Upoznajmo Don Bosca

Selidba: iz bolnice na groblje

U ljeto 1844. Godine don Bosco završava studij u Zavodu i proglašen je duhovnikom Male bolnice, zavoda za napuštene djevojčice, koji se nalazi na periferiji Torina, kod markize Barolo.
Mnoštvo dječaka slijedi don Bosca. Dvjesto, tristo vragolana nahrupljuje na okolnu livadu i tiskaju se uz stepenice i u dvije sobe koje je Markiza dala Oratoriju, a koje je don Bosco pretvorio u kapelicu.
Sad kada ima sjedište don Bosco odlučuje podučavati najinteligentnije među dječacima.
Navečer mu dolaze u grupama, s licima crnim od gara ili bijelim od vapna i jaknom preko ramena, sretni što će moći malo učiti. Teško im ide računanje, stoga don Bosco za njih piše jednu od svojih prvih knjižica, „Decimalni računalni sustav“.
Markiza (sveta žena) pokušava nagovoriti don Bosca da napusti dječake i da se potpuno posveti njenom Zavodu. Ne uspijeva te ga moli da ode s dječacima negdje drugdje.
Don Bosco pokušava useliti u kapelu Svetog Petra u Okovima, kapelu napuštenog groblja. Na groblju su hodnici, dvorište. Kapelan je jedan njegov prijatelj, don Tesio. Žena koja pomaže kapelanu ugleda grupu dječaka koja je bučno nahrupila u dvorište. Ispočetka ostaje mirna, ali poslije bjesni. Viče, maše štapom, vrijeđa don Bosca, koji u jednom trenutku odlučuje okupiti dječake i otići odatle. Žena, izvan sebe, viče na dječake:
- Napokon vas više nikada neću vidjeti, odrpanci!
Nažalost, rekla je istinu: umrla je toga tjedna.
12. srpnja 1845. s dopuštenjem gradskih vlasti don Bosco postavlja svoje šatore blizu Gradskih mlinova prema rijeci Dori. Međutim, nedugo nakon toga susjedi dižu žalbu zbog galame i buke. Don Bosco opet mora svojim malim prijateljima priopćiti tužnu vijest:
- Dragi moji, moramo se odseliti.
No, za tog kratkog boravka kod Gradskih mlinova, don Bosco susretne blijedog dječaka koji ga šutke promatra. Ima 8 godina i zove se Mihovil Rua. Don Bosco je podijelio medalje svojim vragolanima, no on se nije želio progurati pa je ostao bez nje. Stoga mu se don Bosco približi. Uzme mu lijevu ruku i napravivši kretnju kao da će je prepoloviti s desnom kaže mu:
- Uzmi, Mihovile, uzmi.
Dječak gleda i ne razumije. Što da uzmem?
Ovaj mu čudni svećenik nije ništa dao. Stoga mu don Bosco kaže:
- Nas dvojica ćemo sve dijeliti popola.
Taj će dječak postati njegov prvi nasljednik na čelu Salezijanske družbe.

Izvor: Udruženje salezijanskih suradnika.