Počeli ste se baviti trčanjem i to vam je totalno super? Fenomenalno se osjećate, jedva čekate sljedeći trening i 100% ste unutra, fizički i mentalno? Ne brinite, proći će vas. Kad početni entuzijazam prođe, treba se uhvatiti u koštac s manjkom motivacije, nedostatkom vremena i ostalim teškoćama koje nam život podmeće pod tenisice ne bi li nam sabotirao perspektivnu karijeru trkača rekreativca.
Prvih nekoliko mjeseci sve je bilo idilično, ali odjednom vaša standardna ruta za trčanje djeluje interesantno kao posjet punici. Dekica je teška kao armirani beton, na televiziji je baš nešto zanimljivo. Nekad ste trčali i kada su padale sjekire, a sada ako nije 20°C, 60% vlage i 1012 hPa, bez vjetra i s mjesecom u prvoj četvrtini, nema se smisla mučiti u neljudskim vremenskim uvjetima. A tek slobodno vrijeme? Raniji odlazak na posao da se izbjegne jutarnja špica, pa po dijete u vrtić, onda se mora malo doći k sebi i popiti kavu, naravno nakon ručka jer cijeli dan niste stigli jesti pa vam treba bar 4 sata da vas ne pokosi infarkt zbog trčanja prebrzo nakon jela, a onda je već večer, umorni ste i tako u krug… Trčanje je nemoguća misija i nije vam jasno kako ste uspijevali prvih par mjeseci. Ako ste se prepoznali u ovom tekstu i baš ste se krenuli baciti s mosta jer život više nema smisla, pričekajte malo jer imam par savjeta za vas.
Dakle, kako redovito trčati i istovremeno biti žena/majka/kraljica (ili isto to ali “nježnijeg” spola)? Jednostavno, napravite ono što ljudska vrsta radi već stotinama tisuća godina i zahvaljujući čemu je numero uno na trećem kamenčiću od sunca. Prilagodite se. Najjednostavniji način da to napravite je da vam tenisice postanu prijevozno sredstvo. Trčanje na posao i/ili s posla je najpraktičniji način da trčite ako nemate vremena. Morate ići na posao. Želite trčati. Spojite to dvoje i – BAM! Došli ste doma s posla, trening je gotov i ostatak dana leži pred vama slobodan k’o ptica jer već imate tri, pet, deset ili više kilometara u nogama. Naravno, ta metoda traži malo snalažljivosti. Ako vam je posao predaleko, dio puta idite javnim prijevozom. Donesite si čistu odjeću i ostalo na posao unaprijed tako da nosite samo najnužnije sa sobom dok trčite. Ako se jako znojite, trčite samo doma s posla. Uglavnom, snađite se. I ne brinite se za to što vas kolege smatraju čudakom. Tako je to sa svim genijalcima koji su ispred svog vremena. Ne, ozbiljno, ustrajte u svome čudaštvu i s vremenom ćete zadobiti njihovo poštovanje. Isto vrijedi za sve kratke odlaske iz kuće. Trčite u trgovinu, na poštu, na kavu s prijateljima, dok šetate psa i u ostalih milijun osamsto pedeset i dvije prikladne situacije.
Ako trčanje na posao i kao prijevozno sredstvo nije za vas jer vaša radna okolina to ne prihvaća najbolje, ili želite trenirati po strogo strukturiranom planu i programu, ili imate neki drugi razlog zbog kojeg vam to ne odgovara i dalje postoji dosta načina da vam trčanje bude dio života, a ne teret. Za početak, možete upisati školu trčanja. U Zagrebu ove sezone škole trčanja niču kao gljive poslije kiše. Škola trčanja vam pruža sve potrebno – vodstvo u obliku kvalitetnih trenera, grupu za trčanje, fleksibilnost jer na trening možete doći primjerice ponedjeljak ili utorak, srijedu ili četvrtak, i subotu, a ako ipak neki trening propustite, možete ga odraditi sami jer plan i program imate. Ako škola trčanja nije za vas možda i tim bolje, jer dobivate na fleksibilnosti. Naravno, trebate više discipline jer nemate trening u fiksno vrijeme, niti trenera koji vas vodi, a bome niti društva da vas povuče u teškim trenucima. Isplanirajte si treninge tjedan dana unaprijed tako da vam se ne desi da se u jedanaest sati navečer sjetite da ste danas trebali odraditi trening. Odaberite rutu za trčanje najbližu mjestu gdje živite tako da ne gubite vrijeme na put do mjesta gdje trčite (pazite ovaj izraz, mjesto gdje trčite – tko još trči na mjestu?). Ustanite ranije i trčite ili trčite prije spavanja kada su ulice puste. Zamolite partnera da provede sat vremena sam s djecom, a sutra mu vi uzvratite uslugu. Ponekad budite i sebični. Da, nećete zajedno pogledati novu epizodu omiljene serije ili raditi druge obiteljske aktivnosti, ali ćete se vratiti kući zadovoljni jer ste mogli trčati i biti ćete zahvalni na tom vremenu. Vaši ukućani će također biti zadovoljni s vama, jer bolje da ste dobre volje iako ste propustili neku zajedničku aktivnost, nego da to radite čangrizavo i preko volje. Naravno, sve napisano pada u vodu ako vam siva tvar među ušima ne proizvodi adekvatnu količinu motivacije.
Motivacija je čudna stvar. Zbilja, zašto uopće trčati? Imamo krov nad glavom, hrane u frižideru, djeca su nam sita i zdrava. Ne postoji niti jedan logični argument zašto bi ustali s kauča i oderali 10 km. Ljudi, pa to je trošenje teško stečenih kalorija uzalud! Majka priroda to gleda na taj način. No, majka priroda nije zamislila da po cijele dane sjedimo i ležimo i trpamo u sebe hranu koja je katastrofalne kvalitete (iako beskrajno slasna). Zato se moramo baviti nečim da bi bili zdravi, a najprirodniji oblik tog nečeg je trčanje. To nam dođe skoro kao osobna higijena. Postoji mnogo načina da održite motivaciju: postavite si kratkoročne i dugoročne ciljeve, nagradite se čokoladom, kupite si nove tenisice itd… Ali ma koliko se trudili, doći će se period kada vam se neće trčati. Vi ćete biti preumorni, djeca će biti prezahtjevna, dan će biti pretežak ili će ispod dekice biti preudobno. Pasti će snijeg ili kiša. Biti će vruće. Oteti će vas izvanzemaljci… Ponekad jednostavno ne ide. U takvim situacijama – suck it up. Prisilite se na taj prvi korak. Kada ga napravite, sve će krenuti samo od sebe i na kraju ćete se osjećati dobro jer ste odradili trening usprkos poteškoćama. Taj prvi korak je najteži, krenuti, ali to je samo jedan mali koračić. Mogu vas tapšati po glavici i govoriti kako ste super i kako trčanje nije ništa strašno, ali činjenica je da je ponekad teško trčati. Ne postoji čarobni štapić koji će odagnati manjak motivacije. Jedini način je da nađete snagu u sebi, stisnete zube i izdržite. Mali glas u vašoj glavi koji vam šapće „teško mi je“, „kol’ko još ima“, „zašto baš danas“, „ja ne bi“, „meni se kaka“ će svaki put kada ga ignorirate biti sve tiši i tiši, i kada se po stoti puta prisilite da trčite iako vam se ne da, taj mali glas će nestati. Prije nego što podlegnete iskušenju i ostanete pod toplom dekicom, pred novom epizodom omiljene serije i dođete u predinfarktno stanje jer je na tržište došao novi čips s okusom čvaraka, majoneze i kiselog zelja, postavite si par pitanja. Želim li biti trom i debeo? Želim li biti lijen i izvan forme? Želim li da me tuljani u zoo-u gledaju kako davno izgubljenog brata? Ako je odgovor da, u redu. Kako preko bare kažu – it’s a free country. Nije sve za svakog, pa tako ni biti zdrav i u formi. Ipak, ako vam se od tih pitanja stegne srce i zasuze oči, vežite tenisice i pola sata radite nešto dobro za sebe. Trčanje nije teško, trčanje je uživancija. Čak i usred zime, u dubokom snijegu ili po kiši i vjetru.
Uživajte u trčanju.
Piše: Ivan Bublić
Izvor: trčanje.hr
Post je objavljen 16.05.2013. u 13:45 sati.