ISKONSKI PAG

petak, 17.05.2019.

PAG JE POKAZAO SVE ŠTO MU JE BILO NA SRCU




U Hrvatskoj nije postojao iole ozbiljan medij koji nije prenio vijest kako će se u gradu Pagu nakon 74. godina zabrane obnoviti procesija sa Svetim Trnom s Kristove krune kroz grad Pag.
Mnogi do tada nisu čuli za ovu veliku milost koja se čuva u našoj zemlji, u gradu Pagu, odnosno u samostanu sv. Margarite časnih sestara benediktinki.
Mnogi ne znaju da Hrvatska (Pag), Francuska (Pariz) i Italija (Rim) su jedine zemlje na svijetu koje imaju službenu potvrdu Svete Stolice da posjeduju relikviju Svetog Trna s Kristove krune.




O vjerodostojnosti relikvije svetog Trna govorio je prof.dr.sc. Miroslav Granić, povjesničar sa Sveučilišta u Zadru koji navodi da grad Pag, kada je u pitanju relikvija svetog Trna, ima pisano, vjerodostojno i javno svjedočanstvo. Svečana javna isprava napisana je izvorno na pergameni, koja je nažalost izgubljena početkom 20. stoljeća i do danas nije pronađena. Mudri paški gradski oci odlučili su da Pag dobije općinski službeni diplomatarij (zbirku važnih gradskih isprava) gdje su u kodeksu paških isprava uvrstili i dokument u kojem je zapisan dolazak relikvije svetog Trna u Pag.


Mr. don. Dario Tičić, ujedno i paški sin, jedan od promotora i pokretača cijele ove priče navodi da štujući sveti Trn častimo i samog Isusa Krista. Uspomenu na sveti Trn revno su kroz sva stoljeća štovale paške benediktinke koje su ujedno i čuvarice relikvije. Inicijatori i poticatelji ovog štovanja je i papinski viteški red Svetog jeruzalemskog groba koji isto žele imati udjela u svemu tome. Obnovom procesije oni žele biti čuvari, kao što se u Notre Dame i u Rimu u bazilici Svetog križa jeruzalemskog čuva Sveti Trn, kako bi se dao puni značaj tom slavlju. Jer tu nije u pitanju samo grad Pag, nego je to vrijednost cijele domovine. Mi toga nismo svjesni i nemojmo olako prilaziti tome, govorio je mr. don. Dario Tičić.



Svečana misa i dio procesije održao se 4. svibnja 2019. god., 74. godine nakon što se nije održavla i Sveti Trn nije bio javno čašćen od puka.
Koncelebrirano misno slavlje u paškoj prvostolnici predvodio je zadarski nabiskup Želimir Puljić uz domaćeg nadžupnika don. Gašpara Dodića, o.Joze Milanovića, benediktinca i ostale svećenike zadrske nadbiskupije.

Nadbiskup Puljić je u svojoj homiliji naglasio kako se Pažani mogu dičiti svojim trima svetinjama, a to su: Čudotvorni križ iz kojeg je potekla krv, Majka Božja od Stroga grada i sada obnovljeno štovanje Svetog Trna.

Svečano misno slavlje uveličali su vitezovi Reda Svetog groba koji su preuzeli trajno pokroviteljstvo nad relikvijom Svetog Trna.


Izuzetno je bilo vidjeti časne benediktinke sa kojim ushitom su proživljavale ove trenutke. Crkva ispunjena pukom samo je bilo dodatna radost kojem nisu mogle odoljeti. Srdačno su pozdravile svakoga tko im je prišao i htio izreći riječi zahvale.


Kiša je pokvarila ovo velebno slavlje iako su svi govorili da je i ovo Božja providnost, jer da i nebo plače nad ovim događajem.

Crkveni zbor sa voditeljom Anthonyem Buljanović i ovaj puta je pokazao svu svoju raskoš i još jednom misnom slavlju dao dimenziju više.

Na kraju misnog slavlja bilo ih je izuzetno vidjeti članove zbora oko glavnog oltara na kojem je bila izložena relikvija uz zdušnu pomoć don. Daria Tičića otpjevali himnu Svetoj kruni: " O, trnova kruno slavna, naša diko štiti nas, o svetinjo naša davna, oku vjere divno l'sjaš." Crkvena zvona su zvonila i častila ovaj čin.


Don. Dario Tičić u jednom trenu se obratio ostalom puku u crkvi i kazao da će bez obzira na vremenske uvjete i kišu koja pada u procesiji relikviju prenjeti u koludrašku crkvu, gdje se tako revno čuva. Don. Dario je uzeo relikvijar Svetog Trna i vratio ga uz pratnju puka i svećenika u crkvu Navještenja Marijina i položio ga na oltar.


Koludrice su bile na čelu sa opaticom paškog samostana s. Bernardicom Badurina do svoje crkve.

Nakon izmoljene molitve i zahvale don Daria Tičića, opatica Badurina je u bijelim rukavicama uzela relikvijar i odnjela ga u njihovu klauzuru gdje čuvaju relikviju. Tog trena su crkvena zvona benediktinske crkve Navještenja Marijina, zvonila završno pozdravljajući ovu veliku svečanost, proslavu Svetog Trna.


Pag je ovime dobio još jedan važan vjerski događaj koji bi svake godine trebao skuplajti puk iz domovine i šire. Po okončanju sam doznao da je bilo hodočasnika iz susjedne nam i nama tako drage, bratske, Hercegovine.

17.05.2019. u 22:52 • 0 KomentaraPrint#

petak, 10.05.2019.

GASTRO DANI U GRADU PAGU





U organizaciji Turističke zajednice grada Paga i SŠ Bartol Kašić iz Paga od od 1. do 5. svibnja održani su "Gastro dani – Pag na meniju".



Srijeda, 1.5. u Kneževom dvoru započeli su Gastro dani gdje su predstavnici SŠ Bartul Kašić i Turističke zajednice grada Paga predstavili projekt "Pag na meniju".
Ravnateljica SŠ Bartol Kašić Marija Pećirko, predstavljajući projekt "Pag na meniju" upoznala je nazočne da je to projekt koji traje od 2007. godine i koji je dio manifestacije "Ca, ča, što se nekad kuhalo na mom otoku" u sklopu Dana Zadrske županije sa ciljem obnove tradicionalne kuhinje našeg otoka. Kako bi se sačuvala gastro baština otoka Paga i promocija tradicionalnih jela, izdana je knjižica recepata čije je prvo izdanje bilo 2014. godine, a 2017. i njeno drugo prošireno izdanje. U knjižici se nalaze recepti zapisani dijalektom (paškim, novaljskim, kolanjskim i povljanskim), sa prevodom na hrvatski standardni jezik.

Na kraju se gospođa Pećirko zahvalila svim vrijednim djelatnicima SŠ Bartol Kašić koji svojom preganošću prenose vještine kuhanja na mlađe uzraste.

Nakon uvodnog govora nazočnima se obratila direktorica Turističke zajednice Pag, gospođa Vesna Karavanić koja je kazala da ima zadovoljstvo otvoriti izložbu svoje kolegice i sugrađanke Alenke Festini, koja je kroz dva desetljeća bavljenja novinarstvom, svojim aparatom usput bilježila mnoge događeje i dokumentirala ih.

Alenka Festini je pisala za mnoge tiskane medije, između ostalih za Zadarski list, Novi list, Vjesnik, Večernji list, Jutarnji list i mnoge druge. S posebnom pozornošću je pratila zanimljivosti paškog ovčarstva i sve što je vezano za proizvodnju najznačajnijeg paškog proizvoda, paškog sira. Tako je nastao ovaj niz od 29 fotografija koje je autorica prezentirala i sa pravom potvrdila naziv izložbe "Pag, grad paškog sira".

U ime Paške sirane izložbu predstavila i otvorila voditeljica marketinga Martina Pernar Škunca, kazavši:"Poslužiti ću se riječima moje kolegice Ane Fabijanić koja predivno opisuje priču Paške sirane. Priča o Paškoj sirani nije priča o poslovnom uspjehu jedne obitelji. Priča je to o generacijama mnogih otočkih obitelji koje su zajedno disale slani paški zrak, strepile nad svojim stadom u hladnim zimama i sušnim ljetima, priča o stotinama vrijednih ruku koje su oblikovale sir unoseći u njega čežnju za nekim sporijim vremenima i toplim domaćinstvom."


Na kraju je naglasila da je 70 godina postojanja Paške sirane stup gospodarstva grada Paga i mnogo više od toga.

Za vrijeme razgledavanja izložbe, nazočni su se mogli i počastiti paškim sirom kojeg je osigurala Paška sirana.

Navečer prvog dana manifestacije Gradska glazba Pag je priredila promenadni koncert na glavnom gradskom trgu u Pagu.
Doista je bilo lijepo uživati u mnogim uspješnicama koje su izveli vrijedni paški glazbari sa svojim voditeljom, Brankom Barbirom.

Četvrtak, 2.5. drugi dan Gastro dana započeo je ujutro sa razgledavanjem grada Paga uz stručnog vodiča, a naglasak je stavljen na :"solarstvo, stari grad i izložba solarstva".

Glavni događaj dana bilo je predavanje u Kneževom dvoru poznatog chefa Mate Jankovića sa temom: "Budućnost gastronomije na otoku Pagu".

Nadao sam se da će ovom predavanju nazočiti veći broj ljudi obzirom na popularnost chefa Mate Jankovića, međutim to ipak nije bilo tako.
Skroman broj nazočnih odslušalo je chefa Matu Jankovića sa ne baš jasnim porukama o budućnosti gastronomije na otoku Pagu.

Mate Janković je otvorio svoj ekspoze sa time kako vuče korijene sa ovog otoka. Otkrio je da su njegova nona i mama sa ovog otoka. Ispričao nam je kako su mu još uvijek u sječanju lovljenje "glavoča" ispred kafića "Lord" u Pagu, i kako sve mirise i okuse svojega djetinjstva vuče sa ovog otoka, stoga nije ni čudo da su oni prisutni u njegovoj kuhinji.
Jako puno se zadržao na paškom siru, za kojeg je govorio da je to brend ne samo ovog otoka, nego i cijele države i da paški sir zauzima posebno mjesto u njegovoj kuhinji.

Svoje izlaganje gospodin Janković je završio tvrdnjom da na otoku ima još dosta interesantnih namirnica koje se može izbrendirati gdje je naglasak stavio na "puževima", o kojima se jako malo zna i koje se jako malo koristi u gastronomiji. Zaključio je da bi to trebalo biti ono autohtono što može ponuditi gastronomija otoka Paga.

Na kraju su nazočni mogli postavljati pitanja gospodinu Jankoviću. Ja sam iskoristio prigodu i postavio tri pitanja.
Prvo moje pitanje je bilo, kada je gospodin Janković otkrio svoj genetski kod, onda iz tog koda može iščitati pašku sujetu i da mi Pažani volimo rado pitati, "ki je on, koga roda je on", jer Pag se voli dičiti svojom djecom.

Drugo pitanje odnosilo se o pojavi hiperinflacije autohtonih jela u Hrvatskoj, kako on gleda na to, iako sam odmah kazao da apsolutno ništa nemam protiv autohtonih jela.
I treće pitanje, kako gleda na pojavu da se u hrvatskim restoranima čak onim ekskluzivnim, gostima prodaju sirevi koji nisu autohtoni od ovčijeg sira. Paški proizvođači sira kao paški sir proizvode i sireve od kravljeg mlijeka koji nose oznaku "Paški sir".

Što se tiće svog genetskog koda, gospodin Janković mi je odgovorio da mi neće otkriti svoju obitelj, barem ne ovako javno, kaže da je to informacija za u četri oka. Prihvatio sam taj njegov osobni stav, iako je on mene pitao koje sam godište. U tom osobnom čuvanju privatnosti, onda bi se gospodin Janković trebao suzdržati pitanja i tuđe osobnosti. Poštuješ svoje, poštuj i tuđe.
Na drugo pitanje o hiper inflaciji autohtonih jela u Hrvatskoj mi je odgovorio da se ne slaže sa mnom da je prisutna hiper inflacija autohtonih jela u Hrvatskoj.
Prihvatio sam taj njegov odgovor znajući da je hrvatska kuhinja mješavina svih naroda koji su prošli ovim našim prostorima i povijesno imali utjecaj na naše kuhinje. Paški "pandešpanj" sigurno nije autohtono jelo po svom nazivu, ali mi ga kao takvog prodajemo i dičimo se kao da je isključivo naš.
Na posljednje pitanje mi je odgovorio da je to zločin i da ne može vjerovati da se tako nešto može desiti.
Ispričao sam mu svoje iskustvo sa time i to u poznatom dalmatinskom restoranu gdje su mi kao članovima banda Tutti Fruti, pirati prodali vlastitu kazetu, meni paški sir od kravljeg mlijeka.
Na kraju me jako iznenandio odgovorom mladoj učenici SŠ Bartol Kašić u Pagu na njeno pitanje o budućnosti mladog ugostiteljskog kadra i njihovom zapošljavanju i napredovanju jednostavno kazao ono što je bilo ne prihvatljivo, i nakon čega je cijeli skup zanijemio.
Nazvati profesore na toj školi "uhljebima" je bio ispod svake razine jednog chefa kao što je gospodin Mate Janković.
Obrazovanje ima veliku ulogu u stvaranju novih mladih kadrova u ovoj državi kojoj je turizam glavna gospodarska grana. Škole kao ova na Pagu su baza koju treba čuvati i njegovati i dati im svu podršku, jer se skoro ovi kadrovi neće imati gdje školovati. Ukoliko se to dogodi otvoriti će se mjesta za kvaziedukaciju nekompetetnih osoba. Umjesto da se gospodin Janković kao čovjek sa paškim genima ponudio školi kao profesionalac koji ima i medijsku pozornost kao nadogradnja u obrazovanju kadrova u SŠ Bartol Kašić u Pagu, on je definitivno ubio svaku nadu toj mladoj učenici, možda budućoj chefici.

Takva gesta gospodina Jankovića svakako bi bila velika dobit svima koji žele da sutra na ovim našim prostorima imamo chefova poput gospodina Mate Jankovića.
Na kraju je bila interesantna rasprava po pitanju "puževa" kao autohtonoj gastro ponudi otoka Paga.
Iz rasprave je bilo vidljivo da se oko toga još uvijek gubimo i da bi se baš na tom polju trebali pokazati kuhari ili chefovi poput gospodina Jankovića, zauzeti jasan stav o toj vrlo interesantnoj namirnici.
Gastro dani su tu večer okončani po paškim restoranima, gdje je goste uveseljavala klapa "Batarele":

Petak, 3.5. treći gastro dan nastavio se sa "Dan otvorenih vrata u Paškoj sirani", kako se radi najbolji sir na svijetu?
Iz više razloga sam odlučio otići na ovaj Dan otvorenih vrata. Prvo zato što sam htio vidjeti tu tvornicu i moderni način proizvodnje paškog sira, i drugo što je moja majka dio povijesti sirane.

Poveo sam i Matea sa sobom da i on vidi i doživi čaroliju izrade paškog sira iako je još premali da bi sve to razumio. Po dolasku dočekali su nas domaćini, dali nam opremu i grupa je krenula u obilazak sirane. Vodič nam je bila Martina Pernar Škunca, voditeljica marketinga u sirani. Prošli smo stroge uvjete dezinfekcije i ušli u prostor u kojem se vrši pasterizacija mlijeka i prerada sira. Tu su mirisi koje su djeca teško podnosila.




Nakon toga odvedeni smo do "salamure" gdje se sir u bazenima sa slanom vodom pusti da odleži dva dana nakon prerade.

Na kraju smo ušli u onaj najimpresivniji dio sirane, mjesto gdje se sir čuva, njeguje i priprema za prodaju.

Domaćini su nam pripremili za degustaciju sve vrste sireva koje proizvode.

Na povratku jedno iznenađenje za mene. Po zidovima sirane izložene su fotografije i one od stare sirane, i tu sam naišao na fotografiju moje majke, koju sam im ustupio kada su slavili 70 godina rada, i tom prigodom su u Kneževom dvoru u Pagu, imali izložbu starih fotografija. Sama Martina mi je kazala da je to jedna od rijetkih i dragocijenih fotografija stare sirane. Tu se jasno vidi alat kojim se služila moja majka kada se sir (kujata) trebala pretvoriti u grudice. Vrlo emotivan trenutak i za mene. Bilo je ovo jedno lijepo iskustvo na ovim gastro danima.


Na večer je chef Mate Janković kuhao u restoranu "Na Tale", a večer je uljepšavala klapa "Ad Hoc".

Subota, 4.5. četvrti gastro dan započeo je sa jutarnjom utrkom: "Run & Taste Island Pag". Dionice koje su se trčale bile su od 2,5 i 5 km. Utrka je bila humanitarnog karaktera.
Navečer su gastro dani nastavljeni u paškim restoranima, a za zabavu je bila zadužena klapa "Sol".

Nedjelja, 5.5. peti gastro dan bio je obilježen jednom novom ponudom. Svi zainteresirani su se trebali okupiti na parkiralištu kod Gradskog groblja od kuda sa sa stručnim vodičem krenuli u "Obilazak staze zagrljaj kamena i vjetra".

Vjerujem da su oni najhrabriji i voljni uživanja u paškom krajoliku, paškom kamenjaru uživali u prekrasnim pogledima na otok koji im se pružao sa tih destinacija.

Bilo je lijepo i interesantno za vrijeme gastro dana u gradu Pagu. Tradiciju paške gastronomije treba čuvati i dati je punu podršku. Vrijedni ljudi iz SŠ Bartol Kašić trude se da se ta tradicija očuva i još dodatno oplemi i u tim njihovim nastojanjima i entuzijazmu koji pokazuju treba podržati od gradskog poglavarstva pa do svih čimbenika u turističkoj ponudi grada i otoka Paga.

10.05.2019. u 22:41 • 0 KomentaraPrint#

petak, 03.05.2019.

NOVE SNAGE NA PAŠKOJ BLOGERSKOJ SCENI





Blogeri su postali dio naše svakodnevnice. Mnogi blogeri koji svoje sadržaje objavljuju na društvenim mrežama ulaze u naše živote, tjeraju nas na naš interes, a sve češće iz njih doznajemo ono za što možda nikada nismo čuli, usput i naučimo nešto novo.
Od 14. travnja 2019. na blogerskoj (paškoj) sceni pojavio se novi blog Pažanina Iva Palčića ivo.palcic.hr.


Blog svojim imenom: «Pag, naš otok», upućuje posjetitelje bloga, da će se autor baviti cijelim otokom i svime onime što ga obilježava. Od aktualnih tema, do onih koji su iza nas. Prvih pet objavljenih postova me navodi na ovo razmišljanje.
Autor je sebe predstavio na blogu, pa ne bi trebalo dodatno pisati nešto što se ne zna ili što bi izlazilo iz okvira autorovog opisa.

Ivo je zaplovio ovim blogerskim morem. Znajući da će ga na ovom putu čekati mnoge nevere i bonace. Autoru želim sretan put tim morem i da ne odustane dokle god ne otplovi zemaljsku kuglu.
Ne reci nikad rogi, blogeru!

03.05.2019. u 17:47 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 01.05.2019.

ĆAĆA, KAD JE PERVI MAJA ?




Moja majka je dio svojeg djetinjstva provela na tzv. «Magaznarovoj kući» na staroj košinskoj cesti, gdje je živjela sa svojom obitelji. Od ove kuće ostali su samo temelji i «gušterna» koja je sačuvana. Dide Madona je radio u solani, a nasuprot kuće je odmah bio i «Madonov del» gdje su bile njihove ovce.



Neposredno pred Blagdan 1.maja muzeći ovce u toru sa svojim ocem, moja majka ga je upitala:

- Ćaća, kad je prvi maja?
- Prvi maja, je Marica na prvi maja.
Nije se upuštala u dalje komentare, nije dobila odgovor koji bi je zadovoljio, pa ga je ponovno upitala:
- Ćaća, kad je prvi maja?
- Marica, reka san Ti, pervi maja je na pervi maja, na pervi svibnja, pervi petog kako Ti to ni jasno?
Opet je zašutjela, osjetila je da je sada već napela oca i da bi se to moglo okončati loše poznavajući njegovu naglu ćud. Nije se dala, okuražila se i po treći puta ga upita:
- Ćaća kad je pervi maja?
Ovaj puta nije bilo komentara, pala je «triska», moja majka je zašutjela i bila je sigurna da do odgovora koji je nju najviše interesirao nije došla. Dide je vjerojatno grižnjom savjesti pokušao odgonetnuti što ga je to kći u stvari htjela pitati. Tada u jednom trenutku on se okrene prema kćeri obraćajući se:

- Marica, Ti si stila pitat, ki dan pada pervi maja?
- E, to san Te stila pitat.
- Pa si me mogla odmah pitat: ćaća ki dan pada pervi maja, a ne si morala dobit trisku.
Mojoj majki je bilo važno koji dan u tjednu je Prvi maja, jer je računala otići u Pag «na tanci» ukoliko je prvi maja u subotu.
Svake godine na prvi maja to je uvijek bila obiteljska poštapalica koja je ostala u mojem sjećanju, jer smo taj dan uvijek zezali majku sa: «Ćaća, kad je pervi maja?»


01.05.2019. u 15:21 • 0 KomentaraPrint#

subota, 27.04.2019.

DA SE NE ZABORAVI – GALOPER - GAROFUL (KALOPER)




Galoperu lipo cviće moje
da mi je imat samo sime tvoje
U subotu večer bi te brala,
u nedilju dragom darivala.

Prošlo lito je barba Šime Goleša u Kneževom dvoru predstavi svoju knjižicu pisam "Galoperu lipo cviće moje".


Sad je štajon od galopera ili kako još receju kalopera, a najpoznatije je kao "karanfil".
Garoful, gariful, kaloper, karanfil, je beseda ka je došla od turskog jezika, grčki je karyofyllon, a latinski caryhryollacae. Kada bi se prevelo sa grčkog naš garoful bi bi "božanski cvit".

Čitan da je garoful cvit ki iskažuje jubav, opčinjenost-očaranost, poistovječenost i da postoje još druga tumačenja ovisno o boji garofula. Svi znamo da se cereni garoful koristi ka simbol socjalizma i radničkog pokreta, najviše ga vidimo na Prvi maja, na Dan žena, ali isto tako da je taj cerveni garoful i znak duboke jubavi i naklonosti prema voljenoj osobi.

Prema kršćanskoj predaji, garoful se prvi put pojavi na Zemlji kada je Isus nosi križ. Na mistima di su pale suze Djevice Marije zbog Isusove muke, pojavili su se garofuli i to ružičasti garofuli ki su postali simbol matereni besmrtne jubavi prema muki svoga sina.

Ima legenda koja govori da je Artemida, ćer boga Zeusa, božica lova i miseca jednom prilikon kada se tornivala doma sa neke zabave zajedno sa ocen bogom Zeuson, vidila mladića ki je svira flautu i straši je beštije. Razjadila se, uzela luk i strelu i ubila ga. Bilo joj je žal zac je to ucinla pa je zamolila oca Zeusa da ga pretvori u cerveni cvit. Otac ju je posluša, mladića pretvori u garoful i darova mu nesmrtnost. Zato garoful još zoveju Zeusov cvit, a kako vonja još su ga u antičko vrime prozvali božanskin cviton.

Nekada su vertli bili puni garofulov, u pitari oko kuć, a sada retko di možeš vidit garoful, taj mali cvit sa puno latic i svakakvih koluri.

Prije su muški mećali crveni garoful u tašku od jakete, a najboje se vidilo kada je pivala klapa "Trogir" sa garofulima u tašku.

Moran spomenut i žensku klapu iz Bibinja ke se zoveju "Garofuli".
Ovde u Primorje je poznati književnik Drago Gervais napisa pismu ku je posveti staron mladiću:
Kaneta,
jaketa,
garoful,
šćapić,
i koračić kot vrapčić...
gotov je stari mladić.
Danas je garoful kod nas zaboravljen i zanemaren, jer tobože da je to cviće "socijalističke ideologije". I ca je to lipo cviće tomu krivo. Još kada onako lipo zamiriše.

27.04.2019. u 18:21 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.04.2019.

"PAŠKA SOL" POD ZAŠTITOM EUROPSKE UNIJE





Morska sol je bila jedan od najtraženijih proizvoda jadranske obale, a paške solane su bile najjači proizvođač soli na Jadranu. Sol je ujedno jedan od najpotrebnijih namirnica za ljudsku prehranu.


Zabilježeno je da se proizvodnja soli u Pagu spominje 999. godine u oporuci Agape, kćeri zadarskog tribuna Dabra koji ostavlja samostanu Sv. Krševana dijelove solane. Tradicija proizvodnje soli u Pagu, održala se do današnjih dana.

Nakon cijelog jednog tisućljeća proizvodnje soli u Pagu, i nakon svih političkih promjena i promjena vlasništva paških solana, jedna nova politička tvorevina na području cijelog Europskog kontinenta, koja se zove "Europska unija" donijela je Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2019/574 od 4. travnja 2019. koja u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, "Paška sol" je postala zaštićena na području cijele Europske unije.

Paška solana i sol koju proizvodi bile su temelj za razvoj novog grada Paga, ovog Dalmatinčevog Paga. Vjerujem da je sol imala bitan utjecaj i za prva dva grada u kojem su živjeli Pažani. Misleći tu na Stari grad i Casku. Nisu Zadrani razorili Stari grad radi netrpeljivosti, nego baš radi soli koja je donosila znatne prihode.

Dobit (ili profit) je mjerilo koje dokazuje da su Pag i Pažani ostali na današnjim prostorima upravo radi "Paške soli".
Trgovina solju i vještina u svim mogućim (ne)prilikama stvarala je razlike kod stanovništva u njihovoj moći. Svakako da su posjednici solana bili viši sloj u gradu Pagu.

Da li bi se i danas to isto moglo ustvrditi? Paška solana je bila hraniteljica mnogih obitelji u gradu Pagu.

Netko od vrlih gospodarstvenika je 2007. g. "Prometno funkcionalnom studijom" zaključio da sol za Pag i Pažane više nije bitan izvor prihoda. Možda i nije. Da je sol strateški proizvod unutar Europske unije prepoznali su oni koji znaju vrijednost morske soli. Paški solarski djelatnici svojom strategijom vođenja ovog gospodarskog diva, trebali bi se jasnije postaviti prema Vladi Republike Hrvatske o daljnjem razvoju ove važne grane gospodarstva. Pred solarima su mnogi izazovi, koji zadnjih godina i nisu baš vidljivi na paškim solanama.

Pag i njegove solane stoljećima su gradili jedni druge. Niti se solana može odreći Pažana, niti oni nje. Tako neka ostane i za stoljeća koja su ispred nas.


22.04.2019. u 14:32 • 0 KomentaraPrint#

petak, 19.04.2019.

SRETAN USKRS




19.04.2019. u 16:31 • 0 KomentaraPrint#

subota, 13.04.2019.

101 PAŽANIN - 32.CRLJENKO JOSIP – (Pag, 2.travnja 1867. – Pag, 10. svibnja 1957.)






Josip Crljenko se rodio u Pagu 2. travnja 1867. godine u obitelji Valentina Crljenka obiteljskim nadimkom zvani "Bartulon" i Petronile Fačini.
Nakon pučke škole i svojeg djetinjstva u rodnom gradu Josip je svoje školovanje nastavio u Zadru gdje je pohađao Gimnaziju, te po okončanju svojeg školovanja na zadarskoj Gimnaziji, nastavlja školovanje na Bogoslovnom fakultetu u Zadru.
Svećenićki red primio je 20. rujna 1890. godine. Upućen je na svoj rodni otok u Zubovićima (Barbati) za svećenika 1891. godine i na toj dužnosti ostaje do 1899. godine. Te iste godine premješten je u Seline koje se nalaze u Velebitskom kanalu do Straigrada i nasuprot Vinjerca gdje je ostao na službi do 1902. godine.

Od 1902. godine do 1904. don Josip Crljenko obnaša dužnost kapelana Povljane i zamjenik za Vlašiće, a do 1911. godine ekskurent Gorice.
Od 1911. godine do 1912. je kapelan Dinjiške, gdje iste godine odlazi za dušobrižnika Ljubča, gdje je ostao sve do odlaska u državnu mirovinu 1938. godine.
Održavao je veze sa svojim rodnim gradom i paškim kaptolom. Od 1902. godine uživao je nadarje obiteljskog benificija Ivana Krstitelja Para. Nije to bilo jedino priznanja za njegov pregani rad. Biskup Jeronim Mileta imenovao ga je počasnim kanonikom zbornog kaptola u Pagu. Ustoličen je na Blagdan Vele Gospe 15. kolovoza 1933. godine.

Don. Josip Crljenko nije mirovao u svojoj zasluženoj mirovini, već se u podmakloj životnoj dobi 1945. godine prihvatio vršiti službu kapelana paških koludrica i na toj dužnosti je ostao do 1954. godine.

Bio je jedan od potpisnika brzojava biskupu Strossmayeru povodom njegovog imendana na kojem je biskup Strossmayer odgovorio paškim klericima u Narodnom listu.
Don Josip Crljenko je 1950 godine proslavio svoj dijamantni misinički jubilej, na kojem mu je papa Pio XII uputio brzojavnu čestitku.
Razvio je mnogovrstan rad na duhovnom polju kao uzoran pastir duša. U svojoj osobnoj skromnosti odlikovao se u djeljenju Svetih Sakramenata.
Uz pastoralnu djelatnost vrlo je aktivno djelovao na socijalnom, kulturnom i odgojno-obrazovnom području.
Ostao je upisan kao jedan od prvih članova pravaške Hrvatske čitaonice u Pagu.
Pažani su don Josipa Crljenka zvali don Pipe, umro je 10. svibnja 1957. godine u dubokoj starosti, u navršenoj devedesetoj godini života, kao nestor klera paškog kolegijata, nakon šezdeset i sedam godina svećenićke službe.

13.04.2019. u 12:28 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.04.2019.

DUŠICA SLOSAR CERNJAR POSTHUNMO DOBITNICA NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO OPĆINE VIŠKOVO




Danas sam u Novom Listu pročitao, da je Dušica Slosar Cernjar, posthumno dobitnica nagrade za životno djelo Općine Viškovo.


Uisitina ova vijest za blog koji se isključivo bavi gradom Pagom i ne bi trebalo imati neko značenje, da toj istoj osobi nisam posvetio tri posta na blogu, a opširnije u postu od 24.03.2017. pod naslovom:"Povijest paškog karnevala – drugi dio".

Današnji novinski članak samo je upotpunio moje svjedočanstvo koje sam zabilježio družeći se sa gospođom Dušicom tri sata u njenom stanu u Opatiji.
Članak u cjelosti prenosim na blogu, kako bih zatvorio cjelovitost priče.

Izuzetno je velika šteta što nisam više mogao posjetiti gospođu Dušicu, vjerujem da bih još doznao mnogo priča o Pagu, koja su bila njena mala tajna.
Ovako je 19.05.2017. sve otišlo sa gospođom Dušicom, paškom čipkaricom.
Njenu revnost i ljubav prema svom rodnom kraju prepoznali su vjećnici Općine Viškovo i posthumno je dodjelili ovo veliko priznanje.
Ponosam sam što sam upoznao tako divnu ženu koja je samo sa lijepim riječima govorila o mome Pagu, o paškom karnevalu i na koncu o paškoj čipki koju je naučila šiti.

11.04.2019. u 16:44 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.04.2019.

PROLIĆE JE, A U MENI NEMIR





Proliće se ćuti na svakon koraku. Grad je pust. Ne daži, baš je lipo ugodno da se more ucint đir. Nidi ni žive duše. Po Korzu šečeju sportaši ki danas gostuju u Riku a od mojih kompanjona za kafu i čakulu ni traga, ni glasa. Neke zoven telefon čak su i telefone isključili. Bome lipo, i ja ću isključit telefon pa kada zoveju neka vidiju da i ja mogu isključit telefon. Mateo me tira neka gremo u robnu kuću RI kupit mu neke slamke za pit. Ajmo ća to kupit pa ćemo pomalo nakon đira i kada popijemo kafu poć doma. Nismo ni ušli u robnu kuću kada telefon zvoni.
- Ca je, di si, nisi moga doć do grada?
- A, di si Ti šejanine, ja već pol ure šećen a nidi žive duše.
- Bi san klapunićov nabrat.
- Lipo od Tebe, pa ćemo doć na buzaru, ja ću donit botiju vina. Već pol ure nas dva šećemo po gradu i nidi žive duše, već san misli da si i Ti poša apartmane poredit.
- Ne pripovidaj previše, nego dojdi cekan Vas na kafu.


Nakon što smo obavili kupovina, gremo nas dva na kafu, jer i Mateo pita:-kada ćemo na cugu?
- Ca je antifašista dosadno Ti je doma, ili nisi moga odolit?
- Ne, nego volim čuhat tvoje gluposti, ca Ti nisi antifašista?
- Sigurno da jesan, Ti znaš da su članovi moje fameje dali i život za slobodu.
- Ki su to članovi tvoje fameje dali život za slobodu, koliko to ti članova fameje imaš?
- Sto put san Ti već reka, brat od moje nane Lučinke i njegov pervi rojak Bakac od Jure i i barba Berne brat. Samo ca njima nisu digli u Pag spomenike, niti ulicama dali imena pa ih se niki i ne spameti.
- Nisan to nikad cu.
- Zato tako i govoriš. Na Dan boraca bi ti kod pokojne nane Telerovice došla teta Fume Dadinica i od Dragana mat ca je smanon svira, Marica ca je bila posli za kapetanon Marcon, donili je dva garofula, cervena naravno i tako se odužili materi palog borca. Lipa gesta, ca Ti se cini?! Život, za dva garofula, pa Ti meni ca govoriš.
- Ca ni danaska tako isto?
- O tome neka Ti govoriju oni ki su u ratu izgubili nekoga. Vidi san da su na Bašacu članovi SDP-a položili cviće i užgali šterike onima ki su dali živote a tamo ih je samo troje.
- Ca si ti protiv toga.
- Bože sačuvaj, meni je krivo da se onako odnose prema onome spomeniku. Mi koda ne shvaćamo da je svaki spomenik obilježje jednoga vrimena pa kakvo god ono bilo. Zac to ne održavat, zac to ne sačuvat? Pa to su Pažani, judi našeg grada i triba ih štovat. Mi smo i lava sa crikve razbili jer da on obilježava vrime ko je donilo samo zlo, a glave tog istog lava moreš nać po paškin ulicama na starin portalima. To Ti se zove ljudska glupost i neukost.

- Kad smo već kod smerti, jesi bi ispratit Morela?
- Nego da san bi. Tri godišća smo proveli zajedno na klupi sa košarkašicama Rijeke. Treba si vidit kako su ga došle sve ispratit i dale mu osmrtnicu, a ne kako košarkaški Savez Rike ki se siti nakon osan dan da je taj covik umra, zato nan je košarka na tako niskin granama. Ne smerdi riba od repa, kumpanjo moj.
- Kad smo već kod ribarije, ca Ti se cini kako su uredili rivu na Katine.
- Ca reć? Bi bi mujen kada bi ca reka kontra. Ono je diglo grad sto posto. Svaki ki ono vidi a pogotovo oni ki su i prošlo lito bili u Pag, sigurno da će ustvrdit da judi ki vodiju grad zaslužujeju svaku pozornost. Meni se jako pjaža, lipo je vidit, još kada bi se maknuli oni ringišpili kod magazinov, bilo bi još lipše.

- Na prezentaciji Nenada Fabijanića san reka da bi to bilo savršeno kada bi se uredilo i dovelo ono da služi narodu kako je arhitekt predstavi. Napali su me da deržin stranu Nenandu Fabijaniću. Covika san nakon prezentacije prvi put službeno upozna, prozborili smo dvi besede, iako san otvoreno tamo reka da neki drugi arhitekta da svoju viziju toga da mene ne bi bilo briga, samo da se ono konačno uredi. Ako je ovo perva faza, toga dobro je i neka samo gre naprid.

- Pa ca se ti napinješ oko toga kada ne živeš doli?
- Eto ti ga na, imaš pravo ja san podrijeklon Pažanin, ca bi se ja oko toga sekira. E, turlavce!
I tako dok smo otvorili sve moguće teme, da san napisa samo koliko smo o politiki govorili tribalo bi mi tri dana pisat. Lipo je sa njin sedit na kafu, on sve prokomentira, sve škvadra, na svaku ima odgovor, ne moreš ti njeg prepasat. Ma sve jedno toliko voli Pag, toliko je ponosan ca je Pažanin, kada projdeju oni ki nas poznivaju i receju nan: -Vi Pažani ste uvijek zajedno, pun je sriće. Nikada nisan doša do odgovora zac mi Pažani ki živemo van Paga toliko volimo svoj grad. Ja san misli da san samo ja tako mujen, međutin kada san govori sa Duškon Paron i on uvik ima samo puna usta Paga. Tribat ću jednon prilikon opet objavit intervju ca smo ucinli sa njin ja i Kaldo dok san pisa na stranicu BNB. Tako smo se oprostili od njega, reka je da još gre na velu pijacu kupit ca mu je žena narucila, pa da će i on doma, ako koga doli ne trefi.

07.04.2019. u 21:57 • 0 KomentaraPrint#

petak, 29.03.2019.

DA SE NE ZABORAVI - DIDE




Lipo je kada covik doceka svoga nuka, da znaš da si dide. Ja san doceka taj tren po drugi put i moram priznat da mi ni bilo sve jedno. Dite, moga diteta. To je prelipi osjećaj. Gotovo svaki covik ima dva deda i dvi biološke nane, cetiri pradida i cetire pranane.


Ja san ima tu sriću da san živi sa pradedon i prananon, i to sa dvi pranane. Telerovicon i Rumorkon.

Taj zajednički život tri generacija puno je pomoga da se znanja o fameji i običaji prenose sa generacije na generaciju. Više put nana i ded minjaju roditelje, jer su roditelji zaposleni, tako da su dica kod deda i nane.

Od matere dide Ive i nana Katica, od oca dide Ante i nana Marija. Na žalost ovoga drugoga nikada nisan upozna, mlad je umra i to mi je uvik bilo žal. Zac druga dica imaju dva deda i dvi nane, a ja samo jednoga deda.

Koliko je meni znači moj dide?

Pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka.
Čvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su priče učile me svemu.

(Marko Perković-Thompson)


Besede dolaze od latinskih termina nonna i nonnus, od tuda naši nona i nono (dobri moj nono, sve manje judi znan ća nalik su na te), i na našen otoku se koriste ti termini, samo ca za dida receju nono, a za nanu, baba. Na Krku se za nanu još rece mamica. Talijani su jedini zadržali latinske termine od svih europskih jezika. Njemčki, engleski i francuski jezik koriste sasvim nove termine ki se govoriju u svakodnevnom govoru. Tako je od Grossvater/Grossmuter (u kolokvijalnom jeziku Opa/Oma), u engleskon grandfather/grandmother (grandpa/grandma, granny) i u francuskom jeziku grand-pere/grand-mere (mamie/papi).

Kada malo razmislim, moj je dide bi daleko mlaji od mene kada je posta ded, ja san skoro za duplo bi stariji od njega kada san dobi unuka. Tko zna kako se on tada osjeća? Virujen da je bi ponosan, isto kako i ja sa svojim nucima.

29.03.2019. u 17:50 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.03.2019.

BICIKLA ZA NOSTALGIČARE - PONY





Slijedom vijesti kako je tvornica Gorenje iz Velenja u Republici Sloveniji otkupila brend i ponovno pokrenula proizvodnju legendarnih Rogovih bicikli zvani "Pony", na ovaj post potakla me jedna fotografija koju sam uradio sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je bicikla imala veliko značenje ne samo u sportsko-rekreacijskom značenju, nego kao i bitan čimbenik u našem svakodnevnom životu, kao i svi zaljubljenici u biciklistički sport koje sam susretao obilazeći moj otok.


Bilo je Pažana, i još uvijek ih ima koji su ostali vjerni ponici, kao pokojni barba Ivo Orlić-Kaldo. On se nije odvajao od svoje ponice i postao zaštitini znak grada.

foto:Elvis Šmit

Imati ponicu bio je prestiž. Sjećam se mojeg djetinjstva na Goliji kako smo tim ponicama imali vožnje kroz park, igrajući se čak i lovice.
Otok Pag je savršena destinacija za sve generacije biciklista, najviše radi svoje dužine, i zbog bitnog razloga što je otok Pag za razliku od drugih jadranskih otoka izrazito niski otok.

Stoga je zaljubljenicima u biciklistički sport na raspolaganju veliki broj asfaltiranih, jednako tako i bijelih cesta. Ako krenete od paškog mosta do Luna, čeka vas 60 kilometara cesta u jednom smjeru, bilo da ste odlučili prijeći ih asfaltiranim ili bijelim cestama.

Koristeći bijele ceste, manje ste izloženi automobilskom prometu i time je sigurnost veća. Vozeći se tim cestama fascinirati će vas krajolik na koji nailazite.

Na Pagu niste ograničeni do kada možete voziti bicikl. Možete voziti do mile volje. Za to će vam, trebati nešto više vremena i nešto od opreme.

U jedno sam siguran da će vas na tom putu zadiviti ljepota pogleda, ako sa sobom nositi svoj fotoaparat ili mobitel, imati ćete bezbroj prelijepih kadrova koje možete zabilježiti, povijest otoka na svakom koraku, neće vam nedostajati i dobre gastronomske ponude, kulturnih sadržaja i nadasve gostoljubljivost svih stanovnika otoka.

Cikloturizam postala je grana turizma koja je u europskim turističkim destinacijama u velikom zamahu. Nisu ni hrvatska turistička središta ostala imuna na tu pojavu. Istra i Kvarner su perjanice te grane turizma u Hrvatskoj. Turističke zajednice na otoku Pagu trebale bi krenuti tim putem i osvajati tržišta ovakvog vida turizma. Ne sumnjam da turistički djeltnici na otoku nisu zauzeti i tim vidom turističke ponude.

Tko je imao priliku vidjeti i doživjeti sa kakvim oduševljenjem djeca pričaju o svom biciklističkom izletu, i to danima po njegovom završetku, mora i odgovarati na pitanja kada će to ponoviti. Taj vid zajedničkog oblikovanja slobodnog vremena donosi radost ne samo djeci, nego i roditeljima.

24.03.2019. u 12:40 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 20.03.2019.

CA TI SE DOGODILO ?




Ni racuna da neću doć ugrad, ceka me je kao zapeta puška. Kako me ni bilo a svi su već bili na okup, ni mu vrag da mira a da ne zove.
- Ca Ti se dogodilo, di si zape?
- Danas je takva odluka da nećemo doć ugrad, nego ćemo ucint jedam mali izlet po našen zavičaju. Ima još dosta toga ca nisan vidi, a niti Tea, pa je red da se i upoznademo sa tin užim zavičejem.
- Jebi se ti i zavičaj, nisi moga doć na kafu, da te pitan ki je to od ovi zadnja dva popa ca si pisa, barbi ti Madoni u rodu.
- Nikola Valentić!
- Kako Nikola Valentić? Kako se ti voliš zajebavt to covik ne more verovat.
- Lipo, nana mome dedu Madoni je bila Valentika, sestra od Nikole Valentića popa, je Ti sada ćaro. Nana Kate mi je uvik pripovidala, a imam je i snimanu na kameru, kako joj je pokojna sekerva uvik pripovidala da se tribala udat za nekog Šanta u Velu ulicu, ali da ona nikako ni stila, nego za Madonu i da su je u tome pomogli barbe popi, materini je brati. Sada san Ti reka i grih i grišnika.


- To ni za verovat. Zato je barba Frane Valentić kada si deda isprati iz mrtvačnice u Riku prema Pagu, sta do vas i neki judi su se i njemu žalovali, ali onda mi ni bilo upameti zac je to tako.
- Zato ca su bili rojaci, barba Frančov ded, i dedu mi Madoni nana, su bili brat i sestra.
- Da si mi za mislt.
- Znaš da mi je pacijent barba Ivan Donadić - Delija, pa čakulamo na terapiju i ne more doć sebi kada mu govorin za neke rodbinske veze u Pag. I on se cudi kako to znan. Ca ja znan, uvik me to interesiralo, nešto san zapisa, veći del san zapameti, zato zadnje vrime sve više pišen te veze jer se u Pag sve manje zna i poštiva rod. Znaš kako se u Pag rece: sve do devete kapje kervi!, a mi više ne znamo nanka drugi rod.

- Nego reci ti meni di si to bi na izlet?!
- Na Črišnjevo, tamo Prdela drži oštariju, svi greju tamo, tamo mi i kum ima kaić vežen pa da i to cudo vidin. Ja san zadnji put bi tamo dok je od Črišnjeva vozi trajekt za Kerk, prije nego ca je izgrajen most.

- I ca govoriš?
- Di su tamo komisije za bespravnu gradnju. Zadnji put si me napa da branin Miškovića, tribaš to vidit. Svaki kaić ima svoj mulić i to se na njega potpišeju cigov je da se slučajno nebi veza za mulić. To je strašno kompanjo moj. I nikome ne pada na pamet da bi to sruši. A, mi u Pag odma bageri na licu mista. Zavidni, nevirni, cudo jedno.

- Ja san bi jedan puta tamo, pa smo se kod Prdele zipili ka praci, nisan ni zna ki me je doma dove. Bilo je odlično društvo, Prdela je svira gitaru, pofriga sardele i eto ti zla. Ca ti ni Prdela sused na Čavle.

- Je stoji nidi blizu mene, ali ja ga slabo znan i nisan se zipi tamo, tribalo je Teu i Matea dovest doma.
- Ne sumjan da se nisi naslikiva.

- Ne Tebe ću pitat.
- Da ti se ne dogodi da ovu subotu ne dojdeš dograda, sa kin ću čakulat, ovi talenti samo govoriju o sportu. Već mi je puna kapa sporta i politike, oću govorit o Pagu.
- Ako ne pojdemo na ki izlet, morebit dojden dograda.
- Ne bali više, molin te.
- Neću Pažanine.

20.03.2019. u 22:10 • 0 KomentaraPrint#

petak, 15.03.2019.

101.PAŽANIN - 31.NIKOLA VALENTIĆ – (Pag, 4. rujna 1813. – Zadar, 1873.)





Nikola Valentić rođen je u Pagu 4. rujna 1813. godine. Jedan je u plejadi paških klerika koji je ostavio duboki trag u hrvatskoj kulturi. Nakon završene osnovne škole u svom rodnom gradu, put ga vodi u Zadar gdje upisuje bogoslovni fakultet kojeg je u Zadru i okončao.
Po okončanju fakulteta zadarski nadbiskup Josip Godeassi povjerava mu dužnost župnika Povljane na svojem rodnom otoku. Župa Povljana spominje se kao jedina glagoljaška župa na otoku Pagu. Svećenici koji su dolazili u župe koje su baštinile glagoljicu kao jezik, zadatak je bio prosvjetiteljstvo među pukom, učenju ljudi pisanju i čitanju, bili im notari koji su sastavljali dokumente i nisu bili samo svećenici nego i njihovi prijatelji u svemu. To je bila ta nit vodilja nadbiskupa Godeassia da svećenika Valentića pošalje u takvu župu.


Po pozivu Zadarske nadbiskupije Nikola Valentić vraća se u Zadar gdje pri bogosloviji vodi Katedru za agronomiju. Djelujući u radu bogoslovije postaje profesor pastoralnog i moralnog bogoslovlja. Nikola Valentić nije stao na tome, već svoj akademski status na bogosloviji potvrđuje time što je postao redovni profesor gdje preuzima Katedru Novog zavjeta.
Nikola Valentić se bavio prijevodom, pa je tako i preveo Novi zavjet, ali taj tekst nije nikada objavljen i ostao je u rukopisu.
Da mu je Sveto pismo bilo trajno nadahnuće, potvrđuje da je napisao egzegezu istog. Pojam egzegeza je grčkog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači "razlaganje", odnosno "vođenje", a odnosi se na tumačenje i objašnjavanje biblijskih tekstova prilazeći im sa povijesnog ili kulturološkog aspekta.

Svojim svjetovnim djelovanjem Nikola Valentić pokazuje da nije ravnodušan naspram političkoj situaciji koja se dešava u zemlji. Priključivši se Hrvatskom narodnom preporodu (pokretu) koji ima prvenstvenu zadaću ujedinjenja kulture, književnosti, gospodrstva i politike. Prvenstveno se davala važnost narodnom jeziku i narodnoj kulturi.

Zora dalmatinska prvi je hrvatski preporodni časopis na hrvatskom jeziku koji je izlazio u Dalmaciji. Zora dalmatinska započela je izlaziti 1844. godine u Zadru. Svi oni koji su prihvatili preporodne ideje skupljali su se oko Zore dalmatinske. Za pokretanje časopisa najzaslužniji je Ante Kuzmanić koji je po zvanju bio liječnik ali novinarstvo mu je bila strast. On je bio prvi urednik Zore dalmatinske. Na naslovnici prvog broja bila je objavljena pjesma Petra Preradovića "Zora puca, bit će dana". Zora dalmatinska bio je prvi književni list u Dalmaciji tiskan na hrvatskom jeziku.

Blaž Karavanić u knjizi "Građa za povijest grada i otoka Paga" napisao je da je Nikola Valentić vršio dužnost glavnog urednika Zore dalmatinske od 1. siječnja do 30. rujna 1846. godine. Valentić je ostao kao urednik Zore dalmatinske, samo deset mjeseci, tada se počela buditi narodna svijest, podigao glavu nacijonalizam, koji se u to doba nije mogao ispoljiti, osobito od osoba koja su obnašale javnu službu a budući Valentić bio profesor bogoslovlja, a k tomu i kančelir nadbiskupske Kurije u Zadru, po savjetu biskupa Godeassija morao se povući.

U navedenoj knjizi Blaž Karavanić dalje dodaje: "U Zori dalmatinskoj godine 1846, broj 20, neki bezimeni Pažanin opisuje paški običaj prikazanja Robinje. Taj bezimeni pisac nije drugi nego don Nikola Valentić Pažanin, profesor bogoslovlja u Zadru.
Nikola Valentić je kao urednik Zore dalmatinske uspio zadržati kvalitetu i tiražu lista. Održavao je veze sa vodećim ljudima u novinarstvu u Zagrebu, gdje je na preporuku uveo Gajev pravopis umjesto starog dalmatinskog pravopisa.
Nikola Valentić je pisao i za Danicu Ilirsku, napisavši članak "Nešto o starinskih Liburnijskih brodova" (naves Liburnorum rotatoriae) godine 1842, broj 43.

Stručna komisija koja se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bavila preimenovanjem ulica u gradu Pagu, zaključila je da tadašnja Istarska ulica bude preimenova u ulicu Nikole Valentića, ulica u kojoj se nalazi njegova rodna kuća.

Nikola Valentić preminuo je u Zadru 1873. godine i pokopan u grobnici zadarskog kaptola.

15.03.2019. u 21:59 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 12.03.2019.

35. GODIŠNJICA SMRTI JOSIPA FELICINOVIĆA





Opisujući život Josipa Felicinovića, don Rozarijo Šturin je zapisao: "Kanonik don Joso Felicinović, papinski komornik, preminuo je u voljenom Pagu 13. ožujka 1984. godine u 96. godini bogata i plodna života. S njim je nestao jedan od posljednjih naših zadarskih plemića. Pogrebne je svečanosti vodio zadarski nadbiskup Marijan Oblak, sa šibenskim biskupom Josipom Arnerićem i šezdesetak svećenika. Ispratio ga je veliki broj njegovih zahvalnih Pažana, u ime kojih je jedna učiteljica istakla kako je u Pagu bilo lako vjerovati u doborog Boga kad je za njega svjedočio svima dobri don Joso."
Josip Felicinović zadnji je paški kanonik, plodan pisac i publicist. Objavio je preko 30 knjiga, veliki broj članaka, prikaza i prijevoda s više jezika.
Pag je bio njegov dom, kako onaj za življenje, tako i onaj duhovni. U Pagu su napisana mnoga njegova djela.
Živko Kustić za don Josu je napisao: "U Pagu je desetljećima bio katolička duša i anđeo čuvar. Živio je među nama, i samom svojom pojavom svjedočio sve što nam je značio i u dubokoj starosti svetački umro."
Zadar je bio njegov rodni grad, nije nikada krio koliko voli Zadar. Ali, Pag je definitivno mjesto gdje je odlučio ostati za sva vremena.
Lav Znidarčić hrvatski kulturni djeltanik je zapisao nakon što je primio vijest o smrti: "Upoznao je svu moju obitelj, a kada se iz Zadra vratio u svoj Pag, nastojao sam se svakog ljeta susresti s njim kao dragim prijateljem. S brojnim vjernicima, prijateljima i bivšim članovima križarske organizacije bio sam u Pagu s osjećajem da sam izgubio još jednog dragog prijatelja, zauzetog svećenika i nesebičnog čovjeka. Umro je don Joso, koji – evo – i nakon toliko godina okuplja u svom rodnom Zadru i u dragom Pagu sve one koji su ga poštovali."
Nisam siguran da se u Pagu još netko sjeti tog erudite i čovjeka pisane riječi kako je jednom prilikom ustvrdio Mate Suić.
Svaki puta svojim dolaskom na paško groblje, na njegovom grobu nisam nikada naišao na kiticu cvijeća ili upaljenu svijeću, a i ime pokojnika se teško razabire.


Sjećanje na don Josu, govori da je riječ o čovjeku izuzeta značenja, kojeg je bilo zadovoljstvo poznavati i uspjeti fotografirati.


12.03.2019. u 23:33 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< svibanj, 2019  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP