Učahurena stvarnost
31.01.2007., srijeda
Sve plavuše svijeta su mi matere...
|
E moji ljudi, danas sam definitivno pobro sve nagrade za kronični absence inteligencije! Inače je, recimo, Miškec najsmotaniji od nas troje ali danas sam mu ja oduzeo primat. Jer, vidite, pisali smo taj jebeni kolokvij iz kemije. I mene je zapalo savršeno mjesto gdje jednostavno možeš povadit sve šalabahtere i prostrijet ih po klupi, bez straha da će te netko ufatit. To sam, needless to say, i učinio. Ali, nije svako dobro bez svog janga. Jer to savršeno mjesto ima jednu teensy little manu. NEMAM OD KOGA PREPISIVAT!!!! Nikoga ispod mene, nikoga kraj mene, tek par klupa poviše sjedila je Žutoperka i čupala od bijesa i jada ono malo kose što ima. (jooooj, najebo sam, jel da? Ma prcam samo:) Pa si onda zamislite kako je bilo jadnome meni kad sam iscrpio svu pamet koju sam mikroskopskim slovima ispiskaro po onom jadnom papiriću. Teoriju sam više-manje dobro riješio. Više manje nego više, doduše, ali čini mi se da je prolazno. Ali neobično šiljat problem leži u zadacima, kojih je bilo pet. A ja riješio tri. I jednog kolosalno zasro... NAIME, zadatak je išao nekako: treba izračunati koncentraciju HCL-a. I izračunati volumen koji treba uzeti od te kiseline da bi se dobila jedna i po litra otopine nekog kurca palca, ne znam. I ja se sav sretan bacio na računanje. Prvo, niotkuda sam izvadio masu kiseline (sad kad gledam unatrag, vjerojatno sam je prepiso iz prethodnog zadatka). I još kažem: "Gle kako su glupi pa dali su početni volumen i masu, neš ti problema nać masenu koncentraciju!" = prvi zajeb. Rekla mi je Ž poslije da sam koristio krivu formulu tj. pravu ali opet krivu. A vidit ćete zašto, ima veze s mjernim jebenim jedinicama. I preračunava glupi Medo sav radostan mjerne jedinice, izvadio mobitel na kojem ima programčić koji to radi (blaženi Siemens:), dobio lijepe brojeve... I računa on volumen kiseline. I nešto mu kanda sumnjivo. I tek kad dobije konačni rezultat, Medo se ubode tehničkom olovkom od jada jer je konačno sagledao magnitudu svog kiksa. Jer Medo je dobio da mu za 1,5L otopine treba ŠEZDESET MILIJUNA KUBIČNIH CENTIMETARA klorovodične kiseline!!! Iliti šezdeset hektolitara!!! Trebaju mi dva jebena silosa kiseline da bi napravio LITRU I PO otopine! Pa si vi sad mislite koliko je to isplativo. I još ću bit kriv za teško ubojstvo iz nemara prema drugom živom biću kad asistenticu drmne šlag od smijanja dok bude ispravljala moj test. Ah, neka, barem ću učinit uslugu budućim naraštajima PMF-ovaca. A kad smo već kod zajeba, mislim da sam sjebo i prvi zadatak gdje mi je molarna masa ispala 252,6 KILOGRAMA (inače je u gramima, je li) po molu. Jel to moguće? Jedan tip mi kaže da je i njemu tako ispalo, isti broj nam je ispo. Dajte mi molim vas recite koji spoj ima tako ogromnu molarnu masu. To je neki fiktivni, garant. Sve u svemu, ne gine mi 23.2. A u najgorem slučaju četvrti mjesec. Bumo vidli, neee? A sad me skužajte, ja idem jer je sutra novi kolokvij, ovaj put iz zoologije, moram ić pupat. Da, jeste znali da se sisavci razmnožavaju PUPANJEM??? E, according to allmighty Erben, they do. Pa vas sad pitam: kad ste vi zadnji put pupali? :)))))) P.S. Ređi, hvala na konstruktivnim kritikama, drago mi je što si navratila. Keep on coming. I ne brini, nema apsolutno nikakvih posljedica od nošenja torbe all day (osim što mi je lijeva ruka par cenata duža od desne ali who cares:) Let it go, woman, and enjoy here.... P.P.S. A vi lijenčine u Gradu, primjećujete li na mom kalendaru broj postova ovaj mjesec? A kako izgleda vaš? PRAZNO!!!! |
- 19:52 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (16) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
30.01.2007., utorak
Sve u znaku kemije...
|
E, ne mogu a da ne napišem par kržljavih riječi! Iako me čeka pravljenje kiklopskog šverca za stehiometriju jer nema ŠANSE da pohvatam sve zadatke do sutra u podne. I kako to obično sa mnom biva, meni se jedan dan prije kolokvija otvori želja za učenjem i sad mi se baš rješava gomila zadataka! Unfuckingbelivable! Ali nema dovoljno vremena za uvježbavanje svakog jebenog tipa zadataka pa ću se morat pouzdat u papirić (veličine nogometnog igrališta, kako me je krenulo) i njegovu inteligenciju jer moja je pošla na Tenerife. Gay kruzerom. Danas smo se malo zajebavali na kavi prije kemije. Sjedili smo u planetarno popularnoj "Tangenti" gore blizu Matematike (hence the name of the bircuz) i doslovno rigali od smijeha. Dok je jadan Miškec pokušavao ispričati kako je zaljubljen u svog instruktora vožnje koji ima nekih 25 godina i ima FENOMENALNU električnu gitaru (according to him) i SAVRŠENO i preskupo pojačalo, Luka, Žutoperka i ja smo grcali od smijeha, davili se i mlatili sve oko sebe od trzanja. Morate shvatit da Miškec živi kroz svoju gitaru i kad sluša bilo što (čitaj: bilo što što uključuje samo savršeno odsvirane dionice na električnoj gitari) uvijek komentira dotični instrument. I Dream Theater mu je najdraži. I onda ga izludi kad ja ostanem ravnodušan na neku njihovu stvar kojoj se on klanja. A koje li slučajnosti, njegov instruktor želi imati bend po uzoru na Dream Theater (to je spark koja je potakla ljubav...) No, jadničak ni nakon deset minuta batrganja u riječima nije uspio doći do poante svoje priče jer je stigao Matej(a) i nastavili smo se smijat. Ja sam se morao sakrit iza sparušenog filadendrona kako ne bi nasmijavao Luku jer nisam mogao stisnut čeljust i prestat se smijat. S druge strane, Žutoperka je rigala žuč od smijeha. Nekako je krenuo razgovor o maturalcima i o sranjima koja su se tamo događala. U tijeku razgovora, svi onako uživljeni, okrene se Luka prema meni i dead-serious glasom ispali, kao da smo netom o tome prestali pričat: "Uglavnom, jesi znao da rakovi pišaju kroz glavu?" E ako tad nisam poginuo od srčanog udara izazvanog erupcijom smijeha, onda se nikad nisam ni nasmijao pošteno! Bože moj, ta luda biologičarska ekipa je doslovno nadrogirana svakom poznatom drogom svijeta! Ne znam odakle nam snaga za toliko smijanja, fakat, i to pred TRI kolokvija koliko ih imamo ovaj tjedan. I dok smo mi na jednoj strani krepavali od novih provala, iza nas se skupilo još biologičara i onda je nastala sveopća buka. Mogu slobodno reć da je to jutro Biološki odsjek pokorio koordinantni sustav na Matematici! Ali naravno, teta iz kemije je dotukla i zadnju molekulu serotonina u nama. Iako je i ona bila (pokušala bit) smiješna danas. Čak joj je uspjelo. Govori nam kako će nam sigurno u kolokviju doć dobivanje klora. I sad se ona raspiše po ploči, napiše reaktante i sad nas pita što nastaje iz tog džumbusa. I netko joj reče, pored još sto spojeva koji nastaju, da nastaje klor. Komentar je bio: "Pa naravno da nastaje klor kad radimo DOBIVANJE KLORA!!!". Samo što joj nije izletilo "daaaaaa, you stupid little blondy girl". Dobro, ovo stupid je redundantno:) ŠALIM SE naravno, nemam ja ništa protiv plavuša... Ništa efikasno:)))) I nakon toga odosmo svi doma i pokopasmo se pod tone kompleksnih spojeva, jebenih koncentracija i neizbježnih divljih redoksa... A; PA DA, kad smo već kod kompleksnih spojeva, danas na kemiji sam opet bio kleptoman! Znate kad sam vam pričo kako sam pokro tonu eppendorfica (male plastične epruvete s čepom, za centrifugu) na praktikumu iz biologije? E pa danas sam ih iskoristio. Naime, kako nas je na praktikumu bilo samo šest-sedam (jer su sve asistentice svoje piliće već othranile, samo se naša danas ponašala kao da je na LSD-u), iskoristio sam priliku i opustošio vagaonicu! Dobro, nisam opustošio ali sam pokupio po gram-dva-tri svakog lijepo obojanog kompleksnog spoja + sumpor. A epice su završeno poslužile. Tako sam si uzeo bakrov dva sulfat pentahidrat, kalijev bikromat, željezov dva sulfat heptahidrat, niklov dva klorid heksahidrat, aluminijev sulfat duodevigintihidrat (mislim da je to to) te sumpor. Što nemaju baš prava imena??? Krasote moje. Mislim da ću svog sina nazvat aluminijevsulfatduodevigintihidrat, barem ga nitko neće prozivat u školi! Eto, toliko za danas, abrupt end of the today`s report. Čitamo se opet, vidim ja da ne mogu bez b(l)oga svoga. |
- 19:26 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (10) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
29.01.2007., ponedjeljak
Extremely short, painfully boring and potentially dangerous?
|
NE! What the fuck??? What happened to my post? A u penis više oni sa svojim upgradeima servera, ma vidi što čine! Jednoj mojoj frendici je čitav blog nesto, meni post ode kvragu... Savršeno. Nek se fino lijepo pokupe svi odreda u rodni kanal. A s druge strane (skoro sam napiso strave), možda mi Bog na ovaj način poručuje da se okanim ćorava posla. Samu posljedicu koju to povlači neću ni analizirati (to da mi Svevišnji čita blog). Dakle, vidite sad kako mogu ja i kontemplirati o nepotrebnim stvarima. Ali kako je i sam gavran rekao, nikad više. E, da, odgovor Maddogu. Ravena sam čitao originalnu verziju i tamo piše "quoth". Meni je bilo čudno jer ne poznavah riječ ali pogledah u Oxford Dictionary i on mi ljubazno reče kako je to arhaični izraz za "said". A valjda on ne laže, gad mnogolisti. Inače, Poe mi je jako drag pjesnik/pisac. Nekako je nedokučiv, crn, upitan, ma prava faca! Iako imam problema s razumijevanjem baš svega jer je pisano lagano neobičnom verzijom engleskog ali vrijedi se pomučiti. U svakom slučaju čitljivije od onog u p.m. kompliciranog Shakespeareovog engleskog! Mene je doslovno dotuko onaj duh u "Hamletu", tu sam negdje i stao s čitanjem na engleskom. A sad više i nemam vremena za knjige i to me jako ljuti! Neopisivo. Jer prije sam tako reći gutao knjige svih mogućih žanrova. Čak sam i u nekoliko navrata uživao u lektiri (hereza, isn`t it?:) Recimo "Zločnin i kazna" mi je bila izuzetno zanimljiva lektira. A to mi je pitanje onda došlo i na maturi. I to još da usporedim Dostojevskog s Balzacom. Kad sam to izvukao, palo mi je deset i po mrakova na oči! Rekoh sam sebi kako se mogu odma oprostit s maturiranjem navrijeme. A kad mi se razvezao jezik... posvađao sam se s onom drugom profom i hrvatskog (ne sa Žerom). Na kraju je priznala poraz, shvatila je da od početka govorim točno tj. da Balzac ima idiote od ljudi, nemoguće situacije, snobove, ljude koji grcaju u nekom kvazimoralu, a Dostojevski čistu realnost, okrutnost života, prave probleme i prave posljedice, prave ljude... A drugo pitanje.... KRLEŽA i njegov jebeni ekspresionizam! Jedino čega sam se sjetio je ona jebena plava boja transcedencije. I nekih drama za koje nisam bio siguran i da postoje. Još uvijek mi nije jasno kako sam iz njih iščupo odličan, mora da je za to bila zaslužna zadaćnica. U mom stilu, naravno ali s reduciranom perverzijom, i.e. s perverzijom u baršunastim pinky rukavicama. Treće pitanje je bila leksička posudba. Tu sam se raspričo o kušinima.... I zašto, molim vas lijepo, sad ja tu obilato serem o nečem što se mamutski trudim zaboraviti? Gle, pa i svih pitanja se sjećam! Užas. Što me ne prekinuste navrijeme, kvragu! I imam posla, moram napisat posljednji referat iz anorganske kemije za ovaj semestar. Hopefully posljednji, nadam se da neću morat slušat opet anorgansku jer bi to značilo da ne mogu slušat organsku slijedeći semestar što bi PAK ZNAČILO da ne mogu slušat biokemiju dogodine... Anyway, imam posla i poprilično odgovornosti leži na tom jebenom kolegiju. Zato mi oprostite na odjebavanju. I od sad možda bude i manje postova, pa ipak imam posla, za razliku od nekih...:) |
- 21:01 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (5) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
28.01.2007., nedjelja
Life plays rough...
|
Veeeeeelika pusa vam, ljudi! Danas sam opet sretan jer mi je bilo fino čitav petak i subotu i baš sam sretan sretan. Ne znam spomenuh li ali u petak sam opet bio kod svog dragog na sleepoveru, ovaj put it was casual, bez presinga i učenja iako smo trebali radit zoologiju. Ali M me odveo u pastoralni centar gdje on non stop visi i zabavlja se, tako da mogu posvjedočit da im je tamo fakat super, imaju umrežene kompjutere i veoma domaću atmosferu, sve izgleda ko jedan veliki i udobni dnevni boravak. Baš nam je bilo zanimljivo. A prije toga nazvala je Ž pa joj je M malo svirao dok je ona slušala preko mobitela. I čini mi se da je za večeras opet naručila koncert. M nam je odsvirao (i otpjevao, recimo:) jednu svoju stvar i izrazito je sjetna. Od tome kako je fenomenalna neću ni govorit! Također smo uživali i u preliminarnoj izvedbi one stvari koju je Irena napisala za njihov bend. Veoma zanimljivo, jedva čekam da ih čujem all together kako rasturaju, mislim da će to bit zakon! Sad dosta ovog ass-lickinga:), ionako on ne čita moj blog:)) Kad smo već kod njega (a kad nismo?), pozdrav i Regini, čuo sam da navraća, pa ovim putem jedan hellou! A sad, o čemu htjedoh govorit? Da, danas smo trebali radit kemiju i jesmo ali ne dovoljno dugo. Neizrecivo kratko je bolja sintagma. No to nas nije spriječilo da odemo u kino i pogledamo Apocalypto. Film je, blago rečeno, užasan, Nemojte krivo shvatit, film je FENOMENALAN ali je tako užasavajuć, brutalan, tužan, sirov... Već sam početak me doslovno rasplakao, ne znam kako je bilo Žutoperki ali znam da sam ja lagano otpušto galone vode iz očiju. Ne želim govorit ništa jer možda ima onih koji ga hoće ići gledat. Ako ste mislili poć, pođite! Bit će vam jako žao Maja, kažem vam, iako kraj ima blago... Ma neću ništa reć. Osim jedne stvari, moram. Ta je definitivno jedina komična scena u cijelom brutalnom filmu. Love negativci pozitivca i sad jedan bad guy nasloni, onako nonšalantno, ruku na panj usred prašume. Naravno, to je jedva dočekala krvoločna zmijurina koja je snatrila pod bananinim listom ali je sad samo poskočila i pošteno ga zagrizla za vratnu arteriju. Pozna ženska ljudsku anatomiju! Tada priđe zločesti general, pogleda jadnika i simply spartanski, na tečnom majanskom, reče: "Sjeb`o se." Pocrkali smo od smijeha iako film nije ni trunčicu smiješan. Iza toga išao je rasplet s laganim zavrnućem pred sam kraj, s tračkom uzaludne nade kao grand finale. Sve u svemu, film definitivno vrijedi pogledati. A sad neočekivani kraj. Posta. Jer se dogodilo par stvari zbog kojih ne mogu nastavit. Moram se ić posvetit tomu, sufficient to say da sreća popušta. Ali ne moja nego nečija druga ali isto kao i da moja popušta. Drž`te se... |
- 12:37 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (2) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
25.01.2007., četvrtak
Disordered
|
Jeeeeeeej, snijeg!!! Konačno! Baš sam danas nekako čudno raspoložen, nemam pojma... Možda zato što sam danas opet imo onako GROZAN dan ko nekidan, ko zna, ali ipak ispunjen nečim nedefiniranim. Nešto je ostalo nerečeno danas, imam takav filing i sad neću moć zaspat od razbijanja glave oko toga. Ali da umirim mamu Zlicu, ovaj vikend me očekuje LUDA ZABAVA s kemijom i zoologijom tako da nema potrebe za novim opomenama! Da mama, učit ću, bez brige, hvala što brineš.... :) Shvatio sam (opet, već treći, peti, stoti put) kako na ovom jadu od bloga spominjem samo M&Ž i naše zajebancije. Malo je teško prenijet sve to riječima jer vjerujte, puno je bolje kad sudjelujete u tome svemu. Danas je M bio IZRAZITO smotan i sam je sebe zbunjivao čitavo vrijeme. Dok smo Ž i ja raspravljali o problemu s virusima na njenom komp, on se samo onako panično upo s pitanjima "gdje su Rusi, kakvi Rusi, zašto ona ima problema s Rusima?" Onda je poslije malo prčko po Ž-inim stvarima tj. po njenoj robi i onako je slučajno podigo grudnjak. Tek kada je shvatio što drži u ruci, bacio je to kao da je uhvatio za rep izrazito iznerviranog krokodila! Mi smo umrli od smijeha kad smo vidjeli njegovu reakciju na obični korpić, zaboga čovječe! Pokušavo nam je objasnit da se toga ne gadi ali da BAŠ TO nije htio uzet u ruke! Ali nema veze, poslije mu je Ž vratila tako što mu je (ne)namjerno zalila kožnu jaknu sokom. Popizdio je, sav je bio ljepljiv! Onda nas je ona natjerala da idemo na Bundek (pješke, po snijegu) pa smo se tamo zajebavali po igralištu za dječicu i grudali s onih nekoliko grama snijega koji su preživjeli topljenje. Ž mu se opet osvetila tako što ga je bacila, zajedno s njegovom skupom jaknom, u vlažni pijesak! Onda su se pomlatili. Pa su prestali. Pa je uslijedila faza međusobnog ispričavanja i grljenja koja je potrajala dobrih pola sata. Ja sam sa strane divljo po onim konopima za penjanje, silovo ljuljačku i umiro od smijeha dok su se oni jedno drugom ispričavali. PA sam najebo jer sam se onda i ja moro grlit s njima, jer naravno, i ja sam kriv što su se njih dvoje pobili... Ali nije mi nešto teško palo... :) Tako, dosta o njima više, ispada kao da nemam život. Što je i točno, jer konstruktivnog života nemam, samo se zajebavam i zajebavam. U ono malo vremena kad trebam nešto radit, ja to okrenem na zajebanciju. Meni je super ali neću moć dovijeka tako baš funkcionirat. Dok traje, traje. Malo su me svi ovi lijepi postovi oko mene potakli na razmišljanje. "Oooooooo, neeee!", sigurno vam se mota po glavi, "evo ga opet razmišlja, sad smo ga najebali!". Pa trpite, sami ste si to izabrali. Helgice, malo si me zatekla svojim razmišljanjima ali mislim da svi oni ljudi koji te iskomentiraju imaju pravo. I ja sam zaljubljen u osjećaj ljubavi ali jebiga, treba čekat da dođe i osoba koja će to upotpunit. Mislim, znaš da ja već imam na pameti jednu baš pravu osobu za to (NIJE Miško, ne možete vjerovat, jel da, da je ova čak i ženskog spola:) ali čisto znam da od toga nema ništa. No to me ne sprječava da budem zaljubljen u ljubav. I baš je fino, samo ipak nedostaje ono najbitnije, zar ne? Baš znam kako ti je jer je naša situacija potpuno ista. Ali... Ne, ne da mi se više, sorry, nisam raspoložen danas za kenjanja, iako sam se zabavio, nemam snage više... Danas je jedan dio trojke bio u bedu pa je to utjecalo na nas dvojicu lagano... Da bar znam u čemu je problem pa bi ga možda i eliminirali ali ona ne želi ništa reć, samo se bedira non stop! Kvragu, nije PMS jer je to već prošla nekidan, nije bilo baš teško za prepoznat. Ali danas je isto u nekom kurcu čitav dan, onako je puca tu i tamo. Nas dvojica se fakat zabrinemo onda jer njoj to ne priliči, neobično nam je kad je takva! I izbedira nas onda. Kad god je jedno od nas u bedu, automatski je i ostalo dvoje, vidite na kojoj smo razini povezani! Tako da mi danas nije više do perverzije i sarkazma i sranja i svega slično. A moj M je konstantno u nekim sranjima i problemima, život ga baš ne obožava, ne znam odakle tom čovjeku snage da se bori s tim, ja mu se fakat divim. Tako da mi je fakat monumentalni uspijeh kad ja ne padnem u bed zajedno s njima! Sorrite, bit ćemo valjda sutra bolje volje pa ću se vratit u svoj element. Dotad, uzmite si par dana godišnjeg, nekamo otputujte i SKINITE SE S VRAŽJEG INTERNETA JEBEMU!!! |
- 23:58 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (7) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
24.01.2007., srijeda
Grozan dan jučer, nadasve i u svakom pogledu se nisam zabavio...
|
Evo, evo! Što ste postali zahtijevni, čovječe, nekad vam je i jedan post tjedno bio zadovoljavajući! U kakvom ste sad raspoloženju, što vam se od mene sluša? Kukanje, rondanje, brontulavanje, grintanje ili pižđenje o nebitnim stvarima? Sve sinonimi za moj blog, jel da? E pa ne kuka mi se ovaj put. A ne smijem ni govorit kako mi je lijepo u Zagrebu jer NEKOME nabijam komplekse. Pa ćemo sad ovako... Dakle, MRZIM što sam jučer imo tako savršen dan na faksu. Fakat mi je bilo ODVRATNO što se Miškec nama pridružio na praktikumu iz kemije i provalio Lepzigovo hladilo umjesto Liebigovo (za one koje kuže to je izrazito smiješno). GROZNO smo se zabavljali kad je Fran nešto detonirao u labosu (iliti labiću) i kad je gusti dim obavio čitav prostor pa smo morali otvorit svih 12 digestora da isišu tu stravu vani. Ali mi je bilo SUPER kad mi je jebena voda sa stropa kapila točno po mom cinku kojem je trebalo izračunat gustoću pomoću piknometra. A tek kad je tehničarka rekla da je boli k**** za to i da se može raspast čitava zgrada što se nje tiče... I bilo je UŽASNO što smo bili zajedno nas troje 12 sati skoro u komadu, KATASTROFA što smo se zajebavali po gradu i tjerali gnomića da natrpa u usta osam spužvastih bombona koji su ga skoro udavili od radosti što su upoznali njegovo ždrijelo... I UMIRO sam od DOSADE dok smo se ludo zabavljali u knjižnici rješavajući domaće iz stehiometrije. I danas na kemiji je bilo JEZIWO dok smo umirali od smijeha kada smo slušali (još) jednog asistenta koji ne zna reć slovo R. I sad se LOŠE osjećam što konačno pada jebeni snijeg. Eto, sad vidite da mi nije uvijek lijepo, zar ne:))) Ma give me a break, will you... A jebiga kad je danas bilo zanimljivo! Pogotovo asistent iz matematike koji je proveo 45 minuta raspisivajući neku strawično jebenu diferencijalnu jednadžbu da bi na kraju zaključio kako je negdje pri početku fulo, ali jebiga, reče on da je čovjeku ionako u prirodi da griješi pa nikome ništa. I reko je za Gaussa da je bio "simpatičan dečko koji je ostavio mnogo zgodnog iza sebe". Ovim su potvrđene sve moje sumnje o "onoj" orijentaciji našeg asistenta. Profa iz kemije je opet bila u svom uspavljujućem elementu, čak je ni komisija za docentsko zvanje nije spriječila da uspava pola predavaonice. Dok su kolegici pored mene blaženo tekli potoci sline po izrazito kompliciranom redoksu, ja sam mirne duše promatrao kako kalcij divlja po vodi. Bilo je zanimljivo. Još nam je na kraju dala anketu da ocijenimo njen rad. Žena jest zanimljiva i duhovita ali taj glas... Napiso sam da zvuči ko ona teta koja na kolodvoru najavljuje vlakove. Pa kad je! (Isuse koje krpetine snijega padaju...!) I tako, Miškeca nam nije danas bilo ali smo se čuli na mobitel. Reko nam je da mu falimo, mi smo mu rekli da i on nama puno fali... Kako bi ublažili tugu za njim, Žutoperka i ja smo slijedećih dva sata proveli u križarskoj bojnoj po zagrebačkim pekarama, počevši od Pim-Peka na trgu pa sve do Importannea. Potroših nepostojeću cifru na toliko hrane, mislim da sam uspio i bankrotirat u bankrotu... Ne smijem ništa jest slijedećih deset dana da bi iskompenziro današnji trošak. Veseli me jedino to što ide vikend i što ćemo se nas troje opet nać da učimo, ovaj put teoriju iz kemije. IAKO me grize neki krokodil sumnje a ne crv, živi bili pa vidili. Idem sad pokupit robu iz mašine. DA, dobro ste čuli, iz MAŠINE! Ali nije moja nego gazdina a danas sam ga KONAČNO uhvatio da mi to stavi oprat tako da se masa robe na ormaru smanjila toliko da je ormar presto škripat i psovat pod tolikim teretom. Idem, vakat je već. Ljudi, i oprostite što nikome ne pišem mailove, vidite da nemam vremena! |
- 21:25 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (5) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
21.01.2007., nedjelja
Svega pomalo...
|
Da, stvarno, gdje mi je bila pamet! Pa kako sam mogo dopustit da ne napišem post čitav dan??? Cccccc... Anyhow, danas je dan moj bio ispunjen poslom. Nadasve ispunjen. Probudivši se jutros oko deset i po, prvenstveno zahvaljujući jebenoj djeci koja su se igrala pod prozorom u lijepo nedjeljno jutro umjesto da se idu drogirat u neki park, izvukao sam svoju oversized ass iz kreveta i polomio se preko boce vode koju sam sinoć ostavio na podu. Ležeći dolje, glavom na istok a nogama na sjever, primjetio sam izgubljenu čarapu koju sam već odavno sahranio, misleći da je nestala u bespućima Paučinastog carstva koje se proteže na deset kontinenata iza mog ormara. Nakon što sam primjetio u kakvom je derutnom stanju, odlučih je ostavit da tamo i stoji, tko zna kakva se repata bića u njoj kriju. Nakon spektakularnog kraha, izvadio sam se iz pidžame i počeo učit mokraćno-spolni sustav. Ne svoj nego Erbenov. I to je trajalo, i trajalo... ko Duracell, sedam puta duže nego što bi čovjek očekivo. I još nije svršilo, tek sam na vagini. I nje ima poprilično ali u ovo doba više nisam raspoložen za nikakav varijetet seksa, osim ako netko ne volontira:) U svakom slučaju, vadih bilješke čitav dan tako da nisam ništa jeo, ako se ne uzme u obzir jutrošnji sendvič i šaka kikirikija negdje oko pet popodne. Ali zato sam si jučer spravio bogovsku večeru! Naime, kupio si ja tavu. I pileća prsa. I pastu. I isprigo ta vražja pileća prsa, s dodatkom marinade od limuna i crvene paprike. I napravio pastu al dente s maslinama i origanom. Bila je al dente jer se kuhala ekstremno kratko, ali nema veze, poanta je ta da je bilo UKUSNO i da sad znam napravit jedno "komplicirano" jelo. Primjetite da je riječ komplicirano u "navodnicima", prije nego me sve ove kućanice kamenuju kuhačama. Tako, ovaj vikend mi, kao sušta suprotnost prošlom postu, nije bio toliko dosadan. Jučer smo Miškec, Žutoperka i ja pokušavali učit stehiometriju. Ali nas troje ne možemo obitavat na jednom mjestu bez da ne pomaknemo zajebanciju beyond limits. Tako je bilo i jučer. Slikavali smo se, pravili odvratne face, neki su pokušavali u rolama skočit s one sjenice na Zrinjevcu pa su spektakularno svršili na guzici... Onda smo si kupili balon s helijem (na NEČIJE nagovaranje:) i opet se zajebavali s time. Navukli smo se na helij. OVE OSTALE STVARI SE NE DAJU PIZDA IM STRININA!!!!!!!! STAVIT ĆU IH DRUGI PUT, A DOBRE SU... tebi bi se svidjele, Iffy, ima ih par eksplicitnih.... Sve u svemu, čitava subota mi je pošla na njih tako da mi ovaj put nije bilo bed što sam sam doma navečer. A budući da je nedjelja prošla izrazito radno i nisam primjetio da se ne zabavljam, nema problema. Sutra je već ponedjeljak, zadnji praktikum iz biologije, treba opet ukrast dovoljno Eppendorfica i nastavaka za mikropipete... I eto, upravo sam skinuo Žutoperku pa se mogu malo razonodit. S mobitela, je li... :) Pliz don`t kill me :( Pišem ovaj post, pauk mi hoda preko ekrana (NIJE Frano, on je nesto, ovo je neki čupavi seronja koji će svršit ko i onaj prošli čupavi seronja ako se ne makne isti sekund otole...), razmišljam o ostatku one sirove piletine koju treba isprigat, gledam kutu koju treba utijat, slušam crijeva kako vrište te osjećam nadolazeću bol zuba koji počinje bolit. Savršeno. Usput budi rečeno, Žutoperka me je odlučila natjerat da počnem vježbat (HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA itd.) jer ONA želi smršavit, iako ja ne vidim razloga za tim, pa onda moram i ja vježbat. A sve zato jer ju je Miško iskompleksiro. I jer mu zavidi na njegovim žilama pa hoće i ona takve ruke. Priznajem da jesu abnormally sexy ali neću rezat SVOJE žile za NJEGOVIM. Ali plan je slijedeći: ona nakupi dvije na svakoj ruci, ja dvije, to pomnožimo s 4 i onda konkuriramo Mišku. Can`t wait to see that, indeed... Pogotovo zato što je moj zadnji pokušaj sklekova (prije nekih sat vremena) prošao, u svakom pogledu, kataklizmički. Ako se ona dva pridizanja na rukama, dok se valjam u agonizing painu po podu i dok me kukovi rasturaju preko granica izdržljivosti, može nazvat sklekom, onda definitvno mršavim i vježbam. A trbušnjake neću ni spominjat. Iako sam nekad, dok sam bio mlad i jadan, uspio skucat čitavih trideset u nekom nedefiniranom vremenskom roku, kada su ostali zanosno oblikovani dečkići ispucali njih pedeset. Ali ja, za razliku od NEKIH, ne padam na takva i slična provociranja, niti me kompleksiraju izjave onog malog miškavog gnoma koji zajebava sve živo i neživo! E! Ali jebiga, i sam sam shvatio da se moram potrudit i dovest svoju amorfnu masu u kakav takav red. Jest da nisam Harry Potter ali vrijedi pokušat. Ali vjerojatno ću se pri prvom pokušaju opizdit glavom u radijator i dobit ću ožiljak pa i postanem onda Harry. Jedino će moj ožiljak bit u obliku slova L kao LUUUUUUUUUZER. Like I care... |
- 21:14 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (14) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
20.01.2007., subota
Nobody wants me:((( :)
|
Draga moja Draška, ne čini se meni baš da imam savršen život ovdje u Zagreb. Zajebavam se puno i možda mi jest zanimljivo ali vjeruj, samoća te dokrajči. Nije to ništa strašno ali svejedno smeta. Problem je as follows... Prvi put u životu mrzim vikende. Osim što sam umirao u Gospodu jebakajući se po Sljemenu (tako neznatno da neću ni spominjat), shvatio sam da sam vikendima sam. Većinu vikendova. Let`s face it: ne volim izlazit na mjesta gdje je jako bučno i gdje su svi pijani. Ne volim niti podnosim alkohol. I ne želim gledat svoje prijatelje pijane. Ne želim. Ja ih želim znat onakve kakvi su dok vladaju svojim postupcima i riječima. I znam da sada ispadam nekakav prohibicionist i sl. ali jebiga, ne volim alkohol, nikad se nisam napio, nikad nisam ni uzeo više od jedne čaše šampanjca za Novu ili jedne najmanje pive u dva mjeseca (nakon kakvog pozamašnog objeda). Ne želim to, ne osjećam potrebu da "probam", uopće u svakom pogledu ne želim da me se s time maltretira. I sada vidite da mi je izbor nekakvih večernjo-noćnih aktivnosti veoma ograničen. Jer većina ljudi koje sam upozno su vrckavi i skloni piću. A ja ukočen. Ali se otkočujem. I spreman sam počet izlazit na zaglušujuća, pijana mjesta. Ali postoji još jedan problem. A to je jebena Dubrava. Ako ostanem u gradu do jedan ujutro, realno je da ću doć doma tek u tri, tri ipo. Treba dočekat noćni autobus (nekom koincidencijom noćni tramvaj ne posjećuje ove krajeve) koji će me odvest do pola puta. A onda treba ić pješke ohoho jer, naravno, prvi bus za Miroševec vozi, zamisli, u četiri i po ujutro. A da prostite, meni se baš i ne hoda okolo po Zagrebu u sitne noćne sate. Eto vidite. Ali ja nisam za takve izlaske. Znaš, Draška, što je meni bilo zakon? One večeri u Olive ili u Taj Mahala. To je bilo super, zakon, ma divno. I što se mene tiče moglo je potrajat do tri ujutro. Obično je završavalo oko deset, ja bi došo doma u jedanes ipo, ti u ponoća ipo... Sasvim dovoljno. A sada treba pronać ekipu ovdje kojoj se ide na pizzu i u šetnje umjesto u neki disko na rakiju. E. Gdje da to nađem, nek mi netko kaže? Tko želi poć sa mnom u Jazz Club na live music i ostat ne dulje od ponoći? I da može reć da mu nije bilo žao što si je time usro ili usrala savršeno dobar provod koji je mogo ili mogla imat u nekom bircuzu s imenom kvaziindoeuropskog podrijetla? Sranje kroz gusto granje. Valjda će i to nadoć. A sad, da okončam ovu tiradu, o nečem drugom da kenjam. Imam problema. U vezi bloga. Moji tetka i tetak su još neopisivo ljuti što sam napiso ono što sam napiso o rodici. Iako smo se ja i rodica pomirili, oni to ne shvaćaju. I koliko čujem, tetak tu i tamo navraća da vidi što ja pišem (nadam se samo da mu srce može izdržat perverziju:). I ima problema. Tj. oni prave oko mog bloga probleme. I zajebavaju rodice. Došlo je do toga da sam ja materi reko za postojanje ovog sranja. Reko sam joj da tu svašta piše i da, ako je ikad put tu nanese, ništa ne shvati ozbiljno, ovo je samo JEDNA VELIKA ZAJEBANCIJA!!!!! Nothing more. Ovaj blog mi je odušak za svaku vrstu frustracije koja me ikad pogodila. I mater će sve ovo shvatit kao veliku zajebanciju. Malo će je šokirat kad vidi koliko sam prost jer doma nikad pred njima nisam reko ni "zajebancija" a kamoli nekoga sočno poslo u pizdu strininu. Ili poljubio nekog u guzicu:))) Ali shvatit će jer je mater mea dosta liberalna osoba. I ćaća također (nadam se:). A za ove ostale koji ne shvaćaju... Mogu reć samo da mi je žao što ne vide da se ZAJEBAVAM!!!!!! s ovim i da se nema tko na što nešto ekstra UVRIJEDIT!!! Kvragu. Ne namjeravam mijenjat svoj karakter. If you can live with it, good. If you can`t... so be it, we grow apart... To je moja posljednja oko ove stvari. Shvatite ako možete i ostajemo isti prijatelji. Ako ne razumijete, largajte me se i ne pizdite oko sitnica ubuduće... Eto, pametnom i jedna dosta, a ne njih pedeset koliko ih ovdje ima. Eto, istina... Miško se zabavlja sa svojim frendovima, Žutoperka je na pivi sa svojim frendovima... Jedino ja nemam niti jednog starog frenda, nekog iz Grada, s kime sam provodio sate i sate u ugodnom društvu da se večeras zajebavam s njima... Šmrc... Trunem tu u jebenoj Dubravi... Ne želim se nikome nametat, ulazit među stare krugove ljudi. Ali proći će dosta vremena dok mi novi prijatelji postanu stari... Jebiga, valjda tako to ide kad si ja... Nemojte molim vas sada počet sa sažaljevanjem, samo sam sebe smijem sažaljevat (gle sve na s...). Doći će vrijeme kad ću i ja u ovo doba biti negdje s nekim i bit će mi super. Dotad... preostaje mi da kukam... Ostajte mi perverzno i neshvaćeno do slijedećeg puta. I hvala, Draško, i ja vas sve volim. I želio bi da ste tu, da se možemo opet onako zajedno družit, bilo bi nam SUPER. Ali jebiga, life`s a bitch... and then you die. |
- 00:29 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (12) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
17.01.2007., srijeda
Pusek u guzek! :))))
|
(hvala Helgi za naslov:) I`m gonna kill myself with a blunt axe!!! Znate ono da ja ne volim narodnjake bilo kakve vrste (ako vrste uopće postoje)? E pa moja malenkost je prisiljena slušat te i takve pokušaje proizvodnje semiartikuliranog zvukovlja iz grla neke overbreasted droce koja skače po stolu i nabada štiklom po polupopijenim kriglama! TO bi još i mogo podnijet umjereno kratko vrijeme. Ali kada onaj metuzalemski-looking cimer počne falsetom kvarit mirnu noć u Dubravi, otkidajući se i režući žile za nekom bre poludelom devojkom! E, ni to nije vrhunac! Nije meni što ću morat čistit zidove poprskane njegovom krvlju, nego problem je kada njegovo "pjevanje" i DJ-evske sposobnosti izazovu SUSJEDE Janjevce na dvoboj! Tako da sada imam surround narodnjaka oko sebe. Vrištim ali nema efekta! Time samo pridonosim atmosferi! Da me šuze nisu danas nešto nažuljale, pokupio bi se u duuuuuugu šetnju, barem dok ne izvrte sve kazete triput. Ne želim ja puštat ništa u kontru jer ne želim spuznut na njihov nivo. Majko mila koji tekstovi... koji glasovi... koje melodije... JEZIWO!!! Nego, što sam ono hotio rijet? Aha, da. Hoćete me udat? I do, I do, I do, uzimam! Ali samo ako ima skupu utiju. Možda se onda preselim kod jadnice i izbjegnem srcotrese koje doživljavam ovdje po ovom stanu. Danas sam, naprimjer, skoro osvojio tromb kada sam ušo u stan. Vidim iz vana sve mirno, krasno rekoh, nema hi doma, mogu se opustit. I još zaključano. Inače nikad nije kad je netko doma. Uđem, zakoračim i skoro me herc strefi! Nakon inicijalnog šoka, pogledam koga sam unesrećio kresnuvši ga nogom. Vidim... tamnu kosmatu priliku kako cijuče pri dnu mojih nogu. Vlado, novi cimer. "Jjjjjjjja ssssammm sssssammmmo hhhhhttttio u wwwwwc", profrfljo je jadničak. "Sorry, nisam baš bio siguran ko je pa sam onako refleksno, znaš", odvratih daveći se od grcavog smijeha. "Da ti pomognem ustat?" "NNNEMMOJJ, ssad ćću jjja!" "OK, idem ja u sobu, malo sam umoran danas. To si ti zaključo vrata? Pametno, ostala dvojica rijetko kad zaključavaju, mogli bi nam pola stana odnijet što bi ih mi iz soba čuli. Ajd vidimo se." Još ga nisam vidio... Sada replike. Žutoperka: ovaj stan nije vidio usisivač od pada Berlinskog zida, još ima prašine od dotične građevine. Ja ga ne mislim kupovat jer NISAM MULTIMILIJARDER jebemu, a ionako bježim za 6 mjeseci odovle. Za to sam kupio skupu metlu. Pa kome se metli, nek izmetli. Ali inače, dok sam bio zarobljen u onom stanu u Župi, upoznali smo se intimno usisivač Kirby i ja (ne baš tako:))) probo, though, ali bolilo je:) Dosta puta smo zajedno usisavali prašinu ispod kreveta i po stolovima, zvučnicima, televizijama, linijama i uostalom po svemu gdje se polvere može nataložit. Maddog: utija, pegla, trice i kučine! Nije da mi ne ide ali kad ne mora onda nemam ništa protiv (ima li ova rečenica ikakve smislene osnove, osim što izgleda da su dvije negacije bile notty u krevetu sinoć?). Zar nije istina da ženama neke stvari jednostavno idu bolje? Iako čisto sumnjam da je mater natura imala u planu utijavanje kada je prije milijardu godina prčkala po dvostrukoj uzvojnici popularno zvanoj DNA. Ali primjetio sam da žene imaju još jedan talenat. A to je da neće zapazit milijardu opranih pjata i čaša ali će primjetit da se jedna molekula prašine nije usisala s kauča. Fenomenalna moć zapažanja (krivih stvari, nažalost). Zlica: molim da me ne zatučeš zbog gornje opaske, većina vas ipak pohvali svog jadnika. A nama (njima tj.) te sitne zahvalice puno pomažu u pumpanju ega. Iako čisto sumnjam da se time hvale kada su s frendovima na grožđanom soku popodne. A što se tiče vjenčanja i vjenčanih poklonâ, paaa... don`t hold your breath, you might suffocate! Nessa: imam neku vražju One od nevjerojatnih 99,99 kn. Za divno čudo, uz nju nisu išli set noževa i mali crnac koji prdcima potpaljuje vatru da bi se utija zagrijala. Pa stoga njenih mirakuloznih 60°C jedva utija i papirnatu maramicu. Ali bacam oko već dosta dugo na jednu malu Tefalovu od 220 kn. Mislim da ću je slijedeći put pokupit i platit. Štrumfić: hvala srce:))))  Kinder jaje: nisam sad baš ridao ali recimo da sam dosađivo Bogu jedno tri nedjelje zaredom dok si ti meni (dosađivala:) kukala nad zajebanom sudbinom u tišini svoga bonsai stana. Gnjavio sam ga da ti popravi životnu situaciju. Mislim da je Bog lagano nagluh jer nije baš pogodio u sridu ali uspio je popraviti stvar. Pa Mu hvala. AAAAAA: ti si zadnja. Znači, svidila ti se mala priča koja te dočekala ovdje? Ja se samo nadam da će ih biti još PUNO, PUNO, PUNO!!! :)))) I da svršim više, ovo se oteglo ko kravina sisa... Današnje popodne je bilo skoro pa savršeno (za savršenstvo si nedostajala ti, Žutoperče). Miško, Tena, Marina, Matea i ja (poslije i Maja, Irena se pokupila ekstra brzo)! Ti ljudi nisu normalni, babe mi! Mene još boli glava od smijanja, a što se tiče mišića na faci, mislim da se nikad više neće opustit, hodat ću svijetom ko Joker iz Batmana! Neću sad sve pisat što se radilo, bilo je perverzije i to sočne! Ma kuul, kažem vam, ova PMF-ofska ekipa je the best (što se tiče ZAGREBA, da se ne uvrijede ove kokoši dolje kojih, primjećujem, nema baš često u zadnje vrijeme...). Idem se opustit u kadi i nadat se da se Frano sa svojom Anom neće opet posvađat jer neću viđet banje tjedan dana. Prošli put kad su se posvađali, Ane se zaključala u banju i nije htjela izać tri dana, samo je bijesno plela mrežu i škljocala kliještima. Bitch. |
- 22:01 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (7) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
If it`s war you want... it`s war you get!!!
|
Imam metlu!!!! I to ne bilo kakvu nego upravo onu Viledinu Duactive od ciglih 59,99 kn!!!! I konačno sam pomeo sobu i sada se da živit u njoj. Da me ne shvatite krivo (jer ova prethodna rečenica implicira da sam do sad živio u svinjcu), do sada sam za svaku jebenu mrvu moro izvlačit moča i zalijevat pod ko prava mala Pepeljuga. Ali zato sada, mile moje grinje, nema vam spasa! Objavljujem rat!! Da se malo vratim svojim blogovskim korijenima (što će reć kukanje o nefaksovnim stvarima), moram rezimirat svoje kućanske uspjehe koje sam teškim radom postigao otkad živim relativno (čitaj: usamljeniji od Ivana, Petra, Pavla, kako-li-se-zove Pustinjaka) sam. Prva stvar koja me šokirala kada sam se uselio je bila spoznaja da je mašina za robu preko ljeta nestala pod sumnjivim okolnostima. Ja bio presretan, oduvijek sam želio provodit sate u banji, u nekom lijevom polunaklonu, i crnčit nad gomilom robe koja moli za milost. (feministkinje, ne morate me odma kamenovat grudnjacima, pričekajte do kraja barem:) Ignoriranje situacije nije baš pretjerano pomoglo, kao i moje svesrdno nagovaranje robe da se konačno pođe sama oprat, ionako se izležava na ormaru. Kada je došao kritični trenutak da nisam za sutra imao ništa iole nosivo, zasukala Pepeljuga rukave i bacila se na posao! Prvi put mi je trebalo dva sata, slijedeći jedan sat. Sada mi za gomilu robe treba u vrh glave trikvarta sata. I s ponosom mogu reći: clothes handwashing... MASTERED! Suđe. Doma sam, u 19 godina, opro suđe čitavih pet i po puta. Razlog? Mama bi me uvijek prestigla u utrci do sudopera. A meni tako teško padalo. I još je jedan problem bio, a to je enormna količina vode koju bi potrošio za jedan jedini pjat. My tata used to say da ću iscrpit čitav Jadran ako tako nastavim. Iz milosti prema flori i fauni našeg mora, odustah od daljnjeg pranja. Otkad sam u Zagrebu... E, pa, jedem izrazito malo, a to malo što pojedem većinom je negdje vani. Tako da doma skoro i ne jedem. I onda ima manje suđa. Ali kad jedem doma, onda zaserem apsolutno svaki komad posuđa koji posjedujem! I to me nervira jer onda moram prat. Ali već sam se uhodo. I sada mi treba vrlo malo vremena i IZRAZITO malo vode za oprat svo moje suđe. I ne pada mi teško. Stoga: dish handwashing... MASTERED! Utija. Onaj koji ju je izmislio je zagorčao život milijardama ljudi. Zašto jednostavno ne bi svi mogli okolo hodat zgužvani, i čudno gledat one koji su utijani, i sad znam kakve replike mogu očekivat pa odma govorim da se zajebavam, naravno:) I ja (čak) volim bit nezgužvan, lijepo izgleda, jebiga. Ali mene utije ne slušaju. Barem ne ove od 100 kuna. Ona mamina od 700 sluša svaku tvoju misao, skoro pa sama ide. JA svoju moram kumit i molit da se pomakne. Zahrđala je čim sam stavio prvu kap deH2O. Tako da lagano izbjegavam utijavanje, ali moram naglasiti da se moje umijeće utijavanja popravlja svakim silovanjem dotične stvarce. Pa zato: ironing... SATISFACTORY! Ribanje poda. Čovjek ne bi vjerovo koliko to može bit komplicirano za nas muške! Vi žene imate aktiviran neki genski lokus koji vam daje spretnost u tim stvarima. Nama treba NEIZRECIVO puno vremena da uskladimo pokrete i pri tom ne poobaramo sve vaze s drškom moča, niti poskidamo sve umjetnine koje bezbrižno visulje sa zidova. Prvi put kada sam TO radio, stavio sam previše vode i previše jebenog Pronta. Kada sam pokušao ocijedit moča, Arhimed i njegov zakon su izronili zajedno sa svom istisnutom vodom iz kante, i otekli preko poda ravno ispod kreveta. I bilo je ljepljivo za popizdit. I vlažilo je čitavih mjesec dana. Ali vježbom do savršenstva! Svaki slijedeći put smanjivala se količina vode koja je panično bježala kroz sobu, nije više bilo sticky feelinga pod nogama. Pronašao sam savršen omjer vode i Prontića tako da sad sve blista. Jedino je parket stariji od Marije Terezije pa sav vrišti i stenje kada ga se moči ali neka trpi, all for beauty. Shodno tome: mopping... MASTERED! Eto, neću vas zamarat više mojim problemima, a i moram se ić spremat za TRI JEBENA SATA kemije sada. To potrebuje neizmjerljiv mentalni napor, vjerujte, pogotovo ako vam lekcije čita stari, prašine nagutani, usisivač od profesorice. Eeee, taj glas.... Isuse, katastrofa. Tko je ono rekao od vas da kemiju studira? Sinoć smo gledali film u kinu, "Dead or alive". Postoji novi izraz za laboratorij. Samo da znaš, više nije labos nego LABIĆ! Ja sam se zgrozio kad sam vidio titl, da mi je znati koji je fag(ić) to prevodio, gospe moja. Da labić... :) I da, Fraulein Helga, sretan ti prvi blogovski rođendan!!! S malim zakašnjenjem, of course, it wouldn`t be me otherwise:) |
- 09:37 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (7) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
Mea culpa (jel i to trebam prevodit, HA ti mali gade?)
|
Budući da sam danas "suptilno" upozoren ("...papčino, kaj se papčiš, fakat si bezveze, joooj ti si tak jadan...") od strane moje sponzoruše kako sam ""zaboravio"" prevesti novi naslov bloga, to činim sad. Iako će to ubit dašak misterije latinskog. Ali jebiga. Dakle, prijevod glasi "Uvijek u sranju, samo dubina varira". Ali vi ste to i sami skužili, zar ne? Recite da jeste kako ON ne bi bio u pravu!!! A SAD SE KONCENTRIRAJTE NA DONJI POST jer nemam volje za pisanjem novog. Neka se ovaj malo ukiseli... |
- 00:25 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (1) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
15.01.2007., ponedjeljak
CALL 060-345-345 AND ASK FOR GINGER
|
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAA, samo za tebe pišem ovo što sada pišem! Da ti se odužim za srcedrapajući i poduži komentar. A pišem jer sam dobio ekskluzivno dopuštenje od deuteragonista. Zato sad prati dobro... Dakle, danas me zvala Žutoperka da dođem kod nje nakon praktikuma jer joj treba spojit satelitsku i pogledat koji je kurac s kompjuterom. Naravno, ušlepo nam se i Miško kojemu nije bilo teško zaletit se sa Savskog mosta do Kajzerice. I ljepota moja je položila pismeni u autoškoli, što nije zlatan?! Anyway, mi smo već stigli u stan i pripremili za posao (ja znam na što mislim, vi uzmite kako hoćete:). Došao je Miškec i on se pozabavio satelitskom dok sam se ja zajebavo s kompom. No, da ne držim AAAAAAA previše u napetosti, kada je sredio satelitsku, Miško je došao za mnom u Žutoperkinu sobu da vidi što radim na kompjuteru. Krenula je zajebancija. On je silovo Žutoperkinog plišanog peseka kraj kojeg ona inače spava. Zatim je otkrio krevet i sklupčo se na njemu. Žutoperka mu se htjela odužit za psa pa ga je posprejala Puma for women sprejem. On je popizdio i pošprico mene jer je mislio da je to bila moja ideja! A sad najbitnije: Miškec ima na torbi bedž "Kiss my ass" (AAAAA, jesi li naslutila?:) Ja sam mu rekao da me poljubi u dupe zbog toga što me zajebavo. "You kiss MY ass!", reče on i zajebe se. "Hoćeš?", pitah blaženo "Ma daaaaj", reče on sa šeretskim osmjehom. "I ti mi se zoveš kraljem perverzije!", rekoh. "Ivana, izlazi", bio je njegov komentar dok je otkopčavao remen. "NEĆU, ja želim gledat!!", vrisnula je Žutoperka, izvlačivši svoju sabljetinu koju koristi na treningu i gledajući ga ubojitim pogledom. On je skinuo hlače do pola. "Izvoli", reče. Ja se sagnuh ali on se valjda tome nije nadao pa se odmaknuo. "Mislio si da neću, je li?", kriknuh iz polunaklona. "Ma adje da te vidimo kad si faca!", reče moj dragi i naguzi se pošteno. "CMOOOOOOOOK! Hvala dragi. Sad se obuci jer bi mogla Žutoperkina teta uletit", rekoh nonšalantno, kao da sam upravo pomogao nekoj bakici da pređe cestu, a ne poljubio najfrenda posred desnog guza. "Ti si sad moja bitch, znaš to?", prišapne mi Miško. "Nema problema, ti si moja sponzoruša, znaš da ti non-stop plaćam hranu!" "Istina". Eto, AAAA, nisu jezici u ušima ali jesu usne na guzovima. I reko mi je da sam prvo biće koje mu je to učinilo. Ja sav polaskan. I jedva čekam da vidim revanš, obećo mi ga je. Žao mi je što nisi mogla bit tamo da gledaš. Ali je zato Žutoperka uživala. A sada malo drukčija tema. Zahvaljujući Žutoperki i mojoj sponzoruši, shvatio sam da fakat nemam neku zanimaciju ovdje u Zagrebu. Neki hobi. Kad si kupim biciklu vozat ću se uokolo do besvijesti. Ali me fakat zaintrigirala Žutoperkina ideja da si pronađem neku dramsku amatersku grupu. Zvuči mi zanimljivo, iako imam problema s tremom. Naravno da bi tražio komediju ili satiru ali sve dolazi u obzir. Također sam razmišljao da nastavim/počnem pisat. Ali postoji jedan problem. Vidite, puno prije nego sam počeo čitat Maddogove pričice, i ja sam pisao stvarce. Sada vidim da nas dvojica imamo poprilično sličan stil, iako je tvoj puno kvalitetniji, Maddože. I imam neki osjećaj da bi sve što napišem bilo ogomni plagijat. Ali svejedno ću pokušat. Dugo sam imao na pameti da ću pisat o životu na faksu kad odem u Zagreb. Onako, neke crtice, događaje... Što mislite o toj ideji? Sve u perverzno-morbidnom stilu. A inspiracije, hvala Bogu, imam. Recite, zanima me... Idem sad gledat neki film, kupio sam si kikiriki, čips i pepsi, DOSTA JE sa škrtarenjem na ležernom životu! Čekam tvoj komentar, AAA... |
- 22:02 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (13) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
14.01.2007., nedjelja
Emocionalni klistir zvan štafeta...
|
Krasno. Frano si je našo žensku... Kako jedan paučnjak uspije nać žensku u mjesec dana, a ja nisam uspio u 19 godina (recimo da sam je počeo tražit od trenutka kada sam izašao iz rodilišta)? Nije fer! Ovo je ultimativni nesupjeh womenizinga kod mene. Pauk jebeni ima curu a ja ne. Čovjek da se zapita... Budući da me certain someone štafetirao, bio bi red da napišem tih pet stvari, ili koliko, o meni koje ne znate. Srećom, pa se poznajemo čitavih nekoliko mjeseci pa neće bit problema u pronalaženju tih i takvih sitnica. Prvo. Da se nadovežem na Franovu situaciju. Nikad nisam imo žensku. Kad se oporavite ili od sažaljenja ili od smjehovnog šoka, dopustite mi da nastavim (iako radije ne bi). Naime, mojih previše kila i patološka sramežljivost nisu baš bili neki turn-on kod populacije suprotnog spola. A i ono malo što se sažalilo pa se sprijateljilo sa mnom su postale naj frendice pa one nisu dolazile u obzir. Niti sam ja ikad pokušavo išta napravit (vidi razlog poviše, ako se nije zagubio u salavoj masi) jer sam znao da vodim unaprijed izgubljenu bitku. I svaki uspijeh bi bio Pirova pobjeda. A to mi se nije sviđalo. Pogotovo kad sam saznao što je Pirova pobjeda. Ali situacija se mijenja. Mršavim. "Proljepšavam", rekoše babe u Župi kad su me vidjele preko Božića. A kome vjerovat nego starosjediocima. Tako da se nadam da ću riješit i problem sramežljivosti. I ako ovo čita neka ženska osoba koja je možda u nekoj halucinaciji i pomislila na nešto sa mnom, nek napravi prvi korak. Jer ako bude čekala na mene, moglo bi se dogodit da se načeka. Čitavu vječnost. Ali jednom kad otčepi, neće mi biti kraja. I još kad bi moja Venera ovo pročitala... Drugo. U prvom razredu osovne škole upišo sam se u gaće jer su svi zahodi bili zauzeti. Prvi dan prvog razreda. A ja upišan sjedim učiteljici do nogu (jer me nije htjela pusiti u krilo) i vrištim ko da me kolju. I svi umiru od smijeha. Ravnatelj zove mater doma. Mater misli da je on zajebava pa mu svašta izgovori i poklopi. On zove opet i objašnjava. Mater ga shvati i pohrli u školu. I presvlači moje mokre MUŠKE hulahopke (zašto sam to nosio u devetom mjesecu?) nasred atrija. Preko malog odmora. Ja, stoički pomiren sa činjenicom da će me to pratit osam godina, šutim i pokušavam se stopit sa zidom iza mene. Ali mi ne ide jer je zid opituran u glupu zeleno sivu kombinaciju a ja crven ko riječna rakovica. Slijedećih tjedan dana je bilo pakleno. Poslije su me mrzili jer sam prvi naučio abecedu. Treće. Imam ataksofobiju. Strah od nereda, za vas koji niste učili grčki. Mrzim nered. Bojim se nereda jer mislim da ću dovijeka morat živjet u neidentificiranoj hrpi smeća i neću znat gdje se što nalazi i vidim u glavi kako se na mene ruši sva hrpa sa radnog stola i kako nemam zraka pod svim tim olovkama, papirima, plišanim živinama i glupostima koje su naselile stol preko ljeta. Čišćenje pisaćeg stola nakon ljetnih praznika mi je bilo najgore razdoblje u svakoj godini. Čovjek ne bi vjerovo koliko stvari može okupirat relativno sitan prostor u malo vremena. A ja ne imah snage niti počet. Većinom bi sjedio na podu i plakao dok se mater ne bi smilovala i barem započela s čišćenjem. Više ne plačem. Sada lupam glavom o zid. Četvrto. Strašno sam emocionalan i empatičan. Dira me tuđa nesreća. Plačem kada gledam kako nitko ne voli jebenog Raymonda! Mrzim kad mi se dogodi u vražjem kinu, preko neke izrazito dirljive scene, da pustim slapove Nijagare iz očiju. Srećom je mrak pa se ne vidi. Ali me zato poslije pitaju koji mi je kurac s očima. "Nagla promjena svijetla", rečem neuvjerljivo. Plačem i kada sam sretan. Gori sam od jebenog Tomislava iz big burazera. Plakao sam od sreće što sam upoznao Miška i Žutoperku. Plakao sam od sreće što sam upiso jebeni PMF jer je faks najbolji na svijetu. Plačem bez nekog posebnog razloga. Plakao sam kad sam slušo pjesmu "Sveti Vlaho" od Tere Kesovije. Plačem kada je muka Isusova, zajedno s onim babama koje ridaju jer je takav običaj. Ja plačem jer mi ga je žao. Plačem i sad, od spoznaje da ćete me ubit u pojam nakon ovog izljeva osjećaja. Peto. Nikad nisam imao prijatelja. Muškog prijatelja. One gluposti do trećeg, četvrtog osnove se ne kontaju. Čitavu osnovu su me trojica tipova zajebavala, udarala i sl. (dok moja mater nije popizdila i ispičkarala ih usred prepune zbornice). I ona dvojica tipova za koje sam mislio da su mi frendovi nisu nikad rekla niti jednu riječ jebenom Tomislavu i dvojici jebenih Hrvoja koji su me furt zajebavali. Toliko o prijateljstvu. Čitavu srednju se nisam sprijateljio dovoljno dobro s niti jednim tipom. Sa svima sam bio dobar ali bili smo kolege, ne prijatelji. Miško je moj prvi pravi muški prijatelj, prijatelj kod kojeg sam prespavo već dva puta, prijatelj s kojim se čujem na mobitel češće nego sa mojima doma. Prijatelj koji me je, na moju veliku radost, pilio dva mjeseca svojim problemima i zbog kojeg sam ja ponavljo stavku četiri ovog posta. Prijatelj za kojeg bi dao da mi otkinu obje ruke a ne samo jednu. I znam da bi me on branio od jebenih Hrvojâ i Tomislavâ. I zato ga ja toliko volim. Jer je dobar i nježan u duši iako želi da ga ljudi drže za neko poluđubre.. I zajedno u kombinaciji sa Žutoperkom održava me na životu ovdje u Zagrebu. Sad znate zašto ga toliko volim i spominjem, kao brata kojeg nisam nikad uspio imat. Perverznog brata. Eto, kvragu i vaša štafeta proljevuša, glejte koliko filinga sam prosuo u malo kilobajta. Nemojte mi to više radit, ne stoje meni ove sentimentalne stvari, draža mi je perverzija, morbidnost. A možda je i ovo neka perverzija, ha? Ali neka, show must go on. Budući da ste svi vi već sebe prolili, ja ću zajebat svoje stare frendice, i jednu novu. Dakle: Fraulein Helga Boleslava Mica Žutoperka Crvena pribadača P.S. nakon ovog ide post koji je trebao ić danas i da nije bilo sranja sa serverom već bi odavno bio na netu ali jebiga... |
- 21:20 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (6) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
11.01.2007., četvrtak
Nečasna posla
|
HA! Prošlo i to sranje od kolokvija iz zoologije. Ne znam niti me zanimaju rezultati, imam neki osjećaj da će bit stravično. Ali ipak, sutra u dva će se znat... ko je okinuo... Naravno, Žutoperak uvijek kuka kako ništa nije znala, a rasturi ko luda svaki test. Miško kad kaže da će past onda i padne. A sad je reko da će past. Ja kad kažem da ću past može se dogodit i da padnem i da prođem... Vidite kako je ta zoologija komplicirana? Ne bi čovjek reko... Ma neću o tome više diplite, idem si na nerve. Što li sam ono hotio rijet? Da, otkrio sam da se moj blog u zadnje vrijeme sveo na spominjanje Miškovog imena u svakom retku (barem jedan i trikvarta put). Dobro mi čovjek kaže da se ponašam ko malo pašče, trčkaram i slinim za njim. A jebiga, kad nemam života, onda treba prihvatit prvo što se zajebe pa naleti na tebe. Vidim ja da je to vama zabavno ali glejte si, ne mogu ja toliko tog čovjeka spominjat jer on ovo ne čita (čak sam se i osobno uvjerio da ne može na internet, rano jutros :)) i mogo bi se naljutit kad JEDNOM pročita. Ali poznajući njega, neće se naljutit, jedino ću najebat kad opet odem prespavat kod njega. I zato neće više bit necenzuriranih verzija noćnih druženja i sl., prvo idu konzultacije i otkup autorskih prava. Ali budući da je ovo zadnji put, smijem reć da je tog čovjeka nemoguće probudit! Navili smo sat u šes i po ne bi li učili zoologiju. Zvonio je tad, zvonio je u sedam, zvonio je u sedam i po, zvonio je u osam. Kad je zazvonio u osam i po, ja sam se uspio probudit. Ako vas zanima što smo radili kod njega doma, razočarat ćete se. Prvo je išlo njegovo mučenje električne gitare i snimanje krikova i bolnih vriskova koje je ona proizvodila:) (moram stavit smajlića jer ako on ikad naiđe i shvati ovo krivo, najebatus sum:P ). To za njegov bend. Nakon odgledanog filma ("Kletva", cirka ponoća), vratili smo se kod njega doma nas dvoje i kao htjeli uči zoologiju. Prvo nas je omeo njegov neposlušni internet. Luciferski nastrojen modem se nije pokorio nasrtajima moje izmučene glave tako da će jadničak još koji mjesec bit bez prozora u svijet. Nakon toga se Miško sjetio da bi mogli nešto pojest. Dok je on prigo patate ja sam se i dalje hrvo s modemom. Ništa. Nakon što je dragi spravio večeru (a kuha božanstveno, može se odma udat!), pustili smo Dido da nas deprimira i gledali smo "Zaboravljeni slučaj". Zaboravljeni slučaj se odvijao i na stolu gdje je blaženo snatrila zoologija. Nas dvojica smo bili apsolutno umorni (iscrpili se, ovaj, nekim poslovima, jelte, što vas briga:), toliko da dvadeset minuta nismo primjetili da gledamo jingl za kraj programa na RTL-u. Znate one valiće i slovca koja se pretapaju. Vjerujem da vi koji gasite RTL tek nakon pornjave subotom znate na koje valiće mislim. Ustvari, bolje da kažem pretjerano umorni za zoologiju, jer nam se dalo gledat zadnjih sat vremena "Povratka kralja". Meni je bilo smiješno gledat kako Miško slini za Arowen, nju voli više od mene! Gad mali... Dobro, meni je u cijelom filmu najdraži Gollum ali ne u ONAKVOM smislu u kakvom je njemu njegova vila:) Toliko nastran ipak nisam... Tek u tri i po smo se sjetili poć leć. I onda nije ni čudo što se nismo mogli dić! I tako sam ja od osam i po pa do, neđe, devet i po pokušavo izvuć moju ljepotu iz kreveta. Mučio sam ga užasnom metodom, brutalnom, sadističkom... Naime, stavio sam mp3 u uši i pjevo! Jadničak je čitav sat vremena odoljevo mome distonavanju i revanju. Tek kada mi je puko film, bacio sam mu se na krevet i milozvučnim glasom, uz maženje, pjevo "Najdraže moje" od Novih fosila! TO ga je veoma brzo probudilo, zamisli. Nezasitno moje! :) Nakon brze tuširke (nismo se zajedno prali, žao mi je što vas moram opet razočarat), krenuli smo u grad naći se sa Žutoperkom. Dogovor je bio u deset ispred NSB-a. A mi u Zaprešiću tek deset do jedanes sjeli u bus. I došli na randevu u PODNE. Žutoperak popizdila, odjebala nas, ispičkarala, nije se htjela javit na mobitel, slala nas u pm... Ali prodala se za dvije vreće Haribo bombona... Sad joj znamo cijenu. Nakon što nismo ništa naučili, sjeli smo pisat jebeni kolokvij. I napisali ga. I otišli. Žutoperak si kupila neku kremu za neidentificiranu izraslinu koja joj osvaja leđa, a Miškec si kupio mp3 plejer. Ja si pokušo naći cvike sunčane tako da mi jebeni vjetar prestane ubacivat kilotone prašine, pijeska, muha, trnja i djelića tramvaja u leće ali ne nađoh ništa što izgleda nejezivo u kombinaciji s mojom pojavom. A ovim gadovima što god stave na sebe savršeno stoji! Bastards. Sad mi preostaje da si kupim Bvlgari za 1675.38 kn. Da, čini se prihvatljivim, zar ne? I eto, sad sam doma, dosadno mi je, umirem od bolova u leđima jer sam se ukliještio između zida, kreveta, kušina, cijevi od radijatora i laptopa. Boli, vruće mi je i prispalo mi se. Idem spat jer ću se inače sutra probost šupljom iglom od umora! I odsada nema Miškeca tako često ovdje (do slijedećeg puta:). Bye... |
- 22:03 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (5) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
08.01.2007., ponedjeljak
REUNITED!
|
Aaaaaah.... :) Savršen dan je bio danas, apsolutno savršen! Nakon čitavih dva i kusur tjedna vidio sam Žutoperka i svog dragog Miškeca! Preko praznika sam primjetio da ih volim oboje još više, ako je to ikako moguće. Ne znam koliko ovo vama sve zvuči normalno ali njih dvoje su ono što se može nazvat prijateljskim srodnim dušama! A danas nam se pridružila i Frau Hegla, upoznala se s njima. Ona i Miško su se odma našli na istoj valnoj duljini što se muzike tiče. Sa Žutoperkom se našla na pivskoj valnoj duljini:) JA sam iz te valne duljine uspio očitat jedino da je pšenično pivo rijeđe od vode i gorko kao i svako pivo koje sam do sad probo. Da barem nismo Perak i ja imali jebeni praktikum, mogli smo se i dulje zajebavat po gradu. Ali neka, ne valja odma sve prvi dan ispucat! Inače, jutro je bilo mnogo zanimljivije od večeri. Naime, na praktikumu iz mol.biol. smo izolirali DNA iz plodova! Moja grupa je imala bananu, jedni su imali kivi, jedni kukumar a jedni brokulu. Prvo smo mi bananu našu fino, lijepo ogulili i ubacili u mikser. Asistent (neki mladi, novi, pravi babe:) nas je upozorio da su noži miksera stariji od Mojsija pa da imamo milosti prema jadničku (mikseru, ne Mojsiju). I istina, jebeni mikser je jedva samljeo bananu običnu! Nakon što smo izvukli taj frape, nismo mnogo uživali u njemu jer smo ga istom uvalili u otopinu deterdženta (Likvi fresh za novi sjaj, a brisanju bajbaj!) i kuhinjske soli iz paške solane (izuzetno važno za eksperiment!:). Pa se sve to onda kuhalo u vodi pa u "najbližem prirodnom termostatu" na 36°C... Malo smo se zapitali što je točno taj najbliži prirodni termostat ali kad je asistent reko da se snađemo i pri tom se zajebantski nasmijo, shvatili smo da moramo koristit vlastito tijelo! Srećom, ruke su bile dovolje za grijanje, nije trebalo žrtvovat neki od tjelesnih otvora! I like ovog asistetnta, tip je blago perverzan! No da vas ne davim više s detaljima, na kraju smo dobili DNA iz banane koja je izgledala kao bijeli konac! Samo je onako lebdila u etanolu, zakon!!! To je moja prva izolirana DNA u životu, osjećam se fakat posebno! Nakon ovog praktikuma uslijedio je susret s Miškom (koji je, naravno, kasnio deset i po era). Al smo se pošteno izgrlili! I da, AAAAAA, nije još bio spreman za jezik, al smo se zato držali za guzice dok smo šetali, dovoljno dugo da neku babu iza nas puke srce! Dvaput! Što će reć nekih deset sekundi... :))) Nakon toga smo nastavili u sličnom tonu, dovoljno da pošteno zabrinemo Frau Helgicu koja je fakat pomislila da između nas dvojice ima nečega. Pokušo sam je uvjerit da je to samo nastrano prijateljstvo ali nisam siguran da je povjerovala. Dapače, prognozirala je vrlo skori seks (ili jebačinu, da je citiram). Živi bili pa vidili! :))) I tako smo se još malo zajebavali po gradu, sve dok nije došlo vrijeme za naš faking praktikum iz zoologije. Sjedili smo tamo čekajući, Miškec nas je pozvo na svoj rođendan koji je 16.2., usred sezone ispita ali nema veze, za njega i na kraj svijeta! Jedino se nadam da će bit umjeren u alkoholu, ne želim ga vidjet pijanog. Čovjek inače ne pije pa bi bilo lijepo kad bi nastavio s tradicijom. Inače, AAAAA, kažeš nije bilo alkohola kod onih dečki? MA SAVRŠENO! TO SE TRAŽI, takva zajebancija pri trijeznom umu! Oduševljen sam tim dečkima, možda da se upoznamo pa organiziramo četverac:))) Ah... Anyway, i tu smo se zajebavali, čekali, zajebavali. Ispipali smo situaciju kod petog turnusa da vidimo što nas čeka za kojih 5 minuta... Ja vidio Nju, i bijah sretan... Ali jebeni praktikum počinje! I ode my male honey doma, a Žutoperak i ja provesmo slijedećih dva sata crtajući seciranog žapca, preminulu gujavicu, raščerečenog paličnjaka i čitavu falangu munjevitih papučica koje se nisu htjele smirit da vidimo kako im se grče kontraktilne vakuole! Baš su kurvetine. Kontrahirane. I sad sam doma, nemam više snage u sebi, ništa neću činit nego ću pravo u postelju jer mi se oči sklapaju, ne znam kako uspijevam ovo tipkat... I drago mi je što sam donekle raščistio stvar s rodicom. Nije sve po starom jer nikad više neće biti ali je izglađeno i vrijeme je za novu razinu... Mira, naravno, ne ratovanja... Idem sad, laku noć narode! |
- 22:29 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (8) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
07.01.2007., nedjelja
Isprika...
|
Evo mene u Zabregu. I čekaju me sranja. Bolje rečeno, otišao sam iz doma sa sranjima, tu su se sranja nastavila množit i imam osjećaj da će me pokorit. Ne želim vam ništa govorit jer ne bi htio da se (opet) netko uvrijedi zbog neke izrečene istine. Ali ipak: Ivona, žao mi je što sam napiso da si delikventica i glupača. Ne želim da se svađamo niti da se vas dvije svađate oko običnih gluposti ili zbog mene. Pokušaj shvatit kako je onda svima bilo, stavi se u kožu svoje ili moje matere pa pogledaj. Eto, iskreno mi je žao, nadam se da ćete ti i Jenny bit pomirene kad se opet vidimo i nadam se da ćeš se prestat ljutit na mene. I nije sve ovo samo zbog onog posta, znam to, ali za sve što je izrečeno ili neizrečeno: oprosti... AAAAAA, hvala što si me informirala o dosad skrivenim iskazivanjima ljubavi, pitat ću dragoga je li za pokusnu vožnju :))) I sad ćemo tu finut jer mi se ne da više pisat, očekujem još jednu konferenciju utroje večeras, imamo par stvari za raspravit... A da ne spominjem referate koji čame nenapisani već tri tjedna, i Erben koji mi se zlurado smije s police, twisted bastard, i sve ostalo za što sam bio lijen preko praznika... Read ya... |
- 19:27 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (2) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
06.01.2007., subota
Mislim da mi slijedi kineska godina praznih obećanja...
|
E pa moji frendići, hvala vam neopsivio na obilju komentara koji zasuše moj blog ovih dana. Sve vas ja volim, od onih najmlađih pa do onih s osteoporozom! I želim dobrodošlicu svojoj dragoj Jenny, službenom (ali tajnom) predstavniku uže familije! Honey, nadam se da nećeš ostat zgrožena, morat ćeš se, uostalom, naviknut da je tvoj rođak blago poremećen (blago je možda malo preblago rečeno). I nemam ja ništa protiv tebe, naprotiv, imam sve protiv tebe!!! Ma šalim se, naravno, samo ti čitaj i komentiraj, ništa se ne boj, ne grizem (tako često). I osim po novoj omniprezentnosti moje drage familije u svim aspketima moga života, ovaj post je i još po nečemu drukčiji od ostalih. Naime, pisan je u arhaičnom Officeu 2003 pro. Gotovo svi prijašnji bili su s velikom ljubavlju u tromboznom srcu pisani u beta verziji Officea 2007. Nov, sjajan, blještav, lagano mušičav ali ipak predivan! Ali, nakon što je jadan Wordić pretrpio sve one tekstove o neizrecivim i izopačenim scenama iz mog života, beta verzija je podnijela otkaz i odjebala me, ukratko. I sad sam na njezinom djedu (koji se ne buni protiv ove izuzetno moralno upitne rečenice). I zasada dobro surađujemo (punih 10 minuta). A sada o nečem betonskijem (da ne kažem konkretnijem). Bliži se vrijeme mog drugog odleta iz roditeljskog gnijezda (koja klišejska floskula..). U neđeju u jedanes i peset ujutro letim za metropolu, pun novogodišnjih odluka direkt vezanih za nadolazeću lavinu kolokvija. Ali bojim se da ću ponovo pasti u letargiju i depresiju te odjebati sve obveze, osim onih prema ljudima do kojih mi je stalo (a tu NE SPADAJU Erben i kompanija!!!). Trudit ću se, koliko mi moj truli mozak bude dopušto, da se to ipak ne dogodi. Za svaki slučaj, ovdje bilježim sve nadolazeće obveze, kako bi se poslije mogo smijat sam sebi: Prvo, naučiti jebenu zoologiju. Povadit bilješke iz one odvratne Erbenove knjige (u koju je on upiso slova koliko je crnog pod noktom), molit se Bogu da ne dobijem kaskadni slom živaca kada otkrijem da sam učio nepotrebne živinske sustave, te objesit asistenticu koja kuka kako sam zajebo na stodvaestpetom milimetru crteža gujavičine rasplodne mašine. I zatim napisat kolokvij... Drugo, naučit za DVA kolokvija iz kemije. Jedan je ispravak onog kolosalnog kraha od prošlog puta, a drugi je novi kolokvij (a nemam BLAGE veze što biH trebAo učitI za njega). Ali prvo slijedi zatvaranje asistentice u digestor. I puštanje zemnog plina. I stavljanje u digestor jedne samokresajuće šibice. Pa puštam njoj na izbor: gašenje veeelikog ventilatora pa da se udavi u plinu ili kresanje šibice pa da odleti u zrak zajedno s pola faksa. Mislim, nije mi žena ništa posebno skrivila ali netko treba bit žrtveno kozle za moju frustraciju... Treće, podavanje samog sebe profesorima iz matematike. Možda si na taj način kupim tako željeni potpis! Ali bolje im je da uživaju jer će im to bit zadnje u životu. Nakon što dobijem potpis za njih sam smislio čitav repertoar vječnih kazni koje bi zauzele dosta megabajta. Samo ću reći da, između ostalog, uključuju nekoliko ananasa, jedne tupe vile i dosta miševa... Četvrto je stanična i molekularna biologija. Novi profa je moj idol ali ona babetina s „ju-es-beom“ i iritantnim glasom je kao stvorena za rad u streljani... kao pokretna meta! >-( Nek uživa u početku svoga kraja... Zatim dolaze na red Miško i Žutoperak. I naš jebeni seminar koji se opasno približava a mi nismo bili sposobni ni odrediti TEMU za njega. Tako da čisto sumnjam da će od toga svega išta ispast. Uostalom, zar se vrijedni mučiti deset dana za pišljivih 2 boda u moru od 107 ili koliko bodova koje sveukupno možemo natuć u ovom kolegiju? Po meni ne... ZA KRAJ sam ostavio svog najdražeg profesora, my all time favourite!!! Pogađate, naravno, da je riječ o onom odvratnom, sadističkom, izopačenom, nacističkom, ćelavom, niskom, jebenom, prokletom, ljigavom, nehumorističnom i „šarmantom“ gadu iz tjelesnog! S tolikim guštom ću mu doć u subotu po potpis, znajući da sam ga zajebo pred nosom, znajući da se njemu za to živo jebe ali svejedno... Gad jedan, koji nas je tjero da se po magli, koju si mogo nožem rezat, penjemo na Sljeme ko kakve gusketine (mi, naravno, nismo ali nije u tome poanta...)! Gad koji nas je čeko deset minuta na vrhu a onda bi sjurio nizbrdo i živo mu se jebalo za nemoćnike koji hripaju u predsmrtnim mukama duž puta! GAD koji zaslužuje da ode u penziju i da prima čitavih jednu kunu mjesečno pa se onda ne bi kurčio svojim nabildanim tjelešcem niti bi nam se rugao kako i penzioneri mogu izletit na Sljeme za sat vremena! Ma pizdun jedan... A nakon svega ovoga dolaze još samo ispitni rokovi u veljači, i to baš u onom mjesecu koji ima najmanje dana. Nakon što se opet pretvorimo svi u snopove iznerviranih živaca (iznervirani živci, ma koja sintagma, čovječe!) i nakon što pobijemo pola neurona u mozgu možda KONAČNO uslijedi par momenata odmora. Ali do toga još ima...? |
- 00:25 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (13) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
04.01.2007., četvrtak
Neka mi netko kaže o čemu je post...
|
Evo, konačno sam skupio malo mira i tišine pa se mogu posvetit pisanju prvog ovogodišnjeg posta. Ovih dana me, naime, „ometala“ rodica koja je okupirala stan na dva dana tako da se nisam usudio pisat postove. ALI, budući da smo prvu noć ostali budni do tri ujutro jer je nju uhvatio emocijalni proljev, moja prevelika labrnja se nije mogla suzdržat pa joj je rekla za blog. Ja kad ne bi na gubicu progovorio, bi na šupak, garant!I to je sada prvi put da netko od familije službeno zna za njegovo postojanje (blogovo, ne šupkovo). Doduše, adresu još ne zna, moram razmislit hoće li je i saznat... Ali postoji mogućnost da i sama naiđe pa odsad moram bit pažljiviji u biranju riječi (yeah, right). Inače, dotična rodica je ostala sablažnjena svojim rođakom (mislim na sebe, op.a.) nakon što je čula jednu stranu razgovora između Miška i mene. Nakon četrdeset minuta, kada sam poklopio, jedino što je pitala bilo je: „... je li Miško peder?“ I time je implicirala moju navodnu seksualnu opredijeljenost. Doduše, nas dvojica smo bili izrazito ljigavo „dražesni“ preko mobitela pa je sasvim prirodno to što je zaključila. Iza toga sam ja proveo sat i po vremena govoreći joj kako uživam u svom Mišku u svakom aspektu, kako ne mogu zamislit život bez njega i tako... Nakon stoiprvog srčanog udara, rekla je da želi svog starog rođaka natrag ali i da želi popričat s Miškom. Sutradan joj se ta želja i ostvarila, popričala je čak i sa Žutoperkom jer smo u tom trenutku nas troje bili u konferenciji. Ukratko, ostala je zbunjena. Ali to je nije spriječilo da se izlaje ostatku svojih sestara. I ona mala uš, najmlađa rodica, mi je prčkala po mobitelu, našla moje „bezazlene“ poruke Miškecu i pitala sestru: „jesam li ja normalan?“. Pa recite mi je li neki veliki problem ako ja svog najfrenda oslovljavam s LJUBAVI, DRAGI, JEDINI, ako mu napišem da mi neopisivo nedostaje, da ga volim i da čeznem za njegovim cimanjem; ako svaku poruku završim s „Pusek u nosek“...??? Što je tu loše? Mislim, mogu se ja i kurvat i drogirat ako treba, ne znam, ovo mi je zasad draže. Ma ljudi (i rodice, ako su već nanjušile perverziju), nas dvojica se samo zajebavamo, pa što vam je?! Imam ja svoju tihogoruću, nedostižnu, izrazitolijepu i takopredivnu opsesiju (ženskog roda...) ali o njoj neću pisat jer onda neću moć tri dana spavat od samih pomisli... Zato svoje ljubavne frustracije iskaljujem na Mišku. Kad smo već kod njega, moram reć da se ljutim na njega i Žutoperka. Danas su njih dvoje proveli savršen dan u Zagrebu i uživali su, a ja sam patio u ovoj jebenoj Župi. Jest da smo se čuli mobitelom jedno stoput ali to nije isto. KAKO SE USUĐUJETE UŽIVAT BEZ MENE, SKOTOVI MALI GADOVSKI!!!??? Ah, kad će taj sedmi da odletim gore i sjedinim se s njima u perverziji... A sad moram napisat i par rečenica u Žutoperku tako da se ona ne osjeća kao da je na margini moje bijedne egzistencije. Dakle, fala Žutoperku što me zvala jučer čitav dan i pilala u vezi wireless routera, što me pilala u vezi satelicke (greška je čisto namjerna), što me pilala nevezano ni za što posebno, što je ukonferencirala i Miška naveče, što mi je ispunila dan jučer svojim virtualnim prisutstvom, što je cijela vrckava, zajebantski raspoložena i neobično perverzna. I da, Žutoperče, volim i tebe isto ko i Miška ali shvati, male stuff nisu za femaleice! Samo si dvojica muškarčina mogu slat onakve poruke bez bojazni od okoline... (??? ??? ??? ???) A sada, na samom kraju ove tirade o Bog-te-pitaj-čemu, želio biH vas pitati jeste li sHvatili išta od ovog ispljuvka kojeg objaviH? Niste? Good, znači opet sam uspio... :))) |