Završila je petnaesta sezona Katoličke malonogometne lige. Najveće iznenađenje ove godine je ekipa župe Svete Obitelji, koja je osvojila titulu prvaka. U suradnji s Odjelom za pastoral sportaša uoči posljednjeg kola i napete završnice razgovarali smo s Mironom Perićem, jednim od igrača. Miron je student završnih godina na čak dva fakulteta, Ekonomskom i Agronomskom, te uz to vrlo aktivan u radu s mladima u župi Sv. Obitelji. Razgovarali smo s Mironom kako se kroz najvažniju sporednu stvar na svijetu može potaknuti mlade u vjeri. Pitali smo ga koliko je važno dobro igrati nogomet da bio dio ekipe koja igra KMNL i koliko su i u jednoj katoličkoj ligi važne pobjede. Kakva atmosfera vlada u stožeru osvajača lige i zašto je zaključak svega da je KMNL liga koja svijetli otkrijte u našem ovotjednom razgovoru.

Mirone, ekipa župe Sv. Obitelji pobjednik je ovogodišjeg KMNL-a. Koliko vam to znači?

Pohvalio bih sve svoje dečke na njihovom trudu i upornosti. To nam je neka nagrada od Gospodina za sve što smo uložili.

Jesu li pobjede važne i u katoličkoj ligi?

Važne jesu, ali nisu najvažnije. Često kad pobjediš se uzoholiš. I ja pomislim kako sam važan, kako mene svi gledaju, kako će možda neke cure gledati. Šalim se malo. Važne su jer su posljedica truda i rada i daju ti onu neku puninu i unutarnje ispunjenje.

Jeste li očekivali ovakav ishod na početku sezone?
Ovo je prva godina kada nismo očekivali ništa. Prijašnjih godina smo uvijek mislili da ćemo biti među prvima, a nikada nismo bili. Ove godine smo igrali iz utakmice u utakmicu, poštivali svakog protivnika i pobjede su dolazile.

Svake subote ste tu. Je li se bilo teško motivirati?

Nije sada kada smo prvi. Prije sam ja morao zvati okolo, a sada svi zovu mene i pitaju kad igramo.

Što za tebe znači biti dio KMNL-a i predstavljati svoju župu u ligi?

Pronašao sam dublji smisao nogometa, a to je da povezuje ljude. Mi se kroz ovakve aktivnosti u zajedništvu koje stvaramo mijenjamo, međusobno se poštujemo i volimo i radimo jedan drugome na zadovoljstvo i to me raduje. Veseli me i što svake godine dođu i neki novi dečki koji možda nisu toliko u vjeri, ali kroz ovakve aktivnosti vide koliko kršćanin može biti radostan i kod njih kroz nogomet bacamo sjeme vjere.

Koliko je važno dobro igrati nogomet da bio dio ekipe koja igra KMNL?

Ima jedna slika koja je meni jako puno progovorila. Ovdje dolaze i dečki koji možda ne znaju najbolje igrati nogomet, a i oni koji su u tome bolji. Po nekom pravilu bi trebali igrati oni najbolji, ali ne i ovdje. Mi se trudimo da svi igraju. Kod nas jedan dečko igra malo lošije, ali je jako važan dio ekipe. Kad je neka napetija situacija on kaže: „Dečki samo vi igrajte. Meni nije problem stajati sa strane, ako treba i cijelu utakmicu.“ Meni je to nešto predivno i mislim da Gospodin upravo takve nagradi. U jednoj jako važnoj utakmici je on ušao na minutu i zabio gol. Tu smo utakmicu pobjedili s 1:0. On je bio toliko radostan. Kada vidim tako nešto onda sve ovo nekako ima smisla. Nije važno kako i koliko igraš, važno je da si tu.

Po čemu je KMNL poseban i drugačiji?

U današnje vrijeme kroz sve ono svjetovno je teško biti inovativan, ali nogomet koji je najvažnija sporedna stvar na svijetu dobro koristi. KMNL je pokretač svega, aktivnost koja mlade može privući na nedjeljnu misu ili hodočašća. Nisu tu svi dečki sveti, ali vidimo primjer jedan u drugome, učimo se suživotu. Igrao sam dosta liga i mogu reći da je KMNL stvarno drugačiji. Tamo se ne pazi na jezik, puno je lošija atmosfera. Viču jedan na drugoga, psuju kada netko promaši i to jako utječe na osobu. Dok ovdje, vidjela si i sama, toga nema. Tu se međusobno podržavamo i bodrimo. KMNL svijetli među ostalim ligama.

I za kraj - ekipa župe Sv. Obitelji idući tjedan putuje na nacionalnu završnicu KMNL-a u Šibenik. Imate li neka očekivanja?

Očekujem prvo vidjeti grad jer nikada nisam bio u Šibeniku. Čuo sam da imaju jako dobre igrače, reprezentativce, za razliku od nas koji smo amateri. Ništa, igrat ćemo opet utakmicu po utakmicu i to je to. Najvažnije je zapravo da se kao zajednica još više zbližimo i upoznamo, da rastemo u duhu i vjeri. Ako uz to dođe i neki rezultat, nećemo se buniti.
Autor: Ivana Tomas