U subotu 13. listopada za vrijeme svečane svete mise u 10 sati u katedrali sv. Vida u Pragu beatificirano je 14 franjevačkih mučenika iz 17. stoljeća, blaženi Federico Bachstein i 13 subraće.
Svečanom obredu beatifikacije predsjedao je Papin izaslanik kardinal Angelo Amato SDB, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih. Na misi je bilo 6000 vjernika, 250 svećenika, 4 kardinala te oko 300 franjevaca, a među njima i generalni ministar franjevačkog reda iz Rima fra Jose Rodriguez Carballo OFM. U koncelebraciji je bio praški nadbiskup kardinal Dominik Duka OP, umirovljeni praški kardinal Miloslav Vlk te bivši apostolski nuncij u Češkoj Giovanni Copa.
Franjevci reda Manje braće (OFM) u Prag su došli početkom 17. stoljeća i nastanili su se u samostan koji se nalazi pokraj crkve Gospe Snježne u praškom Novom Gradu. Četrnaest franjevaca došlo je iz različitih zemalja zapadne Europe. Oni su bili pozvani da u Pragu u pretežno protestantskom gradu posluže kao primjer vjerskog života. Bili su doista svijetli znak grada, vrsni propovjednici, a bili su prepoznatljivi i po svom uzornom zajedničkom redovničkom životu unatoč različitim nacionalnostima. Bili su pravo franjevačko međunarodno bratstvo. Bili su primjer drugima i željeli su pokazati da je suživot među protestantima i katolicima moguć. Širili su mir i dobro, ali ne dugo. Očito su po tom dobru ipak nekome bili „trn u oku”. Budući da su bili stranci, nitko ih nije mogao osuditi za nacionalizam. Na pokladni utorak, 15. veljače 1611. Godine, samostan je napalo oko 700 naoružanih osoba. Vrata crkve i samostana bila su zatvorena. Kad su provalili, prvo su upali u crkvu gdje su ubili dva franjevca svećenika. Jedan od njih, fra Juan Martinez, Španjolac, želio je sakriti Presveto na sigurno mjesto. Odsječena mu je desna ruka i odrubljena glava. U sakristiji crkve kao sakristan radio je redovnik imenom fra Giovanni Bodeo. Ni on nije izbjegao smrti. Jednog redovnika našli su kako moli u kapelici pa su i njega ubili. Tadašnji samostanski vikar fra Federico Bachstein pokušao je šestoricu mlade braće spasiti tako što ih je poslao na tavan samostana da se sakriju. No nakon nekog vremena pretresanja samostana, nasilnici nalaze stepenice koje vode na gornji kat samostana. Tako su na tavanu samostana pronašli samostanskog vikara i još nekoliko franjevaca te ih pobili. Tijela četvorice franjevaca bačena su s krova crkve na pločnik. U zvoniku crkve nalaze još trojicu redovnika koji su se tamo bili sakrili. Njih su sa zvonika bacilli u dvorište samostana. Samostan je zatim otuđen i devastiran, liturgijski predmeti uzeti, dokumenti uništeni, a oskvrnut je bio i grob jednog preminulog fratra. Jedini koji je izbjegao smrt, bio je gvardijan, koji je bio odsutan i tako izbjegao pokolj. Masakr – genocid koji je počinjen nad franjevcima do dan danas nije do kraja razriješen slučaj. Samostan je tada bio internacionalan, a među franjevcima mučenicima bilo je Čeha, dvojica Nijemaca, zatim četiri Talijana, te po jedan Francuz, Španjolac i Nizozemac. Prag je 1611. godine bio rezidencijski grad cara Rudolfa II. 80% stanovništva bilo je protestansko. Često je dolazilo do sukoba između protestanata i katolika, jer su protestanti napadali katolike koji su bili manjina, a širila se i mržnja prema Katoličkoj crkvi. Tako su svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici živjeli u strahu i stalnoj životnoj opasnosti. U to su se doba u Bohemiji širile razne protestantske sekte, neprijateljski raspoložene prema katolicima i prema katoličkoj Habsburškoj dinastiji. Mnoge katoličke crkve i samostani u Pragu često su bili na meti napada, pa su tako i bili pljačkani.
Ovi herojski redovnici koji su prolili mučeničku krv žele i nama danas poručiti: “Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju”. (Lk 6, 27) Ubijeni su iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Govori se da su ih pobili lokalni Luterani.
Četrnaest novih blaženika jesu: blaženi Federico Bachstein, vikar samostana, češkog podrijetla, ubijen u pedesetim godinama života; bl. Juan Martinez, Španjolac, franjevac – svećenik, ubijen u četrdesetim godinama života; bl. Simon, Francuz, franjevac – svećenik, ubijen u svojim tridesetim godinama; bl. Bartolome Dalmasoni, Talijan, franjevac – svećenik, bio zadužen za obnovu crkve i samostana; bl. Jeronimo Conde Ares, Talijan, đakon, ubijen u dvadeset i četvrtoj godini života; bl. Kaspar Daverio, Talijan, u dvadeset i sedmoj godini; bl. Jakov iz Augsburga, Nijemac, redovnik, u dvadesetoj godini; bl. Christofer Zelt, Nizozemac, redovnik, kuhar, u sedamdesetoj godini; bl. Ivan Didak, redovnik, u četrdesetoj godini; bl. Giovanni Bodeo, Talijan, redovnik, vrtlar, sakristan, u tridesetim godinama; bl. Emmanuel, Čeh, redovnik, u tridesetim godinama života; bl. Ivan, Čeh, novak, u osamnaestoj godini i bl. Antonio, Čeh, novak, ubijen u dvadesetoj godini života. Njihova su tijela pokopana nakon četiri dana u klaustru samostana, a kasnije u kapelici samostanske crkve gdje i danas počivaju. Proces beatifikacije, koji je započeo još u 17. stoljeću, u prošlosti je iz različitih razloga bio prekinut. U modernoj povijesti, obnovljen je na zahtjev biskupa 1992. godine. Ovo je prva beatifikacija uopće u Praškoj nadbiskupiji i u Godini vjere.
Post je objavljen 05.11.2012. u 15:33 sati.