Lee Jong-rak postavio je pred svoju kuću kutiju (Baby Box) u koju roditelji ostavljaju novorođenčad koju iz raznih razloga ne mogu odgajati. Tako je spasio mnoge živote neželjene djece.
Svake godine u glavnom gradu Južne Koreje Seoulu nekoliko stotina novorođenčadi biva ostavljeno na ulicama iz raznih razloga. Suočen s ovim poražavajućim i bolesnim fenomenom južnokorejski pastor Lee Jong-rak shvatio je kako mora nešto učiniti. I učinio je – napravio je Kutiju za bebe (Baby Box), kutiju u kojoj roditelji ostavljaju napuštenu djecu, fizički ili mentalno bolesnu ili jednostavno neželjenu.
Baby Box stoji u blizini njegove kuće, s natpisom “Ovdje možete ostaviti bebu” i unutrašnjošću koja je dovoljno topla i udobna da kratkotrajan boravak u njoj ne naškodi bebi. Kratkotrajan, jer čim netko ostavi bebu u kući pastora i njegove supruge Chun-ja zazvoni zvono. Odmah iz kuće izlazi netko i prenosi bebu u potpunu sigurnost.
Pastor kaže, a američki mediji su prenijeli, kako zapravo nije očekivao da će toliko majki i očeva odgovoriti na njegov poziv. Pogriješio je. U njegovu Baby Boxu ostavljaju se bebe u svako doba dana i noći. Ponekad, jako rijetko, dogodi se da upozna nekoga od roditelja.
“Došla mi je ta žena i rekla: Već sam pripremila otrov za sebe i dijete. Rekao sam joj: Ne čini to. Donesi ga k meni”, priča pastor.
Jedna majka je ostavila ovakvu poruku:
“Moje malo. Mami je tako žao. Žao mi je što moram donijeti takvu odluku. Sine! Nadam se da ćeš imati dobre roditelje i jako, jako mi je žao. Ne zaslužujem ništa reći. Žao mi je i volim te sine. Volim te više od svega. Ostavljam te ovdje jer ne znam tko je tvoj otac. Mislila sam napraviti nešto još gore, ali mislim da je ova kutija bolje rješenje za tebe. Zato sam odlučila ostaviti te tu. Sine, oprosti mi.”
Možemo li osuditi ovu ženu? Vjerojatno možemo. Ali, pastor i njegova ekipa zaokupljeni su nečim drugim. Spasiti život djeteta. Baby Box je alternativa napuštanju te djece, ili njihovu ranijem usmrćivanju dok su još u majčinoj utrobi. Ono čega se pastor sjetio već postoji desetljećima i u drugim državama – primjerice u katoličkoj Poljskoj. “Prozori života” mjesta su koja postoje pred katoličkima crkvama u praktički svakom većem gradu. Djeca ostavljena tamo potom se prebacuju u crkvene i državne ustanove koje ih zatim udomljavaju u obiteljima za posvojenje.
S djecom koja su zdrava, pastor napravi istu stvar. Ali, veliki broj djece koju je pastor primio su fizički hendikepirana. U kulturi koja beskrajno ističe fizičku savršenost, ova su djeca nepodnošljiv teret za neke roditelje. Ali, ne i za kršćanskog pastora koji je u svom domu napravio prihvatilište upravo za fizički bolesnu djecu. Njegov sin Eun Man rođen je kao težak slučaj cerebralne paralize. Liječnici su mu dali nekoliko mjeseci života. Unatoč takvim prognozama, Eun Man je i danas živ i njegovi roditelji se brinu o njemu, kao i o još tridesetak djece koju su prihvatili i koja žive u njihovu domu. Pastor danas priča da je rođenje njegova sina bio događaj koji je promijenio njegov život i učvrstio njegovu vjeru.
“Ta djeca nisu nepotrebna ovom svijetu. Bog nam ih je poslao sa svrhom”, rekao je pastor.
Prilažemo i trailer za film “Dropbox” o korejskom pastoru (nažalost, samo na engleskom jeziku). Autorica toga dokumentarca koji je pokupio brojne nagrade, Brian Ivie, obratila se na kršćanstvo dok ga je radila. Evo kako je opisala svoje obraćenje:
“Gledala sam tu djecu kako prolaze kroz Baby Box, za mene je to bio bljesak iz nebesa. Shvatila sam – baš kao što ta djeca imaju bolesno tijelo, ja imam bolesnu dušu. A Bog me i dalje voli. Vjera u Boga jedino je utočište za ljude koje se smatra neželjenima. Ovaj svijet toliko je opsjednut samopouzdanjem, samodostatnošću. A to je totalna iluzija da možemo biti dovoljni sami sebi. Samo nam Krist može dati tu sigurnost”, rekla je američka redateljica.
Izvor: http://www.bitno.net/vijesti/korejski-pastor-ne-zelite-svoju-bebu-ne-ubijajte-je-ne-ostavljajte-na-ulici-ja-cu-je-prihvatiti/
Post je objavljen 22.01.2014. u 12:33 sati.