Uh, što volim pisati seminare sam... Nema ljepšeg osjećaja nego biti sam sebi gazda i odlučivati kada ćeš i koliko raditi koji dan. Da se sad Ulfuz ne bi uvrijedila, napominjem da sam nju rijetko tj. nikad dobivao za seminar-kolegicu i uvijek bi zapeo s nekim koga, eto, inače ne bi. No zato je ovaj seminar iz antropologije bio kao dašak alpskog povjetarca iz pakiranja Ariela Premium Ultra Gold Mega Plus Extra Fresha. Još da me na prezentaciji nije rasturala glava bolje bi to ispalo...
Kad smo već kod antropologije, danas sam se skoro poveo za primjerom s američkih sveučilišta i krenuo u masovni pokolj po predavaonici. Naime, starog profesora R. nije bilo i predavanje je povjerio svojoj asistentici. Kod profesora je inače mukla tišina jer on ne tolerira brbljanje, a k tome i tiho govori. No danas su vijekspreme kokodače baš dočekale priliku da razvežu svoje glotte i talasaju njima uzduž i poprijeko. Ne razumijem taj mentalitet! Prvo kasne na predavanje i naprave spektakularan ulaz tako da i bakterije s prašnjave televizije podignu pogled i dobro ih promotre, onda čim sjednu nastave s drobljenjem one iste teme koju su već dosad triput sveli na fini prah. Danas su bile tri grupe takvih drobitelja i fakat su mi dizali tlak. No još gori su mi bili oni koji su sporadično ššššššššššššškali, a i sami su bili dijelom drobitelja. A glupava asistentica, umjesto da reagira, ona drobi, pak, svoje... Mene glava rastura i srednje uho se bespotrebe muči procesuirati i asistenticu gore desno od sebe i tri grupe žamora iza sebe.... Da je potrajalo još koji minut duže, dreknuo bi sigurno...
Da... Seminari... One down, two to go, maybe three... Sljedeće na rasporedu je „ribozimska molekula“ koju odrađujem s Ulfuz... Nakon toga dolazi „Pre-clinical use of transgenic mice mammary cancer models“ iz Laboratorijskih koji odrađujem s jednom kolegicom s druge godine molekularne i FAKAT nemam pojma koliko će nam vremena i kada ostati kada spojimo njenu i moju satnicu i poništimo sve što se preklapa... Vjerojatno vikend :))
No dobro, tako to mora biti... U međuvremenu redovito posjećujem knjižnicu preko puta i čitam... Jučer sam prožvaljio malo preko 300 strana veoma crne i apokaliptične knjige (vjerojatno zato što i JEST apokaliptična) koja mi je djelomično utjerala strah u kosti, a djelomično skoro rasplakala... Sada sam posudio novu, opet kršćanskog motiva ali smještenu nekih 1975 godina prije danas. I nju bi volio odmah sutra vratiti pročitanu no mislim da neću uspjeti, glava me sveudilj boli i spava mi se... A sutra je i Evolucija u 8...
Sic transeunt dies mei... One by one. Spava mi se... Pitam se što li je s mojim Miškom, nisam ga čuo već eonima (ako ne kontamo tri sekunde jučer, onda od subote!)... Ah, vjerojatno će osjetiti da ga spominjem pa će ga nekakav nevidljivi trozubac podbadati sve dok me ne nazove, hehehe... Imam i ja svoje veze .... No, idem sad, lijevio oko je već otkazalo poslušnost CNS-u...
|