Imam metlu!!!! I to ne bilo kakvu nego upravo onu Viledinu Duactive od ciglih 59,99 kn!!!! I konačno sam pomeo sobu i sada se da živit u njoj. Da me ne shvatite krivo (jer ova prethodna rečenica implicira da sam do sad živio u svinjcu), do sada sam za svaku jebenu mrvu moro izvlačit moča i zalijevat pod ko prava mala Pepeljuga. Ali zato sada, mile moje grinje, nema vam spasa! Objavljujem rat!!
Da se malo vratim svojim blogovskim korijenima (što će reć kukanje o nefaksovnim stvarima), moram rezimirat svoje kućanske uspjehe koje sam teškim radom postigao otkad živim relativno (čitaj: usamljeniji od Ivana, Petra, Pavla, kako-li-se-zove Pustinjaka) sam.
Prva stvar koja me šokirala kada sam se uselio je bila spoznaja da je mašina za robu preko ljeta nestala pod sumnjivim okolnostima. Ja bio presretan, oduvijek sam želio provodit sate u banji, u nekom lijevom polunaklonu, i crnčit nad gomilom robe koja moli za milost. (feministkinje, ne morate me odma kamenovat grudnjacima, pričekajte do kraja barem:) Ignoriranje situacije nije baš pretjerano pomoglo, kao i moje svesrdno nagovaranje robe da se konačno pođe sama oprat, ionako se izležava na ormaru. Kada je došao kritični trenutak da nisam za sutra imao ništa iole nosivo, zasukala Pepeljuga rukave i bacila se na posao! Prvi put mi je trebalo dva sata, slijedeći jedan sat. Sada mi za gomilu robe treba u vrh glave trikvarta sata. I s ponosom mogu reći: clothes handwashing... MASTERED!
Suđe. Doma sam, u 19 godina, opro suđe čitavih pet i po puta. Razlog? Mama bi me uvijek prestigla u utrci do sudopera. A meni tako teško padalo. I još je jedan problem bio, a to je enormna količina vode koju bi potrošio za jedan jedini pjat. My tata used to say da ću iscrpit čitav Jadran ako tako nastavim. Iz milosti prema flori i fauni našeg mora, odustah od daljnjeg pranja. Otkad sam u Zagrebu... E, pa, jedem izrazito malo, a to malo što pojedem većinom je negdje vani. Tako da doma skoro i ne jedem. I onda ima manje suđa. Ali kad jedem doma, onda zaserem apsolutno svaki komad posuđa koji posjedujem! I to me nervira jer onda moram prat. Ali već sam se uhodo. I sada mi treba vrlo malo vremena i IZRAZITO malo vode za oprat svo moje suđe. I ne pada mi teško. Stoga: dish handwashing... MASTERED!
Utija. Onaj koji ju je izmislio je zagorčao život milijardama ljudi. Zašto jednostavno ne bi svi mogli okolo hodat zgužvani, i čudno gledat one koji su utijani, i sad znam kakve replike mogu očekivat pa odma govorim da se zajebavam, naravno:) I ja (čak) volim bit nezgužvan, lijepo izgleda, jebiga. Ali mene utije ne slušaju. Barem ne ove od 100 kuna. Ona mamina od 700 sluša svaku tvoju misao, skoro pa sama ide. JA svoju moram kumit i molit da se pomakne. Zahrđala je čim sam stavio prvu kap deH2O. Tako da lagano izbjegavam utijavanje, ali moram naglasiti da se moje umijeće utijavanja popravlja svakim silovanjem dotične stvarce. Pa zato: ironing... SATISFACTORY!
Ribanje poda. Čovjek ne bi vjerovo koliko to može bit komplicirano za nas muške! Vi žene imate aktiviran neki genski lokus koji vam daje spretnost u tim stvarima. Nama treba NEIZRECIVO puno vremena da uskladimo pokrete i pri tom ne poobaramo sve vaze s drškom moča, niti poskidamo sve umjetnine koje bezbrižno visulje sa zidova. Prvi put kada sam TO radio, stavio sam previše vode i previše jebenog Pronta. Kada sam pokušao ocijedit moča, Arhimed i njegov zakon su izronili zajedno sa svom istisnutom vodom iz kante, i otekli preko poda ravno ispod kreveta. I bilo je ljepljivo za popizdit. I vlažilo je čitavih mjesec dana. Ali vježbom do savršenstva! Svaki slijedeći put smanjivala se količina vode koja je panično bježala kroz sobu, nije više bilo sticky feelinga pod nogama. Pronašao sam savršen omjer vode i Prontića tako da sad sve blista. Jedino je parket stariji od Marije Terezije pa sav vrišti i stenje kada ga se moči ali neka trpi, all for beauty. Shodno tome: mopping... MASTERED!
Eto, neću vas zamarat više mojim problemima, a i moram se ić spremat za TRI JEBENA SATA kemije sada. To potrebuje neizmjerljiv mentalni napor, vjerujte, pogotovo ako vam lekcije čita stari, prašine nagutani, usisivač od profesorice. Eeee, taj glas.... Isuse, katastrofa.
Tko je ono rekao od vas da kemiju studira? Sinoć smo gledali film u kinu, "Dead or alive". Postoji novi izraz za laboratorij. Samo da znaš, više nije labos nego LABIĆ! Ja sam se zgrozio kad sam vidio titl, da mi je znati koji je fag(ić) to prevodio, gospe moja. Da labić... :)
I da, Fraulein Helga, sretan ti prvi blogovski rođendan!!! S malim zakašnjenjem, of course, it wouldn`t be me otherwise:)
|