Učahurena stvarnost

09.10.2008., četvrtak

Konačno se dogodilo!! The first time!! :))

Eto, sad kad sam vas zainteresirao naslovom koji veze nema s postom, idemo dalje... :)
Tako, razmišljam o čemu bi pisao, da izbjegnem spominjanje pojmova tipa „Sims“ ili „faks“ u širokom luku i ništa mi konkrementno ne pada na pamet. Zato sam odlučio nataknuti svoje extra large headphones za koje sam mislilo da su riknule i pustiti si kakav borbeni marš tipa Nightwish...

... a kad smo već kod Nightwisha, još uvijek smišljam na koji način kupiti kartu za oncoming koncert i preživjeti. Nadam se da ću za Božić skupiti dovoljno keša da si mogu odvojiti 230 kuna jer to je ipak once in a lifetime offer, tko zna kada će mi se opet pružiti prilika, kao onda s Within Temptationom. Zbilja ne bih htio propustiti nešto takvo i onda poslije slušati kako je bilo zakon! A k tome, tražim nekoga tko bi išao sa mnom (naravno, pod uvjetom da si SAM kupi ulaznicu jer toliko dubokog džepa nisam) ili pak nekoga tko bi sponzorirao, meni nije problem klečati!! ;)

Dakle, slušam muziku. Točnije, Nightwish, da se malo podsjetim... Trenutna stvar bi valjda i najpasivnijeg čovjeka (čitaj: mene) digla na noge i uvjerila da je ispravno umrijeti za tu i tu stvar u borbi prsa o prsa... Inače sam pasivni pacifist po prirodi i izbjegavam iakakv konflikt jer sam, uza sve ostalo, i poprilična kukavica i bojim se boli. No, jbga, ne može svaki man biti muževan man. Ja otvoreno priznajem da sam whimp i što sad? No slušajući ove stvace fakat ti uzavre krv... Dobro, barem meni... Možda se može smatrati komercijalnim metalom koji graniči s posprdnošću onih pravih metalaca koji sjede i umiru od smijeha kada čuju da im žanr blate bendovi tipa Nightwish ili Within Temptation ali meni su oni naprosto zakon. No dobro, ja imam široki raspon ukusa pa probavljam sve što ne izlazi iz ustiju kakve polugole sisate žene koja staklenim štiklama nabada po klimavom stolu u klubu grezog imena tipa „Nadgrobnjak“ i pjeva tako da leleče sve do Pirineja. Stoga me uopće ne bedira što drugi misle o mom glazbenom ukusu... Recimo da se smatram eklektikom...

Dakle, Nightwish... Neupoznat toliko koliko s WT (njih sam diplomirao summa cum laude u srednjoj), odlučio sam popraviti tu omaškicu pa sam krenuo u maltretiranje bubnjića... I naravno, opet sam zapeo na tri stvari koje su mi zakon i nikako da se prisilim poslušati ostale... To mi je najveći problem, što sam užasno skeptičan prema novim stvarima i ponekad mi treba sto godina da poslušam neki album koji se godinama poteže po hardu... Generalno uvijek otkrijem da mi se te stvari sviđaju i ljut sam na sebe što ih nisam prije poslušao, kao što je bio slučaj s Coldplayjevom stvari „Viva La Vida“. Da je Miško nije držao na repeatu u autu vjerojatno je ni dan danas ne bi poslušao. A što je najtragičnije, JA sam za Myrtus skinuo čitav album i to prije pola godine... Toliko o tome :)

Nešto me u zadnje vrijeme (točnije, otkad su počele trzavice na ustanovi za koju sam rekao da je neću pobliže definirati u ovom postu) napušta želja da si uši opterećujem bilo čime, a to uključuje i slušanje muzike ali i ljudi dok mi svašta kenjaju... Ponekad se uhvatim da nemam POJMA što moj sugovornik govori i moram ga zamoliti da mi ponovi jer sam, tobože, nešto radio ili sl. (to se mahom događa kada pričam na telefon). Strava, baš sam bezobrazan...

Iskreno, ne znam što će od ovoga posta ispasti jer ga pišem dok mi glava vibrira od zvukova symphony metala (zato jer imam one megavelike slušalice koje pokrivaju pola mog cocina bubnja) i ne mogu pratiti istovremeno i svoj tok misli i tetu koja mi se dere u uho kako treba ići nekog namlatit. Naime, Nightwish na mene ostavlja takav dojam, kao da slušam war drums koji pozivaju na juriš! Da mi netko uvali kakvu navalnu jedinicu da je moram voditi, pustio bi im Nightwish i gledao kako jure jer su ful nabrijani!

Danas sam skoro popizdio na svoju ustanovu za koju sam rekao da je neću pobliže definirati u ovom postu. Naime, trudio sam se doznati imamo li ono kad sve svi skupe u jednu prostoriju i slušaju jednog čovjeka koji im pokušava prenijeti znanje ali nikako mi nije uspijevalo jer nitko ništa ne zna, naravno... Zato sam nazvao ured za ljude koji svakodnevno odlaze u ustanovu za koju sam rekao da je neću pobliže definirati u ovom postu. Oni ništa ne znaju i predložili su mi da zovem čovjeka koji bi nam znanje trebao prenijeti... No prije toga sam zvao ured drugog odsjeka ustanove za koju sam rekao da je neću pobliže definirati u ovom postu... Oni se ne javljaju... Konačno, deset brojeva i sto milijuna mrtvih neurona poslije, javio mi se asistent čovjeka koji bi nam trebao prenijeti znanje... On nije siguran ni u šta, neka ga zazovem za petanaestak minuta kada uspije nešto saznati... Zvao sam tri puta nakon toga i nije mi se više javljao... Iz toga svega sam zaključio da se svi fino lijepo mogu spakirati i otputiti u rodni kanal jer meni se živo kopulira! I nisam nigdje išao jer da idem na ono faking brdo samo da saznam da okupljanja u korist širenja znanja nema nije u opisu mojih aspiracija lately... Ići ću sutra kada je vježbanje skupljenog znanja zakazano u centru... Tako je spoznaja da sam za muški spolni organ išao tamo manje bolna...

Ova stvar od Nightwisha ima prizvuk izgubljene bitke.... Ne pratim lirikse no zove se „Dead Boys Poem“ i sigurno ne govori o tratinčicama na polju uspjeha i slave... Bedira me, moving on...

Last night in bed I found myself pondering over stupid thoughts over and over again, thoughts I thought were behind me... At least for awhile they were supposed to be. Well, they weren`t, so I`ve lulled myself to sleep thinking how I`m slowly becoming more and more indifferent towards certain things. Things I`ve sworn will never cause „I don`t care anymore“ feeling in me. And what`s even worse, I feel some wierd, twisted joy for having them again... I have to stop listening to Nightwish, that`s it :)

Dakle, this trip down the music memory lane has ended up worse than I thought it would end. And the reason why I`ve switched to English so suddenly is because I`m devoting most of my days to reading „Brisingr“. I`m half through it and I like it more and more with each finished page. I just wish I could find someone with Saphira`s personality, THAT would be an interesting person to love :)) Of course, without seven inch talons because I don`t want her to chop my head off first time we argue!

Idem nastaviti s drmanjem mog jadnog bubnjića, a vi mi stojte dobro i hajte sa mnom na Nightwish u travnju, ja ću definitvno ići ako skupim koji solad za Božić no zbilja ne bi volio ići sam... :(

- 22:18 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (9) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

<< Arhiva >>