HA! Prošlo i to sranje od kolokvija iz zoologije. Ne znam niti me zanimaju rezultati, imam neki osjećaj da će bit stravično. Ali ipak, sutra u dva će se znat... ko je okinuo... Naravno, Žutoperak uvijek kuka kako ništa nije znala, a rasturi ko luda svaki test. Miško kad kaže da će past onda i padne. A sad je reko da će past. Ja kad kažem da ću past može se dogodit i da padnem i da prođem... Vidite kako je ta zoologija komplicirana? Ne bi čovjek reko...
Ma neću o tome više diplite, idem si na nerve. Što li sam ono hotio rijet? Da, otkrio sam da se moj blog u zadnje vrijeme sveo na spominjanje Miškovog imena u svakom retku (barem jedan i trikvarta put). Dobro mi čovjek kaže da se ponašam ko malo pašče, trčkaram i slinim za njim. A jebiga, kad nemam života, onda treba prihvatit prvo što se zajebe pa naleti na tebe. Vidim ja da je to vama zabavno ali glejte si, ne mogu ja toliko tog čovjeka spominjat jer on ovo ne čita (čak sam se i osobno uvjerio da ne može na internet, rano jutros :)) i mogo bi se naljutit kad JEDNOM pročita. Ali poznajući njega, neće se naljutit, jedino ću najebat kad opet odem prespavat kod njega. I zato neće više bit necenzuriranih verzija noćnih druženja i sl., prvo idu konzultacije i otkup autorskih prava.
Ali budući da je ovo zadnji put, smijem reć da je tog čovjeka nemoguće probudit! Navili smo sat u šes i po ne bi li učili zoologiju. Zvonio je tad, zvonio je u sedam, zvonio je u sedam i po, zvonio je u osam. Kad je zazvonio u osam i po, ja sam se uspio probudit. Ako vas zanima što smo radili kod njega doma, razočarat ćete se. Prvo je išlo njegovo mučenje električne gitare i snimanje krikova i bolnih vriskova koje je ona proizvodila:) (moram stavit smajlića jer ako on ikad naiđe i shvati ovo krivo, najebatus sum:P ). To za njegov bend.
Nakon odgledanog filma ("Kletva", cirka ponoća), vratili smo se kod njega doma nas dvoje i kao htjeli uči zoologiju. Prvo nas je omeo njegov neposlušni internet. Luciferski nastrojen modem se nije pokorio nasrtajima moje izmučene glave tako da će jadničak još koji mjesec bit bez prozora u svijet. Nakon toga se Miško sjetio da bi mogli nešto pojest. Dok je on prigo patate ja sam se i dalje hrvo s modemom. Ništa. Nakon što je dragi spravio večeru (a kuha božanstveno, može se odma udat!), pustili smo Dido da nas deprimira i gledali smo "Zaboravljeni slučaj". Zaboravljeni slučaj se odvijao i na stolu gdje je blaženo snatrila zoologija.
Nas dvojica smo bili apsolutno umorni (iscrpili se, ovaj, nekim poslovima, jelte, što vas briga:), toliko da dvadeset minuta nismo primjetili da gledamo jingl za kraj programa na RTL-u. Znate one valiće i slovca koja se pretapaju. Vjerujem da vi koji gasite RTL tek nakon pornjave subotom znate na koje valiće mislim. Ustvari, bolje da kažem pretjerano umorni za zoologiju, jer nam se dalo gledat zadnjih sat vremena "Povratka kralja". Meni je bilo smiješno gledat kako Miško slini za Arowen, nju voli više od mene! Gad mali... Dobro, meni je u cijelom filmu najdraži Gollum ali ne u ONAKVOM smislu u kakvom je njemu njegova vila:) Toliko nastran ipak nisam... Tek u tri i po smo se sjetili poć leć. I onda nije ni čudo što se nismo mogli dić!
I tako sam ja od osam i po pa do, neđe, devet i po pokušavo izvuć moju ljepotu iz kreveta. Mučio sam ga užasnom metodom, brutalnom, sadističkom... Naime, stavio sam mp3 u uši i pjevo! Jadničak je čitav sat vremena odoljevo mome distonavanju i revanju. Tek kada mi je puko film, bacio sam mu se na krevet i milozvučnim glasom, uz maženje, pjevo "Najdraže moje" od Novih fosila! TO ga je veoma brzo probudilo, zamisli. Nezasitno moje! :)
Nakon brze tuširke (nismo se zajedno prali, žao mi je što vas moram opet razočarat), krenuli smo u grad naći se sa Žutoperkom. Dogovor je bio u deset ispred NSB-a. A mi u Zaprešiću tek deset do jedanes sjeli u bus. I došli na randevu u PODNE. Žutoperak popizdila, odjebala nas, ispičkarala, nije se htjela javit na mobitel, slala nas u pm... Ali prodala se za dvije vreće Haribo bombona... Sad joj znamo cijenu.
Nakon što nismo ništa naučili, sjeli smo pisat jebeni kolokvij. I napisali ga. I otišli. Žutoperak si kupila neku kremu za neidentificiranu izraslinu koja joj osvaja leđa, a Miškec si kupio mp3 plejer. Ja si pokušo naći cvike sunčane tako da mi jebeni vjetar prestane ubacivat kilotone prašine, pijeska, muha, trnja i djelića tramvaja u leće ali ne nađoh ništa što izgleda nejezivo u kombinaciji s mojom pojavom. A ovim gadovima što god stave na sebe savršeno stoji! Bastards. Sad mi preostaje da si kupim Bvlgari za 1675.38 kn. Da, čini se prihvatljivim, zar ne?
I eto, sad sam doma, dosadno mi je, umirem od bolova u leđima jer sam se ukliještio između zida, kreveta, kušina, cijevi od radijatora i laptopa. Boli, vruće mi je i prispalo mi se. Idem spat jer ću se inače sutra probost šupljom iglom od umora! I odsada nema Miškeca tako često ovdje (do slijedećeg puta:). Bye...
Post je objavljen 11.01.2007. u 22:03 sati.