Iza mene je nekoliko prekrasnih dana (tjedan) na Modravama (4 - 11. 08.) Prekrasnim ih je učinilo nekoliko faktora: ambijent koji osobito u rano jutro i u predvečerje "govori" na poseban način; imanje vremena za primjećivanje detalja; divni mladi ljudi čije "ljepote" postaneš posebno svjestan u ovakvim prilikama; duboke ispovijedi ili iskreni razgovori; silna mladenačka kreativnost u izvornom izdanju bez posredovanja tehnike; zauzeti animatori - krhki u svojoj ljudskosti, a jaki u svojem raspoloženju da se stave drugima u službu; kolega svećenik s kojim sam proveo izuzetne su-radničke trenutke; mogućnost da dadneš od sebe ono što ti je Bog stavio na raspolaganje; jutarnje krunice i časoslov sa kolegom bogoslovom ili nekim od mladih koji bi se priključili; nekolicina bogoslova koji su se zatekli u grupi - tako prilagođeni, a toliko svoji; spontane, raspjevane mise; cjelodnevno klanjanje i svjedočki molitveni stav pred Presvetim jednog dijela mladih ... Obično mi stariji, mi svećenici mislimo da smo pozvani davati duhovne vježbe drugima: mladima ili odraslima, a meni su Modrave duhovne vježbe s mladima s naglaskom na "vježbe". Hvala svakom sudioniku za ovo preksrasno iskustvo uz veliku muku i žalost što moji mladi župljani, zbog ovog nesretnog turističkog (materijalističkog) mentaliteta ne mogu doživjeti jedno ovakvo okrepljujuće i inspirativno iskustvo.
Post je objavljen 16.08.2013. u 09:48 sati.