Inicijativa jednog američkog svećenika koji je preko društvenih mreža i usmenih poruka uspio istrgnuti iz smrti jedno dijete.

Nemoj abortirati to svoje dijete s Downovim sindromom, pronaći ću ti obitelji koja će ga biti spremna prihvatiti. To je ukratko bilo obećanje p. Thomasa Vandera Woudea. Ali sigurno nije očekivao da će odgovor na taj preuzeti zadatak obići svijet.

Sve je započelo prije otprilike deset dana kad je svećenik – na službi u župi Presvetog Trojstva u Gainesvillu, gradiću u Virginiji s 11 tisuća stanovnika – čuo jednu ženu, gotovo u šestom mjesecu trudnoće, kako govori da je otkrila da očekuje dijete zahvaćeno Downovim sindromom. Majka i otac su bili odlučni u tome da prekinu trudnoću, sve dok svećenik nije prešao prag njihovog doma i uspio „iskopati“ njihovo obećanje da će dijete biti rođeno, ukoliko on pronađe obitelj spremnu malenog usvojiti.

E-MAIL. Tako, iako je vremena bilo vrlo malo, p. Thomas je poslao mail jednoj maloj grupi školskih ustanova. Tako je, u nedjelju 7. srpnja, napisao na Facebooku: «Jedan par iz druge Države kontaktirao je jednu agenciju za usvajanje tražeći obitelji za nerođeno dijete s Downovim sindromom. Ako se sad ne pronađe jedan drugi par, odabrat će abortus. Ako želite usvojiti to dijete, molim kontaktirajte odmah p. V.W.». Potom je dodao: «Molimo u svakom slučaju sve da mole za to dijete i kako bi tom paru bila dana mudrost da spoznaju važnost ljudskog života i ne abortiraju taj prelijepi Božji dar».

TELEFON JE ZVONIO. Dan kasnije adresa njegove elektroničke pošte bila je zatrpana. «Došao sam u ured – pričao je – i telefon nije prestajao zvoniti. Na stotine ljudi je nazvalo». Tisuće e-mailova je stiglo iz Sjedinjenih Država, iz Velike Britanije, iz Portorica i zemalja Baneluxa. P. Thomas je bio prisiljen zatražiti pomoć četiri suradnika, zaposlivši jednog bogoslova koji je stigao u župu preko ljetnih mjeseci, kako bi se rješavao “promet pomoći”. «Nikad ne bih pomislio da ima toliko ljudi spremnih korjenito promijeniti vlastiti život iz ljubavi prema jednom djetetu», priznao je mladić. I Martha Drennan, jedna od djelatnica u župnom uredu, je izjavila da «nitko nije očekivao da će odgovor biti tako brz i veći od potrebnoga». To prije svega govori, dodala je žena, «kako se život ne mjeri prema učinku».

P. Thomas, je naprotiv prekorio samog sebe zbog svoje slabe vjere: «Iskreno bih vikao na sebe što nikad prije nisam učinio sličnu stvar; ovaj događaj govori o tome koliko je malo dovoljno da bismo bili sredstvo u Božjim rukama». Maleni je dobio raspoloživost devet stotina obitelji, od koji je par uzeo u razmatranje njih tri kao roditelja koji će posvojiti dijete.

Prijevod: Verica Kraš Villa
Izvor: Tempi.it