Vilim Tičić rođen je u Zagrebu gdje je proveo svoje djetinjstvo i školovanje. Vilim dolazi od paške obitelji kojih po porodičnom nadimku zovu Ganjašinovi, od oca Josipa Tičića-Ganjaše.
Od rana je pokazivao interes za sport. Kao srednjoškolac V muške realne gimnazije u Zagrebu, 1946. godine započeo je svoju rukometnu karijeru kao igrač i trener što je pokazivalo da će Vilim u tom sportu ostaviti velik trag. Paralelno s time trenirao je nogomet u NK „Građanskom“, te još dodatno igrao i vaterpolo.
U prosincu 1946. godine u Zagrebu je pri Fiskulturnom savezu Hrvatske (FISAH) osnovan Odbor za rukomet. Skupština na kojoj je obnovljen rad Hrvatskog rukometnog saveza održana je 19.12.1948. u Zagrebu.
Odbor za rukomet Fiskulturnog saveza Hrvatske 1948. godine dekretom je slao „instruktore“ rukometa po cijeloj Hrvatskoj. Mladog profesora tjelesnog odgoja Vilima Tičića tako je dopala Virovitica. U Viroviticu stiže u listopadu 1948. godine. Virovitičani naglašavaju kako je Vilim Tičić doveo rukomet i prvu rukometnu loptu u Virovitici, te je time zasadio sjeme rukometne igre koja je promijenila tijek sportske povijesti Virovitice. Vilim Tičić je dobio Zlatnu plaketu „Grb Grada Virovitice“ za životno djelo. Povodom obilježavanja „70 godina rukometa u Virovitici“ sudionici manifestacije „Prosinac u gradu“ u organizaciji ogranka Matice Hrvatske predložili su da Grad Virovitica mora imati ulicu ili trg nazvan po Vilimu Tičiću, jer je on u sportskom smislu zadužio grad.
Virovitica je od 13. do 20.srpnja 1957. bila domaćin I svjetskog prvenstva u malom rukometu za žene. Ta čast je dodijeljena Virovitici upravo zato što se u Virovitici igrao ženski rukomet u klubu „Lokomotiva“ kojeg je vodio Vilim Tičić. Viroviticu su tada nazivali grad rukometa jer je imala jedan od najljepših stadiona u bivšoj državi.
S virovitičkom „Lokomotivom“ osvojio je dva naslova prvaka Jugoslavije, 1955. i 1958. godine.
(RK Lokomotiva – Virovitica 1954. stoje s lijeva: Tičić-Bačić-Rajković-Mikšić-Golub-Bunjevac-Kasapić-Obradović-Marinčić-Gligić-Klier)
Rukometni savez Virovitičko-podravske županije nakon smrti Vilima Tičića organizira memorijalni turnir „Vilim Tičić“ na kojem nastupaju djevojčice i dječaci. Turnirom se želi mlade privući sportu, posebice rukometu.
Iz Virovitice odlazi 1959. godine u Beograd, gdje se zapošljava kao predavač na Visokoj trenerskoj školi.
U Beogradu vodi rukometašice RK „Beograd“ s kojima osvaja dva kupa Jugoslavije (1962. i 1963.) i RK „Partizan“.
Vilim Tičić 1968. godine se vratio u svoj rodni Zagreb gdje nastavlja s radom u rukometu. Vodio je igrače i igračice RK „Borac“ te RK „Medveščak“ s kojim 1970. godine osvaja kup.
Nemirni duh i novi izazovi Vilima 1978. godine u siječnju opet dovode u Podravinu ovaj puta u Koprivnicu gdje preuzima rukometašice RK „Podravka“. U sljedećoj natjecateljskoj sezoni 1978/79. s RK „Podravkom“ zauzima prvo mjesto u Drugoj ligi sjever. Te sezone Podravka se nije uspjela plasirati u 1. ligu, to joj je pošlo za rukom u sezoni 1979/80. U Podravku se vratio u sezoni 1983/84. i bio doprvak Druge lige sjever, a 1984/85. s Podravkom je bio četvrti.
(Uprava RK Podravka 1983/84. s lijeva: Ana Knežević-Vilim Tičić-Stanko Lauš-Darinka Pirjavec-Zdravko Operman-Antun Vresk)
Svoje najveće trenerske uspjehe Vilim Tičić postigao je sa ženskom rukometnom reprezentacijom bivše države Jugoslavije. Postavljen je na mjesto izbornika 1957. godine kada s reprezentacijom na svjetskom prvenstvu osvaja brončanu medalju. Taj rezultat je ponovio i na svjetskim prvenstvima 1965. i 1971. godine. Godine 1962. reprezentacija je zauzela četvrto mjesto.
Najveći uspjeh s reprezentacijom bivše države, postigao je 1973. godine kada je reprezentacija Jugoslavije postala prvak Svijeta.
Kostur te reprezentacije predstavljale su sjajne hrvatske rukometašice: Katica Ileš, Mara Torti, Dragica Palaversa te Božena Vrban i Milka Veinović.
To je ujedno bila jedina zlatna medalja osvojena na Svjetskim prvenstvima bivše države.
Popularni Vilko svojim je znanjem i iskustvom, ali i osobnošću, ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom rukometu, ali i u rukometnom sportu uopće.
Vilim je volio grad svojih korijena, grad u kojem je rođen njegov otac. Među prvim Pažanima je na prostoru zvanom „Lokunja“, krenuo u avanturu izgradnje kuće za odmor u kojoj je navraćao kada god su mu prilike za to dozvoljavale.
Vilim Tičić napustio nas je 14. svibnja 2015. godine u 88. godini života. Pokopan je u rodnom Zagrebu.
(fotografije izvor: internet, broj 8. Branimir Maričević)
< | veljača, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.
Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.
Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.
www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com
Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.
Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".
"SLIKOVNI RJEČNIK"
1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA
Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.
101 PAŽANIN
1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE