Da, stvarno, gdje mi je bila pamet! Pa kako sam mogo dopustit da ne napišem post čitav dan??? Cccccc...
Anyhow, danas je dan moj bio ispunjen poslom. Nadasve ispunjen. Probudivši se jutros oko deset i po, prvenstveno zahvaljujući jebenoj djeci koja su se igrala pod prozorom u lijepo nedjeljno jutro umjesto da se idu drogirat u neki park, izvukao sam svoju oversized ass iz kreveta i polomio se preko boce vode koju sam sinoć ostavio na podu. Ležeći dolje, glavom na istok a nogama na sjever, primjetio sam izgubljenu čarapu koju sam već odavno sahranio, misleći da je nestala u bespućima Paučinastog carstva koje se proteže na deset kontinenata iza mog ormara. Nakon što sam primjetio u kakvom je derutnom stanju, odlučih je ostavit da tamo i stoji, tko zna kakva se repata bića u njoj kriju.
Nakon spektakularnog kraha, izvadio sam se iz pidžame i počeo učit mokraćno-spolni sustav. Ne svoj nego Erbenov. I to je trajalo, i trajalo... ko Duracell, sedam puta duže nego što bi čovjek očekivo. I još nije svršilo, tek sam na vagini. I nje ima poprilično ali u ovo doba više nisam raspoložen za nikakav varijetet seksa, osim ako netko ne volontira:) U svakom slučaju, vadih bilješke čitav dan tako da nisam ništa jeo, ako se ne uzme u obzir jutrošnji sendvič i šaka kikirikija negdje oko pet popodne. Ali zato sam si jučer spravio bogovsku večeru!
Naime, kupio si ja tavu. I pileća prsa. I pastu. I isprigo ta vražja pileća prsa, s dodatkom marinade od limuna i crvene paprike. I napravio pastu al dente s maslinama i origanom. Bila je al dente jer se kuhala ekstremno kratko, ali nema veze, poanta je ta da je bilo UKUSNO i da sad znam napravit jedno "komplicirano" jelo. Primjetite da je riječ komplicirano u "navodnicima", prije nego me sve ove kućanice kamenuju kuhačama.
Tako, ovaj vikend mi, kao sušta suprotnost prošlom postu, nije bio toliko dosadan. Jučer smo Miškec, Žutoperka i ja pokušavali učit stehiometriju. Ali nas troje ne možemo obitavat na jednom mjestu bez da ne pomaknemo zajebanciju beyond limits. Tako je bilo i jučer. Slikavali smo se, pravili odvratne face, neki su pokušavali u rolama skočit s one sjenice na Zrinjevcu pa su spektakularno svršili na guzici... Onda smo si kupili balon s helijem (na NEČIJE nagovaranje:) i opet se zajebavali s time. Navukli smo se na helij.
OVE OSTALE STVARI SE NE DAJU PIZDA IM STRININA!!!!!!!! STAVIT ĆU IH DRUGI PUT, A DOBRE SU... tebi bi se svidjele, Iffy, ima ih par eksplicitnih....
Sve u svemu, čitava subota mi je pošla na njih tako da mi ovaj put nije bilo bed što sam sam doma navečer. A budući da je nedjelja prošla izrazito radno i nisam primjetio da se ne zabavljam, nema problema. Sutra je već ponedjeljak, zadnji praktikum iz biologije, treba opet ukrast dovoljno Eppendorfica i nastavaka za mikropipete...
I eto, upravo sam skinuo Žutoperku pa se mogu malo razonodit. S mobitela, je li... :) Pliz don`t kill me :(
Pišem ovaj post, pauk mi hoda preko ekrana (NIJE Frano, on je nesto, ovo je neki čupavi seronja koji će svršit ko i onaj prošli čupavi seronja ako se ne makne isti sekund otole...), razmišljam o ostatku one sirove piletine koju treba isprigat, gledam kutu koju treba utijat, slušam crijeva kako vrište te osjećam nadolazeću bol zuba koji počinje bolit. Savršeno.
Usput budi rečeno, Žutoperka me je odlučila natjerat da počnem vježbat (HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA itd.) jer ONA želi smršavit, iako ja ne vidim razloga za tim, pa onda moram i ja vježbat. A sve zato jer ju je Miško iskompleksiro. I jer mu zavidi na njegovim žilama pa hoće i ona takve ruke. Priznajem da jesu abnormally sexy ali neću rezat SVOJE žile za NJEGOVIM. Ali plan je slijedeći: ona nakupi dvije na svakoj ruci, ja dvije, to pomnožimo s 4 i onda konkuriramo Mišku. Can`t wait to see that, indeed... Pogotovo zato što je moj zadnji pokušaj sklekova (prije nekih sat vremena) prošao, u svakom pogledu, kataklizmički. Ako se ona dva pridizanja na rukama, dok se valjam u agonizing painu po podu i dok me kukovi rasturaju preko granica izdržljivosti, može nazvat sklekom, onda definitvno mršavim i vježbam. A trbušnjake neću ni spominjat. Iako sam nekad, dok sam bio mlad i jadan, uspio skucat čitavih trideset u nekom nedefiniranom vremenskom roku, kada su ostali zanosno oblikovani dečkići ispucali njih pedeset. Ali ja, za razliku od NEKIH, ne padam na takva i slična provociranja, niti me kompleksiraju izjave onog malog miškavog gnoma koji zajebava sve živo i neživo! E!
Ali jebiga, i sam sam shvatio da se moram potrudit i dovest svoju amorfnu masu u kakav takav red. Jest da nisam Harry Potter ali vrijedi pokušat. Ali vjerojatno ću se pri prvom pokušaju opizdit glavom u radijator i dobit ću ožiljak pa i postanem onda Harry. Jedino će moj ožiljak bit u obliku slova L kao LUUUUUUUUUZER. Like I care...
Post je objavljen 21.01.2007. u 21:14 sati.