Hrvatska je mlada država, taman otprilike koliko i mi. Mi smo odrasli zajedno, Hrvatska je naša ekipa. Oni koji je sada drže taocem svojih interesa, ne doživljavaju je tako, nego je iskorištavaju kao neželjeno dijete. Ne mogu je oni voljeti kao mi. Oni su opterećeni nekom drugom državom, a mi za drugu ne znamo. Hrvatska je jedino što imamo.

U organizaciji Koordinacije studentskih zavičajnih udruga Sveučilišta u Zagrebu, a na inicijativu Udruge zagorskih studenata, u nedjelju, 12. svibnja, održano je treće po redu hodočašće u svetište Majke Božje Bistričke. Misno slavlje, koje je okupilo osamstotinjak studenata i vjernika, predvodio je zagrebački nadbiskup i kardinal, msgr. Josip Bozanić. Studentima su podršku svojim prisutstvom dali i nedavno oslobođeni general Hrvatske vojske Mladen Markač, novinarka Karolina Vidović-Krišto, glazbenik Marko Perković Thompson te brojni uzvanici iz kulturnog, znanstvenog i vjerskoga života.
Bozanić se u svojoj propovijedi osvrnuo i na provođenje referenduma kojega provodi organizacija 'U ime obitelji' pa je u sklopu toga mlade pozvao na čuvanje tradicijskih vrednota i vlastitog identiteta.

- Mi jesmo pozvani izvršiti određeni zadatak na ovome svijetu. Često se kršćane usmjerava da gledaju prema nebu i ne petljaju se u ono što je na zemlji. Ipak, to nije kršćansko poslanje. Mi smo pozvani učiniti nešto dobroga i lijepog na ovoj zemlji jer imamo Njegovog Duha, istaknuo je kardinal Bozanić.

- Danas, kada se sve želi prikazati kroz novac, uspjeh, prividnu slobodu i često kroz pogrešna gledanja na osobna prava, došli smo se ovdje moliti, veseliti, ostvariti zajedništvo te pokazati primjerom svima kako nam je sve najvažnije darovano od Boga i to besplatno - počevši od života, vjere, domovine, roditelja, braće i sestara, prijatelja pa do mogućnosti da ljubav uzvraćamo ljubavlju", poručio je okupljenima Josip Kramarić, predsjednik Udruge zagorskih studenata - ujedno inicijator ovog projekta.

Zanimalo nas je i kako razmišljaju mladi koji su prisustvovali hodočašću te smo o tim razmišljanjima popričali s Josipom Kramarićem, studentom Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednikom Udruge zagorskih studenata, inicijatorom studentskog hodočašća u Mariju Bistricu.

Zašto mladi danas idu na hodočašća? Mediji kažu da su vjera i kršćanstvo prevaziđeni u današnjem modernom svijetu, pa me zanima šta mlade potiče da odu na jedno ovakvo hodočašće?

Živimo u svijetu u kojem nas mediji bombardiraju raznoraznim informacijama iz dana u dan. Većinom su te informacije plitke i potiču u ljudima niske strasti. Naravno informacije imaju velik utjecaj na nas mlade jer utječu na naš svakodnevni život i tjeraju nas da se bavimo tuđim problemima, a u međuvremenu nam skreću pozornost s bitnih stvari poput domovine, obitelji, ljubavi i vjere. U tom metežu informacija gubimo unutarnji mir te nam je potreban jedan povratak na čvrsto tlo. Mislim da mlade upravo potreba za unutarnjim mirom vodi na jedno takvo hodočašće. Jer jedino na takvom mjestu se možemo u potpunosti posvetiti pravim ljudskim vrijednostima. I ne samo na hodočašću, još na mnogim stvarima se vidi da mladi traže mir, ali naravno da potraga za mirom nije interesantna medijima kao neki neredi u ljubavnom životu neke beznačajne instant zvijezde.

Koji je stav današnjih mladih prema vrijednostima koje dominiraju našim društvom?

Mediji plitkim informacijama ubijaju potrebu za drugačijim vrijednostima i današnjim mladima je ispran mozak glupostima i onda im je lako zamutiti um lažnim vrijednostima. Svi načelno obitelj stavljaju na prvo mjesto, ali čim u jednadžbu vrijednosti uključimo materijalno, sustav vrijednosti se poljulja i stvari se mijenjaju. Stvari koje ruše sustav vrijednosti društva su nas dovele do toga da je normalno prolongirati ulazak u brak i stvaranje obitelji, a razlozi su najčešće materijalne i ekonomske prirode.

Moderan život je srušio tradicionalne vrijednosti i stvorio generacije i generacije robova koji su ovisni o samo jednoj stvari, novcu i svemu što se s njim može kupiti. Mišljenja mladih koji žive u tom svijetu su podijeljena, jedna strana prihvaća moderan stil života i postaju robovi stjecanja i imanja, a drugi dio se bori i pokušava očuvati tradicionalne vrijednosti. Čovječanstvo je u ovih par tisuća godina napredovalo, ali izgleda da su ipak pradavni narodi znali nešto što je većina nas, čini se, zaboravila. Oni prije nas su imali puno manje od nas, ali su tretirali obitelj kao temelj i napredovali su. Čovječanstvo se duhovno uzdizalo, doživljavalo duhovnu evoluciju. Sad imamo najviše u povijesti, a nazadujemo duhovno, reklo bi se čak da duhovno i moralno propadamo. Razlozi za to su rušenje temeljnih vrijednosti i povratak čovječanstva na put uspjeha će se dogoditi kad se te temeljne vrijednosti ponovno ukomponiraju u razvoj i kad one budu putokaz, a ne nešto protiv čega se većina modernog svijeta danas bori.

Šta je važnije, imati ili biti?

Važnije je biti, jer to je ono što nas definira i čini ljudskim. Moderan čovjek nema vremena za „biti“, on mora „imati“ pa se i ravna prema tome. Cijeli sustav je dizajniran tako da tjera čovjeka da skuplja i teži k imanju stvari, dok „više vrijednosti“ nestaju. Umjesto da se posveti više vremena samom sebi čovjek mora biti rob nekom modernom robovlasniku koji ga iskorištava i tjera da potisne tradicionalne vrijednosti. Ne trebamo težiti da imamo više, nego da budemo više.

Što mislite o današnjoj političkoj sceni, koja stranka artikulira vrijednosti mladog čovjeka koji ide na hodočašća i smatra se religioznim?

Mislim da je današnja politička scena, ponajprije vladajući, prepuna klaunova kojima još samo fali šator, jer cirkus već imamo. Nevjerojatno je koliko oni misle da je narod slijep i da ne shvaća da nas uništavaju svojim postupcima. Ljevica otvoreno radi protiv tradicionalnih vrijednosti, ulazi u konflikte s Crkvom i nastoji sve ostale prikazati zaostalima. Oni su razlog što mladi danas u ovoj teškoj situaciji odlaze iz zemlje.

Što mislite o iseljavanju mladih? Zašto mladi odlaze?

Mladi odlaze zbog postupaka aktualne vlasti koja širi beznađe, ne vjeruju da postoji bolja budućnost za njih te idu doslovno trbuhom za kruhom u inozemstvo. U povijesti se to dogodilo već par puta, sramotno je to da vladajući nisu ništa naučili iz toga i da ne shvaćaju da na nama svijet ostaje. Strašno je da nisu svjesni relacije da smo mi potrebni njima, a ne oni nama. Govoriti mladima da odu, stvarati im uvjete za odlazak je svakom razumnom ludost, jer ostajati bez mladosti je najgore što se jednom narodu može dogoditi.

Da li mladi vjeruju u Hrvatsku, da li imaju povjerenja da će ona postati ono za što su toliki položili živote?

Mladi unatoč svemu vjeruju u Hrvatsku i nadaju se da će se stvari promijeniti. Jer vjeru i nadu u bolje sutra nam nitko ne može oduzeti, niti ćemo mi dopustiti da si itko daje za pravo da nam oduzme ono što nam pripada. Hrvatska je mlada država, taman otprilike koliko i mi. Mi smo odrasli zajedno, Hrvatska je naša ekipa. Oni koji je sada drže taocem svojih interesa je ne doživljavaju tako, nego je iskorištavaju kao neželjeno dijete. Ne mogu je oni voljeti kao mi. Oni su opterećeni nekom drugom državom, a mi za drugu ne znamo. Hrvatska je jedino što imamo.

Šta ćete vi napraviti da Hrvatska postane takva zemlja koju priželjkujete?

Jedino napornim radom možemo promijeniti neke stvari u Hrvatskoj. Potrudit ćemo se da budemo ljudi koji među sobom eliminiraju sustavni lopovluk i općeprisutnu korupciju koja nas izjeda iznutra. Zasad nas nitko ne smatra ozbiljnom prijetnjom ali su svi svjesni naše moći. Mladi su nositelji promjena, te se ne bi trebalo igrat sa nama i tjerat nas da bježimo iz domovine. Dat ćemo sve od sebe da ne postanemo izgubljena generacija, već generacija koja nastavlja gradit državu kako su ju zamislili utemeljitelji.