ISKONSKI PAG

petak, 25.09.2020.

45.GODIŠNJICA OTKRIVANJA SPOMENIKA JURJU DALMATINCU U GRADU PAGU





Na današnji dan prije 45. godina, odnosno 25. rujna 1975. godine, na popularnoj „Pijaci“ središnjem gradskom trgu u Gradu Pagu, otkriven je spomenik arhitektu i kiparu Jurju Dalmatincu.
Spomenik je rad domaćeg sina Ivana Mirkovića.


Nakon mnogih rasprava političkih i kulturnih djelatnika u gradu, donesena je odluka na kojem mjestu će se postaviti kip. Radovi na postamentu za kip započela su još na proljeće iste godine. Na postamentu su radili domaći djelatnici: Jerko Tičić, Šime Fabijanić, Ivo Valentić, Marijan Maržić.




Na sam dan otkrivanja spomenika Pag je svečano okićen zastavama, jer se tim kulturnim događajem obilježavalo formiranje Drugog pomorsko-obalnog sektora i 500 obljetnica smrti Jurja Dalmatinca.
Pažani su s posebnim zanimanjem očekivali svojeg Ivana Mirkovića koji je izradio kip Jurju Dalmatincu poklonivši ga svojem rodnom gradu. Vrlo emotivno Mirković je posjetio svoju rodnu kuću, zahtijevajući od vodećih ljudi u gradu da se njegova rodna kuća otkupi i da se u tim prostorima uredi memorijalna galerija. Mirković je kao zalog tom činu poklonio dio svojih djela svom rodnom gradu što je do tada bio rijedak događaj. Smatrao je da grad Pag koji je težio turističkom razvoju tom memorijalnom zbirkom može biti turistički kulturni dobitak za grad. Prošlo je 45. godina da se u gradu Pagu niti političari, pa tako ni kulturni djelatnici nisu pomakli dalje od početnih pozicija po pitanju galerije i veliko je pitanje gdje se nalaze poklonjena djela i u kakvom su stanju te umjetnine.

Toga je dana održan simpozij o liku i djelu Jurja Dalmatinca u kojem su sudjelovali mnogi akademici i uglednici od kojih je prof.dr.Mate Suić bio moderator skupa u kojem su još sudjelovali Igor Fisković, Nenad Prelog, Radovan Ivančević, Ante Zemljar i drugi. Pažani sudionici skupa tom su prigodom mogli čuti mnoge pojedinosti o idejnom tvorcu i graditelju njihovog grada.
U poslijepodnevnim satima otkriven je spomenik Jurju Dalmatincu kojeg je otkrio vidno uzbuđen autor Ivan Mirković. Mirković je bio svijestan da tim činom zauvijek trajno ostaje zabilježen u svom rodnom gradu.
Prigodne govore tom prigodom su održali predsjednik Skupštine Općine Pag Šime Maržić i profesor Ante Zemljar vidno uzbuđen i sretan.

Tako je Juraj Dalmatinac dobio čast da bude prvi kojem je podignut spomenik u povijesnoj jezgri grada. Toga se dana na paškoj pijaci osjećala posebno svečana i vesela atmosfera. Doprinos tome dao je KUD „Družina“ i Gradska glazba Pag. Građani i posjetitelji mogli su tog ljeta sudjelovati u mnogim kulturnim događajima koji su se odvijali na povijesnim mjestima u gradu. Ovom svečanošću bilo je okončano Paško kulturno ljeto.

Tijekom ovih 45 godina od kada je otkriven spomenik doživio je nekoliko promjena mjesta. Danas se nalazi na rivi, premda je po meni primjerenije mjesto bilo na glavnom gradskom trgu.

Šibenčani nisu dvojilo na kojem mjestu postaviti kip Jurju Dalmatincu, neposredno pored njegovog jednog od najvećih djela, šibenske katedrale sv. Jakova.

Profesor Zemljar je ustvrdio da gostujući na Hvaru „Družina“ nije ni foto aparatom zabilježila taj veliki događaj, tim više što su se akteri tog događaja po povratku na Pag zaustavili se kod Ivana Mirkovića i uspjeli vidjeti kip Jurju Dalmatincu dok je bio u fazi dovršavanja.
Čin otkrivanja spomenika nisam mogao ne obilježiti svojim foto aparatom, tako da je ovaj događaj ipak zabilježen i profesor Zemljar je bio zadovoljan, jer sam mu neke od fotografija poklonio.
Na ovom blogu sam u nekoliko postova pokazao svoje fotografije s otkrivanja spomenika Jurju Dalmatincu.

(izvor fotografija: br.6 A.Zubović monografija Pag otok, br.10. internet)

25.09.2020. u 11:20 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 15.09.2020.

45. OBLJETNICA OD IZVOĐENJA „ROBINJE“ NA DANIMA HVRASKOG KAZALIŠTA U GRADU HVARU





U nemogućnosti da kao sudionik izvođenja „Robinje“ u gradu Hvaru prije 45 godina objavim post kao spomen na dan kada se ovaj veliki događaj za grad Pag dogodio, vrijedno je sjetiti se tog izuzetnog kulturnog događaja pa premda i sa zaostatkom.
U nedjelju 1. lipnja 1975. godine u 20 sati na Gradskom trgu u Hvaru izvedena je pučka drama, paška „Robinja“, u sklopu Dana hvarskog kazališta.
Domaćini su najavili da je to pučka varijanta „Robinje“ s Paga u izvođenju mještana.


Najzaslužniji za nastup „Robinje“ u Hvaru je prof. Ante Zemljar. U dogovoru s redateljem Markom Fotezom, Zemljar je obećao dovesti „Pašku Robinju“ na festival renesansne drame u Hvaru.

Marko Fotez jedan je od osnivača „Dubrovačkih ljetnih igara“, prvi je na scenu priredio Marulićevu „Juditu“ a proslavio se vrhunskom scenskom obradom komedije „Dundo Maroje“. Od zaborava spasio je više djela hrvatske baštine. Sigurno da mu je bio prihvatljiv Zemljarov izazov spašavanja „Paške Robinje“ i postavljanje na scenu.

U knjizi Ive Palčića „Paška Robinja-hrvatska pučka drama“, Zemljar govori: „Vesela naša „Družina“ stigla je na Hvar (bez paške glazbe, čak i bez fotoaparata, te danas nemamo nikakve snimke tog plemenitog sastava). Ali, „Družina“ je stigla pod velikim hrvatskim barjakom kad se hrvatski barjaci baš nisu pokazivali. Međutim, ma kolikogod da smo se s Hvara vratili zadovoljni i dovoljno polaskani, osjetio sam da „Paška Robinja“ nije iskazala dovoljno od svoje vrijednosti onako kako sam zamišljao. Kritičari i izvjestitelji primili su „Pašku Robinju“ s oduševljenjem. No, mislim, da je njeno znanstveno razmatranje na simpoziju bilo usmjereno više na prepoznavanju da li je paška drama autentična (iz čega bi se zaključilo da ju je Lucić koristio kao predložak) ili je ona derivat Lucićeve.“

Sa ponosom danas gledam da sam bio sudionik tog događaja. Kao sudionik mogu prenijeti i svoja zapažanja i sjećanja s tog događaja.

Četrnaestogodišnjem dječaku, putovanje na Hvar ostavilo je velike utiske kojih se još i danas rado sjećam. Po dolasku u Hvar bili smo smješteni u privatni smještaj.
Glavni akteri „Paške Robinje“, Tonči Kurilić- Vijola, Ivo Fačini-Jacić, Tino Kustić-Buro, Šime Meštrović-Furt i svi iz njihove generacije koji su igrali sporedne uloge, puni duha i spremnosti za šalu nagovijestili su Hvaranima i njihovim gostima da im neće biti dosadno pored Pažana. To su sve bili dvadesetogodišnjaci puni snage i spremnosti za bilo koji oblik smijeha i zezanja.

Nije profesoru Zemljaru niti Anti Donadiću nimalo bilo lako dovesti na jednu takvu priredbu grupu koja je bila spremna na sve.

Sutradan je bila zakazan proba na terasi hotela „Amfora“ ali na što su akteri izgledali, profesor Zemljar je znao da će morati nešto ozbiljno poduzeti kako bi obuzdao uzavrelu pašku krv.

Njegova reakcija na probi kada je u ljutnji pobacao sve papire po podu i demonstrativno napustio probu, akterima je bio znak da im se uozbiljiti i odraditi posao kako je profesor zamislio. Na mene je to jako djelovalo i na mojeg kompanjona Franča Palčića. Mnogo godina kasnije radeći u športu nailazio sam na trenerske reakcije slične Zemljarovoj i tada sam shvatio kakve učinke daju takve trenerske reakcije. Svi znamo da je konačni uradak ono što nas svih može dodatno ujediniti.
Dramu smo izveli na Gradskom trgu u Hvaru ispred katedrale i starog hvarskog kazališta. Snimala je i televizija.

S današnjim odmakom su mi riječi profesora Zemljara kako smo i bez foto aparat došli na Hvar, još jasnija. Ne postoji slikovni zapis, barem ne nas Pažana. U arhivi HRT-a bi se mogla pronaći snimka jer sam jednom prilikom gledao na televiziji reprizu te „Robinje“.
Najveću pozornost je izazvala velika reportaža na dvostrukoj stranici „Slobodne Dalmacije“ gdje su prikazani nastupi i susreti aktera festivala, gdje je posebnu pozornost izazvala fotografija Šime Meštrovića koji je igrao lik Robinje u paškoj drami i Hasje Borić koja je igrala Robinju koju je izveo ansambl hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.

Tu „Robinju je režirao Marin Carić a pored ostalih glumaca sjećam se da je jednu od uloga igrala i nedavno preminula velika glumica Zoja Odak.
Po povratku s Hvara „Družina“ se zaustavila u Splitu gdje smo posjetili dom našeg velikog kipara i slikara Ivana Mirkovića. Gospodin Mirković je tada dovršavao kip Jurju Dalmatincu kojeg je poklonio svojem gradu. Na mene je poseban dojam ostavio sačuvani pramčani dio galije koja je sudjelovala u bitci kod Lepanta, a kojom je zapovijedao jedan od članova obitelji Mirković.

Za kraj mogu prenijeti još jedno razmišljanje profesora Zemljara u spomenutoj knjizi Ive Palčića: „Slušajući je na probama i pri izvođenju, progonilo me jedno pitanje: kako je prenijeti izvan paškog gnijezda, pitajući se dalje, da li bi njeno monotono pjevanje zainteresiralo publiku drugih sredina? Sredina, kojima ona nije dio ulica, povijesnih pozornica „Paške Robinje“? Ako ništa, suvremenici će tražiti bogatiju dramu i življu igru? Ali, ako bih prihvatio općenitu površnost zahtjevne publike, „Paška Robinja“ više neće biti paška!“

Dužan sam odati zahvalnost onima koji su prepoznali u meni onoga tko bi dostojno mogao odigrati ulogu dječaka u drami. Nije to neka zahtjevna uloga, ali treba znati osjetiti trenutak kada Robinji moraš obrisati suze s obraza. Znam da bi nas Šime znao ukoriti i kazati nam kada treba doći taj trenutak. Veliku ulogu u odabiru moje malenkosti i Franča Palčića odigrao je ondašnji tajnik Mjesne zajednice u Pagu, gospodin Ante Donadić, koji je do dolaska profesora Zemljara u Pag vježbao s nama i folklorom koji je također nastupao u Hvaru.

Lijepo je što se tradicija igranja Robinje prenijela na mlađe naraštaje koji ispred sebe imaju onu dvojbu koja je mučila i profesora Zemljara, da li je prilagoditi novim uvjetima i dati je jednu novu dimenziju sadašnjosti.

Bilo kako bilo, ovaj veliki kulturni događaj za grad Pag i za sami KUD „Družina“ je ono čime se ni neki profesionalni ansambli ne mogu pohvaliti. Činjenica da je „Družina“ sljedeće ljeto nastupila i na Dubrovačkim ljetnim igrama, čini mi se da ni jedan KUD na ovim prostorima u svojoj povijesti ne može napisati ovaj podatak, da je bio sudionik dviju najvećih kazališnih priredbi u državi.

15.09.2020. u 18:15 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.09.2020.

CU SAN DA GOVORIJU !





Dogovorili smo se kada dojden od Praga da neću puno pisat, da ću nastojat odmorit se i doć sebi. Kada dojde vrime ili bude nešto važno, da ću cakod i napisat. Bi je kuntenti smanon i reka mi je da iman pravo, neka se odmorin da je to najvažnije. Cujemo se redovno, o svemu me izvještava, već je dva miseca doli i sve moguće informacije znan. Dva dana gren do grada, fali mi Musa, fali i Mateu, on je u Pag i nimaš sa kin popit kafu.


Svejedno smo ja i Mateo popili svoju cugu, kako rece Mateo i usput posjetili sajam knjiga „Vrisak“ ki se vaku godinu održava u Riku.

Ako ništa drugo za jeftini šoldi uvik najden neku knjigu ka me interesira. Sitili smo se i njega dok smo sedili, ja pijen makijato a Mateo satere dvi kuglice sladoleda. Gren ga zvat da vidin di je.
- Jesi poredi apartmani, se paričivaš za doć nazad ili će Te Dan mertvih uvatit doli?
- Ni vrag da si ugrad?
- Ne, Ti si!
- Pa ca cinite ugrad?
- Odnesli smo boršu popravit od škule Mateu, da mu zdricaju očali i usput da pojdemo na sajam knjiga.
- Knjige će ti kruva dat. Nego da te pitan, kako to da se ne bojiš korone?
- Više korone ima doli nego ovde u Riku. Ovo je najsigurniji grad u Hervatskoj po pitanju korone, najmanje zaraženih. Više ih je u Novaju i Metajnu nego u Riku.
- To imaš pravo i drago mi je da si doša do grada, to je šnjal da će bit dobro. Da ti pošajen baškotinov da moreš uz kafu mocit, jer makijato je bela kafa.

- Baš bi ti da kune za meni baškotini kupit i još poslat u Riku, to bi Tebi bi dodatni trošak.
- Bome nisi ti to slabo reka. Koludrice naplaćujeju baškotini na piz od zlata i još san cu da dvajset deki staviju manje u kilo. Da ti na peškariju staviju dvajset deki manje ribe a naplatiju ti za kilo, ja mislin da bi banak okrenu napak.
- Jesi Ti to dobro cu?
- Tako govoriju po Pagu i da su in baškotini toliko prozirni da sveti Vid moreš kroz njih vidit.

- Ja Ti to ne verujen, jer si Ti jedan takav muntanjor da samo cekaš kakav škerac od crikve da mi možeš kalat.
- Nisan ni ceka da ćeš drugacije reć. Ti bi se potuka za koludrice.
- Cekaj, cekaj. Ako je to istina to triba provjerit, zmirit baškotini kada ih kupiš i lipo in reć, a ne ovako kao i sve u Pag:- cu san da govoriju. Ca san ja sve cu.
- Dobro Bebiću, neka bude po tvoju, ali ja san tako cu, pa me sad ubi.
To je bila samo jedna od tema kih smo se dotaknuli. Još sam mu postavi nekoliko pitanja da se malo i nasmijen, fali mi smiha, pa smo u ton tonu nastavili.
- Cu san ja tako da na novoj pijaci prodaješ pemedevori od vertla.
- Kako ne, u Kiršinu iman vertal i u vertal svega ca ti serce poželi. Znaš kako smo dali ime vertlu?
- Ne!
- Plodine, tako ti se zove moj vertal. I kada dojdeš kod mene u vertal kupit pemedevori imaš organiziran parking, a ne ka na novoj pijaci.

- Baš lipo ali ja san tako cu.
- Jebi se, pa si mene naša danaska.
- Reka san Ti da ću možda doć za litnji karneval u Pag, ali ovogodišće je bilo samo za televiziju, pa se nisan sti dat štrapacat, cu san da si se Ti mašakara i da si bi glavni.
- Kako ne, ja san barjak nosi i „Baš nas briga“ napisa. Odi molin te živin Bogom, ostavi se mene. Ti si se zato raspisa za Krstu Jurasa.

- Ca možeš, kada je to nepoznat covik. Ki je taj? „Dalmacija u Tvon okuuuu.“
- Pivaj, pivaj turlavce. Sve jedno mi je žal za toga covika da se mi u Pag tako prema njemu odnosima. To je kultura na paški način. Glavno da Peruža svako lito tambura, njega ni korona ne more zaustavit.
- Ne fali meni paška kultura ni malo, niti oni ki je vodiju, da je baren malo više kulture u ton gradu svima bi nan bilo draže i lipše.

- Razepet će ju te sad za vo ca govoriš.
- Cu san da će kulturni radnici grada poduzet sve mjere da mi zabraniju ulazak u grad dok ne postanem kulturan i dok ne priznan sve ono ca oni ciniju za kulturu ovog našeg dicnog i šešnog grada. Živio paški litnji i zimski karneval! Jer zimski je sad bliže nego litnji i triba se parićat za taj kulturni događaj. Nego kumpanjo moj kada Ti misliš doć u Riku?
- Ca te briga. Kad me bude voja.
- Stoj ca duže možeš, jer san cu da si kovid pozitivan.
- Da ti recen na ca si ti pozitivan? Cuvaj toga maloga i ne gvori munješćine ispred diteta, nego mu kupi još jednu kuglicu sladoleda.

Morebit bimo bili još puno toga dotakli, ali su me zvali da je borša gotova i neka je dojdemo vazest. Platili smo dvi kuglice sladoleda i makijato 34 kune. Dvi knjige ke san kupi sam plati 20 kun pa ti sad budi pametan.


05.09.2020. u 22:52 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 30.08.2020.

DON GAŠPAR DODIĆ RAZRIJEŠEN SLUŽBE PAŠKOG NADŽUPNIKA




U nedjelju, 23. Kolovoza, od župljana se oprostio dosadašnji nadžupnik don Gašpar Dodić koji je služio u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u gradu Pagu od 2015. do 2020. godine skrbio za njezin duhovni i materijalni napredak.


Paški mediji izvještavaju da su tom prigodom vjernici župe i bliski suradnici oprostili su se od župnika oproštajnim pismom te su mu poželjeli puno uspjeha u daljnjem radu.

Paški gradonačelnik Ante Fabijanić je u svom opraštanju od don Gašpara naglasio kako je imao uspješnu suradnju poglavito na obnovi sakralnih objekata u župi i zahvalio na svih pet godina vrijednog rada, truda i ljubavi koju je don Gašpar uložio u našu župu i grad Pag.

Imao sam prigodu u ovih pet godina djelovanja don Gašpara u Pagu pratiti ga i fotografirati u raznim crkvenim svečanostima a poglavito na blagdan Vele Gospe. Nisam zapamtio niti jednog paškog župnika koji je uspio u Pag dovesti toliko crkvenih dužnosnika, pretežno biskupa.



Zadnji od njih je na blagdan Vele Gospe ove godine svečano misno slavlje predvodio dosadašnji hvarski biskup Petar Palić koji je imenovan mostarsko-duvanjskim i trebinjsko mrkanskim upraviteljem.

Cijenio je rad onih koji na svojstven način doprinose da se svečanosti poput blagdana Vele Gospe trajno zabilježi. Fotografija nas je zbližila i u više navrata je tražio da mu dostavim neke od fotografija koje sam uradio.

Don Gašpar Dodić preuzeo je župu Kraljice mira-Kraljice Hrvata u Zemuniku ne sumnjajući da će istim elanom voditi zemuničku župu jednako onako kao što je vodio pašku župu.

Na mjesto don Gašpara dolazi Božo Barišić dosadašnji župnik sv. Anselma u Ninu. Izvršena je primopredaja službe i administrativnih materijala (knjiga, spisa i izvještaja) i tim činom Pag je dobio svog novog nadžupnika.
Don Gašparu želim puno dobrog zdravlja i snage na novom zadatku kojeg mu je povjerio zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić.

30.08.2020. u 21:28 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 25.08.2020.

SAMOZATAJNI PJESNIK KRSTE JURAS VELIKI ZALJUBLJENIK I STANOVNIK GRADA PAGA




Navršile su se dvije godine od kada sam na blogu napisao post posvećen mogu slobodno ustvrditi „velikom“ hrvatskom pjesniku Krsti Jurasu i stanovniku grada Paga, već pomalo i Pažaninu.
Od svoje rane mladosti pamtim televiziju, pamtim i festivale zabavne glazbe, poglavito Splitski festival. U najavi pjesama na spomenutom festivalu često se spominjalo ime Krste Jurasa. Znameniti voditelj Oliver Mlakar bi kazao:- a tekst za pjesmu napisao je, Krste Juras. To je bilo ime čovjeka kojeg nismo vidjeli osim na dodjeli festivalskih nagrada, ako je pjesma bila nagrađena.

Tako je ime Krste Jurasa bilo ono koje se često spominjalo, ali ga nismo imali prigodu povezivati uz njegovo lice, uz njegov stas, nego samo uz njegove pjesme.



Na ovogodišnjim 23. Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku prvi puta je predstavljena kompilacija pjesama Krste Jurasa „Gold Collection – Krste Juras“.


Naslovnicu dvostrukog albuma krasi fotografija Iva Palčića koja je urađena u Pagu, tako da album ima i okus Paga.


Bez stihova Krste Jurasa hrvatska zabavna glazba i šansona bile bi siromašnije za mnogo toga. Ne mogu se sjetiti poznatijeg i vrjednijeg hrvatskog pjevača i skladatelja takozvanih lakih nota koji nije pjevao ili uglazbio Jurasove stihove. Tko još danas ne pjevuši „Dalmacija u mom oku“ i „Dobra ti večer mati moja“ još jednog legendarnog Šibenčanina Miše Kovača ili „Dišperadun“ i „Ljubav je Tvoja kao vino“ od Olivera Dragojevića, klapske pjesme koje je uglavnom izvodila klapa „Šibenik“ kao što su „Šibenska balada“, „Evo san ti doša“, „Rodija se sin“, „Ljubav je ka cvit limuna“ pa pomalo već legendarnu „Ta tvoja barka mala“ koju je izvodila Ljupka Dimitrovska.

Na dvostrukoj kompilaciji nalaze se 42. odabrane pjesme koje su najviše obilježile Krstu Jurasa za koje neke od njih mnogi misle da su to narodne pjesme.
To što za Jurasa više govore da je tekstopisac nego pjesnik, posljedica je i njegovog samozatajnog karaktera. U naša dva kratka susreta u mome Pagu stekao sam dojam, da njemu nije važno kako će ga zvati, nego kako će svojim stihovima, nošenima notama popularne glazbe njegov stih uči u duše zaljubljenika u taj žanr koji je svakodnevno prisutan među nama, bilo u kući, bilo na kojem drugom javnom mjestu.

Pred dvije godine Splićani su na Splitskom festivalu cijelu jednu večer poklonili Krsti Jurasu i njegovom stvaralaštvu. Ove godine izdavačka kuća „Croatia Records“ pripremila je dvostruki album s najpoznatijim Jurasovim pjesmama. Samo se moj Pag nije sjetio da bi svome sugrađaninu priredio jednu večer, koliko god se gospodin Juras tome opirao. Lijepe riječi, upravo baš kao što su Jurasove, otvaraju sva vrata, pa sam siguran da bi gospodin Juras tim riječima otvorio i svoja vrata.

Pjesme koje nam u svoje nasljeđe ostavlja Krste Juras, mogu nam poslužiti kao osjećaj plemenitosti, poniznosti i zahvalnosti kao osnova na kojoj je gradio svoj pjesnički svijet.

(neke fotografije izvor:internet)

KAD RAZIĐE SE DIM

Kad raziđe se dim
Kad prođe prva bol
U našoj staroj kući
Sjest ćemo za stol

Kad raziđe se dim
I stigne prvi brod
Uz kap misnoga vina
Naći će se rod

Kad raziđe se dim
Kad ode u nebesa
Sagradit ćemo grad
Sa tisuću adresa

Kad raziđe se dim
Kad nestane k'o pjena
Sagradit ćemo grad
Grad za sva vremena

Kad osvane taj dan
U zemlji ranjenoj
Biser sja na dlanu
Grad i moj i tvoj.

25.08.2020. u 18:16 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.08.2020.

BLAGDAN VELE GOSPE U GRADU PAGU BEZ STOLJEĆA I POL NEPREKINUTE TRADICIONALNE PROCESIJE




Ove dane je na društvenim mrežama udarna vijest bila da se ove godine neće održati tradicionalna procesija s Gospinim kipom iz Starog grada do grada Paga. Ove godine to je trebala biti 165. neprekinuta procesija.


Vijest je službeno objavljena na stranicama Radio Paga i Grada Paga. U šturom priopćenju don Gašpar Dodić paški nadžupnik navodi da zbog epidemioloških mjera i preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ove godine tradicionalna procesija se neće održati.

U današnjim, teškim uvjetima življenja pod Covid krizom narodu je potreban duševni mir. Ovo je uistinu nezapamćeno vrijeme za cijeli svijet.
Epidemija kuge koja je vladala u gradu Pagu u 19.st. tražila je da se Pažani i na drugačiji način bore protiv te bolesti. Sjetili su se Pažani svoje Gospe u Starom gradu i zaiskali od nje pomoć. Pažani su se zavjetovali da će svake godine na blagdan Velike Gospe donositi Marijin kip u grad Pag i to su do sada radili 164. puta neprekidno.
Kroničari su zabilježili da je već drugi dan po dolasku Gospina kipa u Pagu, bolest počela jenjavati.

Ne vidim razlog da uz sve mjere opreza takva prošnja ne bi i danas bila učinkovita. Uz sve mjere opreza Gospin kip se može u procesiji donijeti u grad Pag kako se ta neprekinuta linija ne bi prekinula.
Zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić u svom obraćanju izričito ne zabranjuje procesije nego navodi:-„Treba stoga imati u vidu činjenicu kako u ovakvim okolnostima nije razborito organizirati tradicionalne procesije.“

Ako razum prevlada čin donošenja Gospina kipa u grad Pag može se bez većih problema odraditi. Ne treba biti mnoštvo puka, osim onih koji službeno moraju sudjelovati u procesiji. To se odnosi na svećenstvo, nosače Gospina kipa, zbor pjevača i one koji su nužno potrebni da Gospin kip dođe u grad Pag, gdje će ostati narednih 22 dana do svojeg povratka u Stari grad.

Ovo je vrijeme kada mi katolici moramo pokazati na koji način moramo izvršavati svoje dužnosti prema sebi i narodu, prema svojoj vjeri i još jednom dokazati da možemo biti uzor u svemu.
Neka članovi crkvenog vijeća još jednom preispitaju svoju odluku o neodržavanju procesije i neka trezveno još jednom promisle i donesu odluku koja neće ugroziti ovu nit koja traje već 164. godina.

U časopisu „Savez s Marijom“ dr. Vice Batarelo je zapisao:-„Održavanjem procesije, Pažani i danas ne samo da održavaju zavjet svojih predaka, već odaju zahvalu i počast Majci Božjoj od Starog grada, uzdajući se i dalje u njezin moćni zagovor i zaštitu.“

Neka tako bude u vijeke!

13.08.2020. u 14:03 • 0 KomentaraPrint#

subota, 25.07.2020.

U SPOMEN NA PAŠKI LJETNJI KARNEVAL





Ove su sve samo ne dani od pisme i veselja i dani paškog litnjeg karnevala. Corona virus je i po tom pitanju odradio svoje pa će se svi zaljubljenici u karneval i karnevalska ludovanja morati suspregnuti od izlaganja riziku.
Ja ću podsjetiti na paški litnji karenaval sa svojim fotografijama. Nisam baš bio u prilici fotografirati paški litnji karneval ali i sa ono malo što sam fotografirao vratit ću nas u prošlost.



























































25.07.2020. u 16:49 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.07.2020.

AKADEMIJA UMJETNOSTI, ARHITEKTURE I DIZAJNA U PRAGU





U postu prije odlaska u Prag „Parićat se i putovat put Praga“ moj dragi prijatelj i vjerni pratitelj mi je poručio: - „Odi bogati, infiša si u Smoju. Misli na svoje zdravje. Sad kad si u Prag moga bi poć vidit di je Mirković studira. Pisa si da je on praški učenik pa odi vidit di je to.“
Kako bi to bilo da ne ispunim želju mome prijatelju i u konačnici da se i sam uvjerim gdje je Ivan Mirković stjecao svoja znanja iz kiparstva i slikarstva.


Ivan Mirković je od 1919. do 1923. godine studirao kiparstvo u klasi profesora Otakara Španiela i likovnu akademiju u klasi Vlahe Bukovca.
Akademija se nalazi u blizini Karlova mosta i Clementinum jednog od najvećih kompleksa u Europi koja ima dugu i bogatu povijest i još uvijek je dostojanstveno stajalište kulture i znanja. U sklopu se nalazi Astronomska kula a na samom ulazu postavljena je bista našem velikom znanstveniku Andri Mohorovičiću.


Akademija umjetnosti, arhitekture i dizajna (Vysoká škola umleckoprůmyslová v Praze, skraćeno VŠUP, također poznat kao UMPRUM) javno je sveučilište.


Sveučilište nudi studijske discipline slikarstva, ilustracije i grafike, modni dizajn, dizajn proizvoda, grafički dizajn, keramiku, porculan, fotografiju i arhitekturu.
Prag sam po sebi je muzej na otvoreno. Monumentalnost građevina ostavlja duboki dojam na posjetitelje. Gdje god se okreneš je umjetnost oko tebe.

Konačno sam ispred zgrade u kojoj je Pažanin Ivan Mirković naukovao i stjecao svoja znanja iz slikarstva i kiparstva.

Na pročelju zgradu nalaze se imena najvećih svjetskih umjetnika, onih koji su obilježili čovječanstvo svojim stvaralaštvom.

Ja sam svoj ciklus sa Ivanom Mirkovićem zaokružio. Od njegove rodne kuće u gradu Pagu, do obiteljske kuće na Mejama u Splitu i sada ispred Akademije gdje je naukovao.
Kada bih još dočekao obećanu galeriju u njegovom rodnom gradu, onda bi ta cjelina imala svoju puninu.


12.07.2020. u 11:45 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.06.2020.

SVETI ANTE I AMERIČKI VELEPOSLANIK






Trinaestog ovoga mjeseca je proslavljen blagdan svetog Ante Padovanskog. Za ovog sveca vežu nas najviše molitve, procesije i bijeli ljiljani koji simboliziraju ovog sveca. Od demokratskih promjena do danas i u Pagu se slavi sveti Ante i njegov kip se u procesiji donosi iz kapele na Prosiki u Velu crkvu u Pagu. Više o blagdanu sam napisao u postu od 13. lipnja 2015. tako da se neću više osvrtati na sam blagdan.



Kapelu svetog Ante Padovanskog, podignuli su 1903. godine iseljeni Pažani najviše iz SAD-a. Zbog nepovoljnih gospodarskih prilika veliki broj Pažana iselio se početkom XX. Stoljeća osim SAD-a, još u Kanadu i Australiju. Po popisu stanovnika iz 1921. godine grad Pag brojao je 3739 stanovnika, da bi ta brojka 1981. godine iznosila 2295. Za grad kao što je Pag je to veliki pad broja stanovnika.

Kakve veze sveti Ante ima sa američkim veleposlanikom?
Svi paški mediji i ne samo paški prenijeli su vijest kako je Veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj W. Robert Kohorst sa suprugom posjetio grad Pag u pratnji župana Zadrske županije Božidara Longina, a domaćini su mu bili gradonačelnik Grada Paga Ante Fabijanić, predsjednica Gradskog vijeća Grada Paga Jasna Magaš, direktorica Turističke zajednice grada Paga Vesna Karavanić te načelnik Općine Povljana, Ivo Pogorilić.

(foto: izvor Internet)

Domaćini su veleposlanika Kohorsta upoznali s bogatom poviješću grada Paga i kulturno povijesnim spomenicima. Veleposlanik je posjetio Galeriju paške čipke gdje ga je predsjednica Društva paških čipkarica „Frane Budak“ Neda Oros, upoznala s mnogim zanimljivim pojedinostima o jedinstvenoj paškoj čipki, kulturnom blagu Paga koje je zaštićeno pri UNESCO-u.

(foto:izvor Internet)

Poseban dojam na veleposlanika Kohorsta je ostavio posjet Benediktinskom samostanu sv. Margarite gdje ga je dočekala časna majka Ana Benedikta koja ga je provela kroz postav izložbe crkvene umjetnosti i zbirki paške čipke. Pozornost veleposlanika Kohorsta izazvala je relikvija Svetog Trna, autentičan Trn s Kristove krune.
Veleposlanik je pokazo veliko zanimanje i zahvalio na srdačnoj dobrodošlici.
Domaćini su trebali odraditi još jednu gestu i na odlasku veleposlanika odvesti do kapele svetog Ante na Prosiku i pokazati mu kako su iseljeni Pažani u Americi prikupili sredstva i 1903. godine podigli ovu kapelu u čast svetom Anti.
Na pročelju kapele postavljena je spomen ploča na kojoj piše: „Ovaj skromni spomenik na čast sv. Anti Paduanskomu podigoše Pažki težaci i radnici u Sjevernoj Americi godine 1903.“

Kako se kapela nalazi na dijelu koji se naziva Prosika, mjestu koji sječe pašku valu na gornju i doljnu stranu. Doljnja strana je više izložena jakim naletima bure koja nanosi velike količine soli koja je dosta nagrizla kamen u kapeli.



Trebalo bi što prije krenuti u sanaciju oštećenja kako na vanjskim dijelovima tako još više na unutrašnjosti, posebno na pločama na kojima se nalaze imena onih koji su donirali za izgradnju kapele, tako i kamena koji je dosta u raspadajućoj situaciji. Imena i prezimena na pločama mogu biti poticaj mladim istraživačima za pisanje paške povijesti.
Trajnost je mjerilo sposobnosti prirodnog kamena da traje i da zadrži svoje osnovne i posebne osobine izgleda, čvrstoće i otpornosti prema raspadanju. Vrijeme kroz koje kamen može zadržati svoje urođene osobine ovisi o okolišu i mjestu ugradnje.
Oltar u čijoj je niši postavljen kip sv.Antuna Padovanskog s Djetetom Isusom u naručju i biblijom u ruci, također vapi za sanacijom. Ovo je ujedno jedan od rijetkih kipova svetog Ante koji umjesto cvijeta ljiljana koji ga na poseban način simbolizira, drži bibliju.


Da su domaćini pokazali ovu kapelu američkom veleposlaniku Kohorstu, možda bi to bio poticaj da se sustavno krene u obnovu ove kapele i da Pažani iseljeni u Americi budu zalog te pomoći.

28.06.2020. u 12:20 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.06.2020.

PAŠKA ČIPKA – BIJELO ZLATO GRADA PAGA





Paška čipka je hrvatski suvenir za koji mnogi smatraju da je to najljepša uspomena koju možete ponijeti iz grada Paga. Izuzetno lijep vez, koji se odlikuje iznimnom ljepotom uzoraka, ručni rad prikladan kao osobna uspomena, ali i kao poklon.



Ove godine, zbog korona virusa, u Pagu se neće održati 11. Međunarodni festival čipke ali Pažani će održati kontinuitet sa Danom paške čipke koji će se održati 19. lipnja 2020. na Trgu Petra Krešimira IV uz prigodni program.

Neizostavni dio tog programa će biti nastup KUD-a „Družina“, jer bez njihovog postojanja čipka bi rijetko u kojim prilikama bila tako prezentirana kao za vrijeme njihovih nastupa gdje god su nastupali.

Nakon njihovog nastupa, kako nas izvještavaju paški mediji, održati će se simbolično otvaranje nakon kojeg će se dodijeliti Javna priznanja Grada Paga zaslužnim udrugama i pojedincima.
Kako bi sve prošlo u revijalnom tonu nakon tog čina Gradska glazba Pag održati će prigodan koncert na spomenutom trgu.

U subotu, 20. lipnja 2020. u Kneževom dvoru održati će se Radionica paške čipke koju će voditi čipkarica Jasna Magaš.

Za ovu prigodu pripremljeno je nekoliko izložbi koje će se moći pogledati. Organizatori Dana paške čipke su Turistička zajednica Grada Paga, Društvo čipkarica „Frane Budak“ i Grad Pag.
Pag je jedno od središta čipkarstva u Hrvatskoj, paška čipka jako je poznata ne samo na prostoru Hrvatske i kao takva zaslužuje da se festival koji je u Pagu bio priređen u njenu čast, nastavi pa makar i na ovakav način.


Ova inicijativa je hvale vrijedna i dokaz koliko Pažani vole čipku i kako se prema njoj odnose.

18.06.2020. u 17:21 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.06.2020.

E, MOJ KVIRINU




Kiša pada. Samo prva tri dan od kada san u Prag je bilo sunce. Neda mi se izać iz apartmana, di ću po vome vrimenu. Sti bi vidit Prag, ali vrime mi ne dozvaljava. Sve mi je blizu i tramvaji i metro ki bi me doveli do centra grada, ali pametnije je stat na miru. Non stop neki zove ili dolaziju poruke, tako da mi ni dosadno. Dikod ne mogu ni zgotovit ca san naumi.


Nisan ni sumnja da se neće javit cin pročita post.
- Ca je Kvirine? Neda ti vrag mira nanki u Prag. Od kuda si izvuka sad ovu informaciju, ki ti je to stavi uglavu?
- Odavno ja to znan dragi moj kumpanjo. Još 1983. godine mi je madre Antonija poklonila jednu knjižicu „Samostan i crkva časnih sestara Benediktinki u Pagu“ u povodu 500. obljetnice postojanja samostana u Pag. Knjižica ima 54. stranice i sve važno ca se tiće samostana je u toj knjižici. Štampali su je u ograničenoj nakladi i samo neki judi imaju tu sriću da posjeduju to djelo. Vidiš, u tu knjižicu san naša da je gradsko groblje u Pag posvećeno sveton Kvirinu. I mene je to uvik bunilo, jer mi u Pag govorimo sveti Karen, i misli san da su falili dok nisam provjeri kod popa. Moreš i Ti to isto provjerit, da me ne iznenapadaš kako i za Dešpalja.


- Ca misliš da neću?! Još uvike je teško tebi za verovat. Znaš ti ki si sad šušur doli napravi. Ca sve ceka komunalno društvo da to prominiju?
- Ca mene briga ca njih ceka. Ja san napisa onako kako je, na njima je da provjere tu informaciju, pa ako je jušta neka minjaju ono ca ne vaja.
- Sve ono drugo ca si napisa za grobje je jedna vela istina. I više put mislin zac mi u Pag o nićemu ne vodimo računa. Namin u Pag je lakše uništiti i ne zgotovit, nego održavat i dovest u red ono ca imamo. Gedan sva ona grobja oko Rike kada pojden na ki sprovod, pa se mislin zac mi u Pag ne moremo tako održavat to grobje. Ki je zadužen za to. Bili smo zajedno na sprovod na Viškovo i sve više mi dolazi uglavu kako si mi govori kako su oni uredili i kako održavaju to grobje, jedna mala općina kako i Pag.

- Ma neću ja trošit besede na to, sve si sam reka i sve si sam vidi. Kad grobari gaziju po grobima, ca tu više imaš govorit.

- Nego, reci ti meni Bebiću kako gre naprid sa tvojin lječenjem, je ti ca boje? Kako se ćutiš?
- Ne mogu Ti za sad ništa konkretno reć. Činjenica da je to regiralo na terapiju, barem po onome ca su mi doktori rekli. To je jedna uigrana ekipa. Opremljeni su najsuvremenijom opremom, nema ca nemaju. Ima judi od celog svita na terapiju. Čak je jedan covik od Australije na terapiju. Na svaku su ruku cagod ti triba, ne samo za lječenje. Spremni su ti pomoć i za sve druge stvari i to mi je drago.


- Kako se sporazumiš sa njima?
- Najviše sa rukamin i nogamin, a onda malo engleski, malo češki, malo hervtaski. Ma razumimo se mi moj kumpanjo za ono ca mi triba. Pervi put kada je bilo najvažnije san ima prevodioca i znaš ca se dogodilo?
- Ca?
- Govorim kada je covik doša, sada će mi na hervatski prevodit Srbin. Samo je ekavicu piči.
- Ca in se nisi zafali na prevodiocu?
- Kada smo počeli čakulat, onda mi je taj gospodin Eduard, tako se zove, reka da on ustvari ni Srbin, nego Čeh ki je živi u Beograd. Otac mu je tamo bi diplomata i 1989. godine su se tornali nazad u Prag. On je u Beograd svrši osnovnu i srednju škulu, zato mu je ostala ta ekavica. Reka mi je da dolazi liti u Pisak, a da se je pozakoni u Makarsku. Lipo, reka san mu, samo se nauci onda još govorit hervatski i neće bit problema. Samo se nasmija.
- Da te pitan, je pratiš kako smo dobili novu pijacu.
- Pratin. To je ka po redu pijaca? Ne izgeda to loše, samo neka bude u funkciji i da covik more doć tamo auton da ne mora mislit di će se parkirat za bit deset minuti na pijacu.

(foto:Rajko Peranić)
- To i ja mislim isto. Ako ćeš moć onde negdi stat par minuti da ne moraš sve to nosit po rukamin, bit će dobro. Ali, opet će tamo bit komunalni redari i policija, pa ćeš se moć slikat. Za kraj da te pitan ca ti Bebiću govoriš za Česi.
- Svaki svoje voli i brani moj kumpanjo. Sada čitam kako njihova virologica Sonja Pekova preporuča svojim građanima da ne greju u Hervatsku u turizam jer da je tamo nesigurno, i da se sa viruson mogu vratit doma. To je ta ista ku je njeni ministar zdravstva javno optuži da se zarazila sa viruson dok je pacijentu nespretno uzimala uzorak. Čitan i jedan komentar di je covik napisa: Pa ima više na ovom svijetu ki voli Hrvate i Hrvatsku? Ne daj Bože da ki Čeh pročita ovaj post, ki zna ca bi mi ucinli?

- Zato se Bebiću cuvaj i ne daj se tin Česima. Stoj mi dobro pa Te obavijestim ca se doli dogaja. Vidin ja da si ti boje informiran od mene ki san doma.
Iz apartmana malo izlazin. Jedino ca skoknen do butige. Di ću i kuda ću kad je grubo vrime, samo pada kiša po celi dan. Sti san poć do centra. Ovdje još grijeju svon snagon. Pari ka da ne gremo u lito nego u jesen. Ovo mi je najodvratnije vrime. Pasat će i ovo a ca se Čehov tiće, po meni i ne tribaju dolazit na more. I kompanjo se sa tin složi. I dok korona caruje, sve zaman je, sve zaman je.

14.06.2020. u 11:00 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.06.2020.

PAŠKO GRADSKO GROBLJE POSVEĆENO SV. KVIRINU





Europska udruga groblja, skraćeno ASCE (Association of Significant Cemeteries in Europa) svake godine krajem svibnja i početkom lipnja organizira „Tjedan upoznavanja znamenitih groblja Europe“, tijekom kojeg članovi organiziraju različite manifestacije o povijesti, kulturi, arhitekturi i uspomenama koje ljude vežu za ta groblja.


Ove godine imam jedan mali jubilej, pet godina od posta koji je objavljen na ovom blogu 07.06.2015. godine, gdje sam prvi puta pisao o ovoj manifestaciji. Ponavljati se neću, svatko može pročitati taj post i zapitati se što se bitno na gradskom groblju u Pagu promijenilo? Meni se čini ne puno i ne bitno i što je najvažnije ne planski, nego mislim da se devastiralo i ono postojeće, premda oni koji su ulagali u te promjene tvrdit će drugačije.

Na ovogodišnji post natjeralo me neznanje onih koji gospodare Gradskim grobljem a riječ je o komunalnom društvu Čistoća Pag d.o.o. koja na svojoj službenoj stranici najavljuju da upravljaju Gradskim grobljem sv. KARINA. Dalje navode da to znači da su zaduženi za održavanje staza i zelenih površina na samom groblju. Groblje ima otprilike 750 grobnica. U sklopu sustava groblja i zbrinjavanja pokojnika izgrađena je i uređena mrtvačnica. U sklopu mrtvačnice nalazi se i kapelica. Čistoća Pag d.o.o. ne obavlja pogrebne usluge. U pripremi je izrada potrebne dokumentacije koja bi omogućila preuzimanje i tog dijela posla.
Grad Pag vlasnik je groblja po Zakonu o grobljima.
Tako to sve lijepo stoji na web stranici Čistoće d.o.o. – Pag.

Niti vlasnik groblja, niti spomenuta organizacija koja gospodari Gradskim grobljem u Pagu ne znaju kome je groblje posvećeno.

Iako se u Pagu koriste izrazi „sveti Karin ili sveti Karen“, Gradsko groblje u Pagu posvećeno je svetom „KVIRINU rimskom“.
Sveti Kvirin, rimski mučenik časti se 30. ožujka. Prema jednom kasnom spisu, bio je tribun u vrijeme cara Trajana. Obratio se na kršćanstvo i pretrpio mučeništvo skupa s kćeri Balbilom. Ukopan je u Pretekstatovu groblju. U tom groblju pronađen je i kasnije nadgrobni natpis, koji spominje njegovo ime. Posebno ga se štuje u gradu Neuss-u Njemačkoj u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, grad kojeg je nebeski zaštitnik čije su moći prenesene 1050. godine u taj grad. Neuss Quirinusmünster izgrađen je u njegovu čast, što je rezultiralo značajem Neussa kao srednjovjekovnog mjesta hodočašća. Godine 2009. Quirinusmünster osnovao je papa Benedikt XVI i uzdignuo u papinsku baziliku minor.

Ne mogu se pronaći točni podaci kada se osnovalo gradsko groblje u Pagu, po nekim šturim podacima znano je da se dvadesetih godina 19. stoljeća počelo s pokapanjima na novom groblju koje je posvećeno svetom Kvirinu.
Jednako tako se pronalazi jako malo fotografija novog gradskog groblja. Vjerujem da se u nekim paškim obiteljima može pronaći kakva fotografija iz najranijeg doba.


Groblje se godinama uređivalo i proširivalo, bez neke planske izgradnje. Tako da u tzv. „prvom groblju“ po rasporedu grobnica vidi se da se ukapanju nije prilazilo sistemski.

Jednako tako na gradskom groblju ne pronalazi se neko vrjednije umjetničko djelo koje bi obilježilo grobnicu. Izgled groblja ovisi i o materijalnim mogućnostima vlasnika grobnica i o njihovom poimanju posljednjeg počivališta.

Teško je na paškom groblju odrediti koja je grobnica najstarija, koja je najvrjednija? Da li je neki od poznatih hrvatskih umjetnika prepoznatljiv na paškom groblju. Koje su stare paške obitelji pokapane u najbogatije grobnice?



Odgovore na ova pitanje teško je dobiti u gradu Pagu. Sadašnje stanje ukazuje na potrebu stvaranja cjelovitijeg i organiziranijeg plana o sustavnom uređenju i održavanju gradskog groblja. Važno je hortikulturalno i ambijentalno omogućiti i stvoriti okvire učinkovitijeg vrednovanja, i zaštite u očuvanju arhitektonsko-spomeničke baštine.



Groblje može poslužiti i kao izletnička točka za vrijeme ljetnih mjeseci. Paško gradsko groblje je udaljeno od ljetnih gužvi, kao oaza mira i spokoja, smješten na lokalitetu s kojeg puca pogled na neponovljive vizure grada Paga i paške vale s jedne strane, solanama i Starim gradom s druge strane, već bi danas trebalo postati nezaobilazna točka obilaska mnogih koji u grad Pag dolaze turistički. Više sam se puta i sam uvjerio u tu zainteresiranost turista koji su boravili u gradu Pagu.


U skladu s tradicijskim i ambijentalnim vrijednostima groblja treba stvoriti okvire unutar kojih bi svi žitelji trebali razumjeti važnost groblja, koji bi trebao zadržati odlike zbog kojih ih već danas doživljavamo skladnim i primjerenim namjeni koju nedvojbeno ispunjava.

07.06.2020. u 11:02 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 31.05.2020.

101.PAŽANIN - 38.RAKAMARIĆ IVAN – (Pag, 27. prosinca 1781. – Pag, 9. svibnja 1857.)




Ivan Rakamarić rodio se u Pagu 27. prosinca 1781. u obitelji Martina Rakamarića i Margarite Fabijanić. Ova obitelj Rakamarić nije u nikakvoj rodbinskoj vezi s obitelji biskupa Rakamarića.
Pučko obrazovanje završio je u svom rodnom gradu, ostalo školovanje završio je u Zadru. U pastoralnu je službu ušao kao član nižeg klera zborne crkve u gradu Pagu, gdje je 1811. godine imenovan redovitim ispovjednikom. U više je navrata zamjenjivao odsutne dušobrižnike po paškim selima.


Njegovo djelovanje najviše se očitovalo za vrijeme epidemije tifusa i kolere 1825. i 1836. godine.
Za koleru je najstrašnije što može uzrokovati smrt u svega nekoliko sati nakon pojave simptoma.
Uloga svećenika Rakamarića je bila u tome da je nadzirao i educirao ljude o održavanju higijenskih uvjeta, briga o smještaju oboljelih osoba u odgovarajuće karantene, te opskrba lijekovima koji su tada bili dostupni.

Nakon nekog vremena djelujući unutar paškog kolegijata postao je magister ceremonije i blagajnik javne dobrotvornosti.
Od 1821. godine postavljen je na mjesto kancelara nadžupnika.
Godine 1845. imenovan je kapelanom paških koludrica Benediktinki i na toj dužnosti je ostao sve do svoje smrti. Godine 1849. prihvatio je i službu njihovog izvanrednog ispovjednika.
Na preporuku nadbiskupa Josipa Godeassija i paške općine imenovan je 26. kolovoza 1853. od cara Franje Josipa I rezidencijalnim kanonikom obnovljenog kolegijalnog kaptola sv. Marije u Pagu od spomenutog nadbiskupa.

Iste godine ubilježen je u Šematizmu paškog kaptola s naslovom kanonika seniora (canonicus senior) kao najstariji član kanoničkog zbora.
Umro je u rodnom gradu 9. svibnja 1857. godine u svojoj sedamdesetšestoj godini života. Pokopan je na gradskom groblju sv. Kvirina.

31.05.2020. u 12:58 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 26.05.2020.

DA SE NE ZABORAVI - FERŠE





U ovo doba Corona virusa sve mi više pada na pamet jedan tekst koga san napisa 2010. kada san pisa za portal BNB i baš nekako u ovo doba napisa san jedan post pod nazivom „Vižita“. U tom postu san pisa kako je barba Ive poša doli na Prosiku kod doktora da se pregleda i tamo naleti na svoju susedu Ivanku.


Razgovor je teka ovako:
Dok je sestra prećala po dokumentima i parićivala karton za kod doktora, barba Ive je ceka svoj red. Criti je tamo svoj susedu Ivanku pa je pita:
- Ca si Ti došla doli?
- Barba Ive, mali mi je dobi ferše, pa san došla reć doktoru da ga dojde vižitat i da mu opravdaju ca neće moć hodit u škulu.
- Ferše je dobi, od kad nisan cu da dica dobivaju ferše.
- Virusi su Van to, barba Ive.
- Ki ?
- Virusi, barba Ive, virusi.
- Kvragu i virusi, ki više razumi sve ove bolesti ke se danaska dogajaju judima. Da virusi!

Ca su to ferše i od kuda dolazi ta beseda? Ferše su dječja bolest kako se to stručno rece, morbille, rubeole ili ospice, a u Šibeniku san cu da receju da su po ditetu izbile crvene pujice.



Beseda dolazi kako i mnoge naše besede od venecijanskog govora di se za njih rece „ferse“.

Tek sad vidim da sam bi prorok da će nam jedan mali virus deset godišć kasnije dat toliko problema. Kada danas cuješ kako su judi protiv cjepljenja onda vidiš koliko smo još neuki. Koliko bolesti više nima ili se di kadi pojaviju samo radi toga ca se dica danas cjepiju. Zadnje vrime se vodila žestoka borba da li dicu cjepit protiv ferši ili ne. Sve dok dica u Dubrovniku nisu dobila ferše. Onda je nastala panika.

Ferše su zarazna bolest i najboje je da ih dica prebole u ditinjstvu, nego kao stariji kada one mogu ostavit veće posljedice na organizam nego dok je dite malo. Ferše su više nego ika druga zarazna bolest slabile organizam i znalo bi se dogodit da bi dite umrlo ukoliko mu organizam ni bi otporan, ca danas govoriju da mu imunitet bude dobar. Kako i svaki virus i on se je prenosi kapljičnim putem.

Koliko smo još uvik nedovoljno zdravstveno pismeni najboje smo to osjetili baš sada u ovo doba Corona virusa i kakav poguban učinak je imala ta neukost. Svi oni ki govoriju da se ne triba cjepit ciniju nered i ostavjaju jude u nedoumicu. Koliko bi se života bilo spasilo da je bilo cjepiva protiv ovoga nesritnog virusa?

Fermali smo Ferše sa svim njihovim posljedicama ke su ostavljale, tako san siguran da će se i ovaj virus stavit pod kontrolu.

26.05.2020. u 14:33 • 0 KomentaraPrint#

petak, 22.05.2020.

PARIĆAT SE I PUTOVAT PUT PRAGA





Ni bilo druge nego se parićat i putovat put Praga ako mislin izvuć živu glavu. Ova rećenica je kako i ona iz čitanke kada san hodi u pervi razred osnovne škule. Kada smo ucili slovo P onda je štivo bilo:- Pero i Panta pošli na put. Ovaj put smo ja i tast bili oni ki su partili na put. Mora san mu predat plan puta, jer mi svi ovi dani ni da mira. Koliko put smo se dnevno culi, nema broja.
- Vidiš Ti kumpanjo moj, kako je sve ispalo. Ni druge nego se borit.
- A ca si ti misli da ćeš pasat bez borbe. Glavu gori Bebiću i jaci si Ti od tog zla. Vidit ćeš da će sve bit dobro.
- Iz Tvojih usta u Božje uši, ca se rece.
- Ma nego kako. Znan da te malo streslo i ca si prijateja izgubi. Život je to moj Bebiću. Nisan ga dugo vidi, zapravo reć nisan ni hodi na Korzo od kada je ovo ludilo, ali ni meni ne gre uglavu da ga više neću vidit na kantun preko puta Filmskedramatike kako sedi i pije kafu. Uvik bi nešto reka iako ni bi od velikih besed. Mora bi me ubost, jer se on nebi zva Musa.


- Dok san bi u Zagreb, on bi mene najmanje pet put dnevno zva. Sve san mu mora reć. Kada mi se požali da ga to boli reka san mu, neka gre u neku ambulantu ucint EKG-e, ali ki je njega moga natirat. Bi je pun sriće da će doć u Riku i da ćemo se vidit, vidiš kako je sveršilo. Smanom se zadnjin cu. Vajda je Bog tako sti.
- Opet ti sa Bogon. Pusti Boga na miru, da ga ima onda Musa nebi parti, niti ti ovako pati.
- Ca da Tebi covik rece. Kako je meštar u Velom mistu govori:- Papundek moj, znači Boga nima, ni Gospe nima, oćeš reć da ni svetog Duje nima i da su to predrasude. Dat ću ti ja po predrasudama, dok sam ja u ovoj butigi, ovdi će bit i Boga i Gospe i sveci i svetog Duje.

- Odi bogati, infiša si u Smoju. Misli na svoje zdravje. Sad kad si u Prag moga bi poć vidit di je Mirković studira. Pisa si da je on praški učenik pa odi vidit di je to.
- Ako mi Bog da snage ja verujen da će se to dogodit.
- Di si iznajmi taj apartman?
- Blizu samog Centra di ću hodit na terapiju. To kada bi uspored sa Zagrebon, onda bi moga reć da stojim u Novom Zagrebu. Ima nešto malo i starih kuća, ali sve je više-manje novo, sve sami neboderi.
- Glavno da si ti zadovojan.
- Ništa mi ne fali, sve mi je jako blizu tako da ne moran mislit di ću poć kupit kruh i sve ca mi triba.
- Vidi san da te Pavina stavi u Novi list. I neka, zasluži si. Koliko je meni drag ovaj tvoj blog ja ti ne moren reć koliko. Bebiću, cuvaj se, pazi na sebe, jebe ti se za sve, sada moraš mislit samo na sebe.


- Oću prijateju moj, medajica naše Majke Božje od Staroga grada bit će uvik uz mene, neka mi baren ona cini društvo.
- To je istina. Mi Pažani smo toliko vezani uz taj kip da covik ne more verovat. Kakvo je to poštovanje i nas ki ne verujemo je da se Pažani i gosti ki smo sedili u Zeca ili Šmita digli bi se na noge kako bi je odali poštovanje. To je veliki znak. To je strahopoštovanje. Je se tako rece Bebiću?

- Jušto se tako rece. Ne baculaj, ja i Ti se cujemo i Ti ćeš znat više nego svi drugi kako gre lječenje. Taman do litnjeg karnevala ću bit parićan, pa baren jedno kolo da ucinin.
- Ja stalno mislin da si ti ozbiljan covik a ti u bolesti misliš na karneval. Ki si ti karneval od covika. To Bebiću samo kuraja, ne daj se. Stoj mi dobro.

- Kumpanjo odi parićat apartman jer će bit ako ništa drugo Čehov. Infišani su u naše more. Kada in recen da san iz Hrvatske u najmanju ruku kao da san doša iz raja. Puno voliju Istru, samo nju spominju.
- Neka Bog da!
- Ca si to reka?
- Odi molin te ća, jer bi ti i njega poludi.
Tako smo se nas dva oprostili. Vidin na njemu da mu ni sve jedno. Drago je njemu bit smanon u društvo pa makar na kafu. Voli cut ca ja mislin, otvorimo uvik sve aktualne teme i uvik mu je drago da moremo podilit mišljenja. Reka je da me ceka u Pag.

22.05.2020. u 11:43 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2020  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN