Učahurena stvarnost
24.02.2007., subota
Twist and play!
|
Heh ljudi, što ima kod vas? Ovaj put neću spominjat faks niti išta vezano za učenje, ne želim si kvarit zabavu. A zabavljah se večeras, all alone doduše, ali baš mi je zanimljivo... Vidite, obećao sam Kinder Jaju da ćemo twistat kad dođe u Zagreb. I ja to jedva čekam jer sam se ne mogu naučit, nemam od koga kupit fore i pokrete. Ali twist nije pretjerano zahtjevan, osim što vas noge bole za poludit i što morate znati improvizirati i ne brinuti se oko činjenice da vrlo vjerojatno izgledate glupo dok se tako njišete ko manijak. Ali je jako, jako, jako zabavno i nadasve korisno jer vas poslije boli čitava guzica i kukovi, a to samo znači da izgarate kalorije koje su tamo nataložene!!! I zato, Žutoperče, kad Kinder Jaje dođe gore, idemo TWISTAT!!!! Vidit ćeš kako će nam bit dobro. Naravno da ćemo i malog gada uvuć u sve to, bez milosti, ima da se zabavimo nas četvero ko nikad u životu! Kinder Jajušo, da vidiš koliko ozbiljno mislim sve ovo, reći ću ti da sam se bacio na malo istraživanje i saznao da je twist postao popularan praktički preko noći zahvaljujući jednom mladom gosparu koji se zvao Chubby Checker. On je otpjevao i otplesao godine 1960. pjesmu „The Twist“ koja je osvojila sve ljestvice i nije silazila s vrha tjednima! Naravno da su svi pomahnitali za tim plesom iz dva razloga. Prvi je bio taj što je twist fakat najbolji način za zabaviti se kad si s gomilom ljudi (govorim bez iskustva ali čini mi se da je to istinito), a drugi taj što twist ne zahtijeva fizički kontakt s partnerom, što je za ono doba u Americi bilo pravo olakšanje jer si mogao završiti u zatvoru samo ako si ženskoj pogledao rame, a kamoli dodirnuo (pogotovo ako si bio crnac). Od svega mi je najbolja Chubbyjeva rečenica, kada su ga pitali kako se pleše twist: „To vam je kao da gasite cigarete nogama i istovremeno si brišete leđa i guzicu ručnikom...“. U svojem daljnjem istraživanju otkrio sam nekoliko posebnih pokreta od kojih sam ja uspio (više manje točno) izvesti dva. Našao sam još tri ali malo me ne idu jer ne kužim što gdje treba staviti. Ali zato sam savlado Pony twist i to mi je super super. (pođi na youtube i ukucaj pony twist, pogledaj „spot“ i reci da nije zanimljivo!) Fakat me sad bole noge, jedno 45 minuta sam skakutao kao konjić grbonjić po sobi, mislim da je gazda popizdio dolje ispod mene! Ali kad mi je to super! Ne znam koje stvari ti imaš, Kinderu, ja sam skidao s interneta faktat one oldiese, upravo od Chubby Checkera i njemu sličnih, mogu ti reći da su 60-te bile jako zanimljive godine... Ah... Tako, Jajušo, vidiš da će nam bit super... A sad o nečem drugom. Kao što rekoh, u četvrtak smo se zabavili na Bundeku nas troje, plus Miškov, tri godine stari, brat Patrik. Dijete me se isprva bojalo i nije me htjelo pogledat uopće, dok je Žutoperka u kupila njegovu pažnju Kinder čokoladom, sokićem i kroasanom. You play dirty, woman! Ali nema veze. Kako smo napredovali prema Bundeko (dobar dio smo morali i pješke proći), Patrik se opustio i počeo s nama pričati. Naravno, jednom kada smo stigli na igralište, sve sprave su postale naše! Čini mi se da smo više nas troje uživali nego mali! Rado bi stavio slike koje mi je dala Ž ali ne mogu, iz nekog posve neobjašnjivog razloga, internet veza mi je funkcionalna samo par minuta i onda pukne. Tako da nemam prilike uploadat slike. Nisam siguran ni hoću li uspjet progurat ovaj post kroz taj vremenski prozor. Nego, gdje stadoh... Aha, kada je Patriku dosadilo malo igralište, uputili smo se prema velikom (gdje su malo realističnije i opasnije i veće i ZABAVNIJE spravice), usput posjećujući labudove koje je Patrik hranio. Dolje na žalima smo i bacali pliske (iliti žabice) i natjecali se tko će ih napraviti više. Morali smo prestati jer se labudovima baš i nije svidio naš turnir, pogotovo ne onome koji je kamen skoro dobio posred glave...Ali nije bilo namjerno, ni najmanje, budala se zaletila prema desno a mislio sam da će otići lijevo. Samo blagi nesporazum, that``s all. Došavši na veliko igralište, krenuli smo redom. Patrik je prolazio spravu po spravu a ja sam išao za njim jer sam ih i sam htio isprobati! Nažalost, bilo je previše dječurlije pa nisam bio u mogućnosti zabaviti se na svoj način tamo. Ali zato smo se svo troje popeli na deset metara visok stup s mrežama oko sebe, baš je bilo zakon!! Jest da me danas boli svaki mišić u tijelu ali hej, to je dobar pokazatelj da ih imam! Rekla mi je Ž da i nju bole mišići. Znači nisam jedini, dobro je... Također, spuštali smo se i niz najveći, zatvoreni, tobogan s nekoliko zavoja. Malo su me bolila koljena jer sam njima prebro svako vražje limeno rebro tobogana dok sam klizio nizbrdo. Ipak je to napravljeno za tanahnu dječicu a ne za trola poput mene (kad smo već kod trola, danas sam istraživao i tramvaje te naučio razliku između trole, lire i pantografa... jeste vidili kako ja mogu učit kad hoću....)! Patrik je u međuvremenu razvio dobar dijalog sa mnom, samo zato jer ga je netko trebao podizat na tobogan stotinu i devet puta u minuti! Miško si je uzeo predah i izvalio se na klupu (ipak je on najviše trčao za malim uokolo) dok sam ja tetošio Patrika. Žutoperka je jurcala uokolo s fotoaparatom i slikavala sve živo. I ona se dobro sprijateljila s malim tako da sljedeći put kad opet budemo išli u šetnju ne bi trebalo bit nikakvih problema s njim. Nažalost ili na opće veselje, Patrik pokazuje da je u rodu s Miškom. Naime, dok ga je on nosio, pofajtali su se i mali ga je samo pitao: „Otet da ja tebi iscupam tu bladu???“ A dok je Ž objašnjavala kako joj frend zbog nečega prijeti da će je zakopati u šumi, Patrik se oglasio tihim glasom odozgo s Miškovih ramena: „Otet da te ja zakopam u sumi?“ Najmanji gad prca ko sretan a nema ni tri godine. Bože moj, što li će tek radit kad bude bratovih godina??? Ima mali još jednu provalu. Kada smo išli doma, pod izgovorom da je mrak, Patrik je samo rekao: „Ja ne bi itao doma, Tončec, pa nije jot crnjavo! Nije crnjavo, Tončec, idemo batat kamene u vodu!“. Nije crnjavo znači da nije mrak. Nisu li ta djeca nevjerojatna, kako njihov mozak povezuje neke slike i stvara nove riječi koje odrastao čovjek ne bi ni u snu smislio. Da crnjavo! Tko bi od nas rekao da je vani crnjavo, umjesto da je pao mrak? U svakom slučaju, Patrik je zaspao Mišku na rukama dok smo išli prema Prčkom da ga on ostavi materi tamo. Baš mi je bilo slatko gledat njih dvojicu tako, nisam očekivao od ovog gada da će biti tako nježan prema nečem tako malom i slatkom! Drago mi je znati da moj dragi ima emocije. Rudimentarne, doduše, ali barem postoje.... Ah, sunce moje bradato... Eto tako, nadam se da vam nisam bio previše dosadan. Žao mi je što ne mogu stavi Patrikovu sliku i slike nas kako se zajebavamo na onoj mreži, some other time perhaps, kad išutiram nogom ovu prokletu karticu! Idem sad nazvat dragog da se dogovorimo za kopiranje skripte sutra. Ostajte mi zdravo, twistajte ako niste, svidit će vam se, pusek! |
- 00:29 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (16) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
22.02.2007., četvrtak
Two days merged into one long report...
|
(ozbiljno upozorenje, post je preeedug, ako vam se ne da, bolje odma nemojte...) (21.2.2007 17:35:57) Post pauza! Jest da nemam karticu i da ću ovo moć objavit tek sutra popodne ili navečer ali to me ne sprječava da pišem post. Čak i dok me kovalentna veza gleda poprijeko otamo.... Come on, let`s twist again, like we did last summer, ooooh let`s twist again.... Kinder Jaje, kad ćeš doć opet u Zabreg? Htio bih ubrzanu poduku iz twista, pretvori se u Pakleni Šund i razvali jadnog Travoltu! I donesi kilo žohara da imamo po čemu vježbat ;-) A i Žutoperka bi nam se mogla pridružit, tako da nas ima više. Pozvat ćemo i mog dragog, on i ja ćemo bit partneri, ti i ona. Njemu neće smetat, ionako u twistu nema kontakta... I`m looking forward to dancing with you :)))))))))) Upoznah jučer u NSB-u Žutoperkine partnere. S treninga, je li. Zamisli ti tog čuda, tipovi su također u vezi ko ja i Miško ali su deset puta perverzniji od nas dvojice. S njima pričat mi je bilo savršeno. Toliko savršeno da je Karlo, dok sam ja šiškio u zahodu, pitao Ž jesam li ja fakat gay. Ona mi poslije rekla. Hihihihi, nisam znao da sam toliko uvjerljiv! Morat ću počet pazit što govorim i ne saginjat se kad nekome na Jelačiću ispadne sapun... Tako, kemija se hladi lagano... Danas sam opet pokušao učit u NSB-u, zajedno sa Žutoperkom ali nije nas baš išlo. Prvo, atmosfera je ubitačna tako da je Ž smislila novu definiciju kraćenice NSB: Nacionalna Spavališna Biblioteka. Fakat, tamo svi zaroknjave u roku odma. Neki tip se uvalio na kauč kraj nje, ukopčo laptop u zid (dok sam se ja mučio po podu s onim poklopcem koji se nije dao da ga j****) otvorio neki fajl i zaspo ko čitava salva topova. Drugi tip tamo za stolom slini po Pravu i pravosuđu, ženskoj klati glava lijevo desno, čekam samo kad će otpast i šuplje zazvonit na podu... A kad nas nije držalo spavanje, ludo smo se cerekali i urlali nijemim smijehom. Kvragu kad je takva grobna tišina da boli, svi samo uče, mora se malo razbit monotonija... Na kraju smo zaključili da je najbolje da se povučemo bez gubitaka. I također smo zaključili da ne smijemo više piti kolu tamo u kafiću jer garant nešto stavljaju u nju. Spike od jučer i danas: (izlazimo van, primjećujemo da pada kišica...) Ž: „Imaš li ga? M: „Imam al je jako mali, i ne osjetim ga trenutno.“ Ž: „Ne zaboravi stavit ono sutra tako da ti mogu dat.“ M: „Da, ja moram dat tebi da bi ti dala Kornjači pa da ona da tebi kako bi ti dala meni.“ Ž: „A sve u biti zato da bi ti mogo dat Kornjači?“ M: „Meni će Kornjača dat preko tebe, jel da?“ Ž: „Ma da, ali vas dvoje u biti morate dat jedno drugome...“ Eto, ko je kome što dao i što da ja stavim sutra sa sobom, prepuštam vašoj mašti na volju... A to se zbivalo jučer. Za danas, ja sam stavio ono. Komentar je bio slijedeći (ali nema veze s njim, navodno): „Mali je i sluzav...“ Izrazito zbunjujuće. Čak i meni. A to je sve zbog one kole koju smo pili jučer. A danas ću se ja predozirat kofeinom, kako me je krenulo. Strusio sam prvo jedan „Burn“ (alternativa onom RedBullu), sad sam na dvije litre pepsi a čeka me još jedan „Burn“. I imam tonu čokolade koju ne bi smio jest zbog zuba ali nema veze, čokolada potiče izlučivanje serotonina (blagi X) pa ću barem bit sretan učeći kemiju. Ha, moš mislit. Mislim da u kemiji ne bi pronašao sreću ni da popijem sve X-ove ovog svijeta! Također, jučer smo u Pothodniku osmislili nas dvoje novi odjevni predmet. Takozvana „mikrica“! Heh, primjetili smo jednu žensku koja je nosila nešto malko duže od minice i ja sam htio skovati novi naziv za to pa sam rekao mikrica. No onda sam shvatio zez jer mikrica je u biti nešto KRAĆE od minice, po logici stvari. Tako smo Ž i ja proveli sljedećih dvaes minuta razmišljajući kako bi izgledala mikrica i što bi ona u biti pokrivala (relativno ništa). Danas prije razlaza, ustanovili smo da se nas dvoje zajebavamo nenormalno kad gospara Miška nema u blizini. To smo mu i rekli ali budući da je on „hearth of stone, untouchable, insensitive osmi patuljak Horny“, nije nikako reagirao jer „njega ništa ne dira, može milijun djece crkavat njemu kraj nogu, on će samo tako preć preko njih i još gledat da koje dobro nagazi“. Šalim se, naravno? Ali nije reagirao pretjerano na naše otkriće. Pity. Razlog što se nas dvoje bez njega zajebavamo leži u tome što kad je on tu, pobije se sa Ž u roku sekund i po, prca sve živo i nervira svaki neuron u svom prcodometu. I nije čudo što na kraju dana Ž ima lagano luđački sjaj u očima, smije se kastrirajućim smijehom i odmjerava najbolnija mjesta na njemu. Meni je to slatko ali mi se čini da će ona ostat bez svojih 10 milijardi neurona jako brzo. Tako, mislim da je post pauza za sada gotova, ako mi nešto sine poslije samo ću nadodavat. Ustvari, nadodavat ću na ovaj post sve dok ne dobijem karticu natrag, dakle do sutra u neka doba. Bit će ovo podeblji post ali neka, samo vi čitajte, želim vas sve pobit slovima, bwhahahahahaha.... (21.2.2007 18:40:11) Počinje izrada najvećeg šverca u mojoj povijesti. Nema šanse da zapamtim toliku količinu informacija, bez obzira što je test preksutra. Ni da imam svo vrijeme svijeta ne bi sve to popamtio jer je DOSADNO!!!!! Ubitačno! To nije ono što sam došao studirati! Ja želim DNA (koju sam morao ostaviti za travanj zbog piiiiiiip kemije!!!!!), želim svoju centrifugu, kutu i puno puno epica s kojima ću se igrat. I želim izvest u šetnju one GMO E.Coli. Tako su odvratne boje... Damn! Hoće li me peć savjest što ću na završnom ispitu prepisivat? NE! Hoće li mi u meni kao biologu biti od presudne važnosti znati koliki je kut između molekula metana? NE! Hoće li mi donijeti kruh znanje povijesti kemije? NE!!!!!! Ima primjera masu, zato idem napraviti layout šverca i potrudit se da ovaj put bude KORISTAN, a ne ko prošli put kad sam uz sve moguće švercove izvuko niti 40%, ne pitajte kako, to je kolosalno u svakom pogledu... Ovaj fajl u wordu više ne zatvaram, tako da možete pratit moje frustracije... (21.2.2007 18:51:21) Gdje sam ostavio škare? Aha...... (21.2.2007 19:11:49) Ok, mogo bi počet pravit šverc. Napuštam olovku i papir, hvatam se laptopa, naštimavam page size i margine, veličina fonta 6, print s obje strane... Prava mala knjižica će to bit... Fala Bogu imam printer.... Samo da si nađem neko okultno mjesto za sjest na ispitu... (21.2.2007 20:28:12) Umirem od smijeha gledajući Word Spajalicu kako prevrće očima i zijeva dok se ja mučim nad diskontinuumom energije zračenja. Češe se po glavi i gleda me prilično sarkastičnim pogledom, ne znam koji ju je majmun uopće programirao. Ali barem nisam usamlj... Kurva, sad je pošla spat! A ne, nećeš! Ako ja ne ne mogu ubit oko, nećeš bogme ni ti. Diž se! (21.2.2007 20:43:36) Plačem i gledam koliko te povijesti i tih teorija ima! A sve je to važno jer imam i usmeni dio i nešto će od toga sigurno bit tako da to moram NAUČIT, ne samo prepisat. Imam već 3 listića (dakle 6 strana) samo tog sranja o teorijama (Rutherford, Bohr, Einstein i ostali pokojnici)! Uopće se nisam dotako kemije u pravom smisli riječi. Idem nazvat dragog da vidim oće li on posvećivat puno pažnje tim luđacima... (21.2.2007 20:49:31) Dragi me odjebo jer se zabavlja u pastoralnom centru. Znači tako se uči kemija??? Krasno, ja se barem mučim s ovim i ako padnem (tj. kad padnem) imat ću opravdan gnjev. On nek poljubi sam sebe u šupak! A mogu i ja;)))) Nego, reko mi je da pišem najbitnije. Najbitnije! Pa naravno da pišem najbitnije, ne prepisujem vražju Crvenkapicu u stričku pininu (rekoh si da ne smijem psovat više pa...)! Vae miseri mihi! (21.2.2007 23:04:54) Somebody shoot me!!! NE MOGU više. Počeo sam svašta pisat. Pišem o graničnim slojevima dviju faza i umjesto u unutrašnjosti faze ja napišem u unutrašnjosti „FATE“!!! Damn, ovaj šverc će biti alogičan do bola! Bolje mi je da ne prepisujem sam od sebe, opet ću past:) (21.2.2007 23:58:54) Natjerao dragog da se uključi aktivno u proizvodnju šverca, uvalio mu čitav drugi kolokvij da povadi na papire. Budući da sam ja odradio (čemu perfekt kad se još uvijek mučim s time?) prvi kolokvij, to je onda sasvim fer. Ako ćemo mjerit po hrpi papira, onda ima potpuno isto. S tim što je njegov dio zanimljiviji. Sutra ćemo se mijenjat za švercove i to je to! Vidite, opet ona moja stara, nevaljala navika! Sjetim se učit (i sad mi se baš uči) dan i po prije ispita! Kvragu, jel da da sam idiot? Znate što mi je sinulo? Kad roknem kemiju u petak, neće mi bit teško učit za travanj jer sam sad pola toga naučio radeći šverc. Khm, ovaj, nije baš legalno didaktičko pomagalo ali ne možete reći da nije učinkovito (dobro, kad ih ja pravim i nisu učinkoviti. KAKO KOJI, molim lijepo, u srednjoj su me savršeno spašavali, iako sam uvijek imao talenat za izvlačenje hrpe nepotrebnih podataka na papir, pogotovo iz kemije. Hm, koje li slučajnosti...) (22.2.2007 0:04:21) Doživio i novi dan, eto samo toliko... (22.2.2007 1:15:27) Gotov sa svojim dijelom. Još samo treba naćerat komp. da to isprinta onako kako ja to želim, izrezat to, zaheftat i divit se sam sebi. Bude li kakvih poteškoća, padat će glave, nije važno kome... Sve skupa to izgleda ovako: listić 9cm*8cm, veličina slova 6, double print... Takvih 11 listića. Mala skripta, zar ne? Tu bi trebalo biti sve, i važno i nevažno, USRDNO se nadam da će poslužiti... (22.2.2007 2:21:23) Idem spat, ne mogu više... Nemam ni molekule ATP-a na raspolaganju više, akinetičan postajem. Moram si stavit neke note da me uspavaju al moram ugasti to kad budem išo u wc, da džabe ne tandrče ostatak noći.... E pa, dobrojtro vam... Meni laku noć... (22.2.2007 8:51:11) Aaaaahg, what the f***??? Aha, zvoni mobitel, zove dragi... Da me pita kako sam! Ma kako bi bio, kvragu, savršeno, oči su mi zapale između entera i shifta! I sad sam tek shvatio da mi je komp. ostao budan cijelu noć i da mi svira jedna te ista pjesma čitavo vrijeme. Znači zaboravih... Enya – Lothlorien. A zato sam tako lijepo spavao (bez zafrkancije). Jedino je komp. tako vruć da na njemu moš jaje isprigat ali neka... (22.2.2007 21:13:49) Vratih se iz grada, čitavo popodne proveh s MiŽ te njegovim preslatkim bratom Patrikom (3), igrali smo se po Bundeku. Bilo nam je savršeno, apsolutno savršeno, malo smo si produbili međusobne odnose... Ali to će biti u nekom drugom postu, sad se idem dokrajčiti kemijom. Samo da znaš, Kornjačo, uspio sam instalirati tvoju karticu i otkrio jednu stvar koja nije fer!!! Ti se preko UMTS-a spajaš s 1.8 Mbps a ja sa samo 384 Kbps. Definitivno nije fer! Čut će mene VIP, ne zvo se ja Mile Cvijić! (rekao sam vam da je post predug, pusek!!!) |
- 21:08 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (12) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
21.02.2007., srijeda
Kratko i jasno
|
(Eto, postigo sam 20 komentara, iako je sedam-osam mojih ali to se ne konta. Sad sjedim sa Žutoperkom u NSB-u i pokušavamo učit, ona zoologiju a ja kemiju. Ne ide nam baš jer crkavamo od nijemog smijeha, ona i ja! Nemam fakat nešto pametno za napisat, osim da ću roknut kemiju ako ne prestanem maltretirat slova na tastaturi i počnem učit. Fala Bogu pa će mi iscurit baterija na laptopu, a budući sam izrazito spretan, nisam uspio otklopit onu lijepu podnu napravu kojima obiluje svaki kat NSB-a i koja sadržava puno utičnica upravo namijenjenih laptopima i inim uređajima koji zahtijevaju juice... Ako se pitate zašto je čitav post u zagradama reći ću vam zato što moram šaptat, pa stoga NE SMIJEM PISATI VELIKIM SLOVIMA, NITI BEZ ZAGRADA JER SE TO SMATRA GOVOROM I/ILI DERANJEM!!!!!! Nemam više inspiracije (kao da je ovo bilo nešto posebno), idem učit i možda mi svane neki postićak do kraja dana. Možda o tome kako nas je teta knjižničar izbacila odovle jer smo narušavali grobnu tišinu u ustanovi. Malo je bed kad je ovako tiho, čuju ti se i crijeva dok krulje onako bespomoćno... Punto finale.) |
- 12:17 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (13) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
19.02.2007., ponedjeljak
Diversitas sensuum
|
Eh, ljudi moji, imah malih „nesporazuma“ s kompjuterićem mojim dragim pa me zato ne bijaše među vama (kažem zato što znam da se brinete čim me nema dulje od deset minuta na internetu:) Naime, moja predivna kartica se svim raspoloživim resursima trudila ne spojiti na internet, iako sam kliknuo pucu „SPOJI“ xilijun puta. Svaki put poruka „uređaj spojen na ovo računalo ne funkcionira“. Matere ti, kao nisam primjetio! I još ko majmun sto puta izvadih i gurnuh nazad karticu, resetirah kompjuter toliko puta da je jadna već povraćala od muke (u ženskom je rodu jer komp ima žensko ime, po mojoj najdražoj ali uginuloj mački). Ništa... Kao da mi to nije bilo dovoljno, jučer sam doživio dovoljnu dozu stresa za slijedećih deset i po godina. NAIME, znate ono kad sam rekao da je ćaća pronašo rezultate matematike? E, sad ispada da nije pronašao njih (što je sasvim logično jer dotični fajl na internetu NE POSTOJI, ja provjerio lično, personalno i osobno) nego „neki popis iz nečega“ na kojem piše da sam „najgori u svemu, da sam skoro pa na zadnjem mjestu“! Mene skoro šlag s višnjom na vrhu strefio! Koji kurac i kakav popis nađe on??? Pa takvo nešto ne postoji uopće! Dobro Ž kaže, možda je našo popis za turnuse, tamo fakat jesam među zadnjih desetak jer su išli po jebenom abecednom redu! Nego, s materom sam pričo zato jer je ćaću skoro puklo srce, dva dana je bio poluslijep i pobio si je pola neurona u mozgu živcirajući se! I zato je moja mati meni rekla sljedeće: Broj a) sjedi doma i nigdje ne izlazi, nikom ne pomaži, ako baš moraš idi van vikendom. Broj b) svaka čast tom Mišku i toj Ivani ali nemoj više ići kod njih, oni i ostali ti se samo pretvaraju da su ti prijatelji a u biti te samo žele iskoristiti, najbolje ti je samome. Broj c) ajde baš pitaj tu Ivanu hoće li ti pomoć u vezi kemije, vidit ćeš što će ti reć! Broj d) Prođi barem s 4 da možemo izvuć stipendiju (još malo presinga, ko da ga nemam dovoljno već). Broj e) prestao sam slušati jer nisam mogo vjerovat vlastitim ušima to što čujem od svoje matere koja je uvijek dosad bila puna pametnih savjeta... I sam znam da se moram baciti na učenje, hvala što mi je to ponovila tim tonom i natjerala da se uozbiljim ali ovo ostalo... Malo me uvrijedilo što ispada da me ne poznaje i misli da ne znam izabrat prijatelje nego visim s ljudima koji me samo iskorištavaju! Pa nisam slabouman jebemu! Tako, to me poprilično zdrmalo i iznerviralo toliko da mi je febra skočila na 38 i da se popisu bolnih točaka pridužilo još par nezadovoljnih organa i organela. Kvragu... A znate što se dogodilo just maloprije? Nazove mene opet ćaća (ja pomislih evo tirade o faksu, sa zakašnjenjem) i pita me jesam li bio na televiziji slučajno. Uhvaćen u kutu, bez mogućnosti izlaza, razvih dijalog: Ich (glasom tipa „zašto bih bio“): „Neeeeeeee?“ Er: „Rekla Katica (kuma) da te vidila u Eksplozivu na RTL-u.“ Ego: „(Perfect) Ma kad to?“ Is: „Evo danas, nešto u vezi katoličke crkve...“ Je (slutim kamo to vodi): „Niko iz Crkve me nije intervjuirao, ne...“ Il: „Nešto u vezi doniranja sp...“ Io (bezizlazna situacija): „A toooooooo, da sad znam....“ Lui (dok mu opisujem kao i vama u pretprošlom postu): „Hahahahaitd.“ Eto tako... Udobrovoljih ćaću bar na jedan dan. A i sebe udobrovoljih danas, provevši veći dio dana sa znate već kim. Bilo mi je baš super, unatoč materinoj „zabrani“. Ponekad imam osjećaj kao da imam vlastiti teatar u malom, samo gledajući njih dvoje kako se prcaju, „naljute“ jedno na drugo, grle da se pomire, opet se prcaju ali onako prljavo do bola... Onda se oni čude što samo šutim. A kad uživam gledajući ih kako se zajebavaju, što ću, žao mi ih je prekidat. A danas su se masno prcali i zagrlili barem milijun puta da se „pomire“, naravno sve je to u prijateljskoj sferi, bez ikakvih alterior motiva. I hvala Ž na lijepom bedžu kojim me je oraspoložila jutros, dok sam bio u iznerviranom stadiju (thanks to the razgovor s materom od sinoć). I like it:) A najviše nas zabavljaju Miškove provale, a najgore je što on uopće ne kuži što provaljuje. Tako danas kaže on Žutoperki da pođe flirtat ili još gore, profiltrirat onog caja za šankom, umjesto FLERTAT! Pa ko se ne bi otkinuo na to? I onda smo ko mi krivi što ga zbunjujemo! I Žutoperka ima svojih bisera. Sjeli ona i ja u neki bircuz mali i naručujemo si... U pozadini se na TV-u vrte najave na RTL-u. Konobarica taman da će otić od nas da nam donese piće kad se Ž razdere iz sveg glasa: „PLANINA...!!!!!“ Ženska se samo okrene, objesi jednu vjeđu i dobaci joj pogled tipa „iz koje sobe na Vrapču si ti pobjegla, jadnice“. A što je bio uzrok ovom vrisku? Ž je upravo vidjela najavu za „Brokeback Mountain“ i sjetila se kako sam ja rekao da bi to volio pogledat zajedno s Miškom. Nakon toga je uslijedilo njeno razočaranje u čitavu populaciju golubova koja obitava na trgu, ali o tome možete pročitati na njenom blogu. I tako je svršio još jedan dan, sutra planiram pobjeć u NSB i učit vražju kemiju, dva mi je dosta i previše. Sad idem odmorit i postat ovo prije nego se komp opet resetira. P.S. Kornjačevino draga, ako ti se bude dalo, donesi u srijedu Ivani svoju UMTS karticu, a ja ću njoj dat svoju pa ćemo se zamijenit. Samo ne zaboravi izvadit iz svoje SIM karticu. Ajde ne budi ti zapoviđeno. Mene moja podjebava i previše. Ako tvoja kod mene bude radila ok, idem odma u VIP-a da im jebem mater nadugo i naširoko... Pusek! P.P.S. Ređi, nisam baš skužio onaj komentar jer su ostali neki čudni znakovi. Iz čiste znatiželje ukucao sam to u Google i dobio neki ruski članak o sindromu nedostatka pažnje. Neka poruka ili... :) Pretpostavih da je onda to bilo na ćirilici.... Nadam se da nije neka kletva:))) |
- 21:25 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (19) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
18.02.2007., nedjelja
TRANS PARTY:::
|
Hmmm ljudi, eto mene nase iz Zaprešića, s veeelikog partyja gdje je čak i yours truly malo pomakla svoje huge bokove! BTW, BOLI ME ZUB!!!!!! Dakle, u petak se išlo kod Miškeca doma jer mu je bio rođendan i slavio ga je, zajedno s još pet-šest ljudi, u onom njihovom predivnom i velikom pastoralnom centru. Ali prije toga svega, našli smo se ujutro iz dvije stvari: da se vidimo sa Žutoperkom koja spletom okolnosti (namjernih) nije mogla ići na party te da provjerimo stanje s matematikom na faksu..... Prvo, matematiku napisah tako katastrofalno (da se poslužim originalnim prilogom koji je upotrijebio moj ćaća kad je prekopo inernet i tri sela uokolo tražeći rezultate tog kolokvija, koje je i našao, naravno, jebem ja profesoru strinu...) da moram ponovo upisati kolegij dogodine. No sweat, mat nije uvijet ni za što pa nema preše, ubio Bog i prešu. Žutoperka je izvukla dva (lucky bitch), a Miškec je na granici između 1 i 2 pa mora na pismenousmeni prvog ožujka. Jadničak... Taj dan me je Miško razdjevičio. Da, upravo tako, i to u Profil Megastoreu, na hrpetini knjiga! Da, da... Taj dan sam ga, jer je njemu bio rođendan, morao zadovoljiti i učiniti to dva puta! Prvi put je bilo neobično i pomalo gorko, iako je on probao moje poslije. Drugi put je već lakše klizilo niz grlo, moram priznati. No strah me je da bi se mogao navući na to i postati ovisan o toj predivnoj supstanci. Zato mislim da mi je najbolje apsitnirati! Pa makar me i sama Žutoperka natjeravala uokolo, ja mu to više neću raditi. Znam da ti voliš gledati ali što je previše, previše je! No dakle, hm, ovaj, je li... Otišli smo kod njega tu večer, pokupivši njegovog brata u Prčkom. Stigosmo tamo i ne okrenusmo se takoreći a bilo je vrijeme za poći preko puta i pridružiti se rulji! Važno je napomenuti da je party bio pod maskama. Ja sam bio maskiran u ovo (nisam baš imao inspiraciju, sve do zadnjeg dana):  Moj dragi, moj najdraži, moj savršeni pratioc je bio ovo (iako nije učinio sve što je namjeravao):  Nas dvoje zajedno, Tonka u zagrljaju smrti koketira, naravno... hihi:  Tonka moja i jedna cura, Sanja, s kojom sam PLESAO i PJEVAO čak! Lelujali smo se zajedno na neke slow motion pjesme Novih Fosila, bacakali se zajedno na neke brže stvari. Nažalost, pregaziše me frajeri koji su tri puta tanji i deset milijuna puta spretniji u mrdanju kukovima:  Nema veze, ionako bijah umoran, a i trebao sam pazit na Miškecovog brata (što mi baš i nije išlo od ruke jer je mali cuclao pive cijelu večer). Mene jedan petnaestogodišnjak nagovara da „si nešto popijem“!!! Nevjerojatno! Pa ovaj svijet ode u tri pm! Ovo su Mirta i jedna dobra vila kojoj ne znam ime ali znam da mi je svojim pronicavim očima vješto pronašla novčanik kojeg izgubih negdje putem u Wonderland:  Hvala vili. Ovo su Tonka i Goranka Pizdić. Goranka je trebala bit Tonkina sestra blizanka ali recimo da je imala plastic surgery (neuspjelu):  Eto, bilo nam je super!!!! A bilo bi nam još milijun puta bolje da je Ž bila s nama! Kad su se svi ljudi razišli, nas par je trebalo ići u neki Gold Finger club, u dva i po ujutro, PO JEBENOJ KIŠI!!!!! Vratili smo se nazad jer smo zaključili da to čudo ionako više neće biti otvoreno. I ništa, subotu cijelu bijah tamo, dođoh tek oko deset doma, ZUB ME JEBENI BOLI i ne da mi se više pisat, bilo je još zanimljivih stvari ali nemam više snage, a i Ž želi vidjeti post prije nego ode leć pa sad svršavam... P.S. ono o razdjevičenju je bilo o dva koktela s rumom i brendijem, te polovica tekila sanrajza koje strusih. A ništa mi ne bijaše... :)))))))) |
- 00:09 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (14) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
16.02.2007., petak
Donor
|
Jeste vi za doniranje sperme? Naravno da ne kužite, jel da? E pa, ovako su stvari curile... Došo ja danas u grad kako bi se našao sa svojim dragim jer ne možemo jedan bez drugog, kao da se nismo vidjeli mjesecima, a ne jučer. Poslije nam se trebala pridružit i Žutoperka ali dok je ona stigla, mi smo odlučili poći u SC da nešto prezalogajimo jer smo, blago rečeno, umirali od gladi! I idemo mi prema tamo, dođemo ispred SC-a i iznenada nas zaskoči neka oniža mlada žena. Dok sam se snašao i vidio da tip koji je prati drži kameru, bilo je gotovo; već mi je zabila žuti RTL-ov mikrofon ravno u lijevu nosnicu, sve do slova R. Oči su mi zasuzile dok ga je izvlačila i namještala ga meni pod nos, ne obazirući se na slapiće slinice koji su veselo curkali. „Dečki, može jedno pitanje?“ Moram li napominjat da je mom neustrašivom i frigidnom dragom sva snaga iznenada otišla na nenajavljeni dopust i da se lagano sakrio dok se ženska mene pripremala iznenadit nekim teškim, ubitačnim pitanjem na koje ću godinama smišljat odgovor. A bila je simpatična, vrckava, sad mi ju je žao... „Biste li vi donirali spermu?“, pita ona mene bez ikakve predigre. „Da, zašto ne“, odgovorih ja bezbrižno i nonšalantno, s potpuno nezainteresiranim izrazom na faci. „???“ Ženska je doslovno ostala bez teksta. Uspio sam natjerat RTL-ovu reporterku da zanijemi jer se očito nije nadala da ću tako ispalit ko grom iz vedra neba. Vjerojatno je mislila da ću se posramit, da će mi biti neugodno, da ću izvalit neku smiješnu glupost... Pa, da je naletila na mene s tim pitanjem prije otprilike pet mjeseci, vjerojatno bi joj se ostvarila predviđanja. Ali sada... Nažalost, naletila je na krivu budalu. I ništa, valjda nije znala što bi rekla, samo je pogledala tipa s kojim je bila, on je slegnuo ramenima, ugasio kameru i maknuli su se. Miško je čitavim putem unutra umirao od smijeha; presavio se napola i tresao kao da ga drma trideset i jedan infarkt odjednom. Ja ga samo gledah pogledom „koji ti je čovječe“. „Pa kako si joj mogao to reć, jesi ti...“ „Kakvo pitanje, takav i odgovor.“ „Pa to će bit garant u Eksplozivu ili u nečemu, pogotovo kad tvoj kometar traje svega 4 sekunde, pomrijet će pola države od smijeha!“ „Like I care. I znaš, sviđa mi se iznošenje svog mišljenja na nacionalnoj TV, odsada više ne bježim od kamera, nek me intervjuiraju, požalit će...“ Ušli smo u SC i uzeli žderat ali bilo bi bolje da nismo jer je hrana danas na brzoj liniji bila neizrecivo loša. Reče Miško da su njegove patate imale okus po smeću. Ja ga, men kai, nisam pitao odakle on zna kakav je okus smeća jer sam se davio s punjenim pilećim odreskom koji je uporno odbijao kliznut niz grlo, iako sam ga podmazao obilatim količinama premasne majoneze. Čak ni tri deca Hlapićevog soka nije pomoglo u proćerivanju upornog pileta. Iza toga skoro sam progutao pantaruo kad je Miško odjednom pljunuo zalogaj, pročakao po njemu i izvukao neku crnu malu dlaku. „Shit, pogledaj ovo, mora da su promijenili kuhara!“, reče on zgađeno. „Što, stari kuhar je imo blond dlake?“, odvratih i načeh drugi sok. „Ma idi ti u cenzuru, znaš!“, (ne psuje čovjek, pa...). Obojica smo vratili pladnjeve s pola toga na njima, nekako nas je prošla volja za jelom otkad smo saznali da brza linija ima nekog novog, tamnodlakog kuhara. Na putu prema vani gledali smo ima li one jadne RTL-ovke negdje ali nije je bilo, vjerojatno se nakon mog komentara otišla negdje opit. Šteta, bio sam taman raspoložen za novu rundu glupavih pitanja. I tako smo nas dvojica još malo lunjali gradom čekajući Žutoperku koja je obavljala neke poslove sa svojom tetom. Ja se opet zajebah pa pustih dragog da bira kafić u koji ćemo smjestit svoje pozadine. Budući da smo bili na Cvjetnom, ode on u VIP cafe tamo, sjedne i naruči cedevitu. Po drugi put se zajebah kad rekoh da ga ja častim, prije nego sam vidio račun. Jer jebena cedevita tamo košta 12 KUNA! Unfuckingbelivable! Lako da i ja nisam naručio isto sranje! Ali neka, sve za moju ljubav... Stigla je i Ž koja je bila u ogromnom kurcu pa smo se malo „prepirali“, pokušavali tješit, nasmijavali, „lajali“ jedno na drugo... Ne znam točno, ne želim ništa pisat što Ž neće prije odobrit (i time NE MISLIM da si diktatorica nego samo pazim na tvoju intimu, ok?). Iako moram priznat da je bilo dosta mučaljivo jer nismo znali što joj je. Uskoro se dogodio razlaz jer „treba se učit“ ali prava stvar je ta da smo se htjeli riješit Miška kako bi mu kupili poklon za rođendan. Da skratim priču, reći ću samo da neću ništa reći jer se on možda baš danas odluči pogledati moj blog (znam da je to u istom rangu kao i pretpostavka da ću ja do sutra naučiti letjeti ali šansa ipak postoji [za njegov posjet blogu, je li] pa neću lajat previše)... Tako, idem sad, gledam Navy CIS. Ona ženska je razlog zbog kojeg to gledam. Ona i to što je serija super. Mislim na Pauley Perrette, Abby. TA ženska je jednostavno fenomenalna! Hot, kinky, smart, morbid... Magistrirala žena sociologiju i kriminologiju ako se ne varam, piše pjesme, pjeva... Ma zakon! Evo je opet, cee jaa! P.S. Žutoperče, budi dobre volje, čitav svijet se deprimira kad nam se ne smiješ! Zbog sebe probaj poradit na živcima, nemoj neke stvari tako osobno shvaćat... Ne znam što govorim, nemoj me zatuć kad me vidiš sutra, ok? Pusek! |
- 00:05 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (10) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
14.02.2007., srijeda
Alone and angry...
|
AGRH! Danas sam ljut! Bolje rečeno, neka ljutnja koja se čitav dan nakuplja sad (srijeda, 03:24) je eruptirala... Prvi koji mi je danas digo tlak je bio Miško. Naravno, opet je kasnio 40 minuta, sasvim standardno i to baš dok je Ž bila u krizi! I pogađate, njegovo kašnjenje ju je samo iznerviralo još više! Kada se konačno pojavio toga mrzlog prekopodneva, godine Gospodnje pitaj Ga koje (jer sam izgubio pojam o vremenu čekajući ga), pokušao sam mu dati do znanja da mi je pun kurac njegovog kašnjenja i da će drugi put poljubit sat na trgu ako zakasni više od 5 minuta. Razumijem ja da je promet katastrofalan ali ne bi bio da krene navrijeme iz kuće. Ali ne, gospar mora tek u 6 ujutro poć leć i onda ga ni globalna kataklizma ne može iščupat iz kreveta do jedan popodne! Jebe se njemu što se mi smrzavamo čekajući ga na trgu; da bar javi gdje je pa da možemo poć na kavu se ugrijat. Ne, on nas pusti da se nadamo: „Možda je u ovom tramvaju.... Ne, ne, možda je u ovom. Ne, čekaj, čini mi se da sam ga vidio u onom tamo... Ne, nije on, to je samo odbjegli patuljak sa seta o Snjeguljici koju snimaju u Jadranfilma...“ I što je najgore, maloprije nam kaže kako sutra mora na vožnju u jedan i da mora doć navrijeme. Oboje smo pomislili: „Can`t wait to see that, indeed!“ A on se opravdava kako to mora doć, to je ipak vožnja, čovjek ga čeka... Ja ga s nokta poslo u pičku materinu. Važniji mu je tamo neki tip iz autoškole nego nas dvoje koji glumimo bolesne pingvine na trgu. Čovječe, intimno se upoznam sa svim ljudima koji čekaju oko mene dok on dođe! Ne, rekao sam mu da me slijedeći put neće bit na trgu. Otići ću doma pa kad prvi put dođe u grad za kurac, pazit će malo... Tako... Jedna stvar... Budući da pišem o stvarima koje su me raspizdile, neću spominjat da nam je ipak poslije bilo lijepo u gradu dok smo se nas troje i Kornjača zajebavali... Nego, što je bilo slijedeće? Aha, moj ćaća.... Već par dana (čitaj: zadnji milenij) crkavam od gladi jer na računu imam 9,14 kn. Iako moj ćaća redovito čekira stanje mog tekućeg računa, nekakvim merlinskim sposobnostima uspije ne primjetit da mu je sin bankrotiro već treći put u mjesecu. Da sin barem troši na žene i drogu, ni po jada. Sin, naime, jede. I ode mu sva lova na hranu i jebene stvari koje troši na sebe, tipa dezodoransi, šamponi, wc papir, kurci, palci... A ćaća to ne konta. U neđeju sin na izmaku snaga reče materi da reče ćaći kako je sin reko da mu treba malo love jer će preminut u redu u SC-u. Mater informira ćaću i ćaća donira 350 kn. Sin sav sretan odleti u Kauflanda („...tamo ti je najjeftinije!!!!“) PJEŠKE jer nedjeljom se možeš vozit u busu samo ako si ga nacrtaš na papiru i stigne tamo u 19:20, a zatvara se u 20. I obavi jadničak neku slabašnu spenzu u petnes minuta, dođe doma i poždere skoro sve što je kupio... Da se sad vratim na moje ja. Dakle, danas mi ćaća konačno uplati mojih 1800 kn od kojih 300 otpada na režije. Ali, nije moglo proć bez tirade. Naime, reče meni ćaća kako je opet došo visoki račun od T-Mobilea, da koji kurac šaljem poruke s njega kad imam VIP-ov broj zbavljen isključivo radi poruka. Da se malo kontroliram jer je ovaj mjesec bilo čak 800 kuna računa od svih mogućih telefona i interneta mog i njegovog. I da on to neće moć sve plaćat ako se nastavim ponašat tako rastrošno. Pokušah mu objasnit da je račun velik zbog onih jebenih 30 kuna koje mi je zakardačio T-Mobile u siječnju, neka jebena promotivna akcija koja se naglo počela naplaćivat. A on meni opali repliku s točnim brojem SMS-ova koje poslah s tog broja! Tom čovjeku se dalo uzet ispis u ruke i brojat koliko sam nepotrebnih poruka poslo! Krasota. Mental note: sutra pođi u T-Centar i odjavi ispis na računu. Shvatih da se s rogatima ne valja bosti pa se pokorih, a jezik me svrbio... Druga stvar. Reče mi moj predak kako se ne znam baš kontrolirat kad imam puno(!) love pa bi bilo najbolje da si dignem pare za par dana unaprijed, to razmijenim i onda svaki dan sa sobom iz kuće uzmem, recimo, 30 kuna. Ja si pomislih kako je to dobra ideja. Ali skočih pred rudo jer je slijedio još jedan argument. Naime, moji prijatelji su takvi da će me opljačkat kad vide da imam love, jer takvi su svi prijatelji inače, pa je zato najbolje da lovu držim doma. Ja mu pokušah objasnit da su ti isti prijatelji mene takoreći hranili zadnja dva tjedna ali ta tako nevažna informacija nije uspjela preći svih 600 km i stići do Župe. Objašnjavam da je život skup, da je svaka jebena sitnica poskupila 300% i da jednostavno ne možeš s 1500 kn mjesečno i preživljavat i bit student. Ne tražim od njega više para, jasno mi je da ne može više dat, ali tražim malo razumijevanja, a ne panične ispade svakog 10. u mjesecu, dammit! Zato mi se u mozgu okotila ideja koja polako sazrijeva... Čim počne drugi semestar i čim saznam satnicu, idem u SS i tražim neki posao. Kaulfand, Konzum, neka butiga... Damn, prodavat ću women`s underware ako treba, još gore bit ću Al Bundy i prodavat ženske cipele! Bilo što normalno i vremenski usklađeno s faksom (jer on mi je prioritet, je li). Želim imat svoje pare, makar i 1000 kuna mjesečno ali želim da su moje i da nikome ne moram polagat račune kada sam ih i na što potrošio! Nadalje... prije nekih sat i po vremena, dakle u 03:15, završih dug razgovor s njima dvoma. I dok su oni lajali jedno na drugo as usual, ja sam razmišljo o svemu što me muči, a njihove „prepirke“ su se nekako nadovezivale na moje pondering about the past and present. Shvatih da vodim pasivnu ulogu u životu. Sve me preskače ko Blanka Vlašić, život svojim predugim nogama vješto izbjegava mene jadnog i skvrčenog od straha na podu. Želim se aktivirati ali ne znam kako. Sve bih htio, a za polovicu stvari (ok, za sve... dobro, što me tako gledate sad...) sam prelijen. Na primjer, želio bih učiti francuski, ruski i česki. Preambiciozno, slažem se ali to bih htio. Prvi problem je taj što za to navjerojatnije ne bi imao vremena. Drugo je to što bi te tečajeve trebalo plaćat (hint!) a pogodite tko steže kes(ic)u... Ili drugi primjer. Miško bi htio nešto trenirati (čini mi se da je spominjao kung fu) pa je pitao mene bih li i ja. Vjerojatno bih, to je korisna stvar znati se obraniti, nauči te nekakvoj disciplini, bla bla truć truć... Ali opet izranja nepotopivi problem. Kešana. Jer takvi treninzi stoje barem 200-300 kuna, znam po Ž koja svoje plaća nekako toliko, jel da, Ž? A kesa svakim danom sve mršavija. Već ga čujem: „Što će ti to...nemaš kad...ti gore studiraš...nema se para...bavi se onim za što si pošo gore...“ Iskreno, ne želim ni ubadat u oko zmaja dok spava. Pogotovo otkako me je zmaj prosvijetlio i reko da će onaj tečaj ronjenja (koji je trebao biti u travnju) biti izrazito teško financirati (čitaj: you can kiss it goodbye). A trebali smo ići M, Ž, Maja, Tena, Irena i još gomila ljudi s faksa. Ali nema veze, umoran sam postao, shrvala me za živčanim zenom duga glad (samo parafraza Josipine „Magle“). Osim tih jebada, ima toga još što me nervira u mom životu ali već su četiri ure ujutro i napušta me snaga pomalo. Recimo samo da sam ljut na sebe što toliko prostačim iako to ne mislim ozbiljno kad nekoga neđe pošaljem onako sočno (dobro, ponekad i mislim:) Inače se vulgarizmi smatraju nedostatkom bontona i pokazateljem veoma siromašnog rječnika. Kod mene to nije tako, vidite i sami da riječi i kombinacija dovoljno imam ali nekako mi sve zvuči smješnije i zanimljivije kad ima malo psovkica unutri. Ali moram se promijenit u tom pogledu... O onome kako tako žarko želim konačno imat nekakvu vezu neću ni pisat. Već znam što ćete mi reć jer ste mi već to sve par puta i rekli i hvala vam pa se neću ponavljat (sami si stavite zareze u ovoj rečenici, nemam živaca). Ma kad malo bolje pogledam, i što će mi sve to? Ok, imao bih nekoga koga bih volio i tko bi mene volio natrag, nekoga koga bi mazio i pazio... Ali na tog nekoga bi se trebala trošit izvjesna količina banknota s likovima Gundulića ili nedajbože Mažuranića, Radića da ni ne spominjem, a kako to netko stručno kaže, „novac ne raste na grani, niti ga ja serem, pa...“. Eto, žrtvujem svoj (nepostojeći) ljubavni život za više ciljeve. I tako mi je bolje, nema prevelike gnjavaže oko biranja pravih riječi, biranja pravih poklona, biranja prave isprike kad zaboraviš rođendan... Sve je to komplicirano, bolje mi je ovako samome, jel da? Što vi kažete, jeste još živi nakon ove tirade, ha? Idem spat, skoro će zora a ja tu pizim li ga pizdim. Pusek veliki od mene iznerviranog, samog ko erekcija usred pustinje, nevoljenog i pretilog... Ostajte mi smireno... Ah, za kraj nešto od najdražeg mi pjesnika: ALONE by Edgar Allan Poe From childhood's hour I have not been As others were; I have not seen As others saw; I could not bring My passions from a common spring. From the same source I have not taken My sorrow; I could not awaken My heart to joy at the same tone; And all I loved, I loved alone. Then- in my childhood, in the dawn Of a most stormy life- was drawn From every depth of good and ill The mystery which binds me still: From the torrent, or the fountain, From the red cliff of the mountain, From the sun that round me rolled In its autumn tint of gold, From the lightning in the sky As it passed me flying by, From the thunder and the storm, And the cloud that took the form (When the rest of Heaven was blue) Of a demon in my view. P.S. Sretno vam Valentinovo, ako imate razloga da vam bude sretno... |
- 04:29 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (8) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
12.02.2007., ponedjeljak
I belive in miracles
|
DLAKA! Na mom sapunu! Molim lijepo, što jedna kovrčava mala dlaka izvoli radit na mom sapunu u MOJOJ kutijici u banji? Želim objašnjenje i kunem se, ako ne bude zadovoljavajuće, padat će glave!!! A sad.... Divota! Prvo mi govore da sam se kao kuga proširio netom, a sad me još uspoređuju s drogom i doziraju po danima u tjednu!! Ne znam što mi se više dopada, biti svjetska pošast broj jedan ili dva. Nego, imam materijala, ali ne znam hoću li se svega sjetit. Pa let˙s try, shall we? Dakle, danas je ponedjeljak (ma ko bi reko), dan prije ispita iz zoologije. A Medo ne uči. Zašto? Zato jer je Medo danas odjavio ispit i prijavio ga za 27.2. TO je učinio zajedno s Miškom i polovicom prve godine. Žutoperka je ostala vjerna sebi (welcome back to blogosphere!) i uči i dalje te sutra ide na ispit! E pa fakat sretno joj bilo. Samo da znate, jutrošnji odlazak u grad i nije protekao bez incidenata. Naime, došavši na okretište, čekah tramvaj sedam decenija. Kada je konačno dolebdio, jedva se nekako zipovah unutra, fakat je bilo rulje za popizdit. Stojim onako ukliješten između rukohvata, nečije torbice i babine ruke te razmišljam o boli koja me boli. I onda tramvaj stigne u jebenu Bukovačku (-ečku, nisam siguran) gdje uvijek uđe deset tona ljudi. Pa je tako bilo i ovaj put. Dok su se ljudi trpali unutra, osjetih na leđima iznenadni pritisak (jer sam bio leđima okrenut vratima). Problem je bio što sam pritisak osjećao čitavim dorzalnim dijelom tijela, od analnog otvora do vratnih kralježaka! Tu i tamo osjetio bih i pritisak nečije oteže glave na svojoj lopatici lijevoj. Malo mi je čitava stvar bila sumnjiva, a nisam se mogao okrenuti da vidim tko se toliko nabija na mene. POGOTOVO mi je bilo sumnjivo kad je to nešto iza mene sporadično naskakivalo i treslo se. Prvo, nadao sam se da nitko na mojim leđima ne doživljava epileptički napadaj jer mi nije bilo do takvih sranjca. Drugo, iskreno sam se nadao da to nije neki stari pervetit, po mogućnosti peder, koji iskorištava nevine jadne mladiće... Tek kada je tramvaj doklizio do Draškovićeve i kad je sva ta svjetina iscurila vani, okrenuh se i pogledah u oči svog silovatelja. Ustvari, prvo su mi u oči upale (skoro pa doslovno) ogromne sisurine po kojem sam zaključio da je to žensko. Zatim mi je u oči upao i ostatak nesuđene mi pojave. Evo ovako... Ja nisam vilenica i ima me se zašto uhvatit (čitaj: cca 110 kg) ali ova cura je imala garant 150 kila, sva obla, s ogromnim zračnim jastucima ispred sebe! Ok, nisam takav da osuđujem ljude ali ne volim kad mi se itko nabija na guzicu na javnim mjestima (osim izabranih:). A najviše me brinuo luđački sjaj u očima koji je cura imala; u kombinaciji sa sretnim smješkom na licu, djelovao je izrazito hororistički! Nažalost, opet sam se morao vratiti u prijašnji položaj (s tugom u srcu i bolovima u leđima) jer je navalila nova svjetina. Sad, idu dvije verzije dijaloga... Fiktivna, in my head: -Hej curo, možeš malo izvuć svoje sise iz mojih leđa, zgniječila si mi pluća! -Oh, naravno. A zato si plav u licu sav. -Da, zato i zato jer mi stojiš na nozi još od Mašićeve. -Sorry. -Hvala, nisi trebala. Nego, kako to da sam osjetio tvoju glavu na sebi? Priznaj da je ona inače dosta daleko od mojih leđa ako uzmeš u obzir svoje mjere... -??? -Ma ništa, idem se okrenut nazad, bole me udovi kad sam u ovakvom kamasutranskom položaju. -Čekaj, hoćeš da.... -Ne, sorry, ne izlazim s bradatim, sisatim semipatuljcima..... (picture fades, the fog swirls, curtain falls...) Sreća moja pa je ovo sve bilo u mojoj glavi jer cura bi MENE mogla komodno u zubima nosit da joj se zamjerim na bilo koji način. Ali fakat je imala bradurinu, ja se nisam ostrugo dva dana a ona je imala jaču bradu od mene, damn! Real conversation: - ... ---... ...---... ... ---... -fućk, fućk, zvižd, zvižd... -(somebody save me, pleeeaaseeee) - :) :) :) :) :) :) :) :) -??? ??? ??? ??? - :| :| :| :| :| :| :| - >( - :( :( :( :( :( :( :( - :P - :,( :,( Tako nekako, s tim da nijedna riječ nije iskapala ni iz mene ni iz nje. Fala Bogu. A onda sam stigao na faks i dao se u čekanje svog dragog. Zahvaljujući svakom jebenom semaforu koji je bio crven od bijesa što i danas mora radit prekovremeno, ja zakasnih 20 minuta. To je i dobro, uzevši u obzir da je Miško kasnio 40 minuta pa sam ga ja onda čekao samo 20. Hvala Providnosti na urgentnom djelovanju. Nakon što premjestismo ispite, odosmo se utovit u SC ali bi bilo i bolje da nismo jer je hrana danas djelovala kao da je umrla još u vrijeme dok je T-Rex haračio svijetom. Tamo sretosmo Nevena s kojim smo vodili pametne razgovore o sokovima, patatama, doktoricama, ispitima i sl. Odosmo do trga, razlaz... I sad sam doma. Pišem ovaj postićak prije nego se bacim na FORMAT C: koji me čeka za nekih desetak minuta. Kompjuter jednostavno odbija suradnju, moram mu izbrisat sva sjećanja na nas i počet ponovo. Nadam se da će nakon toga biti malo kolegijalniji. Idem se ufatit posla stoga ostajte mi svi lijepo pozdravljeni. Puseki u guzeke! P.S. Mica, lijepo te je ponovo vidjet među online populacijom! Tebe također, Pribadačo! P.P.S. Pa zaboravih radosnu vijest podijelit s vama! Znate za onog mog cimera koji radi u Čistoće? E pa nekidan sam saznao da nije promijenio posteljinu na krevetu od SEDMOG MJESECA PROŠLE GODINE!!!!! Znate li vi koliki je to šok u mene izazvalo? Ali radosna vijest je ta što je danas oprao i posteljinu a čak i robu svoju!!! Hehe, barem neću morat umlaćivat štakore koji bi se uskoro nakotili u njegovoj sobi. Eto vas, pusek! |
- 15:39 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (8) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
08.02.2007., četvrtak
Imam cimericu:)
|
Moram prestat na tren sa zoologijom jer me trese frustracija direkt vezana za spomenuti kolegij. Jer ima masu pitanja, a knjiga ima masu dvije ekvivalentne jedinke čistog sranja među odlomcima koji te samo zbunjuju jer moraš iščitavat deset puta kako bi pokušao dokučiti smisao rečenice i onda shvatiš da Erben priča o jebenom broju dlačica na amebi!!! Mislim, od životne je važnosti da ja znam s koliko vražjih dlaka ona mlatara u mojoj čaši vode, nema što... I da, tek sam na petom pitanju. Mislim da neću krenuti Žutoperkinim stopama koja sama odgovara na pitanja nego ću se koristiti onom nevaljalom skritpa (!) i pokušat odgonetnut gdje je ta ženska koja ju je pisala falila. Nemam kad za jebakat se po Erbenovim nebulozama tipa "dva mornara su napokon umrla" (zahvalite Ž koja je otkrila tu morbidnu rečenicu u knjizi) ili pak izlistavat bilješke s predavanja koje su sve tipa "slušaj me sad, shvati me kasnije". Nemam vremena. Znam da ćete reć kako sam imo svo vrijeme ovog svijeta za to napravit ali nisam! Ne smije čovjek zapustiti socijalizovanje s drugim bićima! A ja sam to bogami njegovo zadnjih tjedan dana. Ali, imam jednu savršenu vijest koja me veseli unatoč ovoj turpiji od zoologije koja mi caruje u guzici. Naime, STIGLA MI MAŠINA ZA ROBU!! Da, tako je, Pepica je konačno stigla u metropolu. Što se tiče imena mašine, obradite se mojoj susjedi dragoj koja ju je donirala i koja ju je krstila. Ali Pepica nije bez vraga, kao ni sve u mom jadnom životu. Naime, prva stvar koju je trebalo napravit je iznijet Pepicu uza skale do stana. Onaj nadasve susretljiv čovjek iz Intereurope, čovjek od kojeg je vapnenac elokventniji, ostavio mi je paket u dnu skala, pogledao prema gore, dopustio smješku da mu zatitra na usnama i otišao u svoj veliki lijepi kombi. Gad. I ja stojim dolje, gledam Pepicu, Pepica gleda mene.... Ja nju podignem, ona se poda... I krenusmo zajedno prema gori, skalin po skalin. Srećom u njoj ima svega tridesetak kila pa nije bilo izrazito teško. Kad sam se konačno strovalio zajedno s njom u dnevni boravak, krenuh tražit skalpel da isprerežem svu silu konopa i ljepljive trake kojom je moj ćaća utamničio Pepicu. Potrajalo je to poprilično jer sam ja sve čvorove moro sam otpetljat. Ne znam zašto ali imam neki thing na čvorove, jednostavno neću mirovat dok ih ne razriješim, taman trajalo cijelu noć! Frustrira. I kada sam konačno maknuo sav stiropor, vidjeh en face svoju Pepicu dragu. Odma primjetih da je bubanj pun puncijat raznih stvari. Bilo je tu, između ostalog: nekoliko cdova i dvdova, keksi, tona čokolade, dvije tone donje robe, jedna lijepa košulja onako green military stila, te jedna plišana žabetina koja s rezigniranim izrazom na faci drži znak "No smoking". Tad mi je bilo jasno zašto je Pepica bila tako teška. Slijedeća stvar je bila spremit Pepicu u banju, gdje joj je i mjesto. Recimo da sad banja ima jedno dva kvadratna amstrema slobodnog prostora, ako se izuzme niski plafon. Neka. Valjalo je pouključivat sve cijevi na njihova mjesta. Prvo odvod. Ubih se u Gospodu dok sam pronašao cijev u zidu. Kad sam izvadio čep skoro poginuh od savršenog miomirisa koji se širio iznutra. Mislim da se radilo o ulju iz tune, ulju koje je kisilo u odvodu stoljećima, vjerojatno još otkad je prvi Japanc konzervirao prvu tunu u povijesti. Preživjeh nekako, i u nedostatku plinske maske, začepih prstima nos i naćerah cijev da se uvuče unutri. Sad dovod vode.... Nekom neizrecivo pametnom "uradi-sam" majstoru koji je radio ormariće u banji je nadzemaljskim silama pošlo za rukom da zagradi ventil za vodu, zajedno s navojem, naravno. Ja se ubih čačkajući i čačkajući odozdo ali to me jednostavno nije slušalo! Neće ko kad ne će :) Meni je već puknuti film opet zaprijetio da će napraviti bum pa sam krenuo u potragu za katsavitom da odvrnem jebene šarafe i maknem tu dasku koja mi smeta. I išćem ja, išćem ali ne nađoh. Doduše, otkrio sam jedan sanduk sa svim mogućim alatom tamo pa sam se pokušao poslužiti nekom trostranom turpijom ali nije gadura htjela uć u glavu šarafa. Pokušo sam i ključima od stana ali oni su bili premaleni. Pokušo sam cijelu stvar po stoti put poslat u zdupi strininu ali ni to nije imao efekta, kao ni 99 puta prije toga... Na koncu, kad sam izgubio svaku nadu, nađoh jebenu katsavitu u nekom ormariću i odvrnuh hrđave šarafe. Svakome sam jebo mater. I glupa katsavita mi ispadne iz ruke dok sam odvijo najgornji šaraf i zabije mi se do pola mozga u glavu! Prebrojah sve zvijezde u oar susjednih galaksija! Ali iščupah tu pametno postavljenu dasketinu i zašarafih dovod. I napunih Pepicu svojom jadnom robom koja se tako razveselila mašini da su mi suze na oči došle! Uključih je i ona poče prat. I prala je i prala dok nije stala. Povadih robu, uživah u mirisu ko malo dijete u godišnjoj zalihi ugljikohidrata... I napunih opet Pepicu i stavim drugu turu (treća tura čeka jeftinu struju). Tad se dogodio mali problemčičak. Naime, sjedim ja za stolom prekoputa ulaza u banju i pokušavam učit zoologiju, pričam sa Žutoperkom o svemu i svačemu kad začujem onozemaljske zvukove kako dopiru iz banje. Lupa neki kurac po vratima, ona se tresu ko u kakvom lošem hororcu.... Odma shvatih, Pepica popizdila! Odem tamo i jedva otvorim vrata jer je ona doskakutala na svojim valjčićima u centrifugi sve do iza vrata i glupača ih blokirala. Ja je samo zagrlih i skakah skupa s njom još pola minute jer nisam mogao doć do kabela od struje! Kad je stala, isključih je i zaprijetih joj da će se vratit nazad u Grad ako bude pravila sranja. Vidit ćemo večeras je li shvatila. A sad vas eto, idem nastavit sa zoologijom, ovih 20 minuta pauze mi je došlo ko sjekira u med. Pusek u guzek! |
- 16:39 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (9) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
07.02.2007., srijeda
I`m feasting upon my dead love life... (nema ni najmanje veze s postom)
|
Danas je dan bio izrazito pun mješovitih događaja; čitava lepeza stvari počevši s onim zabavnim pa preko upitnog i duhovitog da bi svršilo na vječnom pitanju "zašto je opet jedno od nas troje u banani"....... Prva stvar koju sam učinio, probudivši se jutros, je bila sočna psovka, upućena asistentici iz kemije koja je hladila jaja svo ovo vrijeme i sad nam se sjetila davat potpise za praktikum. Tako da je valjalo poć gore na Horvatovac i usput platit štetu u laboratoriju. Svatko od nas po 10 kuna. A sveukupno ima štete 3000 kuna. Tri tisuće!!!! Pa koji su ku*ac (gle što sam posto fin u zadnje vrijeme) polomili ti nespretni ljudi? Tko je uspio porazbijat sve piknometre i TKO je zaboga raščerečio toliko puno porulanskih zdjelica kad smo ih koristili samo jednom??? Ok, priznajem, i ja sam slomio dio inventara ali to je samo jedna jebena epruveta od par kuna, nisam slomio nešto što inače košta 400 kuna komad! Ali neka, plati pa se rugaj, kažu stare babe... Dakle, platismo i ostavismo indekse. I onda je Žutoperka išla s Behijom u NSB kako bi B njoj pokazala matematiku. Mene je ta pomisao zaintrigirala pa se priključih, iako sam napravio mali pit-stop u Importannea gdje sam se našao sa svojim dragim na komadiću pizze (što je, btw, do maloprije bilo sve što sam danas pojeo). Nismo baš puno pričali, možda zato što smo se obojica davili u hrani. I brzo smo se razišli, svatko na svoju stranu. Gle, zaboravio sam napomenut da čitavo to vrijeme teglim sa sobom jebeni laptop jer moram ić u Vipa u 5 da vide koji mu je kurac, non stop se sam resetira, no o tome već sve znate... I ja tako odoh u NSB i nađoh njih dvije gore u restoranu kako rasturaju matematiku. POKUŠAO sam pratiti ali slina je bila jača od mene! Jednostavno sam zaspao kraj njih na stolu i pustio tanki mlazić da vlaži moj mp4, kap po kap. Probudio me ćaća da mi kaže kako mi je poslo makinu za robu i da dolazi u četvrtak. Jipijaje! Budući da me je već probudio, sjeo sam malo uspravnije, popravio šmin... Ne, čekaj, to je bio san:) Ne, ne, Ž je morala otić. a mene je Behija natjerala da siđem dolje i nastavim spavat nad zoologijom. A ja poslušo, i ubio oko na satak vremena. Probudivši se opet, odoh kod vipa, putem skoro poginuvši na Vukovarskoj aveniji jer mi je sunce zaslijepilo leće baš dok sam prelazio cestu. Uzmite u obzir da tu postoji stotinu i jedna traka i da nije baš najpoželjnije ostat bez vida nasred avenije, pogotovo ne na jebenoj prugi! Nakon vipa uputih se doma da ostavim kompjuter jer mi ga se nije dalo vodit sa sobom u Cinestar. I putem doma zove mene ćaća. I ja pričam s njim sve do Dubrave (blaženi Unlimited). Putem osjetim kako lijepo miriše u tramvaju kiseli kupus i pitah se gdje ga je netko našao u ovo doba, mora da netko želi pravit sarmu. I prekinem ja vezu na mobitelu i dogode se dvije veoma čudne stvari. Prva, otkrio sam gdje je kiseli kupus. Naime, kupus je sjedio ispred mene čitavo vrijeme i lagano se klatio na sjedalu. Druga stvar, taj kupus je bio neki pijanac koji se: 1) nije okupao još od vremena cara Dareja, 2) ima 100 promila krvi u alkoholu, 3) kiseo je ko čitava bačva kupusa (ne pitajte...). I ustane on (jedva) i pravo na mene! Ja si pomislih: "Why it is always me, God, wahahay?". I pita on mene: "A kako tsdfgo imdasdš besplffffahnnnno?" Ja: "???" Kupus: "Pi, hik, tam kak, hiiik,o imaš to bes, kašlj kašlj pljuc hik tres bum, platno!" Ego (pomislivši da očito želi nekoga nazvat): "Nitko vam danas ne daje ništa besplatno." Cabbage: "Ah heh mljack tres hiik...." Srećom je tramvaj dospio na okretište. Ja sad stojim na vratima i gledam Kupusa kako silazi niza skale. Nekim čudom izbjego je pad s tih nekoliko desetaka centimetara ali ga je zato uredno imala skupit sedmica koja je u tom trenutku bezbrižno klizila po svom kolosjeku. On je bio prva stvar koja mi je prisjela. A kad sam ušo u bus, prisjela mi je i druga stvar (doslovno). Sjedim ja tako u busu i gledam svoja posla, pitam se hoću li stić navrijeme u kino, razmišljam o ispitima i o svemu... I dođe ta neka babetina, šira duža nego uža, i počne se gegat prema meni. Od svih slobodnih mjesta ona se ide gurat kraj mene! Iako vidi da će jedva kraj mene sjest, jebemu, pa ne govore mi uzalud da me je lakše preskočit nego zaobić! A i ona ima bokove ko "Hanibal Lucić" (trajekt onaj što vozi na Mljet, je li) jedva se komprimirala kraj mene. Osjetio sam njen kuk kako se duboko zabija u moj, postali su jedno, pogotovo kad je bus poskočio preko jame na cesti. Kvragu i jama! I to bi sve bilo ok da baba cijelim jebenim putem do groblja nije mljela gore od žrvnja punog žita. Drobi i drobi i drobi i drobi... SHUT THE FUCK UP! Uspjela je pobijedit i Alice Cooper koji je vrištao iz slušalica! Doma sam se jedva okrenuo jer sam morao odma nazad da stignem na vrijeme u kino ( i ovaj pointless post se odužio pa idem na svršavanje). Došavši na trg (jer nije bilo niti jedne jedine četvorke iz Dubrave, ko da su sve u zemlju propale, inače ih ima ko pljeve), siđem iz tramvaja i stanem na neku ženu koja je radikalno izmjenila svoju putanju, točno meni pod noge. A kako je bila oniža, skoro je ugrizoh za nos dok sam se ispričavao. Vidjeh da je sva u bolovima pa se povukog, prije nego pozove policiju. I tako meni ono malo kose što nije ispalo osijedi kod sam doživio tramvaj prema dolje, nije mi se hodalo jer nisam imo cajta više. I pogledali smo film "Mala miss Amerike", baš je bio zanimljiv i humorističan, posve ok, nisam očekivao. I upoznao sam jednu žensku koja želi na likovnu akademiju, glavni i najdraži motiv su joj zmajevi, ma ko bi reko... BTW, nisam ni imo pojma koliko sam se promijenio. Danas sam bez problema pričo s tom ženskom, šalio se, komplimentirao... Da je to bilo prije nekoliko mjeseci, sve što bi čula od mene bilo bi "booooooooog" visokim kreštavim glasom. A onda bi je poprsko izlučevinama i povratio negdje u pozadini (moj način zavođenja:) Ali popravljam se..... I dođoh konačno (do kraja posta) doma, nažderah se, nazvala Žutoperka, ukonferencirali Miška... Ona u banani, ne želi ništa reć, ostavili smo je tako, ionako se vidimo sutra pa ćemo sve razriješit.... Idem sad jer je već jedan i ubit ću se.... P.S. ne da mi se uređivat post, napola već knjavam... P.P.S tko je kornjača? Netko novi ili netko tko je naprasno promijenio nick a ne obavijestio me? |
- 00:55 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (6) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
05.02.2007., ponedjeljak
Guulihaaeeej malavigateer uhiiijtas...
|
Rekoh, da vam ne ostanem dužan post danas.... Pa dakle, ljudi moji, danas je bio prvi besfaksovni dan i bilo mi je izuzetno zanimljivo. Ovaj put sam se, malo za promjenu, bavio tehnikom. Žutoperka je trebala novog tvrdog pa sam volontirao. Potrajalo je čit...... HARD DISK, vi nevolje jedne, nisam baš uvijek perverzan (dobro jesam, so shoot me...)!!! Bavio sam se time čitav dan: ubij Windowse, vrati Windowse, podesi Windowse, resetiraj ih xilijun puta.... Ukratko, jebem ja Gatesu njegove pendžere! Kaže, user frendly! Taj jebeni program je sve osim frendly, samo zajebava priučene profiće... Ali moram ovim putem pohvalit Žutoperku kao ženu koja najbolje radi sendviče od zamrznute šunke, maslina i tone majoneze! Hvala što me nahrani, da nisi ja bi sad hranio crve na Boninovu.... Mrtav. A kako tek sok ulijeva u čašu, čovječe! Nemreš bilivit! I tako dok sam se hrvao s kompjuterom, Ž je non stop izranjala s novim sendvičima i tovila me gore od one vještičetine koja je mrcvarila jadnog Ivicu. I dok je jadni Miškec stigao, ja sam proždro skoro sav kruh, apsolutno sve Toffife (tofife u uftima ko ludo...) i poloko svu naranču iz tetrapaka.... Jadničak, bilo mi ga je žao. No još i prije nego je on stigao, Ž i ja smo se na mom laptopu zajebavali sa Simsima 2! Koja kul igra, napravili smo The Eppendorf family (u čast epicama) koju su sačinjavali M, Ž i ja, naravno. Pokušali smo si čak i pogodit izgled. Naravno da smo Miška našminkali:) Anyhow, živjeli smo zajedno svega jedan i po dan jer je virtualni Miško slijedeće jutro pošao napraviti doručak pa je onako usput zapalio špaher, frižider i pola kuće! Budala totalna. A glupa virtualna Ž doletila i stoji usred vatre te vrišti ko luda Mare umjesto da se makne. Dok se to sve odvijalo, virtualni ja je jeo. A što bi drugo radio?! Tek kada se ustao da baci smeće, zapalio si je rukav pidžame u buktinju koja je stihijski sravnjivala kuhinju sa zemljom! Onda je i on počeo vrištat ko prase pred klanje.... Miškec je prvi podlegao ozljedama, simply je izbljedio nasred travnjaka dok je Smrt s kosom dolazila po njega. Nakon par sekundi, bljesnulo je bijelo svijetlo i Miškec se uputio u skute Svevišnjem. Slijedeći sam partio ja, srušivši se ispred pougljenjenog (???) frižidera (vjerojatno sam opet bio gladan...). Opet je došla Smrt, ovaj put se vukla po podu, došla je do mene, slegnula ramenima i zamahnula kosom... Ode i ja gore... Za to vrijeme, Žutoperka je still vrištala u plamenovima, skakutala i mlatarala protupožarnim aparatom. Nije joj puno pomoglo jer se OPET pojavila Smrt s kosom preko ramena, nevoljko odmahnula glavom, zaprijetila prstom da je više ne zajebavamo i pokosila Ž. I propade tako velika plemenita loza Eppendorfa.... No need to worry, no need... Napravila je prava Ž nove nas i uselila nas u normalnu kuću ovaj put. Samo sada je problem bio slijedeće naravi... Živjeli smo savršeno dobro nekoliko dana, imali smo poslove svo troje, zbili se nekako u toj maloj kući... A onda se pojavila Barbara, susjeda. Koja je nonšalantno preskočila preko Miškecovih uleta u uputila se drito u naš zahod i ispišala se ko krava. I još ne povukla vodu! Naravno, sve to nije promaklo virtualnoj Žutoperki koja je dojurila iz kuhinje i upitno se zagledala u tu Simsicu koja pizdi po našem zahodu! Za to vrijeme, virtualni Miško je bio shrvan odjebom koji je doživio kod Barbare pa je došao kod virtualnog mene koji je stajao u pidžami nasred ulice i promatrao oblake. Virtualni ja ga je počeo tješit... Naslonio mu je ruku na rame i rekao: "Bljuba lubi aaaheeeej maijatavija, gluuudrej". Na to mu je Miško odgovorio: "Hujiglet meenfeglej ahiij?" Onda su se primakli malo bliže. Uzeli su se za ruke. "Bluuuubo hej teel?", pitao je virtualni Miško. "Vuuudeel bleej...", odvrati mu Medo. Još malo bliže.... "Aaakeel melvelaaad...", uzdahnuo je Medo. "Gluun?", upita Miško ispod glasa.... I onda su se zažvaljili. I žvaljili se nasred ulice punih deset minuta. Nakon toga Miško je izmasirao Medova ramena, da bi potom Medo uzeo Miška za ruku i uputio se prema spavaćoj sobi... Žutoperka je, u međuvremenu, proganjala Barbaru, s veeeelikim srčekom i gomilom plusića poviše glave. Nisam znao da Simsi podržavaju gay populaciju... Ali, to virtualno tješenje nije bilo samo virtualno. I u pravom svijetu, trebalo je tješit Ž koja se posvađala s familijom oko odlaska na M-ov rođendan u Zaprešić. Ne daju joj. Noć prije toga je plakala i čak skupila pola mililitra suza u eppendorficu... A i Miško je bio sav u nekoj depri jer ima problema u međuljudskim odnosima s jednom osobom. Tako da ih je oboje trebalo utješit. Prvo je on došao kod mene i uvalio mi se u krilo, jadno moje shrvano... Šćućurio se sav i naslonio svoju glavu s previše kose na mene... Onda je došla Ž i uvalila se NJEMU u krilo! Imajte na umu da je on još uvijek MENI ležao u krilu! Nekim mirakulom, vitalni organi su pošteđeni posljedica, svi osim mjehura ali tko ima vremena misliti o boli u takvom trenutku. Oboje su potom sišli jer je zvonio telefon. Žutoperkina mati zvala, porodila se svađa... Nakon što je poklopila, obojica smo zagrilili Ž i tješili je... Gledali smo Jumanji, ako se ne varam... Čini mi se kako imamo neke iscjeliteljske moći jer je svima nakon par minuta bilo puno bolje i atmosfera se osjetno popravila, iako smo se cijelo vrijeme dotad zajebavali, pogotovo sa svim onim grljenjem:) Ali došlo je vrijeme za razlaz, kompjuter popravljen, Ž mora na trening, M mora doma, ja moram otić u jebenu Dubravu i kisit sam... Sve u svemu veoma produktivan dan u socijalizaciji.... |
- 23:56 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (5) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
04.02.2007., nedjelja
This means WAAAAR!!!! Grrrrr...
|
E znate što? Ako mi išta može dignut tlak, to je kad mi netko soli pamet i ubacuje pointless komentare dok nešto radim. A jučer sam rinto po kući ko kakav kućni vilenjak.... Dođem doma. I vidim nema nikoga. "Hvala Bogu", rekoh sam sebi, "malo ću se odmorit od sviju". Ali dok sam prolazio prema sobi, dvije stvari su mi privukle pozornost. Prva je bila odvratna muzika (zovimo ju narodnjaci) koja je treštila iz sobe onog radnika Čistoće (zovimo ga Dirty). A druga stvar koja mi je zapela za oko (doslovno) je bila kilotona paučine koja je visila sa stropa, skoro se spustivši do poda. Ne znam kako mi je to prije promaklo. I ja se odlučih bacit na posao jer očito je da nitko neće. I zgrabim onu skupu metlu koja je, u međuvremenu, postala commonwealth tj. svi je koriste, odem u svoju sobu... Pometem nju. Bilo prašine pun penis. Onda pometem čitav hodnik. Dok sam prelazio na tinel i kuhinju, dođe Dirty otamo i donese sa sobom dašak odavno izgorenog duhana. Osjetio sam ga prije nego sam ga vidio. I pita mene on što činim. Ja stojim onako s metlom i škovacjerom nasred kuće, na hrgi dlaka i mrvica čipsa i pitam sam sebe zar to nije jebeno očito!? Ostavio me bez teksta tako da nisam mogao ispalit neku otrovnu repliku. I sad si ja kontam on će lagano pomoć, kad već stoji tu i zajebava pošten svijet. A rog! On se navio o ratu, kako je bio u Makedoniji u nekoj kasarni pa je dobio prekomandu na Kosovo negdje, vamo-tamo... Ja u međuvremenu prešao na moča i močim po kući podove, svoju sobu, hodnik, tinel, vitlam s onim kurcem, prskam sve oko sebe i zalijevam parket a on kenja li ga kenja! Onda je počeo o tome kako nema love, kako mu ne dolazi plaća, kako je gladan... Pomislih si: "Join the club", ja već deset dana jedem ko ptić. Onda si je skupio deset boca pa pošao to zamijenit u konzuma za kruh. Ja konačno odahnuo malo, samljeo me čovjek! I taman dok sam cijedio moča nakon završenog posla i dok sam se borio sa svim onim mokrim dlakama koje su se grčevito držale za njegove dlačice, vrati se on, vidi me kako se natežem s tim štapom i samo reče: "Kako se tebi to da, meni se ne bi dalo!". Meni pade deset mrakova na oči, ako ga tad nisam opizdio Cilitom po tintari, onda valjda mogu sve izdržat! Čuj, kako mi se da! Pa što trebam živit u svinjcu ako sam muško, u strininu više?!!? Ja nemam snage za takve tipove, sam se sebi divim što se toliko suzdržavam da ga sočno ne pošaljem u rodni kanal, kažem vam. Jadan on, rastavljen, siromašan i polugladan pa mora živit ko zadnji ološ u sobi koja je zaboravila zvuk usisivača. Leži na krevetu koji je zadnji put doživio promjenu posteljine negdje u vrijeme Ramzesa II, tepih mu je posivio od milijardu i jedne cigarete koja je po njemu izrigala svoju utrobu... Takve ljude treba zajedno sa svim stvarima ubacit u gigantsku mašinu za pranje i ne puštat ih dok se iz njih ne izbije i zadnja molekula nečistoće! I onda ih elektrošokirat svaki put kad ostave nešto neuredno iza sebe. Pa bi onda shvatili... No, da prekinem tiradu i nastavim s izvještajem... Nakon mlaćenja po podu, u nedostatku svih onih ekstraprijanjajućih kurčića za prašinu, zgrabio sam svoju skupu metlu i bacio se u metenje plafona. Gotovo pa sam mogao čuti skvičanje i bolne povike pauka dok sam haračio s metlom po njihovim nastambama. Ne biste vjerovali koliko je te paučine bilo gore, mislim jedno kilo i po, dva u vrh glave... Ali sada vam barem više ne treba mačeta da se probijete do soba. Htio sam ostaviti svo to smeće na jednoj hrpi i pokazat mamlazima u kakvoj zdravoj okolini živimo ali nisam. Jer bi onda oni rekli kako mene dobro ide to čišćenje i neka samo tako nastavim. A da se to dogodilo, slijedeća hitna koja bi zviždala kroz Dubravu išla bi u našem smjeru. Baš se pitam zašto... SREĆOM, Dirty nije imao nikakvih posebnih komentara na račun paučine i mojih egzibionističkih pokreta s metlom jer je moro ić na poso, hvala nebesima, jer bi ga zamoto u svu tu paučinu i ostavio Arahniji kao žrtvu! I sad afinamente dosta. Ispuco sam svoj bijes. Koji je u međuvremenu opet proključao jer su me snervale dvije stvari. Prva je Žutoperka koja mi je javila kako 100% neće moć doć na Miškov rođendan jer je konzervativna teta ne pušta, a ni mati joj nije pomogla. I odbija bilokakvu pomoć u vezi te stvar tako da ne znam što ćemo radit. Nekako je nagovorit da pusti Miška da razgovara s njenom tetom, I s`ppose. DRUGA stvar koja mi je izvukla nerve je Miškecov poziv. Nazvao me da mi kaže the last thing koju sam od njega očekivao, budala jedna idiotska, trenutno sam ljut ko ris! Nije ništa meni napravio niti rekao, nego sebi. I žao mi je što to moram reć ali glup je ko letva u nekim stvarima, kočut ko prekaljeno magare i trebalo bi ga malo natuć da shvati neke bitne stvari. Nije sad važno o čemu je riječ ali sam ga zamolio ako ubuduće misli radit te stvari neka mi ne govori jer to ne želim slušat. Ako ti je do nekoga izrazito stalo, kao meni do njega, onda jednostavno ne želiš slušat kako si netko radi gluposti koje mu ne trebaju u životu. A on to ne želi shvatit. Možda hoće jednom, ako ikad dokuči poantu mog monologa. Dotad, gledat ću ga kako si i dalje lagano uništava život (jer me ne želi slušat kad se ja trudim ko Sizif da mu objasnim neke ključne stvari, iako znam da će se kamenčina opet skotrljat nase). Bye... P.S. Zlica, T-com i kompanija su jedna velika hrpa pizduna koji zajebavaju pošten svijet svojim nazoviakcijama i samo mame pare. Ne treba ti gubit kosu oko njih, postoje i važnije stvari za ćelavljenje! P.P.S. Čestitam Nessi na čišćenju semestra. Da sam ga ja barem očistio, njega umjesto stana... P.P.P.S Iffy, sram te nije bilo!!! Tko je vidio učit pored mog bloga!!!! (DANGER, ego is exceeding safety parameters!!!!) P.P.P.P.S. Kinder Jaje, welcome to the capital of Croatia, enjoy your stay in nonexisting Plaza Hotel... P.P.P.P.P.S Hega, sorry na razočaranju. BTW, kad to dolaziš??? P.P.P.P.P.P.S nema više post scriptuma:))) |
- 13:38 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (8) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
03.02.2007., subota
Call me Oprah, call me dark sugar...
|
Ah, blažena subota kad ne moram radit apsolutno ništa što involvira ikakav mentalni napor... Doduše, danas sam već morao koristit mozak kad sam išao u grad da jebem mater VIP-u i svima njima zajedno ali to je kratko trajalo... Naime, kao što neki znate, spajam se na internet preko one šupkove connect kartice. I to je sve super, ok, vamo tamo ali postoji just maleni problemičak... JEBENA KARTICA NE RADI!!!! Tj. radi ali samo kad se njoj to da. Inače se komp. non stop pali gasi sam, puca veza, kartici puca racku za to, meni kosa manično ispada... I ja se danas pokupim u grad, uzeo sve sa sobom... Došo tamo u jebeni vip centar, izrodio dvije generacije sinova i kćeri dok sam došo na red... I pita mene neki dražesni student koji tamo radi koji je moj problem. Ja ga gledam i pitam se jel se on to zajebava ili što? Čuj, koji je moj problem. Što izgledam tako abnoxious rano ujutro? No, ja se smirio i objasnio mulcu u čemu je stvar. Da vas sad ne pilam tehničkim stvarima, mi samo sjeli i upalili kompjuter i pročačko on po njemu malo. A lijepo sam mu reko da neće ništa nać sad, da treba buljit i čekat kad će se kvar pokazat... A on ništa. I onda nakon sto godina samoće, on "sam" shvati da se ništa neće dogodit. Ma good for you. I onda on zove svog nadređenog. Dođe neki mandrilo otamo iza zavjese i pita me što mi je. Opet to pitanje! Jebalo ih "što mi je", nije meni ništa nego vašoj isfukanoj kartici! I onda konju sve ponovo objašnjavah, on me uopće ne sluša nego priča s nekim đedicom tamo. Đed star ko Biblija, nosi neki još stariji laptop i miša s Noine arke i onda se čudi što mu to "nešto šteka". Ma nemreš bilivit! I reče meni mandrilo neka nosim kompjuter na servis jer kartici nije ništa. Meni došlo da ga stjeram u tri strinina šupka ali nisam. Samo sam mu rekao da kompjuteru nije ništa i da kako može bit siguran da kartici nije ništa kad je nije ni uzeo u ruke. On se onda namrgodi, opsuje mi u sebi babu i reče mi da "ugovorim sastanak" s tehničkom podrškom. Jer moram imat "zakazano". Jebote, kao da na presađivanje mesencephalona idem, a ne u VIP-a na jebadu... Anyhow, odjebaše me fino i u rukavicama. I došo ja doma, ubacio neki racku u kljun da se ne srušim od gladi i sad čekam da me dragi nazove i kaže mi kad točno da dođem do Cibone kako bi prisustvovo njihovoj probi. Tome se veselim, indeed. Malo veselja nakon ovih vražjih kolokvija... Eto, u iščekivanju poziva, I`m staring at the phone. I slušam taj vražji Dream Theater, pokušavam shvatit zašto je Miškec zaljubljen u taj bend. Meni su to sve ok pjesme, ništa posebno. Njemu je to zapis života. Valjda će i mene epifanija puknut pa ću shvatit poantu. Bumo vidli... A vi moje ljepote, uspavane, kada ćete se trgnut malo? Ok, Helga je već dala sebi oduška, recimo. A vi ostali? Boleslava, taj presing koji doživljavaš bi trebao katalizirat proljev osjećaja i frustracija! MICA!!! Tvoj blog se pretvara u carstvo paučine! TAPIR!!!! Tvoj blog je poginuo još u šestom mjesecu!! Dajte ljudi, meni je ovo najlakši način komunikacije s vama, nemojte bit tako truli! Uvijek se nađe po ure za post, samo da vam se da, Trgnite se inače ću vam poslat GMO E.coli da vam napravi proljev. Imamo ih na molekularnoj biologiji i izrazito su opasne za okoliš jer su rezistentne na antibiotike! Aha, vidiš, ni al kaida mi nije ravna! Wake up, jebemu!!! A i vi novi isto nekako cotavo to pišete ali bolje išta nego ništa. E, da, mobitel je baš zazvonio bio, my precious mi je javio večeras u osam. Tako da imam randevu tonight! Idem se počet spremat ;))) P.S. ja vama sličim na nekog tv psihologa ili što? Zašto mi svi dolaze s ljubavnim problemima i traže savjete kad znaju da vodim aseksualni i deloverizirani život od rođenja? Mislim, meni je drago što mi se ljudi povjeravaju ali znate da ne možete od mene dobit konkretan savjet! No, samo vi meni kukajte, ako ništa drugo barem znam slušat. A ponekad i to pomaže, kad imaš nekoga tko će te saslušat. Jel da? |
- 14:40 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (8) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
02.02.2007., petak
Pišem poluzatvorenih očiju, pardonajte greškice....
|
Evo, gle, pa prošlo je čitavih dva dana bez posta! Sramota, kako se usuđujem! Treba me nalemat... Dakle, ništa se vi ne brinite oko prolaza kolokvija jer ih nisam prošo. Tj. kemiju nisam prošo (opet), zoologiju jesam i sad moram samo na usmeni poć. Kod svog dragog Erbena. A kemiju moram 23. pisat i odgovarat. I can hardly wait! Doduše, nisam ništa bolje niti očekivao, uzevši u obzir savršenost računa iz stehiometrije. Čaaaak 30% sam izvukao, sad mi je jasno da asistentica nema smisla za humor. Mislim, da sam ja ona, pustio bi svakog studenta koji napiše da mu treba godišnja zaliha HCL-a za jednu bocu otopine. Njoj na dušu, meni još bolje... A znate zašto? Da sam u kojem alternativnom svemiru i prošo ovaj kolokvij, morao bi se spremat za ispravak prvog koji je u ponedjeljak. I dogodilo bi mi se da bi opet spektakularno ljosnuo! E onda bi se fakat objesio. Tražio bi, doduše, izrazito tanak konop ali nije u tome bit. A ovako... Barem znam da mi cijeli vikend neće otić uludo na kemiju. Ovaj vikend će bit apsolutno bez presinga, no pressure at all. Nema više predavanja, praktikuma, pisanja referata do dva ujutro, učenja za jebeni kolokvij iz vježbi, živciranje oko trovanja s NO2... Divota. Jedino ispiti ostaju, al to je takva sitnica da je uopće neću ni spominjat! Budući da mi se strahovito spava i da nemam volje za smišljanjem nekakvih luckastih (koja riječ!) rečenica, malo bum se osvrnul na onaj post o novogodišnjim odlukama. Iako je nova godina u pogonu čitavih 32 dana, nema veze, bit je u tome da sam prešišao sva svoja očekivanja. Ako se ne varam, napisao sam da ću biti perverzniji i morbidniji. Mislim da sam to i ostvario poljubivši svog dragog u rit; to je bio moj najdalji doseg u praktičnoj perverziji, teorijsku neću niti komentirati jer ne stane sve u deset stranica Worda ipak:) Nažalost, moram konstatirati kako je perverzija od tada u stagnaciji jer se jednostavno nema vremena. IAKO, postoji jedna sitničica koja mi je jučer uljepšala dan gore na kemiji. Naime, bijaše Žutoperka nešto u bedu (u zadnje vrijeme je to među nama hit) i bilo ju je potrebno oraspoložit. A taj dan samo je jedna stvar mogla to učinit. Red and shiny sjajilo... NA MIŠKOVIM USNAMA! Budala je popustila njenim nasrtajima i dopustio je da mu to uradi! Tako mi nakon jela odosmo iza faksa na -1 nivo, zavučemo se među opeke i neki građevinski otpad te ga ona našminka! Rekoh ja kako se ljudi inače na takvim mjestima urokavaju heroinom a ne sjajilima ali nitko me nije htio slušat. A znate što je NAJGORE od svega??? TO ŠTO MALOME GADU SJAJILO FAKAT DOBRO STOJI!!!!!!! Honestly, nema stvari koje taj čovjek može stavit na sebe a da mu super ne stoji, bio to komad neke robe, sjajilo za usne ili neka freaky frizura, neka kapa, bilo što. E kad je netko posran onda je posran. Pizda mu strinina.... Ali, bilo je sigurno da mu je to udarilo u glavu jer je iza toga postao inelokventan tj. doslovno se nije mogao sjetit najjednostavnijih riječi. Sam je sebe zbunio pa su počele ispadati riječi tipa "meteroseksualac" ili "fantomima" umjesto pantomima. Ostavili smo ga da se pođe naspavat, disfunkcionalan je kad je umoran. Druga kardinalna stvar koja je bila obećana 31.12 prošle godine je racionalnija potrošnja jebenih kuna. FAILED!!!!! Ne pitajte kako, već sam dosad dvaput bankrotirao (e krasno, upravo ispod prozora imam live koncert NARODNJAKA iz nekog zaustavljenog auta. Da nisam u Dubravi možda bi i provirio van i opsovao ali postoji realna šansa da mi neko bazukne nešto iz bazuke ravno u čelo), morao sam primat financijske inekcije... Što je najtragičnije, ne trošim pare ni na što konkretno osim na hranu i kućne jebene potrepštine. Ne moš hodat šporak i smrdljiv uokolo jebemu. Niti gladan. A te stvari mi pojedoše kućni budžet. I sad moram s 250 kuna preživjet do 12.2. Kako? Ne pitajte, ni sam ne znam. Nadam se da će me netko udomit. Još da mi M nije danas vadio mast s pričom o ćevapima i sranjima koja ge čekaju doma kad se vrati, možda i ne bi osjećao toliku potrebu da se stuštim u neki grill kurac i potrošim svih 250 kuna još večeras. Srećom pa imam dovoljno čvrst karakter i još čvršću lijenu guzicu pa mi se nigdje ne ide... I sada vas napuštam jer mi se neopisivo spava a moram sutra ić u NSB pogledat Surlabici ono. BTW... Brcko...??? Nekako imam filing da ne želim znat odakle taj nadimak:) I imam još poslova za obavit tako pardonajte ali meni se spi, čitamo se tamo neđe... P.S. Opet jedan p.s. za Reginu, ako još uvijek baulja ovuda. Jesi ono ti bila u dvanaeski negdje oko šest i nešto danas popodne i izašla na Kvatriću? Skužio sam da bi to mogla biti ti tek kad si izašla tj. kad je ženska izašla. U svakom slučaju, ako si to bila ti, nemoj se ljutit što te ne pozdravih. A ako nisi bila ti, onda znaj za ubuduće ako ti se ne javim to je zato što te ili nisam vidio, ili sam gledao u tebe sat vremena, a ne skužio da si to ti (što mi se furt događa i onda ljudi misle da im se za inat ne želim javit, a ja samo gledam kroz nekoga jer se bavim svojim mislima i ne primjećujem ljude). Eto, popriličan p.s. P.P.S Boleslava, pa ti nisi izumrla! Karijera? Što, mene nije uspjela vrbovat da odem novinarstvo studirat pa sad tebe obrađuje? Ne daj se Ines, ni mati ti se nije dala! |