ISKONSKI PAG

ponedjeljak, 14.08.2023.

PROSLAVA VELIKE GOSPE U SVETIŠTU GOSPE OD STAROGA GRADA

Proslava Blagdane Velike Gospe u gradu Pagu je započeo trodnevnicom koja je započela u subotu i traje do današnjeg dana kada će započeti cjelonoćno bdjenje u 20.00 sati pred Presvetim Sakramentom u crkvi u Starom Gradu. Cjelonoćnom bdjenju obično sudjeluju hodočasnici iz svih župa s otoka Paga.

U utorak 15. kolovoza u svetištu Majke Božje od Staroga Grada započeti će misna slavlja prva u 6.00 sati a druga u 8.00 sati. Mise će se jednako tako održati u crkvi paških koludrica benediktinki te u 10.00 sati u zbornoj crkvi u Gradu Pagu.


Središnja proslava Velike Gospe u Pagu koja okuplja tisuće vjernika iz cijele Hrvatske započinje u 18.00 sati u svetištu Gospe od Staroga Grada 168. procesijom s Gospinim kipom. Koncelebrirano misno slavlje u 19.00 sati u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina u Pagu predvoditi će zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić.


Čudotvorni drveni kip Majke Božje od Staroga Grada s Djetetom Isusom iz 14. st. tijekom cijele godine se čuva u crkvi u Starom Gradu. Od Velike Gospe do Male Gospe kip se nalazi u zbornoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina, gdje puk svakoga dana moli četri otajstvene krunice. Kip se vraća u Stari Grad na blagdan Male Gospe.

petak, 21.07.2023.

101 PAŽANIN - 49.ANTE PERNAR – (PAG; 22.srpnja 1952. – Pag; 14. lipnja 2014.)

Ante Pernar rođen je u Pagu kao drugo dijete u obitelji oca Šime Pernara i majke Venke rođ. Magaš. Obitelj se bavila stočarstvom. Stočarstvo je Anti bilo od malih nogu svakodnevnica. Nije stoga teško zaključiti da je Ante svoj životni put usmjerio ka toj grani gospodarstva.
Ante je osnovnu i srednju školu završio u svom Pagu. Godine 1971. put ga vodi u Zagreb gdje upisuje Agronomski fakultet na kojem je diplomirao 20.06.1976. god. Po završetku studija 1976. godine, vraća se u svoj rodni Pag gdje se zaposlio u Mljekari Pag. Takav kadar nedostajao je Mljekari, tako da je Ante odmah svoje profesionalne vizije počeo stvarati u paškoj Mljekari. Prve dvije godine radio je kao referent za selekciju u stočarstvu, nakon toga obnašao je dužnost direktora, a potom predsjednika Nadzornog odbora. Njegove aktivnosti su bile prepoznatljive pa ja tako 1977. god. postao član općinskog Izvršnog vijeća. Paška sirana je uvijek bila temelj gospodarskog razvoja grada i otoka Paga. Bilo je teško ostvarivati nekakve zapažene rezultate rada u staroj Mljekari pa je Ante sve više razmišljao o izgradnji nove i suvremen tvornice sira.

Nova tvornica je puštena u rad 2008. godine. U vrijeme teške gospodarske krize uvjetovane Domovinskim ratom „Paška sirana“ je neokrnjena izišla iz svih tih problema. Pokrenuta je pretvorba 1992. godine, tada je u sirani bilo uposleno 60 radnika. Sada je u proizvodnji preko 100 zaposlenih koji godišnje proizvodu preko 400 tona sira.

Suradnja s američkom uvoznom tvrtkom „Forever Cheese“ dovelo je do toga da Paški sir proizveden u „Paškoj sirani“ prvi puta prešao Atlantik i preko trgovačkog lanca „Whole Foods“ pojavio se na američkom tržištu. Kako navodi Michael Buster, suvlasnik tvrtke „Forever Cheese“ specijalizirane za uvoz sireva s Mediterana, Paški sir bi se uskoro mogao naći na jelovniku Bijele kuće.

Veliko priznanje „Paškoj sirani“ dodijeljeno je 2011. godine kada je Centar za certifikaciju halal kvalitete dodijelio „Paškoj sirani“ Halal certifikat. Halal kvaliteta predstavlja ukupnost karakteristika proizvoda ili usluga koja su u skladu s islamskim propisima i ispunjavaju zahtjeve kvalitete koji su dopušteni potrošačima hrane islamske vjeroispovijesti. Certifikat je uručio dr. Aziz Hasanović, ravnatelj Centra za certificiranje kvalitete i muftija Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj.
Regionalni summit poduzetnika srednje i istočne Europe koji se održao 2018. godine, imao je za cilj odati priznanje za posebna dostignuća u gospodarstvu. Odbor za odabir kandidata za nagradu čini Međunarodni komitet kojeg čine 13 istaknutih stručnjaka za ekonomiju, marketing, menadžment, financije i poduzetništvo na čelu s profesorom Sinišom Zarićem.
Paška sirana bila je posebno iznenađena i počašćena što je priznanje dodijeljeno dugogodišnjem direktoru Anti Pernaru, posthumno.

Ante Pernar cijeli svoj radni vijek proveo je u „Paškoj sirani“ u kojoj je unio veliku radnu energiju, nije bježao od novih ideja, pokazujući hrabrost u stvaranju novih vrijednosti i svom tridesetpetogodišnjem vođenju tog giganta koji proizvodi jedan od najboljih ovčjih sireva na svijetu. Teška bolest prekinula ga je u punoj radnoj snazi na novim projektima. I pored svega do svojeg posljednjeg dana nesebičnošću da i drugima pomogne kako bi se ostvarili u stočarstvu i sirarstvu, djelatnosti koja je obilježila cijeli otok, ostavio je neizbrisivi trag. Kuću je ostavio u dobrim rukama tako da daljnje puteve kroče njegova djeca Martina i Damir.

Ljudi, ga se sjećaju ne samo kao velikog privrednika, već i kao dobrog i susretljivog čovjeka koji je nesebično dijelio svoje znanje i iskustvo.
Preminuo je 12.06.2014. godine i pokopan u obiteljskoj grobnici na Gradskom groblju u Pagu.

nedjelja, 02.07.2023.

MALA KNJIŽICA ZA VELIKA SJEĆANJA

Mala knjiga za velika sjećanja sigurno je nedavno objavljena knjižica „Paška čipkarica Katica Babeli“ autora Iva Palčića, koja je početak ili prva u nizu knjiga koje će nakladnik Gradska knjižnica Pag pod vodstvom ravnateljice Ljiljane Festini izlaziti pod nazivom „Zavičajna zbirka vam predstavlja“.
Za pisca je važno da svi čitatelji vode računa o knjizi, kako bi ona živjela mnogo godina, kao svjedok jednog vremena.
Bez pisanih tragova nema ni povijesti pa tako ni znanja o onome tko smo i kako smo živjeli.
Ivo Palčić se svojim knjigama svojski trudio da pašku povijest sačuva od zaborava. Paška povijest nije siromašna i o njoj bi se mogle napisati mnoge knjige. Dvije Palčićeve knjige „Paška čipka – na izložbama u Zagrebu i inozemstvu“ i „Paška robinja – hrvatska pučka drama“ dvije su prepoznatljivosti povijesti Grada Paga o kojoj vrijedi pisati i za koju se vrijedi boriti.

Ova knjižica koja govori o paškoj čipkarici Katici Babeli jednoj u nizu koje su prenijele slavu Grada Paga po čitavom svijetu.
Moja sjećanja na Gospođu Babeli sežu početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada me zamolila da je fotografiram supruga za Putovnicu. Tada sam se intenzivno bavio fotografijom. Prihvatio sam i došao u njihov dom u bivšoj zagrebačkoj ulici danas kralja Tomislava.

Nisam mogao odoljeti divljenju viđenim fotografijama paške čipke koje su bile uokvirene na zidu njihovog tinela. Do tada nisam vidio pašku čipku kao odjevni predmet. Pitao sam tetu Katicu da li je to ona na fotografiji i tko je izradio tu čipku. Rekla mi je da ona nije na fotografiji nego njena prijateljica a čipku da je ona šivala. Jednostavno ne vjeruješ da se tako nešto može izraditi s onom malenom iglicom i koncem. Tada mi je ispričala neke crtice iz svojega života. Bila je sretna da sam ja obavio fotografiranje jer mi je pričala o mojem pokojnom didu Antu Maričeviću Zoriću. I ona me oslovljavala, mali Zoriću a ne Bebiću kako nam je danas nadimak. Moj dida Ante je prijateljevao sa Burinovima, a kasnije se to prenijelo i na nas djecu.
Nadam se da će „Zavičajna zbirka“ biti ta koja će nam predstaviti i ostale koji su ostavili traga u paškoj povijesti. Ovo djelo može poslužiti kao štivo za sve one koji se bave područjem kulturnih studija, povijesti pa na koncu i politike.

srijeda, 14.06.2023.

DA SE NE ZABORAVI - CRIŠNJA

Gedan ove dane sve pijace nude crišnje. Govore da nisu rodile ka prošle godine i zato im je cijena da covik ne more verovat. Kilo crišanj je dosizalo i do dvajset eura. I sve jedno su se prodavale.

Tornalo me to na našu staru pijacu di su ove dani oko svetog Antona banci bili puni lipih zrelih crisanj. Malo je ki, a pogotovo dica moga odolit tom lipom plodu, još kada su bile onako jako crvene.

Od kuda dolazi ta beseda? Neki za crišnju još receju črišnja pa bi nas to moglo vodit ka engleskoj besedi za crišnju: cherry. Možda se tako ta beseda ustalila meju namin. Ki se još ne sića poznatog likera Cherry brandya?!

U nekim dokumentima pronalazim da ta beseda dolazi od staroslavenskog jezika, pa tako se u mađarskoj izgovara čerešenie – czereszenye ili po naši črišnja. Možda smo i mi dali ku besedu ku su preuzeli drugi narodi.

Sezona crišanj je kratka, zato uživajte u njima dok ih ima. Najviše su critni oni ki imaju doma svoju crišnju pa ih možeš ist u bilo koje doba dana. Zato mi svake godine ostavimo vikend kako bi se u Istru mogli poć naist tih lipih i svježih crišanj. Je da su vo godišće lošije i manje su rodile, ma smo sve jedno uživali u crišnjama.

subota, 27.05.2023.

GRADSKA GLAZBA PAG OBILJEŽILA STOTU GODINU POSTOJANJA

Gradska glazba Pag je 19. 05. 2023. godine u Atriju Kneževa dvora u gradu Pagu održala svečani koncert obilježavajući tako 100. obljetnicu svojeg djelovanja.

U do kraja ispunjenom atriju paški glazbari su izveli koncert za pamćenje. Cijeli program vodio je današnji kapelnik Branko Barbir koji je kroz filmski prikaz prikazao povijest paške glazbe. Entuzijazmom paških gospodarstvenika i obrtnika 1923. u Pagu je osnovana glazba na čijem čelu je bio Guglielmo Polzinetti zet paškog vizionara i gradonačelnika Franje Budaka. Polzinetti je bio profesor glazbe i skladatelj pa se rado prihvatio posla učitelja i dirigenta paških glazbara.

Svaka prezentacija bila je popraćena i glazbenim brojem kojeg je izvela glazba. Od prve „U sve vrime godišta“ do koračnice koju je napisao Ivo Pogorelić stariji te raznih potpuria, nazočni su mogli uživati u izboru glazbenih brojeva.

Najviše veseli što su brojni mladi voljni vježbati i tako nastaviti kontinuitet paških glazbara. Jedna točka mladih glazbara izazvala je dodatne aplauze i sreću da ne treba biti bojazni za pašku glazbu. To ujedno dokazuje da su Pažani izuzetno talentirani za glazbu.

Svima nazočnima na svečanom koncertu bilo je jasno da moramo biti zahvalni što imamo glazbu koja je ne samo ponos grada Paga, već i cijelog otoka a možda i šire. Glazba je svojim nastupima i gostovanjima stotinu puta ispričala priču o Pagu i bogatoj kulturnoj baštini grada Paga.

Glazbari su najavili izdavanje monografije. Želim im puno uspjeha u tom opsežnom radu i svakako da zaslužuju da dobiju jedno takvo djelo gdje će se na jednom mjestu moći vidjeti stogodišnji put paških glazbara.
Malo koji orkestar ima godine paške glazbe, što znači da je paška glazba višegeneracijska. Najvažnije je da se tradicija nastavlja i nove generacije uključuju u rad glazbe. Društveni život u Pagu bio bi puno siromašniji da nema glazbe a da ne govorim što ona znači za paški karneval. Svojim poznatim „paškim kolom“ autora i nekadašnjeg kapelnika Šime Dešpalja, paški karneval dobio je svoju prepoznatljivost kao simbol jednog karnevala.

Ovim putem svim članovima Gradske glazbe Pag, čestitam na njihovom velikom jubileju.

subota, 20.05.2023.

„DOTA“, ANTONA ŠULJIĆA

DOTA
Tu u mom kraju, u mome raju,
Buri, neveri forcom srca dišpetaju
Kvarner, Istra, lipi škoji
Tu su svi najdraži moji
Dušu utkali u svaku suru grotu

I na mustri od poštenja
Šili čipku svog živenja
Za ostavit svima namim je u dotu.
(Branko Barbir)


Priveo sam kraju čitanje knjige koju sam dobio pred mjesec dana i koja se zove „Dota“ autora Antona Šuljića, Novaljca, katoličkog svećenika, teologa, novinara, književnika, likovnog kritičara i kantautora.

Možda će vas začuditi da sam ovaj post započeo s fotografijom mlade mise don. Daria Tičića, ali simbolika je u tome da je autor fotografije Anton Šuljić koji je fotografirao. Kada sam ga zamolio da on odradi tu fotografiju odmah me upozorio da nije vičan fotografiranju, ali da će pokušati. Od dva snimka jedan je koji se može koristiti. Nisam ni slutio da ću 23. godine kasnije pronaći i svoje ime u ovom velikom djelu Antona Šuljića koji se zove „Dota.
Koja je to „Dota“ koju Anton Šuljić ostavlja svojoj Novalji i ne samo njoj, nego i cijelom otoku Pagu?

Knjiga je to od petstotinjak stranica, točno 548 stranica koje su podijeljene u četiri tematske cjeline (književnost, likovnost, crkvenost, znanost, publicistika i Novaljci za sjećanje) koje čitatelja ostavlja bez daha od prve do posljednje stranice.
To je zasigurno knjiga koja se ne može čitati kao roman. Za „Dotu“ treba vremena i notes u kojem će se bilježiti važni događaji i datumi koji će budućeg pisca paške povijesti voditi do lakšeg snalaženja i korištenja. Iz recenzije Saše Horvata citiram: „Zbog dubokog dojma kojeg ostavlja na čitatelja, nije teško uočiti kako je cijelo djelo prožeto toplim i nikad prekinutim odnosom autora prema rodnom otoku Pagu.“
Na samom početku sam stekao dojam kao da je blog Iskonskipag bio podloga za pisanja „Dote“, ali to je privid jer obojica gajimo istu ljubav prema otoku i gradovima u kojima smo rođeni, tako da je ista zvijezda vodilja prisutna u iskazivanju ljubavi prema svojim korijenima.
Pisati o povijesti svojeg otoka je iznimno zahtjevan posao, jer on zahtijeva provoditi puno vremena u potrazi za raznim povijesnim podacima, izvorima, arhivima i drugim sredstvima koje se danas nude na internetu.
Neću se ja baviti kritičkim pisanjem i svaku cjelinu posebno obrađivati. Ja ću samo povući neke usporednice i događaje i ljude koje mene vežu za ovo djelo.

Odmah na samom početku dolazim do odgovora na moj post od 06.05.2022. „Paška narodna nošnja – relikt paške posebnosti“, gdje je glavni osvrt u tom postu bio na dio paške ženske narodne nošnje „Pokrivacom“, gdje je Šuljić čisto stručno odgovorio na post: “Napominjem da je povijesna novaljska ženska pokrivača posve drukčija od paške, pa bi bilo dobro „ne kiti se tuđim perjem“, nego reafirmirati svoje. Za očuvanje izvorne novaljske narodne nošnje zaslužan je, među ostalima, osobito Teofil Smojver.“ Kapa do poda.

Šuljić piše kako se služio knjigom Iva Palčića „Meštri s paškog kamenjara“ citiram: „U toj knjizi autor također dao svojevrsnu dotu našem otočnom postojanju, a o čemu u ovom specijaliziranom području kojim se bavim iz, vjerujem, razumljivih razloga neće moći biti govora (grad Pag, kao i cijeli otok bio bi za mene u ovom času prevelik zalogaj!). Knjiga je poučna i dobrodošla jer afirmira naš otočni život, znanost i kulturu, pa je preporučujem.“
Još jednom je autor spominjao i citirao Iva Palčića kada je pisao o rječnicima koji su izdati a vezano za otok Pag pa Šuljić piše: „Ivo Palčić jedan je od poznatijih, ako ne i ponajbolji ambasador otoka Paga u medijskom prostoru u nas, pa u ovoj prigodi, kada ga već nisam uvrstio u slijed onih čijim sam se djelima više bavio, sa spomenutog bloga, a radi tematike kojom se i ovdje bavim, prenosim njegov sljedeći tekst.“

Prenoseći tekst koji je objavljen u Novom Listu 19. svibnja 2020. „Zornje domaćega zajika (Zrnje domaćeg jezika), rječnik govora sela Zubovići kojeg je napisao Šime Zubović, Ivo Palčić napisao je i sljedeće: Još ću nešto spomenuti, a tiče se lokalnog govora i zaslužuje pozornost. Jedan od naših otočana nastanjen u Rijeci, Pažanin Branimir Maričević, po zvanju zdravstveni tehničar fizioterapeutskog usmjerenja, na svojem internetskom blogu Iskonski Pag, uz ostalo, ima i rubriku Slikovni rječnik. S vremena na vrijeme, još od 2012. godine, objavljuje po koju riječ iz lokalnog govora koja se najčešće odnosi na neki predmet i, osim što je tekstualno i kontekstualno ta katkad i anegdotalno objasni, objavi fotografiju dotičnog predmeta. Tako svatko onaj, poglavito mlađi, koji ne zna ili nikada nije čuo ni vidio što je lokva, gušterna, domijana, užal, mažinin, lumaca, lumin, šantul, bertvolin ili britvulin...može u tom opisu zorno upoznati pojedini predmet, a naiđe li na njega u prirodi, u kakvoj etnografskoj zbirci ili gradskom muzeju, moći će ga odmah identificirati. I Maričevićev Slikovni rječnik u našoj otočnoj praksi, također je vrijedan doprinos očuvanju zavičajnog govora kao bitnog dijela zavičajnog identiteta.“
Pišući o govornom bogatstvu otoka Paga predstavljajući pet rječnika koji su izdati navodi kako su pred naletom suvremenog života i snažnih komunikacijskih sredstava, na ovaj će se način sačuvati dio jezične baštine. Pored Rječnika govora Novalje na otoku Pagu autora prof.dr.sc.Silvane Vranić i Iva Oštarića, Šuljić predstavlja i Cakavski govor grada Paga s rječnikom prof. Nikole Kustića, zatim Rječnik govora mjesta Povljane na otoku Pagu: libar povljanski besid Ane Tičića, te Rječnik kolanjskog govora ili Ričnik mista Kolan na otoku Pagu Iva Oštarića i na kraju Govor sela Zubovića na otoku Pagu od Šime Zubovića.

Šuljić navodi: “Rječnici su od najstarijih vremena bili čuvari i promicatelji jezika, vrela i nadahnuća, testamenti i dokumenti života i postojanja vrijednih divljenja, pa ih stoga treba tako i prihvaćati i cijeniti.“

Ja ću ovdje spomenuti moju suradnju s prof.Silvanom Vranić. Njena teta Lucija Kurilić radila je zajedno sa mnom kao spremačica na odjelu rehabilitacije u Domu zdravlja Rijeka, i jednom zgodom me zamolila da bi Silvana došla do mene kako bih je na paškom idiomu izgovarao riječi koje bi me pitala. U nekoliko navrata Silavana je dolazila i govorila riječi a ja sam je to izgovarao „po paški“. Bio je to dio njenog znanstvenog rada. Prof.dr.sc. Silvana Vranić, članica Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, izabrana je za redovitu članicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za filološke znanosti. Primljena je među akademike na izbornoj skupštini HAZU-a održanoj 19. svibnja 2022. godine.

Na samom početku predstavljajući važne osobe vezane za Novalju na moje opće iznenađenje predstavlja osobu, citiram: „Podrijetlom Novaljac po majci je i moj rođak Igor Lovrinov, odbojkaški reprezentativac, trener i izbornik ženske odbojkaške reprezentacije Hrvatske u tri mandata i višestruki državni prvak sa ženskom ekipom Rijeke,.“
Koliko se godina družim s Igorom, nekoliko smo se puta našli i na trajektu za Pag nikada nisam znao da Igor ima otočkih korijena. Na dnevnoj bazi smo se susretali u dvorani Mladosti u Rijeci, više puta sam mu pomagao kod ozlijeđenih odbojkašica. Ovo je bila još jedna pozitivna vijest iz „Dote“ za mene.

Moram spomenuti i vezu s Andrianom Škunca. Andriana je bila dobra s mojom materom. Nikada nisam došao do toga kako se njih dvije znaju. Jednom zgodom mi je kazala:- mali vidim da voliš čitati pa ću ti ja pokloniti jednu svoju knjigu. U početku nisam vjerovao da ta osoba koja dolazi kod nas može napisati knjigu. A,onda sam ipak dobio na poklon zbirku pjesama „Kratka sjena podneva“ koja je izdata 1973. baš kada je dolazila kod nas. Evo je i danas u mojoj skromnoj biblioteci i „Dota“ je bila povod da se ponovno vratim tom štivu.

Još jedan Novaljac kojeg sam poznavao i koji je pisao bio je Boris Palčić Caskin. Borisu sam napisao nekrolog na ovom blogu gdje sam podsjetio od kada se znam s gospodinom Borisom iako od njegovih knjiga nisam ništa pročitao. Zato tko želi može na poveznicu pročitati nekrolog: IN MEMORIAM – BORIS PALČIĆ CASKIN 10. 7. 1929. – 13. 12. 2013.

Od likovnih umjetnika nisam poznavao nikoga ponaosob ali sam pratio stvaralaštvo Novaljskih likovnjaka tako da o tome neću dodatno pisati osim onoga što sam pročitao u „Doti“.

Tu su na kraju i ljudi iz crkvenog svijeta o kojima piše u poglavlju „Crkvenost, znanost, publicistika“ Posebno se osvrnuo na dvojicu biskupa koji su djelovali unutar Biskupske konferencije Jugoslavije a riječ je o mons. Antonu Tamarutu (Novalja, 1.XII 1932. – Rijeka, 28.VI 2000.) riječkom-senjskom nadbiskupu i mons. Srećku Badurini (Lun, 12. V 1930. – Zagreb, 17. XI 1996.) biskupu šibenskom.

Nadbiskupa Antuna Tamaruta sam upoznao kada je moja kći primala sakrament svete Potvrde. Imali smo susret roditelji i krizmanici s nadbiskupom gdje sam u jednom kraćem razgovoru kazao mu da dolazim s Paga kao i on i bilo mu je drago. Pažani kada se nađu u takvim prigodama uvijek rado razgovaraju o svom otoku. Pratio sam ga u njegovim nastupima u katedrali svetog Vida u Rijeci.

Biskupa Srećka Badurinu nisam nikada upoznao ali sam ga pratio poglavito na početku Domovinskog rata i njegovo učešće u tome.
Jednom zgodom me moj kolega s Prve pomoći u Rijeci Tonči Host pozvao da dođem na misu zadušnicu za pokojnog biskupa Badurinu koja se održavala u samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Pehlinu u Rijeci čiji je prvi redovnik i upravitelj bio Srećko Badurina.

Tonči je stanova preko puta samostana i jako je dobro znao biskupa Badurinu. Često mi je znao pričati o njihovim susretima. Komemoracija se održavala prigodom 10. obljetnice smrti 2006. godine. Misu zadušnicu predvodio je biskup Gospićko-senjski mons. Mile Bogović koji se isto dobro poznavao s Tončom. Po završetku mise bili smo pozvani na druženje gdje sam u ugodnom ćaskanju s fratrima dobio na poklon knjigu mons. Srećka Badurine „Prema novoj zrelosti“.

Pažanima mons. Badurina može značiti po svojim sestrama koludricama a najpoznatija je časna Antonija koja uvijek srdačno dočekuje svih koji dolaze po baškotine u samostanu.

Na kraju mogu samo kazati da ovo sadržajno i pozamašno djelo koje na svojih 552. stranice kroz autorove recenzije, kritike, eseje i nekoliko nekrologa govori najvećim djelom o Novaljcima ali isto tako nije preskočio niti ostale ljude s Luna, Barbata pa na koncu i Paga a posebno se osvrnuo na ljude iz crkve što je i razumljivo, donosi svojevrsni odraz kulturne Novalje i otoka Paga.

(foto:Davor Kovačević)

Ovo je zasigurno djelo koje bi svaki Novaljac pa na koncu i ostali stanovnici otoka trebali imati u svojim kućnim bibliotekama kao relikt novaljske pa na koncu i otočke kulturne baštine.

utorak, 18.04.2023.

STARE PRIČE, NOVE PRIČE

Dok sam pratio gradske teme i odgovarao paškim političarima na njih, moji su postovi na blogu bili čitaniji. U mojem gradu ništa ne znači kojoj stranci i političkoj grupaciji pripadaš. Bitno je pobijediti na izbore. Kada dobiješ vlast u ruke, svjetonazor i politička pripadnost je nebitna. Što gradonačelnik Paga znači za svoju stranku, bio on HDZ, SDP ili netko treći? Apsolutno ništa, samo što stranka može kazati i tamo smo na vlasti.
Zato mi više ne pada na pamet prozivati nekoga za njegova lažna obećanja. Tako je, kako je, psi laju, karavane prolaze.
Htio sam prestati pisati vezano i za moje zdravstveno stanje, međutim dosta toga je odrađeno što sam obećao kao ovih 48. poznatih Pažana od obećanih 100 ili 50 slikovnih riječi grada Paga.
Nakon svega odlučio sam pratiti što drugi portali pišu o mojem gradu i to prezentirati čitateljima.

Kao dugogodišnji pretplatnik vjerskog lista „Marija“ predstavljam kako su u svom zadnjem broju predstavili koludrašku crkvu u Pagu.

List uvijek na naslovnici prikaže kakvo umjetničko djelo koje je vezano za Mariju, dok na zadnjoj stranici predstave crkvu posvećenu Mariji po cijeloj Hrvatskoj. Tako je red došao i na našu koludrašku crkvu.
U cijelosti vam donosim tekst Ante Branka Periše.

Ako ljubitelj lijepe umjetnosti navrati u Pag, zasigurno će mu pogled zaustaviti kamena crkva na sjevernom dijelu grada uz kulu Skrivanat. Ne samo da će podignuti pogled prema vrhu zvonika na preslicu s tri zvona, nego će se zadiviti kamenoj ljepotici. Tada će, možda, upitati: Kako se zove ova crkva? Mjesni Pažanin bi mu, onako, u prolazu, pokazao pokretom: Koludraška crikva.
Crkva Navještenja Marijina djeluje poput tvrđave. U renesansnom stilu, uz pomoć kanonika Jurja Slovinja, sagrađena je 1483. godine. Glavni ulaz omeđuje kameni prag i dva dovratnika koje spaja romanički luk s ukrasnim reljefom.

Unutrašnjost je oblikovana prema modelu latinskog križa; raščlanjena je glavnom lađom, na koju se nadovezuje apsida i dvije pobočne kapele. Crkva skromnih dimenzija: dužina 15,90 m, širina 6,25 m i visina 6,55 metara.
Glavni oltar Navještenja Marijina, nekoć podignut u 13., a današnji u 18. stoljeću, nalazi se u apsidi. U novijoj obnovi crkve uklonjene su željezne rešetke koje su odvajale prostor za časne sestre.
Kapelica sv. Nikole, danas Gospe od Milosti, grobnica je paške plemićke obitelji Mišolić, koja je pomogla preseljenje benediktinki iz starog Paga. Djelo je Jurja Dalmatinca, dok je grobnica u crveno-bijelom mramoru rad njegova nećaka Radmila Alegretija. Nasuprot se nalazi kapelica sv. Benedikta i sv. Skolastike, rad Lene Zigler-Coschina.
Uz crkvu je samostan sestara benediktinki, koludrica sv. Margarite, koje su se 1485. iz starog Paga, za vrijeme razaranja Zadra, preselile u novi Pag. Temeljita obnova crkve i samostana dovršena je 2002. godine.
U samostanu se čuvaji dragocijeni predmeti umjetničkog obrta i likovne umjetnosti, kao pokaznice, relikvijari, moćnici, slike, knjige, rukotvorine. Među najpoznatije relikvije spada Sveti trn – trn s krune Isusove, koji je u Pag 1443. donio fra Ivan Tutnić i darovao svojoj sestri koludrici Mariji.
Zasigurno, dobronamjerni posjetitelj lijepe umjetnosti izmolit će molitvu za preminule dobročinitelje čije trude uživaju sestre benediktinke i vjernici Paga, ali ne će zaboraviti ni pašku čipku ni koludričin baškotin.

četvrtak, 30.03.2023.

PORTAL PagFOTO.info. – THE END

Negdje početkom godine obaviješten sam da portal PagFOTO.info više ne egzistira. Nisam se začudio niti me to posebno iznenadilo, jer za moj grad bi bilo iznenađenje da je taj portal imao svoj kontinuitet i da je dalje u funkciji svih fotoamatera otoka Paga koji su svoje uratke objavljivali na portalu.

Ulaziti u priču zašto se to desilo izazvalo bi samo dodatnog napora koji meni uopće ne treba. Vjerujem da oni koji su održavali ovaj portal imaju svoje odgovore zašto je to tako ali sam jednako tako siguran da je uz malo razumijevanja i podršku Foto kluba Pag taj portal se mogao sačuvati. Ovako ode sve u nepovrat.

Fotografirati znači otrgnuti od zaborava trenutak za kojeg mislimo da je trebao biti trajno sačuvan. Odlaskom ovog portala više ništa nije ostalo sačuvano.
Na portalu sam imao izloženo 113 fotografija od čega je jedna fotografija bila vodeća po posjećenosti.

Temeljni cilj portala PagFOTO.info bilo je pokretanje fotoamatera na otoku i šire da u svojoj sredini otkrivaju prirodna, kulturna i druga bogatstva vezane za otok, isto tako da detektiraju i specifične situacije koje ugrožavaju ovaj naš otok. Cilj je bio ispunjen s velikim brojem objavljenih fotografija. Trebalo je samo sačuvati to bogatstvo, to je bilo najmanje čime smo mogli i dalje prezentirati naš otok.

subota, 18.03.2023.

101 PAŽANIN - 48.MIHOVIL FABIJANIĆ – (Pag; 27. studenog 1923. - Pag, 4. veljače 2008.)

Mihovil Fabijanić rođen je u Pagu kao osmo dijete od oca Ivana i majke Marice rođene Bukša. Bila je to siromašna obitelj u kojoj je otac Ivan radio u Solani gdje je privređivao kako bi prehranio tako mnogobrojnu obitelj. Mali Mihovil 1928. godine upisan je u vrtić samostana časnih sestara Benediktinki u Pagu. Sigurno da je tamo stekao radne navike i želju za naukovanjem. Godine 1930. upisan je u osnovnu školu u Pagu. Do 1938 godine završio je osnovnu i građansku školu u Pagu. Bilo je teško zaposliti se nakon završene škole, Mihovil je ostao na kući i posvetio se zemljanim poslovima. Povremeno je radio u solani. S obzirom na to da je bilo teško prehraniti tako brojnu obitelj 15. ožujka 1942. godine Mihovil odlazi na privremeni rad u Njemačkoj radeći na teškim građevinskim poslovima. Vidjevši da to i ne daje previše pomoći 1. travnja 1943. godine vraća se u svoj Pag.

(foto:internet – matić poljana)

Narodnooslobodilačkom pokretu pridružio se 8. rujna 1943. i ostao do posljednjeg dana rata 15. svibnja 1945. Prve vojne zadaće obavljao je u svom gradu da bi nakon kapitulacije Italije 9. rujna 1943. godine dobio druge zadaće djelovanja. Prebačen je na Velebit gdje je djelovao od Karlobaga do Senja. U ratu je iskazao ratne vještine pa je i napredovao od Kurira do odlaska u Delnice gdje je stjecao znanja u postavljanja mina i priključen je minerskom vodu pri štabu prve brigade 13. primorsko-goranske divizije. Teško je ranjen je 13. prosinca 1944. godine. Operiran je i prebačen na slobodni teritorij u Benkovac gdje je bio do ozdravljenja. Početkom rujna 1945. u Poreču upisuje poljoprivrednu školu koju je završio 1948. godine. Te iste godine Socijalistička Republika Hrvatska kao razmjena kadrova stavila ga je na raspolaganju SR BiH koja ga je rasporedila u Čapljinu (Hercegovina) za referenta poljoprivrede kotarskog Narodno oslobodilačkog odbora.

(foto:internet – domanović bih)

Godine 1949. imenovan je za direktora na imanju Domanovići. Dobro je bilo blizu Čapljine na raskršću putova Mostar-Čapljina-Stolac. Dočekao ga je voćnjak od tri hektara s nasadima trešanja, bresaka i jabuka. Dobro je proširio s dvostruko većom površinom s novim nasadima stolnog grožđa kao i novim načinom uzgoja vinograda tako da su se vinogradi obrađivali strojno. Isto tako je podigao je i nasade oraha, lješnjaka i drugog voća. Kompleks poljoprivrednog dobra često su posjećivali vodeći politički lideri u Bosni i Hercegovini te ostali stručnjaci pokazujući dobro kao primjer proizvodnje voća.
S Mihovilom je bila i njegova obitelj, supruga i sin što mu je u mnogome olakšavalo djelovanje i napredovanje dobra.
Znao je da bez daljnjeg usavršavanja neće moći dati svoj doprinos razvoju dobra, tako je te iste 1949. god. upisao izvanredno u Sarajevo Poljoprivredni-šumarski fakultet koji je započeo s radom u ljetnom semestru polovinom veljače gdje je završio 3 (tri) semestra s mogućnošću laboratorijskog rada u zimskim mjesecima.
Ni ne razmišljajući da će ga trešnje koštati teške robije. Na dan svojeg rođendana 27.11.1950. god. po nalogu UDBA-e (Uprava državne sigurnosti) zatočen je i odveden u Čapljinu nakon ispitivanje dalje proslijeđen u Mostar i na kraju preko sabirnog centra u Sarajevo deportiran na Goli otok na daljnje izvršavanja kazne. Na temelju svjedočenja člana UDB-e kojemu nije htio dati tri pakovanja trešanja bez potvrde optužen je da je na radiju na dobru Domanovići puštao radio Moskvu šireći tako neprijateljsku propagandu. U to doba Informbiroa oni koji su se protivili toj rezoluciji su proglašavani neprijateljima i obično su završavali na Goli otok na izdržavanje političke kazne.

(foto:internet-goli otok)

Rješenjem narodnog odbora za grad Sarajevo , komisiji za prekršaje broj: 1680/50 od 27. veljače 1951. godine radi djela iz članka 5 i točke 1 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u SR BiH kažnjen je s 18 mjeseci zatvora odradivši kaznu na Goli otok od 27.11.1950. do 17.10.1952. godine.
Kazna nije bila od 18 mjeseci kako je napisan nego 22 mjeseca i 20 dana. Kući se vratio kao proglašeni Informbiroovac 15. 12. 1952. godine a to je onda ukupno bilo 24 mjeseca ili pune dvije godine.
Supruga i sin bili su zadržani u Čapljini sve do njegovog progona iz SR BiH do početka ožujka 1951. godine kada su se vratili u Pag.
Od 27. listopada do 12. prosinca 1952. odlazi na dobrovoljnu radnu akciju ORA Kopačevo koje je organiziralo građevinsko poduzeće „Belje“ u Osijeku. Po povratku s radne akcije početkom siječnja 1953. godine zapošljava se u Opću poljoprivrednu zadrugu „OPZ“ – Pag. Dobio je odriješene ruke i mogao je stečena znanja sada prenositi u svom Pagu na unapređenju poljoprivredne proizvodnje koja se još uvijek izvodila na arhaičan način. Vinogradarstvo je bilo jedan od bitnih gospodarskih grana u gradu. Promijenio je način podizanja vinograda a za to mu je trebala i tehnika. Iz Poreča je unajmio traktor-gusjeničar kojim je mogao zasaditi i obnoviti stare vinograde preko 150 hektara novih vinograda.
Htio je dovršiti započeto školovanje pa tako 1954. godine upisuje redovni studij Poljoprivredno-šumarski u Zagrebu 4. (četvrti) semestar i dalje. 13. lipnja 1957. godine je diplomirao.
U sklopu magazina soli 1957. godine započela je gradnja vinarskog podruma a ing. Fabijanić postavljen je za tehnološkog rukovodioca koji će do kraja pratiti izgradnju podruma koja je bila povjerena zagrebačkom „Viaduktu“. Sljedeće godine 1958 dovršena je gradnja vinarskog podruma koji je bio spreman primiti prvu berbu grožđa.

(foto:internet – pag-vinarka i mljekara)

Jednako tako bio je jako angažiran i u stočarstvu gdje radio na tome da se domaća sorta ovce „Pramenka“ križa s nekom drugom vrstom kako bi se dobilo na prinosu.
Malo je poznato da je prvi u Pagu donio sjeme stabla „Pittosporum Tobire“ to je trajnozelena biljka odlična za formiranje živih ograda. Biljka koja je otporna na buru i sol, paše joj vlažna zemlja uz dosta sunca. Pitospora je napravila revoluciju u Pagu u širenju šumske vegetacije. Danas je teško više vidjeti kuću a da ispred nema Pitosporu u obliku živice kao ukras i kao štit.

(foto: Branimir Maričević – u carstvu svojih pitospora)

Za direktora zadruge imenovan je 1968. godine i te iste godine zadruga se pripojila Zagrebačkoj mljekari. Bio je to dobar potez jer se zadruga još dodatno modernizirala.
U gradu Pagu 1957. godine osnovano je „Narodno sveučilište“ kojeg je osnovao profesor Ante Zemljar. Profesor Zemljar ponudio je ing. Fabijaniću mjesto predavača kojeg je on prihvatio i predavao do kraja 1962. godine kada je Sveučilište prestalo s radom zbog odlaska prof. Zemljara u Zagreb. Predavanja su se održavala skoro u svim mjestima na otoku i prenosila su se razna znanja od poljoprivrede, stočarstva, vinarstva i drugih zainteresiranih tema.
Istovremeno ing. Fabijaniću ponuđeno je mjesto predavača u novoj osnovnoj školi na Goliju gdje je predavao predmet kemije. U novoj školi organizirao je biokemijski laboratorij koji je još danas u funkciji.

(foto:internet – osnova škola)

Školske godine 1966/67 formira se Područno odjeljenje gimnazije „Pavao Riter Vitezović“ iz Senja u Pagu, čiji je bio jedan od osnivača. Od 1972. stalno se zapošljava u gimnaziji kao profesor nastavnih predmeta kemije i biologije.
Nakon reorganizacije školstva 1973. godine formirana je samostalna srednja škola „Vinko Fabijanić Aleksa“ gdje je ostao do svog umirovljenja 1981. godini.

(foto:Branimir Maričević)

Još jedan progon ing. Fabijanića desio se 1971/72 godine kada je kao član Matice Hrvatske bio prozivan i vođen na ispitivanja ne kao pripadnik te organizacije, nego uz obrazloženje radi neprijateljskog djelovanja. To je bilo vrijeme tzv. „Hrvatskog proljeća“ reformno razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi, te jasno obilježeno legitimiranje hrvatskog nacionalnog identiteta. Smatralo se da Matica Hrvatska sa svojim vodstvom je ona koja je na čelo pokreta tako da su se članovi Matice obilježavali kao neprijatelji. Općinski komitet SKH donio je odluku da se na sjednici Radničkog savjeta Gimnazije donese odluka da se ing. Fabijanića izbaci iz škole. Tu se desila jedna čudna situacija jer je predsjednik RS-a bio optuženi Fabijanić Mihovil. Sekretar Općinskog komiteta donio je odluku da sjednicu ne može voditi ing. Fabijanić jer da je on ovdje u svojstvu optuženika, tako da je sjednicu vodio prof. Ivica Gubić. Na glasovanju je ipak doneseno rješenje da nije kriv i da ostane raditi u školi.
Život Mihovila Fabijanića mogli bi opisati od trnja do zvijezda. Po svemu nabrojenom vidljivo je da je Mihovil Fabijanić ostavio duboki trag u svom gradu i otoku kako u poljoprivredi, stočarstvu, vinogradarstvu i školstvu. Na prijedlog Ivana Gligore predložen je za Povelju grada Paga za životno djelo koja mu je uručena 30. ožujka 2003. godine.

U svom Pagu, dočekao je zadnje trenutke života. Svu ljepotu tog čarobnog kraja napisao je u svojim memoarima. Cijeli otok, kao i rodni Pag bilo je više od rodnog kraja. Njegova djela zahtijevala su podosta napora. Svjestan tih napora, doživljavao je ih „ne kao počast, već kao golemu žrtvu“. Fabijanić je sve svoje snage, svoj neumorni zanos djelovanja u školstvu, znanstvenom i političkom polju, upisao se tako u neumrla imena paške povijesti.

subota, 04.03.2023.

11.GODINA ISKONSKOGPAGA

Danas se navršava jedanaest godina od kada sam napisao prvi blog post. Sjećam se da sam prije objave prvog blog posta dosta „guglao“ i tražio pravi recept za savršen prvi blog post da bih shvatio da to ne postoji i da taj prvi post ne treba biti savršen. Bilo je bitno samo donijeti odluku o pokretanju bloga kako bi svu kreativnu energiju mogao usmjeriti prema blogu.
Nikada nisam napisao post samo da bi zadovoljio formu i da bi postao zapažen na tražilicama. Naprotiv, pisanje bloga je opsežan zadatak za koji je potrebno uložiti mnogo truda i slobodnog vremena. Svaki post koji sam napisao temeljio se upravo na čitanju i pronalaženju raznih dokumenta kako bi bio što vjerodostojan.
Nakon što me zadesila bolest bio sam prisiljen manje pisati jer sam veći dio provodio po raznim bolničkim ustanovama gdje sam se liječio i tada nisam previše razmišljao o svom blogu. Razmišljao sam čak i prestati pisati. Međutim došao sam do zaključka da prestati pisati značilo bi kapitulirati pred životom i to nisam htio dozvoliti. Trudio sam se dalje pisati i održavati ovaj blog na životu. Vjerujem da sam u tome uspio. Još uvijek je ovaj blog ono što me pokreće da ne stanem, da ne mislim na bolest i da mogu još dati nešto što će moj grad još više približiti čitateljima.
Glavni moto mog pisanja bio je: raznolikost tema o kojima sam pisao. Koliko sam u tome uspio, prosudite dragi štioci sami. Bilo je naporno, zabavno, intenzivno, stresno i poučno. Radio sam ono što me je ispunjavalo. Preda mnom je još puno toga za napisati uz misao da vremena uvijek ima.
Šta da vam na kraju kažem? Hvala svima koji ste bili uz mene sve ove godine pisanja, koji ste tu kraće, koji ste se tek pridružili ili koji ćete doći. Bit će još Paga u novim postovima. Putovanje se nastavlja!

ponedjeljak, 27.02.2023.

GIACOMO SCOTTI DOBITNIK PRVE KNJIŽEVNE NAGRADE „ANTE ZEMLJAR“

Hrvatsko književno društvo, prvi je put dodijelilo književnu nagradu „Ante Zemljar“ književniku Giacomu Scottiju povodom 101. godišnjice rođenja pisca i pjesnika Ante Zemljara.

Hrvatsko književno društvo zajedno s Makedonskim kulturnim društvom „Ilinden“ u nedjelju kad se obilježavao Dan materinskog jezika, organiziralo je, dodjelu ovog novog književnog priznanja.
Program su vodili Valerio Orlić, Ivona Dunoski Mitev i Mihael Arcon.

Valerio Orlić govorio je doprinosu koji je književnosti dao Ante Zemljar i Giacomo Scotti koji je prevo Zemljarove pjesme na talijanski. Mihael Arcon je čitao pjesme koje je preveo Giacomo Scotti. Glazbeni dio večeri obogatio je nastup MKD Ilinden i KUD Fratellanza – Rijeka.

Nagradu je Scottiju dodijelila supruga Ante Zemljara Vera koja je zahvalila na prekrasnoj nagradi u čast njezina supruga.
Svečanosti je nazočio i makedonski veleposlanik Milaim Fetai, te presjednik Zajednice Makedonca Ilija Hristodulov.

(fotografije:Screnshoot Novi List; Sergej Drechsler)

srijeda, 15.02.2023.

„BAŠ ME (NAS) BRIGA“ – ZRCALO PAŠKOG KARNEVALA

Čitam na Facebooku komentare kako paški karneval nije više karneval od kad nema Stipe Korena. Sigurno da to nije isti karneval ali je najvažnije da karneval ide dalje, da je dobio jednu novu dimenziju i da je popularni „Baš me (Nas) briga“ zamijenjen „Pagovizijom“ koja je ove godine doživjela svoju obnovu nakon dvije godine korona pauze.

Stariji Pažani se još uvijek radije sjete Stipe Korana i njegovog „Baš me (nas) briga“ od ovih današnjih virtualnih karnevalskih ludovanja.

„Baš me (nas) briga“ je svojevrsno zrcalo grada, društva i vremena. On je bio taj koji je promovirao paški govor i humor kojeg nikada nije nedostajalo u gradu. U njemu se hvalilo ono što je dobro, ali jednako tako se i kudilo sve što nije valjalo. Svih se tu dotaklo, od vlasti do puka al sve u granicama dobrog ukusa. Sadržaj lista znao je samo Stipe i da ste imali i političke veze, ne biste znali do zadnjeg dana što u njemu piše.
Tako mi je došao pod ruku tekst s portala „BMB“ kojeg sam napisao 14.01.2010. Bilo bi lijepo još jednom se prisjetiti se tog teksta.



LOVRO KANTIRIĆ

Sedin sam sa sobom, pa mislim kako ništa ne mislim, a vrime je karnevala pa na koncu dolazin do toga da ni ne triba ništa mislit osim o karnevalu u ovakva vrimena, jer sve je u alegri, kako bi rekla moja mat. Tako mi je u misal doša jedan covik koga bi se tribalo sitit. Pa da ne bude, osoba «A» predstavite se, ja ću pocet ovako:

Sva vlast karnevalu, klicali su i stari i mladi.
Pag je danas doživio veliki dan!!
Vlast je preuzeo Karneval u osobi mladog princa.
Građanstvo koje je izašlo na ulice toplo je pozdravilo mladog kralja.
Živio kralju karnevala! Živjela vlast nada vlastima!
Živila bevanda naša – žuta i crna - a u koju ćemo utopit sve protivnike i urotnike protiv nove vlasti!
Ki ni zadovojan neka se od tuge pojde zipit, jer će tako zaboravit svoju tugu i postat naš pristaša.
Pag, 25. VII 1964.
(Radio Konoba)

Ki je vo, ki je vo nota? Pa ca se ne vidi u naslovu ki je vo nota. Pa neka neki rece da je Radio Pag perva paška radio postaja. Malo sutra. Radio Konoba i njen glavni urednik Lovro Kantirić alijas Stipe

Koren je kriv za sve ovo. I tako u svojim mislima san sa sobom govorim ko da san pomunješa, a ako covik misli ostat normalan uvik mora dercat ako ne jedan korak ispred vrimena, onda baren u svojim mislima. Koliko je ovaj covik bi ispred svoga vrimena, tek sada vidim ca ga više čitam u ovim danima karnevala i sve one rige ke je nota u svom «Baš me Briga». Koliko je samo mora vrimena potrošit tuč slova u onu mehaničku makinu, koliko se je put mora sa ženom pokarat radi toga, koliko su dica morala terpit sve to dobro ca je on cini da judi budeju zadovojni. Ni onda bilo, ne mogu se logirat. I sve više se spamećujem kako se na pijacu cekalo kad će doć sa svojim novinama. –Je doša Stipe, je doni «Baš me Briga»? Ko je to štivo bilo. Svi su to čitali. Kad bi poša na pijacu, pokojna teta bi znala reć: - nemoj zaboravit uzest «Baš me Briga» da se nasmijemo malo, kad dojdeš doma.

A svi gvoriju kako se noga puta više družilo i više smijalo. Kad ćuhaš stare kako to govoriju najraje bi in reka – blago Vamin, kako Van je lipo bilo. Ali, po ovome ispada da smiha uvik fali. Sva srića da mi imamo covika ki nam to sve omogućava. Kako ga fermat u svemu tome i pored sve ove tehnike ku danaska imamo. Nikako, niti ne smimo pomislit na taj grih. Nismo mi judići niti smo divjaci već sa vakvom dikom bit ćemo junaci . Pustimo covika da piše, a mi ćemo tancat i smijat se, ako ništa drugo baren onoliko, koliko nam karneval traje.
Gedan malo ove slike i vidim kako se dostojno ispratilo Marka, skoro celi paški puk doša ga je ispratit i cut ca je pokojnjak u svom «testamentu» napisa, a zna se, a sada i vidi, ki je testamenat puku obznani. - Dajte fermajte više lajat, da cujemo ca govori. Tako se govorilo dok je sudac čita testamenat. Na kraju dajen jedan zadatak svima onima ki čitaju ovaj članak, jednako kako smo notali ki je slikan na «milenijsku sliku» Strikomana, notajte se ki je slikan na ovu sliku, ni milenijska, ali isto vridi, pred trejset i pet godišć sam ovo litrata, kako san umi.

Nažalost vidim ovde i judi ki se nećeju moć notat sami. Morat će ih kikod spomenut od onih ki ih se još spamećuje.
I da sveršim ovo pisanje sa još dvi besede ovoga plemenitog covika:

Kolo se već povija
U kolu su brojni gosti
Maškare je gdjegdje koja
Naša prošlost nek nam prosti

I nošnja se neka vidi
Brojnome se oku svidi
A stotine moljac tare
Zatvorene u ormare

Gdje si dični Pažanine
Pa da vidiš svoje sime
Kako ti se gradom «diči»
I na što sve ovo liči

Glazba trešti igra kolo
Okreče se naokolo
Od pet kola
Niti pola

I pitaju naši ljudi
Što se ovo s nama zbiva
Na pijaci svi smo naši
A pod maskom gost se skriva

Notano u «bas me briga»; anno domini; MCMLXXVII

Branimir Maričević-Bebić
Čavle; 14.01.2010.

nedjelja, 29.01.2023.

BURI UPRKOS

Usprkos jakoj, mogao bih slobodno kazati orkanskoj buri i hladnoći uz niske temperature nije me spriječilo da jučer odem na Kukuljanovo susjedno mjesto gdje se održavala manifestacija „Zvona i kanat za bakarski kraj“ nakon dvije godine pauze.

Mateo je sudjelovao sa svojim Dondolašima. Ja mu se jednostavno divim koja je to volja i odanost tradiciji.

U Domu kulture na Kukuljanovu počelo se skupljati mlado i staro, mnoštvo zvončara, maškara i posjetitelja kako bi uveličalo ovu manifestaciju.

Bila je to ujedno prilika da se sretneš s ljudima koje duže vrijeme nisam vidio. Tako sam se susreo s dragim prijateljem fotoreporterom Novog Lista Sergejem Drechslerom koji je uradio nekoliko fotografija na čemu mu se iskreno zahvaljujem.

(foto: Sergej Drechsler)

Drago mi je da su počela karnevalska ludovanja u mom Pagu. Niti u Pagu bura nije nikada bila prijepor da se održe maškarani tanci. Sjećam se dok sam još svirao u hotelu Bellevue kako se na kantun prvog magazina čekalo da prođe reful da potrčiš i dođeš do zadnjeg magazina a da ne budeš smočen od vala. Kroz solanu se tada nije moglo prolaziti. Koliko je njih mokrih došlo na tanci? Paškog čovjeka nije moglo ništa zaustaviti u karnevalskom ludovanju.

Svi vi koji volite karneval i tance ne popuštajte buri i bilo kojem vremenu usprkos, razveselite se „munješajte“ i budite ono što nikada niste.

Dondolaše čeka još veliko finale na Riječkom karnevalu a moje Pažane zadnja tri dana karnevala na Pijacu.
ŽIVIO KARNEVAL !!!

utorak, 24.01.2023.

JADROLINIJA – PRVIH 70 GODINA - BRODOVI I SUDBINE

„Neporeciva je veza između brodova i sjećanja, baš kao što je neraskidiva veza između brodova i mora, jer to i nije veza, to je suživot dvaju samosvojnih predodređenih bića upućenih jedno na drugo, jednog svevremenog, bezvremenog stvora – mora, i jednog vremenom uvjetovanog stvora – broda, u neprestanom dokazivanju neophodnosti vlastitog imperativa: broda da plovi, mora da dopušta, broda da ima svoj cilj, mora da bude vječno i besciljno.“
Ovako o brodovima i moru zbori gospar Luko Paljetak.

U danima darivanja dobio sam na poklon bogato opremljenu fotomonografiju „Jadrolinija – prvih 70 godina – brodovi i sudbine“. U toj fotomonografiji predstavljena je kompletna flota tog našeg linijskog brodara od njenog osnutka do današnjih dana.

Predstavljen je svaki brod – trajekt sa svim podacima od izgradnje pa do otpisa iz flote Jadrolinije.
Iznenadilo me kada sam naišao da je Jadrolinija svojim brodovima – trajektima dodjeljivala imena koje su vezane za otok Pag.
Odlučio sam predstaviti sva ta plovila koja su prezentirana u monografiji.


1.PAG (1953 – 1963)

Putnički parobrod male obalne plovidbe, 482 BRT, 236 NRT, 200 tona nosivosti. Mogao je primiti 250 putnika. Duljina broda 41,87 m, širina 7,34 m, visina 3,71m. Pokretao ga je stapni parni stroj trostruke ekspanzije s pogonom na ugljen. Brzina od 386 kW i 12.5 čvorova.
1908 g. brod je izgrađen u brodogradilištu Howaldtswerke u Kielu, Njemačka kao novogradnja 499 pod imenom BRASSO ZA Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodsko društvo Rijeka. Porinut 10. rujna i predan u listopadu 1908.
1921.CETINJE Hrvatsko dioničko pomorsko parobrodsko društvo Rijeka.
1922. Jadranska plovidba dioničko parobrodsko društvo Sušak.
1923. Jadranska plovidba d.d. Sušak.
1924.CHERSO S.A. di navigazione marittima Costiera Fiume
1932.CALITEA Societa'Adriatica' di navigazione Fiume.
1933.SCARPANTO Societa 'Adriatica' di navigazione Fiume.
1937. Societa Fiumana di navigazione Fiume.
1943. 23. rujna preuzela ga njemačka Ratna mornarica (Krigsmarine-Hafenstutzflottile Venedig). Novo ime IV 53.
1945. 6. ožujka napadnut od britanskih motornih topovnjača MGB 656, 703 I 705, te potopljen kod rta Valditoni, Raša-Risnica.
1952. 16. ožujka izvađen po „Brodospasu“, otegljen u Split i obnovljen u Brodogradilištu „Vicko Krstulović“. Predan Jadroliniji 9. srpnja 1953. Novo ime PAG.
1963. Prodan Brodospasu i u lipnju izrezan u Svetom Kaji.


2.LUN (1974 – 1986)

Motorni brod za opći teret, 2124 BRT, 1113 NRT, 2996 tona nosivosti. Duljina 89,03 m, 14,28 m širina, 7,29 m visina. Pokretao ga je dizelski stroj 1765 kW uz brzinu 13 čvorova Sulzer Brothers Ltd. Winterthur, Švicarska.
1958. Izgrađen u brodogradilištu Valmet OY Pansion Tehdan u Turku, Finska kao novogradnja 231 pod imenom INARI za tvrtku Suomen Höyrylaiva OsekoYhtion (Finland Steamship Co.Ltd.) Helsinki, zastava Finska. Porinut 12. listopada 1957.
1974. Kupljen za potrebe Jadrolinije. Novo ime LUN.
1986. U siječnju prodan „Brodomaterijalu“ Rijeka i 5. ožujka dotegljen iz Malog Lošinja u rezalište Brodospas u Svetom Kaji.


3.NOVALJA (1974-2005)

Motorni trajekt male obalne plovidbe, 362 BRT, 111NRT, 180 tona nosivosti. Može primiti 32 vozila i 268 putnika. Duljina 49,72 m., širina 10.72 m., visina 4,06 m. Pokreće ga dizelski stroj MaK 552 kW, brzina 9 čvorova.
1959. Izgrađen u brodogradilištu Kalmar Varv A/B u Kalmaru, Švedska kao novogradnja 394 pod imenom KALMARSUND V za tvrtku Ĺngbĺts A/B Kalmarsund Kalmar, zastava Švedska (J:B: Jeansson). Porinut 9.veljače 1959.
1974. Kupljen za potrebe Jadrolinije. Novo ime NOVALJA.
2005. Prodan tvrtki Lošinjska plovidba-Brodogradilište d.d. Mali Lošinj. Planirana preinaka u teglenicu za radove u brodogradilištu.
2011. 29. svibnja isplovio iz Malog Lošinja u tegalj talijanskog tegljača „Eisvogel“ (zajedno s trajektom „Lovrijenac“) i 6. lipnja predan rezalištu Aliagi.


4.BARTOL KAŠIĆ (1989-)

Motorni feribot male obalne plovidbe, 2296 BT, 875 NT. Može primiti 54 vozila i 500 putnika. Duljina 64,8 m., širina 13,8 m., i visina 4,4 m. Pokreću ga dva dizelska stroja MAN-B&W ukupno 240 kW, postiže brzinu od 13,5 čvorova. Tvornica dizel motora „Split“ Split.
1989. Izgrađen u „Titovom brodogradilištu“ u Kraljevici kao novogradnja 482 pod imenom VUK KARADŽIĆ za Jadroliniju. Porinut 27. siječnja i predan 17. srpnja 1989.
1991. Ime promijenio u BARTOL KAŠIĆ.
1992. 5. kolovoza, na putu iz Malog Lošinja u Pulu, pretrpio havariju stroja. Popravljen u rujnu. Novu havariju stroja pretrpio 3. siječnja 1993. na putu iz Splita u Rijeku. Popravljen i vraćenu plovidbu tek 15. srpnja.
U sadašnjoj je floti.


5.ŽIGLJEN (1992-2008)

Motorni trajekt male obalne plovidbe, 300 BT, 133 NT, 44 vozila i 200 putnika. Duljina 54,02 m., širina 9,02 m., visina 2,37 m. Pokreću ga dva dizelska stroja Nohab-Polar ukupno 714 kW s brzinom 7 čvorova.
1971. Izgrađen u brodogradilištu Asiverken A/B u Amalu, Švedska kao novogradnja 97 pod imenom FÄRJA 62/287 za tvrtku Svenska Staten Vĺgverk Stockholm, zastava Švedska.
1979. DÖBELN Umea Kommun Gatukontoret Holmsund, zastava Švedska.
1989. Rydstafors AB Ekerö, zastava Švedska
1990. OLOF TRÄTALJA Rydstafors AB Ekerö.
1991. 1.siječnja potonuo na predjelu Slagsta u Stockholmu gdje je bio raspremljen. Izvađen 22. siječnja uz pomoć plovne dizalice „Lodbrok“. Prodan tvrtki Marin & Haverikonsult KA AB Farsta, zastava Švedska.
1992. Kupljen za potrebe Jadrolinije. Novo ime ŽIGLJEN. Registriran na tvrtku Adriatic General Shipping Co.Ltd. Monrovia luka upisa Rijeka.
1997. Upisan na Jadroliniju.
2008. Prodan tvrtki Viadukt d.d. Zagreb i preupisan kao ro-ro teretni brod.
I dalje u plovidbi.


6.NOVALJA (2005-)

Dvotrupni putnički motorni brod male obalne plovidbe, 458 BT, 155 NT, 324 putnika. Duljina 41,57 m., širina 11 m., visina 3,8 m. Pokreću ga dva dizelska stroja MTU ukupno 3878 kW, brzina 36 čvorova M.T.U. Friedrichshafen GmbH Friedrichshafen, Njemačka.
1991. Izgrađen u brodogradilištu F.B.M. Marintenik(S) Pte.Ltd. u Singaporeu kao novogradnja 123 pod imenom VASCO DA GAMA za tvrtku Hong Kong Macao Hydrofolil Co.Ltd. Hong Kong.
1996. CTS Parkview Holdings Cebu, zastava Filipini.
1998.SUPERCAT 7 Universal Aboitiz Inc. Cebu, zastava Filipini.
2000. Phillipine Fast Ferry Holding Corp. Cebu, zastava Filipini (Abotiz Jebsens Shipmanagement).
2005. Kupljen za potrebe Jadrolinije. Novo ime NOVALJA.
U sadašnjoj floti.

srijeda, 11.01.2023.

U PAGU PREDSTAVLJEN ROMAN „MIĆELOVE KRONIKE ili gomila muke i truda“

Navršava se mjesec dana kako je u Gradu Pagu 19. prosinca 2022. u Kneževom dvoru predstavljena knjiga „Mićelove kronike ili gomila muke i radosti“ autora Iva Fabijanića. Ivo Fabijanić je kazao kako su njegova prva knjiga, „Ružarij nane Jerke“ i knjiga „Pjesme i Pisma mojoj Mariji“ dio trilogije te kako će objaviti i treću knjigu.

Knjigom „Mićelove kronike ili gomila muke i radosti“ zaokružena je priča svojevrsne trilogija o obiteljima Fabijanić, kako autorove obitelji tako i obitelji njegove supruge Marije.
Autor je knjigu podijelio u tri djela, u prvom djelu na njemu sada prepoznatljivom stilu pisanja, opisao je život ing. Fabijanića od njegovog rođenja do njegove smrti
Drugi dio knjige su pisani zapisi ing. Mihovila Fabijanića pisani rukom koji je svojim krasopisom omogućio da se svi zapisi mogu pročitati u originalnom obliku.

Treći dio knjige pod nazivom „Sjećanja“ prepušten je gostima: Branimiru Maričeviću, Vesni Ivić, Urici Lisjak, Ana Mariji Fabijanić (unuka), Josipu Portadi i Ivanu Gligori koji je napisao predgovor za knjigu.
Autor predgovora Ivan Gligora je onaj čovjek koji je Mihovila Fabijanića predložio Gradskom vijeću Grada Paga za dodjelu Povelje Grada Paga za životno djelo.

Gosti koji su u svojim sjećanjima napisali osvrte na Mihovila Fabijanića spominju ga kao učitelja kojeg se pamti cijeloga života. To je osoba od koje se često očekuje mnogo u određenim životnim situacijama. Biti učitelj oduvijek je označavalo nešto više, plemenito u ponašanju tako i na odabiru budućih zanimanja svojih učenika.

(foto:Radio Pag; Facebook)

Vjerujem da je upravo takvim ponašanjem Mihovil Fabijanić utjecao na mnoge svoje učenike koji mu danas zahvaljuju na svoje svjetonazore i na onome što su postigli u životu.
U Prilozima kojih je svojom rukom napisao Mihovil Fabijanić dobili smo cjelokupan uvid u njegov život, od rođenja do njegovog odlaska s ovoga svijeta.

Nismo dobili samo uvid u bogatom nastavno-predavačkom radu, nego i sudioništvo u svekolikom intelektualnom životu. Inženjer Fabijanić kao obrazovani biolog i kemičar dao je i niz drugih kulturnih doprinosa općoj kulturnoj povijesti ne samo grada Paga, nego i cijelog otoka.

Svojim je djelima zasigurno ostavio jedan od dubljih tragova paškog identiteta i time zaslužio nagradu Grada Paga.
Knjiga je puna dinamičnih radnji i zbivanja, s puno opisa tih događaja, s mnoštvom iznenađujućih i šokantnih otkrića, iz života ing. Fabijanića. Knjiga je temeljena na stvarnim događajima i time nam prenosi snažnu poruku jednog života kojeg je trebalo svakako zabilježiti.

(foto 6,7:Valter Maričević;Facebook)

Preporučujem ovu knjigu svima a posebno onima koji vole autobiografije, jer je ova puna doživljaja, osobnog razvoja i rasta, sazrijevanja, učenja na vlastitim pogreškama i zato tko bude pročitao ovu knjigu moći će iz nje izvući i osobnu korist.

petak, 23.12.2022.

ponedjeljak, 12.12.2022.

DA SE NE ZABORAVI - GALETICA

Ove dane smo uz topli čaj, a uz topli čaj uvik lipo dojde nešto slatko pojist. Tako su mi napamet pale domaće slatke galetice ke je pravila moja mat. Kad bi reka da je za te galetice tribala mašina za mlit meso morebit mi nebite verovali. Tribalo je imat samo nastavke koji su mogli stat na mašinu i ispadale su fine galetice.

(foto: Brankica Bubanko, Oblizek)

Na pocetak kad se sprave, zna se, galetice budu tvrde, a onda se nakon nekoliko dan kada odstoje postaju lipo meke i užitak ih je ist. Cuvaju se u limene škatule i ne nude se samo uz čaj, nego se mogu ponudit uz žmujić prošeka ili rožoja.

(foto: Facebook)

Ti prhki domaći keksi ke mi zovemo galetice dolazi od talijanske besede (tal.galetta), u standardnom jeziku je čajni kolačić, ke zadnjih godina doživljavaju kako to danas recemo come back, pa se tako više ne može dogodit u ovim našim primorskim mistima da za vrime adventa ne nude i galetice upravo ovakve kako ih je spravljala moja mat.

(foto: Facebook)

Nabasa san na jednu recetu kako nacint galetice i cini mi se da je po takvon receptu i moja mat radila galetice.
Ta receta glasi: 90 dkg oštrog brašna, 20 dkg cukara, 25 dkg masti ili margarina, 4 jaja, 1 škartocić cukara od vanilije, naribane korice limuna.
Peceju se destak minuti i triba vodit računa da ne zagore.

(foto: Miljenko Brezak, Oblizeki)

Na vamin je da najdete stare mašine za mlit meso i da specete galetice. Tako su obične da jednostavnije ne moreju bit, a nikada nisu šle vanka mode.
Dragi moji, nadan se da ćemo i ovo vrime blajdani blagovat uz društvo uz dobar žmuj prošeka, more i dobrog vina ili čaja kako ki voli uz nezaboravne galetice.

ponedjeljak, 05.12.2022.

PRIČA SOLI – KNJIGA MATE DONADIĆA

Knjiga „Priča soli“ autora Mate Donadića predstavljena je paškoj javnosti 26. studenog 2022. u Kneževom dvoru u Gradu Pagu.

(foto: Elvis Šmit, TZ Grada Paga; Facebook)

Moderator je bio sam autor kao vrsni i iskusni poznavatelj paške prirodne i kulturno-povijesne baštine koji je svoja znanja prenio u svojoj knjizi.
Nastojao sam doći do ove knjige kako bih upotpunio znanja o svom rodnom gradu i njegovoj bogatoj povijesti. Par dana nakon promocije knjiga je već bila u mojem posjedu i mogao sam se posvetiti napisanom štivu.
Iako autor u svom uvodu navodi da ova knjiga nema namjeru biti znanstveni rad niti književno djelo koncipirana je u formi vodiča koji čitatelju predstavlja manje poznata, i ona znanja o soli i povijesti proizvodnje soli u Pagu. Ova knjiga moći će poslužiti kao temeljni kamen na kojem će se moći graditi opširnija i sveobuhvatnija znanja o proizvodnji i važnosti soli u Gradu Pagu.

(foto: Elvis Šmit, TZ Grada Paga, Facebook)

Posebnu pozornost na mene posebno je privukao prilog gdje autor govori o zdravstvenom turizmu u Pagu. Ovoj temi sam posvetio nekoliko postova na ovom blogu obzirom da sam bio kadar bivše „Lokunje“ koji je školovan upravo s namjerom razvoja zdravstvenog turizma. I moj predzadnji post o buri u podvelebitskom kanalu upućivao je na to kao da smo ja i autor knjige bili u dosluhu pa je Donadić zapisao: - Uz navedeno i buru koja donosi zrak sa Velebita, koji je zaštićeno područje biosfere i to od UNESCO-a, i aerosol iz Velebitskog kanala otok Pag bi trebao postati jedan od značajnih centara zdravstvenog turizma u Europi, bez ikakvog pretjerivanja.“

Autor nas kao pravi turistički vodič vodi svim otočkim raznolikostima koje nam daruje sol a kojih nema na drugim otocima na Jadranu. Stoga ga sve to čini jedinstvenim.

Na kraju moram uputiti i jednu javnu kritiku autoru a ta je da je u svojoj knjizi uvrstio jednu moju fotografiju a nije naveo ime autora fotografije.

(foto: Elvis Šmit, TZ Grada Paga, Facebook)

Predstavljanje knjige „Priča soli“ u ovom zimskom periodu svjedoči o kulturnoj ustrajnosti kako vrijedi živjeti na otoku.

petak, 25.11.2022.

PAŠKA TRAVARICA

Neki dan, ujutro, dok sjedim za kompjuterom i čitam Novi List, razmišljam kako mi nešto nedostaje pa onda vidim da nisam skuhao kavu. Pored mene stoje mendule i suhe smokve i sada mi samo travarica nedostaje. Od kada odlazim u Istru kao istarski zet, navukao sam se na „Medicu“. To je istarska rakija obogaćena medom. Moja punica to uistinu vrhunski radi. Nedostaje mi i društvo, jer ovako sam i nije baš neki gušt piti rakiju.

U mome Pagu, nakon što bi završila „tergatva“, počela bi sezona kuhanja rakije. Sjećam se da je u Pagu bilo samo nekoliko kotala u kojima se kuhala rakija. Sjećam se Ivićovih i časnih sestara Benediktinki gdje se kuhala rakija. To su bili posebni rituali. Puno toga se događalo dok se kuhala rakija. Peklo se meso, spremala se i druga hrana a nikada nije izostala pjesma.
Pred nekoliko godina prilikom boravka u Pagu povodom Dana mrtvih, otišli smo do barbe Iva Madone po obećane bravlje rogove. Ivo je to ljeto Mateu, budućem Dondolašu obećao spremiti jedne rogove. Idemo do Ivove konobe po te rogove i zateknemo ga u kuhanju rakije. Koja je to sreća bila kada je Ivo uručio rogove Mateu. Mogao je ne znam što staviti ispred njega, ali ničim ga nije mogao kupiti kao s tim rogovima.

Začudilo me da Ivo kuha rakiju u svoju konobu, znam da on nije imao svoj kotao za kuhati rakiju pa ga pitam:
-kako to da Ti kuvaš rakiju ovde u konobu?
-kupi san Branimir svoj kotal, uvik se nekome moraš molit, pa cekat kada ćeš tu rakiju skuvat i kada ti dojde vrime za skuvat rakiju moraš svu rakiju skuvat odma, ovako kako me voja pomalo i kako mogu kuvan rakiju.

Baš je bio pri kraju kuhanja tribalo je provjeriti koliko gradi cini. Mateo mu je i tu bio glavni pomoćnik. Mora i on vidit koliko gradi cini.

Receptura za pašku travaricu stara je više stotina godina a prenosi se iz koljena na koljeno. Paška travarica ima ljekovita svojstva jer se dobiva od brojnih trava koje su njen glavni sastojak. Jedna od glavnih trava je koromač, ali isto tako dodaje se i kadulja i ružmarin one biljke kojih na Pagu najviše ima.

Rakija je važan resurs svakog domaćinstva na otoku. Rakija je služila za svaku svrhu. Stari ljudi su se prali rakijom osobito muškarci nakon brijanja, a njome su se polijevale sve vrste ozljeda, jer su naši stari slijepo vjerovali u iscjeliteljsku moć rakije. Zato su naši stari jutro započinjali s gutom rakije, kako bi znali kazati: „da operem malo usta“. A, nana nije mogla zamisliti predbožićne blagdane kada je u smjesu za fritule ili koje druge kolače dodavala malo travarice.

Približavaju nam se dani kada će za našim stolovima bilo ručak ili večera u svekolikoj gastronomskoj ponudi za aperitiv ponuditi bićerin travarice, kako bi se moglo blagovati u svim raznolikostima ponuđene hrane.

ponedjeljak, 07.11.2022.

KONFERENCIJA O BURI ODRŽANA U KARLOBAGU

U mjesecu listopadu su razni mediji donosili vijest kako će se u organizaciji Općine Karlobag a pod pokroviteljstvom Ličko-senjske županije, 14. listopada u Kapucinskom samostanu u Karlobagu održati konferencija o buri na kojoj će najveći hrvatski stručnjaci za buru govoriti o fenomenu ovog vjetra koji je karakterističan za Hrvatsku, odnosno samo za istočnu obalu Jadrana.

Nije Karlobag slučajno odabran da bude domaćin konferencije o buri jer je teren oko Karlobaga za oko 12 % viši od ostalih podvelebitskih mjesta gdje je od 365 dana, 132 dana bilo ograničenje cestovnog prometa skoro svaki treći dan što dokazuje koliko bura često puše na karlobaškom području.
Da je zima počela s burom čime je pokazala oštre zimske zube, vidljivo je po paškim dimnjacima a da bura nosi i puno dobrog znaju domaći ljudi koji uživo osjete britkost zraka i ljekovitog aerosola, kad zapuše bura u Pagu.

Ličko-senjska županija prostire se na 10% terotirija Republike Hrvatske gdje imamo kombinaciju različitih klimatskih uvjeta, polovica otoka Paga pripada toj županiji, pa bi se kroz vjetrove koji pušu na tom našem području putem zdravstvenog turizma mogle pokrenuti nove aktivnosti gdje se utjecaj vjetrova može koristiti za kvalitetu poboljšanja liječenja kod ljudi koji boluju od astme, bronhitisa i ostalih respiratornih bolesti.

Konferencija je donijela nove korisne informacije o buri s kojom živimo sa željom da kroz daljnju turističku ponudu imamo i dodatne benefite od tog vjetra. Tako su na konferenciji sudjelovali prof.dr.sc. Branko Grisogono s Geofizičkog odsjeka PMF-a koji je dao kratki pregled istraživanja bure, o numeričkom modeliranju bure govorio je dr.sc. Ivan Tomas s Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru, analizu podataka o buri dao je Petar Golem sa Zavoda za mehaniku fluida FSB-a, a o mjerenju bure govorio je doc.dr.sc. Željko Večenaj s Geofizičkog odsjeka PMF-a, dok je prikaz bure kroz konkretnu studiju slučaja prezentirao pročelnik HGSS-a Gospić Josip Brozičević.

Pred tri godine sam na blogu napisao post „Zaboravljeni Karlobag“ kada me u svibnju mjesecu bura natjerala da s otoka ne mogu otputovati trajektom nego sam cestovnim putem putova za Rijeku. Tom sam prilikom osjetio sve čari bure i što nam ona sve nudi.

Bura? Karlobažani i Pažani znaju kako zimi gradom puše taj hladan i suh sjeveroistočni vjetar koji se s planine spušta do paških otočkih vrleti. Je li more više uzburkano za vrijeme bure ili juga mogu nam pokazati razni foto amateri koji svojim fotoaparatima bilježe te valove. Znamo da bura može dosegnuti i orkanska obilježja. Rekordan udar bure na Pagu zabilježen je baš te 2019 godine 14. svibnja kada je na paškom mostu izmjeren udar od 54,6 metara u sekundi, što je 197 kilometara na sat. To je ta bura za koju Pažani kažu „da se rodila u Trstu, oženila u Senju a umrla u Pagu“. Tako govore, a ja uz prvu ovogodišnju buru uz tople radijatore ne bih baš svaki detalj znanja o buri provjeravao.

nedjelja, 30.10.2022.

SMRT NEMA ZADNJU RIJEČ

Poštovani čitatelji bloga, pred vratima nam je blagdan Svih Svetih i Dušni dan čime nam se pruža prilika da i ove godine, razmišljamo o toj stvarnosti našega života. O smrti i onome što nas čeka poslije nje, nikada dosta razmišljati i govoriti. Ušla je u sve obitelji polako nas osvaja a mi je i dalje ignoriramo i nemamo jasan stav o njoj.

Dostojno pokopati preminulog, želja da nam bliski kojeg ispraćamo ima grob, jedna je od iskonskih čovjekovih potreba. Izražavanje pijeteta mrtvima ljudski je čin koji obavljamo svjesni toga da idemo svome kraju. Mi katolici koji vjerujemo u Boga i život u vječnosti prikazujemo mise i molitve za duše svojih pokojnih, s nadom da smrću život ne završava i da ćemo po Božjem milosrđu jednoga dana sa svima svetima u nebu živjeti.

Zato ove dane posebnije i svečanije obilazimo groblja, palimo svijeće i polažemo cvijeće u znak zahvalnosti za one koji su nam za zemaljskog života bili bliski, bez kojih nas ne bi bilo.

Bilo kako bilo, i narednih će dana hrvatska, kao i groblja diljem ostatka svijeta odisati vječnošću, ma kolika bila simbol prolaznosti. Čovjek nije stvoren da bi nestao, već je smrt samo prijelaz u vječni život, kao i oni koji ne djela takva razmišljanja.

Stoga što reći nego – „Memento mori!“. Sjetimo se svih onih naših dragih kojih kao nema, a opet ih ima. I bit će ih sve dok se ima tko sjetiti.

srijeda, 19.10.2022.

DALIBOVA SLASTIČARNA

U gradu Pagu postoji ulica koju Pažani pored svih imena koje je mijenjala tijekom povijesti, zovu Vela ulica (callelarga).

U toj ulici nalazi se i moja rodna kuća, koju je preseljenjem moje pranane (pranone/prabake) Marije Crljenko rođ. Fabijanić Telerovice, kupio prvi slastičar u Pagu, Dalib Ilijazović.

Slastičarnica Daliba Ilijazovića, prvog Albanaca koji je došao živjeti u grad Pag i njegove supruge Savke, još je neko vrijeme nakon njihove smrti bila u funkciji slastičarnice, da bi je novi vlasnici prenamijenili i pretvorili u dućan robe prilagođene ljetnoj sezoni.

Kao osnovci dolazili smo na sladoled i kremšnite (paštakreme) koje si samo kod Daliba mogao pojesti. Koji su to gušti bili ! Koliko sam kasnije probao tih kremšnita, niti jedne nisu bile kao one kod Daliba. Sve to otišlo je, nažalost u nepovrat.
Kao što uvijek biva, dolaskom ljetnih dana osvježenje se traži u slastičarnicama kao što je bila Dalibova. Tko se još može sjetiti svih onih okusa sladoleda za kojeg sam u svoje mlade dane žicao od matere novac za odlazak na sladoled kod Daliba.

Kada je obitelj Zec zatvorila svoj popularni kafić, prostor su unajmili drugom poznatom slastičaru Fuadu i njegovoj obitelji.

Pažani nisu ostali bez slastičarnice u Veloj ulici, ali su ostali bez jedne davne slastičarnice koja je u nekim slučajevima služila za izlazak iz kuće i puno više od toga, za slatki mali randez-vous.

petak, 14.10.2022.

SAVEZ S MARIJOM

Časopis udruge Vigilare „Savez s Marijom“ izlazi dvomjesečno i štampa se u 20 200 primjeraka.

Zahvaljujući dr. Vici Batarelu predsjedniku Zaklade Vigilare paška crkva a posebno Gospe od Starog grada zastupljeni su u ovom časopisu.
U najnovijem broju časopisa na tri stranice doneseno je izvješće o akciju koju je zaklada provodila za ovogodišnji blagdan Velike Gospe „Bijele ruže i molitve za Gospu od Staroga grada Paga“, gdje je prikupljeno 2 000 molitvenih nakana i isto toliko bijelih ruža koje su krasile Gospin kip i glavni oltar u Zbornoj crkvi Marijina Uznesenja u Pagu.

Ovim činom Zaklada Vigilare donijela je veliki doprinos u promociji ne samo Gospina kipa iz Staroga grada u Pagu nego i grada Paga pa u konačnici i cijelog otoka.
Da je to tako potvrđuje reakcija čitatelja u prilogu „Pisma prijatelja“ u kojem gospodin Miroslav iz Vinkovaca piše: „Od srca Vam zahvaljujem na pošiljkama „Gospin vitez“ i „Gospa od Straoga grada Paga“. Raduje me svaka inicijativa za duhovnu obnovu našeg puka i na čast našoj Nebeskoj Majci i proslavi Gospodina Isusa – našeg jedinog spasitelja!“

To je dokaz kako je naglasio i paški nadžupnik Božo Barišić na kraju misnog slavlja na Blagdan Vele Gospe u Pagu, da je zahvaljujući Zakladi Vigilare Gospe od Staroga grada ušla u 2 000 hrvatskih domova.

(foto screenshot video Valter Maričević)

Ovo je ujedno i veliki doprinos vjerskom turizmu jer su mnogi hodočasnici najavili da će sljedeće godine hodočastiti Gospi od Staroga grada.

(foto:Ines Grbić; www.zadarskanadbiskupija)

Pažani moraju odati veliko hvala svima koji su se uključili u pripremi i organizaciji ovog djela i svima koji su se odazvali pozivu na sudjelovanju u ovoj kampanji.
Mogu zaključiti onako kako je zapisano na kraju članka da je Gospa radosno primila ovaj naš čin ljubavi prema njoj i javnog čašćenja njezine slave.

utorak, 27.09.2022.

101 PAŽANIN - 47.ANTE VIDOLIN – (Pag;1728. - 28.4.1776.)

Ante Vidolin rođen je u Pagu od oca Ante Vidolina zvanog Goičić i majke Kate Paro. Otac mu je bio kapetan (satnik) Ljubačke tvrđave.
Još kao dijete pokazivao je pronicavu pamet pa je kao takav odveden u Mletke gdje je dan na brigu Aleksandru Agrizziju koji je trebao mladića dovesti do kraja svojeg naukovanja. Premda je Ante bio jedinac od muških u kući svojeg oca želio je postati svećenik bez obzira na dob od četrnaeste godina.

Otac je pored svih opiranja donio odluku u dogovoru s nadbiskupom Vickom Zmajevićem uputio sina na studij teologije u Splitu. Po dolasku u Split Ante je predan svojim učiteljima, Jurju Tomičiću u znanosti i govorništvu, Anti Tripkoviću kasnije ninski biskup za filozofiju, a bogosloviju je predvodio Dudan Splitski Arhiđakon.
Koliko je Ante napredovao u svom naukovanju u Splitu dokazuje i diploma dobivena u Padovi 1754. godine s odličnom pohvalom u oba prava, crkvenom i svjetovnom.
Andrija Bacci opat sv. Petra 1739 godine zahvalio se na časti opata čime je ta služba ostala bez svojeg vođe. Papa Kliment udijelio je nadarje mladom Anti Vidolinu koji je za opata izabran 1739 i ostao na mjesto opata do 1769 godine. Te godine nadarbine opatije trajno su sjedinjene s arcipreturom.
Papa Kliment u svom pismu je napisao: „Klemens biskup, sluga slugu Božjih, pozdrav i apostolski blagoslov preljubljenom sinu Antoniju Vidoliniju, kleriku grada ili biskupije Jadere. Hvalevrijedne priče o vašem djetinjstvu, iz kojih se, prema pouzdanim dokazima koje smo primili, vjerojatno može zaključiti da ćete u godinama koje slijede proizvesti čestitog čovjeka, navode nas da vas progonimo s posebnim naklonostima i uslugama, i.t.d. 13. listopada 1739."

Jakov Bertoldi crkveni odvjetnik uvrstio je Antu Vidolina da zajedno s kurijalcem Cariaccolom tada apostolskim poslanikom ode u Španjolsku na rješavanju nekih crkvenih pitanja. Zbog starosti svojih roditelja Vidolin se zahvalio na toj počasti i vratio se u rodni grad kako bi bio uz svoje roditelje. Neposredno po povratku u svoj rodni grad oprostio se od svojih roditelja koji su brzo umrli.
Nakon smrti svojih roditelja posvetio se odgoju mladog naraštaja. Mlade klerike je podučavao Gregorijanskom pjevanju koje je on jako dobro poznavao. Također je vratio stari sjaj obredima koji su ostali zapostavljeni. Isticao se u svojim propovijedima koji su se rado slušali i pamtili.

Papa Kliment je Antu Vidolina 1765 imenovao Paškim kanonikom. Tri godine prije nego je imenovan Paškim kanonikom Toma Trijali korčulanski biskup, kasnije nadbiskup zadarski pozvao ga je sobom u Rim kako bi ga imenovao kanonikom ali on se nije htio prihvatiti te časti. Umjesto njega na to mjesto je imenovan Šime Meštrović. Vidolinu je bilo veliko bogatstvo odlazak u Rim gdje se susreo sa svom umjetnošću koja ga je fascinirala.
Kasnije kao kanonik počeo je uređivati stegu u Kaptolu, budući da je već dobrano bila narušena. Kada je svećenik Šime Palčić stariji htio uvesti neke novotarije u crkvi, Vidolin se tome protivio, premda je Palčić bio zaštićen od nadbiskupske zadarske Kurije, ipak nije dopustio da se Kaptol paški u obredima izjednači s Metropolitanskom crkvom tvrdeći da svaka crkva ima svoje posebne obrede, koje treba uzdržati, a ne kose se s crkvenim zakonima. Time se još danas u zbornoj crkvi u Pagu provode gregorijanska pjevanja.
Nadbiskup Toma Trial htio je također ukinuti stara pjevanja psalama, koje je bilo ures paški ili paška prepoznatljivost, on se riječju i djelom borio i protivio, te mu je uspjelo da pjevanje ostane a ne da se izjednači sa Zadarskim pjevanjem. U uređenju Klera i u obrani prava potpunim pravom je nazvan genijem.
Kada su paškim Kapitularcima posredovanjem Dužda Mletačkog, povratili staro pravo koje su dva stoljeća prije izgubili, Vidolin je ustao protiv razdoru kanonika u biranju vlasti te mu je uspjelo da nakon tri godine bude imenovan nadžupnikom don. Ante Fabijanić, a kanonikom Filip Radaković.
Ante Vidolin je bio čovjek vedra duha, spreman na pomoć, sva svoja primanja dijelio je siromasima a dio je davao svojoj nećakinji koja je brinula o njemu.
Iznenadna bolest onemogućila mu je da prisustvuje izboru novog paškog arhiprezbitera. Ipak je po opunomoćeniku 24.4.1776. prisustvovao imenovanju novom paškom nadžupniku.
28.4.1776. okrepljen svetim sakramentima preminuo je u svojem domu.
Veliki Vidolinov prijatelj i štovatelj, paški notar Marko Lauro Ruić tada je zapisao: „Vajme poželjnog i za me više nego nužnog muža! Ako sam što ispustio u opisu tvoje hvale i slave znaj na nebu, spriječen od plača i žalosti malaksao mi je duh, a pamet više ni ravna na plač nego na pisanje“.
Ruić je isto tako zapisao da „Domovina i svećenstvo takva genija nikad prije nisu imali“. spomenu na takvog muža Ruić je zapisao na latinskom jeziku: „Anti Vidolinu doktoru u oba prava, sv. Petra Opatu Kanoniku paškom mužu prepoštenom glasovitom znanjem pobožnosti ljubavi. Zaista geniju svećenstva i domovine. Građanima milu prijatelju najmilijem. Poželjnom za sva vremena. Četrdeset i osam godina starom otetom kada je bio blizu primicerijata tako nas smrt dijeli. Marko Lauro Ruić između prijatelja najmiliji. Za vječnu uspomenu prijateljstva preožalošćeni postavi godine spasenja...“
Grad Pag i paška crkva moraju biti ponosni što su imali jednog takvog sina koji je cijeli svoj život poklonio nauci i očuvanju paške tradicije.

nedjelja, 21.08.2022.

2000 BIJELIH RUŽA MAJCI BOŽJOJ OD STAROGA GRADA

Navršilo se 534 godina koliko postoji paška Zborna crkva koju su generacije paških vjernika ispunjavale radošću novih života, žalošću opraštajući se od svojih najmilijih, pjesmom i slavljima, crkva koja se spremala da postane katedrala koju su obnavljali i dograđivali kroz duga stoljeća po potrebama vremena.

Proslava Velike Gospe u Pagu bila je 167. zavjetna procesija kojom se u grad Pag prenosi kip Majke Božje od Staroga grada. Ovogodišnju procesiju predvodio je novoimenovani nadbiskup zadarski koadjutor mons. Milan Zgrablić.

(foto: Ines Grbić, www.zadarska nadbiskupija)

Kako sam najavio u svom postu prije blagdana Vele Gospe, Zaklada Vigilare s dvije tisuća bijelih ruža ukrasilo je crkvu i čudotvorni kip Majke Božje od Staroga grada. Pored ruža postavljene su i molitvene nakane svih onih koji su donirali za ovaj veličanstveni pothvat. Zaklada Vigilare je u dogovoru s paškim nadžupnikom Božom Barišićem u suradnji s Marijinom Legijom u Pagu, odaslala na tisuće adresa, po cijeloj Hrvatskoj, blagoslovljene molitvene sličice s cvijetom te sliku Majke Božje od Staroga grada, što sam sve prikazao u svom postu.

(foto:www.vigilare.org)

Predsjednik Zaklade Vigilare dr.Vice Batarelo nije mogao sakriti uzbuđenje na ovaj veličanstveni čin. Majka Božja od Staroga grada ovom akcijom ušla je u dvije tisuće hrvatskih obitelji. Bolje promocije od ove sigurno nije moglo biti.

četvrtak, 28.07.2022.

USUSRET 63. PAŠKOM LJETNOM KARNEVALU

Nakon dvije pandemijske godine ovogodišnji 63. Paški ljetni karneval, najstariji ljetni karneval u Hrvatskoj vraća se na pašku Pijacu.
Turistička zajednica grada Paga i Grad Pag pozivaju sve ljubitelje maškaranog ludovanja da se pridruže po mogućnosti maškarani. Domaćini su se potrudili i pripremili pregršt zabave i veselja tijekom ova dva dana.
Paški ljetni karneval održati će se petak,29 i subotu 30. srpnja. Velika karnevalska povorka krenuti će sa starog trajektnog pristaništa prema paškoj Pijaci gdje će se održati primporedaja vlasti i dizanje karnevalskog barjaka. Tim činom paški gradonačelnik će po tradiciji moći povesti prvo paško kolo.
Sa nekoliko mojih fotografija prisjetimo se paških ljetnih karnevala.

srijeda, 20.07.2022.

PODARI RUŽU GOSPI OD STAROGA GRADA PAGA

Navršile su se dvije godine kada sam na blogu 7. svibnja 2020. napisao post „Zaklada Vigilare“ gdje sam predstavio ovu zakladu i njene aktivnosti.
Pred koji dan sam bio opet ugodno iznenađen kada sam dobio poštu Zaklade Vigilare na čijoj je kuverti lik Majke Božje od Staroga Grada i naslov „Gospa od Staroga grada Paga“.

Bio sam ugodno iznenađen i uzbuđen kada sam otvarao kuvertu iščekujući što me to čeka unutar kuverte.
Preplavilo me zadovoljstvo kada sam ugledao dvije fotografije Majke Božje od Staroga grada i uz njih popratno pismo Predsjednika Zaklade Vigilare dr. Vice Batarela.
Ovdje ću samo napisati uvod ovog pisma:
„Znam da svatko od nas voli i posebno štuje Djevicu Mariju, našu Gospu.
Premda je riječ o istoj Isusovoj majci, meni osobno najdraže su, ako mogu tako reći, Gospa Sinjska (zbog obiteljskog podrijetla), ali i Gospa od Staroga grada na Pagu gdje svako ljeto boravim i u svečanoj procesiji već desetljećima pratim njezin prijenos iz drevnog svetišta u Starom gradu Pagu u današnji grad Pag.

Upravo je uz pašku Gospu vezana nova kampanja koju smo pokrenuli kako bismo našim prijateljima i podupirateljima – posebice Fatimskim apostolima kao najvjernijim članovima naše Zaklade, među kojima ste i Vi – približili još jedno duhovno blago naše vjere i katoličke baštine.
Pošiljka, koju Vam sada šaljem, sadrži:
- sliku Gospe od Staroga grada Paga, s povijesnim opisom

- molitvu s blagoslovljenim cvijećem

- molitvene nakane

- priliku da Gospi podarite svoju – ružu.“

Navedeni post sam završio s apelom da nemam namjeru zagovarati čitatelje da se priključe Zakladi, kao što ni sada to neće biti moja namjera. Prepuštam svakome da na mrežnim stranicama Zaklade može dobiti sve potrebne informacije i dati svoj osobni doprinos ako osjeti potrebu za tim.

Spoznaja da netko svojim darom, i svojom dobrotom donosi odluku kojom može zadovoljiti svoje vjerske osjećaje je čin otvorena srca i milosti u kojoj se predajemo Majci Božjoj.
Corrado Maggioni, predavač na Papinskom teološkom fakultetu Marianum, navodi da je Ivan Pavao II. pokazao da „za autentično i plodno kršćansko iskustvo liturgijska pobožnost prema Mariji ne isključuje, nego upravo uključuje pučku pobožnost (slike, hodočašća, svetišta), bogatu vrjednotama i poticajima za ustrajno prianjanje uz Krista u svim životnim okolnostima.“
I ovogodišnja Stomorina bit će nastavak dugogodišnje tradicije i pokušaj zadržavanja duha starih vremena, u događaju koji jednom godišnje na tren zaustavi vrijeme i naizgled nas vrati u prošlost.

Stoga ne bi bilo loše podariti ružu Gospi od Staroga grada časteći tako tu prošlost koja nam je ostala kao zalog za neka bolja vremena.

nedjelja, 26.06.2022.

U GRADU PAGU ODRŽAN 11.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE OD 23. DO 26. LIPNJA

U Gradu Pagu održan je Međunarodni festival čipke posveta jednom od najpoznatijih simbola ovoga grada s ciljem očuvanja tradicijskog identiteta i promociji kulturne baštine.

Ovim je festivalom Paška čipka, koja je zaštićeno nematerjalno kulturno dobro, dobila na zasluženoj prepoznatljivosti.

Otvorenju Festivala je, uz mnoge visoke uzvanike prisustvovala i Ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Nataša Tramišak, koja je službeno otvorila Festival i istaknula kako Paška čipka ima poseban status nematerijalne baštine na nacionalnoj razini.

Pratim ovaj festival od njegovog početka, jer je čipka bila dnevno prisutna u našoj obitelji s obzirom na to da su moja nana (nona,baka) i teta šivale čipku.

Svojim sam foto uradcima i postovima na ovom blogu nastojao svjedočiti o važnosti čipke za grad Pag. Stoga ću se s nekoliko fotografija prisjetiti onih festivala na kojima sam i sam bio nazočan.
(Izvor fotografija 1,2,3, e-zadar)


1.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE 2010.

6.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE 2015.

9.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE 2018.

10.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE 2019.

subota, 11.06.2022.

PRVA SVETA PRIČEST

Prvu svetu pričest po prvi puta primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola. Moj sin Mateo je 28. svibnja 2022. kao trećaš primio sakrament prve svete pričesti u župnoj crkvi svetog Bartula apostola na Čavle.

Misno slavlje predvodio je župnik don Domagoj Duvnjak. Bio je to poseban dan ne samo za Matea nego i za cijelu obitelj.

U cijeloj toj proslavi prisjetio sam se da sam ja 31. svibnja 1970. godine primio sakrament prve pričesti. Više od pola stoljeća je prošlo kada sam primio sakrament prve pričesti i da nema fotografija i Uspomene prve svete pričesti taj događaj bi pomalo izblijedio u mojim sjećanjima.

Zajednička fotografija prvopričesnika u Pagu je obavljena ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije a pojedinačne fotografije je uradio je paški fotograf Ante Palčić.

Moja sjećanja vračaju me u ta davna vremena kada je na Vangrada bila postavljena pozadina pred kojom smo pozirali i fotografirali se i trajno zabilježeli uspomenu na prvu svetu pričest.

Sakrament prve pričesti podijelio nam je tadašnji paški župnik don Grgo Batur.

Danas u doba digitalne fotografije sasvim je drugačiji pristup fotografiji, gdje je sve moguće i sve dozvoljeno. Na taj se način uspomene trajnije i vjerodostojnije bilježe a tako i čuvaju za buduća pokoljenja.

petak, 20.05.2022.

VJERSKI TURIZAM, S OSVRTOM NA BLAGDAN SVETOG TRNA U PAGU

Pred dvije godine napisao sam dva posta posvećena vjerskom turizmu na blogu, ne sluteći da će pandemija korona virusom zaustaviti cijeli svijet i da će trebati vremena kako bismo se oporavili od posljedica koje je izazvala pandemija.
U srijedu 4. svibnja 2022. održana je velika svečana procesija, prvi puta nakon 77 godina ulicama grada Paga na blagdan Svetog Trna u župi Uznesenja Marijina. Relikviju Svetog Trna u procesiji nosio je mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u RH.

Treba spomenuti da su ovogodišnjoj procesiji nazočila i tri domaća svećenika, paški nadžupnik don. Božo Barišić, mr. don. Dario Tičić i don Stipe Breko.

Manje je poznato da Sveti Trn već šest stoljeća, od 15. st., čuvaju paške redovnice benediktinke u svom samostanu sv. Margarite. Jednako tako manje je poznato da se pored Paga kruna čuva u pariškoj katedrali Notre Dame i u Rimu. Trn u Pagu posjeduje potvrdu o autentičnosti od strane nadležne Kongregacije Svete Stolice.

Svečana procesija obnovila se 4. svibnja 2019. godine, 74. godine nakon što se nije održavala i Sveti Trn nije bio javno čašćen od puka. Prvu obnovljenu procesiju i misno slavlje u zbornoj crkvi predvodio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić.

Nisam propustio da nazočim tom velikom događaju za grad Pag i da zabilježim taj događaj kako fotoaparatom tako i pisanom riječju na blogu. Toj prvoj procesiji nazočilo je uistinu malo puka. Kada sam pogledao izvješća ovogodišnje procesije to je neusporedivo.
O vjerskom turizmu do sada se u gradu Pagu malo ili gotovo ništa govorilo, a još manje poticalo. Vjerski turizam je jedan od najstarijih oblika turizma kao specifičan oblik turizma. Pod vjerskim turizmom obično se podrazumijeva posjet vjernika hodočasnika mjestima koji ih privlače zbog posebnih obilježja. Međutim sve više je ljudi koji nisu vjernici i koji iz drugih razloga posežu za ovom vrstom turizma, poglavito veliki ljubitelji umjetnosti.
Naravno da vjerski turisti kao i ostali zahtijevaju da su im pruženi različiti infrastrukturni, gastronomski i ostali kulturni sadržaji.

Gradonačelnik grada Paga Ante Fabijanić je za Radio Pag 7. siječnja 2020. dao intervju u kojem je kazao:“Jedan od važnih ciljeva grada Paga je razvoj vjerskog turizma. Možemo se podičiti da imamo čak tri relikvije od velikog vjerskog značenja, a to su Sveti Trn, kip Majke Božje od Starog grada i čudotvorni Sveti Križ.“
Za razumjeti je da se ove dvije pandemijske godine vjerska zbivanja i kulturna zbivanja nisu održavala. Vratili smo se starom normalnom i sada su pred nama izazovi koje moramo privesti svrsi.
Ovogodišnja procesija je to i potvrdila. Održala se u svoj punini i značenjem. Prvo što je procesiju predvodio apostolski nuncij u RH i drugo što je procesija išla oko cijelog grada.

Lijepo je bilo za vidjeti i članove Gradske glazbe Pag koji su svojim sviranjem dali jednu dimenziju više samoj procesiji. Još tu ima organizacijskog prostora da procesija dobije svoju prepoznatljivost. Meni je osobno nedostajalo koltri po prozorima po našim ulicama, ali kada se osvrnem unatrag dolazim do toga da ulicama kojima je procesija prolazila više i nema Paškinja koje bi mogle koltre razastrijeti po prozorima.

Kao što je gradonačelnik Fabijanić ustvrdio: „Imamo jako dobre temelje za razvoj vjerskog turizma i to ćemo iskoristiti. Sada moramo napraviti i sve drugo što je potrebno za razvoj vjerskog turizma i na tome ćemo ustrajati, to nam je važan cilj.“

Imao sam priliku dobiti strategiju razvoja vjerskog turizma u Rijeci za razdoblje od 2015. – 2020., koju je za Turističku zajednicu grada Rijeke izradio opatijski Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Strategija je napravljena s ciljem određivanja pravaca razvoja Rijeke kao prepoznatljive turističke destinacije. Naglašeno je, da je Grad Rijeka s bogatom kulturno-povijesnom baštinom koja se okreće razvoju turizma i to posebnih oblika turizma.
Naveden je podatak kako Rijeku na godinu posjeti oko 121.500 posjetitelja motiviranih vjerom te pritom ostvare godišnju potrošnju 12,5 milijuna kuna.

Tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel je ustvrdio da su vjerski motivi dolaska u Rijeku utemeljeni na kulturno-povijesnim činjenicama i tradiciji Rijeke kao tolerantnog i multikulturalnog grada, posjetivši da je navedeno predstavljanje i Strategije razvoja kulturnog turizma. Dodao je da to ukazuje da Rijeka stalno ulaže u razvoj svoje turističke prepoznatljivosti.

Ne namećem Turističkoj zajednici u Pagu da izradi jednu takvu Strategiju, ali da se grad Pag mora usmjeriti i na ove vidove turizma koje baštini i grad Rijeka, jer grad Pag posjeduje sve atribute za to.

Vjerski turizma u gradu Pagu sigurno je jedan od novih vidova turizma koje u Turističkoj zajednici moraju prihvatiti objeručke, jer svi akteri u tim zbivanjima imaju velike koristi od toga. Za primjetiti je, da se direktorica Turističke zajednice svojski trudi da se to ostvari u svoj svojoj punini i vjerujem da će ih grad Pag u tome pratiti kako je naglasio i sam gradonačelnik Fabijanić.

(izvor fotografija: fotobytjstudio – portal turističke zajednice pag – fotografije 1,2,6)

Oznake: turizam

<	kolovoz, 2023
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE