U požaru u poljskom gradu Jastrzebie Zdroj Ruptawa poginula je Joanna i njezino četvoro djece. Suprug Dariusz je na pogrebu uputio poruku zahvale, snažno svjedočanstvo vjere u životnoj tragediji.

To je bila tragedija kakva se ne pamti u Poljskoj. Majka i njezino četvoro djece poginuli su nakon požara koji je izbio u njihovoj kući u gradu Jastrzebiu Zdroju Ruptawi. Vatrena stihija poharala je njihov dom u petak navečer, 10. svibnja. Na licu mjesta preminula je Justyna (17), a Agnieszka (4) na putu do bolnice. Iduću noć, u subotu, u bolnici su preminuli mama Joanna (40) i sin Marcin (10). Dva dana kasnije, u utorak, preminula je 13-godišnja Malgosia. Požar je preživio 16-ogodišnji Wojciech koji je pozvao vatrogasce i otac Dariusz koji je radio noćnu smjenu. Vatrogasci su utvrdili kako je uzrokom požara bila neugašena pegla.

Kako je napisao poljski katolički tjednik Gosc Niedzielny, cijela obitelj bili su praktični i predani katolici. Dariusz i Joanna bili su aktivnim članovima zajednice Pokreta Svijetlo-Život kojeg je u 1950-im utemeljio o. Franciszek Blachnicki, kojeg su 1987. otrovali članovi komunističke tajne službe. Djeca su također bila aktivnim članovima zajednica i ministrirali su u Crkvi. Nedavno su imali požar u kući, ali je tada prošlo bez žrtava jer ih nije bilo doma. Također, Dariusz je nedavno imao nesreću na poslu u kojoj je izgubio jagodice prstiju.

Pogreb koji se dogodio u prošlu subotu okupio je veliki broj ljudi, prevelik da bi svi mogli stati u crkvu. Pogrebni obred predvodio je nadbiskup Wiktor Skworc, metropolit Katowica.

„Na ovakvu obiteljsku tragediju ne može se gledati drugačije nego očima vjere. Svaki drugi pogled ne pomaže, svaki drugi pogled ne može izdržati“, rekao je metropolit.

Na kraju pogreba župnik je pročitao poruku zahvale koju su uputili Dariusz i njegov sin Wojtek. Poruka je izazvala burnu emotivnu reakciju u crkvi, jecaje i suze. Gosc Niedzielny objavio ju je u cijelosti, sada to čini i Bitno.net. Riječ je o snažnom svjedočanstvu čovjeka koji u nevjerojatnoj životnoj tragediji i dalje poklanja svoju vjeru i zahvalnost svojemu Bogu.

„Hvala!

Kada je sve to počelo, u petak 10. svibnja, dnevno evanđelje bilo je: Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati.

Taj dan su nas napustili Justyna i Agnieszka.

Potom je došla subota, a Evanđelje je toga dana oglašavalo: Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.

Tada si otišla ti, Joanno i Marcine. Bilo je to noć prije Uznesenja Kristova.

14. svibnja, u utorak, evanđelist Ivan je pisao: Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.

Tada je otišla Malgosia.

Zahvaljujemo Bogu i sebi što nas je učinio sposobnim voljeti. Za to što se prije nekoliko godina stidljivi momak zaljubio u lijepu djevojku. A Gospodin nas je u svojoj milosti blagoslovio i učinio od naših života jedan veliki susret s ljubavlju.

Zahvaljujemo za to što nam je dopustio stvoriti dom koji je bio izgrađen na temeljima uzajamnog pomaganja. Dom gdje si ti, ženo moja, uvijek topla, osjećajna i lijepa, bila njegovim ukrasom i osloncem na koji sam se ja, ponekad potresen ludilom života, mogao osloniti, položiti glavu na tvoje rame i pronaći utjehu.

Zahvaljujemo za to što je naša ljubav bila plodna. Darovana su nam prekrasna djeca i ono što je lijepo jest da unatoč svim obavezama nismo izgubili onu zaljubljenost iz naših mladih dana. Zahvaljujemo za prelijepe, samostalne i mudre djevojke, takve kao što si ti Joanno, zahvaljujemo za Justynu, Malgosiu i Agnieszku. Zahvaljujemo za sinove, Marcina i Wojciecha. Osjećali smo se voljeni i uspjeli smo taj osjećaj prenijeti na djecu.

Zahvaljujemo si za obiteljske rituale, zajednička jutra koja su mirisala na kavu i tople kolače, večeri na omiljenoj klupi, gdje smo bili sretni jer smo bili zajedno i promatrali omiljeno cvijeće koje si ti posadila.

Zahvaljujemo roditeljima za dar života i što su nas odgajali u sigurnosti da je vjera glavnim imperativom ljudskog djelovanja, jedinom sigurnošću u ovom kompliciranom svijetu.

Zahvaljujemo našoj djeci za to što nam je kroz milost Božju bilo dano da ne budemo osamljenima na tom svijetu.

Zahvaljujemo odgojiteljima, učiteljima, katehetama, profesorima, svećenicima, svima koji su nam pomogli postati čovjekom u punom značenju te riječi. Zahvaljujemo našim prijateljima. Joanno, Justyno, Malgosio, Marcine, Agnieszko, oni su tu sada sa nama, štite nas i okružuju svojom molitvom, a mene i Wojteka, neutješene u boli, vodili su ovih dana kroz posebnu duhovnu obnovu.

A kada se sve ovo završi – u ljudskom smislu – današnje Evanđelje glasi: „Ti kreni za mnom“. I krenuli ste za Gospodinom, kako bi sudjelovali u Njegovoj radosti. Danas je dan pred Duhove. Zahvaljujemo Bogu za dar Njegove Riječi, koja je za nas, kojima nedostajete, izvor nade.“

Izbor: bitno.net