ISKONSKI PAG

nedjelja, 13.10.2019.

101.PAŽANIN - 33.ŽIVKO ANTE KUSTIĆ (Split, 12. prosinca 1930. – Zagreb, 19.07.2014.)






Premda rođen u Splitu, Živko Kustić je grad Pag doživljavao kao svoj «rodni» grad. Vanbračno je dijete Josipe Kustić i oca Vinka Ružića. Djetinjstvo ga veže za grad Pag. Potječe iz prosječne paške zemljoradničke obitelji obzirom da je njegovo djetinjstvo vezano uz majčinu obitelj.
Živkov djed po majci Josip (Bepo) Kustić bio je po zanimanju poštar (listonoša) te ja kao takav službovao u nekoliko gradova uz jadransku obalu. Sa njime je bila i njegova supruga Živkova nona Ana, rođ. Vidolin. Sljedom toga, u Metkoviću se rodila Živkova majka Josipa (Bepina). Živkov djed se razbolio i u 52. godini života umro u Splitu, gdje je i pokopan.

Živkova baka Ana, djed Josip sa kćerkama Tinom i Josipom.

Nakon smrti djeda Živkova nona ostala je sama, s dvije kćerke: starijom (Živkovom tetom ) Tinom i mlađom (Živkovom mamom) Josipom. Teta Tina se udala za mladog liječnika iz Paga, Šimom Fabijanićem, koji je studirao u Milanu. Josipa (Živkova mama) nastavila je živjeti sa svojom majkom.
Živkova nona i majka su se vratile u svoj Pag. Mlada Josipa uspjela se zaposliti u pošti, vjerovatno očevim zaslugama. U tome joj je pomoglo i njeno poznavanje talijanskog jezika, a kako je Pag bio poštanska veza sa Zadrom, koji je tada pripadao Italiji, mogla je poslužiti i kao prevoditeljica.
S vremenom je, Josipa našla novi posao u računovodstvu Paške solane, gdje je najprije radila kao administratorica a kasnije i kao šefica računovodstva.
Tu se upoznala sa Vinkom Ružićem tadašnjim blagajnikom, a kasnije i direktorom Solane. Iz nesvakidašnje ljubavi začet je Živko Kustić.
Živkov otac koji je živio u bračnoj zajednici u kojoj je imao dvoje djece, sina i kćer, nije htio javno priznati Živka za sina. Živjeti i odrastati u Pagu kao izvanbračno dijete (mulac-paški izričaj za vanbračno dijete), vrlo je bolno i teško za svako dijete.
To je teret kojeg je Živko nosio cijelog života a neposredno pred svoju smrt, tajnu svojeg života ispričao je novinaru Darku Hudelistu uz zamolbu: da ima obzira prema njemu i kada njega više ne bude, da ne napiše ništa zbog čega bi se morao postidjeti tko iz njegove brojne obitelji.
Interesantno je svjedočnje don. Živka kako se rodio u Splitu. Više iz drskosti nego iz osvetoljubivosti prema Vinku Ružiću, Živkova majka odlučila je roditi u Splitu, od kuda je i Vinko, pa kada su svi Ružići Splićani, neka to bude i mali Živko.
Živko je cijelo svoje djetinjstvo sve do 15. godine prove u Pagu. Živkovo djetinjstvo i dječaštvo u Pagu (u razdoblju od 1930. – 1945.) obilježilo je nekoliko bitnih čimbenika koji su odredili njegov daljnji život.
Na Živkov odgoj tada je veliku ulogu odigrala njegova nana (majčina mama) Ana, koja ga je svaki dan vodila u crkvu. Postaje ministrant, a onda dok je išao u Opću nižu srednju školu, za vrijeme NDH, posato vođa Malih križara u Pagu, koje je predvodio don. Joso Felicinović, za kojeg će kasnije Živko govoriti da je bio njegov duhovni otac.

Živko je već 1942. kao vođa paških Malih križara, pokrenuo listić "Križarski đak", kojeg je uređivao i izdavao u vlastitoj kućnoj produkciji. U tome mu je pomagala majka koja mu je omogućila da se u šapirografskoj tehnici, umnoži stranica po stranica.
Nakon drugog Svjetskog rata Živko se upućuje u Zagreb na studije. Studira matematiku i fiziku te teologiju koju je diplomirao 1975. godine.
Dok je 1950-ih Živko Kustić studirao na KBF-u u Zagrebu (prvi semestar bogoslovije odslušao je u Splitu), osobito u četvrtoj studijskoj godini (1952. – 1953.), mučilo ga pitanje da li će on moći izdržati celibat. Tada je bio siguran da on bez žene neće moći živjeti.
U prvoj polovici 1953. godine odlazi na služenje vojnog roka. Tada dolazi do definitivnog zaključka da će svećeničkom pozivu morati kazati "zbogom". Poslan je u Kruševac, u Srbiji, a zatim u Niš. U Nišu je bio u Drugoj proleterskoj brigadi.

Ovdje se KOS pobrinuo da Živka deinitivno makne od crkve. Za realizaciju te ideje izabrana je članica SKJ Marica Radenković, koja je već početkom 1955. postala njegova supruga. Civilno vjenjčanje obavljeno je u Nišu 30. siječnja 1955. godine.
Po završetku služenja vojnog roka vratio se u Zagreb, i ispisao se sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Prebacio se na čistu filozofiju i ostao na njoj jedan semestar, te nakon toga i na PMF (Matematičko-fizički odsjek, smjer matematika i fizika).
Crkveno vjenjčanje Živka Kustića i Marice Radenković obavljeno je u Zagrebu, 28. travnja 1955. Iako je Marica po vjeri bila pravoslavna, njih dvoje su se vjenčali kao katolici i upisani u "katolički registar".

Kustićev duhovnik s bogoslovije pater Josip Egon Scheibel, nakon što je Kustić završio šesti semestar studija matematike i fizike, pokušava zaokrenuti Kustićev život, nagovorivši ga da se treba vratiti crkvi. Bilo je jasno da se Kustić ne može vratiti u okvir Katločke crkve, jer je već tada očekivao svoje treće dijete, jedina kombinacija je bila da se okrene grkokatoličkoj vjeri, gdje svećenici mogu biti vjenčani i imati djecu.
Grkokatolička crkva, je istočnokršćanska crkva grčkog obreda, koja priznaje jedinstvo s Rimokatoličkom crkvom i papu za svojeg crkvenog poglavara.
Za svećenika grkokatoličke Križevačke biskupije zaređen je 5. svibnja 1958. u Križevcima. Od 1958. do 1963. bio je župnik u Mrzlom Polju i Sošicama na Žumberku.
U Križevačkoj biskupiji bio je biskupov službeni konzultor. Sveta Stolica promakla ga je u protoprezbitera stavrofora.

Od 1963. do 1972. Kustić se predaje novinarstvu i kao takav je pokretač, novinar, reporter i kolumnist "Glasa Koncila". Svojim tekstovima postao je ikona (dvo)tjednika i njegov sinonim, posebice kroz kolumne "Komentar" i "Pisma seoskog župnika", kojima je pratio gotova sva crkvena i društvena zbivanja reagirajući na njih s vjerničkog, katoličkog motrišta. Tu je još trideset godina nepotpisanih redakcijskih kometara u kojima je promišljao aktualna pitanja iz života Katoličke crkve u doba komunizma, osvrčući se na razne probleme koje su pritiskale slobodu vjeroispovijesti, položaj vjernika, svećenika i laika, u okvirima socijalizma i javno proklamiranog ateističkog svjetonazora u hrvatskom i jugoslavenskom društvu. Ti su kometari, kako se ocjenjuje, sedamdesetih i osamdesetih godina bili otvoreni izazov tadašnjem političkom establishmentu.

Najveću pozornost je doživio kada je u siječnju 1970. u dva broja Glasa Koncila objavio intervju (razgovor) sa Mešom Selimovićem, u to vrijeme jednim od najuglednijih intelektualaca komunističkog režima. Iako se književnik deklarirao kao ateista, bio je to jedinstven primjer ideologijom neopterećene i konstruktivne razmjene ideja između dva intelektualca koji su kroz vlastite pozicije pokušali pronaći zajednički stav u ljudskoj drami za opće dobro.
Glavni urednik Glasa Koncila bio je od 1972. do 1983. a glavni i odgovorni urednik od 1983. do 1990. Za svoje pisanje više je puta suđen i osuđivan.
Kao glavni urednik Glasa koncila ima velike zasluge za održavanje i organizaciju Nacionalnog euharistijskog kongresa 1984., koji je održan u Mariji Bistrici. Glas koncila je organizirao i press centre u Zagrebu i Mariji Bistrici. Nakon održanog Kongresa, 1985. Glas koncila postaje tjednik.
Don Živko Kustić bio je pokretač i drugih inicijativa, svoj veliki obol dao je u osnivanju Kršćanske sadašnjosti, hrvatske katoličke crkvene izdavačke kuće, zatim vjeronaučne olimpijade, "Malog koncila".
Sa ushitom je dočekao svoju Hrvatsku domovinu. U takvim okolnostima čekali su ga novi izazovi na koje je savijesno odgovorio.
Od 1990. do 1991. bio je stručni savjetnik u Ministarstvu iseljeništva, voditelj Odjela za djelovanje vjerskih zajednica među Hrvatima izvan domovine. Vezano uz to svoje djelovanje od 1991. do 1993. djelovao je kao urednik lista "Živa zajednica" za iseljene hrvatske vjernike u Njemačkoj.
Crkvu u Hrvata čekale su tada mnogi i odgovorni izazovi, jedan od njih je i osnivanje Informativne katoličke agencije (IKA), na čijem čelu je postavljen don Živko Kustić. Od studenog 1993. do listopada 1998. Kustić je pokretač i glavni urednik IKA-e.
Pored tih dužnosti Kustić je kolumnist "Globusa" i "Jutarnjeg lista". Iz njegovih kolumni u Globusu nastla je knjiga "Hrvatska, mit ili misterij".

Kustić je član Društva hrvatskih književnika, potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva i član Upravnog odbora Hrvatskog katoličkog radija.
Bio je član Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije.
U svom bogatom stvaralaštvu treba naglasiti da je obajvio brojne katehetske priručnike. Velike religije svijeta, Domagoj – misni ključ vjerovanja, Mali ključ biblije (1974), Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata (1976), Tomica i njegova pisma, Mač duha, Svadbeno ruho, Hoćeš li se krstiti?, Bog za odrasle (1985), Abeceda biblijske vjere i druge.
Autor je djela "Hrvatska, mit ili misterij" (1995), zatim svoj prvi i jedini roman "Zaljubljeni", Denis dječak u prozoru.
Pisac je scenarija za više filmova, te autor popularnih publikacija o kardinalu Alojziju Stepincu, ocu Anti Antići i ocu Maksimilijanu Kolbeu – "Dobrovoljac bunkera gladi".



ŽIVKO KUSTIĆ I PAG

Pag je bio dio njegovog životnog habitusa. Uvijek i sa radošću je govorio o svom gradu. Iako Pag nije bio njegov rodni grad, on ga je tako doživljavao. Sve što ga je vezalo u životu, vezalo ga je za njegov Pag.
U "Našoj Vili" od 30. lipnja 1990. je napisao: Ako je Bartul Kašić glavni i najpoznatiji Pažanin, onda bi se po njemu trebao u svako doba prepoznavati Pag i Pažani. Trebali bismo biti slobodna duha, ni pred kojom vlašću u strahu a ni s kojom u nepotrebnom sukobu. Valjalo bi da smo nepokvarljivi kao što smo burom i morem osoljeni. I još da smo vješti i snalažljivi kao marne ruke naših čipkarica. Bartol Kašić je bo baš takav.
Naglašavao je da je jedan od strijih Pažana a najmlađi svećenik Pažanin. Vapio je za time da bi volio dočekati jednu mladu misu u Pagu, da bi tada mogao mirnije na onaj svijet.
Nakon punih 60 godina doživio je i tu mladu misu 9. srpnja 2000., mladomisnik je bio don. Dario Tičić. Tom prigodom je za Novi List izjavio: Potresen sam ovih dana – godinama sam čeznuo da prekinuti niz svećeničkih zvanja u Pagu nastavi. Moja mlada misa nije bila ovdje, ja sam u drugoj biskupiji, ali kao svećenik Pažanin stalno sam molio Boga da mi ne da umrijeti dok ne vidim pravog Pažanina svećenika. Nastojali smo uz ovo slavlje u Akademiji zbiti sržno značenje paške povijesti, jer i kulture od Bartula Kašića u znaku Majke Božje od Staroga Grada, čudotvornog paškog križa, svih naraštaja paških svećenika, a posebno smo istaknuli da je jedan od posljednjih paških svećenika također bio prezimena Tičić. Sve skupa je ovdje spoj tradicije i suvremenosti – usuđujem se reći da ni jedna mlada misa u Hrvatskoj nije mogla ovako duboko biti doživljena i na ovakav svečan način proslavljena kao što je mlada misa Daria Tičića.



Živko Kustić svoje je zadnje dane života živio u Domu za starije osobe u Klaićevoj ulici u Zagrebu. S njime je tu bila i njegova suputnica Marica, do kolovoza 2010., kada je napustila ovaj svijet. Živko je bio otac petero djece, četrnaest unuka i pet puta pradjed.
Posljednji ispaćaj don Živka Kustića bio je na zagrebačkom Krematoriju u utorak 22. srpnja 2014., a misa zadušnica služila se isti dan u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem Gradu.


(fotografije na postu 2,4,5,6 izvor internet)


13.10.2019. u 17:13 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 08.10.2019.

PROJEKT BENEDIKTINSKOG SAMOSTNA sv. MARGARITE VEZANO UZ NATJEČAJ MOJ ZABA START




Zagrebačka banka raspisala je javni natječaj "Moj ZABA Start 2019.: KULTURA I ZNANOST" radi dodjela financijskih potpora za realizaciju projekta iz područja kulture, umjetnosti i znanosti.


Benediktinski samostan sv. Margarite iz Paga i ove se godine javio na natječaj sa Projektom: Digitalnog predstavljanja stalne postave čipke i čipkarstva u gradu Pagu koji je ujedno i sastavni dio sakralno povijesne zbirke nematerijalne baštine Benediktinskog samostana. Benediktinke navode da je cilj projekta očuvanje i promicanje hrvatske tradicije, materijalne i nematerijalne baštine s pratećim sadržajima koji će obogatiti kulturni život grada i posjetiteljima ponuditi nezaborvano iskustvo. Taj projekt će omogućiti da se umijeće izrade paške čipke i pregled zbirke prenese u novi, digitalni medij što je iskorak u tradiciji očuvanja i afirmaciji kulturnih dobara te će obogatiti turističku ponudu grada i otoka Paga.


Ukupni fond potpora za natječaj iznosi 330 0000 kuna sa time da se sredstva raspoređuju ovisno o plasmanu:
1. 120 000 kn prvo mjesto
2. 100 000 kn drugo mjesto
3. 80 000 kn za treće mjesto prema odluci Komisije
4. 30 000 kn za četvrtu nagradu prema odabiru javnosti putem javnog glasovanja

Glasovanje je otvoreno do 14. listopada 2019. u 12 sati. Plasman trenutno ne ide na ruku Projektu naših Benediktinki, ali uz Vašu potporu još uvijek možemo pomoći da se Projekt realizira.
Glasaj ovdje: https://www.mojzabastart.hr/home/zs/finalisti#pan2

08.10.2019. u 11:35 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 29.09.2019.

PODUPIRANJE KULTURON




Korzo puno vatrogasci, vježbaju, svu moguću opremu su donili na Korzo. Govoriju mi da je to tradicionalno i da se već dvanajst godišć održavaju ovi susreti vatrogasaca. Kako ja na to nikada nisam potrefi, a niti mi moji vatrogasci, sa kima san svaki dan, nisu rekli. Vidin tamo i Hinka, zapovjednika riječkih vatrogasaca, cera smo bili zajedno ali ništa ni govori da je sutra vježba na Korzo. On neda mira da gremo ća, a ni Mateu se baš ne stoji previše na Korzo, već je pocelo i škropit.


- Ajmo ća, koga Boga ću ovde stat u ovaj šušur.
- Ca ne vidiš da nima nidi mista, di ćemo sest.
- Nać ćemo mista ako se maknemo, ako budemo ovde stali, nećemo nikad mista nać.
- Ala, ajmo nać mista.
Pasivaju novinari, fotoreporteri, mašeju, pozdravjaju, on me bledo geda, ni mu ništa ćaro, ali smo uspili uvatit mista u "Malo kafe".

- Sedi tote u kantun, tu Ti Obersnel obično sedi, pa da se malo čutiš ka gradonačelnik.
- Aha, pocelo je!
- Moran Te malo potaknut.
- Ca su užgali špaheri gori na Čavle.
- Nima dimnjaka iz koga se ne dimi. Ja fala dragon Bogu sa tin niman problema. Ja se grijen na plin.
- Zato si ti bi kontra onih ca su protestirali kontra terminala na Omišlju.
- Terminal je skoro gotov, a oni su puhali uvitar, sve in se tornalo u obraz.
- Opet si sve laži napisa, ali ću ti ovaj put oprostit. Ivo Pavina je napisa novu knjigu, vidin da ga dižeš u nebesa. Iako Ivo dobro piše.

- Kupi knjigu kada pojdeš u Pag, ca je to za Tebe i lipo će Ti se kućna biblioteka popravit. Ja znan da si Ti čita samo stripove, jer govoriju da je strip, knjiga za nepismene.
- Vrag Ti neda mira.
- Vidiš Ti moj kumpare ki smo mi grad. Ako očeš da se ca zna o gradu, moraš se uvatit za svoju tašku to lipo sve izfinancirat i još će ju te svi zipjucat kako si mujen. I kako da taj grad pojde naprid? Ca kultura znači tome gradu? Pred neki dan čitan intervju sa ministron turizma u Novom listu ki je reka da je kultura važan motiv za dolazak gostiju u Hervatsku. Vo lito san dva put bi u Novaju u muzej, pervi put kada je bila postavljena izložba "Riznica srednjevjekovnog Nina" i drugi put kada su organizirali izložbu slik "Ćutin otok svoj". Kada se pružila prilika da vidiš to bogastvo na svom otoku, kako san moga to preskocit. Izložena su bila remek-djela zlatarske umjetnosti.

- I onda u toj Ivovoj knjigi moreš pročitat govor ondašnjeg paškog gradonačelnika Borka Oguića, na otvaranje izložbe paške čipke u Zagreb, ki je reka da će uložit maksimalne napore da se pomogne obnovljenoj Čipkarskoj škuli u Pag i da će prenamjenit prostor u Kneževom dvoru, i osigurat uvjete za Muzej paške čipke. Je Ti znaš di je taj muzej? U ki muzej u Pag bi postavi onu izložbu iz Nina? U Knežev dvor?! Glavno je koludrice napadat.

- Jebiga, ja to ne gedan tako ka ti. Ja stalno mislin kako za sve triba šoldi a da mi nismo baš tako bogata općina.
- A, podrža si me kada san Ti reka da osansto ijad kun hitit u vodu za nogomet je sitnica, a za štampat knjigu bilo Ivovu ili bilo koga drugoga se nima šoldi. Još će ju ga napadat da je injorant za šoldima. Štampaj Ti knjigu recimo o Pernjavicama pa ćeš vidit kako ćeš bit injorant za šoldima. Umisto da grad podrži svaku takvu akciju ka će promovirat jedan grad u kulturnom smislu, u Pag će te stavit na ruganje. Ki razumi da je to je bogastvo jednog grada pa makar koštalo više i od nogometa.
- To imaš pravo, jer znan koliko je to posla kada smo štampali knjigu za naš klub, da Ti posli daju neznan koliko šoldov nikad ti ne moreju nadoknadit svo ono vrime i trud ki si potroši dok se to odštampalo. Ali, covik je opet zadovojan da je nešto ostavi iza sebe. Zato si dobro reka da te triba neki poduprit da to stvoriš.
- U Pag te očito nima ki poduprit. U Pag su karte promišane i podiljene i jušto se zna ki će dobit partidu, a bez briškule u rukamin, partidu ne moreš dobit.
- Ca sport ni kultura?
- I te kakva kultura, kumpare moj. U toj kulturi sudjeluje celi svit i svi se boriju da taj del kulture dovedeju u svoj grad, u svoju državu. Zato san ja kuntenti da u Pag tako dobro djeluje nekoliko dobrih športskih klubova, od ovih veslača, do ping-ponga, ribolovno društvo, pa na koncu i nogomet. To je dimenzija više jednoga grada. Jesi vidi kakvu su knjigu napisali za 50 godina rukometa u Riku, bili smo zajedno na promociju, jesi vidi ka je to svita i ki judi su bili na tom predstavljanju. Sve riječke sportske legende. To je kultura dragi moj. Jesi vidi di je FIFA ovogodišće organizirala dodjelu nagrada za najbojeg nogometaša, u milanskoj Scali u hramu kulture u Italji.

- Bi san ja i na promociju tvoga Vodiča u gradskom poglavarstvi i tamo je bilo judi iz sporta i iz kulture i bi san kuntenti.
- Pusti sad to. Ajmo pomalo doma na ubed.
- Cekaj nisan Matea pita kako mu je u škulu. Mali, je borša teška?
Mateo se samo nasmija, on je bi u svon svitu, geda je vatrogasci i kucini ki šećeju po Korzu. Više ima kucinov nego judi. Govoriju da je i to kultura prema beštijama. Neka beštija, niman ja ništa protiv njih, ali ca je previše, je previše. Tako smo se oprostili, ovoga puta je sedi u miru, čuha me je ca govorin i bi je zadovojan sa susreton.

29.09.2019. u 16:34 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.09.2019.

KNJIGA IVA PALČIĆA – PAŠKA ČIPKA NA IZLOŽBAMA U ZAGREBU I INOZEMSTVU





Baviti se pisanjem knjiga je kulturno stvaralaštvo koje omogućuje ljudima da se mnoge stvari otrgnu iz zaborava, jer ta čežnja za vječnošću nije znak neumjerenosti, već odgovor ljudima koji budu čitali najavljenu knjigu, da se kultura, koja čovjeka čini čovjekom, prenosi narašatajima kao proces učenja i da se nikada ne zaboravi.



Već sam naslov knjige Ive Palčića daje nam razlog za optimizam i obećava dobro štivo koje bi svaka čipkarica, i svaki Pažnin morao imati u svom posjedu, poradi najvećeg relikta paške povijesti, a riječ je dakako o "Paškoj čipki".

Prije svojeg Proslova Ivo Palčić navodi da knjigu posvećuje dvjema čipkaricama iz svoje obitelji: svojoj nani Mariji Bistričić rođ. Kršulović i njenoj kćerki, Perici Bistričić.
Bez tih dviju Ivovih heroina ne bih danas u rukama imao još jedno Ivovo pisano djelo vrijedno svake pažnje. Ne bismo na jednom mjestu niti imali sve fotografske uradke sa dviju tako velikih izložbi na kojima je predstavljena Paška čipka.



Izložba paške čipke u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a potom u Ljubljani, koje nam autor temeljito prikazuje u svojoj knjizi, prerasle su sva očekivanja sredine u kojoj je ova znamenitost grada Paga bila na rubu nebrige, pomalo već i zaborava.



Pokretanjem i obnovom Čipkarske škole 1994. godine u gradu Pagu ovaj relikt paške povijesti spašen je od nestanka.
Autor je predstavio prvu generaciju čipkarica u obnovljenoj Čipkarskoj školi, dajući do znanja da bez tih vrijednih polaznica prve generacije, ne bi bilo ni ovih velikih ostvarenja koje je u međuvremnu paška čipka doživjela. Od njenog uvrštenja na UNESCO-ov popis nematerjlane kulturne baštine svijeta, do njenog Međunarodnog festivala čipke koji se ove godine deseti puta za redom održao u gradu Pagu.



Već na osnovi ovih, dugovremenskih smjena čipkarica, škola, udruga, čak i poduzeća "Budućnost" koji je jedno vrijeme zapošljavao čipkarice, vidljivo je koliko se Pag žilavo borio da se čipka održi.

Na kraju knjige autor nam je predstavio izložbu Paške čipke u švicarskom gradu Appenzellu koju su organizirali Etnografski muzej i Muzej Appenzelli u suradnji sa Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Švicarskoj.



Dobro je kad novinar napiše knjigu, a posebno je dobro kad je napiše dobar novinar. Jedan od takvih je zasigurno Ivo Palčić. Sve da i nije, knjiga "Paška čipka na izložbama u Zagrebu i inozemstvu", učinila bi ga takvim. Mogu postaviti pitanje sebi i čitateljima, zašto je ta knjiga dobra?



Dvije velebne izložbe koje su predstavljene u knjizi osnova su na kojoj je knjiga postavljena. Ta je knjiga sustavno povijesno usmjerna ka očuvanju spomena na pašku čipku.
Ivo je zahvaljujući ljubavi prema svom rodnom gradu i novinarskom angažmanu obradio temu o kojoj se do sada u paškoj povijesti malo pisalo.
Na kraju svega imamo knjigu, knjigu za kojom bi trebali posegnuti svi oni koji vole grad Pag i sve njegove vrednote, a na prvom je mjestu, paška čipka.




19.09.2019. u 18:05 • 0 KomentaraPrint#

subota, 14.09.2019.

PREMINUO ISUSOVAC o. VLADIMIR HORVAT





IKA je prenjela vijest da je u ranim jutarnjim satima 14. rujna, blago u Gospodinu preminuo sveučilišni profesor, jezikoslovac, književnik i povjesničar, isusovac o. Vladimir Horvat, u 85. godini života, 68. godina redovništva i 56. godini svećeništva u Družbi Isusovoj.



Grad Pag bi se trebao na poseban način odužiti ovom velikom čovjeku stoga što je u vrlo turbulentnim vremenima javno govorio i pisao o djelu i liku Bartola Kašića. U Zagrebu je 1996. g. obranio doktorat "Bartol Kašić – otac hrvatskog jezikoslovlja", a na njegov prijedlog Hrvatski sabor 1999. proglasio Godinu Bartola Kašića. Priredio je za tisak "Hrvatsko-talijanski rječnik" (1990), što ga je atribuirao Kašiću, a 1993. izdaje s pogovorom Kašićev "Ritual rimski" iz 1640. Godine 1999. priređuje djelo "Bartol Kašić" prema Autobiografiji (1575. – 1625) i građi (1625. – 1650).



Od 1992. do umirovljenja predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu) i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Bio je ravnatelj Hrvatskog povijesnog instituta u Beču. Nakon preseljenja u isusovački dom na Fratrovcu, nastavio je znanstveno raditi, sve do posljednjeg odlaska u bolnicu. Posljednjih godina bavio se napose istraživanjem suvremene hrvatske povijesti, osobito zločinima komunističkog režima.



Sprovod pokojnika bit će u utorak, 17. rujna, u 14:10 sati na gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu. Misa zadušnica služit će se nakon sprovoda u 16:00 sati u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu.

Nadam se da će delegacija grada Paga zajedno sa crkvenim predstavnicima nazočiti posljednjem ispračaju ovog velikog znanstvenika koji je na poseban i nenametljiv način zadužio grad Pag.

14.09.2019. u 12:40 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 11.09.2019.

PERVI DAN ŠKULE





Pred pedeset godišć slikali smo se ja i brat na pocetak ulice "Pere i Jacinte", danaska Kneževe ulice. Koji su to bili knez i kneginja: Pere i Jacinta. Ki ih se još sića? Sićan se kako je moj kumpanjo Ante Delija čita štivo "Pero i Panta" iz naše jedine i perve knjige. "Sunce na prozorčiću", a tekst je glasi: "Pero i Panta pošli na put, Pero ima štap, a Panta prut." Ante je čita: "Pere i Jacinta pošli na put, Pere ima štap, a Jacinta prut."
Ja san ovo lito slika svoga sina na isto misto, znajuć da ga ceka poć u pervi razred osnovne škule i da bi to moglo biti ono popularno pitanje Mladena Delića: Ljudi moji, je li to moguće?, da nakon pedest godišć od mog polaska u pervi razred, sada vodin sina. Eto, moguće je.



Sve ove dane na televiziju govoriju o škuli za život. Sve se mislim ca bit to moglo bit, kakovo značenje imaju te besede. Kad san ja ša u škulu, onda su mi govorili da je život jedna vela škula. I sad nakon toliko godišć ja to sa sigurnošću mogu svidocit.

U škulu smo ucili čitat i pisat, ucili smo abak, brojit do sto. Čitat i pisat moraš naucit da ne ostaneš nepismen, abak moraš znat da te ne prevariju kad pojdeš u butigu kupit po ca te mat poslala.
Ova škula za život će dicu naucit drugin vridnostima. I nek svit gre naprid, niman ja protiv toga ništa, samo neka se tradicija ne zatere. Ako se to zatere, nijedna škula za život te to više neće naucit.

11.09.2019. u 18:50 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.08.2019.

PAŠKI (KOLANJSKI) FOTOGRAF – ANTE ZUBOVIĆ




U ponedjeljak 19. kolovoza 2019. neumorni paški foto amateri iz Foto kluba Pag, koji okuplja sve otočne fotografe amatere, u crkvi svetog Jurja u gradu Pagu, otvorili su svoju 10. jubilarnu izložbu fotografija pod nazivom "Ćutin otok svoj...".
Ovogodišnja izložba potakla me da se sjetim jednog vrsnog otočkog fotografa, Anta Zubovića koji je svojim uradcima obilježio svoj otok i svoj dragi Kolan kojeg je nesebično volio.


Ante Zubović rođen je 17. lipnja 1931. godine u Kolanu iz kojeg se za vrijeme ratnih zbivanja 1943. g. seli u Zagreb na školovanje.

Došao je u selezijanski konvikt (prema lat. covictus; zajednički život, jelo za istim stolom, drugovanje) gdje je polazio selezijansku gimnaziju. Spremao se za svećeničko zvanje međutim nakon treće godine odlučio je prekinuti školovanje, shvativši da se on u tom zvanju ne može naći.
Nakon drugog Svjetskog rata završio je gimnaziju i Tehnološki fakultet u Zagrebu.
Ljubav za fotografijom rođena je davno, neposredno nakon drugog Svjetskog rata kada je jednom zgodom putujući brodom iz Novalje za Rijeku, od nepoznatog čovjeka kupio svoj prvi foto aparat.
Prve značajnije fotografije uradio je u svom Kolanu fotografiravši stari ugljenokop. Iako je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu diplomirao kemiju, počevši se baviti fotografijom, bio je siguran da se kemijom neće nikada baviti.
Već 1959. godine Ante Zubović našao se u profesionalnoj fotografiji. Te godine pohađao je tečaj za film i fotografiju kod "Narodne tehnike" gdje je stekao osnovna znanja o fotografiji i fotografiranju. Sve kasnije bilo je samo nadograđivanje.
Fotografirao je po cijeloj bivšoj državi i učestvaovao u raznim projektima. Bavio se industrijskom fotografijom, fotografirao je mnoga ondašnja poduzeča.
Anti Zuboviću velikim je djelom fotografskog stvaralaštva, najveća inspiracija bio njegov otok, njegov rodni Kolan.

Prilikom njegove Izložbe umjetničke fotografije koja je upriličena u Gradskom muzeju Novalja, 3. kolovoza 2007. godine, dr. Vanda Babić je tom prilikom zapisala: "Njegov otok je njegova duša, topla i plava poput njegovih očiju. Blage i podatne, ali tek prolazne sjene ocrtavaju život otoka i čovjeka. Otok je čovjek i čovjek je otok. Jedan bez drugog ne mogu. Iako nigdje na fotografijama ne vidimo čovjeka, osjećamo ga i slutimo njegovu sjenu i njegovu silnu povezanost s otokom. Sve je na relaciji otok-čovjek Bog! Bolje reći, Bog, otok, čovjek. Da je tomu tako dovoljno je preći okom preko Zubovićevih fotografija."
Njegove otočke uradke možemo pogledati u fotomonografiji "Pag otok" kojeg je izdao Turistički savez Općine Pag 1983. godine i u fotomonografiji "Kolan – prošlost i sadašnjost" koju je izdala Općina Kolan o desetoj obljetnici utemeljenja Općine.

Od nebrojeno mnogo fotomonografija u kojima se nalaze uradci Ante Zubovića za izdvojiti su njegove fotografije u knjizi Radoslava Tomića "Barokni oltari i skulptura u Dalamciji"

Fotografija je ta, koja je Antu Zubovića odredila kao umjetnika, te je kao takav ostao trajno zabilježen u svom stvaralačkom opusu.
Posljednje dane svojeg života živio je u Mandrama, zajedno sa svojom suprugom Brankom Ćetković, likovnom umjetnicom.

(Portret Ante Zubovića; Branka Ćetković – fotografirao:Ivo Palčić)

Kada je. 8. siječnja 2013. godine, otišao, "kud se za vavik gre", nitko nije primjetio kako još nije tiskana bilo kakva publikacija o njegovom fotografskom opusu.
Ante Zubović sahranjen je na mjesnom groblju u svojem rodnom Kolanu.

26.08.2019. u 20:28 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.08.2019.

CETIRI MISECA




Samo san ceka taj tren kada će me napast. Do sad je muca, ali se vidilo na njemu da mu nešto ni po voji. Jutros na kafu na velu pijacu je otvori dušu.


- Cetiri miseca je pasalo a da ti nanka besede nisi napisa o meni.
- Nego da ja Tebe najprije pitan: ca ti po vome vrimenu ciniš u Riku?
- Očeš da ti recen?
- Ca cekaš.
- Cekan ti ženu.
- Baš lipo od Tebe, baren je u sigurne ruke.
Vidim da je užgan pa neću više dolivat vodu na uje, jer bi mogli intervenirat riječki vatrogasci, zato je boje okrenut na valcer da se nebismo pokarali pred judima, a on kako vice i ovako i onako svi gedaju u nas.
- Razumi san, doni si šoldi doma na sigurno da Ti slučajno doli ne propadeju.
- Ca tebe briga za moji šoldi.
- Ni najmanje, zato više nećeš bit na mome blogu. Drugi plačaju da se o njima piše a ja ću Tebe badava mećat. Bome neću više, jer Ti nanka kafu ovu nećeš platit.
- Jebi se ti i kafa, boje bi bilo da smo popili bićerin prije ubeda.
- Moga si, ki Ti brani.
- Ala, popimo bićerin radi mira u kući.
- Ala, popimo.
- Ca ćeš ti popit?
- Ja ću jedan činar sa sodon i ledon.
- Vidiš, ni ti ni ta loša, moga bi i ja jednoga kao aperitiv. Nisi ni Ti mujen Bebiću:
- Koliko put si mi to već reka?
- Sto put i još ću ti sto put reć, a ti se juti koliko očeš. Opet pišeš o karnevalu i dižeš svoju generaciju u nebesa, tobože da ni vas da nebi bilo ni karnevala, pa si Bakiku i Grujicinku diga koda samo one postoje.

- Vidi san ih kaj mora od Tvoje generacije na pijacu. Jedva san i Tebe vidi. Dobro si reka da je pol Tvoje generacije već u sveti Karen, zato mi dajemo sve od sebe. Jesi nas vidi. Njih dvi peceju pandešpanj i štrike, ja slikivan da ostane za povijest, Peca se još maškariva. Malo nas je al nas ima.

- Drago mi je da deržite do običaja i da ste dicu tome navadili. Vidi san kao je Mateo kola, samo još ni nauci korak.
- Pomalo, naucit će. Vježbali smo malo doma. Da vidiš kako mi unuk piva bomba i on je već zaluđen kolon.
- Vidi san ti ćer i zeta sa dicon u Pag. Mali je odličan, vidin da je jako živ.
- Fali mu samo barba Mateo doli pa da budeju kompletni.
- Ki barba Mateo?
- Moj sin.
- Kako Tvoj sin?
- Ca mi Tamara ni ćer kako si reka. Pa ca je onda Mateo tome malome?

- Vidiš a ja deržin da su brati. Vidiš kako ti to u životu dojde. Da ne zaboravin ti reć, nisan zna da je ona ženska ca su je ploču stavili na kuću od Zeca, Paškinja. Nikad nisan ni cu za tu žensku.
- Da nimaš mene, puno Ti toga o Pagu nebi zna.
- I to je isto istina. Da te pitan prije nego ca gren doma, ca ti govoriš za ovaj šušur oko nogometa doli, ti si bi član skupštine rječkog sposrtskog saveza, pa znaš kako se šoldi diliju.

- Ako je istina ono ca je gradonačelnik izjavi u novine, da se tote radi o osansto ijad kun, onda je to brate moj za razmislit. Moji Zamećani, a igraju prvu hervatsku ligu u rukometu su prošle godine dobili šestopedest ijad kun, a ni za uspoređivat. Ni meni krivo da oni dobiju toliki šoldi, samo ca to moraju opravdat nekin rezultaton. Reka bi da ovde ni tako. Vidiš a za vridnije stvari nima se šoldi. Da su napisali monografiju o paškon litnjen karnevalu sve skupa bi možda koštalo do trejset ijad kun i ostalo bi kao trajni spomen. Zato se nima šoldi. Nikad se u Pag ni imalo šoldi za ono ca je bila trajna vridnost, jer da je to skupo. Itit toliko ijad kun u Julovicu bez ikakvih rezultata, to ni problem. Osjeti san ja to na svojoj koži više put, od Horizonta, do Lokunje i da daje ne nabrajan.

- Tako je Bebiću. Nisan ni ja kontra sporta i neka gre sport naprid, ali triba sve to i kontrolirat. Ca misliš da su Novajci samo tako stavili svoj nogometni klub u okvire ke moreju pratit, a i Brazilci su igrali za Novaju.
- Jušto tako.
On inače ne more stat više od pol ure na jedno misto. I dok smo čakulali, pet puti se je diza, govori da gre ća, pa bi opet se, pa me svaku malo sa nečin podbo. Reka san mu da kada bude platit da će dobit novi post. Onda se još više navi, još više je govori i protiv HDZ-a i protiv Jadrolinije, jer je mora cekat filu za doć u Riku, a tamo mi žena radi, koda je meni žena direktor Jadrolinije. I tako nikada kraja. Bit će kunteti i odma će me zvat kada pročita i kako svaki put će reć: moga si cakod i istine napisat, a ne sve laži.


19.08.2019. u 10:35 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.08.2019.

VELA GOSPE PAŠKA





Crkva danas slavi blagdan Uznesenja Marijina koji u paškoj kulturnoj povijesti baštini višestoljetni trag.
Tome svjedoče tri velebne crkve u gradu Pagu koje časte Mariju. Crkva Marijinog Uznesenja u Starom gradu najsačuvanija je, i jedna od najstarijih romaničkih bazilika na Jadranu, koja je ujedno danas centralna crkva iz koje započinje vjernička marijanska pobožnost na otoku.


Pažani još od trinaestog stoljeća od kada postoji bazilika u Starom gradu slave Mariju, ne samo zadnjih 164. godina. Predaja o Marijinom uznesenju seže u najstarija vremena.

Na svetkovinu Velike Gospe mnoštvo vjernika iz cijelog otoka, i ne samo otoka pohode ovo Marijino svetište.

Prema katoličkoj teologiji, Marija je na nebo uznesena dušom i tijelom, o čemu je nauk 1950. godine proglasio Papa Pio XII. Tom činu koji se zbio na blagdan Svih svetih prethodila je duga tradicija stara gotovo kao i kršćanstvo, u misnim slavljima i obrednim procesijama kojima se zahvaljivalo na nebeskoj zaštiti.

Na tom tragu zahvalnosti je i kip Majke Božje od Staoga grada koji će na današnji blagdan, u procesiji od bazilike u Starom gradu, do crkve Uznesenja Marijina u gradu Pagu nositi paški mladići obučeni u narodnoj nošnji.

Paški sin don. Dario Tičić veliki štovatelj lika Marijinog je ustvrdio: "Pobožnost Pažana Mariji dodatno se vezalo uz kip. Uvijek je bila pobožnost prema Gospi, a uz kip je dobila i materijalno, izvanjsko očitovanje u zajedništvu i okupljanju puka oko Gospinog kipa pred kojim su uslišane molitve brojnih Marijinih štovatelja."


15.08.2019. u 11:30 • 0 KomentaraPrint#

subota, 10.08.2019.

60.JUBILARNI PAŠKI LJETNI KARNEVAL




60.JUBILARNI PAŠKI LJETNI KARNEVAL

Ovogodišnji 60. jubilarni ljetni paški karneval, trajao je kao niti jedan do sada, punih šest dana. Kada karneval počne, sve drugo zamire. Biti u gužvi maski važnije je nego odabrani ljetni odmor u gradu Pagu. I glazba je posebna. Izvodi je paška glazba kao marševsku sa laganim prelazima na ritam valcera. Tada se domaći i strani uhvate u živi lanac zvano "paško kolo" ili popularni "tira-ra-rara-bomba", a paška pijaca postaje veliki nogometni stadion, gdje se publika, ovdje tancaduri (plesači) njišu do nesvijesti. Stisak ruke tancadura (plesača) do tebe, ne da ti mogućnost da samo tako odstupiš iz kola. Duljina trajanja kola određuje koliku količinu znoja i sve one litre bevande, gemišta ili piva će napustiti tvoje tijelo. To je čar paškog karnevalskog kola.




NAJSTARIJI LJETNI KARNEVAL NA JADRANU

Na ideju tadašnjeg paškog gradonačelnika Mate Portade, organizira se ljetni karneval kao repriza zimskog karnevala u svrhu turističke promiđbe grada Paga. Nije to bila samo novost za goste, nego i za žitelje Paga. Pored svih opiranja, nije trebalo Pažane previše nagovarat na taj čin, nego su sa istim žarom kao prema zimskom karnevalu, a kao takvi, jedinstveni, privukli sve generacije Pažana na gradsku pijacu, pa čak i na gradsku plažu.

Da je paški ljetni karneval doista najstariji ljetni karneval na Jadranu, potvrđeno je 28. travnja 2015. u kongresnoj dvorani hotela "Neboder" u Rijeci gdje je održana Proljetna skupština Hrvatske udruge karnevalista (HUK), na kojoj je prihvaćena sva dokumentacija i članci iz dnevnih novina, iz kojih je vidljivo da je 1. Ljetni paški karneval organiziran koncem srpnja mjeseca 1959. godine.


PRVI DAN KARNEVALSKIH DOGAĐANJA

Na prepunom gradskom trgu Petra Krešimira IV 22. srpnja 2019. započeo je 60. jubilarni Paški ljetni karneval.
U Kneževom dvoru u organizaciji udruge Markova Kumpanija otvorena je izložba pod nazivom "60. lita litnjeg karnevala".

Po mojem skromnom sudu cijeloj prezentaciji prišlo se vrlo površno. Naslovnice karnevalskog lista "Baš me briga" i "Baš nas briga", veliki formati fotografija kako se nekada u Pagu maškaravalo i jedan mali pano koji je predstavio "Markove pogrebnike", ispod je nivoa proslave 60. obljetnice paškog ljetnog karnevala.



Riječki karnevalisti su 2013. godine u izdanju Turističke zajednice grada Rijeke, povodom "30 godina Međunarodne karnevalske povorke Riječkog karnevala" objavili fotomonografiju. Pažani su eto skromni kao uvijek pa su na jedan drugačiji način obilježili 60 godina litnjeg karnevala.
Ova izložba trebala je biti prigoda da se na jednom mjestu okupe svi oni koji su tijekom protekla šest desetljeća dali svoj doprinos, jednako tako i da se sjetimo svih onih kojih više nema među nama a dali su svoj veliki doprinos promociji svega onoga što su maškare i drugi zanesenjaci dosad radili pa i više od toga, jer tradicija karnevala u gradu Pagu traje stoljećima. Tu prvenstveno mislim na idejnog tvorca Matu Portadu, nezaobilaznog i zaštitnog znaka paškog karnevala Stjepana Sabalića - Stipu Korena i Zvonka Usmijanija.


Nazočnima se u ime "Markovih pogrebnika" obratio jedan od najstarijih članova Ivo Fabijanić, evocirajući uspomene na zbivanja i ljude kojih više nema među nama, predstavljajući nove odore koje će pogrebnici nositi za vrijeme karnevala. Na jedan kritički "karnevalski-šulaciv" način, Ivo se osvrnuo na taj mali pano na kojem su izložene fotografije pogrebnika.

Na tom panou nalazi se jedna moja fotografija, a sada premijerno predstaljam jednu fotografija pogrebnika sa početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Izložbu je i karnevalske svečanosti otvorila predsjednica Karnevalske udruge Markova kumpanija Ivanka Benzia.

Vrijedilo se okrijepiti i poslužiti fritama, koje su uistinu bile odlične.

Nakon izložbe na gradskom trgu upriličen je koncert Gradske glazbe Pag, sa izuzetno dobro pripremljenim programom u kojem je ravnopravno učestvovala i publika.


Večer je okončana tradicionalnim paškim kolom, koji je pokupio i staro i mlado, i sve goste koji vrlo brzo prihvate ritam i "kolaju" zajedno sa domaćinima. To je ta radost i zajedništvo paškog litnjeg karnevala.

DRUGI DAN KARNEVALSKIH DOGAĐANJA

Drugi dan karnevalskih ludovanja donosi nam "Socij – Tanci po starinski". Sociji su bile družine muškaraca koji su dolazili na ples koji se organizirao po kućama. Stari Pažani su prepričavali kako bi momci došli na ples, platili ples pod mišnjicama ili harmonikom. Cure su sjedile naokolo. Momak koji bi zamolio curu za ples, morao joj se nakloniti.

Tako su i ovu večer članovi Gradske glazbe Pag upriličili stari paški "socij" u tradicionalnoj nošnji. Mišnica nije bilo premda su mišnice glazbalo na kojem se svira solo svirka i kao pratnja za paški tanac.

Plesala se "Rašpa" duštveni ples iz pedesetih godina 20. st., danas gotovo zaboravljen. Rašpa se pleše u parovima, plesači su jedan nasuprot drugog udaljeni 30 – 50 cm, držeći se za opružene ruke naprijed. Prilikom plesa noge se pomiču uz plesnu podlogu naprijed – natrag. Vjerovati je da je po tom načinu plesa i dobio naziv rašpa (turpija).

Paški karneval je nezamisliv bez svojih zaljubljenika (fanova), oni koji su spremni sve žrtvovati za zajedništvo i druženje. Vjerne članice karnevalskih običaja, Doris Paro Grubišić i Snježana Vičević Čepulo, pripremile su "pandešpanj" i "štrike", tradicionalne kolače koje su izrađivale paške benediktinke, i koji su bili sastavni dio "socija". Nije nimalo lako bilo uraditi štrike u obliku broja 60 koji je označavo trajanje pšakog ljetnog karnevala. Moja generacija je pokazala svojim učešćem koliko joj je stalo do tradicije.

Po okončanju ove izuzetne karnevalske večeri, članovi su ponudili goste sa ovim delicijama.

TREČI I ČETVRTI DAN KARNEVALSKIH DOGAĐANJA

Treća i četvrta večer ponudile su retrospektivu zimskog paškog karnevala. Pa smo tako treću večer gledali sve prisutnu "Pagoviziji", amatersku družinu paških glumaca koji na samo svoj način kroz humor i glazbu aktualiziraju društveni i politički život u gradu Pagu tijekom godine.

Zatim smo mogli pogledati i "Metajnarski banak", karnevaliste iz susjedne nam Metajne koji već nekoliko godina održavaju ljetni karneval koji je postao dio paškog ljetnog karnevala. I dalje treba pružati svu logističku pomoć našim dragim Metajnarima da i njihov ljeni karneval postane dio tradicije Metajne.

Četvrta večer bila je prepuštana djeci, dječjem zboru "Vijolice" koje pregano vodi Sanja Dobrijević, te Maloj školi Gradske glazbe Pag.

Kod djece se moglo osjetiti i doživjeti kako paški karneval ne treba brinuti za svoju budućnost. Sa koliko samoprijegora, radosti, maski i mašte djeca mogu dati svoj cjelokupni doprinos ovakvoj jednoj manifestaciji.

PETI DAN MAŠKARANA POVORKA

Kao po starom običaju od nekadašnjeg trajektnog pristaništa na Goliji uz pratnju članova KUD-a "Družina" u paškoj narodnoj nošnji, uz Gradsku glazbu, paški pivači po starinski sa barjacima i gradonačelnika koji će to biti još vrlo malo, bezbroj razdraganih maškara, krenula je karnevalska povorka koja će biti stacionirana na gradskom trgu.

Ushit je sve prisutan, kako kod samih učesnika, tako i gostiju, koji neumorno fotografiraju i svoje uradke šalju diljem svijeta. Ta nepregledna rijeka približavla se glavnom gradskom trgu na kojem više ni igla nije mogla stati.






Karnevalsko ludovanje započinje onoga trenutka kada gradonačelnik Paga preda ključeve grada princu karnevala i kada na simboličan način maškare preuzimaju vlast u gradu na dva dana.


Prije tog simboličnog čina predsjednik hrvatske udruge karnevalskih gradova (HUK), Ivan Prpić uručio je priznanja organizatorima karnevala, Anti Fabijaniću, gradonačelniku grada Paga, te direktorici Turističke zajednice grada Paga, Vesni Karavanić, te karnevalskoj udrugi Markova kumpanija. Ista udruga dobila je priznanje FECC-a, europske udruge karnevalista, koje je primila Ivanka Benzia, predsjednica Markove kumpanije a priznanje joj je uručio Josip Silov, potpredsjednik FECC-a.



Nakon što je gradonačelnik uručio ključeve princu karnevala započelo je prvo paško kolo, koje po tradicijskom običaju prvi povede paški gradonačelnik u narodnoj nošnji.

Paško kolo je glavni pokretač paškog karnevala, ono je sinonim karnevala, pored domaćih u kolo se uključuju i gosti koji korak po korak uče kolat. Kada jednom naučiš kolat, teško se toga možeš osloboditi. Jedva čekaš da započne drugo kolo kako bi uživao u toj čaroliji plesa.

Maskirana zabava potrajala je do sitnih jutarnjih sati. Prisutne na gradskom trgu zabavljali su Tri tenora, KUD Družina, Mantock Samba Show, D' Beny Band, Karnevalska udruga Kobre Kutina, i naravno sveprisutna i bez koje je nezamisliv paški karneval, Gradska glazba Pag.

ŠESTI DAN SPALJIVANJE MARKA

Subota je bila šesti dan karnevalskih zbivanja u gradu Pagu. Na gradskom trgu okupilo se na stotine maškaranih i nemaškaranih Pažana i njihovih gostiju. Paško kolo opet je svih objednilo.
Ludovanje se nastavilo s plesom, zabavom, nastupom Gradske glazbe Stankovci, karnevalista iz Kutine, uz domaće snage i sveprisutnu klapu "Sol".
Tužna karnevalska povorka sa mesopustom Markom krene od spomenika čipkarici prema gradskom trgu. Ljudi obično zastanu kada vide da se nosi lijes. To je neuobičajen čin za karnevalske priredbe.

Tim trenucima Pagom zavlada karnevalska tuga, članovi Markove armije složno nose lijes a prate ih Markovi pogrebnici koji pjevaju svoje psalme. Gradska glazba uz zvukove pogrebnih marševa doprate lijes do glavne bine, gdje se lijes izloži.

Tada se pred svjedocima pročita oporuka Marka, kojeg se proglasi krivcem za sve nedaće, kojeg po starom paškom običaju zapale na gradskom mostu. Tim činom i formalno je okončan ljetni karneval.

Za kraj još slijedi zadnje paško kolo koje je ove godine trajalo cijeli sat vremena. Pa tko živ, tko mrtav.
Marko zaplovi paškom valom obično u smjeru koji vjetar puše i nemalo puta iznenadi kupače na paškim plažama na Bašaci kao dragi gost uz poruku: vidimo se i dogodine.

I ove godine podjeljen je karnevalski list "Baš nas briga", koji se uvijek rada čita.
Da krv nije voda još dvije fotografije moje djece koji uglavnom prisustvuju paškom ljetnom karnevalu.



Neke fotografije izvor internet:
Fotografija Marka na plaži:Ante Negulić-Peca

10.08.2019. u 18:15 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.07.2019.

10.IZLOŽBA «ĆUTIN OTOK SVOJ» FOTO KLUBA PAG U GRADSKOM MUZEJU NOVALJA





Foto klub Pag, svoju desetu jubilarnu izložbu fotografija pod nazivom «Ćutin otok svoj», otvorio je 11. srpnja 2019. u Gradskom muzeju Novalja.


Izložene su fotografije dvadesetorice fotografa amatera sa cijelog otoka, koji su okom svojih fotoaparata ovjekovječili ljepote svojeg otoka.

Iz svake izložene fotografije posjetitelji mogu iščitati mnoštvo detalja, doživjeti atmosferu, i osjetiti emociju koju su doživljavali fotografi snimajući svaki detalj otoka.

Paški otočki fotoamateri ovom izložbom gorljivi su zagovornici važnosti predstavljanja i turističke promocije paškog krajolika i kulturne baštine, ne primajući nikakvu plaću za to, osim ljubavi prema fotografiji koju dovoljno kvalitetno i ustrajno ostavljaju generacijama na čuvanje. Fotografija je dokument, fotografija je čuvar nas samih. Ona svjedoči istinu za nas ali i za sve one koji dolaze poslije nas.

Uz izložbu je štampan i prigodni katalog u organizaciji Centra za kulturu Grada Novalje, koji je na svojim stranicama predstavio sve izlagače i njihove fotografije.


Kao zaključak nameće se činjenica da je fotografija zahvaljujući tehnološkom razvoju raširenija nego ikad prije. Zbog svega toga fotografi danas imaju mogućnost na mnoštvo fotografija radi nebrojeno mnogo okidanja, što nije loše za fotografiju.

Stanovnici Novalje i ovog djela otoka, kao i njihovi gosti moći će razgledati izložbu do 31. srpnja 2019.

22.07.2019. u 13:44 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.07.2019.

OSVRT NA PAŠKA KULTURNA ZBIVANJA





19. SMOTRA KLAPA OTOKA PAGA


Ovogodišnja 19. Smotra klapa otoka Paga održana je u gradskoj kuli Skrivanat, gdje su pored domaćih snaga, dječje klape «Fjaka», ženske klape «Peružini», muške klape «Sol» i muške klape «Navalia», nastupale i gostujuće klape «Kolajna», «Uzorita», «Preženca» i «Munita».

Kula Skrivanat nakon dugo vremena bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, štoviše, tražilo se mjesto više. Ovime je prostor kule Skrivanat dokazao da je primjereno mjesto i za zahtjevnije programe, samo uz malo truda i sredstava ovaj prostor trebalo bi prilagoditi publici.

Treba izdvojiti da su na ovoj smotri učestvovale tri klape koje su nastupale na izbornim večerima 53. Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. To su domaća ženska klapa «Peružini», ženska klapa «Preženca» iz Zadra i muška klapa «Munita» iz Zadra.


Program je vodila sa svojim ugodnim glasom Vlatka Vučić Marasović, što samoj smotri daje dimenziju više.

Bez zvuka i kvalitetnog ozvučenja teško je zamisliti i održati jednu priredbu poput smotre klapa. Naime, zvuk je usko povezan sa osjećajem ugode, a ugoda potiče na opuštenost. Tonči Tičić Doda svojom opremom i predanim pristupom davao je učesnicima tonalitet sigurnosti a slušateljima mogućnost ugode. Teško je bilo sve uskladiti obzirom da je puhao jak vjetar koji je u mikrofonima stvarao eho efekt, koji je otežavao nastup izvođačima.

Bila je to ugodna klapska litnja noć.


PERUŽINKE NA PRVOJ VEČERI 53. FDK U OMIŠU

Na maloj pjaci u Omišu 5. srpnja 2019. održana je prva izborna večer u kojoj se klape bore kako bi ušle u završnicu festivala. U večeri je nastupilo 13 klapa, sedam muških i šest ženskih koje su odmjerile snage za samo finale.

Klapa «Peružini» nastupala je šesta po redu sa pjesmama, «Kad sam bio na tvom grobu» i «Žetvu žela za goron divojka». Pjesme nisu bile jednostavne za pjevanje, dosta su rasponski i pjevački zahtjevne. Po ocjenama članova stručnog žirija razvidno je bilo za vidjeti da ukupan broj osvojenih bodova neće biti dovoljan za završnu večer. Kolika je bila izjednačenost kod ženskih klapa govori podatak da se šest klapa smjestilo unutar 2 boda. Peružinke su osvojile 41,8 bodova što im nije garantiralo plasman u samu završnicu.



Nakon tri izborne večeri 53. Festivala dalmatinskih klapa Omiš 2019, poznati su sudionici završnice, nažalost na toj završnici neće biti ženske klape «Peružini», ali će biti ženska klapa «Preženca» iz Zadra, koje su bile učesnice 19. Smotre klapa otoka Paga.


RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA FOTO KLUBA PAG

U Atriju Kneževog dvora 7. srpnja 2019. otvorena je retrospektivna izložba Foto kluba Pag povodom 10. godišnjice osnutka. Foto klub Pag, već puno desetljeće sastavni je dio paške kulturne scene, gdje su još jednom građanstvu i gostima grada ponudili izložbu fotografija svojih članova.

Fotografija je na otoku Pagu sveprisutna obzirom da su na ovoj izložbi izložena djela fotografa iz svih djela otoka.

Izložene su fotografije koje zorno prikazuju sve ljepote našeg otoka, od pitoresknih pejzaža, detalja urbane svakodnevnice, portreta otočnih ljudi i običaja.

Izložba se održava u sklopu Paškog kulturnog ljeta 2015. i biti će otvorena do 13. srpnja 2019.


11.07.2019. u 17:35 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 03.07.2019.

TATJANA ARAMBAŠIN SLIŠKOVIĆ – HRVATSKA KNJIŽEVNICA DOBILA TRAJNO OBILJEŽJE U SVOM RODNOM GRADU





Grad Pag u pojedinim svojim razdobljima bilježi raznolike događaje, povezane s raznovrsnim ličnostima. Neki događaji su objašnjeni i zabilježeni, dok neke samo šturo poznajemo ili uopće ne znamo. Jedna takva je i priča o Tatjani Aramabašin, Paškinji koja je obilježila zadnjih nekoliko desetljeća pisane riječi u Hrvatskoj.



Puljani i Istrani su je doživljavali kao svoju obzirom da je najveći dio života provela u Puli, živeći i radeći kao profesionalna spisateljica.
Tatjana Arambašin nikada se nije odrekla svojeg podrijetla i grada u kojem je rođena 12. siječnja 1922. U popularnom časopisu «Franina i Jurina» za Istarsko domaćinstvo svezak 52., zima 1992. objavila je tri članka. U članku «Album s paške korablje» zapisale je sljedeće: «Premda sam cijelo djetinjstvo i mladost provela u malim primorskim mjestima između Kaštel-Novog (gdje su Arambašinovi starosjedioci), Splita i Paga, čini mi se da nisam živjela u ovom potonjem da bih bila prikračena za mnogoštošta, što mi se oduvijek činilo samo po sebi razumljivim, a što je ipak sasvim posebno, svojevrsno i svojstveno isključivo baš tom mom rodnom gradu i otoku. Iako je način života tog vremena i u drugim spomenutim mjestima (a koja sva imaju i ponekih sličnosti) bio gotovo isti, a ona po ljepoti krajolika ne zaostaju za Pagom, iako sam i tamo živjela u lijepim kućama, u mirnom i dobrom obiteljskom okruženju i s uobičajenim standardom građanskih i posjedničkih obitelji, opet moram reći, Pag je jednostavno bio nešto drugo.»


Deset godina nakon što nas je napustila, na poticaj poznavatelja njenih pisanih djela, a u organizaciji Grada Paga i Matice hrvatske, (ogranka u Pagu), na njenoj rodnoj kući na uglu Vele ulice 18. svibnja 2019. postavljena je spomen ploča.



U svijet pisanja Tatjanu je uveo njen otac Petar Arambašin koji je bio njen uzor. Petar Arambašin je začetnik i jedan od osnivača hrvatskog zagonetaštva. Ta strast ga dovodi na Sušak gdje se upoznaje sa Antunom Barcem svojim vršnjakom koji ima iste interese kao i Petar.

Na Sušaku Petar Arambašin upoznaje Marilu Coschina koja dolazi iz veleposjedničke i veletrgovačke sušačke obitelji. Njena obitelj već tada živi u gradu Pagu. Petar Arambašin prvi puta dolazi u Pag (1916) kada je zaručio Marilu. Odmah na prvi pogled fascinirao ga je ladanjski život obitelji Coschina. Njena majka Marila živjela je sa još svoje tri sestre koje sviraju glasovir, govore tri jezika i bave se crtanjem koje su naslijedile od svoje majke Leni Zigler.
Jedno vrijedno likovno djelo, oltarna pala Leni Zigler-Coschina nalazi se u crkvi «Blagovjesti» ili kako je Pažani vole nazivati, «koludraškoj» crkvi i krasi oltar sv. Benedikta. Gospođa Leni Zigler-Coschina je baka Tatjane Arambašin.

Petar Arambašin zapošljava se u solani Pag. Nesebično je volio Pag, ali ga je želja vukla za svojim rodnim krajem. Nekoliko godina proveo je u Beogradu službujući u Upravi državnih monopola. Tridesetih godina dobiva mjesto u Splitu gdje je ostao do svoje smrti u prosincu 1943.
Pisanu građu svojeg oca sačuvala je gospođa Tatjana. Veći dio ove građe vezan je za grad Pag, koja bi mogla biti poticaj mladim paškim zaljubljenicima prema povijesnoj građi grada Paga, za njeno proučavanje i eventualno objavljivanje.

Početak Drugog svjetskog rata zatekao je mladu polaznicu Trgovačke akademije u Splitu, gdje se po okončanju školovanja i smrti svojeg oca (prosinac, 1943.) priključuje NOP-u od 1943. godine.
Od 1954. živi i djeluje u Puli kao profesionalna spisateljica. Udaje se za Zlatka Sliškovića, liječnika-otorinolaringologa, znanstvenika i slikara amatera. Svom suprugu posvetila je roman «Život uhvaćen jednom rukom».

Tatjana Arambašin među prvim je Istarskim piscima koja je postala članica Društva hrvatskih književnika, od 1966. godine, jedna je od osnivača Istarskog ogranka istog društva i njen zaslužan član. Članica je Hrvatskog PEN-a, a od 1986, Matice hrvatske. Pronalazimo je u uredništvima raznih publikacija najviše u pulskom časopisu»Istarski mozaik» tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Od 1964. do 2003. Tatjana Arambašin je objavila osam romana, te iznimno vrijednu knjigu ogleda «Koliko su te voljeli, moja Pulo!», kojom je na istraživački i književno posebno uvjerljiv način podigla trajan spomenik voljenom gradu.
Romani:
Zvjezdani brojevi sitnica,
Lutaoci,
Balada o morskom konjicu,
Ljepotica s otoka,
Svakodnevnice,
Život uhvaćen jednom rukom,
Traženja,
Sama
Pored ovih osam romana napisala je i osam knjiga pripovijesti – Priče iz ljeta 1965, Pripovijest o Šimunu, La Piramide, Novoljetne pripovijesti, S prijateljem do zida, Moji londonski susreti, Priče putuju vlakom i Gnjavatori.
Pored toga objavila je na stotine proza i ogleda u mnogim časopisima i novinama. Sustavno je pratila likovni život Pule i Istre, surađivala u riječkom dnevniku na talijanskom jeziku La Voce del popolo i objavljivala kolumne u pulskom dnevniku Glas Istre. Prevodila je s njemačkog, talijanskog i slovenskog.
Pojedine njene priče prevedene su na druge jezike.
U Puli je 2. srpnja 1990. točno nakon dva desetljeća u prepunoj velikoj dvorani (čitaonici) tadašnje Naučne biblioteke, a današnje Sveučilišne knjižnice, osnovan Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika. Na tom skupu učesnici su se sjetili svojih osnivača među kojima je i Tatjana Arambašin.

Na fotografiji, snimljenoj u ACY marini u Puli nakon osnutka Istarskog ogranka DHK, 2. srpnja 1990., sjede s lijeva na desno: Aldo Kliman, Boris Biletić, Tatjana Arambašin, Nedjeljko Fabrio, Milan Mirić, Stjepan Svedrović, Stjepan Vukušić, Željko Knežević, Luciano Delbianco, Josip Bratulić i Milan Rakovac. Snimio: Matija Ćurić.

Književna nagrada Drago Gervais utemeljena je u počast književniku Dragi Gervaisu, čije je ime i djelo znak kulturnog podneblja Istre i Kvarnera. Nagradu je ustanovila ondašnja Općina Rijeka 1961. godine kao najviše književno priznanje spomenutog kraja, dodjeljujući je od 1974. godine svake, a od 1974. godine svake druge godine.
Namjera je Nagradom potvrditi tradicionalnu ulogu Rijeke kao makroregionalnog i multikulturalnog centra, potaknuti književno stvaralaštvo i jačanje mnogovrsnih veza lokalne književne scene sa nacionalnom, uz poštivanje lokalnih i regionalnih vrijednosti sa širim, pa i globalnim književnim trendovima.
Ima jedna interesantna podudarnost da su 1972. i 1973. godine tu prestižnu nagradu dobila dva paška književnika, Tatjana Arambašin i Ante Zemljar.
Tatjana Arambašin dobila je 1972. godine prvu nagradu za roman «Ljepotica s otoka», a 1973. godine prvu nagradu za knjigu pripovijetki «Gnjavatori», dok je Ante Zemljar 1972. godine dobio drugu nagradu za knjigu pripovijetki «Leptiri» (22 novele), te 1973. godine drugu nagradu za knjigu pripovijetki «Djevica i druge pripovijetke».


Četrnaesti dani Antuna Šoljana, književno-znanstvenog skupa održanog u Rovinju 8. i 9. svibnja 2009. godine, imali su u žarištu opus književnika Zvonimira Majdaka i hrvatske književnice Tatjane Arambašin Slišković.
Tom prigodom predstavljena je knjiga «Književni portret: Tatjana Arambašin», knjiga eseja i kritika o autoričinu životu i djelima, o kojoj su govorili književnik Boris Domagoj Biletić, koji je osmislio knjigu i napisao neke priloge u njoj, te Vanesa Begić, autorica novoga, uvodnog eseja o spisateljičinu romaneskom, proznom i esejističko-feljtonističkom djelu. Pored knjige predstavljen je i DVD, na kojemu uz obavijesne i slikovne priloge snimljen i razgovor što ga je s autoricom vodio Biletić 2006. I Biletić i Begićeva istaknuli su autoričinu povezanost s njezinim drugim zavičajem – Pulom te vrijednost njezina prinosa suvremenoj hrvatskoj književnosti.


Profesor Daniel Mohorović, predavač ekonomskih predmeta u labinskoj Srednjoj školi «Mate Blažina», pisac, pjesnik potaknut knjigom Milane Vuković Runjić o prokletim Hrvaticama u kojoj niti jedno mjesto nije posvećeno nekoj Istrijanki, prihvatio se izazova i napisao knjigu o poznatim Istrijankama. Ove godine u ožujku mjesecu Daniel Mohorović predstavio je knjigu «Vražje Istrijanke» u kojoj su pored: Daše Drndić, Marije Crnobori, Pijerine Juričić, Katice Pucić, Antice Kranjac, Giuseppine Martinuzzi, svoje mjesto dobila i Tatjana Arambašin.


Njena ljubav prema rodnom gradu je neupitna. Tri članka u popularnom časopisu «Franina i Jurina» iz 1992. godine svojevrsna su oporuka svom rodnom gradu na kojoj bi trebalo graditi sve posebnosti tog istog grada sa kojima se ona osobito ponosila, tu prvenstvo mislim na ljude, čipku i običaje koje su posebni samo za njen rodni grad.

Kolege pisci i novinari samo su biranim riječima govorili o Tatjani Arambašin. Njena samozatajnost, nenametljivost i svaki razgovor sa njom nosio je sugovorniku novo i lijepo iskustvo.
Ovo, naravno, ne znači da ovaj moj mali doprinos u proučavanje biografije paške književnice Tatjane Arambašin isključuje sve druge koji se žele baviti njenom biografijom. Biografije su važne za pisce jer po njima pisci ne bivaju žrtve ni heroji, veliki i mali. O, piscima uvijek i isključivo govore njihova djela.

Grad Pag će i dalje ostati u fokusu brojnih povijesnih neispričanih priča, kojima možemo na svjetlo dana prikazati njegovu burnu i složenu prošlost.

03.07.2019. u 10:07 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 30.06.2019.

66. PAŠKO KULTURNO LJETO





Kakav bi grad trebao biti ? Jedan od odgovora na ovo pitanje možda nam mogu ponuditi festivali koji se tijekom ovih ljetnih dana održavaju u mnogim gradovima Hrvatske, a osobito u gradovima duž cijele naše obale.


Manifestacija „Paško kulturno ljeto“ se održava od 1963. godine i brojnim kulturnim programima obogaćuje turističku sezonu u Pagu, a ujedno promovira Pag, jer su programi dobro medijski popraćeni i za njih vlada veliko zanimanje.

Manifestacija Paško kulturno ljeto se svake godine obogaćuje novim sadržajima kojima je cilj proširiti prezentaciju umjetničkog djelovanja raznih umjetnika s područja Hrvatske i inozemstva, te istovremeno prikazati Pag kao grad s višestoljetnom tradicijom.

Paško kulturno ljeto održava se na povijesnim lokacijama grada Paga: Knežev dvor, crkva svetog Frane, crkva svetog Jurja, kula Camerlengo, Zborna crkva u Pagu, na lokalitetu Starog grada, glavnom gradskom Trgu Petra Krešimira IV.



Paško kulturno ljeto čuva dugu tradiciju iznimne kulturne ponude, posebice u domeni glazbene umjetnosti, najviše njegov PagArtFestival kojeg vodi naš poznati glazbenik Pažanin, Lovro Pogorelić s ciljem pružanja kvalitetnog glazbenog doživljaja, koji okuplja renomirane hrvatske i svjetske izvođače.

Ovo ljeto nudi nam se i prvi Fortica festival koji će se održati na utvrdi Fortica blizu Paškog mosta. Festival će predstaviti ljubitelje elektroničke glazbe.

Fortica nakon svoje restauracije postaje povijesni lokalitet koji će dati novu dimenziju u ponudi Paškog kulturnog ljeta. Ovu lokaciju bi trebalo u kulturnom smislu što više koristiti, poglavito za dramske nastupe.

Kultura se pojavljuje kao sastavni dio turističke ponude gradova uz Jadransku obalu i nameće se kao nova ideologija. Dubrovačke ljetne igre, Splitski festival, Omiški festival klapa, Filmski festival u Puli samo su dio ponude koja se nudi domicilnom stanovništvu i njihovim gostima.

Pažani mogu biti ponosni svojim kulturnim ljetom stoga što pored raznih kulturnih gostiju mogu predstaviti i svoje izvorno, od nošnje i Paškog tanca, pa do Robinje, pučke drame koju bi trebalo osvježiti, novim ljudima, novim idejama, približiti je i ponuditi kao jedinstveno kulturno dobro. Paški ljetni karneval najstariji ljetni karneval na Jadranu ove godine slavi svoj 60. rođendan, kao važni dio kulturnog identiteta grada Paga, ovog ljeta dobio je nešto više prostora nego uobičajeno, pa će tako umjesto dva dana ovog ljeta karneval trajati pet dana. Pet dana ludovanja i zabave.



Pred nama je vruće paško (kulturno) ljeto, prepustimo se njegovim čarima.

30.06.2019. u 14:59 • 0 KomentaraPrint#

subota, 22.06.2019.

OTVOREN 10. JUBILARNI MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE U GRADU PAGU




Nije sporno da je grad Pag zaslužio biti domaćin festivala čipke. Riječ je o gradu u kojem se više od pet stoljeća njeguje izrada paške čipke, jedinstvene rukotvorine od bijelog konca.


Ovogodišnji festival održava se pod sloganom «Čipka, bajka niti…» u oragnizaciji Turističke zajednice grada Paga, Grada Paga i Društva paških čipkarica «Frane Budak».
Paška čipka uvrštena je na UNESCO-v popis zaštićene materijalne kulturne baštine, time je ovaj 10. Međunarodni festival čipke postao vrijedan kulturno-turistički događaj koji prelazi granice Hrvatske.

Festival čipke u Pagu doživio je svoje desetljeće i postao vodeći domaći festival ovog tipa koji zaslužuje veću medijsku pozornost. On nikako ne smije ostati uglavljen u lokalnu tradiciju, jer već sada otvara prostor za strastvene reakcije «za» i «protiv» jer paški festival čipke mora postati jaka platforma za novi vid stvaralaštva posebno za uporabom čipke kao modnim detaljem na odjevnim predmetima.

Budući da je Pag jedan od ključnih hrvatskih gradova za razvoj čipkarstva, Međunarodni festival čipke, njegovo usmjerenje i djelovanje postaje bitan čimbenik u kulturno-turističkom životu grada Paga.

Međunarodni festival čipke u Pagu traje od 20. do 22. lipnja prezentirajući bogatstvo nošnje, glazbe, plesa i običaja grada.

22.06.2019. u 18:36 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2019  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE