Zadnja, sedma etapa "Stepinčevog puta" posebno je znakovita, jer je to ustvari trasa puta, koja nas vodi upravo nekadašnjim hodočasničkim putovima, kojima je hodočastio naš blaženik Alojzije Stepinac Majci Božjoj Bistričkoj iz Zagreba! Već je spomenuto, da je nakon imenovanja za nadbiskupa koadjutora, 1934 godine, odlučio slijedeće, 1935. godine krenuti najdužim i najtežim putom preko Medvednice! Kasnije, početci hodočašća bili su kao i putovi ponekim drugim itinererima. No, vratimo se na onaj prvi itinerer, kada je naš, tada zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac krenuo iz zagrebačke katedrale po Novoj Vesi, pa preko Gupčeve Zvijezde, Ksaverskom i Gračanskom cestom, te kroz Gračane a dalje po novonapravljenim Leustekovim putom prema vrhu Medvednice!

Tako je bilo nekada. Rado bismo dodali još jednu povezanost prije. To je povezanost našeg Blaženika znanim zagrebačkim svetištem Majke Božje Remetske, kuda je On rado dolazio kada je mogao. Dakle, sadašnja trasa puta vodi od od Gupčeve Zvijezde, Mirogojskom cestom, pa uz Mirogoj i Krematorij Remetskom cestom na Kameniti stol, te iznad remetskog groblja silazom Pavlinskim putom u Remetsko svetište!

Kada se više nije mogao slobodno kretati niti širim zagrebačkim područjem, bilo mu je dozvoljeno da može doći moliti na zagrebački Mirogoj. No, dolaskom na Mirogoj, naš Blaženik je priječio put preko groblja i stigao na drugi način ipak Majci Božjoj Remetskoj, u Remete!

Vratiti ćemo se na Kameniti stol, odakle uz groblje treba nastaviti naš put kroz Remete Studenim bregom, Vinecom, Kvintičkom, pa spustiti se strmom Svibanjčicom prma Tunelu, te iznad Tunela planinarskom stazom uz nekadašnje izletište i doći na Leustekovu stazu (pritom treba biti zahvalan šumarskom stručnjaku A. Leusteku za lijepo uređeni put, ali i savjet za mjesto izgradnje temelja "sljemenske kapelice"! Možemo još dodati, da se tu priključuje i itinerer prve planinarske i vjerske obilaznice "Zagrebački planinarski put", koja nas vodi upravo po tragovima hodočasničkog puta našeg Blaženika! Nakon dolaska do "sljemenske kapelice", ustvari crkve posvećene Majci Božjoj Sljemenskoj, uobičajena je hodočasnička misa a potom odmor (spomenimo se dragog sljemenskog župnika p.S.Jelineka, u miru, a sada sadašnjeg J.Rožmarića na uvijek lijepom dočeku i okrepi! Sada smo prošli najteži dio puta, a ostali dio vodi medvedničkim grebenom, preko Hunjke, nekada zvane Rauchova lugarnica, da bi stigli na Gorščicu, bivši kaptolski posjed, gdje se nalazi tzv."kaptolska lugarnica" i gdje je nekada odmarao naš Blaženik, a sada je uobičajeno mjesto odmora. Slijedi daljnja hodnja, a dolaskom na nekadašnje Ročićeve sjenokoše (Rumlec), doći ćemo na raskrižje planinarskih i hodočasničkih putova Rumlec(Lipa, Marija Snježna), gdje se nalazi i mali (ali dobar!) izvor vode. Tu je drveni križ, u kamenju, koje prinose hodočasnici na putu u Mariju Bistricu. Ovdje, a i prije, na ovoj trasi puta postavljene su male kućice kao odmorišta a i križevi, o kojima se brine uprava PP "Medvednica" kao jedan od subjekata uređivanja "Stepinčevog puta"!

Nastavak puta vodi nas dalje silazom po vršnom grebenu, te skreće prema selu "Sv.Matej" i od crkve dijelom po cesti ,pa po kolnom putu i cesti dolazi se na jaču prometnu cestu, u prilazu iz Sesveta i Kašine, kojom se dalje spušta prema Lazu i svetištu u Mariji Bistrici. Iz ovog mjestanca, Laza, ovdašnje župe sv.Andrije poznato po izradi dječjih igračaka, frulica, tamburica, poprečnica je opet na glavnu spomenutu cestu. No, odavde vodi prema Mariji Bistrici ljepši put, kroz zaselak Kušti, te preko vinograda i kroz šumu prolazi paralelno iznad spomenute ceste i već pred M.Bistricom prolazi kroz zaselak Luči breg, uz prekrasne panoramske poglede i silazi se u Podgorje Bistričko, do kapele Sv.Ladislav, otkuda još nepunih četvrt sata treba do ulaza u centar svetišta Majci Božjoj Bistričkoj, u naselje Marija Bistrica, gdje nas privlači toranj proštenišne i župne crkve. Do ulaza u proštenišnu crkvu slijedi još jedan kratki uspon, koje je ujedno mjesto povezanosti naših putova sa juga i sjevera, odnosno Marijanskih hodočasničkih putova, u koje je u cijelosti uklopljen naš "Stepinčev put"!

Na kraju prehodanih preko devedeset kilometara, možemo nastaviti dalje prema sjeveru, isto lijepo pripremljenim hodočasničkim putovima prema planini Ivanščici, preko lijepih predjela i mjestanca Beleca, Lobora skroz do Lepoglave i dalje u Sloveniju! No, mi smo prolaskom po etapama "Stepinčevog puta" iz Krašića do Marije Bistrice, preko 90 km ušli u Europu, jer nam je spomenut put ušao u sustav europskih hodočasničkih putova skroz do poljskog svetišta Čenstohova!

Izvor: http://www.stankokempny.hr