E, ne mogu a da ne napišem par kržljavih riječi! Iako me čeka pravljenje kiklopskog šverca za stehiometriju jer nema ŠANSE da pohvatam sve zadatke do sutra u podne. I kako to obično sa mnom biva, meni se jedan dan prije kolokvija otvori želja za učenjem i sad mi se baš rješava gomila zadataka! Unfuckingbelivable! Ali nema dovoljno vremena za uvježbavanje svakog jebenog tipa zadataka pa ću se morat pouzdat u papirić (veličine nogometnog igrališta, kako me je krenulo) i njegovu inteligenciju jer moja je pošla na Tenerife. Gay kruzerom.
Danas smo se malo zajebavali na kavi prije kemije. Sjedili smo u planetarno popularnoj "Tangenti" gore blizu Matematike (hence the name of the bircuz) i doslovno rigali od smijeha. Dok je jadan Miškec pokušavao ispričati kako je zaljubljen u svog instruktora vožnje koji ima nekih 25 godina i ima FENOMENALNU električnu gitaru (according to him) i SAVRŠENO i preskupo pojačalo, Luka, Žutoperka i ja smo grcali od smijeha, davili se i mlatili sve oko sebe od trzanja. Morate shvatit da Miškec živi kroz svoju gitaru i kad sluša bilo što (čitaj: bilo što što uključuje samo savršeno odsvirane dionice na električnoj gitari) uvijek komentira dotični instrument. I Dream Theater mu je najdraži. I onda ga izludi kad ja ostanem ravnodušan na neku njihovu stvar kojoj se on klanja. A koje li slučajnosti, njegov instruktor želi imati bend po uzoru na Dream Theater (to je spark koja je potakla ljubav...) No, jadničak ni nakon deset minuta batrganja u riječima nije uspio doći do poante svoje priče jer je stigao Matej(a) i nastavili smo se smijat. Ja sam se morao sakrit iza sparušenog filadendrona kako ne bi nasmijavao Luku jer nisam mogao stisnut čeljust i prestat se smijat. S druge strane, Žutoperka je rigala žuč od smijeha.
Nekako je krenuo razgovor o maturalcima i o sranjima koja su se tamo događala. U tijeku razgovora, svi onako uživljeni, okrene se Luka prema meni i dead-serious glasom ispali, kao da smo netom o tome prestali pričat: "Uglavnom, jesi znao da rakovi pišaju kroz glavu?" E ako tad nisam poginuo od srčanog udara izazvanog erupcijom smijeha, onda se nikad nisam ni nasmijao pošteno! Bože moj, ta luda biologičarska ekipa je doslovno nadrogirana svakom poznatom drogom svijeta! Ne znam odakle nam snaga za toliko smijanja, fakat, i to pred TRI kolokvija koliko ih imamo ovaj tjedan.
I dok smo mi na jednoj strani krepavali od novih provala, iza nas se skupilo još biologičara i onda je nastala sveopća buka. Mogu slobodno reć da je to jutro Biološki odsjek pokorio koordinantni sustav na Matematici!
Ali naravno, teta iz kemije je dotukla i zadnju molekulu serotonina u nama. Iako je i ona bila (pokušala bit) smiješna danas. Čak joj je uspjelo. Govori nam kako će nam sigurno u kolokviju doć dobivanje klora. I sad se ona raspiše po ploči, napiše reaktante i sad nas pita što nastaje iz tog džumbusa. I netko joj reče, pored još sto spojeva koji nastaju, da nastaje klor. Komentar je bio: "Pa naravno da nastaje klor kad radimo DOBIVANJE KLORA!!!". Samo što joj nije izletilo "daaaaaa, you stupid little blondy girl". Dobro, ovo stupid je redundantno:) ŠALIM SE naravno, nemam ja ništa protiv plavuša... Ništa efikasno:))))
I nakon toga odosmo svi doma i pokopasmo se pod tone kompleksnih spojeva, jebenih koncentracija i neizbježnih divljih redoksa... A; PA DA, kad smo već kod kompleksnih spojeva, danas na kemiji sam opet bio kleptoman!
Znate kad sam vam pričo kako sam pokro tonu eppendorfica (male plastične epruvete s čepom, za centrifugu) na praktikumu iz biologije? E pa danas sam ih iskoristio. Naime, kako nas je na praktikumu bilo samo šest-sedam (jer su sve asistentice svoje piliće već othranile, samo se naša danas ponašala kao da je na LSD-u), iskoristio sam priliku i opustošio vagaonicu! Dobro, nisam opustošio ali sam pokupio po gram-dva-tri svakog lijepo obojanog kompleksnog spoja + sumpor. A epice su završeno poslužile. Tako sam si uzeo bakrov dva sulfat pentahidrat, kalijev bikromat, željezov dva sulfat heptahidrat, niklov dva klorid heksahidrat, aluminijev sulfat duodevigintihidrat (mislim da je to to) te sumpor. Što nemaju baš prava imena??? Krasote moje. Mislim da ću svog sina nazvat aluminijevsulfatduodevigintihidrat, barem ga nitko neće prozivat u školi!
Eto, toliko za danas, abrupt end of the today`s report. Čitamo se opet, vidim ja da ne mogu bez b(l)oga svoga.
Post je objavljen 30.01.2007. u 19:26 sati.