ISKONSKI PAG

nedjelja, 28.02.2021.

MAGAZINI SOLI KAO MEDIJSKO – POLITIČKA OBMANA

Kao sredstvo masovnog komuniciranja je novinska informacija koja se objavljuje u raznim medijima bilo u tiskovnom ili elektroničnom obliku.
Istraživačko novinarstvo je ono koje razotkriva informacije koje se svjesno skrivaju, a od iznimnog su javnog interesa. Ono obično razotkriva zloupotrebe u javnim službama, raskrinkavaju spregu između kriminala i politike, nezakonito financiranje izbornih kampanja, podmićivanje, itd.
Tragom novinskog članka u Zadarskom Listu od 16.02.2021. „Paški magazini soli preuredit će se u muzej“ ponukalo me da o ovoj novinskoj temi progovorim na način kako se obmanjuje javnost ili kako se manipulira s javnošću radi svojih osobnih interesa i koliko zajednica ima koristi od toga.

Da krenem redom kako bi se sjetili svih tih obećanja ili „prevara“.
U Zadarskom Listu od 22.11.2010. objavljen je članak „Krenula izrada projekata uređenja magazina“. Autor članka je novinar Josip Portada koji u članku donosi mnogo interesantnih informacija između kojih je i financijsko koje govori da grad Pag po zakonu ima pravo prvokupa u dogovoru s koncernom „Agrokor“ u čijem vlasništvu je bila „Solana Pag“ i da je donijeta odluka po kojoj će se magazini otkupiti za 8,5 milijuna kuna. Novinar Portada dalje piše:- No, ni nakon što je grad Pag kupio magazine u njih se nije ulagalo i njihovo se propadanje nastavilo.

Godinu dana kasnije 30.11.2011. isti novinar u istom listu objavljuje članak: „Magazini soli imat će muzejsko-izložbenu namjenu.
Gradonačelničku dužnost i tada je obavljao Ante Fabijanić koji je izjavio da su magazini dio spomeničke baštine Paga i da je zbog toga potrebito urediti i odrediti im namjenu i da se radi idejno rješenja kako da se to riješi.
Ministarstvo kulture financiralo je sondiranje i istraživanja kvalitete kamena kako bi se mogao izraditi konzervatorsko-restauratorski elaborat.
Na tome se stalo i valjda čekalo bolja vremena.

Nije trebalo dugo čekati na sljedeće izvješće pa tako 16.03.2012. novinar Portada donosi članak: „Magazini soli “zasluženu mirovinu“ provest će kao muzeji“.
Novinar Portada obavijestio nas je da na osnovu izrađenog elaborata konzervatorsko-restauratorskih radova dio kompleksa nekadašnjih magazina soli postat će muzejsko središte s Muzejom grada Paga i tematskim muzejskim sadržajima.
Tada je prvi puta naglašeno da će se na temelju elaborata izraditi projekt uređenja magazina soli kojim će se grad Pag natjecati za sredstva iz pretpristupnih fondova Europske Unije.

Anamarija Bilan novinarka Zdarskog lista 26.02.2013. u rubrici „Povratak“ piše članak „Grad koji vrijedi bolje upoznati“
S geslom Udruge turističkih vodiča Donat „Građani turisti u svom gradu", i paški vodiči, članovi te zadarske udruge, također su u povodu „Međunarodnog dana vodiča" organizirali za Pažane besplatan razgled grada. Vođenje je održano u dva termina, ujutro s početkom u 10,30, te popodne u 18,00 sati. Polazak je bio iz centra grada s Trga Petra Krešimira IV. ili, kako Pažani taj trg zovu, s "Pijace".
Paški turistički vodiči Antonija Bukša i Branko Donadić između ostalog gostima su pokazali i magazine soli.

Novinar Damir Maričić u rubrici „Događaji“ u Zadarskom Listu 30.09.2013. piše članak „Među 10 najboljih i programi Nina i Paga“. Autor dalje navodi da uređenje nekadašnjih magazina soli usred Paga obogaćuju turističku ponudu.
Savez za energetiku Zagreba, tvrtka Energo Media Servis i Hrvatska gospodarska komora - Europska poduzetnička mreža u Hrvatskoj, uz podršku Ministarstva turizma i pod osobnim pokroviteljstvom gospodina Gorana Gazivode, već četvrtu godinu zaredom organizator je proslave Svjetskog dana turizma. Tom prigodom dodjeljuju se prestižne godišnje nagrade za kreativne i inovativne programe u turizmu s posebnim naglaskom na održivi razvoj. Nagrade su dodijeljene u hotelu DoubleTree by Hilton.
Riječ je o specifičnim nagradama utoliko što nagrađuju inovativnost i održivost, a posebno je vrijedno za Zadarsku županiju što su ove godine među deset nagrađenih čak dva projekta s ovog područja i to iz gradova Nina i Paga.
Za najbolji proizvod hrvatskoga poslovnog turizma proglašeni su Magazini soli Grada Paga.

Čekali smo dvije godine a da se projekt nije pomaknuo s mrtve točke. U organizaciji Grada Paga i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu u paškom Atriju Kneževog dvora 26.06.2015. održana je javna tribina „Magazini soli – prenamjena i obnova“. I sam sam bio sudionik na toj tribini.

Uvodnu riječ održao je gradonačelnik grada Paga Željko Maržić koji je između ostalog naglasio da su magazini soli već deset godina u vlasništvu Grada kao zaštićeni spomenik kulture pa je namjera Grada cjelovito riješiti taj prostor i stoga je pokrenuta suradnja s Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu.
Ispred Arhitektonskog fakulteta idejno rješenje obnove magazina predstavio je prof. Nenad Fabijanić, poznati i višestruko nagrađivani arhitekt

Ne skrivajući svoje ljubav prema rodnom gradu svojeg oca i svemu što ga veže za grad Pag u svom izlaganju je naglasio da obnova i prenamjena magazina soli ima izuzetno bitno značenje i u tome da vidi zadnju šansu za kvalitetan razvoj grada Paga. Naglasio je da bi trebalo definirati cjelinu kako bi se zatim moglo prići pojedinačnim projektima. Fabijanić dalje govori kako su magazini soli i stara gradska jezgra nukleus grada i da će ovaj projekt prenamjene i obnove ponuditi idejno rješenje prostora uz veliko poštivanje onih koji su definirali taj prostor. Projekt je bio sveobuhvatan, gdje je prof. Fabijanić predstavio suradnike na projektu prof. Damira Pološkog koji je ukratko ukazao na problem prometne regulacije, zatim prof. Božo Uršić koji je snimio i razradio nacrte svih devet magazina soli i na kraju prof. Dalibor Carević koji je definirao nekoliko prijedloga za rješenje prostora lučice za brodove.

Svoje izlaganje prof. Nenad Fabijanić je završio tvrdnjom kako magazini soli mogu koristiti u različite svrhe, od multimedijskih dvorana, preko muzeja, restorana, veslačkog kluba do tržnice, odnosno do bilo kojeg sadržaja za koji postoji interes uz uvjet da se ne naruši njihova struktura. U njima može biti sve samo ne smiju biti devastirani.

Novinar Ivo Palčić je na svom blogu „Pag, naš otok“ 17.02.2021. objavio post „Pijaca, i široka i duga i .....“ kojim nas je podsjetio da je 17.02.1996. godine prigodnom svečanošću obilježen završetak obnove Trga kralja Petra Krešimira IV.

Prošlo je 25 godina kako je po nacrtima i ideji prof. Nenada Fabijanića obnovljen gradski trg. Profesor Fabijanić naglašava kako je grad Pag svojevrsni urbanistički Unikom koji je ugostio majstora Jurja Dalmatinca kako bi svojim savjetima ili nekim projektima sudjelovao u izgradnji istog. Prema riječima prof. Fabijanića to je bila osnovica za dizajn i rješavanje tog centralnog gradskog prostora.
Danas imamo gradski trg ili našu „Pijacu“ s kojom se svi ponosimo.

Vratit ću se magazinima soli i njihovoj obnovi i prenamjeni. Na tom skupu postavio sam pitanje tadašnjem gradonačelniku Željku Maržiću: što prijeći grad Pag da na isti način kao i grad Šibenik ne sudjeluje u dobivanju namjenskih sredstava Europske Unije za obnovu fortifikacijskih spomenika i spomenika kulture koji su u vlasništvu grada.
Nisam dobio konkretan odgovor. I za to vrijeme dok su se u Pagu gubili oko uređenja i prenamjene, Šibenčani su dobili sredstva i uređuju i treći fortifikacijski spomenik, kulu svetog Ivana. U Šibeniku su jasno definirali da su ti spomenici u službi svih građana i na koji će ih se način koristiti. U Pagu još to nije definirano. U gradu Pagu je gradsko poglavarstvo uzelo sebi za pravo da su to njihovi objekti s kojima mogu manipulirati za osobni probitak. Kako drugačije protumačiti nego da od pokretanje inicijative do danas je prošlo jedno desetljeće a da se u Pagu nisu pomakli dalje od početka. Do tada su u Šibeniku obnovili tri fortifikacijska objekta i koriste se njima kao općim dobrom.

Moje su uspomene vezane i za grad Šibenik u kojem sam živio od 1981. do 1984. godine. Otišao sam se uvjeriti u obnovu tih objekata jer sam svih prošao dok sam živio u Šibeniku i htio sam se uvjeriti kako to danas izgleda. Mogao sam biti sve, samo ne ravnodušan. To me je ponukala da se učlanim u „Klub prijatelja šibenskih starina“. Prilikom uručenja članske iskaznice naglasili su da svojim članstvom u Klubu postajem dio onih koji pomažu da Šibenik očuva svoju kulturnu baštinu! Dio iznosa vaše članarine ulaže se u obnovu i očuvanju kulturnog nasljeđa. Time čuvamo Šibenik i činimo ga boljim mjestom za život! Godišnja članarina u Klubu iznosi 70,00 kuna.

Tri mjeseca nakon održane javne tribine novinar Renato Pedišić 15.09.2015. donosi članak „U Pagu održan sastanak na temu rekonstrukcije Magazina soli“ u kojem nas upoznaje da je u gradskoj upravi održan sastanak na temu rekonstrukcije i prenamjene I, II, i III Magazina soli. Navode da je to nastavak realizacije započetog projekta, a na sastanku su sudjelovali arhitektica Morana Vlahović, gradonačelnik Željko Maržić i njegov zamjenik Dario Grašo. Naveli su da je projekt kao najbolji proizvod poslovnog turizma dobio 200 000 kuna sredstava.

(foto:Zadarski List)
Ova tročlana komisija je objavila da će Magazin I postati prostor izložbe solarstva te da će sadržavati turistički info pult „Pag na dlanu“, Magazin II da će biti prenamijenjen u multimedijalnu dvoranu, dok će Magazin III postati „Paška kuća“ – degustacijski prostor koji će koristiti mali i srednji poduzetnici grada Paga.

Dalje su naveli kako će Magazini soli kao spomenik kulture za njihovu prenamjenu aplicirati sredstva Europske unije. Govore da je to iznimno važno kako bi se u potpunosti ispunio cilj izgradnje i obnove turističke infrastrukture grada Paga, ali i gospodarstva cijelog otoka.
Komisija se valjda na tom putu obećanja umorila ili je politički diskreditirana, pa su digli ruke od svega, kako bi nas posljednji članak u Zadarskom Listu od 16.02.2021. pod naslovom „Paški magazini soli preuredit će se u muzej“ gradonačelnik Fabijanić pet godina nakon spomenute komisije i jedno desetljeće njegove prve izjave upoznao kako je sada konačno riješeno pitanje magazina soli u gradu Pagu.

U ovih 11. godina od prve izjave paških političara do danas, niti su se magazini soli maknuli od svog mjesta, još više su devastirani, ne služe nikome ni građanima ni gostima a političari i dalje građene vuku za nos svojim obećanjima. Do kada?

Završit ću ovaj post s riječima mojeg školskog kolege i prijatelja Radivoja Pastorčića koji je na svom blogu „Takvi smo a zac“ u postu „Megaliti“ zapisao: „Svakodnevno prolazimo pored nekih stvari često ne primjećujući njihova značenja, simbole, priče. Posebno je kamen kao obilježje našeg otoka nešto što nas stalno prati u životu. I kamen ima svoju priču kao i ljudi koji s njim vjekovima žive. Zanima li nas ta priča koju nam kamen priča o sebi i o ljudima?“

subota, 13.02.2021.

101 PAŽANIN - 41.VILIM TIČIĆ – (Zagreb, 13. prosinca 1927. – Zagreb, 14. svibnja 2015.)

Vilim Tičić rođen je u Zagrebu gdje je proveo svoje djetinjstvo i školovanje. Vilim dolazi od paške obitelji kojih po porodičnom nadimku zovu Ganjašinovi, od oca Josipa Tičića-Ganjaše.
Od rana je pokazivao interes za sport. Kao srednjoškolac V muške realne gimnazije u Zagrebu, 1946. godine započeo je svoju rukometnu karijeru kao igrač i trener što je pokazivalo da će Vilim u tom sportu ostaviti velik trag. Paralelno s time trenirao je nogomet u NK „Građanskom“, te još dodatno igrao i vaterpolo.

U prosincu 1946. godine u Zagrebu je pri Fiskulturnom savezu Hrvatske (FISAH) osnovan Odbor za rukomet. Skupština na kojoj je obnovljen rad Hrvatskog rukometnog saveza održana je 19.12.1948. u Zagrebu.
Odbor za rukomet Fiskulturnog saveza Hrvatske 1948. godine dekretom je slao „instruktore“ rukometa po cijeloj Hrvatskoj. Mladog profesora tjelesnog odgoja Vilima Tičića tako je dopala Virovitica. U Viroviticu stiže u listopadu 1948. godine. Virovitičani naglašavaju kako je Vilim Tičić doveo rukomet i prvu rukometnu loptu u Virovitici, te je time zasadio sjeme rukometne igre koja je promijenila tijek sportske povijesti Virovitice. Vilim Tičić je dobio Zlatnu plaketu „Grb Grada Virovitice“ za životno djelo. Povodom obilježavanja „70 godina rukometa u Virovitici“ sudionici manifestacije „Prosinac u gradu“ u organizaciji ogranka Matice Hrvatske predložili su da Grad Virovitica mora imati ulicu ili trg nazvan po Vilimu Tičiću, jer je on u sportskom smislu zadužio grad.

Virovitica je od 13. do 20.srpnja 1957. bila domaćin I svjetskog prvenstva u malom rukometu za žene. Ta čast je dodijeljena Virovitici upravo zato što se u Virovitici igrao ženski rukomet u klubu „Lokomotiva“ kojeg je vodio Vilim Tičić. Viroviticu su tada nazivali grad rukometa jer je imala jedan od najljepših stadiona u bivšoj državi.

S virovitičkom „Lokomotivom“ osvojio je dva naslova prvaka Jugoslavije, 1955. i 1958. godine.

(RK Lokomotiva – Virovitica 1954. stoje s lijeva: Tičić-Bačić-Rajković-Mikšić-Golub-Bunjevac-Kasapić-Obradović-Marinčić-Gligić-Klier)

Rukometni savez Virovitičko-podravske županije nakon smrti Vilima Tičića organizira memorijalni turnir „Vilim Tičić“ na kojem nastupaju djevojčice i dječaci. Turnirom se želi mlade privući sportu, posebice rukometu.
Iz Virovitice odlazi 1959. godine u Beograd, gdje se zapošljava kao predavač na Visokoj trenerskoj školi.
U Beogradu vodi rukometašice RK „Beograd“ s kojima osvaja dva kupa Jugoslavije (1962. i 1963.) i RK „Partizan“.
Vilim Tičić 1968. godine se vratio u svoj rodni Zagreb gdje nastavlja s radom u rukometu. Vodio je igrače i igračice RK „Borac“ te RK „Medveščak“ s kojim 1970. godine osvaja kup.
Nemirni duh i novi izazovi Vilima 1978. godine u siječnju opet dovode u Podravinu ovaj puta u Koprivnicu gdje preuzima rukometašice RK „Podravka“. U sljedećoj natjecateljskoj sezoni 1978/79. s RK „Podravkom“ zauzima prvo mjesto u Drugoj ligi sjever. Te sezone Podravka se nije uspjela plasirati u 1. ligu, to joj je pošlo za rukom u sezoni 1979/80. U Podravku se vratio u sezoni 1983/84. i bio doprvak Druge lige sjever, a 1984/85. s Podravkom je bio četvrti.

(Uprava RK Podravka 1983/84. s lijeva: Ana Knežević-Vilim Tičić-Stanko Lauš-Darinka Pirjavec-Zdravko Operman-Antun Vresk)

Svoje najveće trenerske uspjehe Vilim Tičić postigao je sa ženskom rukometnom reprezentacijom bivše države Jugoslavije. Postavljen je na mjesto izbornika 1957. godine kada s reprezentacijom na svjetskom prvenstvu osvaja brončanu medalju. Taj rezultat je ponovio i na svjetskim prvenstvima 1965. i 1971. godine. Godine 1962. reprezentacija je zauzela četvrto mjesto.
Najveći uspjeh s reprezentacijom bivše države, postigao je 1973. godine kada je reprezentacija Jugoslavije postala prvak Svijeta.

Kostur te reprezentacije predstavljale su sjajne hrvatske rukometašice: Katica Ileš, Mara Torti, Dragica Palaversa te Božena Vrban i Milka Veinović.

To je ujedno bila jedina zlatna medalja osvojena na Svjetskim prvenstvima bivše države.

Popularni Vilko svojim je znanjem i iskustvom, ali i osobnošću, ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom rukometu, ali i u rukometnom sportu uopće.

Vilim je volio grad svojih korijena, grad u kojem je rođen njegov otac. Među prvim Pažanima je na prostoru zvanom „Lokunja“, krenuo u avanturu izgradnje kuće za odmor u kojoj je navraćao kada god su mu prilike za to dozvoljavale.

Vilim Tičić napustio nas je 14. svibnja 2015. godine u 88. godini života. Pokopan je u rodnom Zagrebu.

(fotografije izvor: internet, broj 8. Branimir Maričević)

utorak, 02.02.2021.

SI CA, KUMPARE !

U siječnju mjesecu 2009. godine pokrenut je portal www.basnasbriga.com, prvi paški karnevalski portal namijenjen očuvanju i promicanju paške kulture i paških karnevalskih običaja.

Na ponudu Jure Orlića-Kalda spiritus movensa tog prvog karnevalskog portala, od prvih dana postojanja bio sam suradnik na portalu, na kojem je bilo objavljeno preko četrdeset mojih tekstova.

Nakon odlaska spomenutog Kalda s čela portala prestala je i moja aktivnost na portalu. Portal je preuzela druga postava ljudi koji su imali drugačiju viziju portala koji i danas egzistira kao službeni portal Karnevalske Udruge Markova kumpanija Pag.

Prošlo je jedno desetljeće od objave mojih tekstova i nisam baš siguran da se ljudi sjećaju tih tekstova poglavito mlade karnevalske snage. Osjetio sam da bi bilo dobro podsjetiti se tih tekstova koji su mnogi izazivali razne komentare na portalu.

Jedan od tih tekstova je i „Si ca, kumpare“ koji je objavljen na današnji dan pred jedno desetljeće.
Podsjetimo se kako je to izgledalo:


SI CA, KUMPARE !

-Si ca, kumpare ?
-Ki, ca ja? – zapita me on kontrapitanjem.
-A da ki ? Ne vidim nikoga drugoga blizu nas.
-Muc. I pusti me na miru ća! – odbrusi mi on. Dekapoto je potloh, na pajolima.
A bura je puhala, hitala kaići oko sebe, a on pod francuskom kapicon, u tankom terlišu, cisti mriže. Misli san da će se poledit, ali zubato sunce mu je davalo teplinu. I više je šumja na koga legionara, nego na šesnog Pažanina od pred nekoliko godišća.
-Ca Ti je ? Lupilo Ti uglavu po vome vrimenu cistit mriže. – nisan se ni ja da.
-Govno mi je. Zaruzinavi san. Isto, kako i stara kuverta od broda. To mi je, mona jedna. Si kuntenat ?
-Ma, daj, daj. U tim godišćima !
-A, ca Ti misliš da ja iman malo godišć. Šezdeset i tri, su se nabrale, kumpare moj. Radi toga sam potloh. Tako i ona moja doma, dva godišća mlaja. Ca će bit kad uvatimo sedandeset i više. Ako nas vrag ne digne prije vrimena, daj Bože.
-Ca, govoriš tote munješćine. Moj otac, ki je kako noštromo celi život naviga kaj i ti, toga se vajda spametiš, ima već sedandeset i osam. Pred neki dan kad je umra mu vršnjak, znaš ca je reka ? Da sada, hvala Bogu, u grad ni više staroga covika !
Oživi san covika. Pa se je još i slatko nasmija. Sto, vragov Ti je uglavu. Ca si mene naša ovde. Ali mu je sve jedno bilo drago. A vo lito, kad smo se sritili kaićima u Slanu, mi je reka:
-Ćuhaj, pozdravi oca ! I reci mu neka gre naprid i neka ne govori pizdarije, po njegovu. Jušto, nisu to, mala, više ona vrimena, kada smo se mogli šulacat do mile voje. Neka se kumpar derži još i tverdo sprida. Tako mu reci.
Onda je zaderma još jedan reful bure i hiti mu francusku kapicu pod pajoli. Sprignu se je za njin, ali ga je bura opet hitila daje. Skoro je lupi glavon u jargolu. I znan da on sad od muke, morda i naglas, kaliva svi kvadri svih svetih od neba i da je opet potloh.
Vidin ga da je uspi uvati tu kapicu i stavit je naglavu. Daje mi neki moti, ali kako gren ća, da mu dan mira, ne mogu uvatit ca mi oće reć. Vajda mi je sti dat sinjal da se i on gre prijavit za cimitar, od muke. Hvala, Bogu samo da je uvati tu kapicu, jer ga je mogla guštat.
-Ali poce je karneval, a on je bi mujen za maškaramin i tancima. Kako je samo zna reć:-sviraj mi ingliš valcer, jesi cu ! Pa će ga možda boje nego ja oživit «paški karneval».

Karnevale dobro mojeee,
Kar-ne-vale, dobro mojeee !!
Odra si mi šjole mojeee,
O-dra si mi šjole mojeee !!


Zgotovjeno:
Rijeka;2.02.2010.
Branimir Maričević

<	veljača, 2021					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE