"Boćanje je za mene puno više od amaterizma. Sve treba raditi s voljom i za mene je to sport u kojem, unatoč invaliditetu i zahvaljujući treninzima, postižem dobre rezultate", kaže ovaj strastveni sportaš s cerebralnom paralizom.

Mihajlo Kovačić Mišo (33) rođen je kao nedonošće i dijagnosticirana mu je cerebralna paraliza. Nedonošće je nedonošeno dijete, novorođenče rođeno prije 37. tjedna majčine trudnoće, tj. unutar 259 dana trudnoće. Osnovna karakteristika uz manju porođajnu težinu i duljinu jest nezrelost djeteta.

"Živim u Dardi, mjesto u Baranji blizu Osijeka sa roditeljima i mlađim bratom. Završio sam osnovnu školu u Dardi i opću gimnaziju u Belom Manastiru. Sa osam godina odlazim na operaciju u Ljubljanu i nakon toga prolazim rahabilitaciju također u Ljubljani. Kao dječak 23 puta odlazim na Goljak u Zagrebu. Kroz moje djetinjstvo kontinuirano provodimo vježbe po Bobathu", priča Mihajlo.

Holistički pristup liječenju

Bobath koncept je pristup kojim se samim pregledom i procjenom pacijentova stanja nastalog uslijed lezije (oštećenja) centralnog živčanog sustava dobiva uvid u stanje mišićnog tonusa, reakcija balansa, kvalitetu aktivnosti dnevnog života te postojanja asociranih reakcija i kompenzacijskih aktivnosti Primjenjuje se u radu sa djecom i odraslima. Naglasak je na holističkom pristupu pacijentu i njegovim motoričkim i pratećim problemima, tehnika tretmana se bazira na podraživanju normalnih funkcionalnih pokreta koji su potrebni reedukaciju redovitih aktivnosti svakodnevnog života te je usmjerena na smanjenje spazama i rješavanju problema asociranih reakcija. Bobath koncept se primjenjuje u radu sa odraslima i neurorizičnom djecom, pri čemu je glavni cilj spriječiti daljnji razvoj poremećaja, bolesti ili oštećenja te popraviti stanje u kojem se dijete trenutno nalazi. Kod rada s djecom obavezno se provodi i edukacija roditelja čija uloga je velika u samom procesu rehabilitacije. Tretman je usmjeren u traženju rješenja za određene aspekte motoričkog ponašanja kojeg karakteriziraju neke aktivnosti koje smetaju uspješno provođenje. Uz aktivno sudjelovanje pacijenta, provodi se specifično rukom vođenje (handling) terapeuta, koje će se prilagoditi individualno pacijentu i postepeno usmjeravati u cilju postizanja optimalnijeg poboljšanja izvođenja dnevnih aktivnosti kao i participacije u društvu.

Biti isti a drugačiji

"Mislim da imam ispravan stav prema cerebralnoj paralizi koja je dio mene, to je stanje koje prilagođavam sebi koliko mogu. Ne želim se ja prilagoditi njoj. Živim u maloj sredini i išao sam u vrtić s ostalom djecom mojeg uzrasta. Bilo je to lijepo razdoblje u mome životu. Dolaskom u osnovnu školu dobro sam prihvaćen. Drugi razred osnovne škole bio sam u gipsu nakon operacije, pa mi je učiteljica dolazila u kuću i tako sam završio taj razred. Osnovna škola je za mene također lijepo, pozitivno iskustvo. U srednjoj školi sam imao sreću što je tri razreda opće gimnazije bilo u Dardi i mali broj učenika, tako da sam to razdoblje prošao bez problema. Četvrti razred opće gimnazije sam išao na konzultacije s profesorima, učio kod kuće i odlazio na polaganje predmeta. Cijelo moje obrazovanje sam usmeno odgovarao, zbog nemogućnosti pisanja. Jednom prilikom išao sam s bratom ulicom i netko je dobacio: "Vidi velike bebe.“ Reagirao sam i rekao bratu da zaustavi kolica kako bih toj osobi objasnio da ja nisam "velika beba“, da sam isti kao svi ljudi, samo što ne mogu hodati i zato sam u invalidskim kolicima. Nikada se nisam želio predati i dozvoliti da klonem duhom.

Boćanje kao sudbina

Godine 2002. uključujem se u boćanje za osobe sa invaliditetom. Tada u RH počinje razvoj boćanja za osobe s invaliditetom i osnivaju se prvi klubovi. Osniva se Hrvatski savez boćanja osoba s invaliditetom (HSBI), a ja postajem članom boćarskog kluba "Osječki osmijeh“ Osijek. Od kada se bavim boćanjem za osobe s invaliditetom u svojoj kategoriji osvajam odličja i pehare. Zahvaljujući boćanju upoznao sam Hrvatsku, ali i putovao u Mađarsku, Austriju, Sloveniju, Češku, Nizozemsku, Kanadu, Brazil i Portugal. Boćanje za osobe s invaliditetom ima potporu Hrvatskog Mihajlo na boćanjuMihajlo na boćanjuparaolimpijskog odbora i priznat je kao paraolimpijski sport. Na svjetskoj rang listi od 94 natjecatelja, trenutno sam na 44. mjestu.

Boćanje za osobe s invaliditetom je sport namijenjen osobama sa cerebralnom paralizom i mišićnom disrofijom. Da bi se osoba bavila boćanjem za osobe s invaliditetom mora biti u invalidskim kolicima te imati određeni stupanj tjelesnoga oštećenja i biti mentalno potpuno zdrav. Osobe se kategoriziraju u četiri kategorije ovisno o stupnju tjelesnoga oštećenja, od BC – 1 do BC – 4 kategorije. Igra se sastoji od četiri runde (po šest minuta po rundi u pojedinačnoj konkurenciji, a osam minuta u parovima). Teren za boćanje je 12,5x6 m. Komplet boća se sastoji od 6 crvenih, 6 plavih i jedne bijele boće. Cilj igre je sa bojnim boćama doći do bijele boće. Ja sam kategoriziran u BC – 3 kategoriju (za igru se koristim pomagalom za boćanje za osobe s invaliditetom). To je kosina kroz koju puštam boću na teren. U mojoj kategoriji imam asistenta koji je okrenut leđima te ne vidi igru na terenu do kraja runde.
U boćanju za osobe s invaliditetom pronašao sam sebe, a uz to sam nekoliko godina korisnik terapijskog jahanja u Udruzi "Mogu“ iz Osijeka. Boćanje je za mene puno više od amaterizma. Sve treba raditi s voljom i za mene je boćanje sport u kojem, unatoč invaliditetu i zahvaljujući treninzima, postižem dobre rezultate.

Piše: Božica Ravlić

Objavljeno 11.07.2013

Izvor: http://www.in-portal.hr/clanak/moja-prica-mihajlo-kovacic-miso