Ivan Posinjak Ivša - Trčati 10 km sa 220 bosonogih trkača ima isti efekt kao da je toliko volti prošlo kroz mene – osjećam se skroz naelektrizirano i pomalo spaljeno. Napajanje se dogodilo 5.5.2013. na IBRD-u u Kranju. I opet bila dva para nogu. Trkački napunili baterije Ivan Bublić i Ivan Posinjak iVsha, u nastavku kako je protekla elektrifikacija.
Ovo mi je drugi odlazak Napravili smo od tada nekoliko bosonogih druženja, ali nismo uspjeli naći dovoljno vremena za organizaciju utrke ili kluba. Nismo nit odustali od ideje jer smo vidjeli da postoji već nekoliko desetaka bosonogih/minimalističkih trkača i da zajednica raste pa spremamo nastavak druženja u vidu petoprstog petka, uskoro.
Korisne savjete za prelazak na bosonogo/minimalističko trčanje napisao je Ivan Bublić još prije, a kako mu je bilo na 3. slovenskom bosom teku pročitajte u nastavku.
Ivan Bublić:
Opustošili štand sa popustima na minimalističku obuću
Došao je i taj (dugo očekivani) dan – 3. Slovenski Bosi Tek! Po prvi puta idem na mjesto gdje su trkači u tenisicama rijetkost, a bosa stopala napadaju iz svih smjerova. Kranj, eto nas dolazimo! Pekara je poharana, rezervoar je pun i vinjeta je na šoferšajbi. Putem smo sreli poznata lica – trkače iz Zagreba koji su se zaputili u Trst. Jednostavno im ne možeš pobjeći. Pljusak epskih razmjera nešto prije Ljubljane dao nam je razloga za brigu, ali srećom u Kranju su nas dočekali idealni uvjeti za trčanje – toplo ali ne pretoplo, bez sunca i suho. Stigli smo među prvima, pa sam imao priliku opustošiti štand s Vibram Fivefingers tenisicama. Svi vi koji nosite broj 42, više sreće dogodine. Svaki moj prstić sada ima svoju kućicu.
Radionica bosonogog trčanja za djecu i odrasle
Kiša je odavno prestala i odjednom su kao gljive počeli nicati bosonogi trkači. Odrasli i djeca, stari i mladi, iskusni trkači i oni znatiželjni. Ivsha i ja se vrzmamo među gomilom i fotografiramo, upoznajemo nove ljude i družimo se s onima koje smo već upoznali. Obuću nose samo oni najsramežljiviji, a bosa stopala nas okružuju u svim bojama i oblicima. Srećom, mirisi istih su izostali. Organizacija i kultura ljudi su na visokom nivou – sve je uredno i čisto, i program se odvija kao podmazan. Kutije u koje se prikuplja obuća za humanitarne donacije su pune. Marko Roblek, organizator priredbe, drži predavanje o bosonogom trčanju. Svi zajedno cupkaju i trčkaraju u sklopu radionice tehnike trčanja. Nakon zajedničkog fotografiranja kreću utrke. Najprije kreću djeca – oni najbrži jure kao da imaju rakete u nogama. Nešto iza njih u cilj stižu dječak i djevojčica koji se drže za ruke i viču „Au-au-au-au!“ jer nisu naviknuti na to da im mali kamenčići bockaju stopala.
Krenuli smo – prvi krugovi!
Uskoro krećemo i mi. Trče se krugovi od cca. 2,5 km i svatko trči 1 do 4 kruga, u skladu sa željama i mogućnostima. S obzirom da nikad nisam trčao potpuno bos duže od nekoliko minuta, brine me da li mogu istrčati 10 km bez žuljeva na tabanima. Ivsha i ja krećemo ležerno i putem fotografiramo. Trčim i treniram u minimalističkoj obući, ali trčati skroz bos je potpuno druga priča. Grubi asfalt ne oprašta šlampavost i trčati se mora nježno i polako.
Trčimo radi druženja (a i natjecanja)
Prvi i drugi krug su prošli ležerno, a pokoji kamenčić koji mi se zabio u stopalo pozdravljam uzvikom „Aiiiiiiiiiiiiiiiiiii!“. Ivsha me uči kako bolje trčati nizbrdo. Treći krug već osjećam da me lagano peku tabani, ali sve to lakše prolazi uz ekipicu iz Slovenije s kojom smo se udružili i sprijateljili. Među njima je i jedna djevojka koja danas prvi puta trči bosa. Istrčala je sva 4 kruga, odnosno gotovo 10 km. Pored nas jure trkači koji se međusobno utrkuju i prestižu nas za cijeli krug. Neki od njih doslovno lete po cesti! Dolazi i zadnji krug. Malo me peku tabani, ali više mi je žao što je utrka uskoro gotova. Taman sam se ufurao u trčanje, a i ekipa je zakon. No, sve jednom mora završiti.
Uzvratna utakmica – pozvali ih u goste
Taj završetak lakše je podnijeti uz Laško pivo kojeg je bilo u izobilju. Još se malo družimo i razmjenjujemo kontakte te pada dogovor da nam ekipa iz Slovenije dođe u goste. Nemam žuljeve na tabanima, a noge su mi svježe kao da uopće nisam trčao. Održava se nagradna igra, a nakon nje program službeno završava i ljudi se brzo razilaze.
Ivsha i ja odlazimo u Kranj na kavu, a onda krećemo za Zagreb. Zbogom Kranj i hvala! Bio je to dan za pamćenje…
Izvor: trčanje.hr
Post je objavljen 16.05.2013. u 09:00 sati.