Potaknuta nedavnim raspravama o novom Kaznenom zakonu koji stupa na snagu 2013. godine, naša suradnica u kolumni pod naslovom „Tajna koja oslobađa“ piše o Ispovjednoj tajni. Budući da je bilo pokušaja dokidanja njezine diskrecije, Tanja Popec koristi „popularnost Ispovjedne tajne“ kao priliku za malu katehezu o tom sakramentu na sažet i biblijski utemeljen način. Ujedno primjećuje kako nas „papa Benedikt XVI. u Godini vjere želi potaknuti na osobni susret s Bogom, a on se na najintimniji način događa upravo u znaku milosti opraštanja grijeha.“ Pritom dodaje: „U Ispovijedi je čovjek sam pred svojim Gospodinom na čije milosrđe uvelike računa, kao i na milost da se ne vraća više na stare putove grijeha i lutanja. Osobni susret koji se događa daleko od očiju javnosti istodobno oslobađa, liječi, podiže i usmjerava. A upravo je to način kako Bog djeluje.“

U ovoj kolumni naša suradnica odgovara na pitanje zašto vjernici u Ispovijedi grijehe govore svećeniku i zašto je uopće potreban svećenik? „Sakramentalna se Ispovijed ne može dogoditi nigdje druge, jedino u Crkvi. I samo je službenik Crkve ovlašten u Božje ime dati odrješenje od grijeha. Svećenik je u ovom slučaju samo posrednik između Boga i ljudi, preciznije rečeno, između Crkve i ljudi, jer Crkva slavi otajstvo Pomirenja koje joj je Bog povjerio za spasenje ljudi.“
Tanja se osvrće i na Ispovjednu tajnu koja oslobađa: „Crkva je oduvijek znala računati i s psihološkim elementom ljudskoga bića, te je Ispovijed zaštitila od očiju javnosti.“ Govori i o svećenicima koji, u ime Crkve, podjeljuju odrješenje: „Mnogi svećenici svjedoče da, po izlasku iz ispovjedaonice, više niti ne pamte što je tko govorio. Istina je da čuju potresne priče, duboke nedoumice, ponekad i grijehe sa zastrašujućim posljedicama. No, i oni računaju na Božju milost koja će ih osloboditi sjećanja na sadržaj naših ispovijedi, jer u protivnom, kako bi s tim živjeli? To je još jedna potvrda da je Ispovijed Božje, a ne samo ljudsko područje.“ Također dodaje: „Kako će Bog osloboditi dušu tereta grijeha ako njegovo priznanje ne prolazi preko naših usana? Ne zaboravimo pritom da i svećenik moli za milost kako bi bio pravi Božji službenik u ovoj tajni koja oslobađa, a ostaje samo Bogu poznata. Pogledamo li čisto ljudsko područje, moramo priznati da postoje tajne koje opterećuju, no Ispovjedna tajna za nas koji slavimo ovaj Sakrament, tajna je koja oslobađa, a upravo ta sloboda od grijeha Božja je najveća želja za svakoga čovjeka.“ Na kraju zaključuje: „Nije ovo sloboda od odgovornosti, već sloboda od grijeha, i to ne da bismo upadali u nove ili ponavljali stare, već da bismo živjeli blagoslov i milost najljepšeg Božjeg dara.“

Izvor: Laudato/tp