Napuštamo prijevoj Poljanice, prvo silazom po cesti (u pravcu Samobora) do raskrižja cesta, kojom ćemo nastaviti drugom cestom desno prvo šumovitim predjelom a izlaskom na otvoreniji dio doći ćemo iznad zaselka Bukovje P., gdje se iznad zaselka pruža lijep pogled na drugu stranu samob.gorja, posebno na znani vrh Oštrc! Sada se već vidi crkva Sv.Leonarda, koja potječe još iz 17. stoljeća. Kako u jaskanskom tako i u samoborskom kraju ima više starijih građevina, utvrda i dvoraca, a i crkvenih građevina, kao i spomenuta crkva, zašto je zaslužna vlastela Erdedi! Tu je znana utvrda Okić, sagrađena na stijeni, te npr. dvorac Kerestinec u nizini! Već je vidljivo, da se dosta čini na obnovi, pa je i ova crkva, nekada kapela, obnovljena(najava!). Uz crkvu se nalazi i župna zgrada, nekada samostan. Unutrašnjost je uglavnom u stilu baroka, s lijepim oltarom i orguljama. Svakako treba obići crkvu, a trasa puta, nas dalje vodi kratko cestom iznad groblja, te ubrzo treba ići udesno usponom po cesti, kojom dolazimo u ravniji predjel Kotari, a na jednom raskrižju treba nastaviti desno drugom cestom, te uz stalno lijepe poglede ispod strme šumovite Plešivice doći iznad zaselka Poljanice Okićke, gdje macadam cesta silazi prema Novom selu Okićkom. Tu se ulijevo odvaja planinarska staza, kojom bi došli do plan. doma pod starim gradom Okić, otkuda vodi uspon na na stari grad. No mi ćemo nastaviti našom trasom puta silazom po macadam cesti, kroz kestenovu šumu, te doći u udolinu Popov dol. U maloj udolini je nekada bilo selo, koje je klizištem 1911. godine skoro potpuno zatrpano, osim male kapele sv.Matije! Sada se ovdje ponovno podižu kuće, dok su spomenute kobne godine stanovnici spomenutog kraja dobili mogućnost da podignu nešto niže nove kuće, pod nazivom Okićka Sveta Marija, da bi 1945. godine vladinim odlukom promijenjeno ime, koje ima to naselje i danas, Novo selo Okićko! Ispod spomenute kapele sv.Matije, postoje dvije mogućnosti nastavka puta: prva je skrenuti ulijevo sa ceste planinarsko- hodočasničkim putom), pa kratko niže, pa ulijevo skrenuti preko zapuštenog voćnjaka i kratko niže prijeći potočić, a zatim strmijim usponom na kolni put, pa nakon prijevoja u silazu spojiti se sa planinarskim putom iz pl.doma pod Okićem! Nakon dolaska u zaselak Domoviće nastaviti cestom do spoja s drugim dijelom hodočasničkog puta, koji prilazi iz Novog Sela Okićkog. Sada imamo dvije varijante: prvu smo već spomenuli, dok druga jest, da razgledamo povijesno proštenište M.B.Okićke i da nastavimo cestom do skretanja u Gornjoj Purgariji, pa lijevo u Podgrađe, do spoja dvaju hodočasničkih putova. U nastavku treba malo pažnje, jer je cesta prometnija do sv. Martina pod Okićem. Tu je završetak 4.etape, i moguće mjesto prekida hodnje uopće, zbog mogućnosti potrebno prijevoza autobusom (Zagreb i Samobor).
Spomenuta je druga, zahvalnija mogućnost nastavka puta, a ta je nastavkom puta ispod Popovog dola macadam cestom u Novoselo Okićko! Tu je znana proštenišna crkva Majke Božje Okićke i pod imenom "ključkog proštenja"! Glavno proštenje je u mjesecu rujnu, nakon blagdana Male Gospe. Znano kao proštenišno mjesto, a po imenu po "štapovima-kljukama", koji su uz cestu, odbacivani nakon ozdravljenja! Župna crkva posvećena je MB još u 17.st., više puta je pregrađivana. Novo selo Okićko spominje se kao prvi primjer građenog sela, na uzvišenom je položaju sa lijepim okolnim razgledima. Pogodno je kao ishodište za okolne izlete posebno na Okić i Plešivicu. Ovu etapu moguće je prijeći približno za oko 4 sata laganijeg hoda!
Izvor: http://www.stankokempny.hr/
Post je objavljen 05.10.2012. u 11:26 sati.