U Rimu je od 3. do 10. kolovoza održana je 10. jubilarna Karmelijada. Karmelijada je godišnji susret Mladih Karmela BSI iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, karmelskih laika (laikića :-)) i simpatizera Karmela koje okupljaju i vode Sestre Karmelićanke Božanskog Srca Isusova (BSI). Ovogodišnji susret okupilo je 103 karmelska srca iz Zagreba, Hrvatskog Leskovca, Bibinja, Strmca, Splita, Punta, Gabela Polja, Slavonskog Broda, Belice, Požege i Siska. Uz sestre koje su povele mlade s nama je bio i naš duhovno – (avan)turistički vodič karmelićanin o. Dario Tokić. Po želji i daru Božje Providnosti ova jubilarna Karmelijada poklopila se i sa Godinom vjere te je donešena odluka da se održi upravo na izvorima vjere u Rimu. Osobito smo radosni što smo susreli novog papu Franju koji je na Angelusu i pozdravio karmelsku mladež iz Hrvatske!

Obasuti Božjom milošću

Susret je započeo uvodnim programom u zagrebačkom samostanu na Vrhovcu gdje je s. Maja Pavla Bašić uvela mlade u geslo Karmelijade: „U vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene!“ (Gal 2,20). Uz pomoć vrijednih animatora mladi su zatim na kreativan način podijeljeni u male skupine u kojima su se mogli bolje upoznati te izmijeniti razmišljanje o temi i iskustvo vjere. U Rimu su nas obiteljski dočekale i ugostile naše sestre u svom samostanu i hodočasničkom centru Monte Mario, a ključna karika za svu organizaciju i događaje u Rimu bila je s. Dijana Mlinarić. Posjetili smo i sestre u samostanu Rocca di Papa pored Rima koji čuva ostavštinu i uspomenu na utemeljiteljicu bl. Mariju Tereziju od sv. Josipa. Njezinu poruku i značenje boravka u Rimu za naš Karmel BSI prenijela nam je s. Anica Marija Cvitković. Teško je ukratko opisati bogatstvo i ljepotu susreta i svetih mjesta koja smo obilazili i na kojima smo molili u Rimu. Već sam spomen pokreće bujicu dojmova i milosti. Angelus s papom Franjom u srcu Crkve, slavlje Svete mise na grobu bl. Ivana Pavla II., molitva uz relikvije sv. Terezije Avilske, tolike crkve, katakombe i mjesta mučeništva prvih kršćana, ljepota Vječnoga grada, zatim iskustvo pustinje kod Padre Pija u San Giovanni Rotondu samo su dio našeg druženja. Bio je to doista hod vjere kojeg smo produbljivali kroz svakodnevno slavlje Svete mise, simboličan duhovni zadatak dana te euharistijsko klanjanje svake večeri. Naravno, nije nedostajalo niti trenutaka pjesme, igre, kviza i plesa koji također izgrađuju zajedništvo.

Težimo prema pravom Vječnom gradu!

Vjerni pratioc na putu bio je legendarni vodič „faithbook“ pripremljen za tu prigodu. Za kraj jedan poticaj s „profila“: „Hodočasteći u Vječni grad, prolazeći tragovima vjere svetaca i mučenika, neka se i horizonti naših života prošire dalje od ove zemlje – prema Nebu, jer nemamo ovdje trajnoga grada, nego onaj budući tražimo! Svjedoci vjere koji su članovi naših „grupa“ pokazuju nam da Život struji puno dublje ispod kože, ispod svega opipljivog, prolaznog i potrošnog... Iskusili su da je smiraj naših najdubljih čežnji i traženja u Bogu i On je vrijedan svake borbe! Zato nas sveti prijatelji i „događaji“ pozivaju da i mi budemo istinski prijatelji Prijatelja i nikada ne zaboravimo važno: U vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene! (Gal 2,20)

Karmelska mladež u Vječnom gradu

Mladi su podijelili i svoje dojmove s nama pa tako i Antonija iz Zagreba nije mogla sakriti svoje: „Ova 10 Karmelijada meni je prva i baš sam došla na jubilarnu u Godini vjere u Rim! Ne mogu opisat koliko mi je drago što sam dio karmelske ekipe. Na hodočašću mi je bilo prelijepo. Mislim da niti na jednom drugom putovanju ne bi imala tako bogat duhovni sadržaj. Posebno mi je bilo kad nas je papa Franjo pozdravio! Na Svetim stubama smo mogli osjetit barem dio Isusove patnje i muke koji je prošao za nas. U katakombama gdje su toliki sveci mučenici prolili krv da posvjedoče vjeru u Isusa. Kod padre Pija sam osjećala kako je bio veliki svetac i dublje sam ga upoznala preko priča koje smo čuli o njemu. Napisala sam mu i pismo. Svaku večer na Karmelijadi smo završili klanjanjem koje nam je pomoglo da bolje promislimo o svetim mjestima na kojima smo bili i o svome životu. Ova Karmelijada će mi uvijek ostati u srcu i nadam se da ću u životu moći nastaviti primjenjivati sve što sam započela u Rimu!“

Iva iz Bibinja je također prvi puta bila na Karmelijadi i evo što je rekla: „Ovo je bila moja prva Karmelijada i moram priznati da sam na put krenila malo bezvoljna, plašilo me kako će sve to ispasti i hoću li ja moći sve to izdržati. Prvi mi je dan bio najteži. Bila je to moja borba sa svim i svačim. U jednom sam trenu čak i pomislila što je ovo meni trebalo pa mogla sam sjediti ispod bora u hladu, brojiti valove i lizati sladoled. Međutim, Bog je i ovoga puta pokaza koliko je velik. Prvo je klanjanje ostavilo najviše traga na mene. Onako u tišini, predana Isusu, u meni se nešto probudilo. Suze su počele kliziti niz lice. Nisam imala pojma što se događa, pokrila sam glavu rukama da netko ne vidi kako plačem, bilo me sram. Nakon klanjanja, kada sam legla u krevet i počela razmišljati, shvatila sam da je to nešto najljepše što mi se dogodilo, bila sam nekako ispunjena. Nakon toga dana ništa mi više nije bilo teško... Puno smo toga vidjeli i prošlim, ali nekako su mi se najviše svidjele katakombe sv. Kalista, ne samo zbog niske temperature u njima već i zbog same priče o njihovoj namjeni. Isto tako, večernji je program bija jako bogat i zanimljiv. Svaki puta bi se pošteno umorila. Na povratku kući šalila sam se sa svojim prijateljima kako je ovo za mene bio pravi ''ljetni duhovno-kondicijski kamp''. Hvala svima na lijepom druženju i jedva čekam ponovni susret.“

Autor: s. Maja Pavla Bašić

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/U-vjeri-zivim.aspx