ISKONSKI PAG

subota, 21.03.2020.

101.PAŽANIN - 36.LOVRO PORTADA (Pag; 1873. – Pag; 1950.)





Lovro Portada rođen je u Pagu 1873. godine od oca Artura i majke Darije Dražice Kustić. Otac mu je bio veleposjednik, istaknuti pravaš i tajnik Pravaške čitaonice u Pagu. Time su Lovri od djetinjstva otvorena vrata čitanja a time i spremnost na nove izazove u naobrazbi.
Lovro Portada se 1899. godine oženio Fumicom Karavanić s kojom je dobio četiri sina i četiri kćeri.
Portada je svoje školovanje podredio učiteljskom pozivu. Nakon što je položio ispit zrelosti, zaposlio se na muškoj pučkoj školi u Pagu od 18. studenog 1892. godine.

Godine 1914. Portada s učiteljima paške pučke škole Nikolom Buratovićem i Ilijom Marabutom odlazi u prvi svjetski rat, "pod barjak". Prvi svjetski rat uzeo je mnoge žrtve. Portada je bio u ratu do samog njegovog kraja zajedno s kolegom Marabutom i po okončanju vratio se sretno u svoj Pag. Po povratku iz rata školske godine 1918./19. radio je kao ravnajući učitelj paške muške škole. Godine 1919. otvoren je natječaj za ravnajućeg učitelja na kojeg se Portada nije javio. Koji su razlozi vodili Portadu da se ne javi na natječaj danas je teško otkriti. Dana 29. rujna 1919. godine paške školske vlasti na to su mjesto imenovale Mihu Počinu za privremenog ravnajućeg nadučitelja.
Učitelji u životu svakog čovjeka igraju posebnu ulogu i vrlo su važni, jer oni oblikuju ljude tijekom odrastanja, ali i kasnije.
Biti učitelj nije nimalo lak posao. To nije samo zanimanje, nego ga mnogi smatraju veoma posebnim pozivom.
Rudolf Magjer učitelj, hrvatski književnik i pedagog je 1924. u časopisu Novo doba najavljujući stotu godišnjicu paške muške škole, napisao "da posebno valja istaknuti da na toj školi službuje još i danas čil i vedar domaći sin i još valjaniji pedagog Lovre Portada punih 32 godine od 18. studenog 1892. godine."
U gradu Pagu učitelji su uvijek imali veliko značenje, kako kaže poznata poslovica, čovjek uči dok je živ, zato je bilo važno imati dobre učitelje koji su nam svesrdno pomagali u procesu učenja i pravilnog usmjeravanja nas kao osobe.
Lovro Portada zasigurno je bio jedan od takvih učitelja koji je ostavio svoj duboki trag u gradu Pagu.
Portada je bio umirovljen 1924. godine i do svoje smrti živio je i djelovao u svom rodnom gradu do 1950. godine.

21.03.2020. u 16:25 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.03.2020.

KORONA VIRUS




Kako ovaj vikend nisam bi dograda zna san da će se on javit telefonom jer ne bi sva ovo ludnica oko korona virusa pasala bez njegovih komentara. Da ne bi bilo kako on mene uvik zove gren ga jedan cas cut ca govori.
- Korona virusu ca cinis, jesi se testira?


- Aha, vo nisi ima koga nać nego mene.
- Da cujen ako si meju živima.
- Bebiću ja se deržin ca su stari judi govorili. Svako jutro bićerin travarice i dva cesna luka i ne boj se niti jedne bolesti.
- Morat ću provat tu Tvoju ricetu da vidim kako na meni djeluje. Nego reci Ti meni ca Ti se cini na svu ovu ludnicu.

- Bebiću, triba se cuvat. Jebiga, još bi sti malo poživit, ne moran baš od tog virusa partit, zato se deržin kuće. Moran Ti reć da mi je drago da ovaj narod ima toliko duha. Mislin na sve ovo ca se dogaja i da ni nimalo jednostavno, ali ima judi ki sve hitiju "na valcer". Koliko mi samo poruka dojde dnevno sa zajebancijon na korona virus? Ne more ovaj narod niti jedan virus, niti jedno zlo, slomit. Je se slažeš?

- Sve ca si reka, potpisujen. Koliko si me samo pjuca za zdravstvo, a ja san Ti uvik govori da nima šoldi ki moreju platit te jude za posal ki radiju. Mi smo svaki dan sa bolesnim judima. Vidiš Ti ki je ovo pothvat ovih judi. Ca ima drugog novog.

- Ca si ono pisa za brtvolin i to si krivo napisa. Ni niti bertvolin niti britvulin nego ovako kako san ti reka.
- Cu san i ja da se u Pag rece brtvolin i nidi nisan napisa da je jušto onako kako ja govorim, nego sam pozva evo i Tebe da receš da se možda drugacije rece. To je bogastvo besed.

- Dobro si to napisa Bebiću. Kad san pročita onaj drugi tekst o slikami onda mi je došlo uglavu ca si govori da ću ja pervi znat kada dojde vrime za to. Nisu stili štampat tu knjigu. A, ca ću ti reć? Namin u Pag ništa ne triba. Bilo bi lipo da te slike osvaneju na jedno misto, jer san siguran da i jedan i drugi imate bogastvo ko bi tribalo svitu pokazat.

- To ni moja briga. Mi smo in ponudili, a oni su rekli da kada dojdeju boja vrimena i kada se bude imalo šoldov da će nas onda imat u vidu. Ja san poce slikivat pocetkon sedandesetih godin, Ivo još i prije. Koliko je to godišć pasalo? Više od ceterdeset godišć. Koliko se toga u Pag prominilo? Koliko se toga uništilo i to vridnih stvari? Morebit se i radi toga bojiju. Kako ono u Pag receju? Nisu oni dostojni toga! Ja samo znan da kada mene ne bude da će to sve poć na Tartanovo, tamo će svima bit dostupno pa neka svaki uzme ca misli da će mu tribat.


- Baš mi je krivo, jer san siguran da bi puno njih ostalo bez daha kada bi vidili te slike. Ja san uspi dosta toga vidit kod tebe doma i nisan moga doć sebi ca sve i koliko toga imaš i uvik govorin ca bi smo mi sve imali da si živi u Pag. Ti i Valter zaslužujete da budete nagrađeni jer je to velika jubav prema svome gradu. Pred neki dan san čita u Novom listu kako je onaj stari u Baški na Kerk toliko godišća snima sa svojon kamerom i ca je općina ucinla da se taj materijal sacuva. Neki judi ki su gedali te filmove nisu mogli doć sebi kada su se vidili.

- Pustimo mi to na miru, morebit bude voje pa se to jedan dan i relaizira. Nego reci mi kako ste ono pasali na Rujevicu. U dvi utakmice šest golov. Dobar van je ovaj Tudor.
- Ne nažigaj me sada još i Ti. Bi san pogedat utakmicu i mogu Ti reć da san ja više vriđa Tudora nego navijači Rijeke. Ca je ki meju njima zna da ja navijan za Hajduka. Bilo me cram posli utakmice. Ka, kokoše su izgedali.
- Bit će boje kompanjo, morebit budete drugi, ki će to znat?!
- Ca cini Dondolaš?
- Bolestan je. Ni Korona virus, pi je antibiotik, sinusi su ga uništili.
- Neka se cuva.
- Cuvaj se i Ti kompanjo moj pa da se ca prije najdemo na kafu ugrad. Pozdravi drugaricu.
- Samo ti zajebavaj druže Plenkoviću.
- Ne zajebavaj jer uvik u tašku iman bertvolin lako Te rasporin.
- Brtvolin – Bebiću, brtvolin ne govori krivo.
- To Ti je po Vuku.
- More bit i po medvidu ali govoriš krivo.
- Neka bude po Tvome kako i svaki put, stoj mi dobro.

16.03.2020. u 22:28 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.03.2020.

OTRGNUTE PRIČE IZ FOTO ALBUMA





Fotografija je postala svakodnevica. Digitalna fotografija okrenula je svijet. Nema danas onoga tko se ne fotografira u krugu obitelji, s prijateljima, prigodom fešti i druženja, za raznih putovanja, s tužnih događaja, što god je čovjeku dostupno. Više ne treba razvijati fotografije i slagati u albume, nego se one pohrane na razne medije koji su nam danas dostupni.


Mnoge obitelji još uvijek ljubomorno čuvaju svoje foto albume. Oni nam mogu otkriti naklonost vlasnika prema fotografiranju, ali i svjedočenje o našem prošlom životnom putu. Ti foto albumi su dokumenti prošlog vremena. Koliko god je digitalna fotografija preuzela primat analognoj fotografiji, još uvijek analogna fotografija igra veliku ulogu u dokumentaciji i čuvanju uspomena.

Mogu sam posvjedočiti, a i mnogi foto amateri su mi se žalili kako su ostali bez fotografiranog materijala zato što im se kompjuter pokvario i svi dokumenti su otišli u nepovrat. Poučen time sada isti materijal snimam na nekoliko različitih medija kako ne bih ostao bez snimljenih fotografija.
To se kod analogne fotografije nije moglo desiti. Nju se uokvirilo ili čuvalo u obiteljskim albumima.

U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća malo je ljudi, imalo fotoaparat. Među onim rijetkima mogu uvrstiti i sebe. Fotografija je moja ljubav još iz osnovnoškolskih dana kada sam osnove fotografiranja prošao u fotosekciji Osnovne škole Juraj Dalmatinac.

Na ovom sam blogu podigao svojih 50 analognih fotografija u foto vremeplovu koji se zvao: "Pag isto, a drugačije" prikazujući usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

Iz toga je rođena ideja nas dvoje paških foto amatera, moje malenkosti i gospodina Iva Palčića kako bismo na jednom mjestu prezentirali naše uratke kroz jednu fotomonografiju, koju grad Pag još uvijek nema i time sačuvali iz zaborava grad Pag kako je tada izgledao.

(izvor fotografije:turistička zaednica Pag)

Ideju smo ponudili paškim institucijama koje nisu imale razumijevanje za ovaj projekt. Ponuđeni materijal vrijedan je dokument proteklog vremena, a danas se (s tolikim vremenskim odmakom) mogu smatrati i svojevrsnom zavičajnom baštinom, koja, osim dokumentarnosti, ima i svojevrsno spomeničko obilježje, jer mnogo toga što je snimljeno nekada, danas izgleda posve drugačije ili toga uopće više nema.




12.03.2020. u 17:46 • 0 KomentaraPrint#

subota, 07.03.2020.

DA SE NE ZABORAVI – BERTVOLIN ili BRITVOLIN





Pasalo je deset godišć od kada san na portalu Baš nas briga koji je isto tako poša u zaborav i danas postoji u jednom drugon obliku napisa jedan post o "bertvolinu ili britvolinu". Red je da se malo posvetimo ovoj besedi, baš ove dane kada judi imaju pune ruke posla u svojim vinogradima i sa svojin stupima kih uzgajaju, kih obrizeju jer žele da stupi daju dobrog roda.


Cuda je toga starinskog i lipoga nestalo iz naših konoba. Sve je zatra drugaciji način života. Ni bilo težaške ili ribarske kuće u kojoj nisi moga nać ovaj del starine. Besede nisu ni lipe ni ružne. One nas podsićaju na sve ca sami nosimo u sebi i otvaraju nan vrata uspomena i na lipo i na ružno ca nan se dogodilo. Zato ne znan ka je od ove besede juštija? Verujen da još uvik ima starih judi u Pag ki bi mogli reć, je li se u Pag rece "bertvolin" ili "britvulin". Ja san cu da se koristi i jedan i drugi izraz i teško mi je reć ki je ispravniji. U Dalmaciji nailazim isključivo na termin "britvulin".
Ca je to bertvolin, već bi se po besedi moglo reć da se radi o kakvoj britvi. U Pag će svi govorit da je to nožić. Možda su i u pravu?! Bertvolin sigurno ni nožić, ali ni ni britva. Pokojni ded Madona mi je zna reć:
- Branimir Ti putuješ po svitu pa ako di naletiš na bertvolin kupi mi ga.
- Dide nožićov imaš svuda za kupi.
- Branimir, bertvolin ni nožić.
- A, ca je onda bertvolin, dide?
- Bertvolin ti je sličan nožiću, samo ca nima puntu nego mu je verh kako i kod britve, zato je on dobar za kalemit panji, a morebit si ki put vidi kad ribari pleteju mrižu da imaju bertvolin, jer je dobar za kidat kraji konca.

Da mi je za mislit. Upamet mi je doša barba Simo Pogorilić koga san geda kako kerpa mrižu da je ima nožić, ki stvarno ni lići na onaj klasčni nožić, da je bi malo drugacijeg oblika. Upamet su mi došle naborane i ispucale ruke ribara, od potezanje trate po Zatonima i Slanoj, i sa kon je lakoćon vuka drvenu iglu, očicu po očicu koda šije čipku. Svaki komadić kraja konca kida je sa tin malin bertvolinom.

Koliko god da san proša svita, kuda god bi doša u butigu di su se prodavali nožići ili pribor za lov nikada nisam naleti na bertvolin. I onda kada se najmanje nadaš naletiš na taj bertvolin. Kako san ja posta istarski zet prisustvujen razgovoru o obrezivanju panji i judi govoriju da kalemivaju panji sa britvulinom. Sada prvi put cujen da govoriju britvulin a ne bertvolin, pa nisan siguran da li govoriju o onome ca san ja dedu obeća ako najden da ću mu kupit. Pusti san ih da doveršiju svoj razgovor, pa onako znatiželjno ih upitan:
- Judi moji je vi to govorite o nožiću?
- Ne, nego o britvulinu a to ni nožić, bodule, ti bi triba znat ca je britvulin ako je bilo ribara na tvojoj boduliji.
Aha, poceli su se i sprdat smanon, kako ja tobože neznan ca je britvulin. Ja in odma odgovaran da to ni britvulin nego bertvolin, jer da se kod nas to tako rece.
- Morete Vi meni pokazat to ca u svome govoru spominjete, taj britvulin.
- Moremo, kako ne – odgovaraju mi judi.


Kada san vidi skameni san se, jer to je ono ca mi je ded govori. Stari trošan, već pomalo i zaružinavi, a korice već samo ca se nisu raspale. Cuvaju ga kako oci u glavu i za ništa drugo se on ne dupera nego samo za obrezivanje panji. Sad mi dedove besede ozvanjaju u ušima: Branimire ni to nožić! Sad ispred sebe imam bertvolin ili kako su oni rekli britvulin. Odma san poša po aparat da ja to litratan za vječnost i da konačno hitin ća od sebe sumnje da bertvolin ni nožić.
Stišćući taj bertvolin u ruke, sa punim sercem ushita, siti san se deda i barba Sima i svih onih ki su bertvolinom obrizali panji i onih ki su kerpali svoje trate. Sada san bi siguran da je bertvolin bi alat bez koga se taj posal ni moga dobro ucinit.

Sutra dan san poša sa njima u tersi da vidin kako obrižeju ters i divi se kakvu veliku ulogu on ima, kojon preciznošću se obriže ters, da niti jedna makina nebi tako odradila. Triba na koncu znat i rukovat sa bertvolinom jer se lako možeš porizat jer je oštar kao britva. Ca oštriji to precizniji, govoriju mi ovi judi. Bez obzira na naše godine, dujinu vrimena ko je pasalao, i svita koga san proputova, svakog san vraga vidi i cu, ma vakav nožić koga bertvolin zovemo, nidi nisan trefi.

07.03.2020. u 15:30 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 04.03.2020.

8. GODINA ISKONSKOGPAGA








Kada sam krenuo s pisanjem ovoga bloga, od njenog prvog posta često razmišljam iz kojeg razloga sam to učinio. Svaki puta kada napišem tekst s kojim predstavljam svoju misao čitateljima, shvatim da sam taj isti tekst mogao nadopuniti s još nekim mislima. Ali tekst je podignut i tu više nema mjesta za bilo kakvo mijenjanje.
Winston Churchill ustvrdio je da je demokracija najgori oblik vlasti osim onih oblika koji su bili isprobani ranije? Jednako sam siguran da to vrijedi i za izgovorenu ili napisanu riječ. Nije to pouzdan način komunikacije ali je najbolji koji imamo.
Nisam maher pisanja niti su moja razmišljanja nešto originalno da bi netko u meni prepoznao pisca, ili da ću time što pišem biti osoba koja predosjeća da će biti Netko i Nešto ne, nego zato što drugačije razmišljam i kako je to korak koji me vodi ka pisanju.
Pišem u javnosti a ne u nekom tajnom dnevniku tako da se odgovor o mojem pisanju nameće sam. Svojim pisanjem volim da se zna o čemu razmišljam, jer se nadam da ima mnogi ljudi s kojima sam povezan istom valnom duljinom.
Dragi posjetitelji ovog bloga, prije nego što smo Pažani, Katolici, Ateisti, Agnostici, Desničari, Ljevičari, Lupeži, Idioti, Šovinisti, Nacionalisti. Budimo najprije "judi" pa onda sve drugo, tako govorimo u našem Pagu.
Pisanjem ovoga bloga pokušavam dotaknuti nečiji um i uvući se u nečije srce smatrajući da moje pisanje nije uzaludno, kao što mi je drago kada čitatelji ovoga bloga svojim komentarima dotaknu moj um i moje srce.
Poznati Matošev stih "I dok je srca bit će i Kroacije" moja je vodilja koja govori dok je Branimira bit će i ovog bloga.

04.03.2020. u 10:01 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 26.02.2020.

BAŠ NAS (ME) BRIGA




Još uvijek postoji službena stranica Karnevalske Udruge Markova kumpanija u Pagu koja ne donosi nikakve vijesti s ovogodišnjeg karnevala, nisu ni podigli humoristično-satirični karnevalski list "Baš nas briga".


Baš nas briga humoristični je list koji izlazi dva puta godišnje na završetku zimskog i ljetnog karnevala u gradu Pagu. Pažani i njihovi gosti uvijek željno iščekuju da se list podjeli, jer je on kruna karnevalskih zbivanja, koji promovira paški govor, to specifično paško "ca" i paški humor na svoj specifičan način sa "rožima u tašku".

Ovogodišnji broj Baš nas briga, trebao je biti 43. po redu ili je možda i bio? Oni koji su preuzeli na sebe obvezu da su "službeni", trebali su u najmanju ruku na svojim službenim stranicama izvijestiti da to više nisu i da se svatko snađe kako zna i umije. Ovako je u paškom stilu: "brigo moja pređi na drugoga, ja san se štufa", šira javnost ostala prikraćena za znamen paškog karnevala koji se zove "Baš nas briga".

Dok su Senjani podigli spomen ploču kojom obilježavaju 100 godina od izlaženja karnevalskog humorističnog lista koji se sada zove "Metla i škovacera", mi smo se u Pagu potrudili da relativno brzo nakon odlaska idejnog tvorca lista Baš nas briga, Stjepana Sabalića – Stipe Korena ovaj list ode u zaborav. Toliko o održavanju tradicije.

Svojom osobnošću, ljubavi prema karnevalu i svom Pagu Stipe Koren svjedočio je i nikada na razini vrijeđanja svojim pisanjem dotaknuti sve gradske strukture, kako političke, tako i one koji su se bavile i drugim djelatnostima. Znao je dotaknuti se penzionera, mladeži, paških starih mladića i divojki i uvijek u granicama humora.

Malo je karnevalskih sredina koja se mogu pohvaliti da imaju svoj karnevalski list. Baš nas briga je list koji se mogao pohvaliti da je izlazio u kontinuitetu više od pola stoljeća. Posebnost je bila da se sadržaj lista tajio do samog izlaska i svi su čekali da se slučajno ne nađu u listu. Međutim vrijedila je i ona, da nisi Pažanin ako se bar jednom nisi našao u Baš me briga.

26.02.2020. u 12:47 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 23.02.2020.

SALAMUN




Poša san malo dograda da vidin kako se odvija karnevalska uvertira pred sutrašnju veliku povorku i usput da sa njin popijen kafu. Opet me vriđa, govori mi da više ništa ne pišen pametnoga, da san infiša u Dondolaši i zvonačri a da me za paški karneval više ni briga.


- Ca se Ti Bebiću praviš Salamun, koda si ti najpametniji na svitu, uvik nešto pametuješ.
- Da je meni imat Tvoju pamet da se malo odmorin od misli, jer Tebi Tvoja pamet baš previše ne služi. Koliko Ti mene izvriđaš, dojde coviku da Ti skine pozdrav za vike vikova. Ca san to sada ucini napak da me tako napadaš?
- Napisa si da je paško kolo napisa Šime Dešpalj a ne Pavle Dešpalj, koda Ti to boje znaš od Barbira, odi zbogon.
- A, zac Ti misliš da san ja to krivo napisa ili da san ja Barbiru sti pametovat. Najmanje bi svome rodu pametova. Turlavce da se služiš kompjuterom malo više nego ca si celi dan na Fejsbuk i ti bi riješi to da je Branko fali. On je reka da je 1923. Pavle Dešpalj doša u Pag, a Pavle Dešpalj se rodi 1934. godine. Kad dojdeš doma provjeri taj podatak. Ni grih falit, nego je grih falingu ne ispravit. Branko kao zamjenik Šime Dešpalja na misto kapelnika paške glazbe lako može provjerit te podatke u glazbi. I ne napadaj mene više bez argumenata jer ću Te lupit šakon uglavu.

(obitelj Dešpalj: Šime, Maja, Pavle i Valter izvor:internet)

- Ajde baš da vidimo na telefon.
- Cekaj da stavin očali, jer bez očalov više ne funkcioniran. Ca piše ovde, kada je rojen Pavle Dešpalj? Blažena Vikipedija.
- 18. lipnja 1934. Blato na Korčuli.
- Prije nego provjeriš da li san ja nešto napisa krivo da ti ni palo više napamet me napadat ovako koda san koga ubi. Ja da san fali, ja bi se Branku ispriča. Iman jako puno sačuvanih tekstova o paškoj glazbi i ne pišen bez veze.

- Jesi se parića za sutra?
- Danas popodne gremo na Matulji, Mateo tamo dondola a sutra je ovde u velikoj povorki, pa ću doć slikat ako ništa drugo Matea Bebića Dondolaša.

- Sva srića da su ovako lipi dani, da nima dažja jer bi bilo svega. Ca Ti Bebiću govoriš na sve ove tradicionalne mašakarane običaje ke se sada dogajaju u svako selo.
- Tradicija je nešto ca oni mišaju za održavanjem svih ovih povorki i zabavljanja u današnjen obliku. Verujen da se kao običaj to i održavalo ali ne u ovom obliku kako danaska. Kako je Branko upozori Beloga u emisiji da su to bili tanci u Belvi, ali ne i karnevalski običaji. Je da su to bili tanci vezani uz karneval i da su judi dolazili maškarani na zabavu, ali je bilo i njih ki su dolazili u veštit i kravatu. Po meni običaj je jedno a ovi tradicionalni karnevali su sasvim nešto drugo. U Pag su se uvik običaji mišali i sa tradicionalnim karnevalom i zabavama, zato san i napisa u jednom od prijašnjih tekstova da jedino u Pag mašakre dobiju kjuc od grada zadnja tri dana karnevala, a ne kao ovdi misec dan prije.

(dvoje na sliku više nisu među nama i njima u spomen i na svu jubav koju su gajili prema karnevalu, Franči Valentić-Bela i Diana Ivšić Gabadikina)

- To imaš pravo, jer mi u Pag imamo "tanac" koga izvodi Družina i koga tancaju samo oni u narodnoj nošnji, ali imamo i "paško kola" u kome kola svako koga je voja i maškarani i nemaškarani. Imamo i "Robinju" ku ne možeš nać niti u jednom karnevalu duž obale. Zato se slažen sa tobon da se tu mišaju običaji i tradicija sa karnevalskim zabavama u ovom novom obliku. Bilo kako bilo mi smo za običaj i tradiciju pa neka draga dimi.


- E, moj Dešpalju lipo se parićaj odi u Pag na zadnja tri dana karnevala pa se nakolaj do mile voje.
Tako smo ovaj put dotakli i nogomet i politiku, sve ca je bilo aktualno. Reka mi je da san moga poć pivat himnu umisto Josipe Lisac, i da ni dobro da je ovako teplo, da ćemo u maju travajat. Mi smo žurili doma jer nas je ceka odlazak na Matulji.



23.02.2020. u 10:13 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 18.02.2020.

TELEVIZIJSKI RIĆAVCI, SVEČANA SKUPŠTINA DONDOLAŠA, DJEČJA REDUTA I ZVONČARSKA SIMFONIJA




TELEVIZIJSKI RIĆAVCI

Hrvatska radiotelevizija priredila je i prikazala dvije emisije o paškom karnevalu. Materijal je pripremljen tijekom 2019. godine. Hrvatska radiotelevizija najavljuje da će se izraditi integralna verzija dokumentarnog filma u trajanju od 60 minuta kojim bi se predstavili na filmske festivale, te postoji mogućnost da se tijekom ljetnog karnevala 2020 u Pagu organizira projekcija integralne verzije.
Prvi dio koji je prikazan naslovljen je "Karnevale, dobro moje: paški rićavci".


Rićavci su skoro otišli u zaborav da se nije skupila ekipa ljubitelja starih paških običaja koji su obnovili rićavac. Oni su ujedno bili i svjedoci tih događaja. Zadnja četiri četvrtka pred zadnje dane karnevala okuplja se grupa maškara koji odlaze u kuće Pažana te traže da ih domaćin primi u kuću i ugosti. Sudionici bi zapjevali u kuću domaćina, zabavili se kakvom šalom. Nakon što ih domaćin primi, red je da po odlasku iz domaćinove kuće budu i nagrađeni nekim darom, bila to jaja, komad suhog mesa, brašna ili nekih drugih namirnica. Sve se to skuplja da bi se na kraju napravila fešta na koju su bili pozvani i domaćini. Kako je ustvrdila kazivačica Stoše Bobić: "narod dao, narod pojeo". Rijetko kada se desilo da maškare nisu bile primljene, ako bi se to desilo maškare su bile spremne uraditi nekakvu nepodopštinu domaćinu o kojoj bi se ona još dugo vremena nakon toga prepričavalo po gradu.


Drugi dio koji je prikazan zvao se "Karnevale, dobro moje: rozi u tašku".
Paška je to poštapalica kada se sugovornika upozori da ne govori sa rožima u tašku, što bi značilo sa "figom u džepu".

Baš ti "roži u tašku" su amblem paškog karnevala i uvijek su bili naznačeni na karnevalskom listu "Baš me briga" kojeg je uređivao pokojni Stjepan Sabalić-Stipe Koren koji je njegovim odlaskom izgubio onu težinu koju je imao dok je uređivao spomenuti Sabalić. Čak nije ni spomenut u prilogu. Premda je paški karneval jedan od rijetkih koji ima i svoj list.

Šime Goleš jedan od kazivača u emisiji je svjedočio svu bit paškog karnevala, kako započinje i kako završava.

Prigodom govora o posebnosti paškog karnevala desila se i jedna mala omaška Branka Barbira koji je kazao da je paško kolo napisao Pavle Dešpalj, što nije ispravan podatak. Paško kolo je napisao njegov otac Šime Dešpalj koji je bio na čelu paške glazbe 1926. godine, a već iduće 1927. godine skladao je "Paško kolo" koje je do dana današnjeg ostao trajan znamen paškog karnevala.
Usmena predaja je izuzetno važna za opstanak tradicije i baštine nekog kraja, jer se ona jedino na tako prenosi s generacije na generaciju. Neki se običaji prešute, neki zaborave, međutim jako je važno da se ipak na jedan način održe. Svaka generacija dade neki novi sadržaj kako vrijeme i nove situacije diktiraju.
Tako je i "Robinja" pučka drama koja se izvodi u vrijeme karnevala doživjela mnoge preinake. Važnije od svega je da se ona ipak kao takva održala.


Ove dvije emisije paške pučke predaje, nisu ni prve ni posljednje koje je hrvatska televizija prikazivala. U dane prikazivanja vjerujem da je među Pažanima vladao izuzetan osjećaj ponosa na svoj grad i njegovu bogatu prošlost.


SVEČANA SKUPŠTINA DONDOLAŠA

U petak, 7.2.2020 u Domu kulture Čavle održala se Svečana skupština povodom 20. obljetnice Grobničkih Dondolaša u sklopu koje se mogla razgledati Izložba tradicijskih maski. Svečanost su upriličili svojom zvonjavom "mići Dondolaši" čiji je član i jedan s paškim genima, Mateo Maričević. Bili smo izuzetno ponosni na ovaj čin.





DJEČJA KARNEVALSKA POVORKA

U ovogodišnjoj dječjoj karnevalskoj povorci sudjelovale su najmlađe generacije iz zemlje i inozemstva. Maškarana povorka preplavi riječko Korzo. Bezbrojni likovi iz bajki i mašte glavna su atrakcija Riječkog karnevala. Zbog djece sudionika dolaze brojni posjetitelji iz Hrvatske i drugih zemalja.
Oni su garancija da se tradicija nikada neće zatrti. Ja sam imao čast da su mi i sin i unuk bili zvončari kao najveća atrakcija povorke. Jedan kao grobnički Dondolaš, a drugi kao zametski zvončar. To se rijetko kada desi.

(barba i neput zvončari, jedan dondolaš, drugi zametski)












ZVONČARSKA SIMFONIJA

U nedjelju, 9.2.2020. održala se Zvončarska smotra u kojoj je sudjelovalo oko 500 zvončara kako iz Hrvatske tako i zemalja prijatelja Dondolaša, iz Bugarske, Njemačke i Mađarske.

Smotra je započela na Trgu hrvatskih branitelja u centru Čavli sa Svečanim otvaranjem Festivala susjedstva. Priredbu su pozdravili i župan primorsko goranske županije Zlatko Komadina, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, Ivan Šarar, pročelnik za kulturu grada Rijeke te meštar Toni i kraljica riječkog karnevala.

Ivana Cvitan Polić, načelnica Općine Čavle pozdravila je skup i zaželjela dobar provod svim sudionicima, ali i svim gostima koji su došli vidjeti ovo bogatstvo maski i zvona.

Smotra je započela ispred Osnovne škole Čavle od kuda su kretale skupine zvončara do centralnog trga kroz špalir publike koja je svesrdno bodrila zvončare.


Na kraju kada su Dondolaši došli kao zadnja skupina izvedena je Zvončarska simfonija pod ravnanjem Zorana Majstorovića do sada još neviđen spoj glazbe, ritmova i zvukova dondola Gobničkih dondolaša, pa do svih zvončarskih skupina koje su sudjelovale u ovoj jedinstvenoj povorci. Ritam cijeloj priredbi davali su karlovački bubnjari, koji su započeli smotru i Zvončarsku simfoniju.





Za ovaj blog je važna ova vijest da su tri Maričevića sudjelovali u ovoj jedinstvenoj manifestaciji ikada održanoj do sada na ovim prostorima. Tri iz roda Zorića. Bili su to Mario i Bruno, te kao najmlađi Mateo Maričević. I to je bila posebnost ovog nastupa. Mario i Bruno su sinovi Nenada Maričevića.

(Bruno, Mateo i Mario Maričević)

Približavamo se kraju maškaranih ludovanja. Zvončare još očekuju tri zvonjave i time će ovogodišnji zimski karneval biti završen.


18.02.2020. u 16:21 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 05.02.2020.

101. PAŽANIN - STJEPAN KAURLOTO (PAG; 29. listopada 1929. – Zadar; 26. studenog 2014.)





Stjepan Kaurloto rodio se 29. listopada 1929. godine u Pagu od oca Grge i majke Fumice. Dolazi iz skromne i relativno dobro stojeće paške obitelji. Kaurlotovi su podrijetlom iz Caorle kraj Venecije, doseljeni migracijama nalazi ih se na Krku i Rabu u 17. stoljeću, a u grad Pag ih se bilježi 1668. godine.
Oca nije nikada upoznao jer je otišao kao i mnogi Pažani u Ameriku kako bi prehranio svoju obitelj. Otac mu se više nikada nije vratio u rodni Pag, ali za vrijeme svojeg rada u Americi svesrdno je brinuo o svojoj obitelji, svojoj supruzi i dvoje djece, sinu Stjepanu (Štefano) i kćeri Mariji. Ostavši udovicom majka se sama nastavila brinuti o djeci zarađujući obrađivanjem zemlje i šivanjem čipke.
Stjepan (Štefano) osnovnu školu polazio je u svom Pagu od 1936. do 1940. godine, nakon čega se seli u Senj gdje pohađa gimnaziju. Senjska gimnazija je uvijek uživala vrlo visoki renome među sličnim srednjoškolskim ustanovama i bio je primat biti polaznikom iste. U Senju ga je zatekao Drugi svjetski rat, zbog kojeg prekida školovanje i vraća se s majkom u Pag. Bježeći pred njemačkim racijama, krajem 1944. godine priključuje se partizanskom pokretu. Po dolasku u partizane dobiva zadatke podučavanja/opismenjavanja stanovništva Sutomišćice na otoku Ugljanu. Po svršetku rata 1949. godine vraća se u Senj kako bi okončao svoje gimnazijsko obrazovanje.

Nakon završene srednje škole u Senju upisao je studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je polazio od 1949. do 1955. godine. Bio je zapažen kao izvrstan student, pa mu je pružena prilika da ostane asistent na Grupi za narodni jezik i književnost sveučilišnom profesoru Mati Hrasti na toj katedri. Kako mu je majka bila sama u Pagu vratio se u rodni grad gdje je skrbio za svoju majku do njezine smrti.
S Paga odlazi 1955. godine u Zadar. Zaposlio se u zadarskoj gimnaziji, kao profesor hrvatskog jezika od 1955. do 1961. godine. Nakon te službe prelazi u Skupštinu Općine Zadar kao savjetnik za prosvjetu i kulturu, no nikada nije bio član Saveza komunista.

Dao je veliki doprinos u zadarskom kulturnom životu, posebno u glazbenom životu na samom početku 60-ih dajući svoj doprinos u realizaciji Muzičkih večeri u Donatu ujedinjen s Antom Kitarevićem i Pavlom Dešpaljem. Na vezu između Kaurlota i Dešpalja sigurno je svoj utjecaj imao otac Pavla Dešpalja koji je bio voditelj paške glazbe. Sveti Donat je tada dobio svoju važnost poradi afirmacije akustičke vrijednosti prostora. Maestro Pavle Dešpalj priređuje prve koncerte u sv. Donatu. To je rezultiralo osnivanjem glazbenih škola i popunom kadrova te potpunom afirmacijom Večeri, na kojima gostuju velika umjetnička imena.

Godina 1971. je značajna u životu Stjepana Kaurlota. Kao savjetnik za prosvjetu i kulturu u zadarskoj općini bio je na čelu Odbora za preimenovanju ulica i trgova u gradu Zadru. To su bila turbulentna vremena kada se Kaurloto druži sa Savkom Dabčević-Kučar i Franjom Tuđmanom kao pristalica "proljećarskih ideja".

Stjepan Kaurloto imao je neizbrisivih zasluga oko postave Stalne izložbe crkvene umjetnosti "Zlato i srebro Zadra".
1. rujna 1991. godine Stjepan Kaurloto je prijevremeno umirovljen otkupom staža. Nije se mogao pomiriti odlukom tadašnjih pojedinaca da više nije potreban u novom demokratskom ozračju.
Od 2005. do 2009. godine Stjepan Kaurloto je bio predsjednik Kulturnog vijeća Grada Zadra. Vijeće je osnovano odlukom Hrvatskog sabora, a odluku je donjelo Poglavarstvo Grada Zadra na prijedlog Znanstvene knjižnice u Zadru.
Povijesni kotač se stalno okreće tako da je Stjepan Kaurloto u samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj ponovno postavljen na mjesto člana Komisije za preimenovanje ulica i trgova u Zadru, ali isto tako to je radio i u rodnom Pagu i Benkovcu.
Utemeljitelj je i prvi predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Pagu 1994. godine. Kasnije je prihvatio funkciju dopredsjednika i uvijek je ostao iznimno vrijedan i odan član za Matičinu "stvar".
Daleko je važniji njegov marljivi, gotovo svakodnevni istraživački rad u Državnom arhivu i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. Istraživao je građu svoga Paga i Zadra proučavajući crkvenu i kulturnu baštinu s naglaskom na školstvo. Obradio je pregled paškog školstva još iz vremena borbe Pažana za samostalnu komunu u Starom gradu. Temeljito je obradio i poimenično donio podatke za mušku školu dječaka i klerika. Uvijek je naglašavao važnu ulogu koludrica benediktinki iz samostana sv. Margarite u Pagu, koje su još od 16. stoljeća do 1840. godine vodile samostansku žensku školu, čime su dale svoj veliki doprinos u odgoju i obrazovanju paških djevojčica. Kako su koludrice osnivale i zabavište (dječji vrtić) sv. Anđela Čuvara, kao dječak i sam je polazio to zabavište. Zabavište je ukinuto 1945. godine dolaskom komunista na vlast. Obradio je redom sva imena i prezimena ravnateljica, učiteljica i vjeroučiteljica samostanske škole (od 1831. do 1840.) i samostanske ženske privatne škole od 1840. do 1906. godine.

U tim svojim istraživanjima Kaurloto nije samo obradio grad Pag, nego i sva mjesta na otoku koja su imala škole: Novalja, Povljana, Kolan, Lun, Barbati. Taj njegov trud trebao bi biti poticaj pedagoškoj znanosti, posebno na istraživanju mikropovijesti školstva.
Svoje umirovljeničke dane živio na razmeđu dvaju gradova: Zadra zimi i ljeti u svom rodnom Pagu. Radio je na vrijednoj dokumentaciji i sakupljao fotografije svih Pažana vojnika u "svim" vojskama kojima su služili Pažani.
Početkom 90-ih u suradnji s dr. Miroslavom Granićem radio je na preimenovanju paških ulica i trgova te se svesrdno zalagao za podizanje spomenika (poginulim Pažanima u vojsci NDH-a), poprsja (Bartolu Kašiću i don. Josi Felicinoviću) te postavljanja spomen –ploča zaslužnim Pažanima (don. Stjepanu Buljeti i fra. Donatu Fabijaniću). Bio je pokretač i organizator mnogih znanstveno-stručnih skupova i kolokvija održanih u gradu Pagu.

Jedan od takvih skupova je bio znanstveni skup "Samostan i crkva paških benediktinki" održan 25. rujna 2004. godine u organizaciji Matice hrvatske Pag i samostan sv. Margarite pod pokroviteljstvom pokojnog nadbiskupa zadarskog mons. Ivana Prenđe. Tom prigodom je izdan Zbornik radova s tog znanstvenog-stručnog skupa na kojem je Stjepan Kaurloto imao predavanje "Zabavište sv. Anđela Čuvara (s osvrtom na prosvjetnu i odgojnu djelatnost paških koludrica u pregledu građe paškog školstva)".

U svojoj posljednjoj godini života radio je na pripremi izdanja Časopisa Zora (1917. – 1918.) – Paška perjanica Hrvatskog katoličkog pokreta kao i Pag kroz rukopis Gjure Szabe kojeg je pripremio Josip Celić. Nažalost, nije doživio izlazak iz tiska spomenuta dva izdanja.

Svesrdno je radio na projektu Paška čipka, usmjeren prema očuvanju tradiciji i umijeća šivanja. Zajedničkim snagama s koludricama iz benediktinskog samostana započeo je 2008. godine voditi oštru borbu s nekim nametnutim osobama o stavovima povijesne utemeljenosti izvornosti šivanja čipke u gradu Pagu. U Gradu Pagu danas djeluje Udruga čipkarica Frane Budak a u Kneževoj palači, uređena je Galerija paške čipke.

Surađivao je s paškim koludricama benediktinkama do kraja svojeg života oko pokretanja zahtjevnog projekta obrade cjelokupne kulturne baštine tog samostana. Zamisao je bila interdisciplinarna, što je podrazumijevalo uključivanje stručnjaka iz raznih područja u povijesno-umjetničkoj struci.
Družio se s osobama različitih provenijencija, različitih svjetonazorskih slojeva od akademskih do crkvenih dostojanstvenika. Večer uoči svojeg odlaska nazočio je dodjeli Nagrade grada Zadra za životno djelo svom prijatelju dr.sc.fra Bernardinu Škunci bivšem provincijalu Provincije sv. Jeronima, kao zahvalnost za osobit doprinos gradu Zadru na području humanističkih znanosti te naročito uspjehe u promicanju etičkih i duhovnih vrijednosti.

Stjepan Kaurloto preminuo je 26. studenog 2014. Posmrtni ostaci prenesi su u njegov rodni Pag gdje je na gradskom groblju pokopan pored svoje majke Fumice i sestre Marije.
Nitko u Zadru, niti jedna ustanova u kojoj je djelovao pa i zadarski mediji su nijemo, bez ijedne riječi pozdrava i zahvale otpratile u vječnost svog dragog sugrađanina prof Stjepana Kaurlota.

05.02.2020. u 21:53 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 29.01.2020.

VJERSKI TURIZAM U BROJKAMA




Dugogodišnji sam pretplatnik vjerskog lista za Marijine štovatelje "Marija" koji izlazi jednom mjesečno. U najnovijem broju za mjesec veljaču naišao sam na jedan članak kojeg ću u cijelosti prenijeti, kao podlogu opravdanosti svih onih koji potiču vjerski turizma u gradu Pagu.


Trsatska statistika:
"Kako donosi glasilo svetišta "Marijin Trsat", trsatsko Gospino svetište tijekom protekle godine posjetilo je 390 župa iz domovine, iz kojih je došlo 25.620 hodočasnika. Za blagdan naslovnika svetišta je pohodilo oko 3000 hodočasnika, za Veliku Gospu oko 50.000 i za Malu Gospu oko 6000. Osim toga, svetište je pohodilo7715 članova školskih ekskurzija, 1611 umirovljenika i udruga, 610 slovenskih, 885 talijanskih i 1293 hodočasnika iz drugih zemalja. Prema tome, trsatsko svetište tijekom g. 2019. pohodilo je ukupno 96.734 hodočasnika u oko 800 autobusa. (MT)"

Koliko je vjerski turizam bitan za grad Rijeku nakon ovih podataka nepotrebno je više naglašavati. Rijeka postaje Europska prijestolnica kulture, što će svakako privući još više ljudi koji će obilaziti Gospino svetište na Trsatu, i ne samo to svetište. U gradu Rijeci ima puno vjerskih objekata koji zaslužuju pozornost turista.

Grad Pag ima sve preduvjete da se ovaj vid turizma razvije sada više nego ikada do sada. Preduvjete za to su stvorile koludrice benediktinke, koje treba podržati u svim njihovim nastojanjima da se kulturno blago grada Paga još više predstavi narodu, a po kojima bi nas i drugi prepoznavali.

Njihovih 700 godina postojanja u gradu Pagu potvrda je kontinuiteta razvoja grada Paga na svim nivoima od liturgijskog, sakralnog, kulturnog pa na koncu i gospodarskog razvoja.


29.01.2020. u 21:13 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.01.2020.

VJERSKI TURIZAM, NEISKORIŠTENA GOSPODARSKA PRILIKA !




Gradonačelnik Grada Paga Ante Fabijanić je za Radio Pag 7.siječnja dao intervju u kojem je naglasio da je jedan od važnih ciljeva Grada Paga razvoj vjerskog turizma.


U Zadru je 7. svibnja 2019. održana 4. konferencija vjerskog turizma, sakralne baštine i hodočašća. Niti jedan paški medij nije prenio ovu vijest, niti izvješće s navedene konferencije, što potvrđuje da nitko iz Paga nije ni nazočio spomenutoj konferenciji.
Možda to i nije neka greška ako najava paškog gradonačelnika ugleda plodno tlo i vjerski turizam u Gradu Pagu prodiše punim plućima a ima sve uvjete za nesmetano disanje.

Perjanica vjerskog turizma u Gradu Pagu svakako bi trebale biti paške koludrice (benediktinke) koje su uložile jako puno sredstava, truda i volje kako bi sve blago samostana predstavile javnosti u reprezentativnom prostoru koji je poprimio sve obrise muzeja sakralne umjetnosti. Slijedom svojih kolegica iz Zadra, paške benediktinke su dale jedan veliki zamašnjak vjerskom turizmu kojeg sada treba u cijelosti iskoristiti. To zahtjeva puno rada i odricanja svih struktura u Gradu Pagu.

Generalni vikar krčke biskupije dr. Franjo Velčić govori da je crkva svjesna važnosti vjerskog turizma, da se turizmom ostvaruje globalizacija u malom, kontakti među kulturama, da je turizam instrument u službi mira, dijaloga i međusobnih upoznavanja.
Nakon ove izjave dr. Franje Velčića ne preostaje drugo nego svim djelatnicima u turizmu i kulturi zasukati rukave i iskoristiti bogatstvo koje posjedujemo, a koje je zapušteno, devastirano i neodržavano. Svaka kuna uložena u kulturnu baštinu u turističkom smislu može stostruko vratiti.

Prvi i opsežan post "Apel za spas sakralnih objekata grada Paga" a vezan uz ovu temu napisao sam 28.08.2013. Vrijedi ga pročitati a svakako ga preporučujem vlastima u Gradu Pagu.
Gradonačelnik Fabijanić je u spomenutom intervjuu naglasio: "Sada moramo napraviti i sve drugo što je potrebno za razvoj vjerskog turizma i na tome ćemo ustrajati, to nam je važan cilj."

Za kraj treba istaknuti da je potreban i značajniji angažman crkve i vjerskih zajednica u pristupu vjerskom turizmu, posebna edukacija turističkih vodiča kako bi turiste što kvalitetnije upoznali s religijskim sadržajima i njihovim sakralnim objektima na području Grada Paga.

23.01.2020. u 22:18 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.01.2020.

ZAPOČELA MAŠKARANA LUDOVNJA NA OTOCIMA I PRIMORJU





Vikend koji je iza nas najavio je peto godišnje doba u Primorju i kvarnerskim otocima. Započela su maškarana ludovanja. Mnogi su gradovi dobili novu vlast i ključevi grada prešli su u ruke maškara koje će ove godine vladati tim gradovima do 25. veljače.


U gradu Pagu karnevalske večeri su započele sa "Socijima" u Kneževom dvoru. Sociji su jedna drugačija karnevalska druženja po sadržaju od onih klasičnih karnevalskih večeri uz glazbu i maske. Pag je i po tome specifičan. Paške maškare ključeve grada primaju tri dana prije kraja karnevala.

Da je zvonačar biti lako, zvončar bi bio svatko!
Bez imalo lažne skromnosti imati zvončara (Dondolaša) u grobničkoj kući je u rangu imati Alkara u sinjskoj kući.

Zvončarska oprema nije nimalo jeftina a teško je i doći do kvalitetne kože i do glava od brava ili od telića za malo dijete. Tu je i specifična košulja, rubac (crni facol), kopice (škofuni) i naravno potpuno crne tvrde postole. Kao dodatni predmeti su "Žunta" (bacuka) ili škrebetalnica. Užadi (konopa) koji sve poveže. Na Mateu je bilo preko četri metara i to ne bilo kakve užadi.

Najveće obilježje svakog zvončara su njegova zvona. Dva mala zvona koja su prikačena na koži (na prsima) i veliko zvono na leđima. Zvona su presudna za prepoznatljivost zvončara ovoga kraja. Nisu sva zvona ista. Dondolaši su upravo po svojim zvonima dobili ime jer su njihova zvona (dondola) davala specifičan zvuk raspoznavanja u odnosu na druge zvončare ovoga kraja.

Od pamtivjeka su grobnički pastiri tjerali divlje zvijeri sa svojih pašnjaka, ogrnuti ovčjim kožama, noseći škrebetalnice, žunte i zvona, te garavih lica koje su namazali od ostataka ogrijeva. Najveći dio tog posla ih je čekao za velikih zima i rano proljeće kada se blago izvodi na pašu. Sve se to nekako poklapalo u vremenima karnevala (Mesopusta), pa su nerijetko tako maskirani obilazili i svoja sela.

Legende govore kako su u bitkama na Grobničkom polju noseći na glavi maske, a na leđima zvona utjerali strah u kosti osvajačima i tako pridonjeli velikoj i važnoj pobjedi Grobničana nad Tatarima.
Kako bi sačuvali tradiciju i običaje a svojim atraktivnim nastupima kojima plijene pažnju tamo gdje se pojave, prvu subotu nakon blagdana Sveta Tri kralja, se sakupe i počnu obilaziti svoju Grobnišćinu.



Mnogi Europski gradovi koji njeguju sličnu tradiciju kao dondolaši ugostili su ih i divili se njihovoj ustrajnosti.
Mi smo se i subotu i nedjelju divili i vodili brigu o Mateovoj ustrajnosti, jer je u ova dva dana prošao više od 35 kilometara. To je veliki poduhvat. Stariji zvončari su mi govorili da ne mogu vjerovati koju volju i snagu posjeduje.

Frenki Fučak je u svom nadahnutom govoru prilikom dolaska u svoje Žubrovo selo kao jedan od osnivača i pokretača Dondolaša koji ove godina slave 20. godina zvonjenja na jedan novi način, kazao da je miran jer da je ove godine selo dalo novog Dondolaša Matea Maričevića. Koji aplauz, koji ushit svih nazočnih uz glasnu podršku i svih dondolaša.

Tako smo mi ove godine ušli u karnevalske svečanosti a još ih je jako puno pred Dondolašima.


13.01.2020. u 22:22 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 08.01.2020.

GREJU DANI NASMIJANI, DANI SRIĆE I VESEJA





Greju dani nasmijani, dani sriće i veseja
Greju noći pisme, tancov, kumpanije, prijateja
Greju dani od užance ka se nikad ni fermala
Greju dani, greju noći našeg zimskog karnevala

Ca će mi Venecija, Budimpešta, Prag
Za mene su: Čavle, Krasica i Pag
Tu je moja duša, tu mi je moj svit
U febraru na Kvarneru ja najvolim bit

Tako pjeva paška klapa Sol u svoje dvije karnevalske pjesme: "Ca će mi Venecija" i "Karnevalske lude noći". Pozivaju nas paški klapaši svojim pjesmama da se pripremimo za ovo peto godišnje doba koje je upravo pred nama.


(klapa Sol – Čavle; 23.08.2013.)

Riječki karnevalisti su još 27. prosinca 2019. u Novom Listu objavili program ovogodišnjeg Riječkog karnevala.

Radio Pag je 3. siječnja donio vijest, kako je Gradonačelnik Grada Paga Ante Fabijanić raspisao natječaj za organizaciju Paškog zimskog karnevala 2020. godine. Vjerujem da će biti zainteresiranih organizatora jer vrijeme curi.

Na Čavle se svake godine na blagadan Sveta tri kralja simbolično podiže stilizirano zvono koji označava da ovogodišnje maškarane svečanosti mogu započeti. Zvono podiže proglašen najbolji "Dondolaš" (zvončar) za prethodnu godinu.

Ovogodišnji karneval i zvonjava Dondolaša donosi radost u našu kuću, jer je Mateo zvanično postao Dondolaš što je poseban ponos kako svih nas ukućana, tako i ponos za Čavle. Koliko Mateo živi za to nije potrebno dodatno obrazlagat. Oprema je spremljena, čeka se samo subota kada kreće prva zvonjava.

Neka mu bude sa srećom i živio Pust!

08.01.2020. u 18:10 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 31.12.2019.




31.12.2019. u 13:49 • 0 KomentaraPrint#

subota, 28.12.2019.

BEZ ČESTITKE




Ne govoriju bez veze da je napad najboja obrana. Tako je bilo i danas, nisan ni doša do stola di me ceka odma je poce.
- Tovar si Bebiću i to veliki.
- Zac, ca san ucini?
- Pa da Ti namim ovo godišće nisi čestita Božić.
- Kako Ti nisan čestita Božić?
- Ne pravi se munjen, preko bloga, ove godine nanka besede.
- Je fali san. Tri dana nisan taka kompjuter i kada san ša pogedat, vidim da nisan napisa čestitku. Izvinjavan se judima, jer se to do sada ni dogodilo.


Nakon tog napada uvati se Matea a Matea baš briga ca on govori, on je uze moj telefon i igra igrice.

- Ca je mali posta si plivač, to si na Vodice nauci?
- Nisam.
- Onda, di si uci plivat?
- Na bazenu.
- Ma je, baš si se na bazen nauci kupat.

Vidi da ga Mateo previše ne doživljava, pa se opet uvati mene. Ni moga a da se ne dotakne politike.

- Lipo ti je Kolinda pasala na izbori.
- Ca je fali?
- Pomest će je Milanović?
- Živi bili pa vidili i ne tentaj više. Ca si ti ovde doša mene napinjat. Meni ne triba tlak dizat, nego ga kalivat.
- Ca ti se Bebiću cini ovaj Advent u Pag?
- Odlično, svaka čast organizatorima. Ne mogu sva dica poć u Zagreb, niti se stalno moramo vraćat u Casku.
- To i ja mislin i lipo je da je tako. Jesi vidi da su u Riku već pocele pripreme za karneval?

- I mi se parićivamo već misec dan.
- Ca se Ti parićivaš?
- Mateo je potpisao pristupnicu i od ove godine je Dondolaš. Nabavili smo svu monturu. Koža je sašivena, krabuja se nacinja, roba je već doma. Mi smo parićani za karneval. Pitaj Matea pa ćeš vidit ca on govori.

- Onda je istina ovo ca ti otac govori.
- Istina je.
- Kad nećete u Pag, onda se deržite običaja na Grobnik.
- Ne baculaj.
Reka je da još mora poć na pijacu, da više nima vrimena. Uvik nešto izmisli jer pol ure njega ubije bit na jedno misto. Nosi neki kalendari sa sobon, da to mora podilit, pun je problema. Mi smo još malo uživali u ovom prekrasnom vrimenu na Korzo prije ubeda.

28.12.2019. u 16:49 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO