Evo neposredno prije misijske nedjelje, vratila se i naša Vlatka iz Ekvadora, prepuna izravnih misijskih dojmova, pa pročitajmo!

""Stvorite naviku davanja bilo svog vremena i novca ili pak riječi utjehe i ohrabrenja i naći ćete neusporedivu sreću i zadovoljstvo."

Nakon povratka iz misija želim podijeliti s Vama dojmove iz Ekvadora.Krenula sam u nepoznato i već nakon nekoliko dana osjećala sam se kao da sam cijeli svoj život provela s tim ljudima,živjela u misijama.Volontirala sam u zajednici Cristo Misionero Orante koji se nalazi u Oyacotu,predgrađu glavnog grada Quita.Vode ga časne sestre koje i pripadaju toj zajednici i brinu za oko 300-tinjak indijanske djece,ali i za 20-ak djece koja polaze vrtić u naselju Marianas,gdje sam ja i najviše radila u kuhinji.Susrećući se svakodnevno s njima osjetila sam da u meni gledaju prijatelja koji im želi pomoći.Tek sam tada shvatila na koji način pomažu i odriču se časne sestre kojima su misije život.Živeći s njima uvidjela sam koliko smo nezahvalni za sve što imamo.Dan mi je bio ispunjen od jutra do večeri.Radi se puno,ali srce kuca zadovoljnije kad radi za druge.Svaki smiješak tog djeteta govori koliko su zahvalni i koliko su ispunjeni zahvalnošću.Shvatila sam da misije nisu avantura,već davanje,davanje i opet davanje.Stekla sam mnogo prijatelja,no najviše zahvaljujem dragom Bogu što sam imala prilike upoznati časne sestre posebice s.Lenku i s.Maritzu koje svojim životom svjedoče kako živjeti za druge.Sretna sam ako sam uspjela kroz vrijeme provedeno u Ekvadoru barem malo doprinjeti misijskom djelu.
Pozivam i sve Vas da se pridružite onima koji na bilo koji način pomažu misije.Vaša pomoć bit će stostruko nagrađena.Želim da sve one koji su ostali u dalekom Ekvadoru prati zagovor Blažene Djevice Marije i njezinog sina Isusa Krista i da i dalje navještaju i svjedoče evanđelje,nesebično brinući se za druge.

Mir i dobro,
Vlatka Sedlar"

Izvor: Kristov stol