Well, it`s been a while... Uz malo sreće, do kraja ovog semestra ću vam to moći napisati na francuskom bez iti malo preseravanja!
Naime, moj dragi mahniti PMF je konačno napravio jedan dobar i hvalevrijedan korak koji je došao u pravi tren. Istini za volju, propaganda nije bila baš neka (točnije, nije je ni bilo) ali bitne stvari uvijek dođu do ušesa onih kojih se tiču, zar ne? Tako je i sljedeća informacija stigla i do mene, prvenstveno zahvaljujući Ulfuz koja se nalazila u pravo vrijeme na pravom mjestu i prisluškivala prave ljude.
I tako je uzorita Ulfuz načula da faks organizira besplatni tečaj francuskog jezika! U trenutku kada mi je to rekla bili smo nadomak Glavnog kolodvora i moja šokirana malenkost je skoro pala pod nadolazeću četvorku jer nije bila pripremila CNS na takvu informaciju. Naravno, da bi umirila moje nesnosno skakutanje tri centimetra od opasne pruge (uostalom, ne zamjeram joj, kad sto kila nesnosno skakuće to nije prizor za obiteljski fotoalbum), odmah je kontaktirala kolegicu koja o tome najviše zna... Poslije sam i ja kontaktirao tu istu kolegicu i ispipao detalje.
Sljedeći naputke koje je pružila ispipana kolegica, pojavio sam se jutros na Horvatovcu čitavih pola sata ranije, kako slučajno ne bi propustio ovu fenomenalnu priliku. Najveći problem je bio taj što određenu profesoricu B. nikad prije nisam vidio (a poslije sam skonto da je prošla kraj mene stotinu puta, sumnjičavo me promatrajući pri svakom prolazu, dok sam se ja vrzmao oko inkubatora gdje su dvije znanstvene novakinje ugodno čavrljale o problemima s petrijevkama [nagriza ih neki divlji antibiotik] te najboljim restrikcijskim endonukleazama) ali sam barem znao gdje joj je kancelarija.
Dobro. Uskoro se skupio i ostatak ljudi i ušli smo u veoma malenu učionicu označenu natpisom „Seminar“. Predstavila nam se zaposlenica u Francuskoj Alijansi te izvijesni Theo koji je originalni Francuz iz Francuske (matere ti) i koji natuca hrvatski tako mahnito smiješno da je bilo teško ostati ozbiljan. Theo već drži tečajeve u 9-10 osnovnih i srednjih škola tako da zna što radi. Teta zaposlenica nam je objasnila da je PMF potpisao nekakvu suradnju sa Sveučilistem u Orleansu kako bi naši postdiplomci mogli tamo odlaziti svršavati sa svojim studijima. Ujedno se i Veleposlanstvo (njihovo) sjetilo da bi bilo fora ponuditi nam učenje francuskog jezika kako bi nam olakšali život u Francuskoj, ako se ikad odlučimo tamo otići studirati i raditi. Hvalevrijedna inicijativa i svaka im čast.
Uslijedilo je određivanje termina i moja širokost se molia Svevišnjem da termini budu odgovarajući. Problem je bio u tome što je i predavač zauzet, a nas ima sa svih mogućih godina, smjerova i profila tako da je pronalaženje termina bilo fakat naporno. Na kraju je dogovoreno četvrtak i petak u 18h. Super. Ne mogu reći da mi SAVRŠENO odgovara jer će biti jurcanja uokolo po gradu ali bolje to nego ponedjeljak i srijeda ujutro, kad su neki predlagali i kada imam predavanja, važna predavanja.
Dakle, Medo sav sretan zahvaljuje svim svecima što se to actually događa, zove Miška koji također izražava interes i moli da ga prijavim. Uskoro i Ulfuz odlučuje pristupiti novoosnovanoj Legiji domaćih... Još samo ako mi L. javi da znakovni STO POSTO ostaje srijedom (peripetije oko toga su duge koliko i naše pristupanje Uniji), bit ću sretan kao malo prase koje je preživjelo Božić! :))))
Eto... Uza sve to, satnica nije mogla biti pretrpanija. Ali znate što? To sam htio, tome sam se nadao, za to sam gnjavio i Onoga koji me strpljivo sluša i to se i dogodilo. Amen to that.
Dalje...
O jučerašnjem događaju neću tako puno i dramatično, ionako je ta tema u ovako kratkom roku već prežvakana mahnito. Samo me jedna stvar ljuti (dobro, ima ih tristo), a to je što se NIŠTA od ovih popratnih događaja ne bi dogodilo da su u eksploziji tog istog auta poginule bakica Regica i njezina pjaca-prijateljica Barica! Nikakve medijske pompe, nikakvih stotinu izjava, presica i šupljih obećanja ne bi bilo nego bi se reklo, kratko i jasno, da su poginule, kako je to tragično i finula Mare zavjet.
Dakle, naša Država je poprilično licemjerna s trostrukim standardima. Slušam sinoć Sanadera kako odgovara na pitanja i divim se čovjekovoj drskosti da te gleda u oči, namjerno ne odgovara na postavljeno pitanje te ti usput još i laže. Onda ga uhvati „vehemencija“ pa pizdi kako ON neće dopustiti da se pretvorimo u Bliski Istok (što već odavno jesmo, po mom mišljenju). I kako to Država namjerava srediti? Na koji se način boriti protiv mafije, ubojstava i premlaćivanja? AKTIVIRANJEM INSTITUCIJA (predivna floskula, ja sam mislio da te institucije trebaju raditi svoj posao i u vrijeme mira), PROVOĐENJEM OPSEŽNE ISTRAGE (da, a za jadnog Ritza su istragu proveli tek kad je javnost popizdila), DNK BAZOM OSUĐENIKA (dragi moji, osuđenici su u zatvoru i to su malene ribe, plankton. pravi gadovi su vani i čuvaju svoj DNK kao oči u glavi) te OSOBNIM IDENTIFIKACIJSKIM BROJEM (molim???)!!! Dakle, naša Država će nas od ubojstava štiti aktiviranom institucijom i PIN-om??? PA radije bi da me štiti ona druga mafijaška frakcija nego država!!!
Licemjerni gadovi... Kažu da nema potrebe za uvođenjem izvanrednog stanja! Ha! I beg to differ! Kažu da nema „zakonske osnove“! Hehehehehehe.... Nije uopće problem u zakonskoj osnovi, problem je u tome što bi, u slučaju izvanrednog stanja, trebali staviti VOJSKU na ulice, vojsku koju NEMAMO, a i ono malo što imamo strepi dolje u Afganistanu!
Ja ne bih imao ništa protiv policijskog sata u Zagrebu. Ako bi to bio način da se u godinu dana stane na kraj ovome i da APSOLUTNO SVI problematični slučajevi budu iza novoizgrađenih rešetaka, onda ne bi imao ništa protiv da me se stoput dnevno legitimira i da iza osam sati moram biti doma u krevetu!!! Ozbiljno vam kažem! Fakultet bi izdao izjavu da imam predavanja tim i tim danom do osam sati navečer, to bi pokazao svakom caju na putu do doma ali bi barem znao da me nitko neće ubiti iz DOSADE!!!! ili radi nešto sitniša, kao što su oni MALOLJETNICI ubili Luku.
Istini za volju, ministarstvo šalje 250 policajaca na ulice Zagreba. Danas sam vidio što rade. Pregledavaju okolinu hotela s pet zvjezdica dok u Importanneu i na Glavnom kolodvoru nema NITI VRAŽJEGA jer sačuvaj Bože da se Država pobrine za stoku sitne platežne moći, najbitnije je štititi prokletnike u njihovim skupim apartmanima ili dok se vozaju u blindiranim autima.
Nakon prvog napada na tog Pukanića, dodijeljena mu je policijska pratnja. Mene zanima sada, da je mene netko pokušao ubiti i da sam preživio, bi li MUP MENI omogućio policijsku zaštitu??? Moš si mislit??? Nit sam dovoljno bogat, nit sam poznat, a bogme ni ne znam ništa što bi Državu moglo stajat glave! Dakle, moj Medo, sljedeći put il pogini ili budi ubijen jer policija ima pametnijeg posla. Osiguravati nogometne utakmice. Jadne li ti demokracije i još jadnije države u kojoj kordoni i kordoni policajaca moraju osiguravati najobičniju nogometnu utakmicu!! Sportski događaj! Helou? Ne vidim stotine i stotine policajaca na Roland Garrosu, bogme ih i nema kada PMF igra protiv FER-a... Ali kada igra sveti Dinamo ili sveti Hajduk, onda čitav MUP treba biti naoružan do zuba...
Uglavnom... Tražio sam od oca pancirku za Božić. Kako je krenulo, tražit ću i kakav dobar šljem. Au revoir!
|