Ovo nije zdravstveni članak visoko učenog psihologa ili liječnika, niti je ovo hagioterapijska lekcija, nego metaforičko razmišljanje koje ima za cilj svima nama nametnuti pitanje: U kojem je stanju moja duša?! Kroz presliku funkcioniranja našeg tijela, pokušat ću dočarati sliku onog nevidljivog dijela našeg bića – duše!

Naše tijelo sastoji se od različitih organa koji imaju različite funkcije, no koji je zapravo najbitniji? Postoje ljudi koji smatraju da je mozak najbitniji, no činjenica je da kada mozak prestane raditi, čovjek i dalje živi. Neki kažu da je najbitnije srce, ali ako bubrezi zataje, srce također umire i k tome, ako srce prestane raditi, lako njegov rad danas nadomjeste aparati! Ali bez bubrega nemoguć je rad srca jer bubrezi filtriraju sve tvari koje se unose u organizam i rade selekciju kako bi samo one najbolje tvari odlazile u krvotok prema srcu!

Danas često čujemo da je netko završio na dijalizi, da su mu bubrezi otkazali i da je umro… a što je s onim netjelesnim u nama? Što je s našim duhom i dušom? Postoje razne teorije o tome kako psiha utječe na tijelo i dušu, a tako i duša na psihu i tijelo! Pa ako danas već govorimo o sveopćoj krizi vrijednosti i povećanom broju depresivnih i suicidnih ljudi, onda možemo reći da je našem društvu, pa i svijetu potrebna hitna dijaliza duše! Ali kao i u svakoj bolesti, potrebna su tri koraka: dijagnostika, prevencije i liječenje!

Ako nešto treba dijagnosticirati, znači da treba prepoznati! Prepoznati i priznati da si na stazama groblja duša koje trče za sjenama u ovoj zemlji kao muhe bez glave; tražeći ugodu, tražeći lagodnost i sve ono što našu dušu osiromašuje i ispražnjava, sve ono što nije hrana za život… Kao i kod ovisnosti, potrebno je priznati pred sobom da trebaš promjenu u svom životu, a za to nam treba iskrenost i istinoljubivost, sloboda i želja za obraćenjem i promjenom!

Po pitanju prevencije, za našu dušu u Božjim očima nikad nije prekasno! Njenu glad i žeđ možemo utažiti molitvom, riječima upućenim Bogu ili šutnjom u prisutnosti Boga! Prevencija je sveta misa, ispovijed i hranjenje duše Tijelom Kristovim. U prevenciju mogu ući i dobra djela i plemenite misli! Sve to našu dušu čini sretnom, a ono što olakšava tu prevenciju je vjera! Ako postoji u nama tračak vjere u Boga, pa makar i dalekog, nedohvatljivog, sve ove stvari ne će nam biti apsurdne. Ovo je u biti najteži korak, jer i kad priznamo da smo suhi, jadni, zalutali, najčešće ostanemo na tome jer se sve u nama buni protiv promjene! Sve u nama želi ostati kako je, odnosno, sve što je zauzeto našom samodostatnosti, našoj sebičnosti, oholosti i površnošću, sve je buntovno i protivi se želji duše jer će tada nastati eksplozija u cijelom biću: bakterije će se morati povući, srce će se morati preobraziti kroz trpljenje i kušnje, a mozak će morati preokrenuti svoje misli i želje od onih pesimističnih i krivih ka optimističnim i plemenitim mislima i željama koje nukaju čovjeka na dobra djela. Ovo je teško, ali ne i nemoguće. Bitno je donijeti odluku i htjeti puninu života!

Klikni like i pridruži nam se:

Treći korak je liječenje ili kurativa J ! To je korak koji je potreban onima koji su duboko „zaglibili“ u svojim užitcima, željama, provodima, ispraznom načinu života i ranjenosti. Liječenje se sastoji od umiranja svemu onome što je dotada bilo bitno. Kao što liječnici kada transplantiraju neki organ, sruše cijeli imunološki sustav osobe kako bi tijelo prihvatilo novi dio, tako i s dušom postoji tretman potpune bespomoćnosti, bijede, jada i krivnje iz koje postoje dva izlaza: ili ćeš izabrati svjetlo ili ćeš izabrati tamu! To je sve što u tom stanju trebaš učiniti! Ako se prepustiš Bogu, zavapiš punim bićem za Njegovim milosrđem, pojuri svome Bogu u zagrljaj, potrči pred Presveti Oltarski Sakrament i osunčaj svoju dušu, vrati joj boju života, vrati joj život! Nakon toga, odi na ispovijed, svetu misu, pričesti se i nahrani, sada svoju gotovo zamrlu dušu, i odluči živjeti u ljubavi, miru, odluči da se ne ćeš dati zarobiti markama odjevnih predmeta, ljudima, stvarima, grijesima… i vidjet ćeš – oblit će te radost, osmijeh će se vratiti na tvoje lice, polet duše bit će nevjerojatan, a ti ćeš biti napokon sretan jer ćeš živjeti kao Božje dijete!

Sve ovo zvuči kao neka seansa, kao neki recept za sreću, no zapravo je sve ovo samo kratko razmišljanje kako bismo se uistinu zapitali kako živimo, zašto i za koga živimo, s kakvim željama i motivima i na kakav način! Stvoreni smo da budemo Božja djeca koja će počivati na krilu svoga Oca koji će nas podići u naručje kad god Ga nakon pada zazovemo! Takav je naš Bog koji nas je stvorio, koji nas ljubi i koji žeđa za nama!

s. Marija Pia Tadijanov

Izvor: bitno.net