Da, znam, opet sam prevršio svaku mjeru nepisanjem i treba me kazniti :D Ali imam relativno opravdan razlog: faks...
Kao i uvijek, zar ne? Ovaj mjesec je užasno naporan, strahovito. Sveskupa imam „samo“ pet kolegija, a šest seminara. Profa iz transplantacijske nas tjera da radimo pojedinačne seminare te grupne. Svi su se nekako skonvergirali ovaj vražji travanj, zajedno s ispitom. I što je najgore, dva od tih šest seminara moraju biti strahovito detaljni, točni, „posebni“, a pravila su stroža nego za završni rad na preddiplomskom...
Posljednjih tjedan dana slabo spavam, tek po nekoliko sati noću, borim se sa člancima, prevodim, ubijam se, droksam kavom... Strahujem da neću stići... Jučer sam držao seminar čitavih sat vremena o neurodegenerativnim bolestima i povezanosti s oksidativnim stresom. Tema je brutalno zanimljiva, ali ispalio sam glavom dok sam uspio pohvatati sve glave i repove, sve enzime, procese i krivce za Alzheimera i Parkinsona te fetalni alkoholni sindrom. Nije jednostavno kada većinu toga morate pronaći sami na internetu (a kao što možda i ne znate, nije baš svaki članak besplatan, dapače, veoma je malo onih kvalitetnih koji su besplatni). Uglavnom, i to je prošlo i sada imam još samo 4 seminara i ispit ispred sebe, a kad se toga svega riješim, doći će preda me ispiti iz ovog semestra... :D Jeeej, a rekli su mi da je diplomski mačji kašalj...
No, tu je. Freak... Od milja tako zovem svoje novo računalo. Stvarno sam se „namučio“ dok ga nisam dobio, da se tako izrazim. Siroti Oldie je krepavao (the stari laptop), pregrijavao se, gasio, ekran mu potamnio, a mene čekalo hrpa toga za pisati. Hrpa, što da vam kažem. Novci od prodaje dionica nikako da stignu (još uvijek nisu stigli, evo, čekam), no na koncu sam se sjetio i zamolio sam đeda da mi posudi svu tu hrpu novca, a njemu ću vratiti čim mi sjedne lova od prodaje. Dragi đede je odmah spremno pojurio posuditi mi i čak mi rekao da mu i ne moram vraćati, što sam, naravno, odbio, jer ne dolazi u obzir... Vratit ću mu čim mi lova sjedne...
Enivej, sama činjenica da imam ogroman monitor me je spasila tijekom ovih svih dana i noći dok sam pisao seminare. Monitor je u dijagonali 58cm wide screen i omogućava mi da s jedne strane imam otvoren jedan dokument, s druge drugi, onako na pola ekrana i da je sve ogromno i pregledno i da ništa nije utijesno... Sve u svemu, savršen komad tehnologije. Ostatak Freaka je jednako impresivan i stvarno moram priznati da uživam u njemu i činjenici da leti kao zmaj i da ništa ne zapinje, sve se otvara trenutačno, mogu raditi s hrpom aktivnih programa i on sve to podnosi bez imalo zastajanja jer sam mu ipak omogućio 8GB RAM-a :D Grafička kartica, najskuplji dio cijele ove priče, savršeno pogoni i najnovije igre i stvarno nikad prije u životu nisam ni imao prilike uživati u tako savršenoj grafici... NE igram se često, Heroese s Ulfuz i njenim dragim tu i tamo, te Star Wars The Force Unleashed II povremeno, na pola sata dnevno, evenutalno, jer nemam živaca dugo buljiti u ekran i mlatiti po tipkovnici...
A postoji i drugi razlog zašto se ne mogu dugo igrati (osim faksa, hehehehe)... Naime, procesor ima četiri jezgre... Kada pokreće igru dosta se zagrijava, što je normalno za jednog zmajčeka pod haubom... No... Ventilator koji sjedi na hladnjaku i koji dolazi u paketu s procesorom je BRUTALNO GLASAN! Kažem vam, nepodnošljivo. Svi mi govore da stolna računala moraju proizvoditi više buke od laptopa. Ja kažem dobro, slažem se, ali 70 decibela?? Pa to je otprilike auto na 2 metra udaljenosti! Kao da netko pored mene drnda sa usisivačem. Nije normalno... On savršeno obavlja svoj posao i drži procesor na radnoj temperaturi ali je GLASAN!!! Kada se ne igram, tj. kada radim normalne stvari poput Worda, muzike, neta, torrent skidanja, kopiranja fajlova (sve to odjednom), tih je... Krene li igra, urla...
Otac mi je obećao kupiti novi hladnjak i ventilator koji će proizvoditi maksimalno 30ak decibela... To vam ne negdje malo glasniji šapat, usporedivo s umjerenim lahorom... :) Onda će moj doživljaj Freaka biti potpun...
Inače, predak mi dolazi u Zagreb u subotu, vjerojatno... Dolazi rintati po stanu jer parketi su otišli, novi luster mi treba jer u dnevnom kronično fali svjetla... Dolazi i sifone srediti i tako nekakve sitnice po stanu da mi učini život ovdje ugodnijim. Usput ćemo i njemu naručiti računalo jer i on je prodao dionice i njegovo računalo također umire... Preporučit ću mu Intela (ja sam uzeo AMD-a)... Iako nema razlike u procesorima (za korisnike poput mene), Intelovi dolaze s puuuuuno tišim ventilatorima :d Ja nisam ni znao da će ovaj biti glasan. No nisam imao love za Intel, AMD-ov je bio jeftiniji, a radi savršeno isto kao i Intel.
Anyway, dosta o mom autu... Veoma uživam u Freaku... Po prvi puta imam tako napredan, moćan i lijep komad tehnologije... :D
I da... Idem nastaviti učiti za utorak, imam usmeni... Samo se javljam da znate da sam živ, zdrav, relativno sretan... E, da, ipak i jest bio zub u pitanju... Crko živac... Ona upala sinusa je samo bila popratna nuspojava svega toga... No sve to prolazi, ostao mi je još jedan tretman kod tete kljovarke i bit ću ponosni vlasnik još jedne plombe...
Hehehe, znate što radim često? Tipkam nešto i onda počnem strugati prstom po stolu ispod tipkovnice, uporno tražeći touchpad... :D Ah, što vam 5 godina laptopa čini od čovjeka :d I ne ide, ne ide, dok ne skontam da miš, ogroman, sjedi pored tipkovnice... Freak it is :D
Post je objavljen 08.04.2011. u 20:13 sati.