|
|
Učahurena stvarnost
28.10.2008., utorak
"... and suddenly the Muses fell silent. Words where nowhere to be found..."
Uh, što volim pisati seminare sam... Nema ljepšeg osjećaja nego biti sam sebi gazda i odlučivati kada ćeš i koliko raditi koji dan. Da se sad Ulfuz ne bi uvrijedila, napominjem da sam nju rijetko tj. nikad dobivao za seminar-kolegicu i uvijek bi zapeo s nekim koga, eto, inače ne bi. No zato je ovaj seminar iz antropologije bio kao dašak alpskog povjetarca iz pakiranja Ariela Premium Ultra Gold Mega Plus Extra Fresha. Još da me na prezentaciji nije rasturala glava bolje bi to ispalo...
Kad smo već kod antropologije, danas sam se skoro poveo za primjerom s američkih sveučilišta i krenuo u masovni pokolj po predavaonici. Naime, starog profesora R. nije bilo i predavanje je povjerio svojoj asistentici. Kod profesora je inače mukla tišina jer on ne tolerira brbljanje, a k tome i tiho govori. No danas su vijekspreme kokodače baš dočekale priliku da razvežu svoje glotte i talasaju njima uzduž i poprijeko. Ne razumijem taj mentalitet! Prvo kasne na predavanje i naprave spektakularan ulaz tako da i bakterije s prašnjave televizije podignu pogled i dobro ih promotre, onda čim sjednu nastave s drobljenjem one iste teme koju su već dosad triput sveli na fini prah. Danas su bile tri grupe takvih drobitelja i fakat su mi dizali tlak. No još gori su mi bili oni koji su sporadično ššššššššššššškali, a i sami su bili dijelom drobitelja. A glupava asistentica, umjesto da reagira, ona drobi, pak, svoje... Mene glava rastura i srednje uho se bespotrebe muči procesuirati i asistenticu gore desno od sebe i tri grupe žamora iza sebe.... Da je potrajalo još koji minut duže, dreknuo bi sigurno...
Da... Seminari... One down, two to go, maybe three... Sljedeće na rasporedu je „ribozimska molekula“ koju odrađujem s Ulfuz... Nakon toga dolazi „Pre-clinical use of transgenic mice mammary cancer models“ iz Laboratorijskih koji odrađujem s jednom kolegicom s druge godine molekularne i FAKAT nemam pojma koliko će nam vremena i kada ostati kada spojimo njenu i moju satnicu i poništimo sve što se preklapa... Vjerojatno vikend :))
No dobro, tako to mora biti... U međuvremenu redovito posjećujem knjižnicu preko puta i čitam... Jučer sam prožvaljio malo preko 300 strana veoma crne i apokaliptične knjige (vjerojatno zato što i JEST apokaliptična) koja mi je djelomično utjerala strah u kosti, a djelomično skoro rasplakala... Sada sam posudio novu, opet kršćanskog motiva ali smještenu nekih 1975 godina prije danas. I nju bi volio odmah sutra vratiti pročitanu no mislim da neću uspjeti, glava me sveudilj boli i spava mi se... A sutra je i Evolucija u 8...
Sic transeunt dies mei... One by one. Spava mi se... Pitam se što li je s mojim Miškom, nisam ga čuo već eonima (ako ne kontamo tri sekunde jučer, onda od subote!)... Ah, vjerojatno će osjetiti da ga spominjem pa će ga nekakav nevidljivi trozubac podbadati sve dok me ne nazove, hehehe... Imam i ja svoje veze .... No, idem sad, lijevio oko je već otkazalo poslušnost CNS-u...
|
24.10.2008., petak
Je vais apprendre le français :))
Well, it`s been a while... Uz malo sreće, do kraja ovog semestra ću vam to moći napisati na francuskom bez iti malo preseravanja!
Naime, moj dragi mahniti PMF je konačno napravio jedan dobar i hvalevrijedan korak koji je došao u pravi tren. Istini za volju, propaganda nije bila baš neka (točnije, nije je ni bilo) ali bitne stvari uvijek dođu do ušesa onih kojih se tiču, zar ne? Tako je i sljedeća informacija stigla i do mene, prvenstveno zahvaljujući Ulfuz koja se nalazila u pravo vrijeme na pravom mjestu i prisluškivala prave ljude.
I tako je uzorita Ulfuz načula da faks organizira besplatni tečaj francuskog jezika! U trenutku kada mi je to rekla bili smo nadomak Glavnog kolodvora i moja šokirana malenkost je skoro pala pod nadolazeću četvorku jer nije bila pripremila CNS na takvu informaciju. Naravno, da bi umirila moje nesnosno skakutanje tri centimetra od opasne pruge (uostalom, ne zamjeram joj, kad sto kila nesnosno skakuće to nije prizor za obiteljski fotoalbum), odmah je kontaktirala kolegicu koja o tome najviše zna... Poslije sam i ja kontaktirao tu istu kolegicu i ispipao detalje.
Sljedeći naputke koje je pružila ispipana kolegica, pojavio sam se jutros na Horvatovcu čitavih pola sata ranije, kako slučajno ne bi propustio ovu fenomenalnu priliku. Najveći problem je bio taj što određenu profesoricu B. nikad prije nisam vidio (a poslije sam skonto da je prošla kraj mene stotinu puta, sumnjičavo me promatrajući pri svakom prolazu, dok sam se ja vrzmao oko inkubatora gdje su dvije znanstvene novakinje ugodno čavrljale o problemima s petrijevkama [nagriza ih neki divlji antibiotik] te najboljim restrikcijskim endonukleazama) ali sam barem znao gdje joj je kancelarija.
Dobro. Uskoro se skupio i ostatak ljudi i ušli smo u veoma malenu učionicu označenu natpisom „Seminar“. Predstavila nam se zaposlenica u Francuskoj Alijansi te izvijesni Theo koji je originalni Francuz iz Francuske (matere ti) i koji natuca hrvatski tako mahnito smiješno da je bilo teško ostati ozbiljan. Theo već drži tečajeve u 9-10 osnovnih i srednjih škola tako da zna što radi. Teta zaposlenica nam je objasnila da je PMF potpisao nekakvu suradnju sa Sveučilistem u Orleansu kako bi naši postdiplomci mogli tamo odlaziti svršavati sa svojim studijima. Ujedno se i Veleposlanstvo (njihovo) sjetilo da bi bilo fora ponuditi nam učenje francuskog jezika kako bi nam olakšali život u Francuskoj, ako se ikad odlučimo tamo otići studirati i raditi. Hvalevrijedna inicijativa i svaka im čast.
Uslijedilo je određivanje termina i moja širokost se molia Svevišnjem da termini budu odgovarajući. Problem je bio u tome što je i predavač zauzet, a nas ima sa svih mogućih godina, smjerova i profila tako da je pronalaženje termina bilo fakat naporno. Na kraju je dogovoreno četvrtak i petak u 18h. Super. Ne mogu reći da mi SAVRŠENO odgovara jer će biti jurcanja uokolo po gradu ali bolje to nego ponedjeljak i srijeda ujutro, kad su neki predlagali i kada imam predavanja, važna predavanja.
Dakle, Medo sav sretan zahvaljuje svim svecima što se to actually događa, zove Miška koji također izražava interes i moli da ga prijavim. Uskoro i Ulfuz odlučuje pristupiti novoosnovanoj Legiji domaćih... Još samo ako mi L. javi da znakovni STO POSTO ostaje srijedom (peripetije oko toga su duge koliko i naše pristupanje Uniji), bit ću sretan kao malo prase koje je preživjelo Božić! :))))
Eto... Uza sve to, satnica nije mogla biti pretrpanija. Ali znate što? To sam htio, tome sam se nadao, za to sam gnjavio i Onoga koji me strpljivo sluša i to se i dogodilo. Amen to that.
Dalje...
O jučerašnjem događaju neću tako puno i dramatično, ionako je ta tema u ovako kratkom roku već prežvakana mahnito. Samo me jedna stvar ljuti (dobro, ima ih tristo), a to je što se NIŠTA od ovih popratnih događaja ne bi dogodilo da su u eksploziji tog istog auta poginule bakica Regica i njezina pjaca-prijateljica Barica! Nikakve medijske pompe, nikakvih stotinu izjava, presica i šupljih obećanja ne bi bilo nego bi se reklo, kratko i jasno, da su poginule, kako je to tragično i finula Mare zavjet.
Dakle, naša Država je poprilično licemjerna s trostrukim standardima. Slušam sinoć Sanadera kako odgovara na pitanja i divim se čovjekovoj drskosti da te gleda u oči, namjerno ne odgovara na postavljeno pitanje te ti usput još i laže. Onda ga uhvati „vehemencija“ pa pizdi kako ON neće dopustiti da se pretvorimo u Bliski Istok (što već odavno jesmo, po mom mišljenju). I kako to Država namjerava srediti? Na koji se način boriti protiv mafije, ubojstava i premlaćivanja? AKTIVIRANJEM INSTITUCIJA (predivna floskula, ja sam mislio da te institucije trebaju raditi svoj posao i u vrijeme mira), PROVOĐENJEM OPSEŽNE ISTRAGE (da, a za jadnog Ritza su istragu proveli tek kad je javnost popizdila), DNK BAZOM OSUĐENIKA (dragi moji, osuđenici su u zatvoru i to su malene ribe, plankton. pravi gadovi su vani i čuvaju svoj DNK kao oči u glavi) te OSOBNIM IDENTIFIKACIJSKIM BROJEM (molim???)!!! Dakle, naša Država će nas od ubojstava štiti aktiviranom institucijom i PIN-om??? PA radije bi da me štiti ona druga mafijaška frakcija nego država!!!
Licemjerni gadovi... Kažu da nema potrebe za uvođenjem izvanrednog stanja! Ha! I beg to differ! Kažu da nema „zakonske osnove“! Hehehehehehe.... Nije uopće problem u zakonskoj osnovi, problem je u tome što bi, u slučaju izvanrednog stanja, trebali staviti VOJSKU na ulice, vojsku koju NEMAMO, a i ono malo što imamo strepi dolje u Afganistanu!
Ja ne bih imao ništa protiv policijskog sata u Zagrebu. Ako bi to bio način da se u godinu dana stane na kraj ovome i da APSOLUTNO SVI problematični slučajevi budu iza novoizgrađenih rešetaka, onda ne bi imao ništa protiv da me se stoput dnevno legitimira i da iza osam sati moram biti doma u krevetu!!! Ozbiljno vam kažem! Fakultet bi izdao izjavu da imam predavanja tim i tim danom do osam sati navečer, to bi pokazao svakom caju na putu do doma ali bi barem znao da me nitko neće ubiti iz DOSADE!!!! ili radi nešto sitniša, kao što su oni MALOLJETNICI ubili Luku.
Istini za volju, ministarstvo šalje 250 policajaca na ulice Zagreba. Danas sam vidio što rade. Pregledavaju okolinu hotela s pet zvjezdica dok u Importanneu i na Glavnom kolodvoru nema NITI VRAŽJEGA jer sačuvaj Bože da se Država pobrine za stoku sitne platežne moći, najbitnije je štititi prokletnike u njihovim skupim apartmanima ili dok se vozaju u blindiranim autima.
Nakon prvog napada na tog Pukanića, dodijeljena mu je policijska pratnja. Mene zanima sada, da je mene netko pokušao ubiti i da sam preživio, bi li MUP MENI omogućio policijsku zaštitu??? Moš si mislit??? Nit sam dovoljno bogat, nit sam poznat, a bogme ni ne znam ništa što bi Državu moglo stajat glave! Dakle, moj Medo, sljedeći put il pogini ili budi ubijen jer policija ima pametnijeg posla. Osiguravati nogometne utakmice. Jadne li ti demokracije i još jadnije države u kojoj kordoni i kordoni policajaca moraju osiguravati najobičniju nogometnu utakmicu!! Sportski događaj! Helou? Ne vidim stotine i stotine policajaca na Roland Garrosu, bogme ih i nema kada PMF igra protiv FER-a... Ali kada igra sveti Dinamo ili sveti Hajduk, onda čitav MUP treba biti naoružan do zuba...
Uglavnom... Tražio sam od oca pancirku za Božić. Kako je krenulo, tražit ću i kakav dobar šljem. Au revoir!
|
19.10.2008., nedjelja
Underground....
Čovjek više ne zna što bi pisao... Ustajala se aura, ništa novo. Dobro, ima novih stvari, potencijalno veoma loših i katastrofalnih za koje bi svim srcem želio da ih nema ali o tome neću.
Dakle, kao što već znate, krenuo je faks. Prošli tjedan to su bili blagi zaleti i dobivanje na brzini, od sutra sve kreće punom parom naprijed. Točnije, za mene kreće i još većom brzinom (She`s givin` all she`s got, captain!) jer treba pohvatati i neke stare stvari i ugurati ih u ionako rastrzanu satnicu. Još uvijek nisam uspio saznati kada mi je znakovni i priznajem da me ta ležernost s „Dodirove“ strane poprilično iritira. No dobro, valjda ljudi imaju i svojih problema.
Nadalje... Imam jednu stravično lošu vijest (za mene, ne za vas) koja mi je skoro priuštila heart attack kada sam je čuo. Opet ista asistentica iz matematike!!! Da čovjek ne povjeruje! Iako smo (opet) promijenili profesora i ovo je već treći koji me pokušava naučiti tu okultnu granu „znanosti“, asistentica je ostala ista. Svim svojim bićem pokušavam je ne a priori mrziti ali ne uspijeva mi. Govorim sam sebi da se žena sigurno promijenila i da neće biti takva cold hearted bitch kakva je bila prošli put ali nakon ovog petka nekidan prisiljen sam vratiti se biranim riječima kojima je častim.
Utjelovljenje Sotone. „Ja sve znam, vi ste nitko i ništa“ stav. „Onako je kako ja kažem, ako vam se ne sviđa, znate gdje su vrata“. Najgori su bezobrazni komentari koji se uopće ne mogu klasificirati kao nekakvo prcanje, to je čisto bezobrazno! A najgore mi je što u šaržeru uvijek imam spremno jedno desetak replika koje, pak, ne smijem ispucati jer su podjednako bezobrazne kao i njene, a ipak moram proći matematiku ove godine, ne bih se želio zamjeriti jedinoj prepreki koja stoji na mom putu do slave.
Jednostavno vam ne mogu opisati kako na mene ta žena utječe. Znate ono kad nekoga jednostavno NE PODNOSITE organski, slabo vam je u blizini te osobe, drhtite od bijesa, povraćali biste, mlatiti ju... Eto tako se nekako ja osjećam na vježbama. Pitam se onda zašto me matematika ne ide.
Radna atmosfera je kao u konc logoru. Ona šetucka ispred nas sa svojim samodopadnim smiješkom i crnom listom u svojim rukama s koje nas proziva. MORAŠ na ploču. Ako nećeš, dobiješ „minusić“! Tri minusića i „ozbiljni problemi“. Onda joj se zamjeriš i više na tebe ne gleda blagonaklono (čitaj: zagorčava ti život). Navodno, vježbe nisu obavezne. No ako te nema, a ona te prozove, dobiješ „minusić“.
JA MRZIM izlaziti na ploču. Čitavu srednju školu sam strepio od satova matematike jer sam mrzio ploču, zato što mi je uvijek trebalo pola sata za jedan zadatak, bez obzira znao ga riješiti ili ne. Ovo je prokleti fakultet, nije srednja škola. Žena te izbacuje s nastave ako si skupio tri „minusića“. Ovo je prokleti fakultet, nije srednja škola. Nitko te nema pravo izbaciti iz predavaonice osim ako ne stvaraš nered. Ako ne želim na ploču, ne želim. Ovo je prokleti fakultet, nije srednja škola. Ne volim izlaziti pred druge ljude kada ne znam što bih pisao, kada ne znam kako nešto riješiti. Doduše, to je bilo tako prošle godine. Ove godine mi je svejedno. Ona ne može biti toliko bezobrazna koliko ja mogu biti spor i dosadan. To polako prerasta u rat... Već vidim tko će izgubiti ali barem ću poginuti sa stilom!
Ne mogu vam riječima opisati koliki je stres za mene biti na tim vježbama. Kada moram drhtuljiti od nelagode i „straha“ dok ona proziva sa svoje crne lise i dok korača predavaonicom kao zapovijednica Schutzstaffela! Uvodi čudna, izopačena pravila (poput onih minusića), forsira svoju strahovladu, ponaša se prema nama kao da smo retardirani zato što smo upisali biologiju, a ne SVETU matematiku... I to vam ne preuveličavam, točno se čuje iz njezinih komentara što misli o biolozima...
Svaka akcija protiv NJE svodi se na podmuklo gunđanje dok te ne gleda i blaženo žmirkanje okicama čim podigne pogled. Mrzim biti u Pokretu otpora koji je osuđen na propast. Nema šanse da je pobjedimo jer je nedodirljiva. Odvratna i nedodirljiva... Kao što kaže jedna moja kolegica: „Ja bi se zabrinula da me toliko ljudi mrzi kao nju!“.
Zato ja imam drugu taktiku. Kad me prozove, idem na ploču s osmijehom na usnama, iako nemam pojma što zadatak od mene traži i odakle da krenem uopće. Uzimam kredu u ruke i blejim... Kažem joj da ne znam. Ona ustane i pokaže mi kako početi... Čekam dok sjedne i TAMAN znao riješiti do kraja, pitam je kako dalje... Ona ustane i opet mi pokaže... Čim sjedne, priča se ponavlja... Rješavat ću jedan zadatak pola sata ako treba (a matrice traju dugo, pogotovo ako nisi vidovit kao matematičari pa točno znaš deset koraka unaprijed gdje ćeš završiti). Sljedeći put kad me prozove, ponovit će se ista stvar... Ne može mi dati minusić ako ne znam, može samo ako sam odbio izaći na ploču, to je sama rekla i citirat ću je ako treba...
Vidjet ćemo kome će prije dosaditi... Zapamtit će me po sporosti i neće joj se dati gubiti vrijeme od vježbi na mene kad netko drugi može taj zadatak riješiti tristo puta brže... A moj ponos će ostat netaknut i neće mi smetati zanovijetanje i dobacivanja brucoša (hej, brucoši, hahahahahahahaha) jer ću znati da podrivam njezin autoritet, makar u osobne svrhe!!! Mwhahahahahahahahahahahahahaha!!! Lock and load!
|
15.10.2008., srijeda
A little bit of nothing...
Well, it`s been a while... Nešto mi se i ne da pisat (da sada ne upadam u razmišljanja tipa what`s the point i sl.), nekako se osjećam lijeno. A to i nije neka velika novost, budući da sam sazdan od lijenosti.
Ako ništa drugo, barem je faks počeo i idem na predavanja. Ove godine, tj. ovaj semestar su profesori relativno normalni, zanimljivi one way or the other i nije ih naporno slušat. Praktikumi počinju tek sljedeći tjedan i kada se to dogodi, sve će biti lijepo na svome mjestu...
Dok čekam da sve bude lijepo na svom mjestu, krepavam od gladi. U cilju rezanja troškova, tlačim svoj želudac kao što Vlada tlači nas, također u svrhu neimaštine. Svaki početak (semestra) je težak, pa tako i ovaj i treba ostaviti izvijesnu svotu novca za kopiranja i uvezivanja, nabave ovoga ili onoga... A još kad vam novci imaju tendenciju netragom nestajati iz novčanika te istovremeno patite i od povremenih epizoda zamračenja uma pa se ne sjećate na što ste, recimo jučer, potrošili 100 kuna onda nije dobro. Dakle, redukcije. Ne treba mi želučana premosnica, samo trebam ostat bez love :))) Najbolja dijeta!
No dobro, nije sve tako crno, to ja samo pumpam hiperbolu. Stvarno stanje je ponešto bolje: ja kukam i prenemažem se sve dok viša sila (čitaj: ćaća) ne intervenira... Koliko kod čovjek imao u novčaniku, nikad nije dosta. Ne mislim sad na kupovanje jahti i „jeftinih“ parfema nego na everyday life. Danas se sa mnom složio i moj župski susjed koji je trenutno sa ženom i unukom u posjeti svome sinu, nevjesti i još jednom unuku... Oni su mi donijeli i moj jadni DVD koji je proveo tjedan i nešto dana u termama kod mog oca i potpuno se oporavio. Također su stigli i kupončići za Konzum tako da neću riknut od gladi. A i susjed je bio široke ruke (MRZIM TO!), a kako uskoro putuje u Kanadu, u mom novčaniku se naselila novčanica od 100 CAD obdarena slikom nekog njihovog ružnog premijera. To su poprilični novci koji moraju ostat sa strane i kojima će se platiti knjige (ako ih bude uopće jer mi je, iskreno, lakše nabaviti kilo hašiša nego neku knjigu za faks) i eventualno pokriti tekući troškovi...
Ne znam kako vi ali kada ja dobijem tako naprimjer 50-100 €, $ ili xy stranu valutu, imam osjećaj kao da taj novac mora biti potrošen na nešto „posebno“. Jedini je problem što ne znam što je to toliko posebno! Mislim, glupo mi je potrošiti tih današnjih 450 kuna na, ne znam, kupnju WC papira, štapića za uši, komada kruha i deset deka šunke te ostalih sličnih stvari... Uvijek imam osjećaj da ih treba potrošiti na nešto trajno, spektakularno, nešto što će biti around dovoljno dugo da ih još osjećam...
Zato mrzim dobivati ikakve novce jer ne znam što bi s njima. A ne volim dobivati novce od susjeda i šire familije jer se onda osjećam poput pijavice koja „tobožnjim“ dobrim djelima, dobrim odnosima and by being polite OČEKUJE nešto slično ali se uvijek brani spikama tipa „ma neeemojte, pa niste trebali“...
Ali reći ću vam što neću napraviti s OVIH 100 dolara. Kanadskih. Neću kupiti kartu za Nightwish i neću kupiti DVD Within Temptationa. Ostavit ću ih za knjige. A ako knjiga ne bude, moram si kupiti majicu, tako i tako... I eventualno još jednu majicu jer ih fakat nemam...
No dobro, dosta o tome... I tako se ja vraćam od susjeda (koji žive na Trgu Francuske Republike) i nosim kutiju s DVD-om za njezinu simpatičnu ručkicu te šetam prema Glavnom kolodvoru. Iz principa nisam htio ići tramvajem jer nisam invalid. Idem tako, gazim, briga me za svijet oko sebe kadli netko vrišti za mnom taman kada sam zakoračio na prvu skalu (nepokretnu, naravno) što se spuša prema cjenovnom bezdanu Importanne Centra. Okrenem se zbunjeno jer sam nakon tri povika skontao da se to netko MENI obraća. Dignem pogled i vidim razbarušenog đeda, upečatljivo neupečatljiva izgleda i blago odbojne arome.
„Oprostite, je li to sada kupljeno?“, pita on mene i upire svojim čvornatim prstom u moj Vivax Imago koji se, zahvaćen inercijom, još uvijek ljulja u desnoj ruci.
Sljedećih 2,54 sekunde moj je središnji živčani sustav donosio odluku hoće li đedicu uopće udostojati odgovorom jer, na kraju krajeva, što ga briga kad sam i gdje kupio svoj DVD plejer. Nakon što me SŽS obavijestio da mogu nastaviti s odgovorom, odvratio sam da nije nego da je bio na „servisu“. Pitanje koje je trebalo uslijediti („Što se to vas uopće tiče?“) sam progutao nasuho, čisto iz dipomatskih razloga.
„Ima tamo u ...yyy???DSGwtf? trgovini čitavo kućno kino za samo 137 kuna!“
„??? Aha, hvala vam, ali eto, nije novi!“
Sve da sam upravo tada izlazio s netom kupljenim DVD-om, od koje bi mi koristi bila ta njegova informacija? Taman dostatna da se možebitno propucam harpunom jer sam se zeznuo pri kupnji. Još uvijek se pitam što li ga je natjeralo da mi se uopće obrati, pogotovo s takvim „uletom“... Ok, hvala na informaciji ali have some brains, sve da sam ga i bio kupio tada, sigurno ga ne bi „rashodovao“ o pod i pohrlio po taj jeftiniji! Zašto ljudi imaju potrebu uopće govoriti ako ih se nešto ne tiče?
Bilo kako bilo, DVD radi i uskoro će ga Ulfuz moći nastaviti terorizirati svojim filmskim maratonima (pitam se zašto je riknuo, hehehe :)) ). Sada upravo gledam na „big screenu“ koncert Within Temptationa, valjda po peti put u tri dana. Jednostavno je predobar da ga se pogleda samo jednom!
I tako... Idem ja pomalo... Moram ići nešto konkretno raditi da si dovratim misli od zavijajućeg želuca. Ne znam što se buni, dobio je ručak! I ja bi da mi netko donosi tristo obroka dnevno čim štucnem! Nek bude sretan s tim što ima, jelda?
I da, for the end... Pročitao sam „Brisingr“ i svakome tko dvoji toplo preporučam jer je knjiga izvrsna. Pa što ako su motivi, slike i fabula pomalo djetinjasti? I trebaju biti jer je ciklus ipak pisalo dijete! I što onda ako se mogu povući flourescentno uočljive sličnosti s Harryjem Potterom, LOTR-om? Koga briga.... Stvarno, pročitajte jer je mali stvarno dobar pripovijedač i ima bujnu maštu! Ali naravno, nemojte ni pokušati čitati a da prije toga ne apsolvirate „Eragona“ i „Prvorođenog“. Bez toga ćete biti izgubljeni kao Alisa u neriješenim sudskim slučajevima...
|
09.10.2008., četvrtak
Konačno se dogodilo!! The first time!! :))
Eto, sad kad sam vas zainteresirao naslovom koji veze nema s postom, idemo dalje... :)
Tako, razmišljam o čemu bi pisao, da izbjegnem spominjanje pojmova tipa „Sims“ ili „faks“ u širokom luku i ništa mi konkrementno ne pada na pamet. Zato sam odlučio nataknuti svoje extra large headphones za koje sam mislilo da su riknule i pustiti si kakav borbeni marš tipa Nightwish...
... a kad smo već kod Nightwisha, još uvijek smišljam na koji način kupiti kartu za oncoming koncert i preživjeti. Nadam se da ću za Božić skupiti dovoljno keša da si mogu odvojiti 230 kuna jer to je ipak once in a lifetime offer, tko zna kada će mi se opet pružiti prilika, kao onda s Within Temptationom. Zbilja ne bih htio propustiti nešto takvo i onda poslije slušati kako je bilo zakon! A k tome, tražim nekoga tko bi išao sa mnom (naravno, pod uvjetom da si SAM kupi ulaznicu jer toliko dubokog džepa nisam) ili pak nekoga tko bi sponzorirao, meni nije problem klečati!! ;)
Dakle, slušam muziku. Točnije, Nightwish, da se malo podsjetim... Trenutna stvar bi valjda i najpasivnijeg čovjeka (čitaj: mene) digla na noge i uvjerila da je ispravno umrijeti za tu i tu stvar u borbi prsa o prsa... Inače sam pasivni pacifist po prirodi i izbjegavam iakakv konflikt jer sam, uza sve ostalo, i poprilična kukavica i bojim se boli. No, jbga, ne može svaki man biti muževan man. Ja otvoreno priznajem da sam whimp i što sad? No slušajući ove stvace fakat ti uzavre krv... Dobro, barem meni... Možda se može smatrati komercijalnim metalom koji graniči s posprdnošću onih pravih metalaca koji sjede i umiru od smijeha kada čuju da im žanr blate bendovi tipa Nightwish ili Within Temptation ali meni su oni naprosto zakon. No dobro, ja imam široki raspon ukusa pa probavljam sve što ne izlazi iz ustiju kakve polugole sisate žene koja staklenim štiklama nabada po klimavom stolu u klubu grezog imena tipa „Nadgrobnjak“ i pjeva tako da leleče sve do Pirineja. Stoga me uopće ne bedira što drugi misle o mom glazbenom ukusu... Recimo da se smatram eklektikom...
Dakle, Nightwish... Neupoznat toliko koliko s WT (njih sam diplomirao summa cum laude u srednjoj), odlučio sam popraviti tu omaškicu pa sam krenuo u maltretiranje bubnjića... I naravno, opet sam zapeo na tri stvari koje su mi zakon i nikako da se prisilim poslušati ostale... To mi je najveći problem, što sam užasno skeptičan prema novim stvarima i ponekad mi treba sto godina da poslušam neki album koji se godinama poteže po hardu... Generalno uvijek otkrijem da mi se te stvari sviđaju i ljut sam na sebe što ih nisam prije poslušao, kao što je bio slučaj s Coldplayjevom stvari „Viva La Vida“. Da je Miško nije držao na repeatu u autu vjerojatno je ni dan danas ne bi poslušao. A što je najtragičnije, JA sam za Myrtus skinuo čitav album i to prije pola godine... Toliko o tome :)
Nešto me u zadnje vrijeme (točnije, otkad su počele trzavice na ustanovi za koju sam rekao da je neću pobliže definirati u ovom postu) napušta želja da si uši opterećujem bilo čime, a to uključuje i slušanje muzike ali i ljudi dok mi svašta kenjaju... Ponekad se uhvatim da nemam POJMA što moj sugovornik govori i moram ga zamoliti da mi ponovi jer sam, tobože, nešto radio ili sl. (to se mahom događa kada pričam na telefon). Strava, baš sam bezobrazan...
Iskreno, ne znam što će od ovoga posta ispasti jer ga pišem dok mi glava vibrira od zvukova symphony metala (zato jer imam one megavelike slušalice koje pokrivaju pola mog cocina bubnja) i ne mogu pratiti istovremeno i svoj tok misli i tetu koja mi se dere u uho kako treba ići nekog namlatit. Naime, Nightwish na mene ostavlja takav dojam, kao da slušam war drums koji pozivaju na juriš! Da mi netko uvali kakvu navalnu jedinicu da je moram voditi, pustio bi im Nightwish i gledao kako jure jer su ful nabrijani!
Danas sam skoro popizdio na svoju ustanovu za koju sam rekao da je neću pobliže definirati u ovom postu. Naime, trudio sam se doznati imamo li ono kad sve svi skupe u jednu prostoriju i slušaju jednog čovjeka koji im pokušava prenijeti znanje ali nikako mi nije uspijevalo jer nitko ništa ne zna, naravno... Zato sam nazvao ured za ljude koji svakodnevno odlaze u ustanovu za koju sam rekao da je neću pobliže definirati u ovom postu. Oni ništa ne znaju i predložili su mi da zovem čovjeka koji bi nam znanje trebao prenijeti... No prije toga sam zvao ured drugog odsjeka ustanove za koju sam rekao da je neću pobliže definirati u ovom postu... Oni se ne javljaju... Konačno, deset brojeva i sto milijuna mrtvih neurona poslije, javio mi se asistent čovjeka koji bi nam trebao prenijeti znanje... On nije siguran ni u šta, neka ga zazovem za petanaestak minuta kada uspije nešto saznati... Zvao sam tri puta nakon toga i nije mi se više javljao... Iz toga svega sam zaključio da se svi fino lijepo mogu spakirati i otputiti u rodni kanal jer meni se živo kopulira! I nisam nigdje išao jer da idem na ono faking brdo samo da saznam da okupljanja u korist širenja znanja nema nije u opisu mojih aspiracija lately... Ići ću sutra kada je vježbanje skupljenog znanja zakazano u centru... Tako je spoznaja da sam za muški spolni organ išao tamo manje bolna...
Ova stvar od Nightwisha ima prizvuk izgubljene bitke.... Ne pratim lirikse no zove se „Dead Boys Poem“ i sigurno ne govori o tratinčicama na polju uspjeha i slave... Bedira me, moving on...
Last night in bed I found myself pondering over stupid thoughts over and over again, thoughts I thought were behind me... At least for awhile they were supposed to be. Well, they weren`t, so I`ve lulled myself to sleep thinking how I`m slowly becoming more and more indifferent towards certain things. Things I`ve sworn will never cause „I don`t care anymore“ feeling in me. And what`s even worse, I feel some wierd, twisted joy for having them again... I have to stop listening to Nightwish, that`s it :)
Dakle, this trip down the music memory lane has ended up worse than I thought it would end. And the reason why I`ve switched to English so suddenly is because I`m devoting most of my days to reading „Brisingr“. I`m half through it and I like it more and more with each finished page. I just wish I could find someone with Saphira`s personality, THAT would be an interesting person to love :)) Of course, without seven inch talons because I don`t want her to chop my head off first time we argue!
Idem nastaviti s drmanjem mog jadnog bubnjića, a vi mi stojte dobro i hajte sa mnom na Nightwish u travnju, ja ću definitvno ići ako skupim koji solad za Božić no zbilja ne bi volio ići sam... :(
|
07.10.2008., utorak
Tik tak tik tak tik tak...
U cilju napredne internetizacije Biološkog odsjeka novi pročelnik, gospar Kristian V. je naredio poboljšanje stranica odsjeka. Shodno tome, dotične su nedostupne većinu vremena pa je nemoguće odgonetnuti kada bi točno predavanja trebala početi. Ukoliko je netko sretne ruke (npr. Ulfuz) pa uspije uletiti kroz, kako to Ameri zovu, a window of opportunity, onda obavještava dalje ljude za koje smatra da su vrijedni obavještavanja. Tako sam ja danas dobio poruku da ipak ne moram odlaziti na faks jer biološke antropologije ipak nema. Šteta, jer se generalno sve više dosađujem iz dana u dan i baš se veselim predavanjima...
...do kojih vrijeme kratim igrajući Simse, naravno! Sa zadovoljstvom vas mogu obavijestiti da su se dogodile stanovite promjene u životima mojih Simsa... Nakon što je Nina nekoliko jutara za redom povraćala odvratnu zelenu supstancu, zaključila je da je vjerojatno trudna. Netom nakon te spoznaje dobila je trbuščić, a Medo se skoro razletio od sreće jer je tome cijelo vrijeme i težio. Čim mu je aspiracijski mjerač prešao na „platinasto“ stanje, natjerao sam ga da popije eliksir života kako bi mi još koje vrijeme ostao savršeno mlad, nabildan i uberzgodan... U međuvremenu, Ninin trbuh je sve više i više rastao, sve dok jedne večeri, negdje oko osam sati, nije prodorno vrisnula i nasmrt isprepadala Heidi koja je bila spavala te svog muža koji je bio igrao šah. Oboje su je pogledali pogledima punim napetog iščekivanja, a kamera se fokusirala na mali zeleni dvostruki stožac poviše Ninine glave... Nakon par sekundi bolnih vriskova i treskanja, zeleni Ninin marker se rascijepio na dva dijela i ona je u rukama držala malog Tomislava! Bez krvi, bolnica i epiduralne!
Od tada pa nadalje, njihov život revolvira oko Tomija i njegovih potreba. Više nema izlazaka koji traju po 24 sata. U stvari, smatram da je to i dobra stvar jer svaki put kad negdje odu, Nina ostane premlaćena! Prošli put ju je išamarao njezin bivši, a ovaj put su u nightclubu naletjeli na postariju sijedu gospođu koja je Ninu izmlatila torbicom i cijelo vrijeme trčala za njom i držala joj bukvicu. Čak je i Medu nešto srala! Vjerojatno se napalila na njega jer tip FAKAT dobro izgleda, a još je bio bez majice!!
No dobro... I tako sam uz tu obitelj te troje studenata kojima također upravljam (Delilah, Simonica i Mate) uspio iznaći vremena da napravim još jednog zanosnog Simsa i bolesno mu uredim kuću. Imenom i prezimenom Guy Gaye deklarirani je gay koji je već na svom prvom dejtu pod svjetlima reflektora izašao iz svog prostranog ormara i pofatao se s nekim bijelim tipom (Guy je afroamerikanac) koji je za njim zviždukao... Sljedeći dan su šest sati proveli mazeći se u Guyjevom jacuzziju. Sa žaljenjem sam primjetio da još uvijek nema WooHoo opcije i nisam siguran hoće li je i biti... :( Šteta, baš bi volio da konzumiraju svoju vezu u potpunosti...
No da ne biste slučajno pomislili da sam zapostavio svoje frendove u RL zbog nekakve blijede kopije života kojom se igram, također vas obaviještavam da sutra, ako Bog i vrijeme dopuste, idemo na vožnjicu biciklima, na kojoj će Medo opet strepiti nad svojom pedalom... No ovaj put ću ponijeti svoj repair kit i srediti problem čim pomoli svoju okrutnu glavurdu... Da... A sad me ispričajte, idem uživati u sranju od TV programa...
|
04.10.2008., subota
Izlozi i jad u njima...
Prolazeći gradom i gledajući izloge knjižara, primjetio sam da ih polako ali postojano osvajaju naslovi dviju tematika. Jedna od njih je, vjerujem, na globalnoj, a druga na lokalnoj razini. Sada sam u napetom iščekivanju knjige koja će premostiti nepremostivo i povezati te dvije teme u jednu. Onda će svemir sjesti natrag na svoje mjesto.
Dakle, nije mi jasna da globalna opsjednutost seksom. Naslovi tipa „Seks i vi“, „Trideset načina da se poigrate muškošću svoga muškarca“, „Seks oko nas“, „Mi oko seksa“, „Seks u vezama“, „Veze u seksu“, „Kako postići savršen orgazam“, „Seks u svakidašnjici“, „Svakidašnjica u seksu“, „Sve o seksu“, „Seks u svemu“... Seks, seks, seks! What`s the big deal??? Što je svijet zaboravio što je seks, kako to raditi, s kim i zašto pa nam treba stotinu nepotrebnih knjiga čija je jedina svrha „obogatiti“ svoga autora još jednim naslovom? Seks vamo, seks tamo, seks ovako, seks onako, seks s ovim, seks bez onoga, seks posvuda, seksa nigdje.... SEKS! Pitam se što je u tim knjigama TAKO POSEBNO da ljudi to i sami nisu otkrili? A što je najtragičnije, seksualnost je u zadnje vrijeme iz tabua prerasla u nešto „napadno ležerno“, nešto što se promiče tolikom silinom kao da se radi o lijeku protiv raka. Preko izbora usmjerenja (iako sam ja zagovornik one teze da se NE RADI o izboru nego o genetskoj predispoziciji ali o tome sad nije riječ) pa sve do savjeta da se seksate triput u jednoj minuti jer ćete ostati mladi i bez bora... Mislim da ljudima ne treba posebno naglašavati da u životu postoji nešto poput seksa, savršeno smo sposobni i sami to odgonetnuti. Umjesto da se svijet bavi mnogo važnijim stvarima, tone drveća se melje da bi se printale knjige tipa „Sex in war and piece“.
Drugi neizostavni naslovi su oni povezani s Titom! Titova kuharica, Titove tajne ispovijesti, Tito bez maske, Tito bez hlača, Tito u parku, Tito u posjeti bakici, Tito i Titove avanture, Tito u povijesti, Povijest u Titu, Titovi memoari, Titovo ovo, Titovo ono! Opet ne kontam zašto se taj čovjek toliko mora rastezati? Vječite dvije frakcije, pro et contra Tito neće nikad popustiti i bit će potrebno deset generacija da se prestane s printanjem knjiga koje se bave pitanjem koliko je često Tito kakio te kakve je boje bilo! Ja o tom čovjeku znam ono što smo učili na povijesti, ne znam je li „za njega“ život bio super ili je „za njega“ bilo loše i nitko nije mogao živjeti jer se posvuda kralo, zatvaralo, ograničavalo i potkupljivalo. Vrijeme tog prokletog komunizma je prošlo, o Titu (kao i o seksu) postoji KONAČAN broj činjenica i povijesnih podataka koji se mogu pretresti jednom, dvaput, deset puta no ne bezbroj...
I u moru knjiga koje se bave ili seksom ili Titom, pronađe se i pokoja koja mi također zatitra živcima zbog svoje tematike... Svaka čast svakoj knjizi (knjige nisu krive, nego ljudi koji ih pišu) ali one tipa „Pomozite svojoj čakri“, „Otkrijte uspavanog lava u sebi“, „POKRIJTE lava u sebi!“ i sl. koje su pune fraza tipa „vi ste tvorac svoje sreće“, „uspnite se ljestvama vašeg napretka i dosegnite zvijezdu svoje sreće jer sve vi ti koji krojite prečke po kojima gazite“... Oni koji prednjače u takvim naslovima i u takvom načinu života su Ameri, tko drugi. A predvodnica je Oprah. Ok, žena ponekad ima dobre emisije ali sve one o samopomoći i istraživanju „unutrarnjih razina svoje MJUČI-KVEJ-PIPI“ su pune ispraznih fraza koje vas, kad ih malo bolje proučite, s stotinjak istih riječi poredanih na drukčiji način vrte u krug. Jednom sam baš intenzivno analizirao govor neke babe, tzv. doktorice nečega, koja je kenjala o „upoznavanju samog sebe kroz samog sebe“ i skontao sam da je baba izrekla toliko gluposti, kružnih definicija tipa „ljubav je kad voliš“, sama sebe protuargumentirala i nadasve kenjala kako moramo, da bi upoznali PRAVOG sebe... bla bla bla...
Što im uopće znači to „kroz XYZ spoznati PRAAAVOG sebe“?? Ja savršeno dobro znam kakav sam „pravi ja“, pa ako to ne znam onda mi je iq u rangu s kišnim glistama! A ako govori o pronalaženju sebe u nekoj aktivnosti ili načinu života, to je onda druga priča no ne shvaćam te Amere!! Ni disat ne bi znali da im netko nije napisao knjigu o „Samopomoći pri disanju“! I onda sve one koze kod Oprah u publici uzdišu i govore „Bitch, that is SO TOTALLY TRUE!!“ Pa naravno da je true, idiotkinjo, svatko i s pola mozga shvati život, ne treba ti nadridoktor da ti sve lijepo nacrta!!!
No dobro, kao što rekoh, čekam neku knjigu tipa „Seks na Titov način: pomozite samome sebi!!“
|
03.10.2008., petak
Da, živ sam, thanks for asking!
Vjerujte, bezobzirni izostanak postova nije znak da se život konačno spotaknuo o mene nego samo posljedica nacističke politike koju provodi PMF. Većinu dana (genitiv množine) sam proveo gubeći iovako prorijeđenu kosu nad raznoraznim pročelnikovim i fakultetskim odlukama koje su hiperprodukcijski izlijetale iz Vijećnice svakih deset minuta (gotovo pa doslovno). Dva dana sam sjedio dolje s Ulfuz i rješavao zbrku oko upisa, pomažući nezainteresiranim/pogubljenim/izmučenim i inim studentima. Čak smo imali i uvodno predavanje iz evolucije.
Ali to nije sve! Ulfuz me čak izvadila dva puta na manijakalno kruženje Bundekom/Jarunom na dvokotačnom međunožnom gurkalu s kojih sam se redovito vraćao s prodornom boli u predijelu Presvijetle (jadni gejevi, mora da ih ful boli). Sinoć sam uspio skratiti svoje tormente na Jarunu jer mi je pedala OPET počela davati simptome skorog otpadanja! Ulfuz me proglasila paranoikom ali poznam ja tu kravu (biciklu, ne Ulfuz:)) ) bolje nego itko... Nisam joj htio dopustiti da me oper nasamari na Jarunu (iako mi je ovaj put duplo kraći put do doma) pa smo se povukli s battlefielda bez uzajamnih gubitaka...
Danas, pak, nije bilo vožnje. Imadoh nekakvih poslova koji su zahtijevali da sjedim doma. No to, naravno, nije spriječio Ulfuz da se dovuče (Simonice, odeš li još jednom negdje ovako daleko, Medo će ti demonstrirati kako ga je bolila Presvijetla:))) ) i uvali mi yet another rippani i hacknuti film. Dvaput. Na laptopu jer je moj jadni Vivax na operaciji ugradnje bypassa. S tim da sam ja drugi put ostavio nju da sama gleda dok sam (redom): temeljito oprao suđe nakon objeda, izribao špaher takvom žestinom da sam ogulio tri desetljeća nakupljenih uspomena na njemu, pomeo, pospremio i premazao voskom čitavu sobu, to isto napravio s pola dnevnog boravka (drugo pola je zauzimala Ulfuz) i prostro dvije mašine robe.
Da... Ručak... Ulfuz se bavila njokama kućne izrade dok je moja malenkost radila nešto ala bolonjez umak što je ispalo poprilično dobro, budući da mi je prvi put da se igram s mljevenim mesom OPĆENITO...
No dobro, znam da vas ne zanima ništa ovo no što ću vam ja... Da vodim uzbudljiv život tipa Neven Ciganović i da imam muda komentirati tuđi izgled, ne primjećujući plastičan expression na svojoj faci, onda bi vam imao što ponuditi. Ovako dobivate just mene...
Jesam li vam napomenuo da opet igram Simse? No ovaj put sam ih podebljao s dva expansiona tako da sada vodim „Glamurozan život“ s „Kućnim ljubimcima“, a namjeravam još nabaviti i „Stvari za obiteljsku zabavu“.... Naravno, napravio sam jednog uberzgodnog tipa pod imenom Medo (ah...), navalio mu 2.000.000 dolara i adaptirao mu kuću tako da je sva u drvu i skupim stvarčicama (što, oduvijek sam želio humongous screen TV i osobnu teretanu). Moj Medo je Sim s težnjama prema velikoj obitelji. Nastao je prekjučer, danas je već sretno oženjen čovjek (za Ninu Caliente) i posjeduje macu imenom Heidi koja je već uspjela naučiti da ne smije grebati namještaj i da mora piškiti u svoj mali wc. Inače, Nina mu je došla zaželjeti dobrodošlicu u susjedstvo, malo su popričali, Medo je počeo ispuštati čudne zvukove... Nakon što je Nina otišla, Medu je cijelo vrijeme poviše glave bio oblačić s njezinim likom pa je priredio super party na kojemu su Nina i on cijelo vrijeme plesali zajedno (btw, Medo je najgori plesač u POVIJESTI Sims franšize!) i bezbrižno čavrljali... Uskoro su Nini poviše glave počele lebdjeti usnice što je moglo značiti samo jedno! Poljubili su se dok je Nina igrala Medov fliper u teretani, a slatka pinky srca su tri sata poslije frcala iz njene glave (jesam li vam već spomenuo da je Medo tako nabildan da mu je to jedan od aduta?)... Svaki dan su pričali, Medo ju je pozivao kod sebe, kuhali su zajedno... Nina se sprijateljila s Heidi... A kada je Medo uredio vrt za partyje i ugradio jacuzzi, dogodio se i prvi WooHoo! Medo je trebalo neko vrijeme da skuži što je ta opcija no kada je shvatio, Nina i on su se Woohnuli jedno tri puta u kadi! Btw, nisam znao da Medo može toliko dugo držati dah... :)) No najbolji je vatromet koji najavi da je Medo svršio s Woohanjem za taj put... Čudi me što programeri nisu napisali i string za Woohanje nasamo na zahodu... Čudno, ako su već napravili gay opciju...
Woohanje je uskoro postalo svakodnevna pojava (baš su životinje ti Simsi) i nakon nekog vremena Medo je zaprosio Ninu! Prije nekoliko sati su se vjenčali i Woohnuli u jacuzziju, naravno, samo ovaj put bez ikakvih zaštita jer je Medu najveća životna ambicija imati malo derište! I upravo zbog te njegove ambicije, Medov Medo mora skinuti i „Family Fun Stuff“ ako želi maloj Luciji napraviti sobu iz snova!
Doduše, tek kada je dobio kontrolu nad budućom mamom Ninom, Medov Medo je otkrio da Nina i nije baš tako savršena kako je izgledalo... Naime, njoj je životna ambicija imati romantične veze, te se nastoji šlatati s najmanje tri različita Sima... Iskreno se nadam da Medo neće ostati slomljena srca i potrošiti svoje milijune na brakorazvodnu parnicu! :((( Zasada im je super, ni jedno ni drugo ne rade, mladi su... Možda skinem i „Nightlife“!
Eto, sada znate čime se bavim... Sjedim s Medom u teretani i gledam ga kako bilda, zatim kako svira klavir, kako slika.... Ponekad nauči štogod o popravljanju ili kuhanju. Btw, Medo je također djevica po horoskopu pa nonstop nešto čisti i briše... I ima zaposlenu mušku sobaricu ;))))
|
|
|