ISKONSKI PAG

subota, 21.03.2020.

101.PAŽANIN - 36.LOVRO PORTADA (Pag; 1873. – Pag; 1950.)





Lovro Portada rođen je u Pagu 1873. godine od oca Artura i majke Darije Dražice Kustić. Otac mu je bio veleposjednik, istaknuti pravaš i tajnik Pravaške čitaonice u Pagu. Time su Lovri od djetinjstva otvorena vrata čitanja a time i spremnost na nove izazove u naobrazbi.
Lovro Portada se 1899. godine oženio Fumicom Karavanić s kojom je dobio četiri sina i četiri kćeri.
Portada je svoje školovanje podredio učiteljskom pozivu. Nakon što je položio ispit zrelosti, zaposlio se na muškoj pučkoj školi u Pagu od 18. studenog 1892. godine.

Godine 1914. Portada s učiteljima paške pučke škole Nikolom Buratovićem i Ilijom Marabutom odlazi u prvi svjetski rat, "pod barjak". Prvi svjetski rat uzeo je mnoge žrtve. Portada je bio u ratu do samog njegovog kraja zajedno s kolegom Marabutom i po okončanju vratio se sretno u svoj Pag. Po povratku iz rata školske godine 1918./19. radio je kao ravnajući učitelj paške muške škole. Godine 1919. otvoren je natječaj za ravnajućeg učitelja na kojeg se Portada nije javio. Koji su razlozi vodili Portadu da se ne javi na natječaj danas je teško otkriti. Dana 29. rujna 1919. godine paške školske vlasti na to su mjesto imenovale Mihu Počinu za privremenog ravnajućeg nadučitelja.
Učitelji u životu svakog čovjeka igraju posebnu ulogu i vrlo su važni, jer oni oblikuju ljude tijekom odrastanja, ali i kasnije.
Biti učitelj nije nimalo lak posao. To nije samo zanimanje, nego ga mnogi smatraju veoma posebnim pozivom.
Rudolf Magjer učitelj, hrvatski književnik i pedagog je 1924. u časopisu Novo doba najavljujući stotu godišnjicu paške muške škole, napisao "da posebno valja istaknuti da na toj školi službuje još i danas čil i vedar domaći sin i još valjaniji pedagog Lovre Portada punih 32 godine od 18. studenog 1892. godine."
U gradu Pagu učitelji su uvijek imali veliko značenje, kako kaže poznata poslovica, čovjek uči dok je živ, zato je bilo važno imati dobre učitelje koji su nam svesrdno pomagali u procesu učenja i pravilnog usmjeravanja nas kao osobe.
Lovro Portada zasigurno je bio jedan od takvih učitelja koji je ostavio svoj duboki trag u gradu Pagu.
Portada je bio umirovljen 1924. godine i do svoje smrti živio je i djelovao u svom rodnom gradu do 1950. godine.

21.03.2020. u 16:25 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.03.2020.

KORONA VIRUS




Kako ovaj vikend nisam bi dograda zna san da će se on javit telefonom jer ne bi sva ovo ludnica oko korona virusa pasala bez njegovih komentara. Da ne bi bilo kako on mene uvik zove gren ga jedan cas cut ca govori.
- Korona virusu ca cinis, jesi se testira?


- Aha, vo nisi ima koga nać nego mene.
- Da cujen ako si meju živima.
- Bebiću ja se deržin ca su stari judi govorili. Svako jutro bićerin travarice i dva cesna luka i ne boj se niti jedne bolesti.
- Morat ću provat tu Tvoju ricetu da vidim kako na meni djeluje. Nego reci Ti meni ca Ti se cini na svu ovu ludnicu.

- Bebiću, triba se cuvat. Jebiga, još bi sti malo poživit, ne moran baš od tog virusa partit, zato se deržin kuće. Moran Ti reć da mi je drago da ovaj narod ima toliko duha. Mislin na sve ovo ca se dogaja i da ni nimalo jednostavno, ali ima judi ki sve hitiju "na valcer". Koliko mi samo poruka dojde dnevno sa zajebancijon na korona virus? Ne more ovaj narod niti jedan virus, niti jedno zlo, slomit. Je se slažeš?

- Sve ca si reka, potpisujen. Koliko si me samo pjuca za zdravstvo, a ja san Ti uvik govori da nima šoldi ki moreju platit te jude za posal ki radiju. Mi smo svaki dan sa bolesnim judima. Vidiš Ti ki je ovo pothvat ovih judi. Ca ima drugog novog.

- Ca si ono pisa za brtvolin i to si krivo napisa. Ni niti bertvolin niti britvulin nego ovako kako san ti reka.
- Cu san i ja da se u Pag rece brtvolin i nidi nisan napisa da je jušto onako kako ja govorim, nego sam pozva evo i Tebe da receš da se možda drugacije rece. To je bogastvo besed.

- Dobro si to napisa Bebiću. Kad san pročita onaj drugi tekst o slikami onda mi je došlo uglavu ca si govori da ću ja pervi znat kada dojde vrime za to. Nisu stili štampat tu knjigu. A, ca ću ti reć? Namin u Pag ništa ne triba. Bilo bi lipo da te slike osvaneju na jedno misto, jer san siguran da i jedan i drugi imate bogastvo ko bi tribalo svitu pokazat.

- To ni moja briga. Mi smo in ponudili, a oni su rekli da kada dojdeju boja vrimena i kada se bude imalo šoldov da će nas onda imat u vidu. Ja san poce slikivat pocetkon sedandesetih godin, Ivo još i prije. Koliko je to godišć pasalo? Više od ceterdeset godišć. Koliko se toga u Pag prominilo? Koliko se toga uništilo i to vridnih stvari? Morebit se i radi toga bojiju. Kako ono u Pag receju? Nisu oni dostojni toga! Ja samo znan da kada mene ne bude da će to sve poć na Tartanovo, tamo će svima bit dostupno pa neka svaki uzme ca misli da će mu tribat.


- Baš mi je krivo, jer san siguran da bi puno njih ostalo bez daha kada bi vidili te slike. Ja san uspi dosta toga vidit kod tebe doma i nisan moga doć sebi ca sve i koliko toga imaš i uvik govorin ca bi smo mi sve imali da si živi u Pag. Ti i Valter zaslužujete da budete nagrađeni jer je to velika jubav prema svome gradu. Pred neki dan san čita u Novom listu kako je onaj stari u Baški na Kerk toliko godišća snima sa svojon kamerom i ca je općina ucinla da se taj materijal sacuva. Neki judi ki su gedali te filmove nisu mogli doć sebi kada su se vidili.

- Pustimo mi to na miru, morebit bude voje pa se to jedan dan i relaizira. Nego reci mi kako ste ono pasali na Rujevicu. U dvi utakmice šest golov. Dobar van je ovaj Tudor.
- Ne nažigaj me sada još i Ti. Bi san pogedat utakmicu i mogu Ti reć da san ja više vriđa Tudora nego navijači Rijeke. Ca je ki meju njima zna da ja navijan za Hajduka. Bilo me cram posli utakmice. Ka, kokoše su izgedali.
- Bit će boje kompanjo, morebit budete drugi, ki će to znat?!
- Ca cini Dondolaš?
- Bolestan je. Ni Korona virus, pi je antibiotik, sinusi su ga uništili.
- Neka se cuva.
- Cuvaj se i Ti kompanjo moj pa da se ca prije najdemo na kafu ugrad. Pozdravi drugaricu.
- Samo ti zajebavaj druže Plenkoviću.
- Ne zajebavaj jer uvik u tašku iman bertvolin lako Te rasporin.
- Brtvolin – Bebiću, brtvolin ne govori krivo.
- To Ti je po Vuku.
- More bit i po medvidu ali govoriš krivo.
- Neka bude po Tvome kako i svaki put, stoj mi dobro.

16.03.2020. u 22:28 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.03.2020.

OTRGNUTE PRIČE IZ FOTO ALBUMA





Fotografija je postala svakodnevica. Digitalna fotografija okrenula je svijet. Nema danas onoga tko se ne fotografira u krugu obitelji, s prijateljima, prigodom fešti i druženja, za raznih putovanja, s tužnih događaja, što god je čovjeku dostupno. Više ne treba razvijati fotografije i slagati u albume, nego se one pohrane na razne medije koji su nam danas dostupni.


Mnoge obitelji još uvijek ljubomorno čuvaju svoje foto albume. Oni nam mogu otkriti naklonost vlasnika prema fotografiranju, ali i svjedočenje o našem prošlom životnom putu. Ti foto albumi su dokumenti prošlog vremena. Koliko god je digitalna fotografija preuzela primat analognoj fotografiji, još uvijek analogna fotografija igra veliku ulogu u dokumentaciji i čuvanju uspomena.

Mogu sam posvjedočiti, a i mnogi foto amateri su mi se žalili kako su ostali bez fotografiranog materijala zato što im se kompjuter pokvario i svi dokumenti su otišli u nepovrat. Poučen time sada isti materijal snimam na nekoliko različitih medija kako ne bih ostao bez snimljenih fotografija.
To se kod analogne fotografije nije moglo desiti. Nju se uokvirilo ili čuvalo u obiteljskim albumima.

U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća malo je ljudi, imalo fotoaparat. Među onim rijetkima mogu uvrstiti i sebe. Fotografija je moja ljubav još iz osnovnoškolskih dana kada sam osnove fotografiranja prošao u fotosekciji Osnovne škole Juraj Dalmatinac.

Na ovom sam blogu podigao svojih 50 analognih fotografija u foto vremeplovu koji se zvao: "Pag isto, a drugačije" prikazujući usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

Iz toga je rođena ideja nas dvoje paških foto amatera, moje malenkosti i gospodina Iva Palčića kako bismo na jednom mjestu prezentirali naše uratke kroz jednu fotomonografiju, koju grad Pag još uvijek nema i time sačuvali iz zaborava grad Pag kako je tada izgledao.

(izvor fotografije:turistička zaednica Pag)

Ideju smo ponudili paškim institucijama koje nisu imale razumijevanje za ovaj projekt. Ponuđeni materijal vrijedan je dokument proteklog vremena, a danas se (s tolikim vremenskim odmakom) mogu smatrati i svojevrsnom zavičajnom baštinom, koja, osim dokumentarnosti, ima i svojevrsno spomeničko obilježje, jer mnogo toga što je snimljeno nekada, danas izgleda posve drugačije ili toga uopće više nema.




12.03.2020. u 17:46 • 0 KomentaraPrint#

subota, 07.03.2020.

DA SE NE ZABORAVI – BERTVOLIN ili BRITVOLIN





Pasalo je deset godišć od kada san na portalu Baš nas briga koji je isto tako poša u zaborav i danas postoji u jednom drugon obliku napisa jedan post o "bertvolinu ili britvolinu". Red je da se malo posvetimo ovoj besedi, baš ove dane kada judi imaju pune ruke posla u svojim vinogradima i sa svojin stupima kih uzgajaju, kih obrizeju jer žele da stupi daju dobrog roda.


Cuda je toga starinskog i lipoga nestalo iz naših konoba. Sve je zatra drugaciji način života. Ni bilo težaške ili ribarske kuće u kojoj nisi moga nać ovaj del starine. Besede nisu ni lipe ni ružne. One nas podsićaju na sve ca sami nosimo u sebi i otvaraju nan vrata uspomena i na lipo i na ružno ca nan se dogodilo. Zato ne znan ka je od ove besede juštija? Verujen da još uvik ima starih judi u Pag ki bi mogli reć, je li se u Pag rece "bertvolin" ili "britvulin". Ja san cu da se koristi i jedan i drugi izraz i teško mi je reć ki je ispravniji. U Dalmaciji nailazim isključivo na termin "britvulin".
Ca je to bertvolin, već bi se po besedi moglo reć da se radi o kakvoj britvi. U Pag će svi govorit da je to nožić. Možda su i u pravu?! Bertvolin sigurno ni nožić, ali ni ni britva. Pokojni ded Madona mi je zna reć:
- Branimir Ti putuješ po svitu pa ako di naletiš na bertvolin kupi mi ga.
- Dide nožićov imaš svuda za kupi.
- Branimir, bertvolin ni nožić.
- A, ca je onda bertvolin, dide?
- Bertvolin ti je sličan nožiću, samo ca nima puntu nego mu je verh kako i kod britve, zato je on dobar za kalemit panji, a morebit si ki put vidi kad ribari pleteju mrižu da imaju bertvolin, jer je dobar za kidat kraji konca.

Da mi je za mislit. Upamet mi je doša barba Simo Pogorilić koga san geda kako kerpa mrižu da je ima nožić, ki stvarno ni lići na onaj klasčni nožić, da je bi malo drugacijeg oblika. Upamet su mi došle naborane i ispucale ruke ribara, od potezanje trate po Zatonima i Slanoj, i sa kon je lakoćon vuka drvenu iglu, očicu po očicu koda šije čipku. Svaki komadić kraja konca kida je sa tin malin bertvolinom.

Koliko god da san proša svita, kuda god bi doša u butigu di su se prodavali nožići ili pribor za lov nikada nisam naleti na bertvolin. I onda kada se najmanje nadaš naletiš na taj bertvolin. Kako san ja posta istarski zet prisustvujen razgovoru o obrezivanju panji i judi govoriju da kalemivaju panji sa britvulinom. Sada prvi put cujen da govoriju britvulin a ne bertvolin, pa nisan siguran da li govoriju o onome ca san ja dedu obeća ako najden da ću mu kupit. Pusti san ih da doveršiju svoj razgovor, pa onako znatiželjno ih upitan:
- Judi moji je vi to govorite o nožiću?
- Ne, nego o britvulinu a to ni nožić, bodule, ti bi triba znat ca je britvulin ako je bilo ribara na tvojoj boduliji.
Aha, poceli su se i sprdat smanon, kako ja tobože neznan ca je britvulin. Ja in odma odgovaran da to ni britvulin nego bertvolin, jer da se kod nas to tako rece.
- Morete Vi meni pokazat to ca u svome govoru spominjete, taj britvulin.
- Moremo, kako ne – odgovaraju mi judi.


Kada san vidi skameni san se, jer to je ono ca mi je ded govori. Stari trošan, već pomalo i zaružinavi, a korice već samo ca se nisu raspale. Cuvaju ga kako oci u glavu i za ništa drugo se on ne dupera nego samo za obrezivanje panji. Sad mi dedove besede ozvanjaju u ušima: Branimire ni to nožić! Sad ispred sebe imam bertvolin ili kako su oni rekli britvulin. Odma san poša po aparat da ja to litratan za vječnost i da konačno hitin ća od sebe sumnje da bertvolin ni nožić.
Stišćući taj bertvolin u ruke, sa punim sercem ushita, siti san se deda i barba Sima i svih onih ki su bertvolinom obrizali panji i onih ki su kerpali svoje trate. Sada san bi siguran da je bertvolin bi alat bez koga se taj posal ni moga dobro ucinit.

Sutra dan san poša sa njima u tersi da vidin kako obrižeju ters i divi se kakvu veliku ulogu on ima, kojon preciznošću se obriže ters, da niti jedna makina nebi tako odradila. Triba na koncu znat i rukovat sa bertvolinom jer se lako možeš porizat jer je oštar kao britva. Ca oštriji to precizniji, govoriju mi ovi judi. Bez obzira na naše godine, dujinu vrimena ko je pasalao, i svita koga san proputova, svakog san vraga vidi i cu, ma vakav nožić koga bertvolin zovemo, nidi nisan trefi.

07.03.2020. u 15:30 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 04.03.2020.

8. GODINA ISKONSKOGPAGA








Kada sam krenuo s pisanjem ovoga bloga, od njenog prvog posta često razmišljam iz kojeg razloga sam to učinio. Svaki puta kada napišem tekst s kojim predstavljam svoju misao čitateljima, shvatim da sam taj isti tekst mogao nadopuniti s još nekim mislima. Ali tekst je podignut i tu više nema mjesta za bilo kakvo mijenjanje.
Winston Churchill ustvrdio je da je demokracija najgori oblik vlasti osim onih oblika koji su bili isprobani ranije? Jednako sam siguran da to vrijedi i za izgovorenu ili napisanu riječ. Nije to pouzdan način komunikacije ali je najbolji koji imamo.
Nisam maher pisanja niti su moja razmišljanja nešto originalno da bi netko u meni prepoznao pisca, ili da ću time što pišem biti osoba koja predosjeća da će biti Netko i Nešto ne, nego zato što drugačije razmišljam i kako je to korak koji me vodi ka pisanju.
Pišem u javnosti a ne u nekom tajnom dnevniku tako da se odgovor o mojem pisanju nameće sam. Svojim pisanjem volim da se zna o čemu razmišljam, jer se nadam da ima mnogi ljudi s kojima sam povezan istom valnom duljinom.
Dragi posjetitelji ovog bloga, prije nego što smo Pažani, Katolici, Ateisti, Agnostici, Desničari, Ljevičari, Lupeži, Idioti, Šovinisti, Nacionalisti. Budimo najprije "judi" pa onda sve drugo, tako govorimo u našem Pagu.
Pisanjem ovoga bloga pokušavam dotaknuti nečiji um i uvući se u nečije srce smatrajući da moje pisanje nije uzaludno, kao što mi je drago kada čitatelji ovoga bloga svojim komentarima dotaknu moj um i moje srce.
Poznati Matošev stih "I dok je srca bit će i Kroacije" moja je vodilja koja govori dok je Branimira bit će i ovog bloga.

04.03.2020. u 10:01 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2020 (5)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ