Kada trkači obično razgovaraju o treninzima, brojke koje se provlače su najčešće vezane uz tjednu ili mjesečnu kilometražu te intervalne treninge i brzine izvođenja istih te broj ponavljanja. Za mali napredak u rezultatskom smislu obično bude okrivljena premala mjesečna kilometraža, dok se o kvaliteti pojedinog treninga ne govori, a odmor kao dio treninga praktički ne spominje.
Dužine, intervali, tempo i… lezi, odmori, ne boj se
Žestoki trening i naporan rad se provlače kao misao vodilja do vrhunskog rezultata, a posebice iz zapadne kulture prožete protestantskom etikom te „work hard„ principom, što stoji za ostvarivanje vrhunskog rezultata.
Međutim i rekreativni trkači, a posebice trkači početnici s malo iskustva, usvajaju principe treninga vrhunskih trkača. Slično ljubiteljima automobilizma koji na cesti u svojoj „stjuniranoj“ Opel Corsi umisle da su Schumacher.
Posljedice su obično ozljede, pretreniranost, mali napredak, a tko to preživi, reći će zagovaratelji velikih dužina, postaje vrhunski trkač.
Ni oni nisu potpuno u krivu, međutim u cijeli trenažni proces, ma kakav on bio treba ukomponirati odmor. Odmor je dio treninga, moglo bi se reći i najvažniji dio treninga, kada tijelo prihvaća ono što se radilo na treningu.
Prisjetite se učenja pjesmica napamet u osnovnoj školi („kasni ćuk il’ netopir..željeznicu guta već daljina…“). Dan prije ste učili, učili i nekako su se još uvijek javljale greške pri ponavljanju, a slijedeći dan ujutro ste ju recitirali kao glumac HNK. Trening ponavljanja pamćenja je imao efekt tek nakon što se mozak odmorio i dublje pohranio i bolje organizirao informacije. Mišići, kardiovaskularni sustav i ostale tjelesne komponente potrebne za trčanje, ne razlikuju se od tog principa.
Tijelo stalno teži ravnoteži i prilagođavanju na nove situacije. Svaki trening je stres za tijelo i ono se prilagođava tom stresu na način da postaje jače te da bi kasnije moglo izdržati još veći stres tj. u ovom slučaju trening. Proces „jačanja“ se događa između 2 treninga tj. u fazi odmora te je zbog toga to jako bitan segment cijelog trenažnog procesa.
Više je manje i obrnuto…
Nedovoljno odmora između treninga će rezultirati time da se tijelo nikada neće dovoljno prilagoditi novim izazovima i doći će do onog kojeg neće moći savladati. Tada će treniranje rezultirati s ozljedom, sindromom pretreniranosti ili gubitkom motivacije.Naravno, postoji i obrnuti proces. Ako između 2 treninga ima previše odmora tada se efekti prijašnjeg treninga gube. (učenje pjesmice napamet u nedjelju, a odgovaranje za 7 dana, bez ponavljanja između).
Kako naći ravnotežu između previše i premalo treninga i odmora ovisi o individualnom pristupu. Svatko je poseban na svoj način i potrebno mu je više ili manje odmora, a do toga koliko je to vremena, obično se dolazi modelom pokušaja i pogrešaka. Vlastitih ili trenerskih.
Jedan trener je rekao: „Svi znaju kako jako trenirati, jedino što oni najbolji znaju na vrijeme stati i odmoriti“.
U većini slučajeva veći problem je previše treniranja. Naime, previše odmora se okrivljuje za mali napredak pa se to kompenzira sa povećanim brojem i intenzitetom treninga. Osim odmora od treninga, potrebno je odmoriti se i od utrka te je pohođenje istih iz vikenda u vikend također besmisleno, a pogotovo ako se svaka trči maksimalno.
Ovo su principi kojih bi se prvenstveno trebali držati početnici u trčanju, a koje nakon nekoliko istrčanih utrka ponese euforija i trkačka ovisnost te počinju pretjerivati.
Postoji više modela i mišljenja o tome kako i kada bi se trebalo ili ne stati na loptu. Možete ih do besvijesti slušati nakon lokalnih utrka ili treninga jer ispada da je svaki trkač jedan model. I to je u redu. Problem je što svatko misli da je on „jedini ispravni“ model. Jedan od takvih je i prikazan u prošlim izdanjima „Runners Worlda“ , a više o tome proučite na slijedećoj poveznici: www.runnersworld.com/running-tips/time-rest
Napisao: Pavao Vlahek
Izvor: http://www.trcanje.hr/odmor-kao-dio-trkackog-zivota/6176/
Post je objavljen 11.07.2013. u 14:51 sati.