Rekoh, da vam ne ostanem dužan post danas....
Pa dakle, ljudi moji, danas je bio prvi besfaksovni dan i bilo mi je izuzetno zanimljivo. Ovaj put sam se, malo za promjenu, bavio tehnikom. Žutoperka je trebala novog tvrdog pa sam volontirao. Potrajalo je čit...... HARD DISK, vi nevolje jedne, nisam baš uvijek perverzan (dobro jesam, so shoot me...)!!! Bavio sam se time čitav dan: ubij Windowse, vrati Windowse, podesi Windowse, resetiraj ih xilijun puta.... Ukratko, jebem ja Gatesu njegove pendžere! Kaže, user frendly! Taj jebeni program je sve osim frendly, samo zajebava priučene profiće...
Ali moram ovim putem pohvalit Žutoperku kao ženu koja najbolje radi sendviče od zamrznute šunke, maslina i tone majoneze! Hvala što me nahrani, da nisi ja bi sad hranio crve na Boninovu.... Mrtav. A kako tek sok ulijeva u čašu, čovječe! Nemreš bilivit!
I tako dok sam se hrvao s kompjuterom, Ž je non stop izranjala s novim sendvičima i tovila me gore od one vještičetine koja je mrcvarila jadnog Ivicu. I dok je jadni Miškec stigao, ja sam proždro skoro sav kruh, apsolutno sve Toffife (tofife u uftima ko ludo...) i poloko svu naranču iz tetrapaka.... Jadničak, bilo mi ga je žao. No još i prije nego je on stigao, Ž i ja smo se na mom laptopu zajebavali sa Simsima 2! Koja kul igra, napravili smo The Eppendorf family (u čast epicama) koju su sačinjavali M, Ž i ja, naravno. Pokušali smo si čak i pogodit izgled. Naravno da smo Miška našminkali:)
Anyhow, živjeli smo zajedno svega jedan i po dan jer je virtualni Miško slijedeće jutro pošao napraviti doručak pa je onako usput zapalio špaher, frižider i pola kuće! Budala totalna. A glupa virtualna Ž doletila i stoji usred vatre te vrišti ko luda Mare umjesto da se makne. Dok se to sve odvijalo, virtualni ja je jeo. A što bi drugo radio?! Tek kada se ustao da baci smeće, zapalio si je rukav pidžame u buktinju koja je stihijski sravnjivala kuhinju sa zemljom! Onda je i on počeo vrištat ko prase pred klanje....
Miškec je prvi podlegao ozljedama, simply je izbljedio nasred travnjaka dok je Smrt s kosom dolazila po njega. Nakon par sekundi, bljesnulo je bijelo svijetlo i Miškec se uputio u skute Svevišnjem. Slijedeći sam partio ja, srušivši se ispred pougljenjenog (???) frižidera (vjerojatno sam opet bio gladan...). Opet je došla Smrt, ovaj put se vukla po podu, došla je do mene, slegnula ramenima i zamahnula kosom... Ode i ja gore...
Za to vrijeme, Žutoperka je still vrištala u plamenovima, skakutala i mlatarala protupožarnim aparatom. Nije joj puno pomoglo jer se OPET pojavila Smrt s kosom preko ramena, nevoljko odmahnula glavom, zaprijetila prstom da je više ne zajebavamo i pokosila Ž. I propade tako velika plemenita loza Eppendorfa....
No need to worry, no need... Napravila je prava Ž nove nas i uselila nas u normalnu kuću ovaj put. Samo sada je problem bio slijedeće naravi... Živjeli smo savršeno dobro nekoliko dana, imali smo poslove svo troje, zbili se nekako u toj maloj kući... A onda se pojavila Barbara, susjeda. Koja je nonšalantno preskočila preko Miškecovih uleta u uputila se drito u naš zahod i ispišala se ko krava. I još ne povukla vodu! Naravno, sve to nije promaklo virtualnoj Žutoperki koja je dojurila iz kuhinje i upitno se zagledala u tu Simsicu koja pizdi po našem zahodu! Za to vrijeme, virtualni Miško je bio shrvan odjebom koji je doživio kod Barbare pa je došao kod virtualnog mene koji je stajao u pidžami nasred ulice i promatrao oblake. Virtualni ja ga je počeo tješit... Naslonio mu je ruku na rame i rekao: "Bljuba lubi aaaheeeej maijatavija, gluuudrej". Na to mu je Miško odgovorio: "Hujiglet meenfeglej ahiij?" Onda su se primakli malo bliže. Uzeli su se za ruke. "Bluuuubo hej teel?", pitao je virtualni Miško. "Vuuudeel bleej...", odvrati mu Medo. Još malo bliže.... "Aaakeel melvelaaad...", uzdahnuo je Medo. "Gluun?", upita Miško ispod glasa.... I onda su se zažvaljili. I žvaljili se nasred ulice punih deset minuta. Nakon toga Miško je izmasirao Medova ramena, da bi potom Medo uzeo Miška za ruku i uputio se prema spavaćoj sobi... Žutoperka je, u međuvremenu, proganjala Barbaru, s veeeelikim srčekom i gomilom plusića poviše glave. Nisam znao da Simsi podržavaju gay populaciju...
Ali, to virtualno tješenje nije bilo samo virtualno. I u pravom svijetu, trebalo je tješit Ž koja se posvađala s familijom oko odlaska na M-ov rođendan u Zaprešić. Ne daju joj. Noć prije toga je plakala i čak skupila pola mililitra suza u eppendorficu... A i Miško je bio sav u nekoj depri jer ima problema u međuljudskim odnosima s jednom osobom. Tako da ih je oboje trebalo utješit. Prvo je on došao kod mene i uvalio mi se u krilo, jadno moje shrvano... Šćućurio se sav i naslonio svoju glavu s previše kose na mene... Onda je došla Ž i uvalila se NJEMU u krilo! Imajte na umu da je on još uvijek MENI ležao u krilu! Nekim mirakulom, vitalni organi su pošteđeni posljedica, svi osim mjehura ali tko ima vremena misliti o boli u takvom trenutku. Oboje su potom sišli jer je zvonio telefon. Žutoperkina mati zvala, porodila se svađa... Nakon što je poklopila, obojica smo zagrilili Ž i tješili je... Gledali smo Jumanji, ako se ne varam...
Čini mi se kako imamo neke iscjeliteljske moći jer je svima nakon par minuta bilo puno bolje i atmosfera se osjetno popravila, iako smo se cijelo vrijeme dotad zajebavali, pogotovo sa svim onim grljenjem:) Ali došlo je vrijeme za razlaz, kompjuter popravljen, Ž mora na trening, M mora doma, ja moram otić u jebenu Dubravu i kisit sam... Sve u svemu veoma produktivan dan u socijalizaciji....
|