Sredinom rujna u Švedskoj je održan dvanaesti susret „Predvorje naroda“, između vjernika i nevjernika o temi „Svijet sa ili bez Boga“, na kojem su se dva dana sučeljavale osobe iz švedske kulture i znanosti, predstavnici religija i uvjereni ateisti.

Švedsku često nazivaju post-kršćanskom zemljom gdje je, prema statistikama, sekularizacija zauzela teren, a Bog je morao ustuknuti, gdje gospodare „ljudska prava“, ali ne i „Božje pravo“.

Gdje je odluka da se ima dijete i kada da se rodi sastavni dio pravâ, isto kao i pravo na dijete „bez mana“ te tijekom trudnoće i ukloniti neko ako nije poželjno. U Švedskoj, Ministarstvo odgoja brani svećenicima da učenicima na kraju školske godine kažu „Bog vas blagoslovio“. U švedskom su parlamentu svi političari (osim jednoga) glasali protiv slobode savjesti za zdravstvene djelatnike. U toj se državi kopiraju sakramentalni obredi s jedinom razlikom da se briše svaki Božji trag. U Švedskoj se ne može nekoga izabrati za sveučilišnog rektora ako je u kurikulumu napisao da je vjernik.

Prema statistikama, Šveđanima Bog nije važan. Naprotiv, važan je. Švedska nije ravnodušna prema Bogu. To dobro zna tko živi kao vjernik i nailazi na čuđenje, znatiželju čak i nepovjerenje da to prizna. To dobro zna tko je sudjelovao na skupu 'Predvorje naroda' u Stockholmu. Sudionici su s istinskim žarom govorili o vjerovanju i ulozi vjere u društvu.

Najveći je doprinos Predvorja naroda bio to što je potaknuo otvorenu raspravu o temi za koju se u Švedskoj smatra da nije politički i kulturno korektno o njoj javno govoriti. I ne samo to, nego je dvodnevni susret bio u cijelosti (šest sati) dvaput emitiran na državnoj televiziji. Dvorane su bile dupkom pune osoba koje su u tišini satima slušale, žaleći na kraju zbog premalo vremena. Jedan je vidik izbio na površinu, u čemu se svi slažu, a to je da laički fundamentalizam nije manje opasan od vjerskoga.

Postoji velika razlika između društva s Bogom i društva bez Boga. Društvo bez Boga želi u središte staviti čovjeka, koji u životnim zbivanjima očajno traži nadzor. Naprotiv, društvo koje daje prostora Bogu, ne samo kao nekoj nezainteresiranoj zbilji, nego kao sudioniku u životu, na mjestu neostvarljivog ljudskog nadzora ima pouzdanje. Pouzdanje u Boga kojeg si nisam stvorio, nego koji je mene stvorio, i da sam dio dobroga plana čak i kada poradi ljubavi zahtijeva trpljenje i žrtvu.

Ako svijet niječe Božju prisutnost, to ne znači da se On ne zanima za svijet. Uvijek moramo biti svjesni svoje ljudske naravi.

Izvor: rv