ISKONSKI PAG

nedjelja, 29.09.2019.

PODUPIRANJE KULTURON




Korzo puno vatrogasci, vježbaju, svu moguću opremu su donili na Korzo. Govoriju mi da je to tradicionalno i da se već dvanajst godišć održavaju ovi susreti vatrogasaca. Kako ja na to nikada nisam potrefi, a niti mi moji vatrogasci, sa kima san svaki dan, nisu rekli. Vidin tamo i Hinka, zapovjednika riječkih vatrogasaca, cera smo bili zajedno ali ništa ni govori da je sutra vježba na Korzo. On neda mira da gremo ća, a ni Mateu se baš ne stoji previše na Korzo, već je pocelo i škropit.


- Ajmo ća, koga Boga ću ovde stat u ovaj šušur.
- Ca ne vidiš da nima nidi mista, di ćemo sest.
- Nać ćemo mista ako se maknemo, ako budemo ovde stali, nećemo nikad mista nać.
- Ala, ajmo nać mista.
Pasivaju novinari, fotoreporteri, mašeju, pozdravjaju, on me bledo geda, ni mu ništa ćaro, ali smo uspili uvatit mista u "Malo kafe".

- Sedi tote u kantun, tu Ti Obersnel obično sedi, pa da se malo čutiš ka gradonačelnik.
- Aha, pocelo je!
- Moran Te malo potaknut.
- Ca su užgali špaheri gori na Čavle.
- Nima dimnjaka iz koga se ne dimi. Ja fala dragon Bogu sa tin niman problema. Ja se grijen na plin.
- Zato si ti bi kontra onih ca su protestirali kontra terminala na Omišlju.
- Terminal je skoro gotov, a oni su puhali uvitar, sve in se tornalo u obraz.
- Opet si sve laži napisa, ali ću ti ovaj put oprostit. Ivo Pavina je napisa novu knjigu, vidin da ga dižeš u nebesa. Iako Ivo dobro piše.

- Kupi knjigu kada pojdeš u Pag, ca je to za Tebe i lipo će Ti se kućna biblioteka popravit. Ja znan da si Ti čita samo stripove, jer govoriju da je strip, knjiga za nepismene.
- Vrag Ti neda mira.
- Vidiš Ti moj kumpare ki smo mi grad. Ako očeš da se ca zna o gradu, moraš se uvatit za svoju tašku to lipo sve izfinancirat i još će ju te svi zipjucat kako si mujen. I kako da taj grad pojde naprid? Ca kultura znači tome gradu? Pred neki dan čitan intervju sa ministron turizma u Novom listu ki je reka da je kultura važan motiv za dolazak gostiju u Hervatsku. Vo lito san dva put bi u Novaju u muzej, pervi put kada je bila postavljena izložba "Riznica srednjevjekovnog Nina" i drugi put kada su organizirali izložbu slik "Ćutin otok svoj". Kada se pružila prilika da vidiš to bogastvo na svom otoku, kako san moga to preskocit. Izložena su bila remek-djela zlatarske umjetnosti.

- I onda u toj Ivovoj knjigi moreš pročitat govor ondašnjeg paškog gradonačelnika Borka Oguića, na otvaranje izložbe paške čipke u Zagreb, ki je reka da će uložit maksimalne napore da se pomogne obnovljenoj Čipkarskoj škuli u Pag i da će prenamjenit prostor u Kneževom dvoru, i osigurat uvjete za Muzej paške čipke. Je Ti znaš di je taj muzej? U ki muzej u Pag bi postavi onu izložbu iz Nina? U Knežev dvor?! Glavno je koludrice napadat.

- Jebiga, ja to ne gedan tako ka ti. Ja stalno mislin kako za sve triba šoldi a da mi nismo baš tako bogata općina.
- A, podrža si me kada san Ti reka da osansto ijad kun hitit u vodu za nogomet je sitnica, a za štampat knjigu bilo Ivovu ili bilo koga drugoga se nima šoldi. Još će ju ga napadat da je injorant za šoldima. Štampaj Ti knjigu recimo o Pernjavicama pa ćeš vidit kako ćeš bit injorant za šoldima. Umisto da grad podrži svaku takvu akciju ka će promovirat jedan grad u kulturnom smislu, u Pag će te stavit na ruganje. Ki razumi da je to je bogastvo jednog grada pa makar koštalo više i od nogometa.
- To imaš pravo, jer znan koliko je to posla kada smo štampali knjigu za naš klub, da Ti posli daju neznan koliko šoldov nikad ti ne moreju nadoknadit svo ono vrime i trud ki si potroši dok se to odštampalo. Ali, covik je opet zadovojan da je nešto ostavi iza sebe. Zato si dobro reka da te triba neki poduprit da to stvoriš.
- U Pag te očito nima ki poduprit. U Pag su karte promišane i podiljene i jušto se zna ki će dobit partidu, a bez briškule u rukamin, partidu ne moreš dobit.
- Ca sport ni kultura?
- I te kakva kultura, kumpare moj. U toj kulturi sudjeluje celi svit i svi se boriju da taj del kulture dovedeju u svoj grad, u svoju državu. Zato san ja kuntenti da u Pag tako dobro djeluje nekoliko dobrih športskih klubova, od ovih veslača, do ping-ponga, ribolovno društvo, pa na koncu i nogomet. To je dimenzija više jednoga grada. Jesi vidi kakvu su knjigu napisali za 50 godina rukometa u Riku, bili smo zajedno na promociju, jesi vidi ka je to svita i ki judi su bili na tom predstavljanju. Sve riječke sportske legende. To je kultura dragi moj. Jesi vidi di je FIFA ovogodišće organizirala dodjelu nagrada za najbojeg nogometaša, u milanskoj Scali u hramu kulture u Italji.

- Bi san ja i na promociju tvoga Vodiča u gradskom poglavarstvi i tamo je bilo judi iz sporta i iz kulture i bi san kuntenti.
- Pusti sad to. Ajmo pomalo doma na ubed.
- Cekaj nisan Matea pita kako mu je u škulu. Mali, je borša teška?
Mateo se samo nasmija, on je bi u svon svitu, geda je vatrogasci i kucini ki šećeju po Korzu. Više ima kucinov nego judi. Govoriju da je i to kultura prema beštijama. Neka beštija, niman ja ništa protiv njih, ali ca je previše, je previše. Tako smo se oprostili, ovoga puta je sedi u miru, čuha me je ca govorin i bi je zadovojan sa susreton.

29.09.2019. u 16:34 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.09.2019.

KNJIGA IVA PALČIĆA – PAŠKA ČIPKA NA IZLOŽBAMA U ZAGREBU I INOZEMSTVU





Baviti se pisanjem knjiga je kulturno stvaralaštvo koje omogućuje ljudima da se mnoge stvari otrgnu iz zaborava, jer ta čežnja za vječnošću nije znak neumjerenosti, već odgovor ljudima koji budu čitali najavljenu knjigu, da se kultura, koja čovjeka čini čovjekom, prenosi narašatajima kao proces učenja i da se nikada ne zaboravi.



Već sam naslov knjige Ive Palčića daje nam razlog za optimizam i obećava dobro štivo koje bi svaka čipkarica, i svaki Pažnin morao imati u svom posjedu, poradi najvećeg relikta paške povijesti, a riječ je dakako o "Paškoj čipki".

Prije svojeg Proslova Ivo Palčić navodi da knjigu posvećuje dvjema čipkaricama iz svoje obitelji: svojoj nani Mariji Bistričić rođ. Kršulović i njenoj kćerki, Perici Bistričić.
Bez tih dviju Ivovih heroina ne bih danas u rukama imao još jedno Ivovo pisano djelo vrijedno svake pažnje. Ne bismo na jednom mjestu niti imali sve fotografske uradke sa dviju tako velikih izložbi na kojima je predstavljena Paška čipka.



Izložba paške čipke u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a potom u Ljubljani, koje nam autor temeljito prikazuje u svojoj knjizi, prerasle su sva očekivanja sredine u kojoj je ova znamenitost grada Paga bila na rubu nebrige, pomalo već i zaborava.



Pokretanjem i obnovom Čipkarske škole 1994. godine u gradu Pagu ovaj relikt paške povijesti spašen je od nestanka.
Autor je predstavio prvu generaciju čipkarica u obnovljenoj Čipkarskoj školi, dajući do znanja da bez tih vrijednih polaznica prve generacije, ne bi bilo ni ovih velikih ostvarenja koje je u međuvremnu paška čipka doživjela. Od njenog uvrštenja na UNESCO-ov popis nematerjlane kulturne baštine svijeta, do njenog Međunarodnog festivala čipke koji se ove godine deseti puta za redom održao u gradu Pagu.



Već na osnovi ovih, dugovremenskih smjena čipkarica, škola, udruga, čak i poduzeća "Budućnost" koji je jedno vrijeme zapošljavao čipkarice, vidljivo je koliko se Pag žilavo borio da se čipka održi.

Na kraju knjige autor nam je predstavio izložbu Paške čipke u švicarskom gradu Appenzellu koju su organizirali Etnografski muzej i Muzej Appenzelli u suradnji sa Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Švicarskoj.



Dobro je kad novinar napiše knjigu, a posebno je dobro kad je napiše dobar novinar. Jedan od takvih je zasigurno Ivo Palčić. Sve da i nije, knjiga "Paška čipka na izložbama u Zagrebu i inozemstvu", učinila bi ga takvim. Mogu postaviti pitanje sebi i čitateljima, zašto je ta knjiga dobra?



Dvije velebne izložbe koje su predstavljene u knjizi osnova su na kojoj je knjiga postavljena. Ta je knjiga sustavno povijesno usmjerna ka očuvanju spomena na pašku čipku.
Ivo je zahvaljujući ljubavi prema svom rodnom gradu i novinarskom angažmanu obradio temu o kojoj se do sada u paškoj povijesti malo pisalo.
Na kraju svega imamo knjigu, knjigu za kojom bi trebali posegnuti svi oni koji vole grad Pag i sve njegove vrednote, a na prvom je mjestu, paška čipka.




19.09.2019. u 18:05 • 0 KomentaraPrint#

subota, 14.09.2019.

PREMINUO ISUSOVAC o. VLADIMIR HORVAT





IKA je prenjela vijest da je u ranim jutarnjim satima 14. rujna, blago u Gospodinu preminuo sveučilišni profesor, jezikoslovac, književnik i povjesničar, isusovac o. Vladimir Horvat, u 85. godini života, 68. godina redovništva i 56. godini svećeništva u Družbi Isusovoj.



Grad Pag bi se trebao na poseban način odužiti ovom velikom čovjeku stoga što je u vrlo turbulentnim vremenima javno govorio i pisao o djelu i liku Bartola Kašića. U Zagrebu je 1996. g. obranio doktorat "Bartol Kašić – otac hrvatskog jezikoslovlja", a na njegov prijedlog Hrvatski sabor 1999. proglasio Godinu Bartola Kašića. Priredio je za tisak "Hrvatsko-talijanski rječnik" (1990), što ga je atribuirao Kašiću, a 1993. izdaje s pogovorom Kašićev "Ritual rimski" iz 1640. Godine 1999. priređuje djelo "Bartol Kašić" prema Autobiografiji (1575. – 1625) i građi (1625. – 1650).



Od 1992. do umirovljenja predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu) i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Bio je ravnatelj Hrvatskog povijesnog instituta u Beču. Nakon preseljenja u isusovački dom na Fratrovcu, nastavio je znanstveno raditi, sve do posljednjeg odlaska u bolnicu. Posljednjih godina bavio se napose istraživanjem suvremene hrvatske povijesti, osobito zločinima komunističkog režima.



Sprovod pokojnika bit će u utorak, 17. rujna, u 14:10 sati na gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu. Misa zadušnica služit će se nakon sprovoda u 16:00 sati u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu.

Nadam se da će delegacija grada Paga zajedno sa crkvenim predstavnicima nazočiti posljednjem ispračaju ovog velikog znanstvenika koji je na poseban i nenametljiv način zadužio grad Pag.

14.09.2019. u 12:40 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 11.09.2019.

PERVI DAN ŠKULE





Pred pedeset godišć slikali smo se ja i brat na pocetak ulice "Pere i Jacinte", danaska Kneževe ulice. Koji su to bili knez i kneginja: Pere i Jacinta. Ki ih se još sića? Sićan se kako je moj kumpanjo Ante Delija čita štivo "Pero i Panta" iz naše jedine i perve knjige. "Sunce na prozorčiću", a tekst je glasi: "Pero i Panta pošli na put, Pero ima štap, a Panta prut." Ante je čita: "Pere i Jacinta pošli na put, Pere ima štap, a Jacinta prut."
Ja san ovo lito slika svoga sina na isto misto, znajuć da ga ceka poć u pervi razred osnovne škule i da bi to moglo biti ono popularno pitanje Mladena Delića: Ljudi moji, je li to moguće?, da nakon pedest godišć od mog polaska u pervi razred, sada vodin sina. Eto, moguće je.



Sve ove dane na televiziju govoriju o škuli za život. Sve se mislim ca bit to moglo bit, kakovo značenje imaju te besede. Kad san ja ša u škulu, onda su mi govorili da je život jedna vela škula. I sad nakon toliko godišć ja to sa sigurnošću mogu svidocit.

U škulu smo ucili čitat i pisat, ucili smo abak, brojit do sto. Čitat i pisat moraš naucit da ne ostaneš nepismen, abak moraš znat da te ne prevariju kad pojdeš u butigu kupit po ca te mat poslala.
Ova škula za život će dicu naucit drugin vridnostima. I nek svit gre naprid, niman ja protiv toga ništa, samo neka se tradicija ne zatere. Ako se to zatere, nijedna škula za život te to više neće naucit.

11.09.2019. u 18:50 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE