|
|
Učahurena stvarnost
25.05.2011., srijeda
SDP pustio varana!!!
Znate što se meni čini? Čini mi se da i na net.hr-u i tporalu postoji čovjek s nekoliko accounta (doduše, za net.hr nije ni potrebno imati account) za komentiranje koji se 1) svađa sam sa sobom i 2) potiče beskonačne (jer su cirkularne) rasprave o politici u Hrvata.
Naime, ne znam jeste li primijetili da se ispod svakog, ALI BAŠ SVAKOG članka na spomenutim news portalima u komentarima razvije rasprava o komunistima, Titu, HDZ-u, tko je kome ukrao i koliko, tko je koga u kojoj uličici i za koliko nategnuo da bi se poglavlje za ulazak u EU zatvorilo... Mislim, stvarno mi je malo teško za povjerovati da inertni hrvatski narod, koji nije u stanju dupe odlijepiti iz depresije koju je stvorio u kauču kupljenom još u socijalizmu, ima i smisla i volje i snage baviti se politikom. Jer da je to tako, onda bi nam u državi cvjetalo, pogotovo kad se čovjeku da pa prođe te biserne ideje po komentarima.
No meni je fascinantnije gledati (tj. čitati) kako se ispod članka o odbjeglom varanu spominju HDZ i Bjeloglavi Sup. Imate i članke o tragičnoj pogiblji male indijske obitelji u sudaru vlakova i, pogađate, u komentarima prepucavanje jesu li za današnje stanje krivi komunisti od prije 30 godina, komunisti novoga kova ili HDZ. Žestoko prepucavanje. Pa naleti članak o novoj vrsti orhideje negdje u xy kutku svemira, a pod njim u komentarima ljudi zdušno pljuvaju po HDZ-u i SDP-u i prepucavaju se je li Kosorica ružnija od Milanovića...
Ali da sve ne bude tako crno, moj kolega s faksa primijetio je da postoje članci lišeni komentara o aktualnoj vladajućoj garnituri. Naime, ako malo bolje pogledate, svi članci koji se tiču ovogodišnjeg Big Burazera pružaju dom komentarima isključivo vezanim za tu nadasve brilijantnu i visokovrijednu televizijsku nakaradu. Doduše, komentari se sastoje većinom od dvosložnih riječi, jednostavnih glagolskih načina, s mahnitim pogreškama u deklinaciji (da ne spominjem ostalo), ali barem nema proklete politike.
Iz ovoga mogu zaključiti da se ili onom jednom čovjeku koji je zadužen za dizanje nervoze na portalima Big Brother gadi organski pa ne može ni članak otvoriti ili je stvarno hrvatski narod shvatio da su te dvije stvari nespojive. Što je, po meni, notorna glupost. jer jedan Big Brother ima puno više zajedničkog s našom Vladom nego siroti sotonistički varan koji „devastira groblja“ po Neretvi... Mislim, mora da ga je nevjernik Milanović poslao da polomi sve sakralne objekte po srednjem jugu države!
I tako mene i dalje fascinira hrvatska opsjednutost poviješću, ta nemogućnost da prestanemo, kao narod, živjeti u prošlosti i konstantno proživljavati komuniste i Tita i govoriti kako je onda bilo bolje/gore... Kakve veze ima kako je onda bilo? „Onda“ je moglo biti savršeno, jbga, ali onda je bilo onda, a sada je sada i niti Titov niti komunistički duh neće učiniti ništa dobroga ovoj državi jer, iskreno, imaju pametnijeg posla, tamo gdje god da jesu...
I ta beskonačna prepucavanja oko toga tko ne valja i tko je ukrao. OK! We get it, svi su sve pokrali... U tom slučaju PRESTANI SRATI po internetu i odi gore na Markov trg i počupaj im glave i nabij ih na kolac ispred kao podsjetnik nadolazećoj vladajućoj garnituri što se prijašnjoj dogodilo, u slučaju da imaju potrebu (a imat će, jer to su Hrvati) početi krasti i jbt narod naširoko i nadugačko... I dijagonalno...
Seriously. Pa to je strašno. Znam, znam, net.hr i tportal nisu baš neko oličenje novinarstva u Hrvata, ali barem me nasmijavaju svojim idiotskim člancima... :D
E, da, a zaboravih spomenuti i članke koji se usude dirnuti vjeru u Hrvata... Uh, al se u komentarima ispod mogu iščitati kršćanska ljubav i praštanje! Da popizdiš od ljubavi.
Stilsko-jezična digresija...
MRZIM, MRZIM pasiv u hrvatskom jeziku... Upravo sam na Anteni Zagreb čuo glasnogovornicu zagrebačke PU koja je rekla „od strane“.... AAAAAAA... „To je bilo napravljeno od strane države...“ Ajde neka mi netko objasni zašto to zvuči profesionalno i ugodno uhu, a ne rečenica „Država je to napravila...“? Da, ovo potonje stvarno zvuči seljački, ma posve...
|
23.05.2011., ponedjeljak
Oh, jeziče, jeziče...
ne, ćinjenica da su se postovi opet poćeli množit samo znaći da se bliže ispitni rokovi. hahahaha. da. jbga, biče sam slabog karaktera i što ču sad, nisam ja kriv što me mater takvog rodila. još kad bi znao kako načerat svoju prokletu sivu tvar da se koncentrira, bijo bi jako sretan. ali nemogu. nema veze, zato je tu blog.hr, hahahaha.
anyway, ubijte me ali volim buljit u ćist i savršen desktop svog raćunala, volim uživat u ćinjenici da sve ljepo radi i da nezahtjeva mogu intervenciju. i tako mi u buljenju prodže ćitav dan. moram to popravit. oču, evo odma.
no, što sam ono htijo reč? aha, ispiti. ko bi reko, eto bliži se i to vrijeme. koke s mog smijera se uvelike dogovaraju kad če kakve predrokove stavit, ganjaju profesore i ice i ubijaju se u uvlaćenju u šupak, a meni svejedno. mislim, svejedno mi je kad če stavit koji ispit, i tako mi je sve natrpano i tih nekoliko dana gore dolje mi ništa posebno neznaći. što stignem naućit, naućiti ću, a što ne stignem... pa, uvjek je tu rujan. ćovijek jednostavno nemože položit sve odjednom, zato je pametan i izmislio jesenske rokove, hahahahaha.
nadalje... još samo jedan seminar mi je ostao. samo jedan. u izradi je. odustao sam od vražijih bubrega i glomerula i prešao na alzheimera. to mi je zanimljivije jer se ipak radi o mozgu. a i sav taj amiloid i neurofibrilarni zapetljaji mi ulijepšavaju život iz dana u dan. pitam se koliko ih se taloži ove sekunde među mojim neuronima as i type. hmmm... bolje da o tome nerazmišljam, samo ču se još ubedirat.
mislim da bi se mogao malo vratit poslu prije nego što zaspem ko magare. nekako me iscrpljuje ova konstantna i nagla promjena vremena. toćnije, zadnja tri dana mi je još i dobro jer se vrjeme nemijenja tako naglo (pada kiša i grmi več tri dana zaredom). ljepo je to.
baš sam rekao M-u kako mi je nestala rutina iz života. nesvidža mi se to. nimalo. jer volim rutinu. ustvari, nije to rutina nego konzistentnost. nekako me smiruje kada znam što me ćeka danas, sutra i prekosutra. ovo sada kada je faks popustio i kada su obveze sve nekako zbrda zdola me samo nervira i strahovito se gubim u dnevnim fluktuacijama. zna se dogodit da po ćitav dan samo sijedim i neradim ništa. jer ne znam odakle bi poćeo. strašno je to. i nekako da mi se išćupat iz te dinamićnosti i vratiti u svoju dragu rutinu, bijo bi jako sretan.
No, da prestanem srat, možda? Hm, da... Anyway, vraćam se svome poslu. Znate ono kako ljudi nose roza ili crvene vrpce da bi potaknuli svijest o raku dojke ili AIDS-u? E, pa, smatrajte ovaj moj post vrpcom koja podiže svijest o PROKLETOM pravopisu! Stvarno, ako vas ima koji niste ništa neobično (osim možda izostanka velikog slova na početku rečenica) primijetili u gornjim odlomcima, zapitajte se, k vragu. A svi vi koji ste se mučili i koje oči bole nakon čitanja, a dlake na stražnjoj strani vrata su vam se digle i plakale, nemoćne... Pa, borimo se protiv krivopismenosti. Neću reći da su ljudi koji nemaju pojma o gramatici i pravopisu nepismeni. Ah, znaju oni slova, znaju da postoje točke, zarezi i ostala interpunkcijska smetala, samo ne znaju gdje što staviti. Dakle, krivopismeni su. Podučimo, iskorijenimo, promijenimo! Hahahahaha, slogan. Tjedan dizanja svijesti o pravopisnim i gramatičkim pogreškama kreće sada! :P Da, zašto imam feeling da se borim protiv poprilično mamutskih vjetrenjača? :(
|
21.05.2011., subota
Hitac u prazno
Grozan sam, znam... Oduran sam, treba me zatvorit i oduzet mi djecu...
Ali kada volim prčkati po tehnologiji. No, da ne duljim, jer stvarno nije zanimljivo, reći ću samo da sam izmrcvario Acericha do bola i na koncu svršio s istim operativnim sustavom s kojim sam i krenuo u makeover (Windows 7) i trenutno ne mogu pokrenuti recovery da mi vrati sve kako je i bilo. Which is ok, jer sve savršeno radi, ali ta činjenica da ne mogu (kad bih htio) povratiti sve natrag me kopka... So, my dear little piece of technology. this ain't over! Bwhahahahahahaha.
Nadalje. Prekjučer i jučer me satrala nekakva blaga viroza. Iako sam imao samo 37,3 temperaturu, treslo me kao da sam u groznici. A onda tri sekunde poslije, smrznut. Mrzim takve febre od nekoliko komadića stupnja povišene i onda me jbu u prekuhani mozak. I suppose moji proteini stvarno ne vole kad im se digne. Temperatura. A ni tlak. Anyway, danas mi je već puno bolje. Samo činjenica da me glava ne boli me razveseljava kao slap tekuće čokolade. Speaking of, moram PRESTATI s čokoladom, ubit će me. A ako me ne ubije onda će me izdepremiriati kad se to sve primi negdje oko struka. A nisam ja kriv što sam slabog karaktera kada je ta smeđa napast u pitanju. Mislim, jučer je bio M. i fino sam načeo ogromni Merci koji je stigao iz Dbk i koji je sjedio gore na elementima u kuhinji, zapakiran. Sve je bilo dobro, bio je zatvoren i nije predstavljao prijetnju. No jednom kad se načeo to je bio i kraj moje samokontrole. Puno stvari može sjediti pored mene danima, mjesecima i živo će mi se jbt za njih, ali kada komadić čokolade negdje nanjušim, moj CNS poludi i usmjeri sve resurse u proždiranje... AH... ČOKOLADAAAAAAA!!!
I evo, telefon zvoni. Nepoznati je broj, zagrebački, subota je popodne... Ma ne javljam se iz principa... Šanse su 99% da je krivi broj... A možda sam osvojio i lutriju, hahahahahahahaha. Right. Taman sam poklopio na mobitelu, dragi je iz Zgrja zvao... Ptičice oko njega poje tiho, dok on krumpir okopava. Ah, fizikala... I ja bih okopavao krumpir... Radije nego pisao fucking seminar. Koji pišem evo ovako, krasno... Ah...
Anyway, carry on. Ovo je bila samo kratka ispaljotka, IDEM raditi seminar iz patofiziologije, ma idem, strine mi koju nemam! :P
|
17.05.2011., utorak
Oksidiram od nervoze
Volim kada tehnologija ne radi. Stvarno. Evo, sjedim na faksu i mislite da mogu pristupiti wirelessu tj. internetu? Well, think again. Ne mogu. Ne samo da ne mogu nego me wireless svaki put kada se pokušam ulogirati spremno odjebe. Šteta, jer očito moram gubiti dosta vremena čekajući da se nešto dogodi (pri tom mislim da netko od glavnih i odgovornih za naš praktikum tj. istraživanje tj. nešto treće, dođe i kaže nam hoćemo li danas uopće išta raditi), a neš ti boljeg mjesta za gubiti vrijeme doli bespuća svemrežja.
Naravno, skripta iz ekofiziologije je pored mene. A i zaboravio sam vanjski hard. Ta omaška, u kombinaciji s nedostupnošću interneta, čini moj Acerich apsolutno beskorisnim jer na njemu nemam ništa što mi može odvući pažnju od skripte. Nažalost, ono što IMAM na njemu je ista ta skripta samo u digitalnom obliku. Dakle, trebao bih se baciti na štrebanje. Hoću, samo da završim s ovim postom. A i M. me dotukao psihološki veoma jednostavnim ali prljavim trikom („Do it for me“ rečenicom), tako da moram učiti, hahahahaha :D Čestitao sam mu već na dobro odigranom potezu :D
Anyway, problem je kada studiraš na malenom faksu što moraš uokolo bježati od ljudi s kojima ne želiš pričati. S nekima popričaš i drago ti je da ih vidiš, ali matere mi, ima udava… Udava, constrictora, ma anakonde, jbte, kad te stisne izlete ti ileum i colon na sve znojne pore… I zato moram bježati jer još uvijek nisam razvio bezosjećajnost da nekome mogu u facu reći da mi ide na živce i da me pusti na miru. Vjerojatno nikad ni neću, barem ne naglas… No, srećom je zgrada Odsjeka kao Hogwarts, pa ima stotinu nekakvih prolaza i zakutaka gdje se mogu zavući i neometan raditi što već radim. No, isto kao što Hogwarts ima svog Peevsa koji je omniprezentan, tako i moj Odsjek ima docenta Z. koji je TAKOĐER omniprezentan (da ne spominjem dosadan ko uš) i nađe te gdje god se sakrio… Pa da bih mu olakšao stvari (tako i tako me uvijek nađe i počne pričati, neometan posvemašnjom nezainteresiranošću s moje strane), sakrijem njemu točno pred vrata ureda, u knjižnicu ZAF-a. Sviđa mi se ovdje dolje na ZAF-u jer, ako zanemarimo na tren Z. faktor, tiho je i nitko ne paradira, urlajući pritom.
Dakle, sakrio sam se… Kako je krenulo ništa od ovog predavanja tj. praktikuma tj. što god to bilo, barem ne prije 12. Šteta, jer baš danas M. ima slobodno od 12 do 16 (inače nema, je li…) i mislili smo ići negdje nešto uloviti za ručak, ali Univerzum očito ima druge planove za nas dvojicu. Sačuvaj bože da Medo nešto pojede u normalna doba. Nema veze…
Znate što? Možda, MOŽDA („možda“ s velikim znakom neizvjesnosti) mi je tema diplomskog na pomolu. Možda. Naime, slušam taj kolegij, fiziologija oksidativnog stresa kod životinja i ljudi. I jako nas je malo na njemu, svega petoro, tako da nemamo klasično ex cathedra predavanje, nego sami radimo seminare i onda ih prezentiramo pa se profa na kraju svakog seminara nadoveže, nadopuni, proširi i slično. I moram priznati da mi se JAKO sviđa takav pristup podučavanju i žao mi je što inače ne može biti tako. Normalno da ne može kad nas je generalno previše svugdje. No zato je diplomski blažen jer nas je malo pa se ovakav oblik nastave može provoditi.
Anyway, kako bismo iz tog kolegija trebali i imati nekakve vježbe, profa se dosjetila da nas uključi u jedno istraživanje u kojem je ona mentor ili neki vrag, ne razumijem se u te njihove hijerarhije. Tako smo nekidan upali u labos s dva doktora (mislim na doktore medicine tj. biomedicine) i pridružili im se.
Oni istražuju utjecaj UV zračenja u kombinaciji s određenim anesteticima na razinu oksidativnog stresa u stanici. Ukratko, oksidativni stres je veoma negativna stvar ako se raspojasa u stanici. Glavni egzekutori sranja su reaktivne vrste kisika i dušika (popularno zvani „slobodni radikali“). Oni inače nastaju tijekom normalnog života stanice, ali se brzo uklanjanju antioksidativnim mehanizmima koji prirodno postoje (raznorazni enzimi i spojevi koji neutraliziraju radikale), tako da je sustav u ravnoteži. Problem, naravno, nastaje kada se sustav izbaci iz ravnoteže.
Mali milijun spojeva i događaja mogu ili uništiti prirodnu obranu protiv radikala ili pak toliko pojačati proizvodnju radikala da je siroti obrambeni mehanizam naprosto shrvan i ne može se s time boriti. U tom slučaju slobodni radikali krenu raditi kaos po stanici. Budući da imaju, generalno, po jedan elektron manjka, užasno su zbog toga nezadovoljni i STRAŠNO reaktivni te žele pošto poto taj elektron natrag. Da bi to ostvarili, napadaju sve molekule u stanici na koje mogu naletjeti i doslovno ih razvaljuju ili ih tjeraju da promijene svoja svojstva, tako da onda one postaju zle.
Sve to može dovesti do raspadanja stanične membrane kada se ona nagrize zbog djelovanja radikala, do oštećenja DNA i do mutacija, do poludjelih proteina i enzima u stanici koji onda rade zle stvari umjesto normalnih i korisnih. Stanica se protiv takvog stanja bori smrću. Tijelo je jako ekonomično, ali i bešćutno. Ako postoje stanice koje tako divljaju (a nisu tumorske, jer tumor je priča za sebe), tijelo će ih ubiti procesom apoptoze. Apoptozu možete doživjeti kao eutanaziju. Jednom kada stanica umre apoptozom, imunološki sustav je pojede i ukloni sve tragove da je ikad postojala. Bolje je tako nego da stanica umre nekrozom. Nekrozu možete poistovjetiti s bombašem samoubojicom koji nosi biološko oružje i koji se negdje razleti i napravi kaos, potruje sve oko sebe i onda sve crkava… To nije dobro…
Dakle, oksidativni stres je jako loš. Može ga se detektirati tako da se traže određeni spojevi koji su indikatori da je nešto pošlo po zlu. Kao što rekoh, radikali napadaju druge molekule i od njih prave nešto treće. Recimo, spoj malonildialdehid je proizvod lipidne peroksidacije tj., laički rečeno, raspadanja fosfolipida koji izgrađuju staničnu membranu. Smatra se da je njegova koncentracija u stanici izravno proporcionalna stupnju lipidne peroksidacije. Ili recimo 8-hidroksideoksigvanozin, koji se uvaljuje u DNA umjesto njene uobičajene komponente, gvanozina, a nastaje napadom radikala na DNA.
Ti spojevi nam mogu reći koliko je sranje u stanici. Oni se mjere tako da se uzorak tkiva prvo homogenizira (pretvori u tekućinu, recimo) i potom se centrifugira, tako da se svi dijelovi krupni slegnu i da nam ostane samo tekući dio u kojem su svi bitni spojevi koje želimo detektirati. Zatim se takav uzorak prenese u spektrofotometar.
Spektrofotometar je uređaj koji ispušta svjetlost određene valne duljine kroz uzorak. Dok svjetlost prolazi kroz uzorak, posisat će je spoj koji voli njenu valnu duljinu. U ovom slučaju, recimo, točno znamo koju valnu duljinu osobito voli malonildialdehid, a ne ostale molekule. Dakle, kada takva svjetlost procuri kroz uzorak, malonildialdehid će APSORBIRATI određenu količinu te svjetlosti. Što ga je više, više će je apsorbirati. Na taj način mjerimo apsorbanciju uzroka. Detektor u uređaju će to preračunati i izbaciti nam koncentraciju malonildialdehida u uzorku. A ako je uređaj prastar ili nas asistenti žele maltretirati, onda sve to moramo računati ručno, ahahahahaha…
Jednom kada vidimo koliki je stupanj oksidativnog stresa, možemo reći da taj i taj anestetik u kombinaciji s UV-om djeluje loše ili manje loše na organizam i sl. A možda se pokaže i da nema utjecaja (no zna se da ima, sad se istražuje koliko točno)…
Naš zadatak je sve ovo što sam nabrojio. Prvo sjeckamo jetre, bubrege i mozgove štakora koji su tretirani određenim anesteticima na određenu količinu. Potom se u takve epruvetice, koja svaka sadrži samo jedan komadić nekog od ovih organa, dodaje pufer te se homogenizira uređajem koji ultrazvučnim vibracijama razbija sve do u najsitnije komade. Onda se to centrifugira i tekući dio se uzima za stavljanje u spektrofotometar.
Trenutno smo stigli do sjeckanja mozga; jetru i bubreg smo isjeckali. Jetra je i homogenizirana i centrifugirana, no ne znam gdje je bubreg stigao. Danas ćemo nastaviti…
Ukratko, čitava ova dugačka priča je bila samo uvod u to da vam kažem kako bih ovo volio pretvoriti u diplomski :)))))))))))))))))
Btw, dokopah se neta u računalnoj... No ja želim net na svom Acerichuuuuu... Idem tražiti tetu administratoricu sustava... Nadam se da nije opet sva napušena i bezvoljna i na Faceu...
|
05.05.2011., četvrtak
Seampopping
Joj, polako ali postojano pucketam po šavovima. Svaki seminar odreže ponešto konca s dotičnog šava i pošalje rupu u strininu. Ma, ne da mi se više. Još imam sutra iz parazitologije o bioterorizmu i Cryptosporidiumu te negdje sljedeći tjedan ili Baal zna kad seminar o Goodpastureovom sindromu za patofiziologiju. Već sam odradio četiri seminara i iskreno, pun mi je prekratki već seminara i PMF-a i svega. Taman kada se riješim tih obveza, trebat će počet štrebat za nadolazeće ispite. Imam jedno sedam kolegija za riješiti. Ekofiziologiju životinja MORAM dati sada u svibnju, MORAM jer ako ne dam, veoma ću si zakomplicirati život u srpnju i rujnu. A to mi se ne da. Nadalje, čeka me mučenje s već spomenutim parazitima, transplantacijskom, oksidativnim stresom, patofiziologijom, onkologijom, neurofiziologijom... Ma divno. Ne. Da. Mi. Se. Više...
I znate što je najgore od svega? Jedva sam dočekao da prestanu kiše i bljuzge i gluposti i da izađe sunce i da postane toplije. I najgore je što ne mogu iskorištavati to lijepo vrijeme jer moram, iz dana u dan, sjediti doma za računalom i gubiti novi vid na hrpetinu tipkanja. Hvala univerzumu i ocu i Valamar grupaciji na ovom monstrumu od monitora (ili „predočnika“, ako ćemo biti puristički nastrojeni) jer bih valjda prerezao svoje ili tuđe žile da sam ovoliko teksta morao natipkati na umirućem ekranu jadnog Fujitsu Siemensa... Tako taman i slabašan ekran bi me stvarno dotukao. I vid mi se pogoršao od toliko buljenja u ekran, moram na pregled pod hitno, čim mi obveze dopuste...
I sad, tako je lijepo zahladilo (a vedro je i sunčano). Počeo sam s nostalgijom u srcu misliti na jesen i zimu. Htio bih nekako sunčano, vedro vrijeme i dug dan spojiti s jesenskim i zimskim temperaturama. Tako da dnevne svjetlosti dugo ima, da je vedro i bez kiše, ali da je prohladno... Da, kukao sam da mi je dosta zime i hladnoće, ali nisam znao što govorim... :D Evo, imam otvorena oba balkona i u stanu je hladno, a ja sam navukao na sebe deblju majicu i uživam u dugim rukavima i činjenici da mi je hladno. Čak imam i kapuljaču na glavi. Jbga, volim hladnoću... :D
Joj, hvala Zeusu da za ovaj seminar za sutra smijem koristiti Wikipediju. Dosta mi je članaka više. Puni su rečenica koje ne razumijem i pojmova koji su zakučasti i mučaljivi. Za samo uru vremena na Wikipediji sam našao sve što mi treba za seminar za sutra i samo to trebam sklopiti na prezentaciju. Što to nije divno? Nisam morao iščitavati hrpetinu članaka, a to traje danima...
Jesam li spomenuo da sam morao uzeti novu tipkovnicu i novog miša? Vjerojatno nisam. Naime, ona stara tipkovnica je također pokazala boljku u obliku rasklimane i polufunkcionalne razmaknice. Valjda prejako udaram. Pa sam kupio novu, jer eto, tad se imalo keša, hehehe. Geniusova. Genijalna je. Tipke su ultra tihe (stara je zvučala kao pisaći stroj, samo je još falio onaj „diiiiing“ svako malo) i sada actually i mogu tipkati i pričati sa svojima na telefon... Naime, prije, sa starom tipkovnicom, to nisam mogao jer bi mojima užasno smetao zvuk tipki koji je bio poprilično annoying. Glasno i zveketavo. Ova se skoro ne čuje... I sva je crna i (pazi sad, Zlica!) otporna na zalijevanje vodom i inim tekućinama! :P I ima WASD te tipke smjera u crvenoj boji (da sirotim noob gejmerima bude lakše snalaziti se u igrama, hehehehe). Dobio sam i set crnih tipki, ali neću mijenjati, ovako izgleda kewl.
Da, i onaj lijepi miš koji sam zbavio u Algoritma je počelo crkavati. Zapinjao je svakih pola minute. Užasno iritantno. Strahovito. Pogotovo kada pokušavaš nešto naciljati (još na ovom monitoru koji je velik ko nogometno igralište treba stvarno koncentracije da se potrefi neka malena tipka ili nešto na netu recimo). Stoga sam otpuzao do HgSpota (to mi je bilo najbliže taj dan kada je miš totalno popizdio) i nabavio Logitechova miša. Jest bio skuplji, ali je nevjerojatno kvalitetan, savršeno leži u ruci, ergonomski perfektan, precizan, gladak, tipkav sav (ima tipki puno)... Anyway, ma savršen je... No, i prethodnik mu je bio savršen pa je popizdio za manje od dva tjedna. Nadam se da neće i ovaj. Naravno, ne morate me ni pitati, nemam pojma gdje mi je račun od starog miša. No zato sam od ovoga najnovijeg sačuvao sve na veoma pamtljivom mjestu...
Uh, idem srediti taj seminar, JOJ kako mi se ne da više. Srećom pa je profesor minimalno zahtjevan. No svejedno mi se ne da... Ne da mi se i gotovo... Ne. Da. Mi. Se. Ne. Neću. Više. Mrš...
|
|
|