Upoznajmo Don Bosca

Majka petsto nestašnih dječaka

Bio je 3. studenog 1846. Jesenski vjetar nosio je lišće i don Bosco krene u Torino. Nije bio više sam. Pratila ga je njegova majka Margareta (58 godina), koja je prihvatila da ide s njime da bude majka svim tim dječacima.
Dva su hodočasnika propješačila veliki put. Majka Margareta je u ruci nosila košaru, njihovo cijelo bogatstvo: nešto rublja i malo hrane.
Kada su bili nadomak Oratorija, ugleda ih svećenik prijatelj don Bosca i dođe ih pozdraviti. Bili su prašnjavi i umorni:
- Dobrodošao, dragi don Bosco. Kako zdravlje?
- Ozdravio sam, hvala.
- I gdje ćete živjeti sada?
- Ovdje, u kući Pinardi. Unajmio sam tri sobice. Dolazi i moja majka.
- Ali, kako ćete živjeti bez prihoda?
- Još ne znam. Ali Providnost će se već za to pobrinuti.
- Ti si uvijek isti. Nisi se promijenio – promrmlja dobar svećenik vrteći glavom.
Izvadi iz džepa sat i pruži ga don Boscu govoreći:
- Da sam barem bogat da vam mogu pomoći.
Margareta je prva ušla u svoju novu kuću: tu su tri prazne i jadne sobice s dva kreveta, dvije stolice i s tavom. Nasmije se na silu i kaže don Boscu:
- U Becchiju sam svaki dan morala praviti reda, čistiti namještaj i prati lonce. Ovdje mogu biti mirna…
Smijući se uhvate se posla. Don Bosco stavi na zid križ i sliku Gospe. Majka Margareta napravi krevete za spavanje. I majka i sin zajedno zapjevaju. Pjesma je išla ovako:
„Jao svijetu – ako nas čuje išta,
Mi smo stranci – ne posjedujemo ništa“…
Jedan dječak, Stjepan Castagno, čuo ih je, i vijest se proširila od usta do usta među mladima u Valdoccu:
- Don Bosco se vratio!

Izvor: Fejs Don Bosco.