Ovih dana se često nađem u situaciji gdje moram objasniti kakav je to Marš na koji idem. Kad kažem da tjedan dana hodamo po Hrvatskoj, spavamo u vrećama, nismo sigurni gdje ćemo se i kako otuširati, a onda putujemo busom za Asiz, nerijetko nastaju nedoumice zašto ja na takvo nešto želim ići. Dobro, kažu, idete u Italiju, ali sve ovo prije?
Hod Franjevačke mladeži, popularno znan i kao Marš, jedan je od najdražih susreta Frame, ako ne i najdraži. Ove godine Framaši zagrebačkog područja će prehodati svoj XX. Hod, što znači da se ovakvi susreti održavaju od samih početaka Frame u Hrvatskoj. Svake godine dosad na Hod se išlo od 25. srpnja do 5. kolovoza. Iz godine u godinu mijenja se hrvatska ruta, ali ona talijanska ostaje ista. U Maršu sudjeluju Framaši iz čitave Hrvatske, njihovi duhovni asistenti te starija braća iz Franjevačkog svjetovnog reda koja se brinu da svi imamo što za jesti i piti. Rute Marša ovise o tome iz kojeg ste područnog bratstva Frame, pa tako Framaši iz zagrebačkog područja ove godine hodaju od Krapine do Varaždina.
Ono što bi se nazvalo težim dijelom Marša, samo hodanje, je dio u kojem se intenzivno pripremamo za blagdan svete Marije Anđeoske (Gospe od Anđela), kad u istoimenoj bazilici izmolimo potpuni oprost. No, o tome malo kasnije.
Radost u središtu
Što jednom Framašu znači Marš? Da, hodamo svaki dan pa u nekoliko dana prođemo i stotinjak kilometara, ali to zapravo nije tako naporno kako zvuči. Hoda se ujutro i kroz prijepodne te eventualno, ako je potrebno, u kasnijim popodnevnim satima. Na taj način se nastoje izbjeći najveće vrućine. Svaki dan započinje molitvom Jutarnje i nagovorom jednog od naših duhovnih asistenata. Molitva i promišljanje nas pripremi na ono što nas čeka kroz taj dan. Hod prolazi u druženju, upoznavanju drugih Framaša, razgovorima, promišljanjima o onome što čujemo i molitvi. Sve je to praćeno pjesmom i smijehom, jer radost je ipak zaštitni znak Framaša. Popodne je obično rezervirano za odmor i rad u grupama. U radu po grupama su Framaši iz različitih bratstava, kako bi se međusobno što bolje upoznali. Za vrijeme rada po grupama razgovara se o nekoj od tema predviđenih za taj dan. To nam je prilika da razmijenimo mišljenja, prokomentiramo to što smo pročitali ili čuli od naših duhovnih asistenata, razmislimo kako živimo i kako još bolje možemo živjeti našu vjeru, to je prilika da donesemo neke nove zaključke i stvorimo nove spoznaje. U radu po grupama se još bolje upoznamo i međusobno povežemo jer ipak provodimo jako puno vremena zajedno. Plodovi rada po grupama se kasnije predstave ostalima putem kakvog skeča, pjesme, crteža ili plenuma. Na taj način, one najzanimljivije zaključke podijelimo sa svima.
Uvečer svakoga dana slavimo Svetu misu. Prilika je to da se dodatno saberemo, da se nahranimo Božjom Riječi i samim Tijelom Kristovim. Sveta misa je okosnica dana, ono što nas ojačava iznutra i daje snagu za nove izazove. Samo hodanje, hodočašće, može se slobodno reći, svakako jest fizički zahtjevniji dio Marša. Naravno da je ponekad teško na jakom suncu ili ako se napravi žulj, ali kroz druženje, molitvu i pjesmu to se lako zaboravi. Ti su dani odlični za dobro upoznavanje drugih, ali i samih sebe. Za vrijeme tog prvog tjedna, upoznajemo i Lijepu našu. Gledajući ljepote naše domovine, možemo još samo više zahvaliti Bogu što smo rođeni upravo ovdje.
Potpuni oprost – vrhunac hodočašća
Hodanje, mise, ispovijed, nagovori i razgovori s našim duhovnim asistentima i s drugim Framašima su priprema za ono što nas čeka u Italiji. Drugoga dana kolovoza su, naime, Framaši u Asizu, pred bazlikom svete Marije Anđeoske. Tamo se nalaze i mnogobrojni hodočasnici iz drugih zemalja. Pred Bazilikom talijanski fratri i časne imaju koreografije koje su osmislili za kršćanske obrade popularnih pjesma. Svi plešu i pjevaju čim pohvataju talijanske stihove pjesama koje slave Gospodina. U Baziliku ulazimo držeći se za ruke, okruženi hodočasnicima koji nam se osmjehuju i bodre nas. Idemo po naš potpuni oprost. Unutar bazilike svete Marije Anđeoske nalazi se kapelica Porcijunkula, gdje je sveti Franjo izmolio potpuni oprost. Dogodilo se to tako da je sveti Franjo, uronjen u molitvu, u Porcijunkuli doživio viđenje. Nad oltarom je ugledao Krista, njemu s desna njegovu majku Mariju, okružene mnoštvom anđela. Upitali su ga što želi za spas duša, a Franjo je ponizno zamolio Gospodina da onima koji se pokaju, ispovjede i posjete Porcijunkulu udijeli potpuno oproštenje svih grijeha. Gospodin mu je odgovorio da je to velika stvar, ali da je Franjo dostojan i većih stvari te mu je uslišao molitvu. Franjo je jedino morao zatražiti istu stvar od tadašnjeg Svetog oca, što je i učinio i dobio. Danas vjernici mogu dobiti potpuni oprost od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako se ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu, te izmole Apostolsko vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetog Oca. Poseban je osjećaj kad se to može učiniti upravo na mjestu gdje je to izmolio sveti Franjo. Posebni su osjećaji u srcima prilikom ulaska u Baziliku i molitve u Porcijunkuli, a nakon izlaska iz Bazilike, miješaju se suze radosnice i smijeh.
Božić usred ljeta
Potpuni oprost u Porcijunkuli je predivan događaj i vrhunac hodočašća, ali ono ne staje tamo. Za vrijeme boravka u Italiji, Framaši posjećuju rodni grad svetog Franje, Asiz. Asiz je prekrasan gradić, sav u kamenu, a na spomene svetog Franje i svete Klare nailazi se na svakom koraku. U bazilici svetog Franje nalazi se i njegov grob. U Asizu je i bazilika svete Klare, gdje je njen grob, ali i križ svetog Damjana. Uz križ svetog Damjana vezano je još jedno viđenje svetog Franje. Moleći se pred tim križem, Franjo je čuo Gospodinov glas koji mu je rekao neka ide i popravi Njegovu crkvu koja se ruši. U Asizu se obiđe i Franjina rodna kuća te asiška katedrala, crkva svetog Rufina. Drugih dana obilaze se okolna mjesta, također značajna za život svetog Franje. To su Greccio, mjesto gdje je Franjo složio prve žive jaslice i tako pokrenuo tradiciju koja se i danas njeguje u čitavom svijetu. U Grecciu slavimo Božićnu misu – Framaši naprave žive jaslice, a nakon mise svi si česitamo Božić. Stoga Framaši znaju i kako izgleda Božić ljeti. Posjetimo i Fonte Colombo, gdje je Franjo u molitvi, sabranosti i postu, po Božjem nadahnuću, napisao Pravilo svojega reda, za kojeg je dobio i potvrdu Svetog Oca. Na kraju, posjetimo i goru La Verna, mjesto gdje je Franjo primio svete rane, moleći Gospodina da osjeti muku koju je i On osjetio.
Mladi kršćani nisu bajka
Teško je odrediti koji je dio hodočašća ljepši ili posebniji. Dio kad hodamo, družimo se i svjedočimo našu vjeru molitvom, pjesmom i radošću, poseban je jer nam pokazuje da možemo i nešto što nam se čini nemogućim ili barem teškim. Prilika je to i za evangelizaciju, kad možemo pokazati svima koji nas vide da mladi kršćani nisu bajka već da zbilja postoje i da s radošću ispovijedaju svoju vjeru. Žrtva hodanja nagrađena je poznanstvima s drugim mladima koji također slijede primjer svetog Franje, ali najviše potpunim oprostom. Ono što ostaje je zahvalnost za proživljeno i doživljeno, radost u prebiranju doživljenih uspomena, nova prijateljstva, ali i ljubavi. Učvrsti se osjećaj zajedništva i želja za služenjem našim bratstvima i župama, po uzoru na svetog Franju. Ostaje ono što smo putem naučili o Franji i Klari i povijesti franjevačkog reda, ali svakako i ono što smo naučili o samima sebi. S Marša se svojim svakodnevicama vraćamo sa snagom za autentičnije življenje naše vjere, ojačane vjere u našega Gospodina.
I tko onda ne bi htio ići na Marš ;)?
Autor: Mateja Marić
Izvor: http://pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/XX--Hod-Franjevacke-mladezi.aspx
Post je objavljen 25.07.2013. u 14:37 sati.