ISKONSKI PAG

četvrtak, 31.10.2019.

KAD ZADNJA URA ZAZVONI

Ma kako teško i žalosno bilo coviku u nekim životnim momentima, ipak – sve pasa i dojdeju critniji dani. Ako ništa drugo, sve ti nekako gre niz ruku, i cutiš da je lipo živit.

Pred namin su Svi Sveti i Dušni dan. Vraćaju se uspomene na sve naše drage kih više ni meju namin. I oni su nekad ćutili da je lipo živit. Kada je došla zadnja ura, morali su partit, od kuda se nazad više ne torniva.

Takvih tužnih momenti je od kada je i vika. U životu ti ki put dojde da bi najradije poša za njima kada ti kroz glavu projde da je njima boje nego namin, jer ih više ni jedna briga ne mori. Takve misli berzo nas prepasaju uvik sa nadon da ispred nas uvik ima ca nas riva naprid i ca nan daje kuraja za život.

Na ovi dani kada se sićamo svih onih ki su pošli, kih smo izgubili, nosimo cviće i krizanteme, palimo šterike i lumini, kako bismo in odali naše poštovanje, naše sićanje na njih. Tuga dušu stišće, suza na oko fermiva, molitva potece. Stojimo tako na misto di počivaju naši najmiliji gedajuć te šterike ke goriju, ke daju teplinu, teplinu života i svo to cviće ko miriše, može zapocet tihi razgovor sa njima kao da su oni sa namin. Mi, ki smo još uvik tu, svidocimo današnjem vrimenu. Pratimo druge kad njima zadnja ura zazvoni. Nekid drugi će i našu uru preživit. Život gre naprid.

srijeda, 23.10.2019.

POTRESI NA PAGU

Svjedoci smo zadnjih nekoliko godina da su seizmografi Seizmološke službe Republike Hrvatske zabilježile potrese na otoku Pagu sa epicentrom na samom otoku ili u neposrednoj blizini otoka Paga.
Na svojim službenim stranicam Seizmološka služba je objavila da je jučer ujutro, 22.listopada u 07 sati i 20 minuta zabilježen slab potres s epicentrom na otoku Pagu, 16 km sjeverozapdano od grada Paga. Magnituda potresa iznosila je 2.3 prema Richteru, a intezitet u epicentru III-IV stupnja Mercalli-Cancani –Siebergove ljestvice.

Razorni potres koji se dogodio 20. svibnja 2012. u Italiji osjetio se i na širem području otoka Paga, trajao je sedam do deset sekundi i prema svjedočenjima, najviše se osjetio na višim katovima kuća, tako je tada izvještavao PagPress.
Jak potres zatresao je Dalmaciju 13. ožujka 2017. koji se osjetio i na Pagu. Magnituda potresa je bila 3.9 prema Richteru, a intezitet u epicentru V – VI stupnju MCS-a.
Potres koji je zabilježen 4. svibnja 2017. sa epicentrom kod Smiljana zatresao je Zadar i okolicu sa otokom Pagom. Magnituda potresa iznosila je 2.9 prema Richteru, a intezitet u epicentru IV stupanj MCS-a

Sva ova bilježenja potresa na otoku Pagu, vraćaju nas u davnu prošlost kada je zabilježen katastrofalan potres, koji je razorio-(potopio) grad Casku.

Ovoj tvrdnji svjedočio je mr. Vlado Kuk tadašnji voditelj Seizmološke službe Republike Hrvatske u svojem intervjuu u Novom listu od 18. veljače 1995. gdje je iznio jedan interesantan podatak, citiram: "Najstariji u nas zabilježeni potres dogodio se na Pagu, 300. godine. Prema pisanim, no doduše ne posve pouzdanim podacima, mjesto Žaški je prilikom toga potresa – nestalo. To je naš najstariji pisani podatak o potresu. Podaci o njegovoj jačini ne postoje, ali činjenica da je grad najvjerojatnije potonuo, dovoljno govori o njegovoj silini."

Karta epicentara potresa na području Hrvatske od prije Krista do 2015. godine prema Katalogu potresa Hrvatske i susjednih područja (Arhiva Geofizičkog odsjeka, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu). Slika zorno prikazuje da je područje otoka Paga aktivno područje na kojima su zabilježeni potresi i razornih jačina.

Potresi su realnost i na njih treba računati i pripremiti se za njih. Ne treba plašiti ljude, nego bi nadležne službe, tu prvenstveno mislim na civilnu zaštitu, trebala upozoravati i educirati ljude da su potresi realna opasnost, da se treba na njih pripremiti i naučiti kako se ponašati u takvim situacijama.

nedjelja, 13.10.2019.

101.PAŽANIN - 33.ŽIVKO ANTE KUSTIĆ (Split, 12. prosinca 1930. – Zagreb, 19.07.2014.)

Premda rođen u Splitu, Živko Kustić je grad Pag doživljavao kao svoj «rodni» grad. Vanbračno je dijete Josipe Kustić i oca Vinka Ružića. Djetinjstvo ga veže za grad Pag. Potječe iz prosječne paške zemljoradničke obitelji obzirom da je njegovo djetinjstvo vezano uz majčinu obitelj.
Živkov djed po majci Josip (Bepo) Kustić bio je po zanimanju poštar (listonoša) te ja kao takav službovao u nekoliko gradova uz jadransku obalu. Sa njime je bila i njegova supruga Živkova nona Ana, rođ. Vidolin. Sljedom toga, u Metkoviću se rodila Živkova majka Josipa (Bepina). Živkov djed se razbolio i u 52. godini života umro u Splitu, gdje je i pokopan.

Živkova baka Ana, djed Josip sa kćerkama Tinom i Josipom.

Nakon smrti djeda Živkova nona ostala je sama, s dvije kćerke: starijom (Živkovom tetom ) Tinom i mlađom (Živkovom mamom) Josipom. Teta Tina se udala za mladog liječnika iz Paga, Šimom Fabijanićem, koji je studirao u Milanu. Josipa (Živkova mama) nastavila je živjeti sa svojom majkom.
Živkova nona i majka su se vratile u svoj Pag. Mlada Josipa uspjela se zaposliti u pošti, vjerovatno očevim zaslugama. U tome joj je pomoglo i njeno poznavanje talijanskog jezika, a kako je Pag bio poštanska veza sa Zadrom, koji je tada pripadao Italiji, mogla je poslužiti i kao prevoditeljica.
S vremenom je, Josipa našla novi posao u računovodstvu Paške solane, gdje je najprije radila kao administratorica a kasnije i kao šefica računovodstva.
Tu se upoznala sa Vinkom Ružićem tadašnjim blagajnikom, a kasnije i direktorom Solane. Iz nesvakidašnje ljubavi začet je Živko Kustić.
Živkov otac koji je živio u bračnoj zajednici u kojoj je imao dvoje djece, sina i kćer, nije htio javno priznati Živka za sina. Živjeti i odrastati u Pagu kao izvanbračno dijete (mulac-paški izričaj za vanbračno dijete), vrlo je bolno i teško za svako dijete.
To je teret kojeg je Živko nosio cijelog života a neposredno pred svoju smrt, tajnu svojeg života ispričao je novinaru Darku Hudelistu uz zamolbu: da ima obzira prema njemu i kada njega više ne bude, da ne napiše ništa zbog čega bi se morao postidjeti tko iz njegove brojne obitelji.
Interesantno je svjedočnje don. Živka kako se rodio u Splitu. Više iz drskosti nego iz osvetoljubivosti prema Vinku Ružiću, Živkova majka odlučila je roditi u Splitu, od kuda je i Vinko, pa kada su svi Ružići Splićani, neka to bude i mali Živko.
Živko je cijelo svoje djetinjstvo sve do 15. godine prove u Pagu. Živkovo djetinjstvo i dječaštvo u Pagu (u razdoblju od 1930. – 1945.) obilježilo je nekoliko bitnih čimbenika koji su odredili njegov daljnji život.
Na Živkov odgoj tada je veliku ulogu odigrala njegova nana (majčina mama) Ana, koja ga je svaki dan vodila u crkvu. Postaje ministrant, a onda dok je išao u Opću nižu srednju školu, za vrijeme NDH, posato vođa Malih križara u Pagu, koje je predvodio don. Joso Felicinović, za kojeg će kasnije Živko govoriti da je bio njegov duhovni otac.

Živko je već 1942. kao vođa paških Malih križara, pokrenuo listić "Križarski đak", kojeg je uređivao i izdavao u vlastitoj kućnoj produkciji. U tome mu je pomagala majka koja mu je omogućila da se u šapirografskoj tehnici, umnoži stranica po stranica.
Nakon drugog Svjetskog rata Živko se upućuje u Zagreb na studije. Studira matematiku i fiziku te teologiju koju je diplomirao 1975. godine.
Dok je 1950-ih Živko Kustić studirao na KBF-u u Zagrebu (prvi semestar bogoslovije odslušao je u Splitu), osobito u četvrtoj studijskoj godini (1952. – 1953.), mučilo ga pitanje da li će on moći izdržati celibat. Tada je bio siguran da on bez žene neće moći živjeti.
U prvoj polovici 1953. godine odlazi na služenje vojnog roka. Tada dolazi do definitivnog zaključka da će svećeničkom pozivu morati kazati "zbogom". Poslan je u Kruševac, u Srbiji, a zatim u Niš. U Nišu je bio u Drugoj proleterskoj brigadi.

Ovdje se KOS pobrinuo da Živka deinitivno makne od crkve. Za realizaciju te ideje izabrana je članica SKJ Marica Radenković, koja je već početkom 1955. postala njegova supruga. Civilno vjenjčanje obavljeno je u Nišu 30. siječnja 1955. godine.
Po završetku služenja vojnog roka vratio se u Zagreb, i ispisao se sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Prebacio se na čistu filozofiju i ostao na njoj jedan semestar, te nakon toga i na PMF (Matematičko-fizički odsjek, smjer matematika i fizika).
Crkveno vjenjčanje Živka Kustića i Marice Radenković obavljeno je u Zagrebu, 28. travnja 1955. Iako je Marica po vjeri bila pravoslavna, njih dvoje su se vjenčali kao katolici i upisani u "katolički registar".

Kustićev duhovnik s bogoslovije pater Josip Egon Scheibel, nakon što je Kustić završio šesti semestar studija matematike i fizike, pokušava zaokrenuti Kustićev život, nagovorivši ga da se treba vratiti crkvi. Bilo je jasno da se Kustić ne može vratiti u okvir Katločke crkve, jer je već tada očekivao svoje treće dijete, jedina kombinacija je bila da se okrene grkokatoličkoj vjeri, gdje svećenici mogu biti vjenčani i imati djecu.
Grkokatolička crkva, je istočnokršćanska crkva grčkog obreda, koja priznaje jedinstvo s Rimokatoličkom crkvom i papu za svojeg crkvenog poglavara.
Za svećenika grkokatoličke Križevačke biskupije zaređen je 5. svibnja 1958. u Križevcima. Od 1958. do 1963. bio je župnik u Mrzlom Polju i Sošicama na Žumberku.
U Križevačkoj biskupiji bio je biskupov službeni konzultor. Sveta Stolica promakla ga je u protoprezbitera stavrofora.

Od 1963. do 1972. Kustić se predaje novinarstvu i kao takav je pokretač, novinar, reporter i kolumnist "Glasa Koncila". Svojim tekstovima postao je ikona (dvo)tjednika i njegov sinonim, posebice kroz kolumne "Komentar" i "Pisma seoskog župnika", kojima je pratio gotova sva crkvena i društvena zbivanja reagirajući na njih s vjerničkog, katoličkog motrišta. Tu je još trideset godina nepotpisanih redakcijskih kometara u kojima je promišljao aktualna pitanja iz života Katoličke crkve u doba komunizma, osvrčući se na razne probleme koje su pritiskale slobodu vjeroispovijesti, položaj vjernika, svećenika i laika, u okvirima socijalizma i javno proklamiranog ateističkog svjetonazora u hrvatskom i jugoslavenskom društvu. Ti su kometari, kako se ocjenjuje, sedamdesetih i osamdesetih godina bili otvoreni izazov tadašnjem političkom establishmentu.

Najveću pozornost je doživio kada je u siječnju 1970. u dva broja Glasa Koncila objavio intervju (razgovor) sa Mešom Selimovićem, u to vrijeme jednim od najuglednijih intelektualaca komunističkog režima. Iako se književnik deklarirao kao ateista, bio je to jedinstven primjer ideologijom neopterećene i konstruktivne razmjene ideja između dva intelektualca koji su kroz vlastite pozicije pokušali pronaći zajednički stav u ljudskoj drami za opće dobro.
Glavni urednik Glasa Koncila bio je od 1972. do 1983. a glavni i odgovorni urednik od 1983. do 1990. Za svoje pisanje više je puta suđen i osuđivan.
Kao glavni urednik Glasa koncila ima velike zasluge za održavanje i organizaciju Nacionalnog euharistijskog kongresa 1984., koji je održan u Mariji Bistrici. Glas koncila je organizirao i press centre u Zagrebu i Mariji Bistrici. Nakon održanog Kongresa, 1985. Glas koncila postaje tjednik.
Don Živko Kustić bio je pokretač i drugih inicijativa, svoj veliki obol dao je u osnivanju Kršćanske sadašnjosti, hrvatske katoličke crkvene izdavačke kuće, zatim vjeronaučne olimpijade, "Malog koncila".
Sa ushitom je dočekao svoju Hrvatsku domovinu. U takvim okolnostima čekali su ga novi izazovi na koje je savijesno odgovorio.
Od 1990. do 1991. bio je stručni savjetnik u Ministarstvu iseljeništva, voditelj Odjela za djelovanje vjerskih zajednica među Hrvatima izvan domovine. Vezano uz to svoje djelovanje od 1991. do 1993. djelovao je kao urednik lista "Živa zajednica" za iseljene hrvatske vjernike u Njemačkoj.
Crkvu u Hrvata čekale su tada mnogi i odgovorni izazovi, jedan od njih je i osnivanje Informativne katoličke agencije (IKA), na čijem čelu je postavljen don Živko Kustić. Od studenog 1993. do listopada 1998. Kustić je pokretač i glavni urednik IKA-e.
Pored tih dužnosti Kustić je kolumnist "Globusa" i "Jutarnjeg lista". Iz njegovih kolumni u Globusu nastla je knjiga "Hrvatska, mit ili misterij".

Kustić je član Društva hrvatskih književnika, potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva i član Upravnog odbora Hrvatskog katoličkog radija.
Bio je član Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije.
U svom bogatom stvaralaštvu treba naglasiti da je obajvio brojne katehetske priručnike. Velike religije svijeta, Domagoj – misni ključ vjerovanja, Mali ključ biblije (1974), Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata (1976), Tomica i njegova pisma, Mač duha, Svadbeno ruho, Hoćeš li se krstiti?, Bog za odrasle (1985), Abeceda biblijske vjere i druge.
Autor je djela "Hrvatska, mit ili misterij" (1995), zatim svoj prvi i jedini roman "Zaljubljeni", Denis dječak u prozoru.
Pisac je scenarija za više filmova, te autor popularnih publikacija o kardinalu Alojziju Stepincu, ocu Anti Antići i ocu Maksimilijanu Kolbeu – "Dobrovoljac bunkera gladi".

ŽIVKO KUSTIĆ I PAG

Pag je bio dio njegovog životnog habitusa. Uvijek i sa radošću je govorio o svom gradu. Iako Pag nije bio njegov rodni grad, on ga je tako doživljavao. Sve što ga je vezalo u životu, vezalo ga je za njegov Pag.
U "Našoj Vili" od 30. lipnja 1990. je napisao: Ako je Bartul Kašić glavni i najpoznatiji Pažanin, onda bi se po njemu trebao u svako doba prepoznavati Pag i Pažani. Trebali bismo biti slobodna duha, ni pred kojom vlašću u strahu a ni s kojom u nepotrebnom sukobu. Valjalo bi da smo nepokvarljivi kao što smo burom i morem osoljeni. I još da smo vješti i snalažljivi kao marne ruke naših čipkarica. Bartol Kašić je bo baš takav.
Naglašavao je da je jedan od strijih Pažana a najmlađi svećenik Pažanin. Vapio je za time da bi volio dočekati jednu mladu misu u Pagu, da bi tada mogao mirnije na onaj svijet.
Nakon punih 60 godina doživio je i tu mladu misu 9. srpnja 2000., mladomisnik je bio don. Dario Tičić. Tom prigodom je za Novi List izjavio: Potresen sam ovih dana – godinama sam čeznuo da prekinuti niz svećeničkih zvanja u Pagu nastavi. Moja mlada misa nije bila ovdje, ja sam u drugoj biskupiji, ali kao svećenik Pažanin stalno sam molio Boga da mi ne da umrijeti dok ne vidim pravog Pažanina svećenika. Nastojali smo uz ovo slavlje u Akademiji zbiti sržno značenje paške povijesti, jer i kulture od Bartula Kašića u znaku Majke Božje od Staroga Grada, čudotvornog paškog križa, svih naraštaja paških svećenika, a posebno smo istaknuli da je jedan od posljednjih paških svećenika također bio prezimena Tičić. Sve skupa je ovdje spoj tradicije i suvremenosti – usuđujem se reći da ni jedna mlada misa u Hrvatskoj nije mogla ovako duboko biti doživljena i na ovakav svečan način proslavljena kao što je mlada misa Daria Tičića.

Živko Kustić svoje je zadnje dane života živio u Domu za starije osobe u Klaićevoj ulici u Zagrebu. S njime je tu bila i njegova suputnica Marica, do kolovoza 2010., kada je napustila ovaj svijet. Živko je bio otac petero djece, četrnaest unuka i pet puta pradjed.
Posljednji ispaćaj don Živka Kustića bio je na zagrebačkom Krematoriju u utorak 22. srpnja 2014., a misa zadušnica služila se isti dan u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem Gradu.


(fotografije na postu 2,4,5,6 izvor internet)

utorak, 08.10.2019.

PROJEKT BENEDIKTINSKOG SAMOSTNA sv. MARGARITE VEZANO UZ NATJEČAJ MOJ ZABA START

Zagrebačka banka raspisala je javni natječaj "Moj ZABA Start 2019.: KULTURA I ZNANOST" radi dodjela financijskih potpora za realizaciju projekta iz područja kulture, umjetnosti i znanosti.

Benediktinski samostan sv. Margarite iz Paga i ove se godine javio na natječaj sa Projektom: Digitalnog predstavljanja stalne postave čipke i čipkarstva u gradu Pagu koji je ujedno i sastavni dio sakralno povijesne zbirke nematerijalne baštine Benediktinskog samostana. Benediktinke navode da je cilj projekta očuvanje i promicanje hrvatske tradicije, materijalne i nematerijalne baštine s pratećim sadržajima koji će obogatiti kulturni život grada i posjetiteljima ponuditi nezaborvano iskustvo. Taj projekt će omogućiti da se umijeće izrade paške čipke i pregled zbirke prenese u novi, digitalni medij što je iskorak u tradiciji očuvanja i afirmaciji kulturnih dobara te će obogatiti turističku ponudu grada i otoka Paga.

Ukupni fond potpora za natječaj iznosi 330 0000 kuna sa time da se sredstva raspoređuju ovisno o plasmanu:
1. 120 000 kn prvo mjesto
2. 100 000 kn drugo mjesto
3. 80 000 kn za treće mjesto prema odluci Komisije
4. 30 000 kn za četvrtu nagradu prema odabiru javnosti putem javnog glasovanja

Glasovanje je otvoreno do 14. listopada 2019. u 12 sati. Plasman trenutno ne ide na ruku Projektu naših Benediktinki, ali uz Vašu potporu još uvijek možemo pomoći da se Projekt realizira.
Glasaj ovdje: https://www.mojzabastart.hr/home/zs/finalisti#pan2

<	listopad, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE