ISKONSKI PAG

ponedjeljak, 07.01.2019.

POCELO JE, POCELO !




Zove me žena. Svaki put kada me zove se pokaramo preko telefona. Kako neću? Uvik samo naredbe, jesi ucini ovo, jesi plati racuni. Sve jedno san je reka da ćemo ja i Mateo poć na Cipicu. Samo hodi pa neka se Mateo razboli. I baš dok mislin da napišen dvi rige, evo ga zove.
- Ca je Dondolašu, pune su te novine, nisi moga odolit da ne pojdeš dignut zvon.
- Je, baš će mene u novine stavit, kakve ja iman veze sa Dondolašima osim ca je Mateo zaluđen sa njima. Docekali su ga koda je već zvončar.


- Ala ne pravi se mujen, koda ne znan da si se vidi u novine.
- Da Ti buden iskren još nisan Novi List danaska vidi.
- Pogedaj Novi List pa mi se javi.
Gren pogedat Novi List da vidin ca to govori i bome u pravu je. Istina je da me se vidi kako slikivan i da bi me retko ki pozna da san to ja, ali se vidi. Gren ga odmah zvat.
- Kako si me onako mašakranoga moga poznat.

- Baš me je interesiralo kako je pasalo na Čavle sa podizanjem zvona i kada san se malo boje zageda vidim i tebe di slikivaš. Ni moglo pasat bez njega i ovo godišće, govorin san sebi.

- Ne triba njima raspisat natječaj ki će organizirat maškare. Dondolaši su na Čavle oni koji imaju svu vlast u ruke, a u Pag je "Markova kumpanija" samo mertvo slovo na komad karte. Od kada se u Pag raspisuje natječaj za organiziranje karnevala, ništa više od onoga karnevala po kome je Pag bi maškarana metropola, kumpanjo moj. U Pag su od karnevala ucinli karneval. Vidiš nisan zna da je za paški karneval važno koj stranki pripadaš, jer ako nisi u našu stranku onda si ili kontra ili za karneval.

- Bogami to dobro govoriš, jer kada se sitin karnevala u mojoj mladosti bilo je najvažnije samo dobro se divertimentit. Glavno je bilo dobro se natancat, divojku nać, pa i zipit se ali sve sa miron. Sićan se tanci i u Domu, i u Smokvu, kod vatrogasci di je danas FINA i na kraju u Belvi. Ki su to bili lipi karnevali, puni smiha.

- Neka i ovo godišće stave onaj šator nad crid pijace pa će za ko godišće govorit da je i to tradicija. Znaš ca je Stipe napisa još 1977. godine. "Di si dični Pažanine, pa da vidiš svoje sime, kako ti se gradom "diči", i na što sve ovo liči. I pitaju se naši ljudi, što se ovo s nama zbiva. Na pijacu svi smo naši, a pod maskon gost se skriva."

- Prorok, ja ti govorin koliko je toga unaprid reka, a svi su ga deržali za kampjuna. Koliko fali takav jedan covik. Samo jedan takav covik, moj Bebiću.

- Nadajmo se da će paški karneval zaderžat baren malo one svoje tradicije radi čega je svit dolazi u Pag, i svi oni Pažani ki su živili u Riku, Zadar, Zagreb, i svi njihovi prijatelji ki su dolazili sa njima zabavit se. Vrime je od karnevala, ne od plakanja. Ovde je već sve parićano za ludovanje, jesi vidi danas tri stranice u Novon Listu posvećene su karnevalu. Neka svit uživa. To je i riceta za natalitet.

- Bravo Bebiću parićat ćemo se, pa ćemo jednu subotu zadimit u Pag, ca govoriš.
- Ni Ti ni ta za hitit. Živio karneval!
- Živio! ala, prekini.
- Neću, prekini Ti, Ti si pervi zva.
- Ajmo na jeda, dva, tri.
- Boooooog.

fotografije izvor: internet i Branimir Maričević

07.01.2019. u 22:23 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 02.01.2019.

FOTOGRAFIJA U HRVATSKOJ – PAVAO CAJZEK





Da je fotografija iznimno važan medij govori nam dokumentarna emisija "Fotografija u Hrvatskoj" koju sam pratio većim dijelom prošle godinu na HRT 3, i koja u svakom nastavku predstavlja jednog hrvatskog fotografskog umjetnika.
Tako je neposredno pred Božićne blagdane predstavljen Pavao Cajzek, novinar i fotoreporter Večernjeg lisat ali i drugih dnevnih i tjednih listova.
Za svoje fotografije primio je mnoga priznanja, među kojima i Nagradu Društva novinara Hrvatske.
Prikazujući fotografska ostvarenja Pavla Cajzeka prikazana je i fotografija Paškinja u narodnoj nošnji. Predpostavljam da je fotografija urađena u Zagrebu prilikom Međunarodne smotre folklora na kojem je KUD "Družina" često znala nastupati.
Fotografija je presnimana sa televizijskog ekrana i vjerujem da će se i fotografirane Paškinje iznenaditi ovim uradkom.
Prateći ovaj dokumentarac, vidio sam da su mnogi eminentni hrvatski fotografski umjetnici osim paške narodne nošnje dolazili u grad Pag i bilježili paške vedute kao podlogu svojih uradaka.
Grad Pag i njegove posebnosti uvijek su bili i biti će meta raznih fotografskih umjetnika.





02.01.2019. u 15:06 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 30.12.2018.



30.12.2018. u 23:14 • 0 KomentaraPrint#

petak, 28.12.2018.

101. PAŽANIN - 26. Željko Bujas – (Pag; 16. veljače 1928. – Zagreb; 16. ožujka 1999.)






Čovjek ne bira grad u kojem će ugledati svjetlo dana, ali je mjesto njegova rođenja ono što ga prati cijeli život.
Željko Bujas, jedan je od značajnijih hrvatskih lingvista, anglista, amerikanista i leksikografa rođen u gradu Pagu, dok je cijelo svoje djetinjstvo proveo na susjednom otoku Rabu. To nije priječilo Bujasa da u svojim istupima uvijek naglasi kako je rođen u gradu Pagu na istoimenom otoku.
U Rabu je završio pučku školu, dok je gimnaziju polazio u Sisku i Zagrebu. Godine 1946. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu engleski jezik i književnost i diplomirao 1952. Dodatno se školovao u SAD-u na University of Texas u Austinu. Primjena računala u lingvistici bila je njegova uža specjalnost. Problemi linearnog paralelizma u strojnom prevođenju stručnih tekstova s engleskog na hrvatski bio je osnov njegove doktorske disertacije, koju je obranio 1965. godine. Godine 1971. postaje docent, 1976. izvanredni profesor, a za redovitog profesora na Filozofskom fakulteu je izabran 1977. godine. Godine 1988. izabran je za izvanrednog člana JAZU, da bi 1991. godine postao redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U drugoj godini Domovinskog rata akademik Bujas bio je prvim urednikom "Vijesti" kojima je HAZU širila istinu o svemu što se događa u mladoj samostalnoj hrvatskoj državi, i na engleski prevodio sve bitne tekstove vezane za sve te događaje koji su promijenili povijest Hrvatske.
Od 1993. do 1995. bio je na dužnosti veleposlanika Republike Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bio je prvi hrvatski veleposlanik u Velikoj Britaniji (1993-95), a nakon povratka s te dužnosti otišao je u zasluženu mirovinu.
Zastupnik je u Hrvatskom državnom saboru (od 1995.) kao zastupnik HDZ-a, u trećem sazivu Zastupničkog doma.
Željko Bujas dopunio je Drvodelićev englesko-hrvatski rječnik. Bujasov vlastiti projekt hrvatsko-engleskog enciklopedijskog rječnika ostao je nedovršen. Posmrtno (1999.) su mu objavljeni Veliki englesko-hrvatski rječnik i Veliki hrvatsko-engleski rječnik i te iste godine posmrtno je dobio Državnu nagradu za životno djelo.

Uz rodno mjesto nas najčešće vežu lijepe uspomene kojih se sjećamo uz dozu nostalgije. Željko Bujas za svoj rodni grad to nebi mogao kazati. Iako rodni grad simbolizira roditelje, Željkovi roditelji su ga odmah odveli na susjedni otok Rab kojeg je doživljavao kao svoj zavičaj. Međutim svoj rodni list uvijek je morao podignuti u svom rodnom gradu i to je ono što nije mogao preskočiti.
Željko Bujas je bio ponosan na svoj rodni grad i to je uvijek isticao. Naglašavao je da je to grad o kojem se ne brine samo on nego i UNESCO misleći na pašku čipku.

28.12.2018. u 23:45 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 23.12.2018.



23.12.2018. u 10:59 • 0 KomentaraPrint#

petak, 14.12.2018.

101. PAŽANIN - 25.FRANE BUDAK – (Pag; 1865. – 1944.)





Ako Franu Budaku gledamo kroz prizmu svjetla, kojeg je u Pag htio dovesti prije ostalih gradova u Dalmaciji, onda možemo ustvrditi da je Budak bio svjetlo za ono zašto grad Pag možemo nazvati, gradom čipke.
Kako predstaviti čovjeka za kojeg se može ustvrditi da je bio paški vizionar. Kako častiti i na koji način se odužiti tom velikom paškom vizionaru?!



Kao i svi Pažani osnovno obrazovanje Frane Budak stekao je u svom rodnom gradu. Želja za naukovanjem odvela ga je u Prag, gdje je završio gimnaziju i diplomirao ekonomiju. Prag je bio izazov za svakog mladog čovjeka željnog znanja. Nakon završetka školovanja 1988. godine, vratio se u Pag spremajući se za ulazak u politiku. Uključio se u rad Hrvatske stranke prava. Ponuđena mu je kandidatura za načelnika, koju je odbio iz obiteljskih razloga. Ušao je u bračnu zajednicu, dobio dvoje djece, sina i kćer i tek tada je bio svijestan da se može prepustiti političkom životu grada.
Stranka ga je 1906. godine kandidirala za načelnika i na izborima je pobijedio. Još jednom je pobijedio 1922. godine.

Po povratku iz P(r)aga u Pag iz jednog od najljepših arhitektonskih gradova u Europi u svoj rodni grad, koji je također u arhitektonskom smislu imao dimenziju više u odnosu na sve ostale otočke, pa i hrvatske gradove.


U ograničenoj otočkoj komunikativnosti sa ostatkom svijeta, u specifičnoj sredini u kojoj vladaju neki drugi zakoni, Frane Budak i nije mogao živjeti drugačije nego osamljen u svom raskošju svoje kuće, koja nije bila mala, koja je imala svoje salone i biblioteku u kojima je mogao živjeti i provoditi ostatak života marljivo stvarajući djela koje će tek nakon njegova života ugledati svjetlo dana i koje će gradu Pagu na kulturnoj karti Hrvatske, pa sada i svijeta dati dimenziju više. Da li je Budak bio toga svijestan?


Prag je otvorio horizonte Budaku i sve stečeno u Pragu htio je prenijeti u svoj Pag, koji mu je pružao mogućnosti da ostvari svoje naume.
Budak je razumio da je turizam ona grana gospodarstva u koju bi trebalo najprije ulagati. Prvi Češki turisti dolaze u Pag 1929. godine, tada je otvoren i prvi hotel u Pagu, "Grand hotel" koji je ponuđen u prvom turističkom prospektu štampanom na češkom jeziku.
To je navodilo Budaka kako elektrifikacija Paga mora biti jedan od njegovih primarnih zadataka. Po povratku iz Praga neki gradovi u Hrvatskoj su već bili elektrificirani. Rijeka već 1881. godine ima javnu rasvjetu, tu su još Vodnjan i Pula, 1894. godine Zadar ima struju, 1895. Šibenik, i tako redom.

Znao je da bi se realizacijom tog projekta turizam još brže razvijao i siguran da bez električne energije nema ni dobrog turizma. Ideja o izgradnji lječilišnog centra u Lokunji i korištenje blata u zdravstvene svrhe, bilo je nemoguće bez struje. Trebalo je izgraditi električnu centralu koja bi grad Pag opskrbljivala električnom energijom.

Kao i uvijek Pažani su sami sebi uvijek najveći problem. Činjenica je da autoritet paškog načelnika Frane Budaka nije pao na plodno tlo, jer su paški trgovci sa svijećama i petrolejkama odradili svoj dio posla uvjerivši narod kao to neće biti dobro i ideja o lječilištu je otišla u nepovrat. Jednako tako Pag nije dobio električnu energiju.
Pag je tek 1946. dobio električnu centralu koja je izgrađena za potrebe solane ali nije bila takve jačine da se mogla koristiti u domaćinstvima niti za osvjetljenje grada. Dalekovod na Pagu je došao tek početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Koliki je vizionar bio Frane Budak Pažani su mogli osjetiti kada je struja konačno bila dostupna svima u gradu Pagu.


Što je preostalo Frani Budaku da ostane trajno zabilježen u paškoj povijesti?

Austrijska spisateljica i kolekcionarka Natalie Bruck-Auffenberg 22. svibnja 1905. u Austrijskom muzeju za umjetnost i obrt u Beču, otvorila je izložbu dalmatinskih čipki i vezova. Na toj izložbi bili su izloženi i primjerci paške čipke. Ona je 1910. u Beču objavila i knjigu:"Dalamatien und seine Volkskunst" u prijevodu "Dalmacija i njena narodna umjetnost".

Paški načelnik Frane Budak prvi puta u gradu Pagu ugošćuje gospođu Natalie Bruck-Auffenberg u studenom 1905. godine. Njena namjera je bila upoznati se s paškom čipkom, i čipkaricama koje izrađuju čipku, međutim na njeno opće čuđenje nije pronašla ništa. Načelnik Budak nije mogao ništa drugo uraditi nego gospođu Natalie ispratiti na parobrod. U tom njenom odlasku dogodila se jedna slučajnost koja je promijenila pašku povijest. Na samom odlasku gospođi Natalie je prišla jedna Paškinja koja ju je upitala ako bi htjela kupiti čipku.

U svojoj knjizi "Dalmacija i njena narodna umjetnost" gospođa Natalie piše:
"Dok sam se vraćala parobrodu upita me sasvim tajanstveno siromašna žena ne bi li signora htjela možda kupiti čipaka. Poslije kakova četvrt sata gledala je spisateljica pred svojim očima nagomilano čipkrasko blago od tridesetak cura i žena i tu se s njom od čuda snebivao i načelnik Franjo Budak."

To je bio čin koji je Franu Budaku usmjerio u druge vode, ne samo paških čipkarica, nego i njega osobno.
Ta posjeta i povezanost Paga i Austro-Ugarske monarhije koja je u Kraljevini Dalmaciji poticala otvaranje škola za ručne radove dovelo je do toga da je u Pagu 1906. godine otvorena Čipkarska škola.
Frane Budak je znao da će svoje životno djelo u Pagu zaokružiti paškom čipkom.
U raskoši svojega doma i nije mogao drugo nego se posvetiti izradi nacrta za čipke. Koliko je tih nacrta izradio teško je znati. Neka djela koja su sačuvana su i numerirana. Na osnovu nacrta koji su sačuvani vidjeti je da mašte Budaku nije nedostajalo.
Malo je poznato da je Frani Budaku u izradi nacrta pomagala Branka Frangeš Hegedušić, hrvatska akademska slikarica, koja je u Budakovo vrijeme u Pagu radila kao službenica. Branka je kći poznatog hrvatskog kipara Roberta Frangeša Mihanovića i njegove supruge Ženke Kopač Frangeš koja je osnovala "Udrugu za očuvanje seljačke umjetnosti i obrta".

Sudbina je htjela da sam kraj II. svjetskog rata, već zaboravljen, živi u najvećoj bijedi svojeg raskošnog doma. Njegova nećakinja Tina Palčić i sama ratna udovica ostavši sa dvoje djece, vodila je još i brigu o svojem barbi Frani Budaku. Veći dio Budakovih nacrta paške čipke ostalo je kod gospođe Tine Palčić.
Tina Palčić bojeći se da ovi nacrti ne propadnu i kako ih ne bi zadesila sudbina vlasnika, zbirku od dvije stotine nacrta poklonila je paškom književniku prof. Anti Zemljaru.
Zahvaljujući gospođi Vjeri Zemljar, udovici prof. Ante Zemljara, 2010. godine šest originalnih nacrta paške čipke Frane Budaka poklonjeni su gradu Pagu.

Time je jedan dio ostavštine Frane Budaka ponovno u prostorijama zgrade Općine koju je nekada i sam vodio.
Nacrti su bili izloženi na Prvom međunarodnom festivalu čipke.

Društvo paških čipkarica osnovano je 1997. godine i nosi ime po čovjeku koji je svojim djelom zaslužio da se navedeno društvo zove njegovim imenom.

Paške čipkarice organiziraju 1.međunarodni festival čipke u Pagu, 19.06.2010. godine koji svake godine privlači sve više učesnika i gostiju festivala. Time je objedinjena vizija njihovog utemeljita da turizam i čipka budu jedno tijelo.


Gradsko poglavarstvo podiglo je bistu Frani Budaku kao spomen kojeg je zaslužio zbog izuzetne brige o čipkarstvu i svega onoga što je učinio za grad Pag. Međutim, niti u tome nije imao mira obzirom da je dva puta ta spomen bista premještana i sada konačno našla svoje trajno mjesto ispred obiteljske kuće koja je bila vlasništvo Frane Budaka.



Načelnik paške općine, osnivač i upravitelj Čipkarske škole, zaboravljen od svih, umro je 1944. godine u svojoj kući u gradu za kojeg je živio i kojem je sve dao, a koji mu se do tada nije ničim odužio.
Na osnovu svjedočenja onih koji su vidjeli Franu Budaka na odru, govore da je pokopan u svečanoj časničkoj odori sa sabljom. Pokopan je na gradskom groblju, da se ne zna za njegov grob. Koji su razlozi bili da se posljednje počivalište Frane Budaka nije sačuvalo znali su odgovorni u Pagu nakon II svjetskog rata.
Njegovu kuću uz more na Goliji, jednu od najljepše uređenih kuća u Pagu nacionalizirali su i pretvorili u ugostiteljski objekt. Uvjereni kako je Budakova trajna želja bila da se u Pag turizam razvije kao grana gospodarstva koja će svima biti od koristi.


Djeca Frane Budaka nisu mogla u tome participirati a obzirom da nisu imali nasljednike ostavština Frane Budaka ostala je gradu Pagu.

Ljudi su najveće bogastvo jednog grada. Koliko smo puta čuli te riječi a da ih nismo dovoljno shvatili niti dovoljno ozbiljno prihvatili. Frane Budak je bio onaj čovjek koji je živio za grad Pag, a svojim vizionarskim radom i idejama koje je djelomično ostvario dao nemjerljiv doprinos u identitetu grada Paga, posebno na polju čipkarstva.

14.12.2018. u 22:51 • 0 KomentaraPrint#

petak, 07.12.2018.

TANKOGA NOSA





Igrali smo se dugo vrimena da vidimo ki će prije popustit. Ni moga zdurat da ne zove.
- Nisan ja zna da si ti tako tankoga nosa. I ti se nebi javi, raje bi umra, za dvi besede ca san ti reka. Ca se nabodeš na svaku?
- Ne naboden se ja na svaku, ali neću nanka da me mujenoga ciniš. Koda ja Tebi namećen smoja mišljenja. Valjda Ti imaš svoju glavu sa kojon misliš. Isto tako ja imam svoju.


- Toliko se toga u Pag dogaja, a ti ništa ne pišeš.
- Ca ću ja pisat koda me ki plaća pa ću pisat. Neka pišeju oni ki primaju plaću. Ca god da napišen ne vridi, pa se sve više mislin da ja lipo ovo sve ugasin, pa se Ti uvati pisat. I ovako ne znaš sam sa sobom di ćeš. Da je meni znat kako Ti izgubiš dan?
- Ca ja malo posla iman.
- Kako ne, moraš poć u treći maj zavarivat brodi, pa se toliko strudiš da kada popodne dojdeš doma ni ne ubedvaš, nego odma ležeš na kauč od truda.

- Samo ti zajebavaj, to ti je jedino ca znaš, baš se meni leži na kauč.
- Ne da ti žena jer da ti noge smerdiju kada ležiš blizu nje.
- Ca govoriš za ovaj muzej ca su ga otvorili u koludrice?
- Mi koludrice moramo cuvat kako i kap vode na dlanu. Koliko su one olakšale posal paškim turističkim djelatnicima. Imaju ponudu za turiste drugo lito a da nisu perston maknuli. Možda i jesu, ali to je sve ništa. Da je tamo ostala općina unutra bi ih bilo sto ki bi tamo (ne)radili i nikada ih nebi moga nać u kacelarijama. Ovako ono je jedno veliko bagastvo, ne samo za Pag.

- To imaš pravo. Kako to da nisi ša doli?
- Misli san ja poć doli, ja san još ovo lito dobi program te proslave i planira, ali se Mateo razboli i frigaj se.
- I taj mali ti je stalno bolestan.
- Jebi ga, cin pojde u vrtić odma pocmeju problemi. Ja san in i prošle godine reka neka mu odma izvadiju mandule ali da se to danas tako ne cini. Glavno da je popi na litre antibiotika. Pa da ni boje odma od malena dicu navadit na gemišt?

- Da san ja doktor i ne bi ništa drugo pili nego gemišt.
- Zato i imaš problem sa ge-ge-te-om.
- Vidiš kako ti stalno tentaš,vrag ti ne da mira, pa kada ti ca recen odma se uvridiš, zato san ti reka da si tankog nosa.
- Ca misliš da je tako tankog nosa poč na klizalište u magazini. Da se dignut starima pa da vidiju ca je od onih magazinov doli ja verujen da više nikada nebi poželili tornat se nazad.

- Opet si kontra vlasti.
- Bože sačuvaj, neka se dica skližeju koliko god in serce želi i nijedna dica u ovoj našoj lipoj Hervatskoj nemaju takvu privilegiju sklizat se u magazin soli. A, ja san se siti kako su noga puta u kanal prema klaonici kada bi zaledilo sklizali se barba mi Ivo Madona i ona njegova generacija sa važićen od mesnog doručka i igrali hokej. Koliko je onda razbijenih nosi bilo? Sitin se tete Paule u Pešanda ka je uvik tirala ih da pojdeju ča od toga leda, jer da će se poprebijat. Da Ti je samo znat koliko je onda naša teta Mare u Bakca imala posla od nacinjanja ruk i nog od padanja po ledu.

- I ti se toga sičaš?
- Kako se neću sićat kada san živi na Katine. Kako je to lipa mladost bila. Ne govorin ja da je onda bilo boje, ali je sigurno bilo drugacije nego danaska.

- To je sigurno i meni je drago da ima još judi ki se sićaju svega toga. Sada su infišali u svi ti blajdani koda onoga puta mi nismo deržali do toga.
- Kako ki! I u Pag namin ni dolazi sveti Nikola, nego sveta Lucija jušto onako kako je i don Dario reka u svon predavanju. Neću zaboravit kada smo ja i Ivo šli vidit kalcetu ca nan je donila sveta Lucija, pa je u njegovu kalcetu bilo: kapule i luka, falši zubi, šiba,baloge od miša i ca ti ja znan, on ni zna ca će ucint pogotovo kada je vidi moju kalcetu, onda je nana rekla: Ivo ali nisi vidi ca je u kalcetu u komoru kod nane stare. A, tamo mu je bila puna kalceta svega. Tako da je to bi smih i veseje za celu kuću. Možeš mislit koliko je smiha bilo gedat ga kada je od one perve kalcete vadi onu kapulu i falši zubi.

- Bebiću, da mi više nisi skinu pozdrav, jer ću pucat u tebe, znaš da ja cekan ca ćeš napisat više nego Boga vidit. Siguran san da su te pitali ca je smanon ali nisi mi sti dat gušta pa napisat par besed.
- Jušto tako. Pitali su me ca ti je sa prijatejon, pa san svima govori da si u štrajk pa da ne moreš doć do mene. Da nimaš za kafu dok Ti ne isplatiju minimalac.

- I stavi bi ruku u oganj da si to tako i govori.
- Jušto tako škveranu.

Dio fotografija izvor:internet

07.12.2018. u 23:01 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 02.12.2018.

DOŠAŠĆE ili ADVENT – VRIJEME IŠČEKIVANJA





Blagopokojni zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa u jednom od svojih brojnih intervjua ustvrdio je da bi novine, radio i televizija trebali mijenjati svoj pristup obiteljskoj zajednici, jer Došašće ili Advent je na poseban način vrijeme iščekivanja i molitve u Crkvi, time bi i vjernički život trebao biti intezivniji.



Došašće ili Advent nadahnjuje različite kršćanske tradicije, pa su ovi izvanjski od uređenja gradskih ulica, izloga, gradova različitim oblicima svjetla, kićenjem borova uzeli toliko maha da su zasjenili sve ono duhovno.


Nedjelja najbliža 30. studenom naziva se Prva nedjelja Došašća. Crkvena liturgijska godina počinje toga dana.


Govoreći o Došaću u Pagu, mr. don. Dario Tičić je 15.12.2013. u Kneževom dvoru u Pagu održao predavanje: "Došašće između teologije, liturgije i prakse", ustvrdivši da ono u Pag započinje spomendanom sv. Lucije i redovitim pripremama za Božić.
Don Dario Tičić o tim paškim običajima je govorio:
"Branje sobine, friganje frit, kadit tamijanom od šumpreša ili važića na fildofer i cekanje kad ćemo poć u Velu crikvu na ponoćnicu, bili su udarni fenomeni Došašća na izmaku i nadolaska Porojenja Isusovog.

Komina više nema, komin kao institucija, zamijenili su primaće i dnevni boravci.

Frite se frigaju kao i prije, a na ponoćnicu se, Bogu hvala, i dan danas ide u našu Velu Crikvu. Još se osjeti miris tamijana, ako po kućama, barem nekima, tako i u crikvi. Tamo smo vezani sa našim pradedima i prananama, ocima i materama, s našim malim ali velikim Bogom i nikako drugačije. Shvatimo da je Bog ušao u našu ljudsku povijest kao Bog i kao Čovjek, sviđalo se to nekima ili ne. Došašće i Božić nisu samo ono nešto izvana. Ono iznutra dat će smisao svemu što izvana činimo. Tako će se i Božić već sada dogoditi, rekao je mr. don. Dario Tičić."


Pripremimo se na najbolji način za nadolazeći Božić, odrecimo se grijeha i sebičnosti kako bismo mogli istinski slaviti božićne blagdane pune mira i radosti.
Neka tako bude oda sada pa do vijeka.


02.12.2018. u 09:56 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.11.2018.

LOKUNJA – SA NOVOM CESTOM PREMA GRADU I BUDUĆNOSTI




Samo su rijetki entuzijasti turizma i zdravog života s dovoljno pameti i energije izgradili svoje privatne objekte (kuće) kao potporu gospodarskoj grani koja se zove "zdravstveni turizam."


Gradonačelnik Paga Ante Fabijanić je uoči ove turističke sezone i obnovi objekta za zdravstveni turizam u "Lokunji" na Radio Pagu izjavio, da kuće koje su izgrađene u "Lokunji" moraju poslužiti u svrhu zdravstvenog turizma. Nisu se apartmani radili da bi u zimskom periodu bili zatvoreni.





Podržavam ovu izjavu gradonačelnika uz uvjet da novouređeni objekt mora poslužiti za pružanje zdravstvenih usluga, ukoliko ne, onda njegove riječi o popuni apartmana u zimskom periodu, ostaju mrtvo slovo u eteru Radio Paga.

Turistički Pag ne čini samo gradska plaža koja je u neposrednoj blizini Lokunje, nego i uređene šetnice, hoteli koji bi u službi trebali biti svih 365 dana u godini, dobra kuhinja sa svime što im može pružiti grad Pag, te mogućnost zabave i opuštanja.

Obiteljske kuće na potezu Lokunje sa novouređenom šetnicom daju novu vizuru ovog dijela grada.

Intezivna izgradnja obiteljskih kuća u Lokunji započela je i sa izgradnjom nove ceste Pag-Kolan, koja ove godine slavi 40. godina od puštanja u promet. Ta je cesta kao produžena ruka Paškog mosta postala žila kucavica cijelog otoka.



Cesta koja je spojila grad Pag i one koji su živjeli preko mosta. Tu se prvenstvno mislilo na one koji su izgradili svoje obiteljske kuće na Prosiki i one hrabre koji su prvi izgradili svoje obiteljske kuće u Lokunji.



Četri desetljeća pratim i bilježim razvoj Lokunje povezujući grad Pag kao jedinstvenu cjelinu koji je svojim prometnicama povezao grad za što ugodniji život u njemu kako lokalnom stanovništvu, tako i svima onima koji nađu svoj mir i odmor u njemu.

Možda nas ovi fotografski uradci potaknu na razmišljanje da li su tada vučeni najbolji potezi, na što nam odgovor mogu dati najprije oni koji tamo žive, ali i turisti koji koriste njihove usluge.

25.11.2018. u 17:44 • 0 KomentaraPrint#

subota, 17.11.2018.

PAŠKI MOST DANAS SLAVI 50. ROĐENDAN







Paški most danas slavi svoj 50. rođendan. U ovih 50 godina most je preporodio otok Pag. Nakon njegove izgradnje otok je počeo disati sa oba plućna krila.
Koliko se otočkih ljudi još sjeća vremena kada je Pag uistinu bio otok. Kad se na trajektnom pristaništu u Pagu čekalo u kolonama na trajekt, na našu legendarnu "Vangu" koja je plovila do Karlobaga. Trajalo je to satima, koji puta i danima i tada se nije pitalo za cijenu prijevoza. Bilo je bitno da stigneš na Velebitsku stranu.

I danas trajekt prometuje na drugoj liniji na otoku, ali od puštanja u promet Paškog mosta 17. studenog 1968. više se nije ovisilo samo o trajektu. U Pagu je tada vladala krilatica: "gremo mi okolo preko paškog mosta".


Cjelovitu priču o paškom mostu napisao je Ivo Palčić u knjizi "Paški most – izgradnja, obrana, obnova", gdje se na sveobuhvatan način mogu nači svi važni podaci o Paškom mostu.

Knjiga je izdana 2008. godine u povodu 40 obljetnice izgradnje mosta, a kako navodi autor, posvećena "svima koji su na bilo koji način pridonijeli da se Paški most izgradi, onima koji su ga gradili, održavali, obnovili, a posebno paškim braniteljima koji su hrabro izložili svoje živote i u Domovinskom ratu obranili most od neprijateljskih nasrtaja iz zraka, kao i onima koji su im u tome organizacijski i logistički pomagali."


Ovoga ljeta 28. lipnja 2018. u Kneževom dvoru u Pagu, održan je znastveno-stručni skup pod nazivom "Uloga i značaj Paške spojnice u Domovinskom ratu" u organizaciji Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata i Grada Paga, te Sveučilište u Zadru, Odjel za povijest i zdravstvene studije i HLZ-a Podružnica Zadar.
Izuzetno nadahnuto predavanje održao je prof.dr.sc. Josip Faričić sa Sveučilišta u Zadru, Odjel za geografiju na temu "Geostrateški značaj Paškog mosta". Prof. Faričić je naglasio da se najviše služio knjigom autora Ive Palčića, ne znajući da se autor nalazi u publici.

Na kraju skupa kada se otvorila rasprava i sam autor knjige, Ivo Palčić je ispričao sa kojim se problemima susretao dok ovo djelo nije ugledalo svjetlo dana.

Ovu Palčićevu knjigu svakako valja posjedovati i iščitavati, jer s njom bi (uvjeren sam) trebao biti ponosan svaki otočki čovjek. Još jednom treba odati priznanje autoru kao i izadvaču na uloženom trudu, ali i hrabrosti da ovakvo hvalevrijedno djelo svjedoči povijesti jednog mosta koji nije samo simbol otoka Paga.

Na kraju, autor je umjesto zaključka napisao:" Izgrađen je kao rezultat promišljanja tadašnjih regionalnih i otočkih čelnika o boljoj budućnosti otoka ( koju su prihvatili, podržali i u konačnici ostvarili mjerodavni državni čimbenici), u kojoj je - kao važna prometna poveznica sa kopnom – trebao biti pretpostavka novog iskoraka u gospodarstvenom i svekolikom razvoju otoka, navlastito u turizmu. I to je jako važno!".


Paški most je dugačak 340, a širok 9 metara. Svojim rasponom luka (200 metara) ubrajao se u to vrijeme, među deset najvećih mostova na svijetu.


Novi List je 16. studenog 1968. objavio jedan proročki novinski članak: "Na Pagu više Europe", donosim ga u cijelosti:
"Pag nije otok sasvim sam za sebe, Pag je dio zemlje, dio Kontinenta i kad sutra prva kolona automobila pređe preko mosta na otok, koji postaje dio kopna, poluotok, Evrope će biti više. Evrope će biti više na Pagu. Ni začetnik ideje o tome da se Pag poveže s kopnom pomoću mosta, ni projektant, ni 170 graditelja gigantskog objekta, a vjerojatno ni jedan Pažanin nisu ni slutili, niti možda sada mogu slutiti, kakvu budućnost, kakvu promjenu u načinu života i rada pruža otočanima most.
U usporedbi sa onim što će most donijeti Pagu vjerojatno je beznačajna veličina građevine, način gradnje, pa i raspon luka koji ovu građevinu ubraja među deset najvećih mostova u svijetu. Jer, veličina mosta nije najbolje pokazana njegovim dimenzijama i tonama betona. Veličina je, nesumnjivo, u nečem drugom: što dobiva Pag. Ni najmaštovitiji um vjerovatno ne bi, ni sada, kada je ideja pretvoran u stvarnost, kada je nevjerica postala istina, mogao predvidjeti što ta spona između krševite obale i otočkog prostranstva u svijetu poznatog po čipkama, siru i privlačnom ljetnom odmoru, znači za paškog proizvođača vina, za paškog stočara, za radnika u solani, za turističkog čovjeka, za svakog Pažana. Što most znači za sve njih?

Možda dolazak kolona automobila svih kategorija, boja i veličina. Možda navala turista, pune blagajne novca kojim će turisti plaćati prenoćište i tanjur ribe. Možda spriječavanje migracije stanovništva i čak povratak na otok "odlutalih" Pažana, koji će vidjeti šansu u mostu, u onome što most otvara, pruža. Tko zna što sve most donosi. Zna se pouzdano jedno: donosi novi, drugačiji život, življi život. Zna se i to da će na Pagu biti više Evrope."


Za kraj mogu ustvrditi da je Paški most spomenik, i svojina svih otočana, koji su ga ujedno stvarali i čuvali kroz svih ovih pet desetljeća njegovog postojanja. Baš zbog toga dužni smo ga čuvati, jer se u "Domovinskom ratu" vidjelo što on znači i ne samo Pažanima. U ovih 50 godina most je doista preobrazio otok. Pag je zablistao svim svojim sjajem, na bolji način je počeo koristiti sve svoje potencjale, poglavito one u gospodarstvu, počevši od turizma, solarastva, stočarstva i proizvodnje ovčijeg mlijeka sa najpoznatijim otočkim proizvodom, "Paškim sirom". Otok Pag je jedan od rijetkih hrvatskih otoka, gdje se ljudi rado vračaju i dolaze živjeti.
Dok je mosta, tako će i ostati.


17.11.2018. u 07:50 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 14.11.2018.

U GRADU PAGU SVEČANO OBILJEŽENO 700 GODINA OSNUTKA ŽENSKOG BENEDIKTINSKOG SAMOSTANA





Jučer je u benediktinskom samostanu sv. Margarite u gradu Pagu obilježena 700. obljetnica od njihovog osnutka. Osnutak samostana utvrđen je javnom ispravom, gdje se iz tog značajnog dokumenta za samostan, saznaje da su crkvu i samostan na svoj trošak podigli supružnici Juran Pogančić i njegova supruga Milica.
Godine 1483. u novom gradu Pagu dovršeni su radovi na crkvi i samostanu sv. Margarite. Crkva je posvećena Marijinom Navještenju (Blagovijesti). Crkva je posvećena 12. lipnja 1483. Podignuta je uz pomoć plemićke obitelji Mišolić i paškog kanonika Jurja Slovinje. Grobnica obitelji Mišolić djelo je glasovitog kipara Jurja Dalmatinca i nalazi se u kapeli sv. Nikole unutar crkve.


Jučerašnji događaj svojom nazočnošću uveličali su mnogi uzvanici između ostlih Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, župan Zadarske županije Božidar Longin, rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican te mnogi drugi.

Predstavljen je zbornik "Umjetnička baština paških benediktinki", te ono što je najvažnije, otvorena je Stalna postava riznice ženskog benediktinskog samostana sv. Margarite na novo uređenom prostoru koji je nakon sedam desetljeća vraćen benediktinkama.
Izloženi su vrijedni predmeti umjetničkog i likovnog stvaralaštva, koji prelaze lokalne okvire i svrštavaju se u umjetnička djela šireg značaja. Mnogi predmeti do sada nisu bili poznati široj javnosti.

Relikvijari sv. Trna, sv. Klare i srebrni oltarni križ iz XIV stoljeća, predmeti su koji imaju posebnu vrijednost.

Ovom postavom najviše je dobio turizam grada Paga, jer su dobili jedan izuzetan sadržaj kojeg turisti i drugi posjetitelji grada, neće moći samo tako zaobići. Na turističkim djelatnicima je da ujedinjeni sa koludricama učine sve da se ova postava ne zaobiđe niti u jednoj od budućih turističkih prezentacija grada Paga.

Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru ovaj grad je svrstala uz bok velikih kulturnih metropola Europe, ova paška može biti pridružena ruka, jer ovo neprocjenjivo blago sačuvale su sestre benediktinke, jednog i drugog samostana i na tome im treba odati najveće priznanje.


Izvor fotografija: zadarski list, zadarski hr,



14.11.2018. u 17:39 • 0 KomentaraPrint#

subota, 10.11.2018.

101. PAŽANIN - 24.NIKOLA PORTADA (kanonik) – (Pag, 7. rujna 1796. – Pag, 6. travnja 1878.)




Iz bogate prošlosti obitelji Portada zabilježeno je da su se na Pag doselili 1644. godine iz Novigrada kraj Zadra, i da su se početkom 18. st. Portade podjelili u tri loze pod nadimcima "Vlaško", "Luić" i treća bez nadimka.


Paški kanonik i dobrotvor, Nikola Portada dolazi od paške pučanske obitelji koja je nosila nadimak "Vlaško". Nikola je nakon svojeg djetinjstva u Pagu, nastavio školovanje u Zadru gdje je postao svećenikom, zaređen je 9. travnja 1820. godine. Nakon ređenja upućen je u svoj rodni grad i postaje članom nižeg kolegijalnog klera s naslovom beneficiranog đakona. Na tom položaju čekale su ga obveze kako pastoralne, tako i karitativne i liturgijske. Crkvene posebnosti su pod njegovom ingerecijom, od svetog posuđa do svetih knjiga. Revnost u toj službi, otvarala su vrata napredovanja u paškom kaptolu.

Pripadnici paškog kaptola rado su se stavljali u službi pri samostanu časnih Benediktinki, pa je tako Nikola Portada 1843. postao vjeroučitelj pučke ženske škole u sklopu samostana. Redovitim ispovjednikom koludrica postao je 1852. godine i na toj službi se zadržao do 1863. godine.

Zarazne bolesti epidemijskog značaja javljaju se kao posljedica nehigijenskih prilika i neredovnih stanja, poglavito sa nečistom vodom. Tifus i kolera su bolesti koje su harale Pagom 1825. godine, 1836. i 1849. godine. Neobrazovanost stanovništva pogodovala je razvoju ovih bolesti. Veliku ulogu u odgoju pučanstva imao je Nikola Portada, koji je svojim nesebičnim radom pomogao u prevenciji i suzbijanju ovih bolesti.
Posebna čast unutar paškog kaptola bila je postat kanonikom zbornog kaptola u Pagu. Predložen od zadarskog nadbiskupa Josipa Godeassija, imenovan je od cara Franje Josipa I 26. kolovoza 1853. rezidencjalnim kanonikom obnovljenog kaptola u Pagu.
Dužnost kaptolskog prokuratora obnašao je od 1858. do 1865. godine brinući se za kaptolsku imovinu. Ujedno je obnašao i dužnost crkvenog rizničara i blagajnika Javne dobrotvornosti.
Po smrti kanonika Rakamarića naslovljen je kao kanonik senior – najstariji član kanoničkog zbora. Na dvadesetu godišnjicu kanonikata 1873. godine dobio je naslov kanonika jubilarca (canonicus jubilatus).

Iz života uzornog svećenika Nikole Portade vidljivo je da mu je knjiga bila najbolja legitimacija stručnosti i visoke humanističke naobrazbe. Zato je u puku slovio kao uzoran i pobožan svećenik.
Nikola Portada umro je u svom rodnom Pagu 6.travnja 1878. godine u osamdeset drugoj godini života i dvadeset petoj godini kanonikata.

10.11.2018. u 16:53 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.11.2018.

SPOMEN KAO OBVEZA




Na današnji dan sjećamo se svih onih dragih koji su jednom živjeli na ovoj zemlji zajedno sa nama, koji su se susretali sa svim poteškoćama koje su bile pred njih, koji su se borili i zalagali za bolji život, svjedočilu svoju vjeru, a onda su otišli u Vječnu domovinu.


Nema jačeg nagona u čovjeka od onoga za životom. Neovisno u kakvim uvjetima čovjek živi, kamo god da se nalazi, i koliku god dob imao, čovjek posjeduje samo jednu želju, a ta je živjeti vječno.
Arhitekt Nenad Fabijanić prilikom prezentacije obnove "magazina" u Pagu, je ustvrdio kako paško gradsko poglavarstvo ima obvezu brinuti o tri grada. Stari grad, današnji grad Pag i grad u kojem počivaju naši najmiliji, "grad mrtvih".

Neka groblja u Hrvatskoj su zaštićene kulturno-povijesne cjeline i imaju svojstvo kulturnog dobra. Trebamo raditi na tome kako je ustvrdio arhitekt Fabijanić da "gradu mrtvih" posvetimo više pažnje, a ne samo na današnji dan.

Još od pradavnih vremena u nama postoji kult štovanja mrtvih, grobovi naših predaka su nijemi svjedoci da su naši preci sahranjivali svoje pokojnike na određen, obredan način. Mi smo to sačuvali do današnjih dana, zato se današnjim danom sjećamo svih njih.
Upaljene svijeće i cvjetni aranžamani slika je koja će ove dane obilježiti naš cimitar, naš sveti Karin.

Vjerujem da će Blagdan Svih svetih i Dušni dan dovest mnoge posjetitelje koji će obići posljednja počivališta svih svojih dragih pokojnika.

01.11.2018. u 00:30 • 0 KomentaraPrint#

subota, 27.10.2018.

PAŠKI STOLNI TENIS I VELIKAN HRVATSKOG STOLNOTENISKOG ŠPORTA – ŽARKO DOLINAR, ZALJUBLJENIK U GRAD PAG





Veselim se svakom uspjehu paških sportaša, a poglavito paških stolnotenisača koji unazad niz godina predstavljaju naš grad na mnogim mjestima gdje se održavaju stolno teniska takmičenja. Unatoč svim teškoćama koje imaju, i manjku novca koji je neophodan za ozbiljno djelovanje, posjeduju veliku želju da pokažu što sve mogu, što im daje samopouzdanje da nastave putem kojim su krenuli.
Posljednji rezultati na 7. prevenstvu Jadranskih otoka u stolnom tenisu koje se održalo u Malom Lošinju, u svim dobnim kategorijama, stolnotenisači iz Paga osvojilio su 7 medalja.
Stolni tenis se u Hrvatskoj počeo igrati daleke 1903. godine, a hrvatski stolnotenisači ostavili su dubok trag u svjetskom stolnom tenisu.


Prvi Hrvat koji je osvojio medalju na Svjetskom prvenstvu (Kairo 1939.) i prvi hrvatski sportaš uopće koji se okitio naslovom svjetskog prvaka bio je stolnotenisač Žarko Dolinar.

Žarko Dolinar nije donio prvu ping-pong lopticu u Pag, ali je bio njegov veliki zaljubljenik i rado je dolazio u Pag radi svojih paških prijatelja i radi toga što je prvotni izbor njegove struke bio vezan i za ovčarstvo. Žarko Dolinar studirao je veterinu kada je izbačen sa tog zagrebačkog fakulteta, nakon čega je život nastavio u Švicarskom Baselu, gdje je završio medicinu i gdje je više od 25 godina bio nastavnik i vicedirektor Anatomskog instituta.

Žarko Dolinar je jako dobro znao da se dobar sir može napraviti samo od dobrog mlijeka. Znao je da Pramenka autohtona ovca ne može dati toliko dobar prinos mlijeka ako se ne križa sa nekom drugom vrstom.
Sjećam se kada su prve ovce Awassi došle kod mojeg dida Madone i kada se ta ovca križala sa Pramenkom koja je to bila revolucija u prinosu ovčijeg mlijeka.

Kao mali nisam znao o kojem se velikom čovjek radi, ali kasnije kada sam ušao u svijet sporta sve više mi je bilo jasnije o kojem sportašu i čovjeku je riječ. Moj dide Ive Madona je osobno poznavao Žarka Dolinara i prilikom njegovih dolazaka na Pag često su se družili, uživali u društvu i pjesmi. Dide mi je pričao da je jako volio pjevati.
Ljeto pred odlazak na vječni počinak moj dida Madona ispričao mi je priču koju ću podijeliti sa mojim vjernim čitateljima.
- Znaš Branimir kada sam ti govori za Žarka Dolinara. Critili smo se pred "Gabelom" i ni mi da mira da pojedmo popit jedno piće. Govori mi:-Ivane čuo sam da si bolestan, ali ja znam da ćeš ti i tu bitku pobijediti. I dok smo sedili u "Gabelu", reka mi je neka ga pocekan tren, poša je u Robnu kuću, doša sa nekon knjigom i diktira mi je ca da napišem i da mu se ja na kraju te knjigu potpišen.
Žarko Dolinar je bio poznat kao kolekcionar autograma svjetski poznatih ljudi. Govori se da ne postoji neko značajnije svjetsko ime čiji autogram Dolinar nije posjedovao.

Autogram od Lavoslava Ružičke hrvatskog nobelovca.

Nenad Bach opraštajući se od Žarka Dolinara je zapisao: "Čovjek čije misli se teško obuzdaju, ali inspiriraju. Analitičar, doktor nauka, vrhunski svjetski sportaš, humanist, istražitelj. Znatiželjan o svemu i svačemu. Kao danas se sjećam svih njegovih posjeta i razgovora. Od druženja s John Lennonom do Mao Tze Tunga, Perona i Elizabeth Taylor, Frank Sinatre i svakog čovjeka kojeg je sreo na vlaku ili autobusu. Nijagara informacija, entuzijazma. Još jedan dokaz da mala zajednica kao Hrvatska nije mogla ni približno razumijeti, a kamo li doseći kapacitet i potencijal takvog genija."
Žarko Dolinar bio je prijatelj sa prof. Ivom Pogorelićem što je bilo jedan od glavnih povoda zašto je dolazio na Pag. Malo je poznato da je prof. Pogorelić obradio za gradsku glazbu u Pagu poznatu i vrlo omiljenu pjesmu Žarka Dolinara: "Kopa cura vinograd". Gradska glazba premijerno je u Pagu izvela tu orkestraciju sa najavom da je ona posvećena velikanu hrvatskog sporta, gospodinu Žarku Dolinaru.
Još jedan Pažanin je bio razlog zašto je Dolinar toliko volio Pag. Vođa "Opatijskih suvenira", Dušan Paro često je nastupao u Švicarskoj gdje je Dolinar u većini slučajeva bio njihov gost. Dušan mi je jednom prigodom kazao da mi u Pagu nismo ni svijesni koliko je taj čovjek volio Pag i sa koliko ljubavi je govorio o Pagu, o njegovim ljepotama, o siru i janjetini i njegovom prekrasnom društvu u kojem je uživao u pjesmi.

(Opatijski Suveniri, Ivo Robić, Žarko Dolinar i Dušan Paro)

Ovime paški stolnotenisači i svi Pažani mogu biti ponosni da je jedan ovako veliki stolnotenisač, sportaš ali nadasve čovjek, bio zaljubljenik našeg grada.


izvor fotografija: radio Pag, internet, album Duška Para (u mojem posjedu).

27.10.2018. u 21:07 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.10.2018.

HRVATSKA KAZALIŠNA I FILMSKA DIVA, ENA BEGOVIĆ U PAŠKOJ NOŠNJI !




Večeras je u televizijskom serijalu "Velikani hrvatskog glumišta" predstavljena glumica Ena Begović.
Ena Begović predstavljena je kao jedna od najvećih hrvatskih glumica, a svi akteri samo su biranim riječima govorili o Eninom stvaralaštvu.
Nažalost, Ena nas je prerano napustila u 40. godini života.
Mene je ova emisija potakla da se prisjetim Ene Begović i njenih glumačkih ostvarenja u mome Pagu.
Ena Begović bila je članica kazališne skupine "Histrioni" koji su u nekoliko navrata boravili na Pagu sa svojim predstavama. Uspio sam zabilježiti svojim foto aparatom jednu predstavu Histriona u kuli Skrivanat, kada su se družili sa članovima KUD "Družina".



Ne znam tko je Eni ponudio da se obuće u pašku nošnju i fotografira, da li je to bila njena osobna želja, ili je netko od Pažana bliski "Histrionima" poduzeo sve da se jedan ovakav trenutak ovjekovječi.

Bilo kako bilo, lijepo se sjetiti Ene Begović kao Paškinje.

14.10.2018. u 22:30 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2019  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA - kanonik
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO