Katoličkoj malonogometnoj ligi. Kotizacija za ovu ligu iznosi 750,00 kn, a ukoliko imate već prijavljene krizmanike ili seniore, uplaćuje se 550,00 kn. Pravo nastupa imaju dječaci rođeni 1. sječnja 2001. i mlađi. Prijave traju do 5. studenog na mail: kmnl.zagreb@gmail.com. Pružimo mladima priliku da upoznaju Isusa kroz sport i fair play natjecanje!

Bezgrešno Srce Marijino 2 - Bezgrešno Srce Marijino 1 3:5(1:1);
Marija Majka Crkve - Sv. Petar SV 0:4;
Dominikanska mladež - Sv. Barbara 8:9(5:5);
Marija Pomoćnica - Advocata Croatiae 5:6(1:1);
Blagovijest N.G. - Sv. Ivan ap. i ev. 8:6(3:3);
Sv. Marko Križevčanin - Marija Kraljica Apostola 2:1;
KBF - Sv. Petar 1 1:3;
Sv. Petar 2 - Sv. Antun Padovanski 6:3(2:2);
Sv.Mati Slobode 2 - Sv. Josip 1:2;
Sv. Nikola Biskup (Stenjevec) - Sv. Mihael 6:4(2:2).
Na stranici možete naći parove drugoga kola.

Počeo je ovogodišnji USKRS Kup. Po prvi puta se igra po novom sustavu, a to je da se igra na ispadanje. Odmah na početku je kup pokazao zašto je tako zanimljivo natjecanje, od 10 utakmica u čak šest pobjednika je odlučivalo bolje izvođenje šesteraca. Momčadi iz nižih liga pobjeđivale su momčadi iz viših i to je draž ovog natjecanja. Najveće iznenađenje je priredila ekipa Blagovijesti N.G. koja je boljim izvođenjem šesteraca bila bolja od ekipe Sv. Ivana apostola i evanđeliste prošlogodišnjeg prvaka KMNL-a i ovogodišnjeg lidera prve lige.

Hvaljen Isus i Marija!
Ovim putem Vas obaviještavam o sastanku za početak Katoličke stolnoteniske lige "sv.Josip" koji će se održati u utorak, 30.10.2012., u Branjungovoj 1 (iza katedrale, ulaz iz Langovog trga - Stara Vlaška) s početkom u 17,30.
Molimo vas da ukoliko ste spriječeni doći na sastanak, pošaljete nekog iz svoje ekipe kako bi smo se mogli svi zajedno upoznati sa pravilima lige. Također, ukoliko znate neku ekipu koja se je voljna prijaviti, slobodno neka dođe na sastanak pa se može i tamo prijaviti.
Pozdrav u Kristu!

Na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio na Misijsku nedjelju, 21. listopada, ispred bazilike Sv. Petra u Vatikanu, papa Benedikt XVI. proglasio je svetima sedmoro blaženika, četvero redovnika i troje laika. Uz sudjelovanje brojnih kardinala, oko 400 biskupa i 260 sinodskih otaca, na slavlju su se okupila brojna politička i crkvena izaslanstava te pedesetak tisuća hodočasnika s raznih krajeva svijeta, posebno iz zemalja u kojima su živjeli i djelovali novi sveci Katoličke Crkve, prenosi Informativna katolička agencija IKA.

Prva indijanska svetica

Svi su oni u različitim razdobljima i sredinama djelovali uz čvrstu vjeru na karitativnom području. Posebnu je pozornost pobudilo proglašenje svetom sjevernoameričke Indijanke Kateri Tekakwitha (1656-1680), prve indijanske svetice. To su prvi sveci proglašeni u Godini vjere. „Čovječanstvu su potrebni ljudi koji upiru svoje oči u Boga, crpeći iz tog izvora stvarnu ljudskost kako bi pomogli onima koje Gospodin postavlja na naš put da bismo shvatili da je Krist put života“, rekao je Sveti Otac i izrazio nadu da će svjedočanstvo novih svetaca, posebno njihova ponuda ljubavi Kristu, pomoći sa svojim zagovorom suvremenoj Crkvi i podržati ju kako bi ojačala svoje misijsko poslanje u naviještanju Evanđelja cijelom svijetu.

Evangelizatori

Svi su novi sveci bili evangelizatori. Bio je to Pedro Calungsod (1654-1672), mladi katehista koji je pomagao isusovačkom misionaru na Filipinima s kojim je i mučenički umro jer je išao naviještati kršćansku vjeru, nastojeći uvjeriti ljude da krste svoju djecu. Misionarka je bila i njemačko-američka franjevka Maria Ana Barbara Cope (1838-1918), koja je umrla liječeći gubavce u Molokai na Havajskim otocima. Bavarska mističarka Anna Schaeffer (1882-1925) vršila je svoje misijsko poslanje, prihvativši svoju trajnu invalidnost, s kreveta, tješeći ostale. Talijanski svećenik Giovani Battista Piamarta (1841-1913), utemeljitelj je kongregacije, izdavačke kuće i odgojitelj mladih. Španjolska redovnica Maria Carmen Salles y Baranguera (1848-1911) je tijekom svog kratkog života shvatila da je za evangelizaciju potreban kršćanski odgoj, dok francuski isusovac Jacques Berthieu, zaljubljen u Boga i madagaskarski narod, pred streljačkim vodom nije htio zanijekati svoju vjeru i postati glavni savjetnik madagaskarske zajednice.

Herojska odvažnost

Papa je istaknuo kako su novi sveci za svoj životni program izabrali Isusove riječi iz Markova Evanđelja: "Sin čovječji došao je služiti i dati svoj život za otkupljenje mnogih". Svojom herojskom odvažnošću oni su posvema posvetili svoj život Bogu, služeći širokogrudno braći. To su kćeri i sinovi Crkve, koji su izabrali službu slijedeći Gospodina. Novi sveci različitog podrijetla, jezika, narodnosti i društvenih slojeva ujedinjeni su u jedan Božji narod u otajstvu Kristova spasenja.

Prije molitve Anđeoskog pozdravljenja Papa je povjerio majčinskom zagovoru Blažene Djevice Marije, čije je svetište u Lurdu jučer teško pogođeno poplavama, misionare kako bi širom svijeta sijali dobro sjeme Evanđelja te pozvao vjernike da se mole za Sinodu biskupa, koja se već dva tjedna suočava s izazovima nove evangelizacije, a upravo ovih dana rade na zaključnom dokumentu i poruci vjernicima.

Autor: IKA

Planirate ići na Europski susret mladih?
Voditelji skupina za Taizé
Bliži nam se novogodišnji susret u organizaciji ekumenske zajednice iz Taizéa koji se ove godine održava u talijanskoj prijestolnici od 28. prosinca 2012. do 2. siječnja 2013. Rim je vrlo važan korak na Hodočašću povjerenja jer je to mjesto na kojemu je Crkva živa već dvije tisuće godine.

Kontakti voditelja skupina za Taizé iz Zagrebačke nadbiskupije

Želite li se pridružiti mladima na Hodočašću povjerenja na zemlji, javite se u jednu od župa koja vam je najbliža te se uključite u pripreme.

Predgrupa - Marta Bartovčak (swachm@yahoo.com)
Studentski domovi - don Damir Stojić (studentski.kapelan@gmail.com)
Župa Svete Obitelji-Držićeva - Igor Turček (igor.turcek@gmail.com)
Župa Presvetog Srca Isusova-Palmotićeva - Milivoj Magerl (milivojmagerl@gmail.com)
Župa Bezgrešnog začeća BDM;-Malešnica-Oranice - Marcela Andrić (marcy_012@hotmail.com)
Župa Kraljice sv. Krunice-Borongaj - fr. Ivan Gavranović (fr.gavran.op@gmail.com)
Župa sv. Josipa-Klinča Sela-Zdenčina - Mario Koluder (mario.koluder@gmail.com), Tomo Posarić (tposaric@gmail.com), Terezija Valičević (tereza50@gmail.com)
FRAMA-Siget - Ivan Zovko (idem.ides.idemo@gmail.com)
Župa Dobri Pastir-Brestje - Ines Sosa Meštrović (inessosa@gmail.com)
SKAC Palma - Zvonimir Marinović (zvonemarinovic@gmail.com)
Župa sv. Mihaela-Dubrava - Tomislav Trandler (ttrandler@hotmail.com)
Župa Uznesenja BDM-Stenjevec - Marija Toplak (marijactoplak@gmail.com)

Već treću godinu zaredom Nacionalna uprava papinskih misijskih djela organizirala je Misijski sajam, koji je i ove godine bio ispred zagrebačke katedrale i u subotu, 20. listopada. Sajam je održan kao priprema za ovogodišnji Svjetski dan misija, koji je proslavljen u nedjelju, 23. listopada.

“Ovu godinu se zovemo misijska kuća. Kuća - jer možemo to shvaćati kao jednu veliku obitelj, obitelj gdje svatko ima svoje mjesto i svoju odgovornost kako bi to funkcioniralo. Cijeli ovaj svijet je jedna velika obitelj i također naša Crkva je jedna velika obitelj. Mi imamo odgovornost jedni za druge”, rekao je vlč. Antun Štefan, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH.

Razviti misijsku svijest

U Misijskoj kući pored katedrale moglo se razgledati autohtone predmete iz misijskih zemalja, pogledati filmove i fotogalerije iz misija, te kupiti prigodne predmete, te na taj način pripomoći misijama. No, glavni cilj ovog događanja je bila želja da se u svakome od nas razvija misijska svijest. Svi smo pozvani naviještati Isusa Krista, bilo u misijskim zemljama, bilo u svojoj okolini. Trebamo biti duhovna i materijalna pomoć našim misionarima te se tako i sami uključiti u misijsko poslanje Crkve i širenje ljubavi Božje među ljudima. Pomagati je najbolje započeti s molitvom misijske krunice, a kako se ona moli moglo se saznati upravo ovdje. Posebni gosti ovog sajma bili su misijski suradnici koji djeluju u raznim župama predvođeni svojim svećenicima su u Misijskoj kući pronašli razne informacije kako se uključiti u rad Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela, te su razmijenili iskustva o svim dosadašnjim nastojanima. Svakako će im u tome pomoći misijski priručnici koji su pripremljeni za Svjetski dan misija i za Godinu vjere.

Unutar misijske kuće zainteresiranima su informacije davali mladi volonteri koji dolaze iz raznih župa, salezijanski misijski volonteri te su se u ovaj projekt posebno uključili studenti Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Da bi cjelokupan sajam prošao u što boljem raspoloženju ispred kuće pjevanjem su animirali zborovi mladih zagrebačke nadbiskupije Anastasis iz župe Sesvetska sela i zbor Hilarus iz Malešnice.

Autor: Ines Sosa Meštrović/ Jozefina Javni

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr

Utorak navečer – rezerviran!
Molitva krunice na Kamenitim vratima
Studentski katolički centar Palma pronašao je još jedan način kako bi mlade pozvao na molitvu i pomogao im da se izgrade. Naime, svakog utorka u 20 sati na Kamenitim se vratima moli krunica, pjeva se te mladi imaju priliku s Bogom i ostatkom koji se tamo nađe upravo na tom mjestu podijeliti svoje osobne molitve i izraziti svoje želje.

Za one koji to još uvijek ne znaju, Studentski katolički centar (SKAC) je udruga osnovana kako bi mlade vjernike uključila u društveni život organizirajući vjeronauke, molitvene zajednice i pripremajući raznorazne duhovne obnove za mlade kako bi oni, kao vjernici, što bolje djelovali u društvu u kojem se nalaze.

Prilika za zahvalu Bogu

Jedan od takvih njihovih pokreta jest i organizirano slavlje na Kamenitim vratima na kojem mladi vjernici, prema riječima jednog od organizatora Alana Hržice, imaju priliku izraziti svoje životne potrebe, čežnje i zahvale Bogu na svemu što im daje na jednom tako posebnom mjestu kao što su Kamenita vrata. Kako on kaže, ideja za to je došla spontano, potaknuta dosadom nakon ljeta i željom da se negdje ide.

„Nas par je imalo baš jaku želju negdje otići i dok smo razmišljali gdje ćemo, netko je izjavio: 'Ajmo na Kamenita vrata!' I tako je i bilo. Jedan utorak, drugi utorak, ljudi su sve više počeli dolaziti tako da nas se sada zna skupiti preko stotinjak i svi smo iz različitih zajednica, a ovo je ono što nas povezuje“, rekao je Alan. „Ovo iskustvo može biti posebno jer nikad ne znamo što će Bog u tom trenutku reći nekome od nas“, zaključio je.

Jedna od sudionica slavlja, Ivana podijelila je s nama kako joj se jako sviđa to što se i prolaznici mogu nesmetano uključiti pa tako krug molitve postaje sve veći i raznovrsniji.

U svakom slučaju, s ovim se događajem ne misli uskoro prestati pa ako idući utorak ne budete imali što raditi ili zaista osjetite jaku potrebu za molitvom, dođite na Kamenita vrata, vidite, prosudite i djelujte u skladu s događajem.

Autor: Ivana Postružin

Sažetak radova Biskupske sinode o novoj evangelizaciji
Približiti Isusa suvremenom svijetu
Dugim i srdačnim pljeskom sinodski su oci u petak, 26. listopada prihvatili "Poruku Božjem narodu", sažetak radova Biskupske sinode o novoj evangelizaciji. Poruka, koja je u Papinoj nazočnosti pročitana na talijanskom, francuskom, španjolskom i njemačkom jeziku, ističe da je nova evangelizacija žurnost svijeta, a kršćane poziva da odvažno naviještaju evanđelje te da vjerom pobjede strah, prenosi mrežna stranica Zagrebačke nadbiskupije.

Biti evangeliziran da bi mogao evangelizirati

Narod Božji – opisan kao često rastresen i zbunjen i u opasnosti od pogubnih razočaranja – prikazan je poput Samarijanke na bunaru opisane u Ivanovu evanđelju: s praznom amforom. U njemu je žeđa i nostalgija za Bogom, a njemu Crkva mora ići ususret da mu donese Boga. A poput Samarijanke – kaže se u dokumentu – tko sreće Isusa biva svjedokom navještaja spasenja i evanđeoske nade: voditi suvremeno čovječanstvo Isusu prijeka je potreba cijeloga svijeta.

Ipak Crkva tvrdi da treba biti evangeliziran ako se želi evangelizirati i poziva sve – polazeći od sebe – na obraćenje jer slabosti i osobni grijesi Isusovih učenika uvjetuju vjerodostojnost poslanja. Kršćani stoga vjerom trebaju pobijediti strah i vedrom hrabrošću gledati svijet jer, iako je pun proturječnosti i izazova, Bog ga uvijek ljubi.

Nema dakle mjesta pesimizmu: globalizacija, sekularizacija, migracije, ateizam, kriza političkog vodstva i države, unatoč njihovim teškoćama i patnjama, trebaju biti prigoda za evangelizaciju. Jer nije riječ o iznalaženju novih strategija za širenje evanđelja kao tržišnog proizvoda, nego o otkrivanju načina kako osobe približiti Isusu.

Mladi – sadašnjost i budućnost čovječanstva i Crkve

Stoga se sinodski oci u poruci obraćaju obitelji kao naravnom mjestu evangelizacije i poručuju da Crkva, politika i društvo moraju podupirati obitelj. U obitelji se ističe posebna uloga žena, potvrđuje odgovornost oca i podsjeća na bolno stanje nevjenčanih parova, rastavljenih i ponovno oženjenih: premda je potvrđena stega glede pristupanja sakramentima, istaknuto je da ih Gospodin ne napušta i da je Crkva gostoljubiva kuća za sve.

Sinodski dokument potom navodi župe kao bitne centre evangelizacije, a spominje važnost posvećena života i trajne formacije za svećenike i redovnike, pozivajući i laike na naviještanje evanđelja, u zajedništvu s Crkvom. Posebna je pozornost posvećena mladima – sadašnjosti i budućnosti čovječanstva i Crkve – potičući slušanje i dijalog s mladima da se potiče, a ne kroti, njihov zanos.

Sveobuhvatan dijalog sa svijetom

Nova evangelizacija ima široke obzore kao i svijet – kaže se nadalje u poruci Biskupske sinode – stoga je od temeljne važnosti sveobuhvatan dijalog: s kulturom, kojoj je potreban novi savez između vjere i razuma; s odgojem, za cjeloviti razvoj osobe; s društvenim komunikacijama, gdje se često oblikuju savjesti i koje pružaju novu prigodu da se dođe do ljudskog srca; sa znanošću, jer biva saveznica u humaniziranju života kada ne zatvara čovjeka u materijalizam.

Osim toga, dijalog je bitan i s umjetnošću koja kroz ljepotu očituje duhovnost, sa svijetom gospodarstva i rada, da rad ne bude nepodnošljivi teret ili nesigurna perspektiva, nego da promiče ljudski razvoj; s politikom, od koje se zahtijeva nesebična i transparentna skrb za opće dobro, poštivanje dostojanstva osobe, obitelji utemeljene na braku između muškarca i žene, vjerske i odgojne slobode, odstranjivanje uzroka nepravdi i nejednakosti. Također, od temeljne je važnosti i međureligijski dijalog koji pridonosi miru, odbacuje fundamentalizam i osuđuje nasilje protiv vjernika i teško kršenje ljudskih prava.

Za novu evangelizaciju posebno su znakovita dva očitovanja vjerskog života: kontemplacija, gdje tišina omogućuje bolje prihvaćanje Božje riječi, te služenje siromašnima, jer se u njihovim licima može prepoznati Krista. Poruka je zaključena povjeravanjem Mariji, zvijezdi nove evangelizacije.

Autor: zg-nadbiskupija.hr

Razgovor s Ivanom Foretić, scenaristicom i glumicom Holywina
Radost susreta sa živim Bogom i bližnjima
Uoči već tradicionalnog, sedmog po redu molitvenog bdijenja ususret blagdanu Svih Svetih, popularnom Holywinu, razgovarali smo s jednom od scenaristica, ali i glumica, Ivanom Foretić. Ivana nam je otkrila kako teku zadnje pripreme, ali i prisjetila se svojih dosadašnjih angažmana u glumačkoj ekipi te izdvojila trenutke koji su joj se posebno urezali u srce. Pročitajte zašto nikako ne biste trebali propustiti ovogodišnji Holywin!

Pripreme za Holywin u punom su jeku. Otkrij nam par „insajderskih“ informacija! Kakva je atmosfera na probama? Jeste li uzbuđeni? Probe se sigurno odvijaju u radosnom i veselom ozračju, možda ima i neka anegdota? :)

Tako je, pripreme su u punom jeku, a atmosfera je iz godine u godinu sve ljepša! Iako se tijekom godine ne viđamo svi redovito, jedni se drugima toliko razveselimo tijekom svakoga susreta da mogu biti slobodna i reći kako je ekipa Holywina moja druga obitelj. Osjeća se jedan Duh, zajedništvo, talenti stoga je i razumljivo što nas to iz godine u godinu raduje u ovom projektu. Ove godine će većina ekipe biti ona stalna postava, no unatoč tome uzbuđenja ne nedostaje. Jako smo radosni što ćemo uskoro svoje spoznaje o životima svetaca koje predstavljamo podijeliti s vama!

A anegdote? Hehe, to treba doći vidjeti, previše je toga za pričanje! ;) Svaka proba za sobom ostavi pokoju novu „upadicu“ – rečenicu koju je sam glumac nadodao, a nas ostale tjera u smijeh. Tu su i naše redovite pogreške, zbunjenost, šale – što interne, što zajedničke – tako da je svaka proba puna humorističnih anegdota.

Scenski dio Holywina nam ove godine donosi dva igrokaza, jedan o životu sv. Terezije Avilske te drugi o životima roditelja sv. Male Terezije – bl. Azeliji Guérin i bl. Ljudevitu Martinu. Ti si pisala scenarij igrokaz o roditeljima sv. Male Terezije. Možeš li nam ukratko opisati tijek nastajanja jednog scenarija za Holywin?

Tako je, ovogodišnji Holywin u dva igrokaza donosi živote svetaca koje ste naveli. Ove godine je Rajka Jelinčić, osoba koja je svake godine marljivo pisala scenarij, meni povjerila pisanje jednoga – i na tome sam joj iznimno zahvalna jer mi je tim činom osim povjerenja ukazala i veliku čast – ali i odgovornost. Naime, u svojoj sam župi godinama za našu dramsku skupinu pisala scenarije, te sam uz vođenje grupe uživala i u glumi. No, Holywin je zaista jedno posebno iskustvo te sam se ove godine prvi puta susrela s ovakvim načinom pisanja – prateći život svetaca. Iako je, moram reći, u svakom radu s Bogom postupak isti – prepuštanje svega u Božje ruke, posveta Njegovom vodstvu i povjerenje da će sve biti dobro. Eto, to je ujedno i tijek nastajanja mog prvog scenarija za Holywin, a za sve ostale scenarije ćete morati pitati Rajku, ipak ona o tome kao voditeljica puno više zna!

Sudjeluješ u ovome projektu od samih njegovih početaka kao glumica. Svaka uloga sa sobom zasigurno nosi nove izazove, a na glumcima je s druge strane i velika odgovornost u predstavljanju određenog sveca i donošenju njegova lika na scenu pred publiku. Kako se pripremaš za svaku pojedinu ulogu i koliko te uloge tebi osobno znače?

Uh, ovo pitanje je zapravo srž moga uživanja u ovom projektu, predanja mojih (ne)sposobnosti u Holywin. Naime, da me netko prije mog prvog Holywina pitao što će mi on značiti, vjerojatno bih rekla – da mi donosi nova prijateljstva, odličnu zabavu, novo znanje o svecima i možda neku mini duhovnu obnovu.

No, ono što nisam očekivala, a čime me Bog iznenadio i zahvatio jest činjenica da su upravo svetice koje sam glumila (vjerujem, Božjom providošću) protkale moj život! Moja je prva uloga na Holywinu bila upravo „svetačka“ – a to je sveta Filomena, koja je postala i zaštitnicom moga djevojačkog života. Naime, od kad znam za sebe uživam u glumi, te sam i svoje obrazovanje dijelom usmjerila njoj, no ova je uloga od mene tražila i nešto puno više – a to je osobni angažman. Kao da sam u jednom trenutku priprave za glumu shvatila da prvo sveticu koju predstavljam trebam bolje upoznati, da se s njom osobno trebam i sprijateljiti. Tako sam krenula detaljnije proučavati život svete Filomene i ona me je svojom jednostavnoću osvojila! Tolika se snaga našega Boga očitovala u tako krhkom tijelu ove djevojke, da sam ju neprestano zazivala kao zaštitnicu u trenucima priprave za brak, u trenucima izgradnje veze sa svojim sadašnjim mužem. Zbilja mi je postala prijateljica i suputnica koja mi je bila pravi pokazatelj i putokaz k Isusu.

S druge pak strane, o svetoj sam Riti – koju sam tumačila prošle godine – znala podosta, čak sam joj se i kao zaštitnici beznadnih slučajeva često i molila ;), no o njenom životu sam znala osnove. Nikada neću zaboraviti taj dan prošle godine kada me Rajka nazvala i upitala hoću li moći (zbog brige o tada četveromjesečnom sinu) sudjelovati u Holywinu. Rekla sam da imam veliku čežnju opet glumiti, a ona mi je odgovorila koju mi je ulogu namijenila. Zanijemila sam – što od sreće, što od zaprepaštenosti, jer sveta je Rita kao žena i majka uzor koji je taman došao u - za mene pravom životnom trenutku, baš kada mi je takav putokaz bio potreban! I opet sam, kao i sa svetom Filomenom, prolazila detalje njenoga života, moleći joj se tijekom pripreme, a istovremeno upijajući njene životne reakcije koje su i mene čekale.

Ostalih sam godina glumila pijanu i nesretnu djevojku koje se većina ljudi sjeća po elegantnom padu u štiklama sa kriglom u ruci, te jednu lady koja je pretprošle godine ostala zapamćena po „No, no, no“ frazi. Uživala sam pripremajući i te uloge, jer nam je Rajka zaista uz svo svoje povjerenje dala i slobodu izraza u kojoj mi možemo razvijati svoje talente i tako uživati u prezentiranju publici. Evo, otkrit ću vam jednu tajnu, pa da i ovaj intervju poprimi senzacionalistički stil – moja je ovogodišnja uloga opet poprimila dozu humora! :)

Znamo da je svaki Holywin poseban i da je svaka uloga posebna, ali možeš li izdvojiti neke najljepše trenutke ili nešto što ti je ostalo posebno urezano u sjećanje?

Malo je reći da je svaki Holywin poseban... Osim što su svake godine priliku dobili i neki novi ljudi – pa je samim time postao poseban – svaka je godina imala i svoje geslo, svojevrsnu nit vodilju naših zajedničkih molitava na počecima i krajevima probe. Svaki je Holywin za sobom donio neke nove šale, nove uspomene koje ću pamtiti dok sam živa. Posebno mi se u sjećanje urezalo Dioklecijanovo osvajanje Filomene koje je kulminiralo na izvedbi – jer na probama nikako od smijeha nismo mogli odglumiti sve u komadu; zatim će mi zauvijek ostati u sjećanju propali plan godine 2009. – Marta, koja je glumila konobaricu mi je umjesto malo pive nalila trećinu jednolitarske krigle koju sam u roku nekoliko rečenica morala popiti na iskap zbog – u scenariju predviđenog – izvrtanja prazne krigle ponad moje glave; zatim se sjećam smijeha s Miljenom i Marijom tijekom moje scene u kojoj imam trudove kao Henrikova majka – u kojoj su se ljudi zapitali jesam li zbilja trudna...

To je ono najljepše od humora. A najljepši dio svakog Holywina je trenutak pred nastup kada se svi skupimo, manji od makova zrna – neki iz straha, neki iz poštovanja, neki iz radosti, ali uvijek se vraćajući onome na što nas je Rajka kao voditeljica podsjećala, iz godine u godinu: poniznosti! Skupili bismo ruke, pomolili se, ohrabrili jedni druge i pustili Bogu da napravi najljepšu zabavu u gradu! :)

I za kraj – zašto nitko ne bi trebao propustiti ovogodišnji Holywin? :o)

Hehe, ako sve ovo rečeno nije bilo dovoljno, evo i ukratko – ovogodišnji će nas Holywin još jednom sve podsjetiti da smo stvoreni za nebo – da svakodnevnom odlukom za Isusa ništa ne gubimo i da nam uz Njega nikada ničega neće uzmanjkati, već da život s Njim uvijek rezultira neizrecivom radošću! Ne propustite niti ovogodišnju radost susreta sa živim Bogom i svojim bližnjima! :)

Autor: Valentina Gusić

SUSRET PREDVODI KARIZMATIK LAIK JOSIP LONČAR

SRIJEDA, 31. LISTOPADA U 18 SATI

MJESTO SUSRETA: Sala za vjenčanja Margarita, Ulica Franka Lisice 91, Zadar

TIJEK SUSRETA:

1. 17,00 – 18,00 Ulazak u dvoranu, čitanje i ispunjavanje molitvene nakane, nabava časopisa i knjiga.
2. 18,00 – 18,30 Slavljenje
3. 18,30 – 19,15 Predavanje Josipa Lončara na temu: "Imam vam još mnogo toga reći..." Iv 16:12
4. 19,15 – 19,45 Predah
5. 19,45 – 20,00 Slavljenje
6. 20,00 – 21,00 Molitva za ozdravljenje, oslobođenje i nutarnje iscjeljenje

Ulaz: slobodan

U crkvi sv. Franje na Kaptolu, u subotu, 27. listopada, obilježit će se Dan duha Asiza, u organizaciji Franjevačkog svjetovnog reda, Mjesnog bratstva Kaptol-Zagreb i Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije.

Međureligijski molitveni susret "Zajedno u zauzimanju a pravednost i mir" započinje u 19.30 sati, a tom prigodom bit će predstavljen i zbornik "25 godina duha Asiza". Riječ je o zborniku radova koji je uredio fra Josip Blažević, a donosi radove s prošlogodišnjeg tjedna međureligijskog dijaloga u Zagrebu.

Na Dan duha Asiza spominjemo se velike Međureligijske molitve za mir na koju je bl. papa Ivan Pavao II. 27. listopada 1986. pozvao i okupio u Asizu poglavare svih velikih svjetskih religija. Visoki predstavnici kršćanskih crkava i crkvenih zajednica te poglavari velikih svjetskih religija su, svatko na svoj način, ali na istom mjestu, molili, postili, šutjeli i hodočastili s istom nakanom – za mir u svijetu.

Od tada se svake godine u svijetu i kod nas obilježava Dan duha Asiza, osobito u franjevačkim zajednicama. U Zagrebu se tradicionalno susreću predstavnici vjerskih zajednica koji djeluju na zagrebačkom području. Tako će i ove godine u programu sudjelovati: Bugarska pravoslavna Crkva, Evanđeoska pentekostna Crkva, Evangelička Crkva, Islamska vjerska zajednica, Katolička Crkva, Makedonska pravoslavna Crkva, Reformirana kršćanska crkva, Savez baptističkih Crkava u Republici Hrvatskoj, Srpska pravoslavna Crkva i Židovska općina.

Izvor: Laudato

Prigovarač savjesti, 0nan Süver, oslobođen je iz zatvora u Istanbulu, Turska, 12. listopada temeljem činjenice da je vrijeme koje je proveo u predistražnom pritvoru oduzeto od kazne koja mu je izrečena.

Njegov odvjetnik je rekao da se još iščekuje izvršenje druge kazne vezano uz njegovo odbijanje obavljanja vojne službe.

Tijekom rutinske provjere identiteta 12. rujna u istanbulskoj četvrti Bac1lar, nakon potvrde presude od pet mjeseci zatvora u odsutnosti zbog bijega iz bolnice u travnju 2011. godine dok je služio zatvorsku kaznu zbog odbijanja služenja vojnog roka, 0nan Süver je ponovno uhićen.

0nan Süver objavio je svoj prigovor savjesti u pismu vojnim vlastima 2009. godine, u kojem je objasnio da zbog vlastitih dubokih uvjerenja odbija obavljati vojnu službu. Dana 26. studenog 2012. godine, 0nan Süver proglašen je od strane vojnih vlasti “nesposobnim za vojnu službu” te stoga više nije bio obvezan obavljati vojnu službu. Međutim, 0nan Süver smatra da je kažnjavan zbog odbijanja služenja vojnog roka još od 2001. godine. Smatra se zatočenikom savjesti, lišenim slobode samo zbog odbijanja obavljanja vojne službe na temelju prigovora savjesti.

Ukoliko 0nan Süver ponovno bude pritvoren zbog odbijanja obavljanja vojne službe na temelju prigovora savjesti, Amnesty International će ga ponovno smatrati zatočenikom savjesti.

NAROD Maja u Gvatemali optužio je tamošnju vladu i turističke organizacije da mitove o smaku svijeta šire zbog pohlepe.

"Dižemo glas protiv prevare, laži i pretvaranja našeg folklora u izvor profita", izjavio je Felipe Gomez, predsjednik udruženja Maja.

"Oni ne govore istinu o vremenskim ciklusima", naveo je on, aludirajući na brojne filmove i dokumentarce koji promoviraju ideju da kalendar Maja predviđa smak svijeta za 21. prosinca.

Ministarstvo kulture Gvatemale organiziralo je za taj dan masovnu manifestaciju na kojoj se očekuje dolazak više od 90 tisuća ljudi, a predstavnici Maja zamolili su turističku zajednicu da manifestaciju ne održava jer vrijeđa majansku kulturu.

Stručnjaci tvrde da 21. prosinca označava prestanak kalendarskog ciklusa, a ne smak svijeta. U priopćenju udruženja Maja pak stoji da novi ciklus "označava početak velikih promjena kako na osobnom tako i na nivou zajednice te početak sklada i ravnoteže između čovječanstva i prirode nastupili sklad i ravnoteža".

Izvor: Index.hr

Eto jedne tople ljudske priče vrijedne da uz nju počnete dan. Govori o tome kako se dobro dobrim vraća, odnosno, kako i ljudi velikog srca prije ili kasnije dobiju nagradu.

Mladić imena Kyle veliki je navijač San Francisco Giantsa, slavne bejzbolske momčadi koja se upravo u velikom finalu s Detroit Tigersima bori za naslov prvaka.

Na žalost, zbog financijske situacije voljeni je klub do sada isključivo pratio na TV-u jer, da bi si mogao priuštiti školovanje, Kyle u kafeteriji Sveučilišta Kalifornija mora raditi najmanje 35 sati tjedno.

No, zahvaljujući tome što dobrota doista odolijeva svemu, a sama je neodoljiva, Kyle je u četvrtak bio na stadionu Giantsa i uživo je svjedočio njihovoj pobjedi za 2-0 vodstvo u seriji.

Dan iz njegovih snova priuštile su mu kolege s posla, gosti lokala i prijatelji, koji su skupili novac za kartu i put.

Zašto su to učinili? Zato što je, tvrde redom, Kyle najveća duša od čovjeka koju znaju, iznimno društvena i pažljiva osoba koja je pravo bogatsvo u njihovim životima, a takvo se blago mora čuvati kao kap vode na dlanu.

Izvor: 24 sata

Zadar je sinoć u sklopu obiljezavanja 10. obljetnice Sveučilista u Zadru posjetila Bokeljska mornarica. Prošli su Kalelargom i zaustavili se na Narodnom trgu gdje su ih dočekali rektor zadarskog sveučilista Ante Uglešić i gradonačelnik Zvonimir Vrančić

Ovaj kulturni događaj temelji na višestoljetnim gospodarskim, političkim, znanstvenim i umjetničkim vezama Zadra i Boke kotorske.

Bokeljska mornarica ima istaknutu ulogu u očuvanju pomorske i kulturne tradicije koju su gradili uglavnom bokeljski Hrvati.

Okupljanje glavnog odreda Bokeljske mornarice Gradske glazbe Zadar i uzvanika započelo je tako ispred crkve Gospe od Zdravlja u kojoj je sahranjen zadarski nadbiskup Vicko Zmajević rodom iz Perasta u Boki kotorskoj.

Uslijedio je mimohod Kalelargom (Ulicom Jurja Biankinija i Širokom ulicom) od crkve Gospe od Zdravlja do Narodnog trga, zajedno s Gradskom glazbom Zadar.


Nastup Glavnog odreda Bokeljske mornarice iz Kotora i Gradske glazbe Zadar zapoečo je tada na Narodnom trgu. Činio ga je prijavak viceadmirala Bokeljske mornarice Ilije Radovića, a zatim smo imali priliku vidjeti Bokeljsko kolo Glavnog odreda Bokeljske mornarice iz Kotora uz glazbenu pratnju Gradske glazbe Zadar predvođene mo. Tomislavom Koštom.

Izvor: ezadar.hr

Ovogodišnji Europski susret mladih zajednice Taizé bit će u Rimu, Italija. Od petka, 28. prosinca 2012. godine do srijede, 2. siječnja 2013. godine. Zajedničke molitve i razgovori prilikom ove nove etape "Hodočašća povjerenja na zemlji" pozivaju nas u potragu za putovima mira i povjerenja te angažmanom u našim životima.

Plan puta i program susreta:
Četvrtak, 27. prosinca 2012.
Okupljanje pred Crkvom Sv. Obitelji, Držićeva 31, Zagreb u 17.00 sati. Polazak prema Rimu u17.45 sati (prije polaska sveta misa). Planirani dolazak u Rim u jutarnjim satima.

Petak, 28. prosinca 2012.
Ujutro: dolazak na različita mjesta prijema, zatim odlazak u župe i obitelji domaćina. Slijedi doček u župama gdje će sudionici (većina) biti smješteni po obiteljima, ali i po župnim (crkvenim) iškolskim dvoranama.
Večernja molitva u bazilikama i velikim crkvama u centru grada. Povratak u
obitelji domaćina.

Subota, 29. prosinca 2012.
Jutarnja molitva u župi domaćina, zatim razmatranje u malim skupinama. Ručak na Circo Massimo.
Hodočašće kroz star i centar grada do Vatikana.
Večernja molitva s Papom Benediktom XVI. uBazilici Sv. Petra.
Večera (lunch paket koji će se podijeliti u podne). Povratak u obitelji.

Nedjelja, 30. prosinca 2012.
Jutarnja Misa u župi domaćina, zatim susret s ljudima iz župe. Ručak na
Circo Massimo. Kratak obilazak starog grada Rima. Podnevna molitva u bazilikama i crkvama u centru grada (svaki dan udrugoj crkvi). Poslijepodne radionice na različite teme: društvenog angažmana, vjere i unutrašnjegživota, umjetničkog stvaranja (između ostalog: posjet katakombama). Večera (lunch paket koji će se podijeliti u podne).
Večernja molitva u bazi likama i crkvama u centru grada. Povratak u obitelji domaćina.

Ponedjeljak, 31. prosinca 2012.
Jutarnja molitva u župi domaćina, zatim razmatranje u malim skupinama i posjet ljudima koji se nalokalnoj razini angažiraju za druge. Ručak na
Circo Massimo. Kratak obilazak starog grada Rima.Podnevna molitva u bazilikama i crkvama u centru grada.
Poslijepodne: radionice na različite teme:društvenog angažmana, vjere i unutrašnjeg života, umjetničkog stvaranja (između ostalog: posjet
katakombama).
Večera (lunch paket koji će se podijeliti u podne).
Večernja molitva u bazilikama icrkvama u centru grada;
Molitveno bdijenje u župi domaćina, nakon čega slijedi «Festival naroda».Povratak u obitelji do 2 sata poslije ponoći.

Utorak, 1. siječnja 2013.
Jutarnja Misa u župi domaćina, zatim ručak s obiteljima domaćina.
Poslijepodne: Regionalni susret.
Večernja molitva u bazilikama i crkvama u centru grada.
Povratak u obitelji domaćina.

Srijeda, 2. siječnja 2013.
Zadnja molitva i pozdravljanje. Odlazak iz Rima prema Firenci i Padovi. Planirani dolazak u Firencu oko 17 sati, nekoliko sati slobodno za razgledavanje.
Nastavak hodočašća prema Padovi.

Četvrtak , 3. siječnja 2013.
Planiran dolazak u Padovu oko 7 sati (ujutro), Sv. Misa na grobu oca Leopolda Mandića. Nekolikosati slobodno za razgledavanje. Nastavak putovanja prema Zagrebu (planirani dolazak oko 16 sati).

Napomena:
Na putu iz Rima posjećuju se gradovi Firenca i Padova. U svakom gradu zadržava se 2 – 4 sata.

Troškovi putovanja:
Cijena od 110 € uključuje:prijevoz autobusom, cestarine, plaćanje dnevnica i hotelski smještaj vozačima, te troškove organizacije samog hodočašća. Na navedenu cijenu koja se plaća do 28.11.2012. u župi Sv. Obitelji, potrebno je platiti kotizaciju sudjelovanja na europskom susretu mladih u iznosu od 55 €.

Plaćanje se vrši prilikom dolaska u Rim(braći iz Taize-a).

Važno:
U slučaju odustajanja, poslije 2.12.2012., 50€ (iznos akontacije) se ne vraća. a u slučaju odustajanjatri dana prije puta, cijela uplata se ne vraća. bez obzira na razloge.

Praktične pojedinosti:
Smještaj
– u obiteljima ili školskim i crkvenim dvoranama. Ponesite sa sobom podložak, vreću za spavanje, toplu odjeću i pribor za jelo (vilica,žlica,nož) te lončić.

Prijave:
Nakon nedjeljne svete mise u 11.30 sati ili na Susretu za studente i radničku mladež, koji se održava svake srijede u 20.15 sati (prostorije ispod crkve). Sve dodatne informacije, na samim susretima. Ako je netko spriječen te ne može doći na susret, informacije može dobiti i/ili putem e–mail adrese:sveta.obitelj.taize@gmail.comi/ili na broj mobitela (Igor Turček
098/885571). Prijave su do14.11.2012.
Prijavite se što prije, jer je broj mjesta ograničen!

Radujemo se vašem dolasku
mladi iz župe Sv.Obitelji
Organizator: Rkt župa Sv. Obitelji iz Zagreba
Odgovorna osoba:
vlč. Mirian Šuvak, župnik in solidum
Kontakt osoba: Igor Turček , 098/885571,sveta.obitelj.taize@gmail.com

Poštovani putnici!
Zbog ograničenih prijevoznih kapaciteta, na žalost, nismo u mogućnosti realizirati sve planirane polaske na linijama
210 (Dubrava – Studentski grad – Klin),
215 (Kvaternikov trg – Trnava),
219 (Glavni kolodvor – Sloboština),
221 (Glavni kolodvor – Travno),
223 (Dubrava – Trnovčica – Dubec),
234 (Glavni kolodvor – Kajzerica – Lanište)
268 (Glavni kolodvor – Velika Gorica).
Ulažemo napore kako bismo otklonili tehničke poteškoće i ponovno osigurali planirani red vožnje. Molimo vas za razumijevanje zbog okolnosti na koje nismo mogli preventivno utjecati.
Informacije na besplatnom telefonu 0800 200 060.

Čast nam je i zadovoljstvo
u ime izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost,
Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i
Teologije u Rijeci

pozvati Vas na predstavljanje knjige autorice

dr. Esther Gitman

KAD HRABROST PREVLADA
Spašavanje i preživljavanje Židova u
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.

Predstavljanje knjige će se održati
u utorak 23. listopada 2012. godine
s početkom u 12 sati
u Velikoj dvorani Teologije u Rijeci (soba 209)
.
Sudjeluju:

dr. Esther Gitman,
autorica knjige Kad hrabrost prevlada

prof. dr. sc. Jure Krišto,
znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest

dr. sc. Marko Medved,
docent za crkvenu povijest na Teologiji u Rijeci

Modelator:
Anton Šuljić, prof.,
pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti

Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u RH ponovno je organizirala misijski sajam u subotu, 20. listopada, kao pripremu za ovogodišnji Svjetski dan misija (Misijsku nedjelju) koji se slavi u nedjelju, 21. listopada. Svjetski dan misija je dan kada se ljudi u cijelome svijetu prisjećaju potrebe za solidarnošću prema zemljama Trećeg svijeta.

Sajam je održan na prostoru ispred zagrebačke katedrale, a predstavljena su misijska područja u kojima djeluju naši misionari, suveniri iz tih zemalja te projekti koje ostvaruju misionari.

Tu su i projekti: misijske zajednice u župama (u kojima se vjernici mogu uključiti u širenje misijske svijesti) te brošura o misijskim aktivnostima u Godini vjere. Na sajmu su se mogli kupiti misijski suveniri, misijska krunica, časopis Radosna vijest, misijski kalendar te knjige i DVD-i o misijama.

Gosti ovog misijskog sajma bili su članovi misijskih skupina pojedinih župa koji su govorili o radu svoje skupine i o tome kako pokrenuti misijsku skupinu u svojoj župi.

Za dobro raspoloženje sajam su pjesmom upotpunili zborovi i bendovi iz zagrebačkih župa, a mogle su se čuti i pjesme iz DR Konga te vidjeti DVD Hrvatski misionari u srcu Afrike.

Nakon sajma u 20 sati održat će se molitvena akademija u Međubiskupijskom sjemeništu (Voćarska 106) kao vrhunac pripreme za Svjetski dan misija.

Izvor: IKA

24. i 25. 11. 2012. u Karmelu BSI u Bibinjama održava se duhovna obnova za mlade.
Pođi s nama na putovanje i otkrij sa ostalim mladim ljudima kome si povjerovao/la?
Ukoliko ne želiš ostati samo na vjeri koja je tradicija nego otkrivati vjeru kao osobno iskustvo živoga Boga ova duhovna obnova je pravo mjesto za tebe.
Dođi, vidi i iskusi.
Kotizacija je 100 kn.
Ponijeti vreću za spavanje.
Poseban gost: Fra Tomislav Šanko - na raspolaganju za ispovijed i predvodi Svetu Misu.
Čekaju vas: Isus, s. Marija Dijana (s. Didi), s. Maja i sve sestre Karmelićanke BSI

P. S. Program uglavnom za djevojke. Ukoliko ima zainteresiranih mladića neka se jave s. Didi

Misno bdijenje uoči blagdana Svih Svetih pod nazivom „Holywin – svetost pobjeđuje“ održat će se u srijedu, 31. listopada 2012. godine u 19 sati, u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati, Voćarska 106. Sedmi po redu Holywin održava se u organizaciji Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, a geslo ovogodišnjeg Holywina je misao sv. Terezije Avilske: „Tko ima Boga, ništa mu ne nedostaje“. Igrokazima nakon misnog bdijenja prikazat će se životi sv. Terezije Avilske te roditelja sv. Male Terezije – bl. Azelije Guérin i bl. Ljudevita Martina.

Cilj Holywina je obnoviti običaj okupljanja na molitvu i bdijenje uoči velikih katoličkih svetkovina. Holywinom se želi mlade uoči blagdana Svih Svetih pozvati na radosno zajedništvo, bdijenje i molitvu, a kroz duhovno - zabavne igrokaze pokazati im da i oni mogu, štoviše da su pozvani biti sveti. Igrokazima koji prikazuju živote svetaca želi se pokazati da su i sveci bili obični ljudi, slabi i grešni, ali i da je potrebno biti ustrajan u vjeri, strpljiv, ponizan, svjedočiti svoju vjeru drugima, ljubiti....

Ulaznice po cijeni od 15 kuna mogu se nabaviti od ponedjeljka, 22. listopada u Uredu za pastoral mladih, Branjugova 1, radnim danom između 10 i 15 sati.

Nadbiskupijski pastoralni institut u Zagrebu i ove godine priređuje tribine filmova kršćanske tematike. Ovogodišnja tema tribine je „Vjera u filmu".

Prva tribina održat će se u petak, 19. listopada, u 20 sati u dvorani Vijenac, Kaptol 29a.

Na tribini će biti prikazan film „Tragači" iz 1956. godine redatelja Johna Forda, u kojem glume John Wayne i Jeffrey Hunter.

Prije projekcije u film će uvesti voditelji tribine: filmski kritičar Tomislav Čegir te teologinja i komunikologinja dr. Irena Sever. Nakon projekcije filma predviđena je rasprava.

Cjelokupni program 2012./2013. koji se sastoji od osam filmova nalazi se na www.zg-nadbiskupija.hr. Ulaz na sve projekcije je slobodan.

Izvor: IKA I LAUDATO

Pobjednici X. Svjetskog nogometnog prvenstva za beskućnike, održanog u Meksiku, su muška reprezentacija Čilea i ženska reprezentacija Meksika. Na natjecanju koje se održavalo od 6. do 14. listopada sudjelovale su ekipe iz 60 država.

Inicijativu su pokrenuli Mel Young iz Škotske i Harald Schmied iz Austrije prije devet godina. Obojica su 2001. godine bili u Južnoj Africi na konferenciju o beskućnicima te su zaključili da je moguće promijeniti njihov život. Stoga su odlučili pokrenuti Svjetsko nogometno prvenstvo za beskućnike, a prvi put se taj nogometni turnir održao u Grazu 2003. godine.

Homeless World Cup je svjetski događaj namijenjeno isključivo beskućnicima, odnosno marginaliziranim osobama. Ideja je koristiti moć nogometa kako bi se potakle promjene u njihovim životima. Kroz ove nogometne turnire omogućuje se svim osobama, koje su društveno marginalizirane, jedno pozitivno iskustvo. Cilj im je da na temelju tog iskustva beskućnici promijene način života, prvenstvo u području zapošljavanja, obiteljskih veza i odvikvanja od ovisnosti.

Kroz Homeless World Cup omogućuje se igračima predstaviti svoje države te također upoznati se i uspostaviti veze s beskućnicima iz drugih zemalja. Osim toga, želja je i da ovaj događaj osvijetli srca i umove svih ljudi kako bi promijenili stav prema beskućnicima.

Izvor: homelessworldcup.org i LAUDATO.

Dobitnik „Ratzingerove nagrade“ za izvanredna znanstvena dostigunuća u teologiji dr. Remi Brague ekskluzivno za portal Biti u vezi Laudato.hr govori o izazovima suvremenog vjernika, značenju Godine vjere i o Bogu. Naime, papa Benedikt XVI. uručit će u subotu, 20. Listopada, dr. Bragueu nagradu koju je 2010. godine utemeljila „Vatikanska zaklada Joseph Ratzinger - Benedikt XVI“.

„Za mene, Bog je izvor slobode: On želi da u potpunosti budemo to što jesmo, kao posljedica toga da nas oslobodi od bilo čega što nas zarobljava, a to je ono što nazivamo 'grijehom'“, istaknuo je dr. Brague.

U razgovoru je izrazio i zadovoljstvo primljenom nagradom nadodajući: „Knjige i predavanja Josepha Ratzingera, danas pape Benedikta XVI., za mene su standard akademske izvrsnosti: dubina misli, neograničena kultura, velika jasnoća i stilska živopisnost. Želio bih da su svi sveučilišni profesori, bili oni kršćani ili ne, teolozi ili ne, neumorni u radu i odgovorni.“

Kako nam je otkrio dr. Brague, temelj njegova rada može se najlakše iskazati citatom sv. Ireneja Lionskog: „Božja je slava živi čovjek, a čovjekov se život sastoji u prihvaćanju Boga“.

Profesor Remi Brague, otac četvoro djece, profesor srednjovjekovne i arapske filozofije na Sorbonni u Parizu i profesor europskih religija na sveučilištu Ludwig-Maximilian u Muenchenu, studirao je najprije klasične jezike i filozofiju na Višoj redovnoj školi u Parizu, a potom židovski i arapski jezik. Godinama je predavao filozofiju u Dijonu na sveučilištu u Borgogni, a potom 20 godina na Sorbonni. Trenutačno predaje na sveučilištu u Muenchenu. Održao je niz predavanja na sveučilištima u SAD-u, Italiji i Španjolskoj. Član je Francuskog instituta – Akademije moralnih i političkih znanosti.

Izvor: Laudato

Hrvatsko katoličko sveučilište odlučilo je zajedno s hrvatskom redakcijom međunarodnog katoličkog časopisa Communio dati svoj doprinos proslavi Godini vjere kroz niz zanimljivih tribina.

"Odlučili smo se za jednu dijalošku formu tribina čiji su sugovornici s jedne strane teolozi i ljudi iz Crkve, a s druge naši istaknuti filozofi i mislioci koji se deklariraju kao ateisti i agnostici", istaknuo je rektor HKS-a prof. dr. Željko Tanjić predstavljajući ideju. Dodao je kako se time želi doprinijeti produbljivanju govora o vjeri ne samo od strane članova u Crkvi već i onih koji su distancirani u odnosu prema Crkvi i odnosu prema vjeri.

"Hrvatsko katoličko sveučilište i časopis Communio upravo dijele tu svoju ukorijenjenost u katoličkoj vjeri, pa smo s te strane spremni o njoj razgovarati i s onima koji drugačije misle te saslušati argumente drugih kako bi otkrili što mi možemo učiniti da bi sami produbili svoju vjeru", istaknuo je prof. Tanjić.

S time se složio i prof. dr. Ivica Raguž, s KBF-a u Đakovu te ujedno i glavni urednik hrvatske redakcije časopisa Communio, ukazavši kako je uloga Communia promišljanje kultureu svjetlu kršćanske vjere i promišljanje vjere iz svjetla kulture, a pritom se misli i na znanost, književnost i umjetnost.

"Smisao sveučilišta je traganje i promišljanje istine, stoga je ovo izuzetna prilika za dijalog vjere i ateizma, da jedni drugima postavljamo pitanja i upućujemo kritike bez ikakvih političkih konotacija", naglasio je prof. Raguž.

Predviđeno je da se kroz Godinu vjere održi pet ili šest tribina, a tema svake bit će vezana uz jednu apostolsku vjeroispovijest vjere.

Prva je na rasporedu u utorak, 23. listopada, na HKS-u u 19 sati kada će svoja izlaganja i raspravu održati prof. dr. Ivica Raguž i dr. Pavel Gregorić, izvanredni profesor na Odjelu za filozofiju na Hrvatskim studijima. U raspravu se može uključiti i publika.

Na kraju su rektor Tanjić i prof. Raguž priznali kako se pronalaženje sugovornika s druge strane pokazalo kao vrlo zahtjevan zadatak. "Nismo znali da postoje takve brane kod filozofa i ateista, kao da postoji jedna nespremnost na kritičku raspravu, to puno govori o našoj kulturi i možda o nepoznavanju kršćanstva, no vjerujem da ćemo naći agnostike i ateiste koji žele ući u dijalog s Istinom i istinama kršćanske vjere", zaključio je prof. Raguž.

Izvor: Laudato

U Dubrovniku je, u četvrtak 18. listopada, održan prvi mjesečni susret za mlade Dubrovačke biskupije na kojem se okupilo oko 250 mladih. Gost teolog koji je govorio o temi vjere u Isusa Krista bio je dubrovački biskup Mate Uzinić, a svoje svjedočanstvo vjere iznio je dubrovački paraolimpijac Mihovil Španja.

Biskup Uzinić podsjetio je na riječi vijetnamskog kardinala Francois-Xaviera Nguyena Van Thuana koji je 13 godina proveo u zatvoru, od čega osam u samici, o tome zašto ga Isus čini radosnim: jer ima vrlo loše pamćenje, jer je vrlo loš matematičar, loš logičar, nema pojma o politici i predizbornoj kampanji te se ne razumije u ekonomiju i financije. Biskup je istaknuo da je ono u što se Isus razumije - ljubav. Potaknuo je mlade da čitajući katekizam za mlade otkriju zbog čega je njima Isus privlačan, te da ga ne traže u snazi, nego u slabostima.

Nakon biskupa svoje svjedočanstvo vjere imao je dubrovački paraolimpijac Mihovil Španja koji je istaknuo da je uspio ne zbog svojih medalja, već zbog svojih padova nakon kojih se dizao. Odgovarajući na pitanje što je vjera za njega, rekao je da se nikada nije bojao križeva, jer čovjeka ne određuju uspjesi, nego padovi i ono što nauči dok se diže. Govoreći o sportskim natjecanjima, ali još više o životnim borbama, istaknuo je: "Božja je logika drugačija od ljudske: dok nas ljudi slave samo kada pobjeđujemo, Bog nas prihvaća i voli jednako i dok gubimo i dok pobjeđujemo!"

Uslijedio je kviz u kojem su mladima kao nagrade podijeljeni Youcat molitvenici za mlade, a cjelokupni program završen je molitveno-slavljeničkim dijelom kojeg je pjesmom vodio Biskupijski zbor mladih.

To je prvi u nizu susreta za mlade koji će se u organizaciji Vijeća za mlade održavati svakog trećeg četvrtka u mjesecu, a sastojat će se od više dijelova: "Teolog nam govori" gdje će svakog puta biti po jedan teolog koji će kratkim poticajem uvesti u temu susreta; "Vjera na kušnji" - obrada teme debatom ili raspravom koju će voditi sami mladi; "Živjeti iz vjere" što će biti svjedočenje ljudi koji svoju vjeru žive i hrabro svjedoče u današnjem vremenu, a nakon toga kviz uz prigodne nagrade.

Izvor: IKA i laudato.hr

Program za duhovni rast mladih pod nazivom „Effata!“ priprema i ostvaruje udruga SKAC Palma iz Zagreba za sve studente i mlade radnike koji žive ili rade na području grada Zagreba i okolice. Mladi će moći razvijati svoju osobnost, zaživjeti duhovnost, naučiti se donošenju dugoročnih odluka, učvrstiti se u povjerenju, provjeriti se u prijateljstvima, stasati u mudrosti i oplemeniti svoju mladost koja je za izvornu duhovnost najbitnije životno doba.

„Effata“ je cjelovit višegodišnji program koji se sastoji od dva susreta tjedno. Jedan susret je zajednički, u formi predavanja koje će se održavati ponedjeljkom u 20 sati, a drugi je rad u trajnim mladim grupama u vremenu po dogovoru grupe.

Prednost ovoga sustava je u tome što se omogućuje napredak koji sustavno vodi do cjelovite formacije, koja mlade u potpunosti pripravlja na osobnoj i duhovnoj razini, prati ga kroz ovladavanje važnim životnim vještinama i u konačnici, kao kršćanina osposobljuje za društvenu angažiranost.

Male zajednice su povlaštena mjesta evangelizacije. U velikim otvorenim zajednicama pojedinac se često gubi, i tek prividno nekome pripada. Mladom čovjeku potrebna je čvrsta i stalna zajednica kojoj pripada i koja misli na njega, koja ga zna potražiti i koja ga zamjećuje u svakoj njegovoj dimenziji. Takva zajednica ga podiže i veseli, bodri ga u njegovim poteškoćama i veseli se njegovim pobjedama, poručuju iz SKAC-a.

U grupama će se raspravljati, prakticirati stečeni uvidi, te u međusobnom obogaćivanju dijeliti iskustva osobnog rasta.

Formacija počinje 22. listopada 2012. i traje do 10. lipnja 2013. Prvo predavanje u ponedjeljak, 22. listopada, bit će uvodno predstavljanje programa i načina njegova odvijanja.

Prijave traju do petka 27. listopada. Prijaviti se možete popunjavanjem prijavnice koja se nalazi:
https://docs.google.com/spreadsheet/viewform?formkey=dC1Wc29pTWJHZ0pFcTFjYzdiejd5dkE6MQ

Od svakog sudionika očekuje se trajno pohađanje formacije kroz cijelu akademsku godinu.

Sve informacije možete dobiti na e-mail: skacpalma@gmail.com ili na brojeve 01/4803-007, 091/4803-007.

Izvor: Laudato/SKAC Palma

Oznake: SKAC

Promocija novog dvostrukog albuma "Nakon svega" Čede Antolića, u izdanju Laudata, održat će se u četvrtak, 22. studenog, s početkom u 20 sati, u gradskom kazalištu "Komedija" u Zagrebu.

Na albumu, čiju produkciju potpisuju Čedo i Matija Antolić te Davor Totović, možete preslušati 18 pjesama nastalih kroz nekoliko godina stvaralaštva duhovne glazbe.

Kako ističe sam autor, Čedo Antolić: "Album 'Nakon svega' nije nastao preko noći već je putovao kroz vrijeme na poseban, meni jako poznat način." te nadodaje:
"U ovih 40 godina u duhovnoj glazbi dao sam sve što sam imao, nadam se da je pobijedila ljubav.".

Na koncertu gostuju: Matija i Petra Antolić, Željka Marinović, Zbor Hrid, Pratilice iz „Najveštenja“, Goran Kovačić, Marko Križan, Jimmy Matešić, Ante Gelo, Bruno Kovačić, Damir Klemenić, Krešo Linke, Kristijan Zorjan, Goran Delač, Davor Totarić, Rene Medvešek.

Voditelj večeri je Damir Kopriva.

Oznake: Čedo Antolić

Zvučnog izdanja orginalnih govora blaženog pape Ivana Pavla II., koje je tijekom svoga pontifikata od 1978.-2005.godine, osobno na hrvatskom jeziku uputio Hrvatima prigodom raznih susreta.

Predstavljanje će se održati na blagdan blaženog pape Ivana Pavla II., u ponedjeljak 22.listopada, 2012.godine u dvorani tribine Grada Zagreba Kaptol 27., sa početkom u 19:00 sati.
Govore će predstaviti:Dr. Božidar Nagy SJ.
Radoslav Dumančić
Slavo Mandurić
Mirko Hrkač

U glazbenom dijelu nastupiti će zbor SKAC iz Palme.

Zvučno izdanje orginalnih govora blaženog pape Ivana Pavla II., na hrvatskom jeziku priredila je Zaklada „Čujem, vjerujem, vidim“ u suradnji sa Radio Vatikanom.

S radošću Vas pozivamo na ovaj događaj.
Radujemo se vašem dolasku.

Zaklada „Čujem, vjerujem, vidim“

Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u RH i ove godine organizira

MISIJSKI SAJAM u subotu 20.10.2012. godine

kao pripremu za ovogodišnji Svjetski dan misija (Misijsku nedjelju) kojeg slavimo u nedjelju 21. listopada 2012. Svjetski dan misija je dan kada se ljudi u cijelome svijetu prisjećaju potrebe za solidarnošću prema zemljama trećeg svijeta.

Sajam će se održavati na prostoru ispred zagrebačke katedrale u vremenu od 9.00 do 15.00 sati, a bit će predstavljena misijska područja u kojima djeluju naši misionari, suveniri iz tih zemalja, te projekti koje ostvaruju misionari.

Također, bit će predstavljeni projekti: misijske zajednice u župama (u kojima se vjernici mogu uključiti u širenje misijske svijesti) te brošura o misijskim aktivnostima u Godini vjere. Na sajmu će se moći kupiti misijski suveniri, misijska krunica, časopis Radosna vijest, misijski kalendar te knjige i DVD-i o misijama.

Gosti ovog Misijskog sajma su članovi misijskih skupina pojedinih župa koji će svima zainteresiranima predstaviti rad svoje skupine i kako pokrenuti misijsku skupinu u svojoj župi.

Da bi cjelokupan sajam prošao u što boljem raspoloženju po nekoliko skladbi otpjevat će i zborovi i bendovi iz zagrebačkih župa, a moći će se i poslušati pjesme iz DR Konga, te pogledati DVD Hrvatski misionari u srcu Afrike.

Nakon sajma bit će održana Molitvena akademija u Međubiskupijskom sjemeništu (Voćarska 106) u 20:00 sati kao vrhunac pripreme za Svjetski dan misija.

Oznake: misije

Evo neposredno prije misijske nedjelje, vratila se i naša Vlatka iz Ekvadora, prepuna izravnih misijskih dojmova, pa pročitajmo!

""Stvorite naviku davanja bilo svog vremena i novca ili pak riječi utjehe i ohrabrenja i naći ćete neusporedivu sreću i zadovoljstvo."

Nakon povratka iz misija želim podijeliti s Vama dojmove iz Ekvadora.Krenula sam u nepoznato i već nakon nekoliko dana osjećala sam se kao da sam cijeli svoj život provela s tim ljudima,živjela u misijama.Volontirala sam u zajednici Cristo Misionero Orante koji se nalazi u Oyacotu,predgrađu glavnog grada Quita.Vode ga časne sestre koje i pripadaju toj zajednici i brinu za oko 300-tinjak indijanske djece,ali i za 20-ak djece koja polaze vrtić u naselju Marianas,gdje sam ja i najviše radila u kuhinji.Susrećući se svakodnevno s njima osjetila sam da u meni gledaju prijatelja koji im želi pomoći.Tek sam tada shvatila na koji način pomažu i odriču se časne sestre kojima su misije život.Živeći s njima uvidjela sam koliko smo nezahvalni za sve što imamo.Dan mi je bio ispunjen od jutra do večeri.Radi se puno,ali srce kuca zadovoljnije kad radi za druge.Svaki smiješak tog djeteta govori koliko su zahvalni i koliko su ispunjeni zahvalnošću.Shvatila sam da misije nisu avantura,već davanje,davanje i opet davanje.Stekla sam mnogo prijatelja,no najviše zahvaljujem dragom Bogu što sam imala prilike upoznati časne sestre posebice s.Lenku i s.Maritzu koje svojim životom svjedoče kako živjeti za druge.Sretna sam ako sam uspjela kroz vrijeme provedeno u Ekvadoru barem malo doprinjeti misijskom djelu.
Pozivam i sve Vas da se pridružite onima koji na bilo koji način pomažu misije.Vaša pomoć bit će stostruko nagrađena.Želim da sve one koji su ostali u dalekom Ekvadoru prati zagovor Blažene Djevice Marije i njezinog sina Isusa Krista i da i dalje navještaju i svjedoče evanđelje,nesebično brinući se za druge.

Mir i dobro,
Vlatka Sedlar"

Izvor: Kristov stol

Uoči svetkovine Svih Svetih, Udruga Misijska Europska Katolička Inicijativa "Kristov stol" iz Zagreba i ove godine organizira diljem Hrvatske u srijedu, 31. listopada, navečer "Noć otvorenih crkvi".

Ovo je već treća godina za redom da se u Hrvatskoj organizira takva noć. Do sada je najbolje bilo organizirano u Zagrebu, Osijeku i Splitu.

U Noći otvorenih crkvi, s 31. listopada na 1. studenoga, planira se da vrata katedrala i drugih crkvi koje se žele priključiti, uz prijave organizatoru, ostanu otvorena barem do ponoći, a u njima će biti određeni prostori za duhovno i kulturno razmišljanje. Inicijativom se želi očitovati da su kultura i duhovnost u Europi izvor društvenog života te vratiti puninu kršćanskog smisla noći uoči Svih Svetih.

Pozivaju se i ostale crkve i katedrale u svim gradovima i mjestima da ove večeri otvore svoja vrata, te da se prethodno najave Udruzi Kristov Stol u Zagrebu koja je pokretač ove akcije.

Više informacija na mrežnoj stranici Udruge Kristov stol.

Izvor: kta

ZAZIV DUHA SVETOGA ZA CIJELO SVEUČILIŠTE
U četvrtak 18.10.2012. u 19h u zagrebačkoj KATEDRALI!
Vidimo se :)))

I reče Bog: neka budeš Ti! – i stvori Tebe Bog iz ničega – i Ti postade čovjek. I reče Bog –neka do svojih dubina Ti budeš baš Ti! Ugrađen u svoju Crkvu, društvo, obitelj, sredinu. Da do kraja budeš čovjek, svoj čovjek.

Vrijeme je za zrelost! Ona nas vodi k nama samima, k dubinama sebe u kojima ćemo naći, uz sebe, i svog Stvoritelja, na čiju sliku - dozrijevamo.

Biti Ti – velik je prkos i izazov svijetu! Puno je toga danas što ti odvraća pogled od tvoga daljnjeg nastajanja, od tvog sveg dubljeg bivanja
samim sobom. Previše zastajkujemo zabavljeni nečim, ponekad svačim, biločim osim samim sobom. A to znači da odustajemo od života.

Dragi prijatelju, pozivamo te da ovog petka na Misi Mladih moliš za svoju zrelost. I da joj se otvoriš. Ona je potrebna tebi, a Ti si potreban svijetu. Svijetu najviše nedostaje upravo jedan zreli i cijeli Ti.

Petak 19.10. u 20:30, Bazilika Srca Isusovog

Dragi mladi prijatelji, SKAC vam s radošću najavljuje:

„Effata!“- program trajne duhovne formacije mladih.

Što je “Effata”?

Program koji priprema i ostvaruje udruga SKAC Palma za sve studente i mlade radnike koji žive ili rade na području grada Zagreba i okolice.

Ovaj program ima namjeru stvoriti poticajno okružje i konkretno vodstvo mladima u njihovom duhovnom sazrijevanju. Mladi će moći razvijati svoju osobnost, zaživjeti duhovnost, naučiti se donošenju dugoročnih odluka, učvrstiti se u povjerenju, provjeriti se u prijateljstvima, stasati u mudrosti i oplemeniti svoju mladost koja je za izvornu duhovnost najbitnije životno doba.

„Effata“ je cjelovit višegodišnji program koji se sastoji od dva susreta tjedno. Jedan susret je zajednički, u formi predavanja koje će se održavati ponedjeljkom u 20h, a drugi je rad u trajnim mladim grupama u vremenu po dogovoru grupe.

Zašto cjeloviti višegodišnji program?
Prednost ovoga sustava je u tome što se omogućuje napredak koji sustavno vodi do cjelovite formacije, koja mlade u potpunosti pripravlja na osobnoj i duhovnoj razini, prati ga kroz ovladavanje važnim životnim vještinama i u konačnici, kao kršćanina osposobljuje za društvenu angažiranost.

Zašto rad u trajnim manjim grupama?
Male zajednice su povlaštena mjesta evangelizacije. U velikim otvorenim zajednicama pojedinac se često gubi, i tek prividno nekome pripada. Mladom čovjeku potrebna je čvrsta i stalna zajednica kojoj pripada i koja misli na njega, koja ga zna potražiti i koja ga zamjećuje u svakoj njegovoj dimenziji. Takva zajednica ga podiže i veseli, bodri ga u njegovim poteškoćama i veseli se njegovim pobjedama. Ona ga čuva od bezvoljnosti i trajnije obamrlosti, kao i od lutanja stranputicama. Svatko od nas ima potrebu za grupom prijatelja koja će pitati za tebe, i potražiti te kad te nema…

U grupama će se raspravljati, prakticirati stečeni uvidi, te u međusobnom obogaćivanju dijeliti iskustva osobnog rasta.

Jesi li spreman za zadaće koje Bog stavlja pred tebe?

Imaš li podršku na putu svog osobnog rasta?

Što činiš za svoju duhovnu zrelost?

Dođi, oduhovi svoju mladost!

Formacija počinje 22.10.2012. i traje do 10.06.2013.

Prvo predavanje u ponedjeljak 22.10. biti će uvodno predstavljanje programa i načina njegova odvijanja.

Prijave traju do petka 27.10. Prijaviti se možete popunjavanjem prijavnice koja se nalazi OVDJE: (https://docs.google.com/spreadsheet/viewform?formkey=dC1Wc29pTWJHZ0pFcTFjYzdiejd5dkE6MQ).

Od svakog sudionika očekuje se trajno pohađanje formacije kroz cijelu akademsku godinu.

Sve informacije možete dobiti na e-mail: skacpalma@gmail.com ili na brojeve 01 4803007, 091 4803007.

„Bog nas grli kroz stvarnost.“ Sv. Ignacije Lojolski

Pruži Mu šansu da te zagrli

i nauči: htjeti, činiti, biti. Zajedno!

Dragi studenti, u utorak počinje nova sezona studentskog vjeronauka. Tema ovog susreta je:

Prezime: Katolik
Ime: Kršćanin
Cool je biti katolik. Saznaj zašto...

Utorak, 16. 10. 2012. u 20h u SD "Stjepan Radić", u kino dvorani Forum
Srijeda, 17. 10. 2012. u 20h kod crkve Sv. Mati Slobode - Jarun

voditelj: don Damir Stojić, SDB
Studentski kapelan

Oznake: Vjeronauk

Mjesec hrvatske knjige 2012. i ove se godine održava od 15. listopada do 15. studenoga. Ovogodišnja je tema manifestacije posvećena Europskoj godini starenja i međugeneracijske solidarnosti.

Svečano otvorenje održat će se u ponedjeljak, 15. listopada u Scheierovoj zgradi u Čakovcu. Stručni skup u Samoboru, Interliber od 13. do 18. studenoga, Nacionalni kviz za poticanje čitanja Ove su knjige nagrađene, provjeri zašto!, akcija Čitajmo zajedno te obilježavanje Dana hrvatskih knjižnica, samo su neka od događanja koja će se održati u sklopu Mjeseca hrvatske knjige 2012. godine.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pridružit će se obilježavanju Mjeseca hrvatske knjige 2012. projektom Piramidom knjiga do Guinnessova rekorda. Svrha nam je izgraditi pravilnu četverostranu piramidu visine četiri metra. U tome nam svojim vrijednim donacijama pomažu korisnici Knjižnice, nakladnici, knjižari i svi ostali ljubitelji čitanja. Bitno je naglasiti i dobrotvorni karakter projekta, s obzirom na to da će se knjige korištene kao građa za piramidu darovati potrebitim ustanovama nakon njezina rastavljanja ili će biti proslijeđene zainteresiranim čitateljima kroz program BookCrossing. Uz navedeno, posebnost je i u tome što će svaki darovatelj u knjigama moći navesti krajnje odredište svoje donacije, a jamstvo pisanog traga o cijelom pothvatu bit će Knjiga graditelja s opsežnim podatcima o darovateljima i graditeljima. Piramida knjiga kandidirana je za Guinnessovu knjigu rekorda.

Knjige moraju biti slobodne, a ne zarobljene na policama – načelo je BookCrossinga, međunarodnog projekta koji Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu uspješno promiče već drugu godinu. Točno godinu dana nakon predstavljanja projekta BookCrossing u sveučilišnim knjižnicama, nastavljamo s BookCrossingom, surađujući s Gradskom knjižnicom i čitaonicom Vinkovci, u kojoj će 8. studenoga biti upriličeno središnje događanje. BookCrossing djeluje tako da svatko tko želi svoju knjigu podijeliti s drugima ostavlja je na za to predviđenom mjestu, omogućujući i ostalima da je pročitaju. Knjiga tako kruži „od ruku do ruku“ i ispunjava svoju temeljnu ulogu – otvara se mogućem čitatelju.

Predstavljanje pjesničko-grafičke mape Mladena Galića i Zvonka Makovića 9 + 9 održat će se 23. listopada u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Za vrijeme trajanja Mjeseca hrvatske knjige Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavit će svoja izdanja i na Sajmu knjiga i učila Interliber 2012., koji traje od 13. do 18. studenoga.

U povodu Mjeseca hrvatske knjige 2012. knjige posuđene u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu možete vratiti bez plaćanja zakasnine od 15. do 22. listopada 2012.

Srdačan pozdrav svim darivateljima/icama krvi i svim ljudima dobre volje, a ostalima želimo da nam se pridruže bar u dobroj volji! :)) Nadam se da ste svi dobra zdravlja, volje i srca koje kuca i za bližnje u potrebi. Ako imate malo krvi viška i možete darovati krv i blizu ste niže navedenih lokacija, možete to učiniti na nekoj od ovotjednih akcija u organizaciji HZTM-a, Petrova 3, Zagreb:

ponedjeljak, 15.10.2012.
PREGRADA, Kostelgradska 18, 08:00-11:30
PREGRADA, Omco-Croatia, Mali Tabor 124, 13:00-14:30
KRAPINA, Kotka, D.G.Krambergera 1, 12:00-15:00
KRAPINA, ŠC Krapina, Šet.Hrv.Preporoda 6, 15:30-18:00
ZAGREB, Fak.stomatološki, Gundulićeva 5, 11:00-13:00
ZAGREB, Župa Sv.I.Bosca, Vinobreška 2, 17:00-19:00

utorak, 16.10.2012.
PREGRADA, Straža-Plastika, Mali Tabor 123, 08:00-10:00
PREGRADA, Vetropak, Hum na Sutli, 11:00-14:30
KRAPINA, ŠC Krapina, Šet.Hrv.Preporoda 6, 08:00-15:00
ZLATAR BISTRICA, Zlatar, Zagrebačka 8a, 09:00-17:00

srijeda, 17.10.2012.
KRAPINA, Šet.Hrv.Preporoda 13, 08:00-16:00
ZLATAR BISTRICA, Konjščina, M.Gupca 5, 09:00-17:00
ZAGREB, ŠC Vatrogasni, Ksaverska 107, 12:00-14:00
ZAGREB, MZ Blato, Karlovačka 179, 16:00-18:30

četvrtak, 18.10.2012.
KRAPINA, Šet.Hrv.Preporoda 13, 09:00-17:00
ZLATAR BISTRICA, Zagorska 5, 10:00-18:00

Radnim danima, od ponedjeljka do petka, krv možete darovati u Petrovoj 3 od 07:30 do 19:00, a subotom od 7:30 so 15:00.

Oznake: Darivanje krvi

U subotu 20.10.2012. u 15.00 sati ispred crkve Dobroga Pastira u Brestju očekuje se jedna veća grupica mladih.
Pitate se zašto?

Svaki čovjek je jedna melodija». Riječi su to Franza Werfela koji je zasigurno, vjerujemo, imao najbolju namjeru shvaćanja svoje poslovice.
Ako slušamo samo jednu melodiju, s vremenom njena učinkovitost nestaje, ali ako svakodnevno ˝dodajemo˝ melodiju – glazba nikad ne prestaje i nanovo nas čini sretnima. U tom razmišljanju razvio se projekt »S Biblijom i ruksakom na putu«, koji i
ma želju okupiti mlade naše župe, ali i ostale zainteresirane i povezati ih poput velike obitelji koja bi širila dobru melodiju – dobru volju. Osim povezivanja mladih nudi i upoznavanje s problematikom i tematikom biblijskih tekstova.

PROGRAM PUTA
(BRESTJE – MAKSIMIR – REMETE)

15.00 - okupljanje u crkvi Dobrog Pastira-Brestje
15.15 - kretanje prema odredištu (molitva, osobno vrijeme, druženje)
16.30 - kratka pauza uz čitanje odabranog biblijskog teksta
18.00 - dolazak u Remete (odmor do sv. mise)
18.30 - Sveta misa u crkvi Majke Božje Remetske
19.30 - zajedničko druženje s mladima župe Remete

Geslo: Ovako govori Gospodin: »Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze:
Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim! (Jer 6,16)

Naravno imamo i pjesmu puta:
Kreni
Idi svojim putem
Ostavi
Napusti
Odvaži se za novo
Kreni
Otvori se
Prepusti se kako bi shvatio
Budi razuman
Oslobodi se
Kreni
Naći ćeš suputnike
Naći ćeš prijatelje
Pronaći ćeš samog sebe
Pronaći će tebe Bog
Pokrenut kamen u tebi
Pokrenut stijenu u tebi
Kreni
Predaj se Gospodinu
Posve se predaj
I ništa ne zadržavaj
Kreni

KRENI I TI S NAMA I ODVAŽI SE ZA NOVO!!

Oznake: Hodočašće

Redatelj dokumentarnog filma je Mario Raguž, urednik Religijskog programa Hrvatske televizije, a koji je ujedno i koscenarist filma

Filmska produkcija Laudato predstavila je dokumentarni film pod nazivom "Luka 2,25 - priča o sv. Šimunu" u nedjelju, 7. listopada u svetištu sv. Šimuna u Zadru. Film, koji je dostupan na DVD-u, otkriva što povezuje Bibliju i Hrvatsku: kako su se relikvije starca Šimuna Pravednika, koji je u naručju držao dijete Isusa (usp.Lk 2, 27-28), našle u Zadru i doprinijele stvaranju jednog od najvećih remek-djela crkvene umjetnosti. U filmu koji je snimljen i produciran na visokoj profesionalnoj razini pod vodstvom producentice Ksenije Abramović, predstavljamo priču o sv. Šimunu koja traje više od dvije tisuće godina. Redatelj dokumentarnog filma je Mario Raguž, urednik Religijskog programa Hrvatske televizije, a koji je ujedno i koscenarist filma. O omiljenom zadarskom svecu zaštitniku i molitvenom utočištu brojnih vjernika iz Hrvatske i svijeta govore zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić, upravitelj svetišta, don Josip Lenkić, mons. dr. Eduard Peričić, profesor crkvene povijesti na Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru i dr. Marijana Kovačević s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru. Dokumentarni film "Luka 2,25 - priča o sv. Šimunu" dostupan je na četiri jezika – hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom. Sada će na nov način hrvatskoj, ali i svjetskoj, javnosti biti dostupno kulturno bogatstvo hrvatske baštine. Naime, Škrinja svetog Šimuna smještena je na glavnom oltaru Svetišta sv. Šimuna u Zadru i najvrednije je djelo srednjovjekovne zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj. U njoj je sačuvano neraspadnuto tijelo sv. Šimuna, a na njoj su ovjekovječeni važni povijesni događaji za grad Zadar i njegove stanovnike u srednjem vijeku., izvještava portal Laudato.hr. (kta/f.p.)

Osam stoljeća u Zadru leži pravednik, prorok i sveti čovjek koji je u rukama držao dijete Isusa i prikazao ga Bogu u židovskom hramu, uvodna je poruka u dokumentarnom filmu 'Luka 2, 25 - Priča o sv. Šimunu', premijerno predstavljenom pred brojnom publikom svih staleža i uzrasta u svetištu sv. Šime u Zadru u nedjelju, 7. listopada, nakon Svečane Večernje, uoči blagdana sv. Šimuna koji je najomiljeniji zaštitnik zadarskog puka.

„Imati tijelo sv. Šimuna je privilegij i milost. Za tu je milost zahvalan ne samo Zadar, nego cijeli korpus hrvatskog naroda" ističe zadarski nadbiskup Želimir Puljić, jedan od sugovornika u 30-minutnom filmu čiji je redatelj Mario Raguž, urednik Religijskog programa HTV-a, ujedno i scenarist s Markom Ragužem.

Film je snimljen u vrhunskoj produkciji Galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato pod vodstvom producentice Ksenije Abramović. Snimatelj je Damir Glavaš, a autor originalne glazbe Emilio Kutleša. Niz dragocjenih i impresivnih, široj javnosti malo poznatih podataka, uz nadbiskupa Puljića, u filmu znalački i stručno otkrivaju crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić, upravitelj zadarskog svetišta sv. Šimuna don Josip Lenkić, dr. Marijana Kovačević s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru i dr. Dario Tokić s katredre Sv. Pisma Novog zavjeta na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.

Sv. Šimun u sebi utjelovljuje iščekivanje i nadu. Simbolizira Stari zavjet, vjekovno iščekivanje spasenja, a može simbolizirati i naše iščekivanje, situaciju svakog vjernika. Kad čekamo neke važne događaje ili osobu, svaka sekunda nam se čini dugom. Ta dugočasnost prikazuje našu želju i našu čežnju kojom želimo da Spasitelj kaže svoju, zadnju riječ i u našem životu" poručuje dr. Tokić, ističući da je Šimunov blagoslov vrsta priznanja koje ljudi rado prihvaćaju od takvih osoba koje su moralni autoriteti. Tijelo sv. Šimuna je došlo u Zadar iz Carigrada 1203. godine, a nalazi se u crkvi sv. Šimuna u Škrinji sv. Šimuna koja je kapitalno djelo ne samo srednjovjekovne umjetnosti, nego je najznačajniji zlatarski rad svih vremena u Hrvatskoj. „Vrlo su rijetki relikvijari tih dimenzija, osobito iz 14. st. Škrinja je široka gotovo dva metra, visoka metar i pol, teška oko 350 kg. To su zaista monumentalne dimenzije i zapravo ih do vremena prijelaza iz 12./13. st. u Europi ni ne susrećemo" ističe dr. Kovačević.

Kako bi Božja riječ došla do suvremenog čovjeka u duhu nove evangelizacije, u Laudatu nastoje naći nove puteve, osmišljavajući medijsku djelatnost i promičući hrvatsku sakralnu umjetnost, rekla je Abramović dodavši da je nakon Škrinjice sv. Šimuna, koja je prošle godine u Zadru nagrađena najuspješnijim suvenirom, film korak više.

„Zapravo je nevjerojatno koliko su izravno Sveto pismo i Zadar povezani. Šimun pravednik koji je u naručju držao dijete Isusa počiva uz nas u prekrasnom sarkofagu, remek-djelu umjetnosti srednjeg vijeka, dragulju koji svjedoči o prebogatoj hrvatskoj povijesti" rekla je Abramović.

Hrvatskoj i svjetskoj javnosti na novi je način predstavljena priča o sv. Šimunu jer je film preveden na engleski, njemački i talijanski jezik. „Taj je film nova kulturna vrijednost, ali još više ga vidimo kao evangelizacijski potencijal i doprinos širenju štovanja sv. Šimuna" istaknula je Abramović, pojasnivši i znakovitost unutrašnjosti DVD-a kojeg je grafički dizajnirao Nikola Uroić.

Lijeva strana prikazuje lokot sa svečeve škrinje. „Otvaranjem DVD-a simbolički želimo otključati priču o svecu i sarkofagu, učiniti je ljudima dostupnijom. Pred nama je i otvorenje Godine vjere kojoj su među glavnim ciljevima nanovo otkrivanje radosti vjere i temeljnih životnih vrijednosti koje se zatiru, ali nikad ne nestaju. I Laudato će tim filmom dati svoj doprinos Godini vjere" poručila je Abramović.

Redatelj Raguž je rekao da mu se, nakon što je doznao cijelu priču o sv. Šimunu, zadarsko svetište sv. Šimuna čini premalenim. „Sv. Šimun je toliko važan, kao Fatima, Lourdes, Rim, Jeruzalem. Meni se čini da je on toliko velik jer je to čovjek koji je dotaknuo Boga. Nadam se da će i film pomoći da se ta priča ponovno proširi među narodom. Sv. Šimunu su se dolazili pokloniti kraljevi, knezovi ondašnjeg doba, pa nema razloga da kraljevi, knezovi i moćnici i ovog doba ne dolaze sv. Šimunu" rekao je Raguž.

„Svatko tko se dođe pokloniti pred moćima tog sveca imao bi razloga poput Šimuna zahvaljivati - Hvala ti Bože da sam vidio toga koji je vidio Spasitelja svijeta. Sama činjenica da je Škrinju dala izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, žena kralja Ludovika Anžuvinca i kćer bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, pokazuje da Šimun nije samo zadarski ili samo hrvatski, nego i mađarski, i bosanski i šire. Povezani smo i sa Svetom Zemljom gdje smo pravoslavnom Grčko - jeruzalemskom patrijarhatu dali moći sv. Šimuna 2010. g. Uloga sv. Šimuna nadilazi naše granice, osobito ako se uzme u obzir da je on jedini svetac koji je u rukama držao malog Isusa" ističe mons. Puljić. Za Sv. Šimuna evanđelist Luka piše da je pravedan i bogobojazan.

„U svijetu koji bježi od Boga, u kojem vlada puno nepravde, što nam treba nego takvi uzori i takav zagovornik - koji će nam pomoći da kao vjernici kršćani ostvarujemo te dvije kvalitete - da budemo pravedni i bogobojazni. U tom smislu, aktualnost sv. Šime je vrlo velika i nadilazi lokalne i nacionalne granice" ističe nadbiskup Puljić, smatrajući da film obavlja potrebnu misiju u ovom vremenu: otkrivanje hrvatske kulturne baštine, što je povezano s evangelizacijom, kako je i bl. Ivan Pavao II. ponavljao. „Nismo ni svjesni koliko naši kipovi i slike mogu zaista biti navjestiteljski instrumentarij i koliko mogu odaslati poruku. Ksenija Abramović je to otkrila, zato joj čestitamo i neka tako nastavi" zaključio je mons. Puljić na kraju svečane i dostojanstvene večeri u znaku sveca Šimuna, a obogatila ju je i klapa Kontrada izvedbom skladbi 'Croatio iz duše te ljubim' i 'Himan sv. Šimunu'.

Izvor: ezadar.hr

Osam stoljeća u Zadru leži pravednik, prorok i sveti čovjek koji je u rukama držao dijete Isusa i prikazao ga Bogu u židovskom hramu, uvodna je poruka u dokumentarnom filmu 'Luka 2, 25 – Priča o sv. Šimunu', premijerno predstavljenom pred brojnom publikom svih staleža i uzrasta u svetištu sv. Šime u Zadru u nedjelju, 7. listopada, nakon Svečane Večernje, uoči blagdana sv. Šimuna koji je najomiljeniji zaštitnik zadarskog puka. „Imati tijelo sv. Šimuna je privilegij i milost. Za tu je milost zahvalan ne samo Zadar, nego cijeli korpus hrvatskog naroda“ ističe zadarski nadbiskup Želimir Puljić, jedan od sugovornika u 30-minutnom filmu čiji je redatelj Mario Raguž, urednik Religijskog programa HTV-a, ujedno i scenarist s Markom Ragužem. Film je snimljen u vrhunskoj produkciji Galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato pod vodstvom producentice Ksenije Abramović. Snimatelj je Damir Glavaš, a autor originalne glazbe Emilio Kutleša. Niz dragocjenih i impresivnih, široj javnosti malo poznatih podataka, uz nadbiskupa Puljića, u filmu znalački i stručno otkrivaju crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić, upravitelj zadarskog svetišta sv. Šimuna don Josip Lenkić, dr. Marijana Kovačević s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru i dr. Dario Tokić s katredre Sv. Pisma Novog zavjeta na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.

Sv. Šimun u sebi utjelovljuje iščekivanje i nadu. Simbolizira Stari zavjet, vjekovno iščekivanje spasenja, a može simbolizirati i naše iščekivanje, situaciju svakog vjernika. Kad čekamo neke važne događaje ili osobu, svaka sekunda nam se čini dugom. Ta dugočasnost prikazuje našu želju i našu čežnju kojom želimo da Spasitelj kaže svoju, zadnju riječ i u našem životu“ poručuje dr. Tokić, ističući da je Šimunov blagoslov vrsta priznanja koje ljudi rado prihvaćaju od takvih osoba koje su moralni autoriteti. Tijelo sv. Šimuna je došlo u Zadar iz Carigrada 1203. godine, a nalazi se u crkvi sv. Šimuna u Škrinji sv. Šimuna koja je kapitalno djelo ne samo srednjovjekovne umjetnosti, nego je najznačajniji zlatarski rad svih vremena u Hrvatskoj. „Vrlo su rijetki relikvijari tih dimenzija, osobito iz 14. st. Škrinja je široka gotovo dva metra, visoka metar i pol, teška oko 350 kg. To su zaista monumentalne dimenzije i zapravo ih do vremena prijelaza iz 12./13. st. u Europi ni ne susrećemo“ ističe dr. Kovačević.

Kako bi Božja riječ došla do suvremenog čovjeka u duhu Nove evangelizacije, u Laudatu nastoje naći nove puteve, osmišljavajući medijsku djelatnost i promičući hrvatsku sakralnu umjetnost, rekla je Abramović dodavši da je nakon Škrinjice sv. Šimuna, koja je prošle godine u Zadru nagrađena najuspješnijim suvenirom, film korak više. „Zapravo je nevjerojatno koliko su izravno Sveto pismo i Zadar povezani. Šimun pravednik koji je u naručju držao dijete Isusa počiva uz nas u prekrasnom sarkofagu, remek-djelu umjetnosti srednjeg vijeka, dragulju koji svjedoči o prebogatoj hrvatskoj povijesti“ rekla je Abramović. Hrvatskoj i svjetskoj javnosti na novi je način predstavljena priča o sv. Šimunu jer je film preveden na engleski, njemački i talijanski jezik. „Taj je film nova kulturna vrijednost, ali još više ga vidimo kao evangelizacijski potencijal i doprinos širenju štovanja sv. Šimuna“ istaknula je Abramović, pojasnivši i znakovitost unutrašnjosti DVD-a kojeg je grafički dizajnirao Nikola Uroić. Lijeva strana prikazuje lokot sa svečeve škrinje. „Otvaranjem DVD-a simbolički želimo otključati priču o svecu i sarkofagu, učiniti je ljudima dostupnijom. Pred nama je i otvorenje Godine vjere kojoj su među glavnim ciljevima nanovo otkrivanje radosti vjere i temeljnih životnih vrijednosti koje se zatiru, ali nikad ne nestaju. I Laudato će tim filmom dati svoj doprinos Godini vjere“ poručila je Abramović.

Redatelj Raguž je rekao da mu se, nakon što je doznao cijelu priču o sv. Šimunu, zadarsko svetište sv. Šimuna čini premalenim. „Sv. Šimun je toliko važan, kao Fatima, Lourdes, Rim, Jeruzalem. Meni se čini da je on toliko velik jer je to čovjek koji je dotaknuo Boga. Nadam se da će i film pomoći da se ta priča ponovno proširi među narodom. Sv. Šimunu su se dolazili pokloniti kraljevi, knezovi ondašnjeg doba, pa nema razloga da kraljevi, knezovi i moćnici i ovog doba ne dolaze sv. Šimunu“ rekao je Raguž. „Svatko tko se dođe pokloniti pred moćima tog sveca imao bi razloga poput Šimuna zahvaljivati - Hvala ti Bože da sam vidio toga koji je vidio Spasitelja svijeta. Sama činjenica da je Škrinju dala izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, žena kralja Ludovika Anžuvinca i kćer bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, pokazuje da Šimun nije samo zadarski ili samo hrvatski, nego i mađarski, i bosanski i šire. Povezani smo i sa Svetom Zemljom gdje smo pravoslavnom Grčko – jeruzalemskom patrijarhatu dali moći sv. Šimuna 2010. g. Uloga sv. Šimuna nadilazi naše granice, osobito ako se uzme u obzir da je on jedini svetac koji je u rukama držao malog Isusa“ ističe mons. Puljić. Za Sv. Šimuna evanđelist Luka piše da je pravedan i bogobojazan. „U svijetu koji bježi od Boga, u kojem vlada puno nepravde, što nam treba nego takvi uzori i takav zagovornik – koji će nam pomoći da kao vjernici kršćani ostvarujemo te dvije kvalitete – da budemo pravedni i bogobojazni. U tom smislu, aktualnost sv. Šime je vrlo velika i nadilazi lokalne i nacionalne granice“ ističe nadbiskup Puljić, smatrajući da film obavlja potrebnu misiju u ovom vremenu: otkrivanje hrvatske kulturne baštine, što je povezano s evangelizacijom, kako je i bl. Ivan Pavao II. ponavljao. „Nismo ni svjesni koliko naši kipovi i slike mogu zaista biti navjestiteljski instrumentarij i koliko mogu odaslati poruku. Ksenija Abramović je to otkrila, zato joj čestitamo i neka tako nastavi“ zaključio je mons. Puljić na kraju svečane i dostojanstvene večeri u znaku sveca Šimuna, a obogatila ju je i klapa Kontrada izvedbom skladbi 'Croatio iz duše te ljubim' i 'Himan sv. Šimunu'.

Izvor: Ines Grbić, laudato.hr

Neurokirurg Eben Alexander 2008. godine pao je u komu na sedam dana nakon što se zarazio meningitisom. Za vrijeme svoje bolesti, dio mozga za koji Dr. Alexander tvrdi da kontrolira misli i osjećaje bio je isključen, a on je potom doživio iskustvo ‘toliko duboko da mu je dalo znanstveni razlog za vjerovati u svijest nakon smrti.

Svoje je iskustvo opisao u knjizi ‘Dokaz Raja’, u kojoj tvrdi kako se susreo sa prekrasnom plavookom ženom na mjestu na kojem su bili ‘oblaci, veliki paperjasti bijeli oblaci, i svjetleća bića’.

- Ptice? Anđeli? Te riječi stigle su mi kasnije, kada sam pisao svoja sjećanja. No niti jedna od tih riječi ne opisuje dovoljno dobro sama bića, koja su jednostavno bila sasvim drugačija od bilo čega što sam poznavao na ovoj planeti, rekao je Dr. Alexander.

- Bili su napredniji. Viši oblici. Čuo sam glasan i prodoran zvuk poput ogromnog zbora odozgora, i pitao sam se jesu li ga ta krilata stvorenja proizvodila. Zvuk je bio opipljiv i gotovo materijalan, kao kiša koju možete osjetiti na svojoj koži no koja vas ne smoči.

Dr. Alexander je svjestan koliko nevjerovatno zvuče njegove tvrdnje.

- Da je meni netko, pa čak i doktor, ispričao priču poput ove bio bih sasvim siguran da su zaluđeni nečim. Ali ovo što se meni desilo bilo je stvarno ili čak stvarnije od bilo kojeg drugog događaja u mom životu. Tu ubrajam i svoje vjenčanje i rođenje moja dva sina, rekao je.

Izvor: Jutarnji list

Organizirali smo besplatan prijevoz za posjetitelje Vitafesta.

Prvi autobus kreće u subotu u 9.30 s Trga bana Jelačića (iz Bakačeve ulice) i vozi svakih sat vremena do Hypo centra. (dakle 9.30, 10.30, 11.30.)

Autobusi će voziti u subotu i nedjelju. U subotu posljednji autobus prema Hypo centru kreće u 17.30, a u nedjelju u 16.30 Autobus staje na 3 stanice:

POČETNA LOKACIJA - Trg bana Jelačića (Bakačeva ulica)

stanica 1. - GLAVNI KOLODVOR preko puta Importane garaže

stanica 2. - AUTOBUSNI KOLODVOR autobusna stanica Držićeva / Vukovarska (na Držićevoj smjer prema N. Zagrebu)

stanica 3. - VELESAJAM, glavni ulaz velesajam Jug

ISHODIŠNA LOKACIJA - Hypo centar, autobusna stanica Slavonska ispred centra.

Molim donesi informacije i pošalji mi informacije...

Nakon završene analize cjelokupnoga međunarodnog prijevoza i niza razgovora s međunarodnim željezničkim partnerima HŽ Putnički prijevoz d.o.o. će u voznom redu za 2012/2013. održavati veze s europskim metropolama. Sukladno odluci vodstva tvrtke svakodnevno će voziti po jedan par vlakova na relacijama:

Zagreb - Beč
Vinkovci - Zagreb - Villach
Zagreb - Villach - Frankfurt
Ploče - Sarajevo
Beograd - Zagreb - Zurich
Rijeka - Ljubljana (s vezom za Beč)
Rijeka - Ljubljana (s vezom za Munchen)
Zagreb - Villach
Sarajevo - Zagreb
Zagreb - Munchen
Budimpešta - Zagreb

U ljetnoj sezoni vozit će po jedan par vlakova na relaciji Budimpešta – Split.

Dakle, od 56 međunarodnih linija u voznom redu 2011/2012. u novome voznom redu ostat će 24 linije. S pojedinim međunarodnim partnerima još uvijek se razgovara o mogućem uvođenju još nekih linija.

Izvor: Hž korporativne komunikacije i vlakovi.com

P.S. Ovo znači da gubimo vezu sa Italijom tj da se linija Budimpešta - Venecija preusmjeruje na Sloveniju i da neće vozit kroz Hrvatsku. Ostaje samo presjed u Ljubljani.
Isto tako ostaje samo jedna linija između Zagreba i Beograda.

Nova sezona ministrantske malonogometne lige "Ivan Merz" Splitsko-makarske nadbiskupije započinje u subotu, 13. listopada, u 9 sati u velikoj kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.

Mogu se natjecati ministranti 6., 7. i 8. razreda osnovne škole i srednjoškolci (1. i 2. razred), s time da samo 2 ministranta srednjoškolca mogu biti na terenu (s posebnom oznakom na dresu).

Liga će imati ukupno 4 susreta (subote) za natjecanje u nogometu tj. dvije subote u mjesecu listopadu, 13. i 20. listopada i dvije subote u ožujku. Sustav natjecanja ovisit će o broju prijavljenih ekipa.

Izvor: IKA i laudato.hr

Godina vjere, koju je papa Benedikt XVI. točno na pedesetu obljetnicu početka Drugog vatikanskog sabora, svečano otvorio u nazočnosti 260 sinodskih otaca, predstavnika svih biskupskih konferencija i redovničkih zajednica, carigradskog patrijarha Bartolomeja I., primasa anglikanske Crkve Rowana Williamsa i patrijarha većine katoličkih istočnih Crkvi, nije neki jednostavan događaj njegova pontifikata. To je u nekom smislu središte i poruka njegove osmogodišnje papinske službe.

Već je 2009. godine uputio biskupima pismo o ukidanju ekskomunikacije četvorice biskupa koje je zaredio šizmatički biskup Lefebvre, u kojem iznosi kako je vjera ugrožena u mnogim krajevima te bi se mogla ugasiti. Problem je u ovom trenutku naše povijesti da je Bog nestao s ljudskog obzorja.

To su oštre riječi, kojima je Papa opisao dramatično vjersko stanje u svijetu, koji se više zanima za skandale u Vatikanu i za crkvenu hijerarhiju, nego li za naviještanje Evanđelje, jer ono nije iluzija, već istina na kojoj je pametno i razborito graditi vlastiti život.

Ako Crkva predlaže novu Godinu vjere i novu evangelizaciju, to nije da bi odala priznanje nekoj obljetnici, već zbog toga, jer je to potrebno, čak i više nego li prije 50 godina, pojasnio je Sveti Otac u propovijedi i primijetio kako se tijekom proteklih desetljeća „duhovna pustinja" proširila. Polazeći upravo od tog pustinjskog iskustva, možemo – prema njegovim riječima – ponovno otkriti radost vjerovanja, njegovu životnu važnost za čovjeka. Papa ističe kako u suvremenom svijetu ima bezbrojnih otvorenih i prikritih znakova o žeđi za Bogom, kao posljednjim smislom života. U toj pustinji potrebni su ljudi vjere, koji će svojim životom pokazati put prema obećanoj Zemlji i tako održati živu nadu.

Sveta je godina – prema riječima pape Ratzingera – hodočašće po pustinjama suvremenog svijeta tijekom kojega treba sa sobom ponijeti samo ono najbitnije, a to je, kao što potvrđuju saborski dokumenti i Katekizam Katoličke Crkve, "Evanđelje i vjera Crkve".

Primijetio je kako su se i za vrijeme koncila vodile žive rasprave, u kojima je i on sudjelovao, kako bi ponovno zablistala istina i ljepota vjere, a da ju se pritom ne žrtvuje pred potrebama sadašnjosti niti veže na prošlost. Stoga treba uvijek iznova vratiti se koncilskim dokumentima kako bi se pronašlo istinski duh nove evangelizacije. Ti dokumenti sprečavaju – prema uvjerenju teologa Ratzingera - čežnje za ekstremnim anakronističkim nostalgijama i neopreznim trkama naprijed te omogućavaju prihvaćanje novine kontinuiteta.

Koncil nije izmislio ništa nova na području vjere, niti je htio zamijeniti staro s novim. Koncil je nastojao oživjeti vjeru kako bi postala živa vjera u svijetu koji se mijenja. Koncilski su oci nastojali – prema Papinim riječima – prikazati vjeru djelotvorno. Ako su se s povjerenjem otvorili dijalogu s modernim svijetom, učinili su to, jer su bili sigurni u svoju vjeru, rekao je Papa.

Papa Benedikt je, poput Pavla VI. na kraju Koncila, tijekom današnjeg euharistijskog slavlja predao poruku vladarima, znanstvenicima, umjetnicima, ženama, radnicima, iseljenicima, siromašnima i obiteljima kojima je u prometnim nesrećama stradala rodbina.

Poruke su predane najrazličitijim ljudima, pa čak i onima koji žive daleko od Crkve. To su „Benediktove snage", koje bi se trebale suočiti sa sekulariziranim duhom današnjeg vremena i omogućiti da kršćani postanu ponovno većina u Europi i u svijetu ili kako stoji u Evanđelju: kvasac, svjetlo i sol svijeta.

Među sudionicima misnoga slavlja bilo je i 16 biskupa koji su osobno sudjelovali na Drugome vatikanskom koncilu, a koristio se isti stalak za čitanje, kao i Biblija kojom se služilo prije 50 godina na Koncilu.

Izvor: IKA i laudato.hr

Američko knjižničarsko društvo (ALA) već trideset godina prvog tjedna u listopadu obilježava Tjedan zabranjenih knjiga posvećen knjigama koje su zbog prigovora članova trebale biti uklonjene s polica javnih knjižnica. Tijekom povijesti, žrtve su često bili klasici poput Joyceova Uliksa, Lawrenceova Ljubavnika lady Chatterley, Salingerova Lovca u žitu ili Harryja Pottera J.K. Rowling. Razlozi cenzure knjiga najčešće su politički, religijski ili moralni. U Tjednu zabranjenih knjiga promiču se sloboda čitanja, slobodan i besplatan pristup informacijama, a uključeni su knjižničari, izdavači, prodavači knjiga, novinari, učitelji i svi čitači.

U povodu ovogodišnjeg Tjedna, koji se obilježavao od 30. rujna do 6. listopada, portal za vijesti iz kulture FlavorWire prikupio je najzanimljivije reakcije autora na zabranu njihovih knjiga. Pročitajte izjave velikana svjetske književnosti Marka Twaina, Harper Lee, Mauricea Sendaka i drugih.

http://www.flavorwire.com/333790/famous-authors-funniest-responses-to-their-books-being-banned?utm_source=Sailthru&utm_medium=email&utm_term=Day+4+%28Thursday%29&utm_campaign=Unified+Mailer#1

Pleso, 28.09.2012., pa-pa Zagrebe. Ulazim u avion. Letim za San Francisco, 22 sata dugačak put nakon kojeg me čekaju cjelodnevne poslovne obaveze u sljedećih šest dana. Oracle Open World, 45.000 poslovnih ljudi iz cijelog svijeta će se okupiti u središtu grada. Tjedan dana prije utrke najvažnije se dobro odmoriti, pogotovo od prethodnih priprema, ali mi moje poslovne aktivnosti neće dati mogućnosti za odmor. Prvo će me 9h vremenske razlike lupati dva dana, a zatim će poslovne obveze uzeti svoj danak, a o noćnom životu koji se tu ne propušta da i ne govorim. Dakle, ništa od odmora pred utrku. Jedino u tih sedam ne sportskih dana što me je povezivalo s trčanjem bilo je pretrčavanje Golden Gate-a, jednog od najvećih simbola Amerike. Budući da volim simboliku, već neko vrijeme želio sam pretrčati taj most. Svoj prvi maraton, onaj njujorški započeo sam trčanjem preko Verazzano bridge koji za mene simbolizira ulaz u Ameriku, dok Golden Gate smbolizira izlaz. Logično je bilo da ih povežem pretrčavanjem. Nedjeljnih 13km trčanja preko mosta i natrag uzduž pacifičke obale bilo je zbilja predivno iskustvo koje mi je napunilo baterije za Chicago. Trčati i gledati u bespuće moćnog Pacifika ubrizgava ti nadčovječnu snagu. LED it be! Marathon stoji na mojoj mokroj majci na finišu na Cliff house, restoranu na stijeni iznad Pacifika. Prilazi mi bračni par i pozdravlja me. Oni su također maratonci. Pitaju me odakle sam? Iz Hrvatske, kažem. Kažu oni: ‘Dubrovnik!’ Ja potvrđujem. Pitaju me što je LED it be! Marathon? Kažem da je moj prijatelj osvijetlio dubrovačke zidine tom energetski učinkovitom rasvjetom te da ga malo reklamiram po svijetu. Oni tipično američki poduzetnički odgovaraju: Neka dođe osvijetliti onda i Golden Gate i Bay Bridge, bilo bi tu puno žarulja, he he!

Chicago, O’Hare zračna luka. Druga najprometnija zračna luka u svijetu. 1h je ujutro. 05.10., dva dana prije utrke. Sletio sam u grad Al Capone-a. Uzimam taxi koji me vozi Franjevcima u crkvu. Tamo sam imao osiguran smještaj, u Božjem domu. Fra Ivica me dočekuje u 2h. Divan čovjek. Pričamo, upoznajemo se i eto već je pola četiri, a u 10h imam dogovor s Ivanom i Ivanom na Expu. Ritam koji se u potpunosti protivi ponašanju jednog maratonca se nastavlja, no idemo dalje. Tako je kako je, barem mi nije dosadno.

Ujutro me budi vjeverica koja je ušla kroz otvoreni prozor spremiti mi doručak. Razbacala je pahuljice uokolo po kuhinju koje mi se nakon njezinog bijega kroz prozor baš i nisu jele. Fra Ivica i ja radije odlazimo u Sturbucks. Obožavam njihov Lemon Ice kolač. Maznuo sam odmah tri komada. Treba se početi šopati dva dana prije utrke.

Nešto iza 10h Fra Ivica me ostavio ispred Expa gdje sam se našao s Ivanom Milošević i Ivanom Stanićem. Ivana je sa mnom trčala New York 2010.g. i baš me je veselilo što ćemo opet zajeno na stazu. Ivan je došao uzetu svoju petu medalju na World Marathons Majors tour i time postati prvi Hrvat koji je to učinio. U pozitivnoj vibri pozvali su me k sebi da budemo cimeri, tako da me je Fra Ivica navečer prebacio do njih i još usput pokupio njih jer su bili u vlaku pod kojeg je naletio auto. Na sreću u silnom kočenju vlaka Ivana i Ivan su prošli neozlijeđeni. Ivan je doduše došao već ozlijeđen u Chicago, došao je trčati jedva mjesec dana nakon operacije koljenja.

Subota, dan uoči trke. Ja sam otišao u istraživanje grada. Chicago djeluje vrlo moćno. Treći je najveći grad u Americi. Čist poput Singapura. Nakon San Francisca bila je prava uživancija hodati ulicama jednog tako uređenog grada. U House of the Blues popio sam nekoliko piva i pojeo dvije porcije tjestenine, uhvatio dobar ritam i odplesao u Cheese factory Store na tortu od sira s čokoladom. Taman sam napravio carbo loading.

Nedjelja, 4:30h ujutro. Bude se moji Istriani i ja. Idemo na lagani doručak jer nas susjed maratonac u svom 15 godina starom Lexusu čeka u 5:30h kako bismo krenuli put Grand parka. Autoput je još prazan, konture nebodera paraju nebo koje se budi. Vani je 4°C i lagano se pribojavamo kakvo će biti čekanje starta, hoćemo li se smrznuti? Stižemo u grad po kojem hodaju maratonci. Ko mravi izlaze iz obližnjih hotela. Ivan i Ivana su u elitnom coralu, ja sam u onom za turiste. Oni startaju u 7:30h, pola sata prije mene. Pozdravljamo se, grlimo se. Zaželjeli smo si sreću. Čekam u svom coralu i nekak mi vrag ne da mira. Ne da mi se startati pola sata iza njih. Idem se probati pregurati. Napravim se blesav i s plavim startnim brojem koji sam sakrio, stisnuvši ruke na prsa kao da mi je hladno, upadam u crveni coral, jeeeeee. Start prelazim 7,5 min iza elite. Ivan, jedan od naših najvećih maratonaca prolazi start nakon 7 sec sa samim svjetskim prvacima.

Utrka je počela, držim ritam 5:05 prvih 5km i onda počinjem lagano ubrzavati. Najgore mi je prvih 7km dok se ne ugrijem. Prelazim pace lidera na 3:55h. Vrijeme idelno. Lagani prohladni vjetar hladi već oznojeno lice, oblačno, sunce se ne može probiti. Prelazim pace lidera 3:50h. Juhuu, ovo iskustvo jos nisam imao. Veselim se poput svog sina Odina kad pretičem aute na Jadranskoj magistrali. Sjetim se njega kad me pita: Tata jel nam ide vatra iz auspuha? Turbo radi bez problema. Prelazim pace lidera na 3:45h, dolazi 17km i čujem kako me Ivan zove: Bero, Bero! Prepoznao me u dresu. Usporavam da me stigne. Ivan trči na jednoj nozi. Ne mogu vjerovati. Trčim uz njega i pitam ga kako koljeno. Kaže boli, ali nema odustajanja. Tjera me da idem da me ne usporava. Zaželimo si sreću još jednom. Dajem gas i nestajem. Mislim na njega, Chicago ima trenutno gladijatora na stazi. Treba trpiti tu bol. Dolazim na 21km. Prosjek 5:00. Juhuhuhu, pa ne može bolje. Letim od sreće. Ništa me ne boli. Pivo, vino, whiskey, haburgeri, bifteci, kolači sve sagorijevam šta sam trpao u sebe posljednjih tjedan dana. Ulazim u 22km i motiviram se zamišljajući se da sam pilot Airbusa. Ona kapetanska poza u kokpitu, kad desnom rukom dodaješ gas, ubrzavaš mrcinu po pisti, dižeš je u zrak i onda se javlja sexy glas sekretarice u ušima: uhvatili ste putnu brzinu. Drmam 23km 4:09 tempo, prelazim pace lidera 3:40h, 24km prelazim u tempu 3:52. Nisam normalan, ali idem.

Rekao je moj Franjo: Bero nakon polumaratona gas, i ja ga slušam. Na 27km držim se na 4:11 tempo, ali mi se piša. Idem na WC. Gubim minutu no nije bitno. Letim dalje. Dolazi okrijepa s bananama. Bas su mi pasale. Kresnem jednu, a drugu uzmem u ruku i trčim. Prelazim pace lidera na 3:35h, na 32km vidim kako se približavam pace lideru na 3:30h, ali ispod desnog rebra počne me rezati slezena. Koči me. Ne želim se ubijati. Usporavam da popusti. Na 37km me stiže pace lider na 3:35h, držim se uz njih, muči me ta slezena i dalje. Pišanje i banane poremetile su mi ritam disanja. Lagano podižem ručnu, vadim kameru i snimam zadnjih 400m ulaska u cilj. Ulazim na 3:38:04. Nisam još svjestan što sam napravio. Boston sam prije 6 mjeseci trčao 1h sporije, ali uvjeti nisu bili regularni. Berlin prije godinu dana 25min sporije. Ivan mi kasnije govori: Bero zvjerka, pa 10min je puno skinuti od maratona do maratona, a ti si još k tome ušao u cilj s rezervom! Svatko tko trči zna što to znači.

Ivana je trčala 3:54h kao jedina Hrvatica, Ivan je postao prvi Hrvat koji je otrčao pet velikih, a ja sam bio najbrži Hrvat na stazi. Cimeri kakvi se teško pronalaze, jel da? :)

Napisao i istrčao: Berislav Sokač

Izvor: http://www.trcanje.hr/chicago-maraton-2012/4581/

Svega sat vremena hoda od samog središta Zagreba u smjeru sjeveroistoka, nalazi se crkva Uznesenja Marijina, poznatija kao crkva Majke Božje Remetske. U mirnoj i skrovitoj dolini u podnožju Medvednice smješteni su crkva i ne tako davno obnovljeni samostan. Prostor crkve i izvorni dijelovi samostana neprocjenjiva su sakralna kulturna baština hrvatskog naroda o kojoj je podosta toga napisano. Mnoštvo je vrijednih djela ili pak podataka koji svjedoče o iznimnoj važnosti ovog mjesta za hrvatsku kulturu, povijest, znanost, a posebice za vjerski život hrvatskog naroda koji je upravo Gospu Remetsku počastio nazivom Zagovornica Hrvatske najvjernija Majka presveta Djevica Remetska (Advocata Croatiae Fidelissima Mater Sanctissima Virgo Remetensis).

Ključna godina u povijesti remetskog samostana jest 1786. kada car Josip II. ukida pavlinski red. Crkva je tada pripala markuševečkoj župi, a 1812. godine biskup Maksimilijan Vrhovac utemeljio je župu Remete kojom su upravljali biskupijski svećenici. Najnovije razdoblje remetskog svetišta vezano je uz dolazak karmelićana koje je 1959. godine u Remete pozvao kardinal bl. Alojzije Stepinac. Od 1963. karmelićani upravljaju remetskom župom. Od tada, a poglavito zadnja dva desetljeća, karmelićani su učinili velike pomake u obnovi svetišta i došlo je do mnogo vrijednih otkrića vezanih uz povijest remetskog samostana i crkve velikim dijelom restaurirane su Rangerove freske, obavlja se stručna i sustavna restauracija dijelova svetišta, ponovno je izgrađen samostan u gotovo izvornom obliku, napravljena su brojna arheološka istraživanja. Godine 1988. svečano je proslavljena 700. obljetnica svetišta, tog najstarijeg hrvatskog marijanskog prošteništa, koje je od dolaska pavlina pa sve do danas, unatoč svim mijenama, bilo i ostalo mjesto tišine, molitve i kontemplacije.

Bitno je probuditi osjećaj pripadnosti

Otac Anto Knežević, sedam godina je župnik župe Uznesenja Marijina u Remetama. Kao karmelićan, sa svojom braćom po karizmi reda posvećen je molitvi u zajednici i za zajednicu. Župa ima oko 10.000 vjernika, a na svom području djelovanja karmelićani imaju tri vrtića, dvije osnovne škole, pet domova za starije i nemoćne te skrb nad zatvorenicima u jedinoj zatvorskoj bolnici u Hrvatskoj.

Otac Knežević kao župnik je vrlo zauzet u pastoralnom radu, poznat je župljanima, ali i drugim vjernicima Zagreba i Hrvatske kao duhovnik. Kaže kako sve više i više ljudi, iz drugih župa, dolazi tražiti pomoć – u hrani, potrepštinama, no najviše dolaze na razgovor.

„Sve je više onih koji traže razgovor upravo o krizama vrednota, braku, obitelji. Ljudi, kako se kaže, često „pucaju po šavovima“, a pomoći ni od kud. Ljudi bi naravno htjeli iskusiti, ako smo vjernici onda bi sad tu Bog trebao poduzeti nešto za nas, učiniti da mi ne budemo u takvom položaju. Oni koji na toj razini vjere dožive neko iskustvo, lako će prepoznati da vjere bez križa, žrtve i odricanja nema.“

Otac Knežević podsjeća da nam Isus nije obećao da ćemo zato što smo vjernici, imati lagodan život. Slaže se da su nastupila teška, krizna vremena i da se ljudi ne snalaze, no ipak podsjeća da nikad nismo imali više materijalnih dobara nego danas, koliko god kukamo, te da pamtimo vrijeme kad puno toga nismo imali, pa nismo bili tako nezadovoljni.

„Važno je i dobro što ljudi traže pomoć, to puno znači, ali puno ih koji ne traže pomoć ili je ne traže na vrijeme, ili traže tek kad postanu ruševine i kad im se teško može pomoći. No, sve su to naša braća i sestre i svima treba izaći ususret. Vjera se potvrđuje u ljubavi prema bližnjemu, ako se ne potvrđuje, nešto nije u redu“, poručuje o. Knežević.

Sve nas je ohrabrio riječima podsjećajući da „kršćanin kad dolazi pred Boga, na sakramente, na svetu misu ili na molitvu, nikada ne dolazi sam. Uvijek u sebi nosimo sve ljude, osobito one najbliže i sve ih izručujemo Bogu.“

„Kad čovjek stane na put vjere i prepozna da je to bitno, razlike između beznađa, besmisla i tame i onoga što je izlaz,rješenje, svjetlo i budućnost nisu tako velike. Dovoljno je da čovjek stane na taj put i kad to učini, kad se otvori Bogu, kad ne zna kako drukčije, kad plače pred Bogom, onda Bog tu najbolje progovori,“, ističe o. Knežević i podsjeća kako nije dobro da čovjek ostane sam, ni u molitvi, ni u plaču, nego treba doživjeti i prepoznati podršku.

„Mi smo Crkva, zajednica vjernih, i ne bismo trebali mirno spavati dok god znamo da ljudi oko nas nemaju osnovno što im treba, da su nemirni i nesređeni, to je izazov vjerniku“.

Knežević je posebno naglasio važnost pripadnosti Crkvi. „Taj osjećaj pripadnosti je bitan. Po krštenju ulazimo u Crkvu i primamo tu pripadnost, a danas je upravo to ugroženo. Uzmite obitelj- posao-razdvojenost, ne stiže se ni na što, djeca su više vani, nego u obitelji, rastu s tim, i tu gube osjećaj pripadnosti. Zato je bitno ponovno probuditi taj osjećaj.“

Proslava 200. obljetnice je 14. listopada u 10.30 sati, a misu će predvoditi zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski.

Izvor: Laudato/vjr

U Zagrebu će, 13. i 14. listopada, Zajednica Cenacolo izvesti svoj mjuzikl 'Credo' ('Vjerujem') u sklopu svoje turneje po europskim gradovima. O tome, a posebno o radu same Zajednice razgovarali smo s njezinim duhovnikom don Ivanom Filipovićem.

O čemu se radi u mjuziklu 'Credo' ('Vjerujem'), tko ga je postavio i tko nastupa?

U Zajednici, od njenog samog početka, mladi su se bavili kazalištem i stoga postoji nekoliko predstava koje izvodimo u raznim prigodama. Mjuzikl 'Credo' je trenutno vrhunac kazališnog stvaralaštva u zajednici Cenacolo. U Zajednicu se dođe s problemima koji ponekad nisu mali. Ona ti vrati samopouzdanje, osmijeh, prijatelje, ... život. Shvatiš kako je ponovno pronađeni život veliki dar. Ali, što bi bio život bez vjere. Opet bi bio u napasti da postane težak, tužan, depresivan.... Stoga smo zaključili da je vjera najveći dar, veći čak od života i imali smo potrebu da to naše iskustvo posvjedočimo, kažemo drugima koji su možda u traženjima, daleko od istine. Eto, zbog toga CREDO - mjuzikl koji biblijskim motivima govori o povijesti spasenja i prikazuje u koga mi to vjerujemo.

Gdje ste dosad nastupili i koji su Vam planovi za dalje?

Ovo je četvrta godina da igramo CREDO po europskim gradovima. Godišnje odigramo desetak predstava. Gostovali smo uistinu na lijepim mjestima prilikom raznih prigoda kao što je Svjetski susret mladih u Madridu. Nezaboravan je nastup na glavnom trgu u Krakowu, zatim pred mnoštvom mladih hodočasnika u Gospinu svetištu u Czestohowoj. Drevni Rim i Piazza Navona je ugođaj za sebe, Beč i čuveno kazališe na otvorenom St.Margarethen kao gosti kardinala Schoenborna... Velikih planova nema, u Zajednici se živi dan za danom, CREDO će najvjerovatnije iduću godinu, Godinu Vjere, hodati Europom i prenostiti svoju poruku.

Pripremate li još neke projekte?

Generalno gledano, mi smo uvijek u jednom projektu, onom Kristovom, koji se manifestira kroz našu žarku želju biti blizu potrebitima, prihvatiti brata u nevolji, udomiti, probuditi nadu za bolje sutra, živjeti istinsko prijateljstvo, ljubiti kako nas On uči. Puno je nas mladih koji smo danas u Zajednici upravo jer je netko vidio neki CREDO, vidio te mlade ljude koji nekoć bijahu mrtvi, a evo ih sad nasmijani, živi, na kazališnim daskama jer imaju nam što reći.

Možete li nam opisati rad same Zajednice, koji joj je cilj, gdje se nalazi i koliko dugo djeluje?

Život u Zajednici je vrlo jednostavan, obiteljski, gdje se najjednostavnije rečeno moli i radi. U toj jednoj jednostavnosti nastoji se mladima posvjedočiti primjerom istinske, općeljudske i kršćanske vrednote. Posvjedočiti, a isto tako ih dovesti do iskustva istih, a kad ih se počne živjeti i vjerovati u njih brzo se dođe i do povjerenja i vjere u Krista koji je izvor svakog dobra. Prestaje put kušnji, sazrijevanja u vjeri, drugovanja s Isusom koje započne u Zajednici s nadom da će potrajati zauvjek.

Zajednica je započela s radom točno prije 30 godina u Saluzzu, gradiću na svjeveru Italije. Ona je jedan od odgovora Gospodinovih na probleme i ropstvo mladih današnjice, a koji se poslužio jednom malom, ali hrabrom časnom sestrom Elvirom Petrozzi da joj da početak. Zajednica ima šezdesetak bratovština (za dečke, za djevojke...) po cijelom svijetu od kojih je osam u našoj domovini.

Koliko ljudi okuplja Zajednica, koje su dobi, ima li više djevojaka ili mladića, odakle su, zašto su tamo?

Trenutno u Zajednici ima oko dvije tisuće mladih iz 30-ak zemalja. Većina njih je u Zajednicu došla potražiti pomoć zbog problema ovisnosti. Treba napomenuti da su sve rjeđi klasični ovisnici (heroin), i da su se razvili novi oblici ovisnosti vezani uz alkohol, sintetičke droge, razvoj tehnologije (internet).. Usudio bih se reći da zadnjih godina kocka kao ovisnost postaje sve prisutnija i opasnija. A, najprisutnija i ona koja najviše zabrinjava je TUGA.

Kako ide proces odvikavanja, što oni tamo rade, i koliko dugo ostaju?

Svakom pojedincu se pristupa individualno, sagledaju se njegovi problemi zajedno s njegovom obitelji ili skrbnicima po potrebi uz stručno mišljenje liječnika. Kao što sam već napomenuo, život u Zajednici je vrlo jednostavan. Nastojimo se organizirati i brinuti o sebi. Stoga svatko od nas ima svoje obveze i zaduženja: od čišćenja kuće, kuhanja... pa do poslova u štali, polju, građevini... ne nedostaje nam sportskih trenutaka, izleta, druženja s našim obiteljima u, za to, predviđenim trenucima. Puno je truda i rada na projektima kao što je CREDO ili uvježbvanje zbora itd. Jednostavno se živi 100 na sat.

Najčešće se u Zajednici ostaje oko tri godine. Normalno da ima onih koji napuste Zajednicu samovoljno i prije, kao što ima onih koji ostaju duže, pa čak neki odabiru Zajednicu kao svoj način života i u njoj ostaju cijeli život. Oni su u biti srce Zajednice, noseći stupovi ovog Božjeg djela jer zajednica nema djelatnike koje plaća. Sve stoji na onim Isusovim riječima, izgubiti život da bi ga našao u punini.

Što im najviše pomaže?

Ljubav koja se iskazuje kroz istinsko prijateljstvo. Ona Kristova ljubav koja je snažna, edukativna, a ujedno topla i mila, ona koja oprašta, koja stavi istinu ispred tebe, koja je strpljiva... Da bih tu Ljubav mogao dati drugima, moraš je imati, a njom se napajaš kad si na koljenima.

Kao duhovnik Zajednice, jesu li se problemi mladih zbog kojih se okreću drogi danas promijenili i koji su, što ih na to navodi? Je li možda njihov broj danas manji ili veći?

Razlozi zašto netko posegne za drogom su mnogobrojni i obično to nije samo jedan. Stručnjaci govore, a mi to primijećujemo u praksi da postoje osobe već genetski podobne uzimanju droga, pa možemo govoriti o obitelji kao važnom čimbeniku u odgoju, a samim time i prevenciji od droge. A, isto tako društveni čimbenik ima svoju važnost u cijeloj priči. Broj ovisnika o opojnim drogama (heroin) je zasigurno pao, ali su droge zakucale na mala vrata naših života i puno je ljudi u ovisnostima i bolesnim navezanostima da nisu niti svjesni toga.

Kako im može pomoći crkva, a kako roditelji i obitelj?

U spašavanju jednog mladog života obitelj ima jako veliku ulogu. Mogu ustvrditi, tamo gdje se obitelj obratila i u potpunosti prihvatila suradnju sa Zajednicom imamo vrhunske rezultate.
U radu Zajednica Cenacolo svećenici, naši prijatelji, koji redovito posjećuju naše bratovštine i udjeljuju sakramete su neizostavni. Biti ovisan, znači biti ne slobodan, robovati nečemu. Isus je sloboda, to smo iskustveno doživjeli i on je lijek svakog ropstva. On je sloboda.

Izvor: Laudato.hr

“Bilo mi je 26, imao sam Božju milost, smisao za šalu i ništa više. I morao sam osnovati Opus Dei”

05 listopada 2012
www.hr.josemariaescriva.info

Bio je 2. listopada, 1928., spomendan Anđela Čuvara. Otac Josemaría nikada neće zaboraviti taj zvuk crkvenih zvona...
Odmarao se tijekom prvih nekoliko dana listopada. Prije nepunih godinu dana obitelj mu se preselila u Madrid. Živjeli su u malom stanu od novca što im je on mogao zaraditi. Nezapuštajući svoj svećenički rad među siromasima i bolesnima, otac Josemaría je privatno podučavao studente i držao je predavanja iz kanonskog zakona i rimskog prava, na akademiji Cicuéndez. Uza sve to nastavio je s pisanjem svog doktorata iz prava. Taj se tjedan, nakon rujanskih ispita, činio prikladnim trenutkom poći na odmor ponuđen dijecezanskom kleru.

“ Bilo mi je 26, imao sam Božju milost, smisao za šalu i ništa više. I morao sam osnovati Opus Dei.”

Dana 2. listopada, nakon sv. Mise, otac Josemaría vratio se u svoju sobu i počeo slagati bilješke: odluke i nadahnuća zapisana tijekom molitve i višekratno razmatrana. Tada je, iznenada imao viđenje dugo iščekivane volje Božje. Uvijek je koristio glagol vidjeti u rijetkim prilikama u kojima je spominjao nadnaravno djelovanje: bila je to intelektualna vizija Opusa Dei, onakvog kakvog je Bog želio da bude i kakav će biti kroz stoljeća.

Opus Dei

Što je vidio? Na neki neopisiv način vidio je ljude svake nacije i rase, svake dobi i kulture, kako traže i pronalaze Boga baš usred svoga uobičajenog života, svoga posla, svoje obitelji, svojih prijateljstava. Ljude koji su tražili Isusa sa željom da Ga ljube, da žive Njegovim svetim životom sve dok se potpuno ne preobraze i postanu sveci. Sveci u svijetu. Krojač svetac, pekar svetac, uredski službenik svetac, tvornički radnik svetac. Svetac, naoko sličan ljudima oko sebe, ali duboko izjednačen s Isusom Kristom. Osoba koja sva svoja djela usmjerava Bogu, koja posvećuje svoj posao, koja sebe posvećuje u svom poslu i posvećuje druge kroz svoj posao. Osoba koja evangelizira svoje okruženje, koja toplim, jednostavnim prijateljstvom pomaže susjedu da se približi Isusu – netko čija je kršćanska vjera zarazna.

Opus Dei - Sveti Josemaría sa sveučilišnim studentima u Madridu
Bila je to silna vizija, vizija o potpunom življenju poziva s krštenja. Obični kršćani, laici, postaju apostoli, prirodno govore o Bogu i uzdižu Krista na sam vrh svake ljudske djelatnosti. Svakodnevni obični ljudi koji u svoj dubini prihvaćaju udio u Kristovom svećeništvu prikazujući danomice posvetne žrtve cijelog svoga života.

Vidio je put svetosti i apostolata za služenje Crkvi, jer sve je to bila Crkva i ništa osim Crkve. Božja je volja bila jasna: otvoriti osobama svih naraštaja, građanstvu svih socijalnih klasa novu mogućnost poziva unutar Crkve, baš na ulici. Bila je to vizija Crkve koja je obećavala uzgoj obilatih plodova svetosti i apostolat diljem svijeta. Ovo će biti moguće jer će kršćani diljem svijeta biti sposobni obnoviti svijet a da se sami ni najmanje ne odvajaju od njega.

Otac Josemaría pao je na koljena, duboko dirnut. Zazvonila su zvona crkve Naše Gospe od Anđela, slaveći spomendan Anđela Čuvara. “Bilo mi je 26, imao sam Božju milost, smisao za šalu i ništa više. I morao sam načiniti Opus Dei,” rekao je.

Novi put unutar Crkve

Razum ga je navodio da se raspita postoji li možda već nešto poput ovoga unutar Crkve. Kontaktirao je Crkvene vlasti diljem Europe, od Španjolske do Poljskeuviđajući konačno originalnost primljene poruke. Bog ga je tražio nešto posebno i novo. Zato je počeo okupljati ljude – studente, profesionalce, svećenike – kojima je prenosio ovaj ideal. Jedan od njih sjeća ga se kao nadahnutog svećenika, odlučnog da cijeli svoj život posveti ispunjenju toga plana.

“Ali mislite li da je to moguće?” pitao je. Na to je otac Josemaría odgovorio: “Gledaj, ovo nije nešto što sam ja izmislio; od Boga je dano.”

Tražio je od sviju da mole za ovaj naum, jer je shvatio ogromnu razliku između onoga što je Bog želio i onoga što je on osobno bio sposoban učiniti. Jedino rješenje bilo je postati jako svet. A tome je stremio svom svojom dušom. Jednom prilikom umirala je jedna od apostolskih dama. Kapelan ju je otišao pohoditi i kasnije je zapisao u svoj osobni dnevnik: “Spontano mi je došlo da je upitam pa sam to i učinio: ‘Mercedes, zamoli našega Gospodina na nebesima da, ako ne budem samo dobar, već svet svećenik, neka me što prije uzme kao mladog svećenika.’ Kasnije sam to isto tražio i od druge dvije osobe, od jedne djevojke i dječaka, i svakoga dana na Pričesti, molili su dobrog Isusa za mene.”

U početku je mislio da ovaj ideal mora širiti samo među muškarcima. Bilo je normalna stvar da su katoličke institucije ili muške ili ženske. Ali Bog uvijek ima posljednju riječ. 14.veljače 1930., dok je slavio sv. Misu, vidio je što Bog još želi od njega. Bog želi da Djelo razvije svoj apostolat i među ženama. Posljedice aktivnosti žena bit će neizmjerne jer, kako je rekao osnivač, “Žene su pozvane donijeti obitelji, društvu i Crkvi svoje vlastite osobine koje samo one mogu dati: svoju nježnu toplinu i neumornu darežljivost, svoju ljubav prema detaljima, svoje brzo zapažanje i intuiciju, svoju jednostavnu i duboku pobožnost, svoju postojanost.” Njihova je uloga donijeti Boga u svijet baš kroz svoju ženstvenost.

Opus Dei - Sveti Josemaría sa Juanom Jimenezom Vargasom i Ricardom Fernandez Vallespinom
Nova apostolska obzorja

Otac Josemaría nastavio je sanjariti uvjeren u ispunjenje Božje volje. Obični kršćani trebaju donijeti Krista u srce svijeta. Bog je više puta potvrđivao ovu nadnaravnu nadu ulazeći u njegovu dušu. Jedno takvo viđenje dogodilo se 7. kolovoza 1931. Sveti Josemaría je slavio sv. Misu. “Mislim da sam tada obnovio svoju odluku da posvetim cijeli svoj život ispunjenju Božje volje: Djelu Božjem. (Odluku koju upravo sada ponovo obnavljam cijelom svojom dušom.) Došao je trenutak Prikazanja. U trenutku kada sam podigao Svetu Hostiju, izrekao sam potrebne riječi i nisam se smeo (jer upravo sam mislima učinio Posvetu Milosrdnoj Ljubavi), a tada mi je spontano pao na pamet, odjeljak Svetog Pisma: Et ego, si exaltatus fuero a terra, omnia traham ad me ipsum (“A ja, kada budem uzdignut sa zemlje, sve ću vas privući k sebi”). (Obično prije nadnaravnog osjećam strah. Poslije dolazi ono ‘Ne bojte se, ja sam.’) I shvatio sam da će postojati Božji muškarci i žene koji će dignuti križ, Kristovim riječima, na sam vrh svih ljudskih djelatnosti. . . I vidio sam kako naš Gospodin pobjeđuje, privlačeći sve k sebi.

“Bez obzira što bijah lišen vrijednosti i znanja (poniznost je istina. . . bez pretjerivanja), želio sam pisati vatrene knjige – knjige koje će proći cijelim svijetom poput gorućih plamenova i zapaliti ljude svojim svjetlom i toplinom, pretvarajući jadna srca u užareni ugljen, a koje će se darovati Isusu kao rubin u njegovoj kraljevskoj kruni.”

Izvor: http://hr.opusdei.org/art.php?p=50478

Apostolsko pismo "Porta Fidei" Benedikta XVI. kojim se proglašava Godina vjere koja počinje 11. listopada 2012.

10 listopada 2012

APOSTOLSKO PISMO PORTA FIDEI

PAPE BENEDIKTA XVI.

SAZIVANJE GODINE VJERE

1. “Vrata vjere” (usp. Dj 14, 27) koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova se praga može prijeći kada je Božja riječ naviještena a dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava. Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje cio život. Taj put započinje krštenjem (usp. Rim 6, 4), po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod uskrsnuća Gospodina Isusa koji je, darom Duha Svetoga, htio učiniti dionicima svoje slave sve koji vjeruju u njega (usp. Iv 17, 22). Ispovijedati vjeru u Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga – znači vjerovati u jednoga Boga koji je Ljubav (usp. 1 Iv 4, 8): Otac, koji je u punini vremena poslao svoga Sina radi našeg spasenja; Isus Krist, koji je u otajstvu svoje smrti i uskrsnuća otkupio svijet; Duh Sveti, koji vodi Crkvu kroz stoljeća u iščekivanju Gospodinova povratka u slavi.

2. Od samog početka svoje službe kao Petrova nasljednika podsjećao sam na potrebu da se ponovno otkrije put vjere da bi se sve jasnije iznosilo na vidjelo radost i obnovljeni zanos susreta s Kristom. U Homiliji na misi prigodom početka ponti
kata napisao sam: “Crkva u cjelini, i pastiri u njoj, moraju poput Krista krenuti na put, da izvedu ljude iz pustinje i povedu ih prema mjestu života, prema prijateljstvu sa Sinom Božjim, prema onome koji nam daje život u punini” [1]. Nerijetko se događa da se vjernici više brinu za društvene, kulturne i političke posljedice svoga zauzimanja, dok na vjeru i dalje gledaju kao na nešto što se samo po sebi podrazumijeva u zajedničkom životu. No zapravo ta pretpostavka ne samo da se više ne može uzimati zdravo za gotovo, već je štoviše često zanijekana [2]. Dok je u prošlosti bilo moguće prepoznati jedinstveno kulturnu matricu, koja je naširoko prihvaćana u svojem podsjećanju na sadržaje vjere i na vrijednosti koje ona nadahnjuje, danas se čini kako, uslijed duboke krize vjere kojom su pogođene mnoge osobe, to nije slučaj u velikim područjima društva.

3. Ne možemo prihvatiti da sol postane bljutava i da svjetlo bude skriveno (usp. Mt 5, 13-16). I današnji čovjek može iznova osjetiti potrebu poput Samarijanke poći na zdenac da sluša Isusa, koji poziva vjerovati u nj i crpiti s njegova izvora, iz kojeg teče voda živa (usp. Iv 4, 14). Moramo s novom radošću u srcu uživati Božju riječ, koju je na vjerni način prenijela Crkva, i Kruh života, koji se daju kao potpora onima koji su njegovi učenici (usp. Iv 6, 51). Isusovo se učenje, naime, i danas razliježe s jednakom snagom: “Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni” (Iv 6, 27). Pitanje koje su postavili njegovi slušatelji: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?” (Iv 6, 28), postavljamo i mi danas. Znamo Isusov odgovor: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao” (Iv 6, 29). Vjera u Isusa Krista je, dakle, put kojim se može de
nitivno prispjeti k spasenju.

4. U svjetlu svega ovoga odlučio sam proglasiti Godinu vjere. Ona će započeti 11. listopada 2012., na pedesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog koncila a završit će na svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja, 24. studenog 2013. Na dan 11. listopada 2012. obilježit će se također dvadeseta obljetnica objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve, kojeg je proglasio moj prethodnik, blaženi papa Ivan Pavao II. [3], sa ciljem da svim vjernicima predstavi snagu i ljepotu vjere. Taj je dokument, istinski plod Drugog vatikanskog koncila, zatražen od Izvanredne biskupske sinode iz 1985. kao sredstvo koje će biti stavljeno u službu kateheze [4], a ostvaren je zahvaljujući suradnji čitavog episkopata Katoličke crkve. Nadalje, tema Opće skupštine Biskupske sinode koju sam sazvao za mjesec listopad 2012. glasi Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere. Bit će to dobra prilika da se čitavu crkvenu zajednicu uvede u vrijeme posebnog razmišljanja i ponovnog otkrivanja vjere. Nije to prvi put da se Crkvu poziva slaviti Godinu vjere. Moj časni prethodnik sluga Božji Pavao VI. proglasio je jednu 1967., u spomen na mučeništvo apostola Petra i Pavla na 1900. obljetnicu njihova najvišeg svjedočanstva. Zamislio ju je kao svečani trenutak za čitavu Crkvu da “istinski i iskreno ispovijedi istu vjeru”; on je, osim toga, htio da to bude potvrđeno “na individualan i zajednički način, slobodno i svjesno, na izvanjski i duhovan način, ponizno i iskreno” [5]. Smatrao je da će na taj način čitava Crkva moći obnoviti “jasnu svijest o svojoj vjeri, da je oživi, pročisti, potvrdi, ispovijedi” [6]. Veliki nemiri koji su se dogodili u toj godini još su bjelodanije pokazali koliko je takva jedna proslava bila nužna. Ona je zaključena Ispoviješću vjere naroda Božjeg [7], kojom se potvrdilo kako bitni sadržaji koji Porta
dei već vjekovima čine baštinu svih vjernika trebaju biti potvrđeni, shvaćeni i produbljivani na uvijek nov način kako bi se pružalo svjedočanstvo u skladu s povijesnim prilikama koje su različite od negdašnjih.

5. U određenom pogledu, moj časni prethodnik promatrao je tu godinu kao “posljedicu i zahtjev pokoncilskog razdoblja” [8], duboko svjestan ozbiljnih teškoća vremena, osobito u pogledu ispovijedanja prave vjere i njezina ispravnog tumačenja. Smatrao sam da vezati početak Godine vjere uz pedesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog koncila može biti prava prigoda da se shvati da tekstovi koje su nam u naslijeđe ostavili koncilski oci, prema riječima blaženog Ivana Pavla II., “ne gube ni svoju vrijednost niti svoj sjaj. Potrebno je da budu čitani na primjeren način, da ih se upozna i usvoji kao stručne i mjerodavne tekstove Učiteljstva unutar crkvene zajednice… osjećam, više no ikad, dužnost ukazati na Koncil kao na veliku milost koju je zadobila Crkva u 20. stoljeću. U njemu nam je bio ponuđen siguran kompas da bi nas usmjerio tijekom hoda u stoljeću u koje ulazimo” [9]. Želim također snažno potvrditi ono što sam rekao u svezi Koncila nekoliko mjeseci nakon svog izbora za Petrova nasljednika: “ako se u njegovu čitanju i prihvaćanju vodimo ispravnom hermeneutikom, [Koncil] može biti i sve više postajati velika snaga za uvijek potrebnu obnovu Crkve” [10].

6. Obnova Crkve postiže se također svjedočanstvom koje svojim životom daju vjernici: vjernici su samim svojim životom pozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine koju nam je Gospodin Isus ostavio. Upravo je Koncil, u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium, ustvrdio: “dok Krist, ‘svet, nevin, neokaljan’ (Heb 7, 26), nije poznavao grijeha (usp. 2 Kor 5, 21), nego je došao okajati prijestupe naroda (usp. Heb 2, 17), Crkva – koja u vlastitom krilu obuhvaća grešnike te je u isti mah i sveta i potrebna čišćenja – neprestano kroči putem pokore i obnove. Crkva ‘žurno ide naprijed hodajući između progona svijeta i utjeha Božjih’, navješćujući križ i muku Gospodnju, sve dok on ne dođe (usp. 1 Kor 11, 26). Ona je okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivošću i ljubavlju svladala svoje unutrašnje i vanjske žalosti i teškoće te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se ono na kraju ne bude očitovalo u punom svjetlu” [11].

Godina vjere, s toga gledišta, je poziv na autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta. U otajstvu svoje smrti i uskrsnuća, Bog je u punini objavio Ljubav koja spašava i poziva ljude na obraćenje života po oproštenju grijeha (usp. Dj 5, 31). Za apostola Pavla, ta Ljubav uvodi čovjeka u novi život: “Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života” (Rim 6, 4). Zahvaljujući vjeri, taj novi život oblikuje čitav ljudski život prema radikalno novoj stvarnosti uskrsnuća. U mjeri u kojoj slobodno surađuje, čovjekove misli i osjećaji, način razmišljanja i vladanje postupno se pročišćavaju i preobražavaju, u jednom hodu koji nije nikada u potpunosti dovršen na ovome svijetu. “Vjera ljubavlju djelotvorna” (Gal 5, 6) postaje novo mjerilo shvaćanja i djelovanja koje mijenja čitav čovjekov život (usp. Rim 12, 2; Kol 3, 9-10; Ef 4, 20-29; 2 Kor 5, 17).

7. “Caritas Christi urget nos” (2 Kor 5, 14): Kristova je ljubav ta koja ispunjava naša srca i potiče nas na evangelizaciju. On – danas kao i nekoć – šalje nas po putovima svijeta da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima na zemlji (usp. Mt 28, 19). Svojom ljubavlju, Isus Krist privlači sebi ljude svih pokoljenja: u svakom dobu on sabire svoju Crkvu povjeravajući joj naviještaj evanđelja, s nalogom koji ne zastarijeva. Zbog toga i danas postoji potreba za snažnijim zauzimanjem Crkve za novu evangelizaciju kako bi se ponovno otkrilo radost vjere i iznova pronašlo oduševljenje za prenošenje vjere. U svakodnevnom otkrivanju njegove ljubavi misijsko zauzimanje vjernika crpi trajnu ljubav i snagu. Vjera, naime, raste kada se živi kao iskustvo primljene ljubavi i kada se prenosi kao iskustvo milosti i radosti. Ona daje da naš rad urodi plodom, jer širi naše srce u nadi i omogućuje nam pružati živo svjedočanstvo: otvara, naime, srce i um onih koji slušaju i prihvaćaju Gospodinov poziv da prionu uz njegovu Riječ kako bi postali njegovi učenici. Vjernici se, kaže sveti Augustin, “vjerom jačaju” [12]. Sveti hiponski biskup imao je itekako dobre razloge da se izrazi na taj način. Kao što nam je poznato, njegov je život bio stalno traženje ljepote vjere sve dok njegovo srce nije našlo spokoja u Bogu [13]. Njegovi brojni spisi, u kojima objašnjava važnost vjerovanja i istinu vjere, ostaju sve do naših dana poput neke baštine neprocjenjive vrijednosti i omogućuju mnogim osobama koje traže Boga da pronađu pravi put koji ih vodi do “vrata vjere”.

Samo vjerujući, dakle, vjera raste i jača se; ako želi posjedovati sigurnost u pogledu vlastitog života čovjeku nema druge već se prepuštati, svakog dana sve više, u ruke ljubavi koja se doima kao da sve više raste jer ima svoj izvor u Bogu.

8. U ovoj sretnoj prigodi, želim pozvati subraću biskupe iz čitavog svijeta da se pridruže Petrovu nasljedniku, u vrijeme duhovne milosti koje nam Gospodin daje, da bismo se spomenuli dragocjenog dara vjere. Želimo slaviti ovu Godinu na dostojan i plodonosan način. U njoj će se morati intenzivnije razmišljati o vjeri kako bi se pomoglo onima koji vjeruju u Krista da svjesnije i snažnije prionu evanđelju, napose u času duboke promjene kao što je ova kroz koju prolazi čovječanstvo. Imat ćemo priliku ispovijedati vjeru u uskrslog Gospodina u našim katedralama i u crkvama u cijelom svijetu; u našim kućama i u našim obiteljima, tako da svatko uzmogne osjetiti snažnu potrebu bolje upoznati i budućim naraštajima prenositi neprolaznu vjeru. Redovničke i župne zajednice, kao i sve stare i nove crkvene stvarnosti, zacijelo će, u ovoj Godini, znati iznaći način da javno ispovjede Vjerovanje.

9. Želimo da ova Godina pobudi u svim vjernicima nadahnuće da ispovijedaju vjeru u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom. Bit će to također dobra prigoda za intenzivnije slavljenje vjere u liturgiji, i na osobit način u euharistiji, koja je “vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i ujedno… vrelo iz kojega struji sva njezina snaga” [14]. Istodobno, želimo da svjedočanstvo života vjernika bude sve vjerodostojnije. Ponovno otkriti sadržaje vjere koju se ispovijeda, slavi, živi i moli [15], te razmišljati o samom činu vjere, je zadaća koju svaki vjernik mora osobno ispuniti, osobito u ovoj Godini.

Nije slučajno da su u prvim stoljećima kršćani morali napamet učiti Vjerovanje. To im je služilo kao svakodnevna molitva da ne zaborave obavezu preuzetu na krštenju. Podsjeća to, riječima bremenitim značenjem, sveti Augustin kada, u Homiliji o redditio symboli, predaji Vjerovanja, kaže: “Simbol svetog otajstva kojeg ste svi zajedno primili i kojeg ste danas jedan po jedan izmolili, riječi su na kojima je vjera majke Crkve čvrsto sazdana na postojanom temelju – Kristu Gospodinu... Vi ste dakle to primili i izmolili, ali u umu i u srcu to morate uvijek imati pred očima, to morate ponavljati na svojim posteljama, o tome razmišljati na javnim mjestima i toga ne zaboraviti dok blagujete: pa čak i kada vaše tijelo usne, morate svojim srcem u tome budni biti” [16].

10. Želim sada ukratko opisati način koji pomaže dublje shvatiti ne samo sadržaje vjere, već zajedno s tim i čin kojim odlučujemo potpuno se pouzdati u Boga, u punoj slobodi. Postoji, naime, duboka povezanost između čina kojim se vjeruje i sadržaja uz koje dajemo svoj pristanak. Apostol Pavao nam pomaže ući u tu stvarnost kada piše: srcem se vjeruje, a ustima ispovijeda vjera (usp. Rim 10, 10). To srcem vjerovati upućuje na to da je prvi čin kojim se prispijeva k vjeri dar Božji i djelovanje milosti koja djeluje i preobražava osobu do dubine njezina bića.

Lidijin primjer je u vezi s tim veoma rječit. Sveti Luka pripovijeda da je Pavao, dok se nalazio u Filipima, pošao subotom naviještati evanđelje nekim ženama; među njima je bila i Lidija i “Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio” (Dj 16, 14). Postoji važno značenje sadržano u tom izrazu. Sveti Luka uči da poznavanja sadržaja u koje treba vjerovati nije dovoljno ako potom srce, to istinsko čovjekovo svetište, ne bude otvoreno milošću koja omogućuje očima dublje vidjeti i shvatiti da je ono što je naviješteno Božja Riječ.

Ispovijedati ustima, pak, znači da vjera podrazumijeva javno svjedočenje i djelovanje. Kršćanin nikada ne smije smatrati vjeru privatnim činom. Vjerovati znači odlučiti biti s Gospodinom da bi se živjelo s njim. A to čovjekovo “biti s njim” uvodi ga u shvaćanje razloga zbog kojih se vjeruje. Vjera, upravo zato jer je slobodni čin, zahtijeva također društvenu odgovornost za ono što se vjeruje. Crkva na dan Pedesetnice krajnje jasno pokazuje tu javnu dimenziju vjerovanja i neustrašivog svjedočenja svoje vjere svakom čovjeku. To je dar Duha Svetoga koji nas osposobljava za poslanje i jača naše svjedočenje, čineći ga iskrenim i odvažnim.

Ispovijedanje vjere je osobni i u isti mah zajednički čin. Crkva je, naime, prvi predmet vjere. U vjeri kršćanske zajednice svatko prima krštenje, djelotvorni znak ulaska u vjernički narod poradi postizanja spasenja. Kao što potvrđuje Katekizam Katoličke Crkve: “’Vjerujem’: to je vjera Crkve kako je svaki vjernik, osobito u času krštenja, ispovijeda osobno. ‘Vjerujemo’: to je vjera Crkve, kako je ispovijedaju biskupi sabrani na saboru ili općenitije, vjernici okupljeni na liturgijskom slavlju. ‘Vjerujem’: tako govori također Crkva, naša Majka, koja odgovara Bogu svojom vjerom te i nas uči govoriti: ‘Vjerujem’, ‘Vjerujemo’” [17].

Očito je dakle da je poznavanje sadržaja vjere nešto bitno da bi pojedinac dao vlastiti pristanak, to jest umom i voljom potpuno prionuo uz ono što Crkva predlaže vjerovati. Poznavanje vjere uvodi u puninu otajstva spasenja kojeg je objavio Boga. Pristanak koji se daje podrazumijeva zato da, kada vjerujemo, slobodno prihvaćamo cjelokupno otajstvo vjere, jer za njegovu istinitost jamči sam Bog koji se objavljuje i omogućuje nam upoznati svoje otajstvo ljubavi [18].

S druge strane, ne smijemo zaboraviti da u našem društvenom ozračju mnoge osobe, premda tvrde da nemaju dara vjere, ipak iskreno traže posljednji smisao i konačnu istinu o svom životu i o svijetu. To traženje je istinski “uvod” u vjeru, jer vodi ljude na put koji vodi Božjem otajstvu. Sam čovjekov razum, naime, nosi u sebi utisnutu potrebu za “onim što vrijedi i ostaje zauvijek” [19]. Ta potreba predstavlja stalni poziv, neizbrisivo upisan u ljudsko srce, da se krene na put kako bi se pronašlo onoga koga ne bismo tražili da nam već nije krenuo ususret [20]. Upravo na taj susret vjera nas poziva i potpuno nas za njega otvara.

11. Da bi se sustavno upoznali sa sadržajima vjere, svi mogu u Katekizmu Katoličke Crkve pronaći dragocjeno i nezaobilazno pomagalo. Katekizam predstavlja jedan od najvažnijih plodova Drugoga vatikanskog koncila. U apostolskoj konstituciji Fidei depositum, koja nije slučajno potpisana na tridesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog koncila, blaženi Ivan Pavao II. pisao je: “Ovaj će Katekizam dati veoma važan doprinos onom djelu obnove čitavog crkvenog života… Smatram ga vrijednim i legitimnim oruđem stavljenim u službu crkvenog zajedništva i kao sigurnu normu za poučavanje ljudi vjeri” [21]

Upravo na tome smislu će Godina vjere morati izraziti složnu zauzetost za ponovno otkrivanje i proučavanje temeljnih sadržaja vjere koji su temeljito i sveobuhvatno prikazani u Katekizmu Katoličke Crkve. Tu, naime, izbija na vidjelo bogatstvo nauka kojeg je Crkva prihvatila, čuvala i pružala u svojoj dvijetisućljetnoj povijesti. Od Svetog pisma do crkvenih otaca, od učitelja teologije do svetaca koji su živjeli u raznim razdobljima povijesti, Katekizam pruža stalni spomen na mnoge načine na koje je Crkva razmišljala o svojoj vjeri i sve više napredovala u nauku tako da može pružiti sigurnost vjernicima u njihovu vjerničkom životu.

U samoj svojoj strukturi, Katekizam Katoličke Crkve prati razvoj vjere sve dotle da se dotiče velikih tema iz svakodnevnog života. Listajući Katekizam stranicu po stranicu, otkrivamo kako ono što je u njemu predstavljeno nije neka teorija, već susret sa osobom koja živi u Crkvi. Nakon ispovijedanja vjere, naime, slijedi tumačenje sakramentskog života, u kojem je Krist prisutan, djeluje i nastavlja izgrađivati svoju Crkvu. Bez liturgije i sakramenata, ispovijedanje vjere ne bi bilo djelotvorno, jer bi nedostajalo milosti koja podupire svjedočenje kršćanskih vjernika. Jednako tako, nauk Katekizma o moralnom životu zadobiva svoje puno značenje kada ga se dovede u vezu s vjerom, liturgijom i molitvom.

12. U ovoj će Godini, zato, Katekizam Katoličke Crkve poslužiti kao sredstvo koje pruža stvarnu potporu vjeri, poglavito onih koji rade na formaciji vjernika, tako presudnoj u našem kulturnom ozračju. U tu sam svrhu pozvao Kongregaciju za nauk vjere da, u dogovoru s mjerodavnim osobama iz dikasterija Svete Stolice, sastavi notu, kojom će se Crkvi i vjernicima pružiti neke smjernice da bi se ovu Godinu vjere proživjelo na što djelotvorniji i primjereniji način, u službi vjerovanja i evangelizacije.Vjera je, naime, više no u prošlosti izložena nizu pitanja koja dolaze iz promijenjenog mentaliteta a koji, osobito danas, svodi razumu sigurne činjenice isključivo na sigurnosti koje pružaju znanstvena i tehnološka otkrića. Crkva se ipak nije nikada bojala pokazati kako između vjere i autentične znanosti ne može biti bilo kakvog sukoba jer oboje, premda različitim putovima, teže istini [22].

13. Tijekom ove Godine bit će od presudne važnosti vratiti se povijesnim tragovima naše vjere, koja je označena nedokučivim misterijem isprepletenosti svetosti i grijeha. Dok ova prva jasno pokazuje veliki doprinos koji su muškarci i žene davali rastu i razvoju zajednice vlastitim životnim svjedočenjem, ovo potonje mora u svakom od nas potaknuti iskreni i trajni rad na obraćenju da bismo iskusili milosrđe Oca koji svima ide ususret.

Tijekom tog razdoblja morat ćemo neprestano svoj pogled upirati u Isusa Krista “Početnika i Dovršitelja vjere” (Heb 12, 2): u njemu sve boli i čežnje ljudskog srca nalaze ispunjenje. Radost ljubavi, odgovor na dramu trpljenja i boli, snaga opraštanja za primljene uvrede i pobjeda života nad prazninom smrti – sve to pronalazi svoje ispunjenje u otajstvu njegova utjelovljenja, u njegovu čovještvu, u njegovu dijeljenju naše ljudske slabosti da je preobrazi snagom svoga uskrsnuća. U njemu, umrlom i uskrslom za naše spasenje, primjeri vjere koji su označili ovih dvije tisuće godina naše povijesti spasenja zasjali su u svom punom sjaju.

Po vjeri Marija je prihvatila anđelovu riječ i povjerovala naviještaju da će postati Majkom Božjom u poslušnosti svoga posvećenja (usp. Lk 1, 38). Prilikom posjeta Elizabeti uzdigla je svoj hvalospjev Svevišnjem za čudesa koja izvodi u onima koji se u nj uzdaju (usp. Lk 1, 46-55). S radošću i strepnjom donijela je na svijet svoga jedinog Sina, sačuvavši svoje djevičanstvo netaknutim (usp. Lk 2, 6-7). Povjerovavši svom zaručniku Josipu, povela je Isusa u Egipat da ga spasi od Herodova progona (usp. Mt 2, 13-15). Istom vjerom je slijedila Gospodina u njegovu propovijedanju i ostala je s njim sve do Golgote (usp. Iv 19, 25-27). S vjerom je Marija iskusila plodove Isusova uskrsnuća i, pohranjujući sva sjećanja u svome srcu (usp. Lk 2, 19.51), prenijela ih Dvanaestorici okupljenih s njom u dvorani Posljednje večere da bi primili Duha Svetoga (usp. Dj 1, 14; 2, 1-4).

Po vjeri apostoli ostaviše sve i pođoše za Učiteljem (usp. Mk 10, 28). Povjerovali su riječima kojima je naviještao Božje kraljevstvo koje je prisutno i ostvareno u njegovoj osobi (usp. Lk 11, 20). Živjeli su sa Isusom koji ih je poučavao svome nauku i ostavio im novo pravilo života po kojem će ih se prepoznavati kao njegove učenike nakon njegove smrti (usp. Iv 13, 34-35). Po vjeri su prošli čitavim svijetom, slijedeći zapovijed da donesu evanđelje svakom stvorenju (usp. Mk 16, 15) i, bez imalo straha, naviještali su svima radost uskrsnuća čiji su bili vjerni svjedoci. Po vjeri su učenici formirali prvu zajednicu sabranu oko nauka apostolskog, u molitvi, u slavljenju euharistije, dijeleći sve što su posjedovali kako bi sva braća imala što im je potrebno (usp. Dj 2, 42-47).

Po vjeri su mučenici dali svoj život, dajući svjedočanstvo za istinu evanđelja koja ih je preobrazila i osposobila ih za najveći dar ljubavi: oprostiti svojim progoniteljima. Vjerom su muškarci i žene posvetili svoj život Kristu, ostavivši sve da u evanđeoskoj jednostavnosti žive poslušnost, siromaštvo i čistošću, konkretne znakove iščekivanja Gospodina koji neće kasniti. Vjerom su mnogi kršćani činili djela pravde da provedu u djelo Gospodinovu riječ, koji je došao navijestiti oslobođenje potlačenima i godinu milosti za sve (usp. Lk 4, 18-19).

Vjerom su, tijekom stoljeća, muškarci i žene svih životnih dobi, čija su imena upisana u Knjigu života (usp. Otk 7, 9; 13, 8), ispovijedali ljepotu nasljedovanja Isusa Krista gdjegod su bili pozvani dati svjedočanstvo svojeg kršćanstva: u obitelji, u svom zvanju, u javnom životu, u vršenju karizmi i službi na koje su bili pozvani.

Po vjeri živimo i mi: svakodnevnim priznavanjem Gospodina Isusa, prisutna u našem životu i povijesti.

14. Godina vjere bit će također dobra prilika da osnažimo svjedočanstvo ljubavi. Sveti Pavao podsjeća: “A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav” (1 Kor 13, 13). Još snažnijim riječima – koje kršćanima trajno dozivaju u svijest njihove obaveze – apostol Jakov kaže: “Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: ‘Hajdete u miru, grijte se i sitite’, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: ‘Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru’” (Jak 2, 14-18).

Vjera bez ljubavi ne donosi ploda a ljubav bez vjere bio bi osjećaj prepušten na milost i nemilost sumnji. Vjera i ljubav se uzajamno zahtijevaju, tako da prva omogućuje drugoj da ostvari svoj put. Mnogo je kršćana koji, naime, posvećuju svoj život s ljubavlju onima koji su sami, potisnuti na rub društva ili isključeni kao onima kojima prvima trebamo posvetiti svoju pozornost i kojima najprije trebamo priteći u pomoć, jer se upravo u njima odražava lice samog Krista. Zahvaljujući vjeri možemo u onima koji traže našu ljubav prepoznati lice Gospodina uskrsloga: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 40). Te su njegove riječi opomena koju ne smijemo zaboraviti i trajni poziv da mu uzvratimo onu ljubav kojom se on brine za nas. Vjera je ta koja omogućuje prepoznati Krista i njegova je ljubav to što nas potiče da mu pomognemo svaki put kada ga susretnemo u svojem bližnjem na svom životom putu. Potpomognuti vjerom, gledamo s nadom u naše zauzimanje u svijetu, iščekujući “nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva” (2 Pt 3, 13; usp. Otk 21, 1).

15. Pred kraj svoga života, apostol Pavao traži od učenika Timoteja da “teži vjeri” (usp. 2 Tim 2, 22) istom onom postojanošću kojom je to činio kada je bio mlad (usp. 2 Tim 3, 15). Doživimo taj poziv kao da je upućen svakom do nas, kako se nitko ne bi ulijenio u vjeri. Ona nam je vjerna suputnica na životnom putu koja omogućuje, uvijek iznova, zamjećivati čudesa koja Bog čini za nas. Kao ona koja ima za cilj pomoći nam uočavati znakove vremena u današnjoj povijesti, vjera obvezuje svakog od nas da postane živi znak prisutnosti Uskrsloga u svijetu. Ono što svijet danas osobito treba jest uvjerljivo svjedočenje onih koji su, prosvijetljeni u umu i srcu Gospodinovom riječju, kadri otvoriti srce i um mnogih ljudi želji za Bogom i pravim životom, životom koji nema kraja.

Neka “riječ Gospodnja trči i proslavlja se” (2 Sol 3, 1): neka ova Godina vjere učini sve čvršćim odnos s Kristom Gospodinom, jer je samo u njemu naša budućnost izvjesna i samo u njemu imamo jamstvo istinske i trajne ljubavi. Riječi apostola Petra bacaju posljednju zraku svjetla na vjeru: “Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša” (1 Pt 1, 6-9). Vjernici u svojem životu doživljavaju iskustva radosti ali i trpljenja. Koliki su samo sveci živjeli u samoći! Koliki su vjernici, i u našim danima, kušani Božjom šutnjom a tako bi htjeli čuti njegov utješni glas! Životne kušnje, dok omogućavaju shvatiti otajstvo Križa i sudjelovati u Kristovim patnjama (usp. Kol 1, 24), uvod su u radost i nadu kojima vodi vjera: “Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak” (2 Kor 12, 10). Mi sa čvrstim pouzdanjem vjerujemo da je Gospodin Isus pobijedio zlo i smrt. Istim se tim pouzdanjem povjeravamo njemu: on, prisutan među nama, pobjeđuje moć zla (usp. Lk 11, 20) a Crkva, vidljiva zajednica njegova milosrđa, ostaje u njemu kao znak konačnog pomirenja s Ocem.

Povjerimo Majci Božjoj, koja je proglašena “blaženom” zato što “povjerova” (Lk 1, 45), ovo vrijeme milosti.

U Rimu, pri svetom Petru, 11. listopada 2011., sedme ponti
kata.

Papa Benedikt XVI.

[1] Omelia per l’inizio del ministero petrino del Vescovo di Roma (24. travnja 2005.): AAS 9 (2005), 710.

[2] Usp. BENEDIKT XVI., Omelia S. Messa al Terreiro do Paço, Lisabon (11. svibnja 2010.): Insegnamenti VI,1(2010), 673.

[3] Usp. IVAN PAVAO II., Apost. konst. Fidei depositum (11. listopada 1992.): AAS 86(1994), 113-118.

[4] Usp. Rapporto
nale del Secondo Sinodo Straordinario dei Vescovi (7. prosinca 1985.), II, B, a, 4: u Enchiridion Vaticanum, knj. 9, br. 1797.

[5] PAVAO VI., Apost. pobud. Petrum et Paulum Apostolos, o 1900. obljetnici mučeništva svetih apostolâ Petra i Pavla XIX (22. veljače 1967.): AAS 59(1967), 196.

[6] Isto, 198.

[7] PAVAO VI., Solenne Professione di fede, Omelia per la Concelebrazione nel XIX centenario del martirio dei Santi Apostoli Pietro e Paolo, a conclusione dell’ “Anno della fede” (30. lipnja 1968.): AAS 60(1968), 433-445.

[8] ISTI, Opća audijencija (14,. lipnja 1967.): Insegnamenti V(1967), 801.

[9] IVAN PAVAO II., Apost. pismo Novo millennio ineunte (6. siječnja 2001.), 57: AAS 93(2001), 308.

[10] Discorso alla Curia Romana (22. prosinca 2005.): AAS 98(2006), 52.

[11] DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dogm. konst. o Crkvi Lumen gentium, 8.

[12] De utilitate credendi, 1,2.

[13] Usp. AUGUSTIN IZ HIPONA, Ispovijesti, I,1.

[14] DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Konst. o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, 10.

[15] Usp. IVAN PAVAO II., Apost. konst. Fidei depositum (11. listopada 1992.): AAS 86(1994), 116.

[16] Sermo 215,1.

[17] Katekizam Katoličke Crkve, 167.

[18] Usp. PRVI VATIKANSKI KONCIL, Dogm. konst. o katoličkoj vjeri Dei Filius, pog. III: DS 3008-3009; DRUGI VATIKANSKI KONCIL Dogm. konst. o božanskoj objavi Dei Verbum, 5.

[19] BENEDIKT XVI., Discorso al Collčge des Bernardins, Pariz (12. rujna 2008.): AAS 100(2008), 722.

[20] Usp. AUGUSTIN IZ HIPONA, Ispovijesti, XIII, 1.

[21] IVAN PAVAO II., Apost. konst. Fidei depositum (11. listopada 1992.): AAS 86(1994), 115 e 117.

[22] Usp. ISTI, Enc. Fides et ratio (14. rujna 1998.), br. 34 i 106: AAS 91(1999), 31-32, 86-87.

Izvor: © Copyright 2011 - Libreria Editrice Vaticana

Članak kojeg je sveti Josemaria Escriva objavio u madridskom dnevnom listu ABC, 2.studenog, 1969. U ovom je članku osnivač Opusa Dei govorio o ljubavi prema slobodi kao jednom od bogatstava kršćanske vjere.

Bogatstva vjere

U svom pismu Galaćanima – himni o bogatstvima vjere – sveti nam Pavao govori kako bi kršćani trebali živjeti u slobodi koju je za nas Krist osvojio. (1) To je izjava koju je Isus govorio prvim kršćanima i koju kroz stoljeća neprestano ponavlja: naše oslobođenje iz bijede i muke.

Povijest nije igračka slijepih sila i nije rezultat pukog slučaja. Ona je vremenita manifestacija milosti našeg Boga Oca. Božje su misli iznad naših misli, kaže Sveto Pismo, (2) pa vjerovanje Bogu znači imati povjerenja usprkos svemu, ići iznad svega. Božja ljubav, a on nas vječno voli, iznad je svakog događaja iako nam je ponekad na neki način skrivena.

Kada kršćani žive po vjeri – vjeri koja nije samo riječ već istinska osobna molitva – uvjerenje u Božju ljubav vidi se u njihovoj radosti i nutarnjoj slobodi. Užad koja ponekad stisne srce, tereti koji ga pritisnu i koji kidaju dušu, sve se to lomi i raspada. „Ako je Bog s nama, tko će biti protiv nas?“ (3). I vidimo kako nam se smiješak pojavljuje na usnama. Oni koji su Božja djeca, kršćani, koji žive po vjeri, mogu patiti i plakati; mogu imati razloge za žalost; ali ne mogu imati nikakav razlog da bi bili tužni.

Kršćanska je sloboda rođena iznutra, u srcu, iz naše vjere. Ali to nije nešto što je privatno. Pokazuje se i vidi se izvana. Jedan od njezinih najviše karakterističnih znakova jest nešto što je bio ključ ranih kršćana: očinstvo. Vjera u veliki dar Božje ljubavi učinila je da sve različitosti i prepreke nestanu. „Nema više Židov, Grk; rob, slobodnjak; muškarac, žena; jer svi smo jedno u Kristu Isusu.“ (4) Znajući da smo svi braća i sestre i da se kao takvi volimo, bez obzira na razlike u rasi, socijalnom podrijetlu, obrazovanju i ideologiji, esencijalno je za kršćanstvo.

Nije moja zadaća govoriti o politici. Niti je to zadaća Opusa Dei čiji je jedini cilj duhovni. Opus Dei nije nikada ulazio u političke stranke ili pokrete i nikada i neće, a nije ni vezan za nijednu osobu ili ideologiju. Ovakav način djelovanja nije apostolska strategija niti je samo jedan hvale vrijedan način ponašanja. Esencijalna je potreba da Opus Dei bude takav, to proizlazi iz same njegove prirode i ima jasnu oznaku: ljubav prema slobodi, pouzdanje u svoj vlastiti položaj kao običnog kršćanina u svijetu koji se ponaša potpuno samostalno i sa osobnom odgovornosti.

Ne postoje dogme u vremenitim pitanjima. Protivno je ljudskom dostojanstvu da se apsolutne istine pokušaju postaviti i postavljaju u pitanja koja su jednostavno pitanje svačijeg osobnog stajališta, pitanja o kojima će ljudi imati različita mišljenja ovisno o svojim interesima, kulturnim preferencama i osobnom iskustvu. Pokušavati postaviti dogme u vremenite stvari neizbježno vodi nasilju prema drugim ljudima i njihovim savjestima, vodi tome da se ne poštuje svoga bližnjega.

Ni na trenutak ne želim sugerirati da bi kršćani trebali biti indiferentni ili ravnodušni prema vremenitim stvarima. Ali mislim da bi kršćani trebali kombinirati svoju strast prema civilnom i društvenom napretku sa svijesti da s im vlastita mišljenja ograničena te da uvijek trebaju poštivati mišljenja drugih ljudi i ljubiti legitimni pluralizam. Onaj tko ovo ne može nije u svoj dubini shvatio poruku kršćanstva. Nije je lako potpuno razumjeti i na neki način nikad i nećemo, jer nas nikada ne napušta naše naginjanje sebičnosti i ponosu. To znači da smo svi obvezni neprestano ispitivati svoju savjest uspoređujući svoje djelovanje sa Kristovim kako bismo upoznali da smo grješnici i kako bismo iznova započeli. Nije lako, ali trebamo dati sve od sebe.

Kada nas je Bog stvorio znao je za rizik i avanture naše slobode. Želio je da povijest bude istinska, sačinjena od izvornih odluka, a ne da bude fikcija ili igra. Svaki pojedinac treba ponaosob iskusiti vlastitu slobodu, sa svim opasnostima, eksperimentiranjima i nesigurnostima koje to uključuje. Nemojmo zaboraviti da iako nam je Bog dao sigurnost naše vjere, nije nam otkrio značenje svih ljudskih događaja. Skupa sa stvarima koje su kršćanima jasne i sigurne, postoje i brojne druge koje su prepuštene slobodnom mišljenju, primjerice, stupanj spoznaje istine i prava, bez apsolutne sigurnosti. U takvim slučajevima, moguće je da griješim, ali čak iako imam pravo, i drugi ljudi također mogu biti u pravu. Neki predmet koji meni izgleda konkavno, ljudima koji ga gledaju s druge strane izgleda konveksno.

Svjesnost ograničenosti ljudskoga suda vodi nas da upoznamo slobodu kao potrebni uvjet za život s drugima u harmoniji. Ali to nije sve, nije to čak ni najvažnija stvar. Poštovanje prema slobodi ima svoje korijenje u ljubavi. ako drugi misle drugačije nego ja, zar je to razlog da budemo neprijatelji? Jedini razlog za to bila bi sebičnost, ili uskogrudno mišljenje da ne postoji ništa drugo važno osim politike i posla. Ali kršćani znaju da to nije tako, jer svako ljudsko biće ima istinsku vrijednost i vječnu sudbinu u Bogu: Isus Krist umro je za svakoga od nas.

Kršćani smo ne samo kada volimo „sve ljude“ apstraktno, nego svakoga čovjeka pokraj sebe. Znak je zrelosti kada se osjećamo odgovorni za dobro sljedećih generacija, ali to nas ne smije voditi da poričemo prilike da damo sebe i drugima služimo u običnim stvarima: čin ljubaznosti onima koji s nama rade, istinsko prijateljstvo pokazano u trenucima potrebe, suosjećanje prema nekome tko pati ili je u potrebi, čak iako se njihova nesreća čini malena u odnosu na velike ideale koje mi slijedimo.

Govoreći o slobodi, ljubavi prema slobodi, dižemo teški ideal koji je jedan od najvećih bogatstava naše vjere. Jer – nemojmo se zavaravati – život nije jeftini roman. Kršćansko bratstvo nešto je što proizlazi iz neba jednom za sva vremena, ali u isto je vrijeme nešto što se treba iz dana u dan izgrađivati. Treba se ugrađivati u život koji zadržava svoje poteškoće, sa sukobima interesa, neslogama, borbama, u svakodnevnom kontaktu s ljudima koji se čine nepošteni, te s nepoštenosti s naše strane također.

Ali ako nas ovo obeshrabruje, ako dopustimo da naša sebičnost nadvlada, ili ako samo skeptično sliježemo ramenima, to će biti znak da trebamo dublje zaći u svoju vjeru, Krista više kontemplirati. Jer samo u njegovoj školi možemo mi kršćani naučiti upoznati sebe i razumjeti druge i živjeti na takav način da budemo Krist prisutan među ljudima koji nas okružuju.

---------------------------------
(1) Usp. Gal 4:31 ; Gal 5:1.
(2) Usp. Izaija 55:8; Rim 11:33.
(3) Usp. Rim 8:31.
(4) Usp. Gal 3:28.

Izvor: http://www.hr.josemariaescriva.info

Festival duhovne glazbe Marija fest 2012. održat će se u nedjelju, 14. listopada 2012., u 19 i 30 sati, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama, a na festivalu će se izvoditi isključivo marijanske pjesme s kojima su izvođači nastupali tijekom proteklih devet godina.

Na Marija festu 2012. nastupit će:
Čedo Antolić - „Počinak i buđenje uz Mariju“; Apostoli mira - „Biti kao Marija“; VIS Izidor - „Pod Tvojim plaštem“; Marija Jaramazović - „Stopa ti, Marijo, slijedim put“; Kefa - „Zdravo
Marijo“; Željka Marinović - „Tako posebna“; VIS Matheus - „Neka mi bude“; VIS Mihovil - „Zaštiti me“; Novo svitanje - „Ti nisi sumnjala“; Otkrivenje - „Poput sunca“; VIS Proroci - „Izgubljeno dijete“; Riječ - „Oprosti Majko“; Daniela Sisgoreo Morsan - „Majko, oko mene obavijaš svoj plašt“; Snaga mira - „Kao dijete“; Ivo Šeparović - „Vjera moje majke“; Maja Tadić - „Marijo, majčice milosti“; Davor Terzić i Iva Boršić - „Četvrta postaja“; Antonio Tkalec - „Majko nebeska“; Maja Vasilj - „Tajno nebeska“; Ljubo Vuković - „Ljubav na križu“

Na dan festivala, u nedjelju s početkom u 11 sati, misno slavlje, a na kojem će se okupiti i izvođači i mladi Varaždinske biskupije, predvodit će varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Pjevanje će animirati Zbor mladih Varaždinske biskupije. Tom misom, koju će prenositi HRT, bit će ujedno otvorena Godina vjere za Varaždinsku biskupiju.

Dan prije festivala - subota, 13. listopada - rezerviran je za duhovno-glazbeni kamp. Toga dana bit će organizirane glazbene radionice s uvaženim predavačima/glazbenicima na kojima će sudjelovati sudionici festivala. Cjelodnevni program završava misnim slavljem i klanjanjem pred Presvetim Oltarskim sakramentom koje animiraju sami izvođači.

Dragi naši studenti i mladi radnici, jesenske boje uzele su stvari u svoje ruke, široke pejzaže odmora zamijenila su maglovita svježa jutra, počela je nastava i radna atmosfera ponovno je sjela za naše stolce. A s novom akademskom godinom SKAC vam ponovo nudi priliku da obogatite svoje živote - i životopise! Kako za one koji su već prokušani u stranim jezicima tako i za one koji svoje znanje tek žele steći – počinju SKACovi tečajevi stanih jezika!

Raspored održavanja tečajeva:

ŠPANJOLSKI je PONEDJELJKOM;
- NAPREDNI 17:00 - 18:30
- POČETNI 18:30 - 20:00

TALIJANSKI je UTORKOM;
- NAPREDNI 17:00 - 18:30
- POČETNI 18:30 - 20:00

PORTUGALSKI je PETKOM;
- NAPREDNI 17:00 - 18:30
- POČETNI 18:30 - 20:00

FRANCUSKI će početi u 11. mjesecu a informacije će biti naknadno objavljene!

ŠPANJOLSKI, TALIJANSKI i PORTUGALSKI počinju od 15.10. po gore navedenom rasporedu!
Cijena tečaja je 70 kn mjesečno.

Prijaviti se možete mailom (za španjolski na daria.lj@live.com, za talijanski i portugalski na v.ekspert@gmail.com, za francuski na kovacevic.paula@gmail.com) ili se samo pojavite na prvom susretu!

Dana 10. listopada prigodnim obredom prije svete mise, u kućnoj kapelici sv. Stanislava u novicijatu na Manušu u Splitu, kandidati za novicijat Petar Klarić, Mišo Biskup, Luka Ilić i Tomislav Vujeva obukli su talare, isusovačko redovničko odijelo, i primili svoj redovnički križ te knjižicu Duhovnih vježbi sv. Ignacija. Obredom redovničkog oblačenja završili su prvi dio svoje redovničke formacije, kandidaturu, te su postali novaci Družbe Isusove.

Nakon oblačenja uslijedila je sveta misa koju je predvodio magister novaka p. Stipo Balatinac uz koncelebraciju socija p. Radojka Karamana, novog čalana splitske zajednice p. Franje Pšeničnjaka, te p. Stjepana Bešlića.

Naše nove novake preporučujemo u molitve da ustraju u svome pozivu.

Izvor: http://www.isusovci.hr

U vremenima smo kad je svako radno mjesto dragocjeno. A kad nezaposlena osoba sama sebi stvori priliku za uspjeh, onda to zaslužuje posebnu pozornost.

Upravo takav primjer pronašli smo u Zadru, koji je dobio ne samo prvog proizvođača čokolade, nego i zapaženog inovatora. Kvalitetna sirovina, vješta ruka i proizvodnja može početi. Dubravko Vitlov pazi i na najmanje detalje. Obrada se vrši samo na mramornom stolu i to isključivo ručno. Dubravko je nekada bio samo promatrač, a sada je ostvario svoj san.

'Početna ideja je bila još odavno, prije 20 godina, kad sam vidio u Kanadi kako se to radi za turiste. Radili su baš prave turističke atrakcije, suvenire, mnogi turisti iz cijelog svijeta su stajali uokolo', kaže Dubravko.

A on se u potrazi za poslom nije zaustavio, već je zaposlio samog sebe. I postao inovator. Prvi u Hrvatskoj, Dubravko proizvodi čokoladu s vrstom višnje koja raste samo na zadarskom području. 'Vrlo je zdrava, super voće! Ja sam je htio sljubiti s čokoladom. Sve svoje slobodno vrijeme sam ulagao u to, i vrijeme i novac u to da bi se to kasnije pretvorilo u posao', dodaje Dubravko.

Zato, osim za slastice, ima i recept za sve koji tek traže poslovnu priliku. 'Ja bi preporučio da svak sebi iskristalizira ono što voli i želi i s čime bi se volio baviti i da bude jako uporan, a najviše, prije svega, da imaju strpljenja i da ne odustaju nakon prvih neuspjeha', preporučuje junak naše priče.

I baš zbog upornosti, zadarski majstor ima plemenit cilj, zaposliti ljude koji vole ovaj posao.

Ekipa!
Započela je još jedna akademska godina. Predavanja, ispiti, seminari i raznorazni radovi, puno smijeha i zabave ali i puno nerviranja i paničarenja... Sve je to još jednom pred nama. Na početku svake godine uvijek iznova ponavljamo onu istu rečenicu: „Ove godine ću počet učit na vrijeme!“, a onda svake godine najčešće opet ništa od toga- prije nego se okrenemo, ispiti su za dva tjedna i nastaje strka!
Ali, kao dobri studenti, mi ćemo si ipak i ove godine ponoviti tu rečenicu i svim je silama nastojat
i provesti u djelo.
Pozivamo vas da se svi zajedno na to odlučimo i krenemo u realizaciju i to u katedrali sv. Duje u četvrtak, 11.10., kad će naš nadbiskup, msgr. Marin Barišić, predvoditi misno slavlje za sve naše studentske nakane i planove, a na misi će pjevati i svirati mladi iz VIS-a Kamen. Misa će započeti u 20h.
Zazvat ćemo Duha Svetoga da nas prati i podržava u našem radu, da nam da snage, odvažnosti i ustrajnosti u svemu što radimo, a posebno za provođenje u djelo one rečenice. Ako dobro započnemo, s učenjem i predanjem Bogu, možemo se nadati i kvalitetno popunjenom indeksu na kraju godine!
Vidimo se u četvrtak! :)

U srijedu, 10. listopada u župnoj crkvi u Trnovčici, održat će se svečana proslava 30. obljetnice proglašenja svetim Maksimilijana Kolbea (10. 10. 1982. – proglasio ga je svetim papa Ivan Pavao II.) i završetak Godine sv. Maksimilijana Kolbea u župi u Trnovčici.

Svečanu svetu misu zahvalnicu s početkom u 18.00 sati predvodit će dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački.

Nakon svete mise, oko 19 sati, održat će se igrokaz „Sveti Maksimilijan Kolbe“ koji pripremaju i izvode mladi iz Hrvatske dehonijanske mladeži.

Svi ste pozvani! :)

Prvi ovogodišnji sastanak Odjela za dušobrižništvo studenata održan je u utorak, 9. listopada. Na samom početku susreta, povjerenik za pastoral mladih vlč. Ivica Budinšćak zahvalio je studentima na njihovom dosadašnjem angažmanu te ih pozvao na Zaziv Duha Svetoga na novu akademsku godinu koji će se održati u zagrebačkoj Prvostolnici u četvrtak, 18. listopada u 18 sati, a predvodit će ga pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško.
Pozvani da sudjeluju u katoličkim događajima

Povjerenik je mlade pozvao da se uključe u različite događaje na kojima se okupljaju mladi katolici te da se tako identificiraju – primjerice, da se uključe na 50. jubilarni planinarski križni put koji počinje u subotu. Također ih je pozvao na bdjenje mladih uoči Svih svetih, tzv. Holywin, na kojem već dugi niz godina bivaju predstavljeni novi sveci. Kao zahvala za prošlogodišnji posjet pape Benedikta XVI. biti će organizirano hrvatsko zahvalno hodočašće u Rim koje će se održati od 5. do 9. studenoga. Ove akademske godine, u jeku ispitnih rokova održati će se i klanjanje mladih u zagrebačkoj katedrali kako bi se svi okupili, sabrali i pomolili da ispiti što bezbolnije prođu. Povjerenik je najavio i hodočašće mladih u zagrebačku katedralu koje će biti 3. ožujka 2013. Najavljeno je da bi studentsko hodočašće koje je lani održano drugi put u organizaciji studentskih udruga, od ove godine postalo tradicionalno Duhovsko hodočašće studenata u Mariju Bistricu, i to na inicijativu nadbiskupa zagrebačkoga kardinala Josipa Bozanića.
Mladi volontiraju puni entuzijazma te tako doprinose zajednici

Povjerenik je posebno pohvalio uredništvo Radio Save, koje potpuno volonterski i s punim entuzijazmom pristupa uređenju emisija i ostalim poslovima na radiju te tako pridonosi ujedinjenju i umrežavanju studenata. Najavio je i vlastito sudjelovanje u emisijama, te pozvao studente da mu se pridruže u razgovoru o aktulanim temama. Razgovaralo se i o potencijalnim projektima koji bi se mogli ostvariti u predstojećoj Godini vjere. Spominjale su se mnoge ideje, te je zaključeno kako će se ostvariti samo jedna, ali vrijedna kroz koju se studenti moći ostvariti i dati svoj najveći doprinos.
Autor: Jozefina Javni

Hvaljen Isus i Marija!
Kao što već znate, 13./14.10.2012. održava se 50.tradicionalni planinarski put. Budući da se ipak radi o velikom jubileju, odgodit ćemo početak KOL-a za još jedan tjedan te vas sve pozivam da u što većem broju zajedno idemo malo planinarit! :)
Više informacija na: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Najave/50--Planinarski-krizni-put.aspx

Natjecanje dakle počinje 20.10.2012., sigurno, pa makar meteori padali!
Sve detalje, raspored za prvi mjesec, raspored dežurstva, pravilnik itd. ćete dobiti do kraja tjedna, želje za satnicom javite do ponedjeljka 15.10.
Popise igrača molim na prvo kolo, kotizaciju do 15.11.

Prijavljene ekipe:
liga za djevojke - BDM Žalosna *Špansko, Nebo* Zaprešić, Sv. Mati Slobode *Jarun, Sv. N. Tavelić *Kustošija, Sv. Petar *Centar

mješovita liga - BDM Žalosna *Špansko, Maria Auxilium *Knežija, Navještenje BDM *V. Gorica, Sv. A. Padovanski *Sesv. Sela, Sv. I. Nepomuk *Stupnik, Sv. Josip *Trešnjevka, Sv. N. Tavelić *Kustošija, Sv. Obitelj *Trnje, Sv. Petar *Centar
Pozdrav!

Na poziv Hrvatskog katoličkog zbora ‘MI’ u posjet Hrvatskoj stiže katolički pisac Michael D. O'Brien, autor poznatih romana ‘Posljednja vremena’ i 'Otok svijeta'.

Tom prigodom Studentski pastoral - studentski kapelan don Damir Stojić i HKZ ‘MI’ priređuju tribinu koja će se održati 26. 10. u dvorani crkve Sveta Mati Slobode, Jarun 1, u 20 sati.

Moderator i prevoditelj: don Damir Stojić, SDB

Pokrovitelji ovog događanja su: Župa Duha Svetog - Jarun Nakladna kuća Treći dan...

U sklopu projekta KMNL- a predviđena je duhovna obnova koja će se održati u subotu 20.10.2012. u Nadbiskupijskom sjemeništu, s početkom u 19 sati.

Voditelj duhovne obnove će biti don Jure Bjeliš, raspored je slijedeći:

19.00 Nagovor ( ispit savjesti )
19.30 Ispovijed
20.00 Sv. misa, prozivka i domjenak

Molimo župnike da potaknu mlade i zajedno s njima dođu na duhovnu obnovu, te da budu na raspolaganju za ispovijed. Obavezan je dolazak svih prijavljenih igrača i voditelja. Nedolazak će biti će biti sankcioniran, naglašavamo da je projekt KMNL-a duhovnog karaktera te ne smijemo zanemariti i izbjegavati duhovni sadržaj!

14. listopada 2012. godine u župi svete Jelene Križarice s početkom u 11.00 sati misu zahvalnicu za ZA PLODOVE ZEMLJE, proslavu blagdana Kraljice Svete Krunice i dan bolesnika, starijih osoba te dan liječnika i medicinskog osoblja naše župe predvoditi će pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Valentin Pozaić uz koncelebraciju domaćeg župnika Marijana Culjaka i svećenika iz Krapinskog dekanata.
Tako će svi bolesnici na misnom slavlju imati prilike za ispovijed, primiti sakrament Bolesničkog Pomazanja, a potom i Svetu Pričest a nakon mise biti će prilike da si župljani izmjere tlak i šećer u krvi.
Iza mise biti će upriličen domjenak na trgu Svete Jelene Križarice. Vlč župnik Marijan poziva župljane da ispeku kolače, doniraju sokove, vino, vodu, a vlasnike trgovina i trgovačkih centara moli za nareske te vlasnike pekara za kruh i peciva.
Nakon mise firmanici imaju susret s biskupom u crkvi.

- Ugostit ćemo mlade iz Banje Luke i vlč. Davora Klečinu, povjerenika za pastoral mladih Banjolučkog dekanata. Kako žive svakidašnjicu? Koliko su od pomoći svojim biskupima? Čemu se nadaju? Sudjeluju li na susretima mladih Crkve u Hrvata? U kolikoj se mjeri druže s vršnjacima drugih vjeroispovijesti, te ima li još prostora za napredak njihova vjerskoga života? Poslušajte i kolika im je obveza i poticaj, ali i koliko su ponosni na svoga Banjolučanina bl. Ivana Merza, zaštitnika mladih?

- Najavit ćemo i 50. planinarski križni put mladih, te godišnji Susret Pokreta salezijanske mladeži u Žepču u Bosni i Hercegovini, ovaj put na temu „I vas vidjeh u snovima“.

Urednik i voditelj emisije je Ante Novak

Zbog održavanja 21. Zagreb maratona, u nedjelju, 7.10., od 9 do 15 sati, primjenjivat će se izvanredna organizacija javnog prijevoza putnika. Tramvajski promet bit će obustavljen Ilicom od Ulice Republike Austrije, preko Trga bana J. Jelačića i Jurišićevom do Draškovićeve, Savskom (od Vodnikove) i Frankopanskom, Praškom i Zrinjevcem do Glavnog kolodvora te Ulicom Račkog. Zadnji prolaz tramvaja preko Trga bana J. Jelačića bit će oko 8.45 sati.

Tramvajske linije prometovat će kako slijedi: linija 6: Črnomerec, Ul. Republike Austrije, Jukićeva, Vodnikova, Glavni kolodvor, Držićeva, Sopot; linija 11: Črnomerec Jukićeva, Vodnikova, Glavni kolodvor, Draškovićeva, Vlaška, Dubec; linija 12: Ljubljanica, Savska, Ul. grada Vukovara, Držićeva, Šubićeva, Kvaternikov trg, Dubrava; linija 13: Kvaternikov trg, Glavni kolodvor, Vodnikova, Savska, Ul. grada Vukovara, Žitnjak; linija 14: Mihaljevac, Glavni kolodvor, Vodnikova, Savska, Zapruđe; linija 17: Prečko, Savska, Ul. grada Vukovara, Autobusni kolodvor, Branimirova, Kneza Mislava,
Trg žrtava fašizma, Borongaj.

Autobusne linije 206 Dubrava – Miroševec, 208 Dubrava – Vidovec, 209 Dubrava – Čučerje, 213 Dubrava – Jalševec i 223 Dubrava – Trnovčica – Dubec, prometovat će djelomično izmijenjenom trasom te će voziti s terminala Dubrava, Avenijom Gojka Šuška i Oporovečkom te dalje redovnim trasama do odredišta, te istom trasom u povratku. Izlaz putnika bit će na zapadnoj strani terminala. Početno stajalište linije 206 bit će ispred gostione „Voljeni Vukovar”, a linije 209 iza stajališta linije 210.

Autobusna linija 210 Dubrava – Studentski grad – Klin, prometovat će djelomično izmijenjenom trasom u smjeru Klina, s istočnog dijela terminala Dubrava: Avenijom Gojka Šuška, Oporovečkom, Dankovečkom, Lovrakovom, Vile Velebita, Dankovečkom, Koledinečkom (početno-krajnje stajalište linije 214); u smjeru terminala Dubrava: Koledinečkom, Ulicom Klin, Žganecovom, Lovrakovom, Dankovečkom, Oporovečkom, Avenijom Gojka Šuška do Terminala Dubrava. Izlaz putnika bit će na zapadnoj strani terminala.

Autobusna linija 214 Koledinečka – Resnik – Trnava, u smjeru Koledinečke prometovat će djelomično izmijenjenom trasom: redovno do raskrižja Čulinečka/Dubrava, Klin, Žganecova, Lovrakova, Dankovečka, Koledinečka.

Linija 269 Borongaj – Sesvetski Kraljevec prometovat će djelomično izmijenjenom trasom: redovnom trasom do raskrižja Branimirova/Južna, nastaviti Branimirovom i Zagrebačkom te dalje redovnom trasom te istom u povratku.

Linija 139 Reljkovićeva – Jelenovac – Reljkovićeva prometovat će skraćeno na relaciji Vinogradska – Jelenovac – Vinogradska. Autobus će redovnom trasom prometovati do i od kružnog toka na Vinogradskoj ulici. Dolaskom na stajalište Šercerova 84, autobus će produžiti 50 m do proširenja i tu pričekati nekoliko minuta kako bi se izbjeglo duže čekanje na privremenom polaznom stajalištu u Kosirnikovoj 12.

Linija 146 Reljkovićeva – Malešnica – Jankomir prometovat će skraćeno na relaciji Črnomerec – Malešnica – Jankomir. Autobusi će polaziti s postojećeg stajališta u Ilici, uz tramvajski terminal.

Linija turističkog vlaka Donji Grad neće voziti!

Izvor: ZET

Volonteri udruge Zdenac Ante, Nevenka i Nikolina, otputovali su u Tanzaniju, jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu, u kojoj kumovi udruge pomažu u školovanju više od pet stotina djece. Svoja iskustva s misijskih putovanja redovito objavljuju na web stranici udruge:

"Stigli smo! Zemlja smijeha, plesa, plača, gladi i bolesti, karibu Tanzania. Put je bio dug, ali ugodan, na svakom koraku nude ti sve što im stane u ruku. Prašnjavim putem stižemo u okrilje misije Ujewe u kojoj hrvatski misionar don Ante Batarelo djeluje više od 36 godina. Umorni od puta, ali sretni i veseli jer preplavljuje nas osjećaj da smo stigli kući."

Volonteri će obići sve škole s kojima Zdenac surađuje, a koje pohađa kumčad Zdenca. Tako su posjetili i školu u Warumbu, selo koje je 5-6 kilometara udaljeno od Ujewe. Škola ima samo 5 učitelja i preko 200 djece. Posebno su ih šokirale njihove učionice u kojima nema niti jedne klupe ni stolice.

„Djeca sa smiješkom na licu sjede na crvenim ciglama ili na pijesku i veselo nas pozdravljaju. Ravnatelj nam objašnjava situaciju u školi, ali mi ne možemo vjerovati svojim očima. Velika je potreba ulaganja u gotovo svim školama na ovom području.“

Udruga Zdenac – Zdenac Milosrđa, neprofitna je organizacija civilnog društva, koja svoj rad temelji na kršćanskim vrednotama. Osnovana je 2003. godine u Splitu na inicijativu časne sestre i misionarke Ljilje Lončar, Službenice Milosrđa, s ciljem da pomogne najpotrebnijima u Hrvatskoj i zemljama Trećeg svijeta. Misija im je promicati ljudske vrijednosti i biti solidaran s najpotrebnijima u društvu.

Izvor: Laudato

TFOTO UZ TEXTivat 5.listopada 2012.

Izvor: Radio Dux
Teški transportni zrakoplov tipa „Boeing C-17 Glonbemaster III" sletio je jutros u 7.57 sati na aerodrom Tivat, dovezavši direktno iz baze u San Dijegu u Kaliforniji, specijalnu jedinicu Ratne mornarice SAD – tzv. Mk 7 tim Programa morskih sisara (US Navy Marine Mammal Programe), odnosno specijalno obučene delfine za pronalaženje i markiranje na dnu ležećih morskih mina.

Sa delfinima koj su u zrakoplovu boravili u specijalnim transpornim bazenima, stigli su i njihovi treneri, veterinarsko i ostalo osoblje jedinice Mk. 7, kao i pripadnici američke mornaričke mobilne jedinice za uništavanje neeskplodiranih ubojnih sredstava (Explosive Ordnance Disposal Mobile Unit –EODMU 1).

Odmah pošto se veliki transportni zrakoplov C-17 parkirao na najprostraniju parking poziciju platforme tivatskog aerodroma, počeo je istovar delfina i niza velikih sanduka sa pratećom opremom. Budući da tivatski aerodrom ne posjeduje adekvatnu opremu za prihvat tako velikih tereta, u logističkoj obradi aviona učestvovali su mehanizacija – dizalice i šleperi koje je za tu priliku posebno angažovala ambasada SAD u Podgorici. Zbog prisustva velikog broja ljudi u tzv. sigurnom perimetru aerodroma Tivat, u toj su vazdušnoj luci bile donekle pojačane mjere bezbjednosti, ali se redovan saobraćaj uprkos tome nesmetano odvijao. To potvrdjuje i činjenica da su, kada je američki C-17 sletio, na platformi već bila tri putnička aviona, od kojih je "airbus A-321" ruskog državnog prevoznika "Aeroflot" odmah potom poletio za Moskvu.

Delfini Mk 7 tima će narednih 20 dana koliko će ostati u Crnoj Gori zbog sprovodjenja zajedničke vježbe sa Mornaricom Vojske Crne Gore i mornaricama Slovenije, Hrvatske i Albanije, biti smješteni u posebno pripremljenom dijelu akvatorijuma tivatske marine Porto Montenegro. Njihov i zadatak osoblja Mk.7 tima biće da do 24.listpada kada se vježba završava, pretraže podmorje Boke Kotorske u potrazi za zaostalim neeksplodiranim ubojnim sredstvima iz ratova tokom 20.stoljeća, urade preciznu mapu sa lokacijama ovih sredstava i pomognu razvoj protivminskih kapaciteta Mornarice VCG.

Transporter C-17 kojim su došli drugi je po veličini u arsenalu Ratnog vazduhoplovstva SAD, nakon velikog transportera "locheed C-5 galaxy". Boingov C-17 dugačak je 53 metra, raspon krila mu iznosi 52 metra a maksimalna težina na polijetanju 265 tona. Ovaj 218 miliona dolara vrijedan avion odgovara komercijalnim putničkim vazduhplovima tzv. "D" kategorije , pa je nan zračnoj luci Tivat parkira na poziciju koju su ranije korsitili takvi putnički avionic veličine "džambo džeta", poput DC-10 ili "iljušina Il-96".

Američki transportni zrakoplov sutra će odletjeti iz Crne Gore, a u Tivat se ponovno vraća 24.listopada, kako bi već narednog dana delfine i osoblje Mk.7 tima ponovno odvezao u njihovu bazu u San Dijego.

Siniša Luković

- dana 6. listopada (subota) bdijenje u crkvi Sv. Frane na Obali u Splitu (od 00.00 - 6.00 sati). Cijelu noć bit će izloženo Presveto i uz njega će do jutarnjih sati bdijeti jedna redovnička franjevačka obitelj s područja grada Splita,
- prigodne molitve (od 6.00-10.00 sati). Animaciju preuzima FRAMA i FSR
- blagoslov s Presvetim na kraju bdijenja i molitve,
- u 10,15 sati procesija (od samostana Svetoga Frane na Obali preko Zapadne Obale do Sustipana),
- sveta Misa u 11.00 sati na Sustipanu (Split). Prenosi HRT2.

Zadnja, sedma etapa "Stepinčevog puta" posebno je znakovita, jer je to ustvari trasa puta, koja nas vodi upravo nekadašnjim hodočasničkim putovima, kojima je hodočastio naš blaženik Alojzije Stepinac Majci Božjoj Bistričkoj iz Zagreba! Već je spomenuto, da je nakon imenovanja za nadbiskupa koadjutora, 1934 godine, odlučio slijedeće, 1935. godine krenuti najdužim i najtežim putom preko Medvednice! Kasnije, početci hodočašća bili su kao i putovi ponekim drugim itinererima. No, vratimo se na onaj prvi itinerer, kada je naš, tada zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac krenuo iz zagrebačke katedrale po Novoj Vesi, pa preko Gupčeve Zvijezde, Ksaverskom i Gračanskom cestom, te kroz Gračane a dalje po novonapravljenim Leustekovim putom prema vrhu Medvednice!

Tako je bilo nekada. Rado bismo dodali još jednu povezanost prije. To je povezanost našeg Blaženika znanim zagrebačkim svetištem Majke Božje Remetske, kuda je On rado dolazio kada je mogao. Dakle, sadašnja trasa puta vodi od od Gupčeve Zvijezde, Mirogojskom cestom, pa uz Mirogoj i Krematorij Remetskom cestom na Kameniti stol, te iznad remetskog groblja silazom Pavlinskim putom u Remetsko svetište!

Kada se više nije mogao slobodno kretati niti širim zagrebačkim područjem, bilo mu je dozvoljeno da može doći moliti na zagrebački Mirogoj. No, dolaskom na Mirogoj, naš Blaženik je priječio put preko groblja i stigao na drugi način ipak Majci Božjoj Remetskoj, u Remete!

Vratiti ćemo se na Kameniti stol, odakle uz groblje treba nastaviti naš put kroz Remete Studenim bregom, Vinecom, Kvintičkom, pa spustiti se strmom Svibanjčicom prma Tunelu, te iznad Tunela planinarskom stazom uz nekadašnje izletište i doći na Leustekovu stazu (pritom treba biti zahvalan šumarskom stručnjaku A. Leusteku za lijepo uređeni put, ali i savjet za mjesto izgradnje temelja "sljemenske kapelice"! Možemo još dodati, da se tu priključuje i itinerer prve planinarske i vjerske obilaznice "Zagrebački planinarski put", koja nas vodi upravo po tragovima hodočasničkog puta našeg Blaženika! Nakon dolaska do "sljemenske kapelice", ustvari crkve posvećene Majci Božjoj Sljemenskoj, uobičajena je hodočasnička misa a potom odmor (spomenimo se dragog sljemenskog župnika p.S.Jelineka, u miru, a sada sadašnjeg J.Rožmarića na uvijek lijepom dočeku i okrepi! Sada smo prošli najteži dio puta, a ostali dio vodi medvedničkim grebenom, preko Hunjke, nekada zvane Rauchova lugarnica, da bi stigli na Gorščicu, bivši kaptolski posjed, gdje se nalazi tzv."kaptolska lugarnica" i gdje je nekada odmarao naš Blaženik, a sada je uobičajeno mjesto odmora. Slijedi daljnja hodnja, a dolaskom na nekadašnje Ročićeve sjenokoše (Rumlec), doći ćemo na raskrižje planinarskih i hodočasničkih putova Rumlec(Lipa, Marija Snježna), gdje se nalazi i mali (ali dobar!) izvor vode. Tu je drveni križ, u kamenju, koje prinose hodočasnici na putu u Mariju Bistricu. Ovdje, a i prije, na ovoj trasi puta postavljene su male kućice kao odmorišta a i križevi, o kojima se brine uprava PP "Medvednica" kao jedan od subjekata uređivanja "Stepinčevog puta"!

Nastavak puta vodi nas dalje silazom po vršnom grebenu, te skreće prema selu "Sv.Matej" i od crkve dijelom po cesti ,pa po kolnom putu i cesti dolazi se na jaču prometnu cestu, u prilazu iz Sesveta i Kašine, kojom se dalje spušta prema Lazu i svetištu u Mariji Bistrici. Iz ovog mjestanca, Laza, ovdašnje župe sv.Andrije poznato po izradi dječjih igračaka, frulica, tamburica, poprečnica je opet na glavnu spomenutu cestu. No, odavde vodi prema Mariji Bistrici ljepši put, kroz zaselak Kušti, te preko vinograda i kroz šumu prolazi paralelno iznad spomenute ceste i već pred M.Bistricom prolazi kroz zaselak Luči breg, uz prekrasne panoramske poglede i silazi se u Podgorje Bistričko, do kapele Sv.Ladislav, otkuda još nepunih četvrt sata treba do ulaza u centar svetišta Majci Božjoj Bistričkoj, u naselje Marija Bistrica, gdje nas privlači toranj proštenišne i župne crkve. Do ulaza u proštenišnu crkvu slijedi još jedan kratki uspon, koje je ujedno mjesto povezanosti naših putova sa juga i sjevera, odnosno Marijanskih hodočasničkih putova, u koje je u cijelosti uklopljen naš "Stepinčev put"!

Na kraju prehodanih preko devedeset kilometara, možemo nastaviti dalje prema sjeveru, isto lijepo pripremljenim hodočasničkim putovima prema planini Ivanščici, preko lijepih predjela i mjestanca Beleca, Lobora skroz do Lepoglave i dalje u Sloveniju! No, mi smo prolaskom po etapama "Stepinčevog puta" iz Krašića do Marije Bistrice, preko 90 km ušli u Europu, jer nam je spomenut put ušao u sustav europskih hodočasničkih putova skroz do poljskog svetišta Čenstohova!

Izvor: http://www.stankokempny.hr

Dolaskom u naselje Podsused, došli smo na teritorij grada Zagreba, točnije u njegovu najzapadniju četvrt! Nekada manje naselje spominje se još od davnog 13.stoljeća, pod imenom Sused, odnosno znano i po starom feudalnom starom gradu Susedgrad. Došli smo iz Svete Nedjelje i prešli preko rijeke Save preko sadašnjeg cestovnog mosta, koji je nekada bio i željeznički, jer je nekada tuda bila pruga uskotračne željeznice za Samobor i Breganu. Iz Zagreba opet sagrađena je dvokolosječna željeznička pruga normalnog kolosijeka prema Sloveniji i druga kroz Hrv. Zagorje. Podsused je dobio i crkvu 1939.godine, inicijativom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca 1939.godine, a postala je župnom crkvom posvećena Ivanu Boscu 1977.godine. Opet, inicijativom našeg Blaženika, kasnije je i zagrebačka Kustošija dobila crkvu, posvećenu sv. Nikoli Taveliću uz još poneke crkve! Prolazile su godine, pa se grad počeo proširivati, pa tako i ovaj najzapadniji dio. Nastala su nova naselja, pa su se u ovom dijelu grada sagradile i dvije nove crkve. U tom dijelu grada bila je prije još samo crkva Majke Božje Stenjevečke i groblje u Stenjevcu, na južnoj strani preko pruge. Kao znana crkva posvećena Majci Božjoj, rado je posjećena! No, vratimo se opet početku naše trase puta iz Podsuseda. Dok smo prošlom etapom iz Svete Nedjelje hodali uglavnom po ravnijem terenu, trasa puta iz Podsuseda vodi više bregovitim podsljemenskim krajem. Iz centra grada do obližnje podsusedske crkve sv.Ivana Bosca, krenuti ćemo usponom do naselja Bizeki, uz usputne većinom nove obiteljske nove kuće. Nakon kratkog ravnijeg dijela, spustiti ćemo se na cestu Dubravica, i doći u dio naselja Gajnice, u lijepu slikovitu udolinu, gdje je se od 1977.godine nalazi novoizgrađena lijepa župna crkva sv.Josipa Radnika. Tu je blizu i skladna kuća obitelji Junković, koji su ovdje imali svoje gospodarstvo i mlin. Nakon razgleda crkve i kraćeg odmora nastaviti ćemo u ravniji dio Gajnica, pa ćemo prometnom ulicom Karažnik doći u drugu noviju župu, posvećenu sv.Nikoli biskupu, u Medpotokima. Dalje, opet ravnijim dijelom po Gospodskoj ulici doći na strmiju ulicu Perjavicu i po Žlebecu na Manterovčak, pa približiti se Gornjem Vrapču, gdje s uzvišenog dijela lijepo se vidi lijepo obnovljena župna crkva sv.Barbare (iz 1704.). U lijepo uređenoj crkvi sa baroknim elementima, možemo se opustiti uz molitvu i odmor. Iznad crkve nalazi se veliko lijepo groblje, gdje je i njemački vojni dio. Desno od groblja nalazi se veliki prirodni prostor, gdje se obavlja pobožnost križnog puta. Prolazom između groblja i prostora križnog puta treba se uspeti na greben i doći na usku cestu, te nakon raskrižja cesta krenuti silazom, pa kratkim usponom kroz Završje u dolinu kuda prilazi cesta iz Kustošije i nastavlja jednim krakom lijevo prema Krvariću, a mi trebamo dužom strmijom ulicom Gorenci doći na ravan Kvaternikove ulice i proći pokraj lijepo obnovljenog nekadašnjeg dvorca obitelj Pongratz, gdje je sada lijep dječji vrtić, te dalje cestom kroz Mikuliće, pa u silazu strmije u Lukšiće. Možemo dodati, da unatoč brdovitom terenu, gdje su nekada bile seljačke kuće i tijesni kolni putovi, sada mogu prolaziti autobusi, a umjesto nestalih starih kućeraka, sada su ovdje i lijepe velike obiteljske kuće.

Kratko smo se spustili u udolinu, pa preko slabog potoka, koji izvire u širokom imanju nekadašnje vlastele Kulmera, uspeli se strmijom cestom u Šestine. Dodati ćemo, da je nekadašnji zapušten dvorac sada reprezentativno obnovljen od novih vlasnika, obitelji Todorić! Dolaskom na raskrižje cesta, došli smo u središnji dio naselja Šestine, gdje se nalazi župna crkva sv.Mirka, a uz nju priljubljena grobna crkvica vlastele Kulmer. Tik do crkve nalazi se i grob dr Ante Starčevića, "Oca Domovine", koji je prikazan kamenim kipom muške osobe sa podrezanim rukama ispod ramena. Do njega je kameni kip hrvatske žene, čvrsto stisnutih pesti! Između mnogih pokojnih tu je i zadnje počivalište obitelji Leustek, čiji jedan član zaslužan je za uređenje najlakše planinarske staze ka najvišem vrhu Medvednice!

Vrijedi razgledati lijepu freskama uređenu unutrašnjost crkve, koja je lijepa posebno u božićne dane, kada je idilično slušati pjev starih pjesama, koje izvode domaći pjevači! Možemo još dodati, da je povijest ove župe velika, pa se osim Šestina u sklopu župa javljaju još poneke, što ima i logike, obzirom da su Šestine kao još neke župe bile udaljenije od centra grada.

Sada ćemo krenuti prema središtu grada, i uspeti se po ulici Šestinski vijenac skroz do tzv. "rotora", cestovnog, gdje je nekada bio ulaz u vilu Weiss. Tu se nalazi veliki zatvoreni park u kojem su sada predsjednički dvori naše države. Tu prelazimo preko spomenutog "rotora", kružnog tijeka cesta i odmah nas oznake upućuju na silaz desno u prostrane šume prema centru grada, uz nekoliko prijelaza uskih cestica, te kasnije preko livada Cmroka spustiti ćemo se preko Sofijinog ili Dubravkinog puta u Tuškanac. Hodati ćemo između uzvišenih dijelova dviju cesta, Jurjevske i Tuškanca po spomenutom putu, gdje su nekada bili lijepo uređeni vrtovi, sada dosta zapušteni, ali se pomalo ipak obnavljaju. Ubrzo dolazimo do prometne ceste, koja nas uvodi u strogi centar grada Zagreba, na početak Streljačke ulice, gdje je s lijeve strane nekadašnji kraljev dvorac.

Tu je i završetak 6. etape, od Podsuseda do Tuškanca!

Dalje ćemo nastaviti međuetapom, od Tuškanca preko Gradeca(Griča) pokraj slikovite crkve Sv. Marka, pa kroz prolaz u maloj kapeli Majke Božje Kamenitih vrata sići Radićevom ulicom na Trg bana Jelačića, gdje se nalazi veličanstven kip čuvenog hrvatskog bana Jelačića! Poželjno je, da se u Turističkom uredu uzmu razni prospekti i karte Zagreba! Nakon prijelaza preko spomenutog trga bana Jelačića, treba se uspeti Bakačevom ulicom do prvostolne crkve sv.Stjepana na Kaptolu. Tu je i završetak međuetape, a u spomenutoj prvostolnici, katedrali sv.Stjepana, započinje 7.etapa!

Dopuna: poželjno je odvojiti vremena za razgled prvostolnice a i pogledati poseban film o našem blaženom Alojziju Stepincu, u muzeju (najava posjeta!).

Cjelokupnim hodom može se prijeći etapa od Podsuseda do zagrebačke prvostolnice, katedrale sv.Stjepana, za približno oko 6 sati hoda!

Izvor: http://www.stankokempny.hr

Nakon uglavnom cestovnog hodanja iz Novog sela okićkog, već se vidi u naselju sv.Martin pod Okićem istaknut toranj župne crkve, koja se spominje iz davne 1334. godine! Ispod crkve je trostruko raskrižje cesta: za Galgovo, Klinča sela i Samobor. Na mjestu crkve nekada je bila manja utvrda, a kasnije je sazidan osmerokutni toranj kao osmatračnica, te unutar crkve i manja kapela. Tu su i orgulje iz 1886. godine. No, značajno jest, da je nadbiskupskim dekretom našeg kardinala A.Stepinca ovdje službovao i drugi naš kardinal Franjo Kuharić! Dakle, tu je još jedan trag našeg Blaženika! Rado ih se sjećamo kao velike Marijanske bistričke hodočasnike!

Od cestovnog raskrižja kod crkve (Galgovo-Samobor-Klinča sela-NovoseloOkićko), nastaviti ćemo kratko do prvih kuća na cesti Galgovo-Samobor, prijeći cestu i strmijim silazom spustiti se na raskrižje cesta, i nastaviti kratko do slijedećeg raskrižja, gdje kod kapelice treba ići lijevo, te kod zadnje kuće uspeti se po slabom kolnom putu uspeti na zaravan, te dalje boljim putem uz vikendice Samobor, i krenuti udesno po maloj cestici uzbrdo, pa dalje kolnim putem kroz uređena zemljišta,a na kraju kratko šumom. Nakon izlaska na cestu Galgovo-Samobor prijeći preko ceste i nastaviti nizbrdo jačim silazom do raskrižja, a dalje desno do kapelice. Tu ćemo od kapelice krenuti kratko kroz zaselak, i dalje preko vinograda uspeti se na macadam cestu na greben svetonedeljskog brega. Trasa puta dalje nas vodi po grebenu, macadamskom cestom sa lijepim panoramskim pogledima naokolo. Unatrag vidimo predjele koje smo prošli: žumberačke, samoborskog gorja, prema sjeveru vide se slovenske, pa zagorske gore i planine, a prema istoku na najbližu Medvednicu. Usputno nam prilaze putovi i ceste iz udolina, a usputno ima novouređenih voćnjaka i vinograda, ali i dosta zapuštenih terena. Na središnjem dijelu, nalazi se naselje Lackovići brijeg, gdje se na manjem raskrižju nalazi putokaz prema predjelu Srebrnjak, gdje je lijepa kapela Svete Marije Magdalene (nekada drvena!). Tu je moguće mjesto za odmor, a nakon odmora vratiti se treba na raskrižje i nastaviti kroz naselje do lijepe male kapelice, gdje ćemo skrenuti udesno, pa sporednom macadamskom cesticom proći ispod najvišeg svetonedeljskog brega Kozjak (300m), te doći do obiteljske kuće, iz čijeg dvorišta je prekrasna direktna panorama na jedan od najmanjih hrvatskih gradova Svetu Nedelju, i dalje prema Zagrebu! Slijedi strmiji silaz asfaltnom cestom u sam centar grada, gdje se nalazi župna crkva Presvetog Trojstva, a na drugoj strani svetonedeljsko groblje. U centru je upravni, trgovački, ugostiteljski i trgovački dio grada. Dodati se može, da je sam grad na uzvišenju, a nekada je bio u nizini, a zbog mogućih poplava građen je na spomenutom uzvišenju.

Nakon odmora, vrijedi razgledati starine, počam prvo župnu crkvu Presvetog Trojstva (spominje se još 1334. godine, više puta obnavljana, a sadašnji izgled je iz 1768. godine), a i više puta obnavljana do današnjih dana. Treba istaknuti, da su veliki doprinos obnavljanju i uređivanju dali svetonedeljski župnici: nekada Mihalj Bolšić Šilobod (i tvorac prve hrvatske aritmetike!) te donedavno vrijedan župnik Dragutin Bubnjar. Crkva je iznutra svojim inventarom barokna, ispod crkve su i grobnice, a do crkve je i stara, lijepo obnovljena župna kuća, zvana crkvenjak. Na drugoj strani u centru nalazi se kapela sv.Roka, a spominje se iz 1668. godine sa lijepim glavnim baroknim oltarom iz 1751. godine, propovjedaonicom i orguljama (celjski majstor A. Scholz). Tu je u središtu i lijepa stara obnovljena gradska kuća, pa sve to zajedno čini lijep sklad!.

Nastavak trase puta iz Svete Nedelje, vodi nas karlovačkom cestom prema novijoj župi bl.Alojzija Stepinca, koja obuhvaća naselja Novaki, Bestovje i Rakitje. Kretanje je moguće uglavnom po nogostupu sve do naselja Brezje, gdje treba prijeći na drugu stranu i nastaviti preko nadvožnjaka autoceste Nazorovom ulicom, pa preko nadvožnjaka autoceste nastaviti desno ulicom Siget, a kod nogometnog igrališta lijevo u Novačku, pa opet lijevo u Vojvodiće, kratko u silazu pa desno slabim kolnim putom uz lijepu kapelu sv.Andrije doći do prekrasnog novog objekta, župne crkve naselja Bestovje,Novaki,Rakitje posvećene bl. Alojziju Stepincu. Cjeloviti je tu župni centar: župna crkva, poklon špilja M.B.Lurdske, župna kuća, a ispod crkve dvorana za društveni prostor i vjeronauk! Župna crkva već izdaleka djeluje impozantno na uzvišenju, posebno navečer, kada je osvijetljena!

Slijedi daljnji hod prema Podsusedu naseljenim dijelom, prvo ulicom Podreber kroz naselje, a na kraju naselja treba krenuti desno po kolnom putu preko polja (ispod dalekovoda!) na Rakitsku ulicu, njom do kraja na prometnu zagrebačku, pa ispod nadvožnjaka autoceste i preko mosta na rijeci Savi, dolazimo sada u najzapadniju četvrt grada Zagreba, u Podsused.

Za ovu etapu, potrebno je oko 6 sati hoda.

Izvor: http://www.stankokempny.hr

Napuštamo prijevoj Poljanice, prvo silazom po cesti (u pravcu Samobora) do raskrižja cesta, kojom ćemo nastaviti drugom cestom desno prvo šumovitim predjelom a izlaskom na otvoreniji dio doći ćemo iznad zaselka Bukovje P., gdje se iznad zaselka pruža lijep pogled na drugu stranu samob.gorja, posebno na znani vrh Oštrc! Sada se već vidi crkva Sv.Leonarda, koja potječe još iz 17. stoljeća. Kako u jaskanskom tako i u samoborskom kraju ima više starijih građevina, utvrda i dvoraca, a i crkvenih građevina, kao i spomenuta crkva, zašto je zaslužna vlastela Erdedi! Tu je znana utvrda Okić, sagrađena na stijeni, te npr. dvorac Kerestinec u nizini! Već je vidljivo, da se dosta čini na obnovi, pa je i ova crkva, nekada kapela, obnovljena(najava!). Uz crkvu se nalazi i župna zgrada, nekada samostan. Unutrašnjost je uglavnom u stilu baroka, s lijepim oltarom i orguljama. Svakako treba obići crkvu, a trasa puta, nas dalje vodi kratko cestom iznad groblja, te ubrzo treba ići udesno usponom po cesti, kojom dolazimo u ravniji predjel Kotari, a na jednom raskrižju treba nastaviti desno drugom cestom, te uz stalno lijepe poglede ispod strme šumovite Plešivice doći iznad zaselka Poljanice Okićke, gdje macadam cesta silazi prema Novom selu Okićkom. Tu se ulijevo odvaja planinarska staza, kojom bi došli do plan. doma pod starim gradom Okić, otkuda vodi uspon na na stari grad. No mi ćemo nastaviti našom trasom puta silazom po macadam cesti, kroz kestenovu šumu, te doći u udolinu Popov dol. U maloj udolini je nekada bilo selo, koje je klizištem 1911. godine skoro potpuno zatrpano, osim male kapele sv.Matije! Sada se ovdje ponovno podižu kuće, dok su spomenute kobne godine stanovnici spomenutog kraja dobili mogućnost da podignu nešto niže nove kuće, pod nazivom Okićka Sveta Marija, da bi 1945. godine vladinim odlukom promijenjeno ime, koje ima to naselje i danas, Novo selo Okićko! Ispod spomenute kapele sv.Matije, postoje dvije mogućnosti nastavka puta: prva je skrenuti ulijevo sa ceste planinarsko- hodočasničkim putom), pa kratko niže, pa ulijevo skrenuti preko zapuštenog voćnjaka i kratko niže prijeći potočić, a zatim strmijim usponom na kolni put, pa nakon prijevoja u silazu spojiti se sa planinarskim putom iz pl.doma pod Okićem! Nakon dolaska u zaselak Domoviće nastaviti cestom do spoja s drugim dijelom hodočasničkog puta, koji prilazi iz Novog Sela Okićkog. Sada imamo dvije varijante: prvu smo već spomenuli, dok druga jest, da razgledamo povijesno proštenište M.B.Okićke i da nastavimo cestom do skretanja u Gornjoj Purgariji, pa lijevo u Podgrađe, do spoja dvaju hodočasničkih putova. U nastavku treba malo pažnje, jer je cesta prometnija do sv. Martina pod Okićem. Tu je završetak 4.etape, i moguće mjesto prekida hodnje uopće, zbog mogućnosti potrebno prijevoza autobusom (Zagreb i Samobor).

Spomenuta je druga, zahvalnija mogućnost nastavka puta, a ta je nastavkom puta ispod Popovog dola macadam cestom u Novoselo Okićko! Tu je znana proštenišna crkva Majke Božje Okićke i pod imenom "ključkog proštenja"! Glavno proštenje je u mjesecu rujnu, nakon blagdana Male Gospe. Znano kao proštenišno mjesto, a po imenu po "štapovima-kljukama", koji su uz cestu, odbacivani nakon ozdravljenja! Župna crkva posvećena je MB još u 17.st., više puta je pregrađivana. Novo selo Okićko spominje se kao prvi primjer građenog sela, na uzvišenom je položaju sa lijepim okolnim razgledima. Pogodno je kao ishodište za okolne izlete posebno na Okić i Plešivicu. Ovu etapu moguće je prijeći približno za oko 4 sata laganijeg hoda!

Izvor: http://www.stankokempny.hr/

Iz središnjeg dijela Gorice Svetojanske(190ndmv), nastavljamo trasom "Stepinčevog puta" cestom kroz naselje sjeverno do odvojka cesta; desna vodi u Jastrebarsko, a naša trasa puta lijevo usponom po uskoj asfaltnoj i valovitoj cesti, kroz prigorska naselja Ivančići, Prodin Dol, Kupeč Dol, da bi kroz zaselak Baliji došli do križanja, uz stalne lijepe poglede preko vinograda, a za boljeg vremena pogledi preko jaskanskog kraja dosežu skroz do Petrove gore i dalje prema bosanskim planinama! Na križanju lijevo odvaja se makadamska cesta ispod Japetića prema Samoboru, a desno cestom u u Vranov dol u dolini, pa drugom cestom kratko ulijevo pa cestom desno jačim usponom dolazimo na položeniji teren u naselje Prilipje, gdje nakon dolaska na cestu kod kapelice posvećene sv. Antunu, treba skrenuti ulijevo i nastaviti u lijepo gorsko naselje Plešivica(320m)! Desno cesta vodi u Jastrebarsko! Svuda naokolo nalaze se vinogradi čuvenih plešivičkih proizvođača, a i brojni ugostiteljski objekti. U središnjem dijelu nalazi se župna crkva posvećena sv. Jurju, iz 18.st., a na drugom brijegu kapela sv. Franje Ksaverskog iz istog vremena! Spomenimo, da su oba sakralna objekta lijepo uređena, pa nakon odmora vrijedi razgledati spomenute crkve (potrebna najava!) Dok smo u dolasku prolazili brdovitim dijelom, koji djeluje još uvijek pomalo mistično, obzirom na lijepo očuvane sačuvane drvene objekte, gdje živi još domaći puk, tu se na plešivičkim bregima vide i lijepo obnovljene uređene i nove kuće. Dodati ćemo, da se u šumovitom dijelu iznad naselja Plešivice nalazila nekada i mala bolnica za plućne bolesnike, koja je sada nažalost u ruševnom stanju! Ali zato ovdje brojni vikendaši uživaju u ovoj lijepoj i zdravoj plešivičkoj čistoj prirodi! Cesta, koja tuda prolazi iz Jastrebarskog, znana je kao vinska cesta i prelazi preko prijevoja Poljanice na Plešivici, te silazi na drugu stranu u Samobor, koje je znano kao ishodišno mjesto za brojne planinarske šetnje i uspone.

Iz centra mjesta Plešivica naš put nastavlja uređenom stazom kroz šumoviti predjel, pa preko par prijelaza preko ceste izlazi se na ravniji dio pokraj usputne kapelice poklonca Majke Božje Žalosne! Tu se nalazi i lijepo uređen ugostiteljski objekt, pogodan za odmor i za jeloi piće. Sa ovog mjesta zvanog Poljanice ishodišno je mjesto za obilazak najvišeg vrha Plešivice (770ndmv), a na drugu stranu na planinski greben, do vrha Oštrc. a. Tu je i kraj 3.etape Stepinčevog puta, gdje se može nastaviti dalje prema MB Okićkoj preko Kotara, a ujedno i početak 4.etape!

Što još dodati? Trasa ove etape nešto je napornija, ali bez nekih većih problema, izrazito je povoljna kao hodočasnička, jer nema dalje većih problema zbog prometa, posebno je zahvalna za meditacije u ovoj lijepoj Božjoj prirodi. Mogućnost opskrbe postoji, bilo u prodajnim objektima, a posebno zbog brojnih ugosteljskih objekata. Spomenuti ćemo da se na putu, kojim prolazimo dobrim dijelom nalaze poklon mjesta uz kapelice ili križeve krajputaše, što je odraz kulture i vjernosti puka ovog kraja prema Crkvi. Stoga svatko, tko će proći po svim etapama Stepinčevog puta, pa tako i ovoj 3. etapi, biti će prožet radošću i veseljem, da na ovaj naporniji način osjeti blizinu duha našeg blaženog Alojzija Stepinca, za koju je predviđeno da se prijeđe za približno oko 5 sati umjerenog hoda, uz povremene odmore.

Izvor: http://www.stankokempny.hr/

Nakon prođene 1.etape, poželjno je dodatno opskrbiti se hranom i pićem u Krašiću, jer je usputna moguća snabdjevenost slaba!

Krenuti ćemo od krašićke župne crkve Presvetog Trojstva kratko cestom prema Hrženiku i Jezeranama, gdje s lijeve strane možemo razgledati etnokuću, nekada vlasništvo obitelji Mrzljak (potrebna najava!). Par sto metara dalje u nastavku, krenuti ćemo na raskrižju putova desno cestom za Hutin, prvo usponom do krašićkog groblja, gdje se nalazi uz grobnu kapelicu grobnica Stepinčevih roditelja, te nekadašnjeg domaćina našem Blaženiku, tada krašićkog župnika, Josip Vraneković! Tu je sahranjen i Matija Burja, dugodišnji dušebrižnik karmelićanki u Mariji Bistrici.

Nakon obilaska i molitve za pokojne, nastaviti ćemo desno cestom prema Hutinu, stalno uz lijepe poglede na okolni krašićki kraj, gdje se na istočnoj strani vidi naselje Pribić,gdje je rođen naš drugi veliki nadbiskup, Franjo Kuharić! Pogledi su lijepi, posebno sada prema grkokatoličkom kompleksu, dok pogled unatrag seže prema sada nama već znanoj kapeli Sv.Ivana Krstitelja, koje je uz selo Hutin bilo zadnje moguće za prešetavanja našeg Blaženika u vrijeme zatočenosti! Nakon prolaza kroz selo spuštamo se desno uskom cesticom prema vidljivoj cesti koja iz Krašića vodi prema Sošicama i na drugu stranu u Pribić, Dol i Slavetić. Uskoro smo u dolini, gdje je se nalazi na malom otočiću lijepo obnovljena obnovljena kapelica sv.Marije bizantijskog stila, uz nju nekadašnji dvorac njihovih biskupa. Vrijedi napomenuti povijesni značaj ovog dijela, jer su tu prije imali svoj posjed vlastela Zrinski!

Nakon odmora i razgleda, trasom puta dalje cestom pa preko mosta rječice Kupčine nastaviti treba opet u jedno povijesno mjestance Pribić Crkveni! Nalazimo se u povijesnom kraju, gdje je znano pleme Pribe, koji su nakon raznih borbi stekli naklonost hrvatskih kraljeva, i po njima to mjesto dobilo je ime! No, povijest ovog kraja tražimo u dolasku do posjeta župne pribićke crkve Sv.Siksta, za koju se smatra za jednu od najstarijih u ovom dijelu podgorskih krajeva! Posebno je značajan oktogonalni zvonik crkve, a takvi zvonici su karakteristični za više crkvi u širem smislu jaskanskog područja. Vrijedi razgledati ovu crkvu, te dobiti više saznanja od domaćeg župnika (najava!). Nastaviti ćemo dalje, pokraj lijepo uređenog groblja, pa slabim makadamskim putom dalje kroz polje uz nastanjeni dio, prvo malim usponom desno, pa iza zadnjih kuća spustiti se putom do potoka, pa preko mostića doći na asfaltnu cestu kod kapelice-poklonca, pa nastaviti cestom kroz zaselak Kostel Pribićki i ubrzo dolazimo selo Dol Pribićki gdje se nalazi znana proštenišna crkva Majke Božje Dolske. Treba proći kroz selo i na kraju zadnjih kuća uspeti se do crkve, gdje se ispod nalazi malo staro groblje, a druge strane veće ispod crkve, novije.

Crkva MB Dolske u Dolu Pribićkom spominje se već od 14. stoljeća. Nalazi se na strmom obronku šumovitog i kamenitog Žalčevog brijega, otkuda sežu pogledi prema krašićkom polju prema Krašiću i Pribiću. Tu su nekada dolazili naši biskupi i kardinali na molitvu, posebno iz obližnjeg Pribića kardinal Franjo Kuharić, a iz Krašića i naš Blaženik! Unutrašnjost crkve je u baroknom stilu, kao i slikarije, gdje dominira prekrasan oltar, a "tuguju" na koru male orgulje (sada nažalost zapuštene, obnova?), znane predivnog zvuka i spominjane kao značajne u hrvatskom graditeljstvu(graditelj celjski majstor Scholz). Krajolik ovog kraja vuče poglede i na okolne brežuljke, gdje se nalaze dobri vinogradi, dok dolinom prilazi cesta iz Krašića i nastavlja u Slavetić. Naš put nakon posjeta ovom lijepom zdanju (opet najava pribićkom župniku!), vraćamo se natrag do spomenute ceste, te preko ceste na obližnje brdo i markiranim putom kroz vinograde doći do sela Okrug, gdje nas pogledom već privlači na drugoj strani udoline dvorac Oršića i nešto dalje crkva sv. Antuna Pustinjaka! Od raspela u Okrugu treba spustiti se u dolinu, i zatim uspeti do već spomenutog dvorca. Tu treba zastati, zbog prekrasnog pogleda unatrag prema Krašiću i putovima otkuda smo došli. Dvorac nije otvoren, jer služi svrsi se čuvanja dijela Državnog arhiva! Ali, pogledi očaravaju! Dok odavde jesu lijepi vidici prema krašićkoj dolini, dalje treba doći do nekadašnje župne crkve, gdje se sada pružaju prekrasni vidici prema svetojanskom i plešivičkom kraju i pokupskoj dolini! Dalje ćemo nastaviti povratkom do raskrižja cesta, gdje od kapelice poklonca sv.Ivana Nepomuka treba nastaviti u "planinarskom stilu", jer dalje imamo i označen put u Žumberak kroz visoko susjedno selo Goljak! Dolaskom u selo Goljak do kapelice, opet, nakon posebnih razgleda ubrzo iza ceste, koja strmo silazi u donje selo Dragovanjšćak, sići ćemo i mi kratko po stazi, pa drugom cestom do kapele sv.Ane. Dalje cesticom kratko do raskrižja cesta: lijevo u Goljak, a ravno silazom prvo strmije, a zatim kroz vinograde doći do raskrižja, gdje lijevo u silazu do sela Hrašće (desno se može do kratko do crkve sv.Vida, na Vidinu goricu). Kod kapelice-poklonca nastavljamo cestom desno (lijevo ide se u selo Hrašća!) do novijeg, ali zapuštenog kupališnog kompleksa zvanog „Svetojanske Toplice"! Iz raznoraznih razloga, bazeni propadaju, ali ipak se može osvježiti u obližnjem seoskom bazenu u sela Toplice! Voda je protočna, stalne temp. oko 24 stupnja!

Od već spomenutih zapuštenih bazena put nas vodi kratko prema selu Toplice, prvo pokraj kapelice, a zatim kod prve naseljene zgrade treba ići desnopa uz uz naseljene kuće laganim usponom na cestu, koja vodi u žumberačko gorje lijevo, a nas trasa puta vodi macadam cestom u naselje Bukovac, gdje se treba krenuti lijevo na Bukovački brijeg, te po njemu uz vikendice doći do kapelice, a prije nje spustiti se desno po uskom putu do asfaltne ceste, koja vodi u Goricu Svetojansku lijevo, a desno prema Belčićima. Tu treba prijeći cestu i preko mostića prijeći potoka Draga, pa usponom u mjesto zvano Gorica Svetojanska, po domaćem Sveta Jana, gdje smo odmah u centru, na trgu gdje je i župna crkva Sv. Ane (uskoro će biti ovdje i nova mrtvačnica!). Sa ovog povišenog mjesta, pogledi sežu unatrag, na dio kojim smo prošli sve od Slavetića, pa na obližnji šumski dio predjela Žitnica, gdje se vidi planinarski dom! Spomenuti treba i obližnju ruševinu stare utvrde Turanj još iz srednjeg vijeka u dolini, a pogledi sada već sežu na plešivički predjel, kuda ćemo krenuti na slijedeću etapu. Treba dodati, da se nalazimo u povijesnom dijelu "lijepe naše", nekadašnjem dijelu stare hrvatske Podgorske županije. Crkva i njen toranj potječu iz 19.stoljeća, a pogledi su otvoreni prema nižem jaskanskom području, te spomenutom plešivičkom gorju. Ovdje se može snabdijeti potrebnim jelom i pićem, a usputno ima sve više i ugostiteljskih objekata!

Za ovu trasu puta predviđena je jednodnevna hodnja od 5-6 sati, što ovisi o brojnosti grupe. Nije pretjerano teška i preporuča se svima, koji žele upoznati taj lijepi dio naše Domovine, posebno u sjećanju na našeg blaženog Alojzija Stepinca!

Izvor: http://www.stankokempny.hr

Dolaskom u Krašić najbolje je odmah obići župnu crkvu Presvetog Trojstva, te spomen kuću (nekadašnju župnu!), gdje je nakon progona u Krašić boravio do svoje smrti (10.veljače 1960.godine) naš Uzoriti kardinal, zagrebački nadbiskup, a sada blaženik, Alojzije Stepinac! Nakon razgleda crkve i spomenkuće, na obilazak se kreće idući preko glavnog trga u Krašiću prema jugu, i pokraj lijepih slikovitih starih drvenih kuća, te prolazi pokraj druge kuće obitelji Stepinac, kamo su se svojevremeno preselili iz Brezarića! U nastavku kretanja dolazi se do cestovnog raskrižja (Ozalj,Brezarić-cestaJastrebarsko-Karlovac), pa iza kapelice desno laganim usponom kroz Brezarić cestom, gdje na uzvisini nastaviti kratko desno, do nekadašnje velike kuće obitelji Stepinac, gdje je bio rođen naš Blaženik! Tu još živi rodbina našeg Blaženika, a kuća se na zamolbu može posjetiti. Naša hodnja nastavlja dalje po bregovitom kolnom putu, uz usputne lijepe poglede na žumberačko i dijelom samoborsko gorje, okolinu sa brojnim crkvama i lijepim okolišem, gdje se još uređuju vinogradi i oranice.

Dolaskom do kipa Jane, koji se nalazi na malom brežuljku pruža se najbolji pogled posebno na dio prema silazu prema Krašiću, gdje se dolazi do kapele sv. Ivana Krstitelja, a tu je često dolazio za sužanjstva u Krašiću naš Blaženik! Kapela se nalazi na brdašcu okružena nasadom crnogorice, gdje su spomenobilježj i grobovi, stradalih u prošlim ratovima! Kratko opet na cestu, koja se dijeli, desno prema izlazu iz Krašića, gdje se na uzvišenju nalazi braniteljsko raspelo, s kojeg je lijep pogled na Krašić. Od spomenutog raspela vratiti ćemo se opet natrag do raskrižja cesta, pa spustiti u dolinu do župne crkve. T se možemo odmoriti u lijepoj obnovljenoj župnoj crkvi, a nakon izlaska iz crkve i upaliti lampion pod kipom našeg Blaženika!

(cjelovit hod na prvoj etapi je približno oko 4 sata umjerenog hoda!)

Izvor: http://www.stankokempny.hr

Uspinjača za Gornji grad, naša omiljena stara dama, željeznica na uže od žice, parni uzvoz, Drahtseilnahn ili zapinjača u ponedjeljak, 8. listopada navršava navršava 122 godine. Ona je najstarije javno prijevozno sredstvo u Zagrebu koje je godinu dana starije od konjskog tramvaja. Vratimo se u neko davno vrijeme zagrebačkih frajli i gospode u koje nije teško zakoračiti jer je uspinjača do danas u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji. Uostalom ona je zaštićena kao spomenik kulture.

Dok je za neke vožnja ovom atrakcijom svakodnevna potreba, drugi je doživljavaju kao dobru tradiciju, a za turiste je nezaobilazna zagrebačka znamenitost.

Uspinjača je posljednji put je opsežno obnovljena davne 1974. Tada je dobila novo pogonsko postrojenje, a i napravljena je kompletna rekonstrukcija građevinskog dijela. Nije vozila četiri i pol godine što je bilo najduže mirovanje u njezinoj povijesti. Prije sedam godina uložena su znatna sredstva u njezino osuvremenjivanje. Ugrađen je procesorski upravljačkim pogonom, postavljene su magnetne beskontaktne pružne sklopke i digitalno podešavanje voznog dijagrama, pa je nestao oštri trzaj prilikom zaustavljanja. U građevinskom dijelu obnove zamijenjena su kamena opločenja gornje i donje postaje i ulaznih podesta i ugrađena je platforma za invalide. Sve je to omogućilo udobniji i kvalitetniji prijevoz i jednostavnije upravljanje i održavanje elektroničkih sklopova.

Kako bi još više izašli u susret putnicima, prije četiri godine produženo jke radno vrijeme, tako da uspinjačom do Gornjeg Grada i natrag putnici mogu na vožnju svakih deset minuta, od 6.30 do 22 sata. Cilj je putnike sigurno i na vrijeme prevesti i u tome radnici uspinjače uspijevaju. Mogu se pohvaliti s više od 700.000 prevezenih putnika godišnje. No i time da u svom višestoljetnom stažu Uspinjača nije zabilježila niti jednu nesreću niti ozljedu putnika. I zastoji su rijetki, pa s pravom nosi naslov najpouzdanijeg javnoga prijevoznog sredstva.

Izvor: ZET

Oznake: Uspinjača Zagreb

Kako doznajem ZET će na Dan neovisnosti, u ponedjeljak, 8. listopada, u tramvajskom i autobusnom prometu primjenjivat će se nedjeljni vozni red.

Oznake: ZET

Mjuzikl "Credo/Vjerujem" u kojemu sudjeluje stotinjak mladića i djevojaka iz Zajednice Cenacolo bit će izveden 13. i 14. listopada u 20 sati u dvorani Cibona, KC Dražen Petrović, u Zagrebu. Ulaznice su u prodaji i mogu se nabaviti putem mrežne stranice www.ulaznice.hr.

Ovaj mjuzikl jedno je od najboljih kršćanskih kazališnih ostvarenja u svijetu, a u Zagrebu će gostovati u sklopu turneje po većim europskim gradovima.

Scensko uprizorenje rezultat je kreativnog djelovanja mladih ljudi iz cijelog svijeta, pa tako i iz Hrvatske, koji su u Zajednici Cenacolo pronašli drugu šansu za život i riješili se ovisnosti o drogama, alkoholu, kocki i drugim porocima.

Zajednica Cenacolo će zagrebačkoj publici predstaviti svoj mjuzikl u povodu 20-ogodišnjeg djelovanja zajednice u Hrvatskoj te kao podrška proglašenju "Godine Vjere".

Predstava ima humanitarni karakter, a sredstva su namijenjena radu i djelovanju zajednice Cenacolo u Hrvatskoj, koja nije dotirana i ne prima nikakva sredstva od ni jedne institucije.

Zajednica je nastala 1983. godine iz sna Duha Svetog preko nadahnuća posvećene žene sestre Elvire, kao odgovor Božje ljubavi na očajan krik mnogih mladih, umornih, razočaranih, ovisnika i neovisnika, u potrazi za radosti i pravim smislom života. Sa sestrom Elvirom surađuju dobrovoljci, posvećenici i obitelji koji neprekidno i besplatno rade u službi Zajednice.

Kratak film s isječcima iz mjuzikla te svjedočenjem sestre Elvire pogledajte ovdje, a o predstavi više možete saznati na web stranici Zajednice Cenacolo.

Sredinom rujna u Švedskoj je održan dvanaesti susret „Predvorje naroda“, između vjernika i nevjernika o temi „Svijet sa ili bez Boga“, na kojem su se dva dana sučeljavale osobe iz švedske kulture i znanosti, predstavnici religija i uvjereni ateisti.

Švedsku često nazivaju post-kršćanskom zemljom gdje je, prema statistikama, sekularizacija zauzela teren, a Bog je morao ustuknuti, gdje gospodare „ljudska prava“, ali ne i „Božje pravo“.

Gdje je odluka da se ima dijete i kada da se rodi sastavni dio pravâ, isto kao i pravo na dijete „bez mana“ te tijekom trudnoće i ukloniti neko ako nije poželjno. U Švedskoj, Ministarstvo odgoja brani svećenicima da učenicima na kraju školske godine kažu „Bog vas blagoslovio“. U švedskom su parlamentu svi političari (osim jednoga) glasali protiv slobode savjesti za zdravstvene djelatnike. U toj se državi kopiraju sakramentalni obredi s jedinom razlikom da se briše svaki Božji trag. U Švedskoj se ne može nekoga izabrati za sveučilišnog rektora ako je u kurikulumu napisao da je vjernik.

Prema statistikama, Šveđanima Bog nije važan. Naprotiv, važan je. Švedska nije ravnodušna prema Bogu. To dobro zna tko živi kao vjernik i nailazi na čuđenje, znatiželju čak i nepovjerenje da to prizna. To dobro zna tko je sudjelovao na skupu 'Predvorje naroda' u Stockholmu. Sudionici su s istinskim žarom govorili o vjerovanju i ulozi vjere u društvu.

Najveći je doprinos Predvorja naroda bio to što je potaknuo otvorenu raspravu o temi za koju se u Švedskoj smatra da nije politički i kulturno korektno o njoj javno govoriti. I ne samo to, nego je dvodnevni susret bio u cijelosti (šest sati) dvaput emitiran na državnoj televiziji. Dvorane su bile dupkom pune osoba koje su u tišini satima slušale, žaleći na kraju zbog premalo vremena. Jedan je vidik izbio na površinu, u čemu se svi slažu, a to je da laički fundamentalizam nije manje opasan od vjerskoga.

Postoji velika razlika između društva s Bogom i društva bez Boga. Društvo bez Boga želi u središte staviti čovjeka, koji u životnim zbivanjima očajno traži nadzor. Naprotiv, društvo koje daje prostora Bogu, ne samo kao nekoj nezainteresiranoj zbilji, nego kao sudioniku u životu, na mjestu neostvarljivog ljudskog nadzora ima pouzdanje. Pouzdanje u Boga kojeg si nisam stvorio, nego koji je mene stvorio, i da sam dio dobroga plana čak i kada poradi ljubavi zahtijeva trpljenje i žrtvu.

Ako svijet niječe Božju prisutnost, to ne znači da se On ne zanima za svijet. Uvijek moramo biti svjesni svoje ljudske naravi.

Izvor: rv

Ovih se dana Hrvatska oprašta od predsjednika Hrvatskoga sabora, Borisa Šprema (14. travnja 1956. – 30. rujna 2012.). Medijska izvješća o pripremi njegova posljednjeg ispraćaja, organizaciji protokola i dužnosnicima, spominju i njegovo ateističko opredjeljenje. Ipak, Boris Šprem na kraju svojega zemaljskog života održao je svojevrsnu katehezu. Naravno, nije to doslovan katehetski govor, no znakovit je i, gledajući vjerničkim očima, nije zanemariv. Crkva, naime, dopušta da nam Bog progovara i po onima koji su mu, deklarativno, okrenuli leđa. No, ako postoji Kristov biljeg na njihovim čelima, onda također trebamo dopustiti i djelovanje sakramentalne Milosti, makar to bilo i u posljednjem trenutku života. Budući da je Boris Šprem tražio sakramente umirućih, a sakramenti su „vidljivi znaci nevidljive Božje milosti“, znači da je ipak duboko u sebi vjerovao u Boga. Pokazao je da na kraju života Nekome prepuštamo niti svoga bića kojem više nismo gospodari. Na kraju života ipak ćemo se prepustiti u ruke Onome koji nam je taj život darovao. Smrt predsjednika Hrvatskoga sabora tako je velika poruka našoj političkoj eliti, ali i svima nama vjernicima.

Vjernička osobna iskaznica
Boris Šprem, iako se za vrijeme političke karijere deklarirao kao ateist, život je priveo kraju primajući sakrament umirućih. No, važno je da ga je i počeo sakramentalno. Kršten je svega četiri dana nakon rođenja, 18. travnja 1956. godine (župa Koprivnički Bregi, Matica krštenih, sv.1, str.107/br.10). U školskoj godini 1965./66., kada je bio u 3. razredu osnovne škole, pohađao je vjeronauk i primio sakrament prve pričesti. Dana 19. kolovoza 1968. po rukama tadašnjega nadbiskupa Franje Kuharića primio je sakrament potvrde. Iako je živio i radio u Zagrebu, rado je pomogao obnovu župne crkve u svojim rodnim Koprivničkim Bregima. Sakramente umirućih primio je u bolnici u Houstonu po rukama hrvatskog svećenika u Hrvatskoj katoličkoj misiji. Za vrijeme boravka u KBC Rebro pohodio ga je duhovnik bolnice. Njegov će sprovod voditi izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića pomoćni biskup Mijo Gorski.

S Kristovim biljegom u vječnu Domovinu
Svaki sakrament ostavlja određeni trag. Crkvenim rječnikom rečeno, to su biljezi koji se ne mogu izbrisati. Krštenje nije moguće poništiti, već živjeti ili ne. „Taj se pečat ne da izbrisati nikakvim grijehom, pa ni onda kada grijeh priječi da krštenje donese plodove spasenja. Podijeljeno jednom zauvijek, krštenje se ne može ponoviti.“ (KKC 1272). Rimski misal napominje da je „krštenje pečat za vječni život.“ Jednom Kristov čovjek, uvijek je Kristov, a osobito u posljednjim trenucima života kad sva djela (i nedjela) sjednu na račun. „Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.“ (Heb 4,12-13). Krštenje se ne može poništiti čak niti deklarativnim opredjeljenjem za ateizam, osobito ne kada su djela u pozadini toga opredjeljenja kršćanska. Da Špremovo deklariranje ateistom nije sablazan i nije pogibeljno za njegovu vjeru, potvrđuje činjenica da će imati crkveni sprovod. Naime, Zakonik kanonskoga prava daje smjernice u kojim se situacijama crkveni sprovod uskraćuje, uz napomenu da, ako ima neke dvojbe, „neka se traži savjet mjesnog ordinarija, čijega se suda treba držati“ (kan. 1184, paragraf 2). U ovom slučaju sve je jasno, jer će ga na posljednji počinak ispratiti nadbiskupov izaslanik. Boris Šprem umro je kao kršćanin.

Sjeme vječnoga života
Kako je potvrdila Špremova obitelj, predsjednik Hrvatskoga sabora primio je sakrament umirućih. To je popudbina. Radi se o posljednjoj pričesti koju osoba prima u svojem zemaljskom životu. No, kada govorimo o sakramentima umirućih, onda se tu ubraja Ispovijed, Bolesničko pomazanje i Pričest, i to je cjelina sakramenata pripreme za nebesku Domovinu. Kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve, „pričest tijelom i krvlju Kristovom u trenutku prijelaza k Ocu ima naročito značenje i važnost. To je sjeme vječnog života i moć uskrsnuća, prema Gospodinovim riječima: 'Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan' (Iv 6,54). Euharistija, sakrament Krista umrlog i uskrsloga, biva ovdje sakrament prijelaza iz smrti u život, iz ovoga svijeta k Ocu.“ (KKC 1524). Kao vjernici, pozvani smo i tzv. splet okolnosti čitati u Božjem svjetlu. Pogledamo li malo kalendarski blagdane koji zaokružuju Špremov zemaljski život, zanimljivo je spomenuti da je umro 30. rujna kada Crkva slavi sv. Jeronima, sveca našega područja, s granice Panonije i Dalmacije. Poznat je kao prevoditelj Svetoga pisma na latinski jezik. Crkva ga je proglasila naučiteljem. Dan ranije slavili smo trojicu arkanđela – Mihaela, Gabrijela i Rafaela. Mihaeolovo ime znači Tko je kao Bog? I gdje god se on pojavljuje u Svetom pismu, Svemogući čini velika djela. Sveti Franjo, pak, 4. listopada, svetac je istinske jednostavnosti, poniznosti i skromnosti koji je svojim životom želio Crkvu obnoviti iznutra, te je tako stvorio jedan novi duh redovništva koji svijetom vlada do današnjega dana. Je li ovo svetačka ekipa koja je na pragu novoga života dočekala Borisa Šprema? Nikada nećemo saznati. I nije to presudno za živote nas koji ostajemo ovdje na zemlji. No, svakako je utješno znati da je umro sa sjemenom vječnosti u sebi, pa, teoretski gledano, postoji mogućnost da uživa radost nebeskoga života. Krist svakome ostavlja mogućnost izbora i u posljednjem životnom trenutku kada postavlja pitanje: „Prihvaćaš li me kao svoga Spasitelja i Otkupitelja?“ No, mnoge do toga pitanja vodi kroz tjeskobu i trpljenje koje pročišćava.

Spasonosno trpljenje
Bolest i trpljenje može biti i određena prilika za čišćenje od grijeha. Oni oblikuju dušu za Stvoriteljev zagrljaj. I zbog toga je trpljenje spasonosno. Taj smisao može se dohvatiti vlastitim sudjelovanjem i slavljem Sakramenta bolesničkoga pomazanja, jer upravo on sjedinjuje primatelja toga sakramenta s mukom Kristovom. „Sakrament bolesničke pomasti dovršuje naše suobličenje sa smrću i uskrsnućem Kristovim, što ga je sakrament krštenja započeo. On nadopunjuje sveta pomazanja koja obilježavaju sav život kršćana: krsno je pomazanje u nama zapečatilo novi život, a krizmeno nas ojačalo za životnu borbu; ovo posljednje pomazanje je poput čvrste utvrde koja brani svršetak našega zemaljskog života u vidu zadnjih borbi pred ulazak u Očinski dom“ (KKC 1523). Boris Šprem prolazio je tjeskobu neizlječive bolesti. Osim tjelesnoga trpljenja, ona mu je donijela i duhovnu tjeskobu. Kao čovjek kršten i time ucijepljen u muku Isusa Krista, zakoračio je u trpljenje koje je spasonosno, kako je to nazvao papa Ivan Pavao II. u enciklici „Spasonosno trpljenje.“ Ondje je zapisao riječi koje možemo primijeniti kao obrazac na svako vjerničko trpljenje, osobito u bolestima: „I u slučaju kad je tijelo teško bolesno, sasvim nesposobno, te je čovjek gotovo nemoćan za življenje i djelovanje, sve se više očituje unutarnja zrelost i duhovna veličina, što postaje potresna opomena zdravima i normalnima.“ Nema sumnje da borba za zdravlje koju je proteklih tjedana vodio Boris Šprem, koja je zbog njegove dužnosti predsjednika Hrvatskoga sabora barem dijelom bila poznata hrvatskoj javnosti, može biti opomena zdravima i normalnima. I to ne samo onima s kojima je on profesionalno surađivao i koji su ga poznavali, već svima nama. Sakramenti umirućih, ta čežnja da se za odlazak s ovoga svijeta pripreme i da mirno učine prijelaz, još jedna su potvrda iskonskoj čovjekovoj čežnji za mirom. Kao što je za života želio djelovati da dobro i mnogi će ga pamtiti upravo po tom stvaranju boljega svijeta, tako je i svojim umiranjem dao poruku, upravo svojom željom da taj rastanak od zemlje bude s Bogom: „Oni što sudjeluju u Kristovim patnjama, u osobnom trpljenju čuvaju izvanredni dijelak beskrajnoga blaga otkupljenja svijeta i zato to blago dijele s drugima... Crkva osjeća potrebu da se utječe vrijednosti ljudskih patnja za spasenje svijeta“, napomenuo je Veliki papa. Kakva je komunikacija čovjeka s Bogom u tim posljednjim trenucima? O tome možemo razmišljati, ali tu intimu nismo pozvani dirati, propitivati, analizirati. Ona nam samo može služiti kao opomena za svakoga osobno. Ivan Pavao II. je istaknuo: „Krist ne tumači apstraktno razloge trpljenja, nego prije svega kaže: "Slijedi me!" Dođi! Svojim trpljenjem sudjeluj u djelu spasenja svijet a koje se vrši mojim trpljenjem, mojim križem. I kako čovjek uzima svoj križ duhovno se sjedinjujući s Kristovim križem, tako se pred njim otkriva spasenjsko značenje trpljenja.“

Dostojanstven političar i čovjek
Sve do sada rečeno nije bila prvenstveno analiza vjerničkih gesta Borisa Šprema, već prilika za podsjetnik kako svaka smrt govori nešto onima koji ostaju živjeti. Njegova je osobito znakovita, jer je u posljednjim danima života učinio vjerničke geste, a bio je dio ateističke političke elite. Možda im je time, s najmanje riječi, rekao najviše o smislu života koji će svakome od nas završiti. Samo kakav će biti taj kraj? Ako na kraju ipak ima Boga, ne bi li život s Njime i na Njegovim načelima mogao biti bolji i ljepši? I ne samo nekima, već svima? Boris Šprem bio je političar s dostojanstvom čovjeka. U Hrvatskoj je to vrijednost koju je potrebno naglasiti. Njegova profinjenost u radu i nastupu kao i usmjerenost prema općem dobru (koje je kod nas gotovo izblijedio pojam) mogli bi biti lijepa domaća zadaća za nasljednike i suradnike. Onima, pak, koji misle da Boga nema, gestama je poručio ono što u Svetom pismu piše: „Pristupajmo dakle smjelo k Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas.“ (Heb 4,16) I dok izražavam kršćansku sućut njegovoj obitelji, ostanimo u nadi da će „kateheza“ Borisa Šprema barem nekome donijeti duhovno dobro.

Autor: Tanja Popec
Izvor: Laudato.hr

Oznake: kolumne

Papa Benedikt XVI. posjetio je talijansko marijansko svetište u Loretu povodom 50. obljetnice hodočašća blaženog pape Ivana XIII. u to marijansko mjesto 4. listopada 1962., tjedan dana prije početka Drugog vatikanskog koncila.

Sveti Otac boravi u jednom od najpoznatijih talijanskih svetišta da, kako je rekao tijekom jučerašnje opće audijencije i ponovio u svojoj današnjoj homiliji na misi, preporuči Gospi dva predstojeća velika događaja: početak Godine vjere i Biskupsku sinodu o novoj evangelizaciji.

Po dolasku u Loreto, Papa se papamobilom dovezao na glavni gradski Trg gdje ga je dočekala razdragano mnoštvo vjernika, među kojima je bilo i mnogo mladih i obitelji, koji su Papin prolazak Trgom burno pozdravljali.

Uslijedilo je svečano misno slavlje na Trgu Gospe Loretske koje je Sveti Otac predvodio u zajedništvu s državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Tarcisijem Bertoneom, predsjednikom Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije Salvatoreom Fisichellom, generalnim tajnikom Biskupske sinode mons. Nikolom Eteroviće te nadbiskupom Tonuccijem.

S Bogom i u teškim trenucima, u trenucima krize, obzora nade ne nestaje, rekao je papa Benedikt XVI. u svojoj homiliji u Loretu. U sadašnjoj krizi kojom je zahvaćena ne samo ekonomija, već razna područja društva, utjelovljenje Sina Božjega nam poručuje koliko je čovjek važan za Boga i Bog za čovjeka. Čovjek bez Boga na kraju skonča tako da u njemu prevlada sebičnost nad solidarnošću i ljubavlju, materijalno nad vrijednostima, imati nad biti. Trebamo se vratiti Bogu, upozorio je Papa, da bi čovjek ponovno bio čovjek.

Promatrajući Mariju moramo se zapitati želimo li i mi biti otvoreni Gospodinu, želimo li mu prinijeti svoj život da se on u njemu nastani, ili se plašimo da će Gospodin svojom prisutnošću sputati našu slobodu. No upravo je Bog, istaknuo je Papa, taj koji oslobađa našu slobodu, oslobađa je od zatvorenosti u samu sebe, od žeđi za moću, posjedovanjem, vladanjem i osposobljava je da se otvori onoj dimenziji u kojoj se ostvaruje u punom smislu: dimenziji sebedarja, ljubavi, koja se pretvara u služenje i dijeljenje s drugima. Vjera ne oduzima ništa čovjeku, već mu omogućuje potpuno i konačno ostvarenje, istaknuo je Papa u homiliji u Loretskom svetištu.

Na kraju je povjerio Presvetoj Majci Božjoj "sve nevolje kroz koje prolazi naš svijet u traženju vedrine i mira, probleme mnogih obitelji koje gledaju u budućnost sa zebnjom, želje mladih koji se otvaraju životu, trpljenje onih koji očekuju geste i opredjeljenja za solidarnost i ljubav". "Želim povjeriti Majci Božjoj", zaključio je Papa, "također ovo posebno vrijeme milosti za Crkvu, koje je pred nama".

Benedikt XVI. je stigao u posjet Loretu na pedesetu godišnjicu slavnoga hodočašća pape Ivana XXIII. u to mjesto, koje je posjetio tjedan dana prije svečanog otvaranja Drugog vatikanskog koncila.

Ivan XXIII. je u Loreto, dvadesetak kilometara od Ancone, putovao vlakom u kojem su mu se pridružile stotine ljudi iz cijeloga svijeta, a tisuće čekale na različitim postajama diljem puta.

Nakon 50 godina, Benedikt XVI. je odlučio ponoviti to putovanje, ali helikopterom, nekoliko dana prije dva događanja kojima će predsjedati, biskupskom sinodom na temu nove evangelizacije i pokretanjem Godine vjere, 11. listopada.

Papa je odlučio proglasiti Godinu vjere kako bi se obilježila 50. godišnjica početka Drugog vatikanskog koncila (1962.-65.) i u vrijeme krize društva vratila kršćanskim vrijednostima.

Prije mise, Papa je u sklopu tamošnje bazilike posjetio Svetu kućicu i pomolio se Gospi Loretskoj. Po tradiciji, kućica u kojoj je živjela Isusova majka Marija prenesena je u Loreto u 13. stoljeću.

Izvor: IKA/Hina

Ured za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije organizira hrvatsko zahvalno hodočašće u Rim za mlade u Godini vjere za pohod Svetog Oca Benedikta XVI. Hrvatskoj. Hodočašće se održava od 5. do 9. studenog 2012. godine. Cijena hodočašća iznosi 1.050 kuna + 9 eura za ulaznice. U toj cijeni uračunata su dva noćenja, večera u utorak navečer, doručak i večera u srijedu te doručak u četvrtak. Novac za ulaznice prikupit će se u autobusu.

Prijave i način plaćanja

Prijaviti se možete u Uredu za pastoral mladih od 4. do 21. listopada te je uz prijavu potrebno uplatiti 500 kuna kotizacije i dostaviti slijedeće podatke: ime i prezime, datum rođenja, ime župe, broj mobitela, e-mail, broj putovnice i potvrdu župnika o poznavanju osobe. 23. listopada potrebno je uplatiti drugu ratu. Donja dobna granica za prijavu je 18 godina, a gornja 30 godina. Broj mjesta je ograničen.

Program

Ponedjeljak, 5. studenoga – polazak iz Zagreba u večernjim satima (točno vrijeme polaska hodočasnici će saznati naknadno)

Utorak, 6. studenoga – dolazak u Rim u prijepodnevnim satima, smještaj i razgledavanje

Srijeda, 7. studenoga – opća audijencija sa Sv. Ocem, razgledavanje

Četvrtak, 8. studenoga – zajednička misa sa svim hodočasnicima iz Hrvatske u Papinskoj bazilici sv. Petra, razgledavanje, polazak prema Zagrebu u popodnevnim satima

Petak, 9. studenoga – povratak u Zagreb u popodnevnim satima

Izvor: Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije

U bazilici sv. Petra u Rimu svečano su zaređena 33 nova đakona iz Sjevernoameričkog koledža u Rimu.

"Ovo je prekrasan dan za Crkvu i za koledž, a posebno za mene", istaknuo je rektor koledža mons. James F. Checchio. "Ljudi koji su danas predali svoje živote u službu Crkve su dobri ljudi koji su se puno pripremali upoznavajući Isusa i služeći Njemu i ljudima", dodao je.

Gotovo trosatnu ceremoniju predvodio je nadbiskup John F. Myers iz Newarka, a ređenje se poklopilo s blagdanom sv. Franje Asiškog koji se zaredio za đakona, ali nikada nije postao svećenikom. 32 đakona dolaze iz američke biskupije, a jedan iz nadbiskupije u Sydneyu, u Australiji.

"Presretan sam", bila je jedina riječ kojom je svoje osjećaje opisao đakon Colin Wen iz Sacramenta. "Najviše me se dojmilo ležanje jer je puno simbolike u predaji svog života, prihvaćanju da ga više ne vodite sami već prepuštate da vaš život vodi Bog", opisao je Wen.

Đakon Jun Hee Lee iz Brooklyna kaže da mu se u glavi stalno vrtjela riječ ‘amen,’ "samo to - prepusti se". Dodao je i kako je jedina zadaća dobrog đakona – služiti.

33 nova đakona zaređena su uoči početka Godine vjere, 11. listopada, i Sinode biskupa koja ove nedjelje počinje u Vatikanu.

Izvor: EWTN i laudato.hr

Svjetski je dan učitelja. Taj je dan prigoda da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva te da se kao takav i cijeni.

Cilj Svjetskog dana učitelja je mobilizirati podršku za nastavnike kako bi se osiguralo da će učitelji i dalje ispunjavati potrebe budućih generacija te podići obrazovanje na razinu društvene važnosti i izvući učitelje iz poluanonimnosti i dati im društvenu važnost koju zaslužuju. Prigoda je to i za isticanje važnosti rada svih učitelja i nastavnika i njihov utjecaj na razvoj društva u cjelini, te da se naglasi važnost te profesije, ali i samog obrazovanja čiji su oni nositelji, stoga se taj dan obilježava u više od 100 zemalja svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Proglasio ga je UNESCO godine 1994. u spomen na 5. listopada 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu tim povodom održat će se promocija 462 odgojitelja, učitelja, nastavnika i stručnih suradnika u zvanje mentora i savjetnika. U predškolskim ustanovama bit će promovirano 56 odgojitelja i suradnika, iz osnovnih škola 249 učitelja i suradnika, a iz srednjih škola i učeničkih domova 157 nastavnika i odgajatelja.

Izvor: Laudato

Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine 5. listopada. Taj je dan prigoda da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva te da se kao takav i cijeni. Cilj Svjetskog dana učitelja je mobilizirati podršku za nastavnike kako bi se osiguralo da će učitelji i dalje ispunjavati potrebe budućih generacija te podići obrazovanje na razinu društvene važnosti i izvući učitelje iz poluanonimnosti i dati im društvenu važnost koju zaslužuju. Prigoda je to i za isticanje važnosti rada svih učitelja i nastavnika i njihov utjecaj na razvoj društva u cjelini, te da se naglasi važnost te profesije, ali i samog obrazovanja čiji su oni nositelji, stoga se taj dan obilježava u više od 100 zemalja svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Proglasio ga je UNESCO godine 1994. u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja.

Obrazovna internacionala (EI), svjetska federacija sindikata stručnjaka u obrazovanju sa sjedištem u Bruxellesu, čvrsto vjeruje da Svjetski dan učitelja treba biti međunarodno priznat i obilježavati se u cijelom svijetu. Napori Obrazovne internacionale i njene 401 članice doprinijeli su međunarodnom priznanju i obilježavanju toga dana širom svijeta.

Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetski_dan_u%C4%8Ditelja

Dan 5. listopada kao Dan Hrvatskih željeznica odabran je u znak sjećanja na odluku Hrvatskoga sabora od 5. listopada 1990. kojom su osnovane Hrvatske željeznice i kojom su sve pruge na području Republike Hrvatske prvi put stavljene pod istu upravu. Do tog su dana pruge na području Istre bile pod upravom Željezničkoga gospodarstva Ljubljana, a pruge Ploče - Metković i Vrpolje - Šamac pod upravom Željezničkoga transportnog poduzeća Sarajevo.

Od 1995. taj dan obilježavao se na različite načine, često ga povezujući s nekom važnom obljetnicom iz povijesti željeznice u Hrvatskoj. Ove godine Dan HŽ-a povezan je s obilježavanjem 150 godina od dolaska prvoga vlaka u Zagreb (1. listopada 1862. godine) prugom Zidani Most – Zagreb - Sisak.

Tradicija željeznice u Hrvatskoj duga je 152 godine jer je prva pruga na hrvatskom tlu puštena u promet 24. travnja 1860. na relaciji Kotoriba - Čakovec – Macinec i po toj tradiciji željeznice su jedna od deset najstarijih tvrtki u Hrvatskoj.

U povodu Dana Hrvatskih željeznica, u sklopu kojega se ove godine obilježava 150. obljetnica pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak, odnosno dolaska prvog vlaka u Zagreb i u Sisak, danas 5. listopada 2012. održat će se prigodna svečanost u kolodvoru Sisak. Svečanost počinje u 10.00 sati polaganjem vijenca kod spomen-ploče poginulim željezničarima, a potom će biti otvorena izložba prigodnog filatelističkog materijala koji prikazuje prugu Zidani Most – Zagreb – Sisak kroz povijest.

Također, u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću 5. listopada u 18.00 sati bit će otvorena izložba 150 godina željeznice u Zaprešiću. Autor izložbe je Vjekoslav Suton, a izložba će biti otvorena do 20. listopada.

Isto tako, u povodu Dana HŽ-a u Zagrebu će se održati i konferencija za novinare koja će početi u 11.00 sati.

Prigodna događanja počela su 1. listopada promocijom marke Hrvatske pošte iz serije „Lokomotive“ u Salonu na Zagreb Glavnom kolodvoru, kojoj su, između ostalih, prisustvovali Veselin Biševac, pomoćnik ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprava HŽ Holdinga i članovi uprava drugih društava u sklopu HŽ-ova holdinga.

Na tradicionalnu povezanost dvaju velikih sustava, željeznice i pošte, osvrnula se u svojemu govoru Helena Bunijevac, ravnateljica Hrvatskoga željezničkog muzeja: „Uspostava željeznice kao novoga prijevoznog sustava potaknula je i promjene poštanskog sustava koji je otpremu pošte i poštanskih pošiljaka s tadašnjih cesta i drumova preusmjerio na otpremu željeznicom. Iz tog je razloga krajem iste 1862. u prvome zagrebačkom željezničkom kolodvoru, Zagreb Južnom kolodvoru, današnjem Zagreb Zapadnom kolodvoru, počeo djelovati novoosnovani erarni, državni poštanski ured.”

Dragi prijatelji,

Evo nas na početku nove akademske godine. Dođi i stani na samom izvoru davanja, uz Onog koji Ti vrijeme samo daje.

Prva MISA MLADIH bit će i Misa ZAHVALNICA ZA MODRAVE. I za sve drugo čime Te Bog obogatio ovoga ljeta.

Gost misnik bit će jedan od duhovnika ovoga ljeta na Modravama, don Mario Buljević.

Ponesi svoje sjećanje na ljeto, glazbalo i srce. I dovedi nekog žednog radosti.

Srce predajem ti!
Vidimo se!

Petak, 12.10. U 20.30

U subotu i nedjelju 6. i 7. listopada na "Kestenijadu 2012" vozit će izletnički vlak "Kesten cug". Vlak će voziti na relaciji Zagreb GK – Hrvatska Kostajnica i obratno.

Prijevozne karte ispostavljat će se na blagajnama kolodvora Zagreb GK, Velika Gorica, Lekenik, Sisak i Sunja u pretprodaji i na dan putovanja. Na blagajnama kolodvora Zagreb GK i Velika Gorica prijevozne karte prodavat će se po cijenama:
- 45,00 kn za odrasle
- 25,00 kn za djecu od 4 do 12 godina, djeca do 4 godine putuju besplatno
- 15,00 kn za prijevoz bicikla.

Na blagajnama u kolodvorima Lekenik, Sisak i Sunja prijevozne karte prodavat će se po cijenama:
- 30,00 kn za odrasle
- 20,00 kn za djecu od 4 do 12 godina, djeca do 4 godine putuju besplatno
- 10,00 kn za prijevoz bicikla.

Vozni red:
Polazak: Zagreb GK 7.58 - Velika Gorica 8.22 - Lekenik 8.41 - Sisak 8.56 - Sunja 9.25 - Hrvatska Kostajnica 9.46
Povratak: Hrvatska Kostajnica 18.45 - Sunja 19.14 - Sisak 19.43 - Lekenik 20.07 - Velika Gorica 20.35 - Zagreb GK 20.56

Prijevozne karte kupljene za izletnički vlak "Kesten cug" vrijede i u redovitim vlakovima koji 6. i 7. listopada iz Hrvatske Kostajnice polaze prema Zagreb Glavnom kolodvoru u 16.11 i 19.21 sati.

Uz miris pečenih kestena, šetnju uz Unu, šetnju po stazi Gordana Lederera, razne izložbe građanima se pruža idealna prigoda za odmor. Nema tog jela od kestena koje nećete naći na kostajničkoj kestenijadi. Bicikliste također očekuje bogat program.
Više o događanju pročitajte na www.hrvatska-kostajnica.hr.

Izvor: hznet.hr

Oznake: izlet

Povodom 25. obljetnice Planinarskog križnog puta i njegovog 50. pohoda koji će se održati u listopadu u Samoborskom gorju, na Cerini, u duhovnom centru zajednice Ekosspiritus u Samoboru održan je u subotu, 29. rujna simpozij "Planinarski križni put: Pokaznica hodajućeg Krista", prenosi Informativna katolička agencija IKA.
Najvrjedniji doprinos katoličkom planinarstvu

Predavanje "Katoličko planinarstvo od demokratskih promjena do danas" održao je Slavko Žagar, dugogodišnji planinar iz Našica. Govorio je o katoličkom planinarstvu, istaknuvši pritom brojne inicijative koje su se protekla dva desetljeća dogodile u hrvatskom planinarstvu. Istaknuo je da je Planinarski križni put, kao jako dobro organizirana manifestacija planinara-vjernika, najvrjedniji doprinos katoličkom planinarstvu. Slijedilo je predavanje Radovana Librića "Planinarski križni put, kratki povijesni pregled" u kojem je predstavljen hod Planinarskoga križnog puta. Kao najvažnija godina izdvojena je prvo 1995., kada je pobožnost izašla iz Samoborskoga gorja, nakon sedam godina od početka pobožnosti, proširivši se nakon toga i na druge dijelove Hrvatske. Istaknuta je i godina 1999., kada je na križnom putu sudjelovalo više od dvije tisuće vjernika.
Upečatljiva pobožnost

Damjan Koren, organizatora Planinarskih križnih putova u Varaždinskoj biskupiji, u predavanju "Planinarski križni put kao znak vremena" kroz sedam točaka objasnio je zašto je ta pobožnost znak vremena ili drugim riječima – zašto je na osobit, dubok i izraženiji, a posebno upečatljiv način te pobožnosti obilježeno proteklih 25 godina. Tomislav Lukšić iz Donje Lomnice obradio je temu "Rast zajednica mladih na primjeru sadržaja i tema koje nudi Planinarski križni put". Govorio je o zajednici "Trag u beskraju" iz Donje Lomnice, kojoj je poticaj za osnivanje bilo sudjelovanja nekoliko mladih iz župe na 34. planinarskom križnom putu.
Mjesto odgoja mladih

O važnosti Planinarskoga križnog puta iz roditeljskoga gledišta govorila je Mirjana Požgaj iz Dugava, predstavivši temom "Planinarski križni put kao mjesto odgoja mladih za kršćanske i obiteljske vrednote" iskustvo majke čija su djeca godinama odlazila na Planinarske križne putove. Prvi dio simpozija završio je predavanjem vjeroučitelja Roberta Ščuke iz Ferdinandovca na temu "Planinarski križni put kao mjesto susretanja mladih iz različitih dobnih, redovničkih, dijecezanskih te različitih pokreta i udruga", koji je nazočnima približio važnost sudjelovanja na pobožnosti redovničkih zajednica, molitvenih skupina, zajednica mladih, župnih zborova i svih onih zajednica koje se obogate, upoznaju i osvježe dolaskom na Planinarski križni put.
Mjesto navještaja novog govora vjere

U drugom dijelu simpozija Radovan Librić, voditelj te pobožnosti od samih njenih početaka, održao je predavanje "Planinarski križni put kao mjesto naviještanja novoga govora vjere". Podsjetio je koliko je važno naviještanje evanđelja novim govorom vjere, prihvatljivim mladom čovjeku. U tom navještaju važni su trenuci tišine koje nudi priroda i okruženje u kojem se kreću sudionici prevaljujući i po više od 40 kilometara po pohodu. Nikolina Pučar iz župe Svete Marije Okićke govorila je o "Planinarskom križnom putu kao mjestu učenja o povijesti, kulturi i voljenju svoje Domovine", istaknuvši kako svaki pohod mlade odgaja za istinsko domoljublje. Predstojnik Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Ivica Budinšćak progovorio je o mjestu i ulozi PKP-a u povjerenstvima za pastoral mladih pojedinih (nad)biskupija. "Mlade se neprestano pozivalo da doživljenu radost susreta na Planinarskom križnom putu znaju odnijeti u konkretnu zajednicu, stavljajući se na raspolaganje svojoj zajednici. Tako su mladi postali prisutniji u svojim župama, a često i glavni pokretači župnih zbivanja", istaknuo je vlč. Budinšćak.

Izvor: IKA

U povodu početka nove, 344. akademske godine Sveučilišta u Zagrebu, euharistijsko slavlje i zaziv Duha Svetoga u zagrebačkoj katedrali u četvrtak, 18. listopada u 19 sati predvodit će delegat zagrebačkog nadbiskupa, pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško.

Amerikanac Grant Desme, bivši profesionalni igrač bejzbola, prošlog je tjedna položio zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti u opatovini svetoga Mihaela u Kaliforniji, prenosi portal laudato.hr. „Bio sam dobar u bejzbolu, ali sam htio 'ići u dubinu stvari'. Jako volim bejzbol, ali težim za nečim višim. Nisam bio u miru tamo gdje sam bio i nije mi žao što sam ga napustio“, priznao je 26-ogodišnji bivši igrač u intervjuu za BBC News.

Bejzbol je počeo igrati već sa četiri godine. Oduvijek mu je to bio san jer je htio slijediti svojega djeda koji je također bio profesionalni igrač. U srednjoj školi osvojio je nagradu MVP za najvrijednijeg igača te je bio igrač godine na prvoj godini fakulteta na Sveučilištu Kalifornije. I kao profesionalni igrač u sportskom klubu Oakland Athletics, ponovno je dobio nagradu MVP.

Početkom 2010., s 23 godine i ugovorom od 430.000 dolara, Grant Desme bio je među kandidatima za veliku ligu (Major League Baseball) u Kaliforniji. Međutim, mladi igrač u svom je srcu imao druge želje te je u siječnju iste godine najavio svoj odlazak.

Njegov novi životni put započeo je u opatovini svetoga Mihaela u Silveradu u Kaliforniji, gdje je živio dvije godine kao novak. Nedavno je položio zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti i sada je pred njim osam godina do svećeništva i trajnih zavjeta. Od sada nadalje svi ga mogu zvati fra Mateo.

„Imao sam sve što sam poželio, ali to nije bilo dovoljno“, ispričao je Grant u intervjuu za Yahoo Sport News. „Uspjeh u sportskoj karijeri bilo je ono što sam oduvijek želio i ostvario sam to. Trebao sam biti vrlo sretan, ali nisam bio. Zapitao sam se - što se događa - i osjetio da postoji više. Zapravo, Bog je bio tamo i kucao na moja vrata“, rekao je Grant. Priznao je i da mu u ove dvije godine nedostaju prijatelji i obitelj, ali kaže: „Religiozni život je Božji poziv“.

Autor: laudato.hr

U povodu 21. obljetnice smrti vlč. Ivana Burika, mučenika katoličke Crkve, ponovno pozivamo nadležne institucije Republike Hrvatske da rasvijetle zločin nad svećenikom Ivanom Burikom i drugim mještanima Tovarnika koji su ubijeni u egzekucijama nakon okupacije sela. Izražavamo nezadovoljstvo da počinitelji nisu procesuirani ni kažnjeni, iako postoje svi relevantni dokazi. Želimo ukazati na izbjegavanje kažnjavanja zločina koje su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojba nad Hrvatima – stoji u dopisu koji nam je stigao iz udruge dr. Ante Starčević - Tovrnik.
Tovarnički župnik velečasni Ivan Burik, kojega je za vrijeme okupacije Tovarnika 8. listopada 1991. ubio pripadnik paravojne postrojbe iz Srbije, jedini je svećenik ubijen tijekom Domovinskog rata. Ne skrivajući se, već redovito posjećujući vjernike, velečasni Burik je očito bio "trn u oku" okupatorskim vlastima u Tovarniku pa su jednog dana u župni dvor došli pripadnici četničke postrojbe "Dušan Silni" iz Valjeva, odveli ga u podrum i strijeljali.
Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika već godinama traga za istinom o mučeničkoj smrti tovarničkog svećenika i pri tom je uspjela otkriti ime ubojice, ali i neke sumnjive okolnosti izvješća njegove smrti kojega potpisuje dr. Ljeposava Stanimirović. Istraživanjem i razgovorom sa svjedocima utvrdili smo kako je velečasnog Burika ubio Kosta Gvozdenov iz Valjeva, pripadnik četničke postrojbe "Dušan Silni".
Kontroverzno je i liječničko izvješće mrtvozornice dr. Ljeposave Stanimirović od 12. listopada 1991. o uzroku Burikove smrti po kojemu on nije strijeljan, nego je poginuo od eksplozije. Postoje svjedoci koji su vidjeli Burikovo tijelo i uočili rupe od metaka. Više preživjelih tovarničkih logoraša, među kojima i Pavo Mijoković, svjedoči da su mještani našli velečasnog Burika mrtvoga na dvosjedu u podrumu. "Otkopčao sam mu vestu" – doslovce je izjavio – "i vidio rupe od metaka na njegovim prsima. Velečasnog smo stavili u sivu najlonsku vreću, odnijeli ga na traktorskoj prikolici na groblje i tamo ga položili pored ostalih ubijenih mještana."
Udruga je istražujući ovaj ratni zločin došla do dokaza, kako su mnogi dokumenti mrtvozornika izdani s krivotvorenim podacima bez pregleda i to naknadno. O tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali 34 ubijena branitelja i civila.
Za Udrugu dr. Ante Starčević Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik Udruge

U sklopu projekta „Knjigama do osmjeha“ danas je Zaklada policijske solidarnosti darovala knjige knjižnici Osnovne škole Jelkovec. U ime Zaklade knjige su uručili upravitelj Zaklade Dubravko Novak, tajnica Zaklade Helena Biočić, načelnik Policijske postaje Sesvete Danijel Žugel i njegov pomoćnik za policiju Adam Mikić.

Školska je knjižnica tako bogatija za šest naslova, odnosno ukupno 120 knjiga, a projekt „Knjigama do osmjeha“ provodi se od početka ove godine u cijeloj Hrvatskoj.

Dubravko Novak je istaknuo da je cilj projekta „Knjigama do osmjeha“ darivanje knjiga i slikovnica ustanovama koje skrbe o djeci na području svake policijske uprave.

- Na ovaj način Ministarstvo unutarnjih poslova RH želi pokazati da policija osim represivne funkcije ima i odgovoran odnos prema široj društvenoj zajednici – zaključio je upravitelj Novak.

Ravnateljica Osnovne škole Jelkovec Renata Flajhart se zahvalila na donaciji koja će obogatiti zbirku školske lektire.

- Ova suradnja danas samo je jedan vid dobre suradnje koju naša škola ima sa sesvečanskom policijom – rekla je ravnateljica Flajhart.

Kreativni učenici u znak zahvale Zakladi, darovali su album sa svojim likovnim radovima na temu policije, a ravnateljica je upravitelju Zaklade uručila i zahvalnicu.

Zaklada policijske solidarnosti broji preko 12 tisuća članova.

Financira se dobrovoljnim prilozima koji se policijskim službenicima mjesečno oduzima od plaće, kao i donacijama.

Tako je Agencija za komercijalnu djelatnost poklonila Zakladi 24 000 knjiga i slikovnica koje su podijeljene djeci zaposlenika MUP-a, školama i vrtićima, kao i ustanovama diljem Hrvatske naše koje skrbe o djeci i mladeži (bolnice, domovi za djecu i mladež, ustanove za djecu s posebnim potrebama i dr.).

Izvor: http://www.mup.hr/138335/1.aspx

Poznata hrvatska novinarka i voditeljica Uršula Tolj te popularni frontmen grupe Kinoklub Luka Tomaš priključili su se ovaj tjedan „bajkovitoj“ kampanji te pozivaju mališane i njihove roditelje da posjete web stranicu http://bajke.sos-dsh.hr, te se i oni pridruže!

"Uključite se, maštajte, crtajte i pomozite onima kojima je najpotrebnije", poručuje Uršula koja se za ovu prigodu i sama vratila u svoje najranije dane:


"Sama riječ bajka odmah na moje lice crta sjetni osmijeh… Nekako bismo svi mi voljeli biti dijelom bajke, bar jednom u životu. Iako, nisu sve bajke pahuljaste, nježne, lijepe. Ima i onih s puno vatre, zmajeva, mačeva, pa i krvi. Svejedno, kad netko kaže bajka, sjetno se nasmijem… I zapravo ne pamtim cijele te zgode, pamtim najdraže scene iz poznatih bajki i pamtim tatu kako meni i sestri priča neke svoje bajke, izmišljene zgode u kojima smo često i ja i ona imale svoje uloge." – sjetno izjavljuje Uršula.

"Bajke su bitni prenosnici univerzalnih ljudskih vrijednosti. Na koju god bajku pomislim, pomislim na moralnu pouku koju smatram i smislom bajke. Doživljavam ju kao alat za vrijedne životne lekcije, upozorenja prije upuštanja u odrastanje i sve prepreke koje ono predstavlja." – nadovezuje se Luka.

MOTIVI KOJI NE BLIJEDE

"Postoje bajke koje su mi drage, postoje filmovi snimljeni prema bajkama koje volim ali ako govorimo o bajkama, posve je nepotrebno nabrajati takvo što. Nabrojat ću radije slike: crna Snjeguljičina kosa, crvena jabuka, ogledalo koje govori, ptičice koje čiste kuću, žaba, poljubac (koji ima moć), kočija, tikva, snježno bijela haljina, svijetlost šibice, priviđenja, zvijezde, vatra, mačevi, dvorci, pletenice, patuljci…Sve su te slike u svima nama i ponekad, ponekad nam dobro dođu. Između stajanja na crvenom i čekanja u redu, skidanja papučica djetetu u vrtiću i plaćanja računa, između poljubaca i grljenja, šetnje šumom i ronjenja u moru." – nastavlja Uršula te zaključuje:

"Bajke nisu samo trajni dio našeg djetinjstva nego našeg života. Ne, nisam ljubila žabe po jezeru nadajući se da je jedna od njih moj princ. Nadala sam se da ću jednom bar doživjeti poljubac koji ima snenost i čudnovatost bajke."

Luka Tomaš za kraj otkriva zašto je bitno djecu upoznavati sa svijetom čudnovatosti i mašte:
"Fiktivna i čarobna bića koja su često protagonisti bajki slikoviti su prikazi stvarnih socijalnih uloga unutar društva. Danas djeca odrastaju u medijski i tehnološki zasićenom okruženju, bajke bivaju zaboravljane, postaju starim svjetionicima univerzalnih vrijednosti. Zato djecu svake generacije treba podsjetiti na čaroliju prekrasne bajke. Bitno je čitati djeci i u njima stvoriti naviku čitanja, bitno je baviti se sa djecom, bitno je prenjeti im znatiželju i set vrijednosti. Uskoro će i sami shvatiti da čarobnjaci, vile i čuda ne postoje. Upravo zato dobre bajke opstaju."

SOS Dječje selo Hrvatska trenutno brine o 240 djece i mladih, svojim sudjelovanjem ali i donacijama, možete pomoći i učiniti njihovo djetinjstvo sretnijim, a njihov dom toplijim.

Izvor: http://www.sos-dsh.hr/hr/novosti_opsirnije.aspx?idNews=381

Oznake: djeca

Za utrku građana dugu pet kilometara trenutačno je prijavljeno više od 6000 ljudi, a start utrke označit će Blanka Vlašić.

Večernjakov Zagreb maraton, i to 21., na rasporedu je ove nedjelje, a sudeći prema broju dosad prijavljenih sudionika, bit će rekordan.

– Svake godine poveća se broj maratonaca čak trideset posto, a samo na utrci građana bit će više od 6000 ljudi – rekao je Franjo Kordić, tajnik Zagrebačkog atletskog saveza. Osim utrke građana na pet kilometara, u kojoj će se natjecati i gradonačelnik Milan Bandić, bit će i ona od 21 kilometra, za profesionalce.

– Dolaze nam sudionici iz čak 30 zemalja svijeta, a start utrke označit će naša najtrofejnija atletičarka Blanka Vlašić – rekao je Kordić koji je kao najzaslužnijeg za maraton čiji je početak i završetak na Trgu bana Jelačića istaknuo upravo gradonačelnika. Kako je rekao Bandić, svaka svjetska metropola u svom središtu ima takvu utrku, a Zagrepčani su već naviknuti na zabranu prometa koja će i ove godine biti na snazi tijekom utrke, od Dupca pa do Črnomerca. Inače, kako se trkači pripremaju za ovaj maraton možete čitati na našem blogu Treningom do cilja koji smo vam omogućili u suradnji s adidasom. Tamo možete pročitati razmišljanja Lise Stublić i Blanke Vlašić.

Hvaljen Isus i Marija.

Poštovani voditelji ekipa,

do 10.10. traju prijave za krizmaničku katoličku malonogometnu ligu, dok za prvopričesnike prijave traju do 1.11.2012 godine na ovaj mail ili na broj mobitela: 097/796 83 06 (Petar Anić). Molimo sve voditelje ekipa da se što više organiziraju i probaju skupiti klince koji su aktivni u njihovom župnoj zajednici te da ih prijave u ovu našu ligu, i da nam to svima zajedno bude jedan zalog za budućnost. Ima dosta župa koje već duže vrijeme rade sa svojim mladima, a nadamo se da će taj važan projekt prepoznati i preostale župe te da će sudjelovati u svim natjecanjima sa svojim mlađim kategorijama. Prva dva kola krizmaničke lige igrati će se na terenima u već dobro poznatoj Kušlanovoj ulici 52 (na terenima 3. gimnazije) dok će daljnje natjecanje nastaviti u dvorani zajedno sa prvopričesnicima. Kotizacija za krizmanike ove sezone iznosi 1000,00 kn (ukoliko župa ima već seniore plaća se 800 kn), dok za prvopričesnike iznosi 750,00 kn ( te također u slučaju da već imate senirosku ekipu, plaća se 550 kn). Sa svim ostalim pravilima ste upućeni, vrijede ista kao i za seniore, a ukoliko ima bilo kakvih nejasnoća ili dodatnih pitanja slobodno nam se obratite na ovaj službeni mail lige.

Početak krizmaničke lige planira se u subotu, 13. listopada, dok će prvopričesnici krenuti u novu sezonu 10. studenog 2012. godine.

Pozdrav u Kristu!

Voditelji lige Matija Capar & Petar Anić
www.pastoralsportasa.hr

U spomen na vlč. Ivana Burika ubijenog 8. listopada 1991. godine u Tovarniku i 663 mučenika Crkve u Hrvata. Održat će se utrka Vukovar - Tovarnik u duljini 30. km. Utrka nije natjecateljskog karaktera i može se trčati etapno ( koliko tko može).

Start: Vukovar; 10:00 sati ( Ispred križa na ušću rijeke Vuke u Dunav žrtvama za slobodnu Hrvatsku). Cilj: Tovarnik; predvidljiv dolazak 13,00 – 14,00 sati (Groblje svetog Križa)

Organizatori će osigurati za sve sudionike okrjepu za vrijeme i nakon utrke, kao i majice, zahvalnice i ručak.

Organizatori:
Vukovarsko-srijemska županija
Općina Tovarnik
MK Hrvatski sokol Osijek
Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik

Detaljnije informacije biti će objavljene na vrijeme, a prijaviti se možete na tel: 091-796-5366, 098-137-3227 ili na e – mail cernic@net.hr, aivankovic.to@gmail.com"