Svakog utorka oko 20.00 sati Radićeva ulica je malo življa. Više maladih nego inače uspinje se prema Kamenitim vratima. Ispuni se prolaz prema starom gradu, natiskamo se pod voltama, u klupama, na prilazima, osobito sa zapadne strane, okrenuti prema slici Majke Božje. Koju minutu iza 20.00 Alan najavi krunicu, zapale se svijeće, započne pjesma... i idućih 45 minuta nižu se Zdravomarije, pjesme i spontane molitve... neki prolaznici zastanu i zadrže se neko vrijeme, drugi tiho i na prstima prođu, neki od njih, vidljivo prvi nevješto i možda prvi put pokleknu pred Marijinim likom. Već nekoliko mjeseci ista priča, a opet, uvijek nova. Nova lica, nove radosti. Nove molitve. I svakog utorka tako: mladi na otvorenom mole krunicu, svakog utorka stotinjak mladih. Najteže je objasniti kako je sve počelo. Da to znamo, započeli bi to isto već na sto drugih mjesta. Ali zapravo ne znamo to ponoviti, jer je nekako sve samo od sebe počelo, u ovoj godini vjere. Zato zato rado dolazimo, molimo, predajem se, mir nalazimo, baš se radujući svakom novom utorku, zvuku violine i gitare, radosnom glasu pjesme, iskrenoj molitvi. Večeras će mladi donijeti i molitve iz Bazilke od prošloga petka. U petak su dolje molili za ljubav: da se prava ljubav dogodi. Izmoljene i ne izmoljene, večeras će biti gore, pred Majkom Božjom! I nove – koje u srcima donesu. Mislim da to trebaš vidjeti!
Post je objavljen 13.11.2012. u 09:41 sati.