|
|
Učahurena stvarnost
30.04.2011., subota
Ah, mrzim ove periode kada nemam niti jednu pametu za izgovoriti...
|
15.04.2011., petak
Attenzione!
Je, znam da bih trebao već biti duboko zadubljen u tajne animalne inteligencije, ali iskreno, koncentracija mi je na nuli. Ovaj put krivim isključivo proljeće i miris ozona vani, jer napumpan sam i željezom i magnezijem i vitaminima, dakle moj umor ne leži u fiziologiji nego u psihologiji. Jbga, bitno je da krivca imam :D
Možda vas neće zanimati informacija da sam jučer pokupio 5 iz imunologije i imunogenetike, nakon poduljeg razbijanja što svojih što tuđih živaca kuknjavom oko dotičnog kolegija. Usmeni je to bio, a profa slovi kao picajzla (iako je inače predivna žena, bez zajebancije, stvarno je umiljata, draga, požrtvovna i spremna pomoći) na ispitima. Dosta sam se znojio, u stisci s vremenom bio, propustio treninge, dobio slom živaca... Anyway, tek sam napola sa svojim zaduženjima, ali visoka ocjena iz ovog (jednog od najtežih na prvoj godini) kolegija mi je dala nemali boost.
No, nije to sve... Upravo se pripremam potrošiti veći dio noći na iščitavanje članaka za seminar, jedan od sljedećih. Prošli tjedan su me samljela dva seminara zbog kojih sam bio budan jaaaako dugo u noć, dočekivao zoru na nogama, gledao vampire kako se vraćaju u svoje lijesove... Bilo pa prošlo. Doduše, vratilo se, čeka me opet, jedno 2 tjedna besanih noći zbog milog mi PMF-a. Tko je rekao (svi su rekli) da je diplomski ležeran i da se ništa ne mora raditi. Rog! Nikad me PMF nije ovoliko gazio koliko ovaj mjesec. Travanj 2011. ostat će mi u sjećanju kao mjesec u kojem sam totalno istrošio neurotransmitere na živciranje...
No, osim činjenice da volim razarati ljudima oko sebe do kojih mi je stalo ono malo stabilnosti i mira u životu koje im inače pružam, otkrio sam da me stres zapravo tjera naprijed. Jest da je cijena toga svega povećani rizik od razvoja dijabetesa, budući da mi adrenalin teče u potocima žilama i vadi glukozu van kao sretan. Ali dobro, nekakva žrtva, makar ona metabolička bila, mora se podnijeti, zar ne? Uglavnom, stres...
Speaking of it, čekam drugu turu robe (posteljine i deka, točnije) da završi sa svojim vozanjem u mašini. Odma poslije nje ide i treća tura. Jbga, trošim vodu ko žedna krava usred Sahare, ali što ću... Možda i ne znate da mi predak dolazi sutra u posjetu? Da, ostaje do velikog četvrtka, zajedno idemo nase doma busom. Anyway, moram poprati nešto robe i posteljine i sl. da učinim freški krevet za nj, a moram i ofreškat deke jerbo su se počele čut na zimu. Na one divne trenutke zajapurenih obraščića koji se pokušavaju ugrijat dok pametna Toplana gasi radijatore usred noći, a meni fijuče kroz slabo zabrtvljene prozore... No, treba ih oprat.
Također, i stan u cjelini je vidio čišćih dana. Kako je mojih nekoliko zadnjih tjedana obilježeno kroničnim nedostatkom vremena i za disanje, a kamoli za kućanske poslove, prokleti nered i prljavština udružili su snage i izveli desant na sve horizontalne i ine površine kojih su se uspjeli dograbiti. Stoga me sutra, kada se probudim (veoma izrazito rano, op. a.), prije navale na seminar čeka navala na oflaktoreceptore raznoraznim sredstvima punim klora dok se budem trudio pobiti sve kolonije bakterija i plijesni po banji i zahodu. Ni podovi ne bi smjeli ostati dužni, trebam ih dobro ofregat jerbo se svašta uhitilo po njima... Prašinu neću udostojat niti spomena, ona i ja odavno imamo pakt o međusobnom ignoriranju. Koji ona najčešće krši, obveseljujući moje mastocite koji se spremno degranuliraju i pošalju rijeke histamina i serotonina na party u sluznicu moga nosa. No dobro, moglo je biti i gore, barem me ne jbu urtikarija i krvarenje iz nosa. Sekret još i podnosim, svrbež očiju kako tako (barem nisu suhe, hehehe, plačem ko kišna godina), peckanje u grlu malo teže... Gdje bi stigo da me još i koža sva svrbi, kvragu i preosjetljivost prvog stupnja i prokleti IgE...
No dobro... Živjelo neznanje. Jesam li vam rekao da konačno imam odgovarajuće abade (hlače za capoeiru, prev. a.)? Da, imam. Konačno. Da. Odgovaraju, skraćene na pravu mjeru; moja corda konačno ima na čemu visit. U ponedjeljak ću ih testirati na treningu. Nadam se da si neću stati na cordu, to je veoma sramotan trenutak, trust me...
I tako. Eto vas. Što je nova? Pa, ništa. Otac dolazi jer mora polijepiti kvadrate i kvadrate parketa koji se veselo potpuhao i leti za mnom kad god prođem usisivačem po njemu. Pitate me zašto ne metem? Ne da mi se. Lakše mi je pohvatati prašinu usisivačem, manje je klisne sa strane. Osim toga, usisivač mi omogućuje da pohvatam i prašinu s drugih mjesta, ne samo s poda.
Osim parketa, otac će i luster novi zabiti u plafon, jedan s tri grla, tako da će ovaj dnevni boravak konačno doživjeti svjetlost. Ne dižem rolete jer me nervira pogled kroz prljave prozore. Da, prije nego zaštekćete kako se to rješava običnim pranjem dotičnih, znajte da mi je to prvo palo na pamet (vjerovali ili ne), but to no avail, prljavština se uvukla između dva stakla i to je trajno to. Novca za nove prozore nemam. Da. A i ima još sitnih popravaka po stanu koje će(mo) obaviti. I Freak će dobiti novi ventilator i postati tiši, me hopes.
Anyway, u zadnje vijeme me pere nekakva trance/techno/dance faza, budući da se ne smijem obilato zalijevati kafeinom, jer priječi apsorpciju željeza, kojeg mi i tako fali. Pa se držim budnim takvom muzikom. Odgovara mi, za sad....
Idem... Ostajte obli, veseli, zdravi i čili...
|
08.04.2011., petak
Alive and kicking...
Da, znam, opet sam prevršio svaku mjeru nepisanjem i treba me kazniti :D Ali imam relativno opravdan razlog: faks...
Kao i uvijek, zar ne? Ovaj mjesec je užasno naporan, strahovito. Sveskupa imam „samo“ pet kolegija, a šest seminara. Profa iz transplantacijske nas tjera da radimo pojedinačne seminare te grupne. Svi su se nekako skonvergirali ovaj vražji travanj, zajedno s ispitom. I što je najgore, dva od tih šest seminara moraju biti strahovito detaljni, točni, „posebni“, a pravila su stroža nego za završni rad na preddiplomskom...
Posljednjih tjedan dana slabo spavam, tek po nekoliko sati noću, borim se sa člancima, prevodim, ubijam se, droksam kavom... Strahujem da neću stići... Jučer sam držao seminar čitavih sat vremena o neurodegenerativnim bolestima i povezanosti s oksidativnim stresom. Tema je brutalno zanimljiva, ali ispalio sam glavom dok sam uspio pohvatati sve glave i repove, sve enzime, procese i krivce za Alzheimera i Parkinsona te fetalni alkoholni sindrom. Nije jednostavno kada većinu toga morate pronaći sami na internetu (a kao što možda i ne znate, nije baš svaki članak besplatan, dapače, veoma je malo onih kvalitetnih koji su besplatni). Uglavnom, i to je prošlo i sada imam još samo 4 seminara i ispit ispred sebe, a kad se toga svega riješim, doći će preda me ispiti iz ovog semestra... :D Jeeej, a rekli su mi da je diplomski mačji kašalj...
No, tu je. Freak... Od milja tako zovem svoje novo računalo. Stvarno sam se „namučio“ dok ga nisam dobio, da se tako izrazim. Siroti Oldie je krepavao (the stari laptop), pregrijavao se, gasio, ekran mu potamnio, a mene čekalo hrpa toga za pisati. Hrpa, što da vam kažem. Novci od prodaje dionica nikako da stignu (još uvijek nisu stigli, evo, čekam), no na koncu sam se sjetio i zamolio sam đeda da mi posudi svu tu hrpu novca, a njemu ću vratiti čim mi sjedne lova od prodaje. Dragi đede je odmah spremno pojurio posuditi mi i čak mi rekao da mu i ne moram vraćati, što sam, naravno, odbio, jer ne dolazi u obzir... Vratit ću mu čim mi lova sjedne...
Enivej, sama činjenica da imam ogroman monitor me je spasila tijekom ovih svih dana i noći dok sam pisao seminare. Monitor je u dijagonali 58cm wide screen i omogućava mi da s jedne strane imam otvoren jedan dokument, s druge drugi, onako na pola ekrana i da je sve ogromno i pregledno i da ništa nije utijesno... Sve u svemu, savršen komad tehnologije. Ostatak Freaka je jednako impresivan i stvarno moram priznati da uživam u njemu i činjenici da leti kao zmaj i da ništa ne zapinje, sve se otvara trenutačno, mogu raditi s hrpom aktivnih programa i on sve to podnosi bez imalo zastajanja jer sam mu ipak omogućio 8GB RAM-a :D Grafička kartica, najskuplji dio cijele ove priče, savršeno pogoni i najnovije igre i stvarno nikad prije u životu nisam ni imao prilike uživati u tako savršenoj grafici... NE igram se često, Heroese s Ulfuz i njenim dragim tu i tamo, te Star Wars The Force Unleashed II povremeno, na pola sata dnevno, evenutalno, jer nemam živaca dugo buljiti u ekran i mlatiti po tipkovnici...
A postoji i drugi razlog zašto se ne mogu dugo igrati (osim faksa, hehehehe)... Naime, procesor ima četiri jezgre... Kada pokreće igru dosta se zagrijava, što je normalno za jednog zmajčeka pod haubom... No... Ventilator koji sjedi na hladnjaku i koji dolazi u paketu s procesorom je BRUTALNO GLASAN! Kažem vam, nepodnošljivo. Svi mi govore da stolna računala moraju proizvoditi više buke od laptopa. Ja kažem dobro, slažem se, ali 70 decibela?? Pa to je otprilike auto na 2 metra udaljenosti! Kao da netko pored mene drnda sa usisivačem. Nije normalno... On savršeno obavlja svoj posao i drži procesor na radnoj temperaturi ali je GLASAN!!! Kada se ne igram, tj. kada radim normalne stvari poput Worda, muzike, neta, torrent skidanja, kopiranja fajlova (sve to odjednom), tih je... Krene li igra, urla...
Otac mi je obećao kupiti novi hladnjak i ventilator koji će proizvoditi maksimalno 30ak decibela... To vam ne negdje malo glasniji šapat, usporedivo s umjerenim lahorom... :) Onda će moj doživljaj Freaka biti potpun...
Inače, predak mi dolazi u Zagreb u subotu, vjerojatno... Dolazi rintati po stanu jer parketi su otišli, novi luster mi treba jer u dnevnom kronično fali svjetla... Dolazi i sifone srediti i tako nekakve sitnice po stanu da mi učini život ovdje ugodnijim. Usput ćemo i njemu naručiti računalo jer i on je prodao dionice i njegovo računalo također umire... Preporučit ću mu Intela (ja sam uzeo AMD-a)... Iako nema razlike u procesorima (za korisnike poput mene), Intelovi dolaze s puuuuuno tišim ventilatorima :d Ja nisam ni znao da će ovaj biti glasan. No nisam imao love za Intel, AMD-ov je bio jeftiniji, a radi savršeno isto kao i Intel.
Anyway, dosta o mom autu... Veoma uživam u Freaku... Po prvi puta imam tako napredan, moćan i lijep komad tehnologije... :D
I da... Idem nastaviti učiti za utorak, imam usmeni... Samo se javljam da znate da sam živ, zdrav, relativno sretan... E, da, ipak i jest bio zub u pitanju... Crko živac... Ona upala sinusa je samo bila popratna nuspojava svega toga... No sve to prolazi, ostao mi je još jedan tretman kod tete kljovarke i bit ću ponosni vlasnik još jedne plombe...
Hehehe, znate što radim često? Tipkam nešto i onda počnem strugati prstom po stolu ispod tipkovnice, uporno tražeći touchpad... :D Ah, što vam 5 godina laptopa čini od čovjeka :d I ne ide, ne ide, dok ne skontam da miš, ogroman, sjedi pored tipkovnice... Freak it is :D
|
|
|