ISKONSKI PAG

petak, 15.01.2021.

DA SE NE ZABORAVI - ŠJALPA





Ki po ovoj buri more izać iz kuće a da ne stavi šjalpu oko vrata? Govoriju da je šjalpa odjevni predmet. Ona se ne dupera svaki dan kako brageše ili majica. Niti je šjalpa del robe ku svi judi duperaju.


U šibenskom leksikonu pronalazim da su šjalpu nosili samo gradski muškići, državni činovnici i nježnije žene, jerbo je njima grlo ćutilo svaki vitrić, težaci i ribari ni po najgoroj buri nisu zabotunavali gornji botun, a šjalpu nisu duperavali ni za sprovode po najvćoj zimi.

Sada znamo ki su onoga puta duperivali šjalpu. Danas nema onoga ki ne nosi šjalpu. Ona je postala i ukrasni predmet.

Beseda šjalpa dolazi iz talijanskog jezika (tal. sciarpa) i po njihovom tumačenju je to odjevni predmet ki se nosi oko vrata.

Ne more se na ovu hladnoću bez toplog kapota ili skafandera, debeli đemper a oko vrata pletenu šjalpu. Jer naši judi su znali reć da je boje umrit od tepline nego od studene zime. I ja se tin slažen.

(fotografije 2,3-izvor: internet)

15.01.2021. u 14:57 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 11.01.2021.

MAŠKARANA PANDEMIJA





U ovin teškin vremenima važno je imat i dobre prijatelje. To je nekakav preduvjet coviku da imaš snage za daje, pogotovo kada si u situaciju u kojoj se nalazim ja zadnjih godišće dan. Zove me tako moj prijatelj profesor, koga sam više puta spominja na ovom blogu. Pa da više ne palamudim, evo ca profesor govori.
- Bog Branimir želim ti svako dobro, najviše zdravlja. Htio sam ti se javiti i ranije, ali sam vodio računa o tome da tebi sada treba mira. Vidim na tvom blogu da ti ustvari nemaš mira, da neumorno pišeš i da si uspio dovesti one svoje Pažane do 40. To nije nimalo jednostavan posao, znam koliko to uzima vremena i truda. Kada sam vidio da u Pragu pišeš za vrijeme svojeg liječenja to me još više obradovalo da će sve biti u redu s tvojim zdravljem. Znam da te još dodatno poremetio odlazak našeg zajedničkog prijatelja Dinka. Dinko i meni nedostaje. Nedostaju mi naše ćakule u „Mornara“, bio je odličan sugovornik. Od mene imaš podršku i nadam se da ćemo se naći u gradu na jednoj kavici kada se ovo ludilo smiri i kada budemo mogli normalno funkcionirati. Ne spominješ previše svojeg prijatelja, vjerujem da ste vas dvojica u kontaktu i da se ne ljuti da više nije glavni lik na blogu.
- Hvala Ti na ovim lijepim riječima i podršci, idemo dalje s pisanjem i ja se nadam da ćemo se uspjeti naći na jednoj kavici. A, Dinko sigurno nedostaje.


(I Aco Petrović ga je sluša)

Ni profesor jedini ki je primjeti da zadnje vrime više ne pišem toliko o svom prijateju i drugi su se javili i pitaju za njega. Ma vidiš ti kako je on popularan. I ne bi se uvati ovoga pisanja da se ni javi.
- Ca je Bebiću, nanka besede od tebe, paričivaš se za karneval pa te ni briga više za ništa. Je Mateo parića monturu?

- Mateu su poslali poruku da ovo godišće neće biti ništa od zvonjave, pa kako su se otvorile granice županija, poša je kod deda i nane u Istru.
- Ca more sa Hervatskim pasošem pasat granicu?
- Ne on ima dvojno državljanstvo, pa mu hervatski pasoš ne znači ništa. Kako voliš ubost, više nego Boga vidit.
- Koda si ti boji.
- Je mora imat karton o procijepljenosti?

- Je samo više ni žuti nego modri.
- Da te pitan. Ca ti misliš o cijepljenju?
- Sigurno je da se triba cijepit. Cijepili smo se protiv svih mogućih bolešćina, zac se nebimo cijepili protiv korone? Ja ću se cut sa svojon doktoricom u Zagreb da li mi ona preporuca, pa ako mi da zeleno svitlo odma se gren cijepit.
- To i ja mislin. Ako se oni u Pag budeju cijepili moć će biti kolo na pijacu.
- Sa tin i bez toga ja bi organizira kolo na pijacu.
- Kako?
- Kupi bi konopa, pokida bi ga na dva metra i svakome da jedan konop ki gre u kolo. Lipo bi se deržala distanca na dva metra. Svaki bi uvati svoj kraj konopa i baš bi bilo interesantno vidit takvo kolo. Glazbari moreju bez konopa bit udaljeni jedni od drugih i evo ti radosti. Kada ovi moreju skijat i ne držat distancu, mi bismo u Pag prvi uz pripisanu distanci mogli održat kolo na pijacu. Maškarivat se ne triba jer svaki ki je u kolo ima brnjicu na lice, šjalpu oko glave i ki te more poznat?

- Nisi ti mujen, ja to celo vrime govorin. Ja se toga nebi nikada siti. Preporuci karnevalistima u Pag ovu ideju, morebit malo razmisliju o tome.
- Evo, poruci san in!
- Bravo, ni ne vodin računa da ćeš napisat ovaj razgovor.
- Kako neću? Svi pitaju za Tebe, misliju da smo se pokarali, a ja judima na mogu objasnit da se ne vidimo, da nam korona neda da se maknemo od kuće, a to ca se cujemo preko telefona ni interesantno. Meni je najvažnije da je Tebi boje. Nisam judi sti uznemiravat da si i Ti bolestan. Fala dragon Bogu da je pasala prestupna godina. Svaka prestupna godina donese nešto ca se zapamti za povijest, ako ništa drugo ono Olimpijske igre. Vidiš ca se dogodila, prva prestupna godina u koj se nisu održale Olimpijske igre. Povijest će debelin slovima zapisat pasanu godinu.

- To si dobro reka. Samo neka nas Bog malo pokumpanja da još moremo famejama pružit malo zadovoljstva.
Još bismo nas dva bili puno toga čakulali ali nas vrime tira naprid. Nećemo dat gušta i svećemo ucint da još jedan put zakolama pa makar i sa konopom. Živi i veseli bili!


Danas kolo oče biti, danas kolo oče biti,
A prejsutra oče neće, a prejsutra oče neće.



11.01.2021. u 13:08 • 0 KomentaraPrint#

subota, 02.01.2021.

101 PAŽANIN - 40.JURAJ PALČIĆ (Pag, 27. travnja 1892. – 23. ožujka 1956.)







Juraj Palčić rodio se u staroj i uglednoj građanskoj obitelji. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom gradu. Dalje školovanje je nastavio u Zadru gdje je pohađao sjemenišnu gimnaziju. U Zadru je završio i studij teologije. Za svećenika ga je zaredio 8. travnja 1916. nadbiskup Vinko Pulišić.

Postavljen je za upravitelja župe u Medviđi i ekskurenta Rodaljica, to mu je bila prva služba. Zbog iznenadne smrti don Nikole Valentića imenovan je Upraviteljem župe u Pagu 1. prosinca 1919. godine i na toj funkciji ostaje do 1922. godine, kada je imenovan za koralnog vikara kolegijata i župničkog pomoćnika. Ponovno se vraća na istu dužnost 1929. godine i ostaje godinu dana do dolaska dekana don Ante Banića i tada ponovno vraća u službu župničkog pomoćnika i koralnog vikara.

Od 1922. predaje na privatnoj gimnaziji u Pagu, a bio je i vjeroučitelj na pučkoj školi.
U shematizmu paške crkve iz 1928. godine ubilježen je kao redoviti ispovjednik paških koludrica.
Šibenski biskup Jeronim Mileta imenovao ga je 1933. godine upraviteljem župe Pakoštane, a na Spasovo 1935. godine ustoličen je u toj župi za stalnog župnika.

Na Jurjevo 23. travnja 1925. svoje prve Mise kazali su paški mladomisnici fra. Frane Karavanić i fra. Ivo Maržić. Mise su održali u Zbornoj crkvi i crkvi sv. Jurja kojom prigodom je don. Jure Palčić održao ganutljive govore. Dugo vremena nakon toga su se prepričavali govori don. Jure Palčića koji je mladim svećenicima dao poticaj u službi koja je bila pred njima.

U svakoj prigodi don Jure Palčić je pokazivao svoje domoljubne i rodoljubne osjećaje. Za vrijeme parlamentarnih izbora u Kraljevini Jugoslavije 1935. godine bio je odveden u Biograd i zadržan u zatvoru samo zato što je kao hrvatski domoljub na zvoniku župne crkve u Pakoštanima dao izvjesiti hrvatsku trobojnicu.
Nije to bilo prvo političko djelovanje don. Jure Palčića. Dalmatinsko svećenstvo započelo je s javnim i masovnim iskazivanjem potpore političkom programu iz Svibanjske deklaracije u jesen 1917. godine, nakon što je krajem kolovoza iste godine vođa dalmatinske Stranke prava don. Ivo Prodan sazvao u Zadru sjednicu uprave stranke gdje je Deklaracija prihvaćena s oduševljenjem. Za Deklaraciju su se javno izjasnili svećenici Jure Palčić, Joso Felicinović i Jure Luša 17. prosinca 1917. izjavom u Narodnom listu, gdje su pozvali i ostale kolege da se izjasne za mir, slobodu i samoodređenje naroda.

(don Ivo Prodan)

Početak Drugog svjetskog rata zatekao ga je na župi. Prihvatio je uspostavu Nezavisne Države Hrvatske, ali i doživio veliko poniženje kada su Italo-fašistički okupatori ušli u Pakoštane potrgavši hrvatski barjak. Nije se mirio talijanskom okupacijom i radi toga je bio utamničen. Uz svesrdnu pomoć biskupa Milete bio je pušten iz zatvora.
Radi teške bolesti 1942. godine trajno je premješten u svoj rodni Pag gdje je obnašao dužnost župničkog pomoćnika. Nakon kapitulacije Italije za vrijeme kratkotrajne partizanske vlasti ponovno biva uhićen i zatvoren zajedno s prof. Matom Suićem i don. Josom Felicinovićem.
Biskup Mate Garković cijenio je njegov samoprijegor u dušobrižništvu i odanost rimskoj Crkvi, poglavito njegova pomoć u teškim poratnim vremenima za Crkvu u Hrvatskoj.

(prof. Mate Suić)

Stoga je 23. prosinca 1955. godine Juru Palčića imenovao „rezidencijalnim kanonikom „ paškog Zbornog kaptola Sv. Marije.

(kaptolski križ)

Kolika je bila njegova ljubav prema svojem gradu vidljivo je iz ostavštine don. Jure Palčića koji se bavio istraživanjem govora i prošlosti svoga rodnog kraja. Prikupljenu građu za proučavanje paškog govora dostavljao je prof. dr. Josipu Hammu hrvatskom slavistu.
Uz mons. Blaža Karavanića bavio se istraživanjem paške prošlosti gdje je u rukopisu ostala njegova „Paška povijest“ (1955.) te još nekoliko kraćih napisa iz svjetovne i crkvene povijesti Paga.

Don Jure Palčić kao izuzetno vrijedan i odan službenik Crkve umro je u svom rodnom gradu 23. ožujka 1956. godine i pokopan je na gradskom groblju u obiteljskoj grobnici.

Crkveni službenici moraju u svom narodu ostati sačuvani kao spomenici prošlosti, spomenici umjetnosti, jer se u njima odražava kulturno stanje naroda u pojedinim dijelovima prošlosti ili povijesti. Kao takav mora ostati i naš don. Jure Palčić.

Otac hrvatskog katoličkog novinarstva nakon Drugog svjetskog rata don Živko Kustić svoju kolumnu „Pismo seoskog župnika“ u Glasu Koncila potpisivao je pseudonimom don Jure. Kustić je mnogo godina kasnije u listu „Naša Vila“ izjavio da je na paškom groblju tražio grob don. Jure ali da ga nije uspio naći. Kustić je svoje katoličke ideale upijao od svojih učitelja i duhovnika od Jure Palčića i don. Jose Felicinovića.

02.01.2021. u 10:48 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 23.12.2020.



23.12.2020. u 22:24 • 0 KomentaraPrint#

subota, 19.12.2020.

LASSA PASSARE – LAŠA PASARE




Na ovim našim prostorima povijest se ciklički ponavlja i vraća na isti način da to čovjeku postaje neshvatljivo ali istinito. Čovjek je društveno biće i osjećaj zajedništva izuzetno je važan za njegov razvoj.
Danas su sve novine donijele izvješća s jučerašnje tiskovne konferencije Nacionalnog stožera civilne zaštite s obzirom na povećan rizik i kako bi se smanjilo daljnje širenje bolesti, zabranjuje se napuštanje županije u kojoj osoba ima prebivalište ili boravište. Postoji cijela grana medicine, putna medicina, koja jasno pokazuje kako putovanja predstavljaju velik rizik.



Ovom zabranom stanovnici Novalje neće moći putovati u Kolan koji je udaljen od središta Novalje tek nekoliko kilometara i to na istom otoku već i ovako ograničenom prostoru življenja. Kako će tek Pažani koji love lignje u kanalu moći prijeći granicu razgraničenja bez propusnice?


Tragom novinskih napisa kada je u prvom valu pandemije bila donesena ovakva odluka, Grad Novalja je od Stožera civilne zaštite Zadarske županije tražio da se e-propusnice uvedu za cijeli otok. Svjesni da Grad Novalja administrativno pripada drugoj županiji, ova Odluka išla bi im u prilog.


Vraćam se našoj povijesti. Pred sedam desetljeća kada su u Drugom svjetskom ratu zabrane bile uobičajena pojava. Talijanski „koprifogo“ i ustaški „redarstveni sat“ bili su trajno stanje a ne sporadična zabrana na našem otoku.
Po svjedočenju naše pokojne tete Marice Herenda koja je živjela u Zadru nakon talijanske okupacije nisi se mogao kretati bez tzv. „Laša pasare“ ili propusnice. To je bila svojevrsna osobna iskaznica ili putovnica.

Jednako tako su mi to svjedočili mnogi stari Sušačani koji bez te propusnice nisu mogli prijeći most na Riječani i doći u Rijeku.


Danas ponovno svjedočim novim tzv. „e-propusnicama“ koje se mogu ishodovati putem interneta. I sam sam iskusio tu mogućnost kada sam u prvom valu pandemije i uvođenju lockdowna-izolacije morao putovati u Zagreb na liječenje.

Za vrijeme prvog vala pandemije Radio Pag je na svojim službenim stranicama izvještavao kako je na 18. sjednici Gradskog vijeća Grada Paga donesena Odluka o ukidanju e-propusnica na cijelom otoku i kako bi tu odluku trebalo uputiti Stožeru civilne zaštite Zadarske županije, a onda i Stožeru civilne zaštite Republike Hrvatske, Grad Novalja bi se, po tom prijedlogu, iako pripada Ličko-senjskoj županiji, priključio Odluci koja se odnosi na Zadarsku županiju zato što Pag treba nastupiti kao jedinstveni otok.

Pokazalo se kako Grad Novalja ima bitno drugačiji stav od Odluke o ukidanju propusnica na cijelom otoku i Stožer civilne zaštite Grada Novalje donosi priopćenje u kojem će Grad Novalja zadržati e-propusnice. Tom prigodom se javnosti obratio i gradonačelnik Novalje Ante Dabo koji je istaknuo da time želi sačuvati dobru epidemiološku sliku, a to se ne bi moglo bez e-propusnica.

Ako se stanovništvo bude držalo strogih uputa Nacionalnog stožera civilne zaštite da li će to značiti da paški zetovi i neviste i novaljski zetovi i neviste neće moći otići čestitati svojim najmilijima, Božić.
Baš me interesira kako će gradonačelnik Novalje Ante Dabo riješiti ovu vrlo znakovitu situaciju. Hoće li za Novalju opet vrijediti neka druga pravila?

Možemo li očekivati da će s ovim ponovnim e-propusnicama i cijepljenjem moći koroni kazati; Adio! Bilo bi lijepo vjerovati da će se to dogoditi. Stoga bez e-propusnice ne može se putovati iz jedne županije u drugu pa štogod o tome gradonačelnici i župani mislili. Zdravlje je ipak na prvom mjestu.


(fotografije izvor: internet)

19.12.2020. u 20:24 • 0 KomentaraPrint#

subota, 12.12.2020.

DUDOVA GAJETA





Svi koji posjeduju kompjuter i koriste internet trebali bi ući u svijet Facebook-a koji je povratak u prošlost, ogledalo sadašnjosti i prozor u budućnost. Ljudi iz cijelog svijeta na dnevnoj razini objavljuju slike iz svog života i života područja u kojem žive. Facebook nam na jedan način pomaže da budemo aktivni u društvenim zbivanjima te nas ujedno podsjeća na vremena koja su za nama.



Tragom novinskog napisa objavljenog u Novom Listu od 20. veljače 2007. godine, pod naslovom „Stara gajeta plovi u novi život“ autora Branka Šuljića znatiželja me odvela u Povile malo mjesto pored Novog Vinodolskog gdje je spomenuta gajeta trebala biti privezana. Kako nisam uspio pronaći gajetu, odustao sam od posta na ovom blogu.



Nakon trinaest godina nekoliko starih fotografija paških gajeta, objavljenih na Facbooku vratilo me natrag na sačuvani članak i mojoj namjeri da napišem post o gajeti iz Povila. Jednu fotografiju podigao je Jasenko Herceg a druga je objavljena u grupi „Pažani izvan Paga“. Preuzeo sam obje fotografije i pripremio za ovaj post.

(sa Facebooka)

(obrada Branimir Maričević)

(sa Facebooka)

(obrada Branimir Maričević)

Zašto sam se odlučio otići do Povila da pronađem gajetu. U podnaslovu članka pisalo je sljedeće: „Brodica je najprije radila u Solani u Pagu, poslije je bila vlasništvo obitelji Sabalić od koje ju Tone kupuje prije 30 godina. Bila je mala koćica, doimala se većom. Sad joj se vraća prvotni izgled i nekadašnje ime – „Ružica“.


Tone Butković je profesionalni ribar - škampar iz Povila kojem se i obrt zove „Gajeta“. Butković navodi u članku da se gajeta 30 godina nalazi u njegovom vlasništvu. Kupio ju je u Pagu od obitelji Sabalić. Navodi da je gajeta prije obitelji Sabalić bila u vlasništvu solane Pag. Gospodin Tone je na uvid dao „Svjedodžbu o baždarenju“ iz 1952. godine koja je izdana u Senju. Iz nje je vidljivo da je brodica vrste „gaeta“ građena 1907. godine u Trogiru te da je brodograditelj „nepoznat“. Tada se zvala „Ružica“.

Vlasnik navodi da je prilikom kupnje bila kao mala koćica. Za potrebe koćarenja imala je dograđen „taulac“, bila je duža, doimala se većom.
Prema „Svjedodžbi“ stara gajeta dugačka je 6,75 metara, dok je njena stvarna duljina 7 metara. Širina joj je 2,65 a gaz 0,80 metara. Obnovljena bez nekih prijašnjih sadržaja težit će prema tvrdnji gospodina Butkovića više od tri tone.


Za kraj je gospodin Butković ustvrdio da je sreća da je gajeta došla u njegove ruke kod stolara po svom zvanju koji ju je sam obnovio. Mogla je završiti u Komiži na lomači za Svetog Nikolu svjedoči dalje gospodin Butković, međutim ljubav prema brodovima i moru učinila je to da se gajeta spasi i da dobije svoje prvo ime „Ružica“.

(izvor:internet)

Bilo mi je žao da nisam uspio pronaći „Ružicu“ u Povilama, ali mi je drago da su mi ove stare sačuvane fotografije omogućile da napišem planirani post kako stare paške gajete ne bi otišle u zaborav, kao ova Sabalićeva – Dudova, tako i ona Pogorilićeva i na koncu gajeta dragog barba Osipa (Josipa) Maričevića - Zorića u Mandraču.



12.12.2020. u 10:28 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 02.12.2020.

DA SE NE ZABORAVI - MULTA




Javja se meni moj kompanjo, pita za zdravje, di san sta, sve ga interesira. Pita me ako gren van kuće. Odgovaran mu da gren na limfnu drenažu. Ca će ti to, je ti to baren ca pomaže, ca ti ni pametnije stat doma u ovon ludilu od Korone? Sada bi samo falilo da Koronu pokupiš. Stoj doma, porucuje meni moj kompanjo. Vidiš ka „multa“ ceka onih ki se ne pridržavaju mjera ke je doni stožer.


Zasta san malo kada je izgovori besedu „multa“ za koju ni sam ne znan kada san je zadnji put cu.
- Ca si ferma govorit Bebiću? - reagira moj kompanjo.
- Smela me beseda ku si sada reka.
- Ka beseda?
- Pa ta multa.
- Ca si zaboravi ca je multa?
- Nisan zaboravi, ali to je beseda koja je skroz iščezla iz paškog dijalekta.
Multa je beseda koja dolazi od talijanskog jezika. Non sono mai stato preso, neanche una multa. Ca bi u prevodu značilo: Nikada nisam uhvaćen, nemam ni kaznu za parking.

Novčane kazne ke se zoveju „multa“ se određuju na kraju sudskog procesa i mogu biti izrecene u zatvorsku kaznu.
Una multa di 50 lire, o tre mesi in prigione - Novčanom kaznom od 50 lira ili tri mjeseca zatvora.
Papa Pio IX doni je 1873, godine bulu „Et si multa“ di je prvi put proglasi masonstvo delon Sotone. Ton bulon su određene kazne za one katolike ki su bili članovi masonske loze.

Stožer za Koronu naglašava:- da širenje lažnih vjesti koje bi dovele do uznemirenosti građana je prekršaj protiv javnog reda i mira, i za to je zapriječena novčana kazna ali i alternativno i zatvor od 30 dana.

Siti san se pokojne pranane Telerovice kada je rekla:“platiti će te vi svoju multu, ja van govorin“, - nakon ca se sused doša materi žalit da smo mu u Malin krali grozje.
Paški govor zbog svojih specifičnosti ima svoju lipotu i vridnost te se tribamo trudit da ne pade u zaborav kao beseda multa.

(fotografije:2,3,4, izvor: internet)

02.12.2020. u 11:47 • 0 KomentaraPrint#

petak, 27.11.2020.

„VANGA“ U BESPUĆIMA INTERNETA





Znam da blog "iskonskipag" ne prate samo Pažani. Po izvješćima o posjećenosti bloga mogu slobodno ustvrditi da je jedan dio onih koji nisu vezani za grad Pag i njegove aktualnosti.
Mnogi ljudi po bespućima interneta traže podatke koji im mogu dati odgovore na pitanja od njihovog interesa. Blogovi su poželjni za čitatelje jer ljudi žele čitati o vašim razmišljanjima, iskustvima koje doživljavate pišući bilo oni pozitivni ili negativni, slati upite na ono što pišete i ostavljati svoje komentare.


Tako je i gospodin Aleksandar Sosic iz Rovinja naišao na tekst o trajektu „Vanga“ koji ga je zainteresirao i javio mi se porukom. Bio je zainteresiran da li sam ja autor napisanog posta i da li se uistinu radi o trajektu „Vanga“.
Gospodin mi je nakon mojeg odgovora uzvratio da posjeduje neke fotografije tog trajekta kojeg je uradio njegov otac boraveći na Pagu. Gospodin Sosic sređivao je obiteljske fotografije nakon smrti svojeg oca, i htio je potvrdu da se doista radi o spomenutom trajektu i da su fotografije urađene u Pagu.



Na fotografijama se razaznaje da su urađene u Pagu. Zahvaljujem gospodinu Sosicu na ustupljenim fotografijama i mogućnosti da ih objavim.
Vanga nas je povezala i posredovala da postanemo prijatelji na Facebooku. U našem dopisivanjima došli smo do toga da u Rovinju imamo zajedničkog prijatelja dr. Marinka Radea ravnatelja Specijalne bolnice za ortopediju i rehabilitaciju „Martin Horvat“.

(fizioterapeuti s lijeva na desno: Mistura, Maričević, dr. Rade, Dobravac)

Internet je svijet učinio globalnim selom, jer informacije i aktualnosti nisu bile tako dostupne kao danas, zbilja je potpuno drugačija, ona je u mnogim stvarima promijenila svijest ljudi.
Ovo je samo potvrda i poticaj da ne odustanem od daljnjeg pisanja.

27.11.2020. u 18:29 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.11.2020.

DJELOMIČNO RESTAURIRAN OLTAR GOSPE OD RUŽARIJA U VELOJ CRIKVI





Svjedoci smo činjenice da se desetljećima unazad nije vodila sustavna briga o vrijednoj kulturno-povijesnoj baštini Zborne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu. Teško je to razumjeti, a još teže prihvatiti. Dok cijeli svijet čuva i obnavlja svoju sakralnu baštinu i od nje ima znatnu materijalnu korist, mi u Pagu stalno saniramo novo nastala oštećenja, kao da tome nema kraja. Nikako da se pronađe cjelovito rješenje i da se netko uhvati u koštac s tim problemom.


Zaštita spomeničke baštine i restauracija umjetničkog blaga jedna je od najvažnijih i nema dvojbe najskupljih djelatnosti u kulturi. Međutim revitalizacija kulturno-povijesnih vrednota nije samo kulturni čin nego i odnos prema prošlosti zbog budućnosti. Moramo razmišljati tako da je Vela crikva dio turističke ponude grada Paga i da bi svi trebali uložiti sredstva kako bi se to blago prezentiralo gostima u svom izvornom svjetlu.

Ugodno sam bio iznenađen kada sam pred malo vremena vidio da je djelomično restauriran oltar Gospe od Ružarija u Veloj crikvi i da su restaurirani medaljoni koji su resili oltar i nakon mnogo desetljeća vraćeni na svoje mjesto. Medaljoni su drveni s otajstvima krunice.

Foto:Ivo Palčić



Po pisanim podacima pronalazim da je medaljone restaurirala Ana Kostov iz Zadra akademska umjetnica koja se najviše bavi drvenim umjetninama.


Foto:internet

U središtu oltara još uvijek je dobro očuvan znak Ave Maria, dok se u niši nalazi kip Gospe od Ružarija.



Ovime je oltar dobio novi (izvorni) izgled svetišta. Vjerujem da su vjernici posebno zadovoljni ovom obnovom.
Ovaj prekrasni barokni, bočni oltar u Veloj crikvi je u vrlo lošem stanju i velika je šteta što se u cijelosti nije restaurirao. Pažani moraju iskazivati pobožnost i zahvalnost što imaju milost biti pod zaštitom Gospe od Ružarija.

Oltar Majke Božje od Ružarija u Veloj crikvi nije jedini koji vapi za cjelovitom obnovom. Već dugi niz godina imamo urušeni oltar svetog Valentina. Oltarna baština u Veloj crkvi do sada nije obrađena niti valorizirana. Mogao bih ustvrditi da Vela crikva nije prebogata oltarima. U crkvi se nalazi sedam oltara. Ne pronalazim pisane tragove tko je dao sagraditi oltare, međutim neka mi bude dopušteno upozoriti, a možda će jednom biti moguće pokazati prošlost oltara u slikama i njihovo sustavno propadanje.

Prošlost se potrudila i ostavila nam ove vrijednosti u nasljeđe, ali s namjerom da ih pazimo i očuvamo i da ostanu nepromijenjeni za buduća pokoljenja. Oni vremenom propadaju izloženi vanjskim uvjetima a naša je obveza da ih očuvamo da ostanu nepromijenjeni u vremenu, mirno se opirući i boreći protiv vremenu, koje im je nametnuto.

21.11.2020. u 16:54 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 11.11.2020.

GLAGOLJAŠ ŠIMUN KOŽIČIĆ BENJA – PAŠKI ARCIPRET





Ove godine od 23. do 30. studenog u Rijeci će se održati tjedan glagoljice. Grad Rijeka, udruga TypeFlow, Gradska knjižnica i EPK – Rijeka 2020 s brojnim partnerima udružili su snage da podsjete da je prije 490 godina, u riječkom Starom gradu, modruški biskup Šimun Kožičić Benja počeo tiskati knjige pomičnim glagoljskim slovima.
Šimun Kožičić-Benja (oko 1460-1536) potomak je jedne od najstarijih, najuglednijih i najbogatijih plemićkih obitelji u Zadru.


Izobrazbu i svećenički red vjerojvatno je primio u rodnom gradu. Zadarskim kanonikom i upraviteljem crkve sv. Ivana postao je 1502, a modruškim biskupom 1509. od 1513-21. upravitelj je Senjske biskupije.
Godine 1516. bio je arhiprezbiter (arcipret) u Pagu. Zadarski nadbiskup prepoznao je u Kožičiću osobu koja bi mogla biti na čelu paškog Kaptola. Kožičić se nije dugo zadržao na Pagu.

U monografiji „Glagoljski natpisi“ Branka Fučića zabilježeno je da se na otoku Pagu u Kolanu i Vlašićima pronalaze ostaci glagoljskih natpisa.


Pag je nakon 476. godina od kada je na stolici paških nadžupnika sjedio Šimun Kožičić Benja dobio nadžupnika (arcipreta-arhiprezbitera) glagoljaša. Od 1992. – 2008. dužnost paškog nadžupnika obavljao je don. Srećko Frka Petešić, zadarski kanonik, svećenik glagoljaš. Svoj veliki obol dao je u očuvanju starohrvatskog glagoljaškog crkvenog pjevanja Zadarske nadbiskupije.

Paški glagoljaški napjevi: „Zdravo zvizdo mora“, „U se vrime godišća“ i „Štenje“, su oni napjevi koji se još dan danas pjevaju u paškoj Veloj crikvi.

Udruga TypeFlow, utemeljena je u ožujku 2019. godine u Rijeci kao istraživačko-edukacijski centar koji će se baviti aktivnostima u grafičkoj industriji. Udruga se zalaže da se u Rijeci sustavno brine i prikaže razvoj tiskarstva i tiskarskih izdavačkih aktivnosti Šimuna Kožičića Benje. Udruga je izradila repliku tiskarske preše riječke glagoljičke tiskare koja je smještena u novom Muzeju grada Rijeke u Palači šećerane.

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel naglašava da u godini u kojoj je Rijeka Europska prijestolnica kulture, projekt udruge TypeFlow je izvrstan način kako bi vrednovali glagoljicu, kao našu nacionalnu i lokalnu, riječku baštinu. Tiskara koja je djelovala u kući biskupa Šimuna Kožičića Benje je samo u dvije godine uspjela tiskati pet knjiga. Benja napušta staroslavenski jezik i prelazi na hrvatski, uz paralelnu kroatizaciju liturgije, služeći se svojim štampanim „Misalom hruacki“ iz 1531.godine, koji je pisan hrvatskim narodnim jezikom.
U listopadu 2016. godine u dvorani „Glagoljica“ Sveučilišne knjižnice Rijeka, predstavljen je pretisak „Misala hruackog“ kao neiscrpno vrelo za analizu i nepresušna riznica podataka. Bio je to izniman izdavački projekt Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Sveučilišne knjižnice Rijeka.


Organizatori su u kulturnom prilogu Novog Lista „Rijeka Info“ za studeni mjesec 2020. objavili da će se u tjednu glagoljice događaji odvijati u Palači šećerane gdje će posjetitelji moći sudjelovati u demonstraciji rada tiskarskog tijeska iz doba inkunabula, radionicama trodimenzionalnog otiskivanja i maloj školi glagoljice. Sve će biti popraćeno bogatim programom koji će biti usklađen s epidemiološkim mjerama.

Ova hvale vrijedna kulturna manifestacija posvećena istraživanju kompleksne problematike hrvatskog glagoljaštva mogla bi biti poticaj paškim kulturnim djelatnicima kako bi odali dužno poštovanje jednom od paških nadžupnika koji je dao svoj veliki doprinos hrvatskoj povijesti.

11.11.2020. u 10:53 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.11.2020.

CVIJEĆE I SVIJEĆE ZA SVE KOJIH SE RADO SJEĆAMO





Ugodno i toplo nedjeljno jutro mnogi žitelji Grobnišćine iskoristili su za posjet posljednjim počivalištima svojih najmilijih. Tijekom ovih jutarnjih sati blagdana Svih svetih čavjansko groblje bilo je ispunjeno životom – u atmosferi tuge i sjećanja, svojih najmilijih, prijatelja i svih onih koju su, iako i na kratko, obilježili dosad preživljene godine, te cvijećem i upaljenim svijećama ukrasili nadgrobne spomenika i obiteljske grobnice.



Svaki obilazak groblja na današnji dan trebao bi biti i zaustavljeno vrijeme, i svojevrsna meditacija o nama i ljudima s kojima nas je život povezivao. Tea je noniću odnijela cvijeće i zapalila svijeću i tim činom pokazala koliko joj je stalo do pokojnika.

Ja sam pored centralnog križa zapalio svijeću za sve pokojne koji su kilometrima udaljeni od mene.

To je tradicija koju svake godine poštujemo, da se u tom trenutku sjetimo svih naših pokojnika, i svega što su uradili za nas u vremenima koje su proveli s nama.

Kada smo došli na groblje započelo je misno slavlje. Današnja svetkovina Svih svetih ima posebno značenje za vjernike jer je zapovjedni blagdan i dan zajedništva zemaljske i nebeske crkve.

Ovo zajedništvo mi ukazuje da oni koji su nas napustili žive i uvijek su s nama dok smo živi i dok obavljamo sjećanja na ovaj tužni i sveti dan. Nekako je lakše kada vjerujemo da je tako.
Ljepota groblja, punog cvijeća i upaljenih svijeća, umiri srce i dušu. U oku suza, kao da se javila jedna malena iskrica sreće, koja zadovoljno gleda i uživa u svoj toj posebnosti, u svoj toj ljepoti.

Koliko god se osjeti tuga, koja pritiska, daje nam znak da je sve to življenje, koje moramo potrpjeti i podnest, kako umijemo i znamo.


„Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila im, počivali u miru Božjem.“






01.11.2020. u 12:08 • 0 KomentaraPrint#

petak, 23.10.2020.

NIJE SVAKO ZLO ZA ZLO




Ne kaže se zaludu da nije svako zlo za zlo, neko je i za dobro. U našim životima postoje ljudi sa kojima dugo vremena nismo komunicirali. Prolaze kroz naše živote u različitim fazama i na neki način nam trebaju. Tako se i meni desilo da se nakon mnogo godina sretnem sa Srećkom Sabalićem današnjim voditeljem Klinike za traumatoligiju KBC-a Sestre Milosrdnice. Spojila nas moja bolest.
Prije nego ću se vratiti iz Praga u Češkoj sa liječenja, obaviještan sam da je Srećku preminula mama. Bio sam u dosluhu sa svojoj majkom koju sam zamolio da u moje ime izrazi Srećku i obitelji najiskreniju sućut i da gospođu Celinu isprati na posljednji počinak.
Nakon sprovodnih obreda majka me izvjestila o svemu, i priopćila mi da je Srećku bilo drago i da me pozdravio.
Tom prigodom majka mi je prenjela neke informacije koje nisam znao. Prvo pokojna gospođa Celina bila je godište mojeg oca (1932. god.) rođena Tičić i znam da je uvijek rado razgovarala sa mojim ocem dok su posjedovali obiteljsku kuću na Bašaci.
Druga obavijest koja je bila vrlo bitna je, da je posmrtne obrede i misu zadušnicu po želji pokojnice predvodio naš don. Dario Tičić.


Tada mi majka priopćava još jednu informaciju, a ta je da se u mojem posjedu nalazi obiteljska fotografija na kojoj se nalazi i preminula gospođa Celina kao beba u naručju nekog od člana obitelji. Fotografija je nastala na dan kada je mladu misu slavio don. Ivan Tičić 2. travnja 1933. na sam dan Uskrsa. Na fotografiji se nalaze i moja nana (nona,baka) Katica Festini rođ. Crljenko (1925. god.) i njena majka Marija Crljenko rođ. Fabijanić – Telerovica (1900. god.)

U plavom krugu označen je don. Ivan Tičić
U bijelom krugu je označena gospođa Celina Sabalić rođ. Tičić
U žutom krugu je označena Katica Festini rođ. Crljenko
U crvenom krugu je označena Marija Crljenko rođ. Fabijanić

Nisam naišao na poveznicu kako su se moja nana i pranana našle na toj fotografiji, jer mi ni majka ne zna obajsniti koja je to veza. Starih članova obitelji više nema tko bi me usmjerio kakva je veza mojih članova obitelji sa don. Ivanom Tičićem i gospođom Celinom.
Don Ivana Tičića sam predstavio u rubrici na blogu: „101 PAŽANIN“ pod brojem 34.,u postu od 17.11.2019.

Fotografija je dosta oštećena, međutim na njoj se jako dobro razaznaju osobe. Predmijevam da će don. Dario nakon što pogleda fotografiju, imati saznanja koji se svećenici nalaze na fotografiji, a sigurno je da je ovo jedna od fotografija koja može poslužiti u rasvjetljavanju života don. Ivana Tičića, kojim se don. Dario bavi.
Posjedujem fotografiju kao trag kojim mogu povezati i upotpuniti priču o osobi čiji je život i nesretna pogibija djelo koje istražujemo. Ova fotografija sigurno je dokument jednog vremena koji može svjedočiti o životu don. Ivana Tičića.
Kako nas slučajnosti mogu dovesti u stvarno stanje i pomaže nam pronaći nešto dobro u svemu. Jer, nije svako zlo za zlo. Ponekad zakoračimo u nepoznato koje nas na kraju iznenadi novim spoznajama. Tako da nije bilo moje bolesti možda nikada ne bih došli do toga, da posjedujem fotografiju na kojoj se nalazi don. Ivan Tičić nakon svoje mlade mise.

23.10.2020. u 21:39 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 14.10.2020.

DA SE NE ZABORAVI - BUL





Bul u našen govoru označava poštansku i taksenu marku, biljeg, znak, pečat, a beseda dolazi od talijanskog bolla i venecijanskog bolo. Tu besedu pronalazim i u latinskom jeziku bulla još u sridnjem viku, ali isto tako ona je i turcizam, bula (žena Turkinja nižeg staleža).
Mi se u Pag dicimo i „Bulom“ kojon je kralj Bela IV 1244. Grad Pag proglasi slobodnim kraljevskim gradom.


Bula (lat. bulla) je dvostrani olovni pečat ki se još od srednjeg vika meča na dokumente od vladara i crkvenih poglavara.

U Pag se najviše služimo besedon bul za poštansku marku. Da je to tako potvrđuje i rubrika na blogu Ive Palčića ka se zove „kartulina bez bula“.

Poštanska marka ili bul se prvi put pojavila 1840., u Engleskoj kada se taj komadić ljepljive karte uvodi kao platežno sredstvo za pisma. Time je poštarina bila plaćena unaprijed, a kao dokaz tome je bi pečat preko bula.

Ona je kao takva brzo postala i predmet sakupljanja (filatelija), pa su tako neki buli dosegli velike cijene vridnosti.
Kao stari filatelista još uvik pratin ali više ne skupjan buli, kako izdavanje poštanskih bula sudjeluje u svjetskim zbivanjima.

Jako puno država u svitu izdalo je bule na temu borbe protiv Covida-19.

Pag je isto bi zastupljen na poštanskim bulima. Zadnji bul je izdan 18. žunja 2014. u povodu 5. Međunarodnog festivala čipke. Tom prigodom Hrvatsko filatelističko društvo Zadar izdalo je i prigodnu kovertu ukrašenu slikon paške čipke, tu je i poštanski pečat, isto sa motivom paške čipke. Izdana je u ogrničenoj količini od dvi stotine komadi i podiljena je gostima i sudionicima festivala. Time se dala mogućnost da se svitu pošaje poruka o Pagu i njegovom festivalu čipke. Nakon upotrebe pečat, primjerak koverte i bula čuva se u Poštanskom muzeju u Zagrebu, kao trajan dokument i filatelistički suvenir sa otoka.

Pored svih noviteta pismo je još uvik ostalo dio naše svakodnevnice i to se nikada neće prominit, i uvik će bit, dok je svita i vika, bit će i pisma sa bulom.



14.10.2020. u 09:00 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 07.10.2020.

101 PAŽANIN - 39. STJEPAN SABALIĆ – (Pag, 7.listopada 1935. – Pag, 9. ožujka 2016.)







Stjepan Sabalić rođen je 7. listopada 1935. godine u Pagu, od majke Mandice rođ. Maričević – Kalebicinke i oca Šime Sabalića – Korena.
Nakon okončanja osnovno školskog obrazovanja Stjepan se udaljio iz svog grada i duže vrijeme nije bivao u Pagu. Od 1949. do 1957. u tom razdoblju pohađa i završava Učiteljsku školu. Odslužio je vojni rok i jedno vrijeme bio uposlen.
Svom rodnom gradu vratio se početkom 1957. godine. Te iste godine zaposlio se kao učitelj u Pagu. Uključuje se u društvene aktivnosti te je 1958. godine izabran za Predsjednika Omladine Pag i primljen u članstvo SKJ. Od 1962. godine zaposlen je u Općinskoj upravi na radnom mjestu referenta za društvene djelatnosti gdje ostaje sve do svojeg umirovljenja 1993. godine.

Stjepan je svojim pregalaštvom ostavio duboki trag u svom dugogodišnjem dobrovoljnom radu u mnogim segmentima društvenog života u gradu Pagu.
U tom razdoblju obnašao je i mnoge druge dužnosti (inicirao je osnivanje Samoupravne interesne zajednice za zdravstvo, član samoupravne interesne zajednice odgoja i obrazovanja Rijeka, član Skupštine Croatia osiguranja, pokretač inicijative za osnivanjem Samoupravne interesne zajednice za zaštitu od požara).
Svoj najveći doprinos dao je u očuvanju tradicije i kulture. Još 1946. godine, sa svojih 11 godina postao je članom ondašnjeg kulturnog društva „Pag“ u kojemu je u pučkoj drami „Robinja“ brisao suze, a Robinju je u to doba glumio njegov otac.

Iskoristio je svoje mjesto referenta za društvene djelatnosti u Općinskoj upravi i, 1962. godine, u suradnji s Narodnim sveučilištem obnavlja „Robinju“ okupivši novu generaciju članova društva.
Jedan je od osnivača kulturno umjetničkog društva „Družina“ 1969. godine i njen prvi predsjednik. Za svoj doprinos u organizaciji brojnih nastupa i gostovanja KUD-a proglašen je za doživotnog počasnog člana Udruge.

Ako bi trebalo staviti znak jednakosti između čovjeka i događaja koji se na godišnjoj razini ostvaruju, onda bi to u svakom slučaju izgledalo, Stipe Koren = Karneval.

Od davne 1957. godine Stjepan Sabalić je aktivni i bitan sudionik paškog karnevala kako zimskog jednako tako i ljetnog karnevala. Stipe je znao da turizmu osim mora, sunca i plaža treba ponuditi i nešto novo, nešto originalno što je rijetko naći na Jadranskoj obali.
Uz pomoć Zvonka Usmijanija, tadašnjeg Tajnika Turističkog društva, a na prijedlog Predsjednika Skupštine Općine Pag gospodina Mate Portade, sudjeluje u organizaciji prvog ljetnog karnevala 1959. godine koji se u kontinuitetu održava do današnjih dana.

Osim mnogih posebnosti paški karneval je jedinstven i po listu „Baš me briga“, kojeg je 1963. godine pokrenuo i bio njegov idejni tvorac, a list izlazi jedanput godišnje na kraju karnevala. Izrazito popularan i čitan, humoristični list „Baš me briga“ ismijavao je ljude i događaje koji su se događali između dva karnevala. Ako se naljuti ikad onaj tko se našao u listu kao predmet ironije i ismijavanja, skrivao je to, jer javno pokazati da se ljutiš još je dodatno izazivalo podsmijeh. Uglavnom su ljudi prihvaćali šale i nisu se ljutili na spomen njihova imena. U Pagu se čak govorilo da ako nisi nikada bio spomenut u „Baš me briga“ da i nisi neka osoba.

Glavni i odgovorni urednik Stipe Sabalić-Koren pisao je pod pseudonimom „Lovro Kantirić“ sve do 1998. godine, kada je osnovana udruga „Markova kumpanija“ i koja listu mijenja naziv u „Baš nas briga“.

Priče koje je list „Baš me briga“ prinosio kao svojevrsni dar za vrijeme karnevalskih ludovanja svojim čitateljima, svim Pažanima i k tomu svima koji vole Pag ili će ga tek zavoljeti postali su dokument jednog vremena, rukopis koji govori o ljubavi, strasti, razmišljanjima o različitostima, temeljnih sloboda i suzbijanju strahova koja su dolazili od političkih elita, i o intimnim odnosima i puno drugih stvari o kojima se inače baš i ne govori.
Kako bi popunio vrijeme između dva karnevala, povremeno izdaje list „Zadnji skosi“, kojeg i distribuira hodajući gradom uručivanjem lista građanima. O tome je svjedočio u dokumentarnoj emisiji na HRT-u.
Bio je sudionik svih karnevalskih događaja koje je emitirao „Radio Pag“, kao i na karnevalskim priredbama „Petkom“ koje su se održavale u Domu kulture, gdje je prigodnim nastupom animirao Pažane da aktivno sudjeluju u karnevalskim zbivanjima. Pjesma „Karnevale dobro moje“ kojom je uvijek započinjao svoje nastupe, postala je uvodna melodija ili svojevrsna paška karnevalska himna.

Svojim nesebičnim djelovanjem i radom na promicanju paškog karnevala pridonio je da grad Pag bude primljen u članstvo Međunarodne organizacije karnevalskih gradova i Hrvatske udruge karnevalista.
Napisao je nekoliko knjiga posvećenih paškom karnevalu: „Cemu smo se smijali“, „Pismom notano“ i „Škerci, dešpeti, kontre“

Nije karneval bio jedino kulturno dobro kojim se bavio Stjepan Sabalić. Bio je član Gradske glazbe i njen predsjednik u tri mandata te višegodišnji član Upravanog odbora. Gradska glazba je simbol paškog identiteta, kroz koju su prošli mnogi eminentni glazbenici, stoga je bila čast biti dio tog identiteta. Vrijedno je spomenuti da su sin i kći Stjepana Sabalića bili glazbenici u gradskoj glazbi, danas i unuci.

Sredstvima ondašnjeg SIZ-a kulture, u bivšoj državi uz pomoć Koncertne agencije iz Zagreba i doprinosima Općine Pag uz potporu tadašnjeg Predsjednika Skupštine Općine, gospodina Mirana Ivaniševića, osigurao je kupnju prvog koncertnog klavira. Tim svojim doprinosom omogućio je da danas mnogi vrhunski glazbeni umjetnici obogaćuju kulturnu ponudu grada Paga.

Posebno treba izvojiti ulogu Stjepana Sabalića u vatrogastvu grada Paga. Od listopada 1957. godine aktivan je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pag. Dobrovoljna vatrogasna društva, poznatija kao DVD, bila su u malim sredinama žila kucavica društvenog života. Paški vatrogasci su se skupljali u zgradi bivšeg „Špitala“ gdje im je bila smještena mehanizacija, uniforme, koje su im u vlastitim, ali i tuđim očima davale posebnu ulogu i značaj. Gajili su duh prijateljstva, solidarnosti i spremnosti da drugima pomažu u nevolji. U sklopu zgrade nalazio se jog na kojem su se okupljali i igrali balote, čak i mali nogomet. U svom četrdeset godišnjem djelovanju obnašao je dužnost Tajnika i Predsjednika DVD-a te bio i njegov zapovjednik.
Znajući ulogu vatrogastva u jednoj zajednici i skučenim prostorima u kojima je djelovao DVD Pag, 1985. godine, a prigodom 55. Godišnjice DVD-a, inicira izgradnju novog vatrogasnog doma. Zaslužan je za brojne donacije koje DVD Pag prima u tijeku Domovinskog rata.
Za svoj požrtvovan rad u zaštiti od požara dobio je i najviša priznanja.
Kao član Stožera civilne zaštite i Zapovjednik specijalizirane vatrogasne postrojbe dobio je „srebrnu medalju“ Glavnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i status branitelja domovinskog rata.
Od Hrvatske vatrogasne zajednice, dobiva „Povelju Mirka Kolarića“, prvog tajnika Vatrogasne zajednice Hrvatske, kao učitelj hrvatskog vatrogastva, koju je prilikom dodjele prvih takvih priznanja primio samo 21 vatrogasac u Hrvatskoj.

Stjepan je od prvog trena znao kakvu ulogu u životu grada će imati turizam. Od 1971. godine je potpredsjednik Turističkog društva Pag. Za zalaganje u radu Turističkog društva, u natjecanju za izbor najistaknutijeg turističkog djelatnika u 1977. godini, na prijedlog Uprave turističkog društva, časopis „Arena“ mu je dodijelila Diplomu za istaknutog turističkog djelatnika u Hrvatskoj.

U sklopu turističke ponude inicirao je mnoga kulturna događanja od kojih vrijedi spomenuti izložbu paške čipke u čitaonici na Uhlincu, gdje su se kasnije odvijale i mnoge likovne izložbe. Uz suglasnost Nadžupnog ureda u Pagu i Nadbiskupa zadarske Nadbiskupije, dogovorio je da se crkva sv. Jurja može koristiti u ne sakralne svrhe. Zahvaljujući tom angažmanu i dan danas se tamo događaju kulturna događanja od šireg značenja.

Tu nije kraj aktivnostima kojima se bavio Stjepan Sabalić u svojem gradu. Bio je obnovitelj i Predsjednik Crvenog križa Pag. Za vrijeme Domovinskog rata skupa s suradnicima brinuo je za preko pet tisuća prognanika i izbjeglica.
U sportu je ostavio trag ne samo u gradu nego i okolnim mjestima gdje je inicirao izgradnju malih igrališta i jogova, te posebno vodio brigu o izgradnji nogometnog igrališta „Julovica“ u Pagu.
Kao svestrani zaljubljenik u šah oragnizirao je svojevremeno i šahovske turnire koji su se održavali u gradu Pagu. Malo je poznato da je uspio u Pag dovesti prestižnu biciklističku utrku „Jadranskom magistralom“.
U novonastaloj državi, od svojeg umirovljenja 1993. godine, posebnu skrb je vodio o umirovljenicima. Bio je izabran za Predsjednika Udruge umirovljenika grada Paga u dva mandata. Nakon toga je bio tajnik i na toj funkciji je ostao do svoje smrti.
U ovom životopisu nisu uključene mnoge druge aktivnosti koje je obavljao ili pokretao Stjepan Sabalić. Sve napisano dokaz je da se radi o čovjeku koji je cijeli svoj život darovao svojem gradu s puno ljubavi.
Grad Pag uzvratio mu je priznanjem:
Za doprinos razvoju kulturnih aktivnosti te očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, 1999. godine, a na prijedlog Karnevalske udruge, dodjeljena mu je „Povelju“ o nagradi za životno djelo za doprinos u kulturi čime je postao prvi Pažanin kome je ta Povelja dodijeljena.

Ovo priznanje je najmanje što se moglo uraditi kako bi se građani, ali i nova Gradska uprava odužili za sve što je učinio tijekom svojeg života vodeći mnoge bitke za interese Paga te ljepši i ugodniji život svih građana grada Paga.

(neke fotografije izvor:internet)

07.10.2020. u 11:12 • 0 KomentaraPrint#

petak, 25.09.2020.

45.GODIŠNJICA OTKRIVANJA SPOMENIKA JURJU DALMATINCU U GRADU PAGU





Na današnji dan prije 45. godina, odnosno 25. rujna 1975. godine, na popularnoj „Pijaci“ središnjem gradskom trgu u Gradu Pagu, otkriven je spomenik arhitektu i kiparu Jurju Dalmatincu.
Spomenik je rad domaćeg sina Ivana Mirkovića.


Nakon mnogih rasprava političkih i kulturnih djelatnika u gradu, donesena je odluka na kojem mjestu će se postaviti kip. Radovi na postamentu za kip započela su još na proljeće iste godine. Na postamentu su radili domaći djelatnici: Jerko Tičić, Šime Fabijanić, Ivo Valentić, Marijan Maržić.




Na sam dan otkrivanja spomenika Pag je svečano okićen zastavama, jer se tim kulturnim događajem obilježavalo formiranje Drugog pomorsko-obalnog sektora i 500 obljetnica smrti Jurja Dalmatinca.
Pažani su s posebnim zanimanjem očekivali svojeg Ivana Mirkovića koji je izradio kip Jurju Dalmatincu poklonivši ga svojem rodnom gradu. Vrlo emotivno Mirković je posjetio svoju rodnu kuću, zahtijevajući od vodećih ljudi u gradu da se njegova rodna kuća otkupi i da se u tim prostorima uredi memorijalna galerija. Mirković je kao zalog tom činu poklonio dio svojih djela svom rodnom gradu što je do tada bio rijedak događaj. Smatrao je da grad Pag koji je težio turističkom razvoju tom memorijalnom zbirkom može biti turistički kulturni dobitak za grad. Prošlo je 45. godina da se u gradu Pagu niti političari, pa tako ni kulturni djelatnici nisu pomakli dalje od početnih pozicija po pitanju galerije i veliko je pitanje gdje se nalaze poklonjena djela i u kakvom su stanju te umjetnine.

Toga je dana održan simpozij o liku i djelu Jurja Dalmatinca u kojem su sudjelovali mnogi akademici i uglednici od kojih je prof.dr.Mate Suić bio moderator skupa u kojem su još sudjelovali Igor Fisković, Nenad Prelog, Radovan Ivančević, Ante Zemljar i drugi. Pažani sudionici skupa tom su prigodom mogli čuti mnoge pojedinosti o idejnom tvorcu i graditelju njihovog grada.
U poslijepodnevnim satima otkriven je spomenik Jurju Dalmatincu kojeg je otkrio vidno uzbuđen autor Ivan Mirković. Mirković je bio svijestan da tim činom zauvijek trajno ostaje zabilježen u svom rodnom gradu.
Prigodne govore tom prigodom su održali predsjednik Skupštine Općine Pag Šime Maržić i profesor Ante Zemljar vidno uzbuđen i sretan.

Tako je Juraj Dalmatinac dobio čast da bude prvi kojem je podignut spomenik u povijesnoj jezgri grada. Toga se dana na paškoj pijaci osjećala posebno svečana i vesela atmosfera. Doprinos tome dao je KUD „Družina“ i Gradska glazba Pag. Građani i posjetitelji mogli su tog ljeta sudjelovati u mnogim kulturnim događajima koji su se odvijali na povijesnim mjestima u gradu. Ovom svečanošću bilo je okončano Paško kulturno ljeto.

Tijekom ovih 45 godina od kada je otkriven spomenik doživio je nekoliko promjena mjesta. Danas se nalazi na rivi, premda je po meni primjerenije mjesto bilo na glavnom gradskom trgu.

Šibenčani nisu dvojilo na kojem mjestu postaviti kip Jurju Dalmatincu, neposredno pored njegovog jednog od najvećih djela, šibenske katedrale sv. Jakova.

Profesor Zemljar je ustvrdio da gostujući na Hvaru „Družina“ nije ni foto aparatom zabilježila taj veliki događaj, tim više što su se akteri tog događaja po povratku na Pag zaustavili se kod Ivana Mirkovića i uspjeli vidjeti kip Jurju Dalmatincu dok je bio u fazi dovršavanja.
Čin otkrivanja spomenika nisam mogao ne obilježiti svojim foto aparatom, tako da je ovaj događaj ipak zabilježen i profesor Zemljar je bio zadovoljan, jer sam mu neke od fotografija poklonio.
Na ovom blogu sam u nekoliko postova pokazao svoje fotografije s otkrivanja spomenika Jurju Dalmatincu.

(izvor fotografija: br.6 A.Zubović monografija Pag otok, br.10. internet)

25.09.2020. u 11:20 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ