More se bora, kao i zemlja
More i proljeće podrhtava
zemlja se brazda, a more nabire
i čini se da svijet stari
da se rasipa, osipa, ljušti
jer bore su znak starosti

No upravo je suprotno
Rastakanje i nabiranje utrobe znak je skorog poroda
i drhtanje je tektonika rađanja

Ne nabire more samo sebe
to vjetar more nabire i navlači na nj bonacu

Ti živiš u mladoj starosti;
kao, valjda, veliki Tin.
Dvadeset i osam ti je godina
a čelo izbrazdano borama
kaža ishlapljela i isušena
kao ova zemlja dalmatinska i ovo more

Sutra je Cvitna nedilja
Netko bi rekao da si umoran od briga,
no upravo je ustanovljeno da silogizam treba usuprot navrnuti

Ne nabire more samo sebe
to vjetar zemlju i more nabire pa navlači na njih bonacu
I tvoje će se čelo, dakle, raspući
da bi se pod njim pokazala uljano glatka koža
novog Čovjeka

Uoči Cvjetnice 2011., rt Ovanj, Modrave
Marina Katinić*

* Marina Katinić bila je članica SKAC-a od 2003. do 2008. Pet je godina bila animatorica na Modravama (neki put i dio katehetskog tima), te je vodila i kreativne radionice u kampu. Jedno je vrijeme bila članica Izvršnog vijeća SKAC-a. Animirala je klanjanje, jedno vrijeme je vodila lectio divina susrete, pripremala je i animirala tečaj ignacijevske duhovnosti te je također pisala za Skacovu stranicu (rubrika "lectio divina" i još ponešto)