ISKONSKI PAG

četvrtak, 30.09.2021.

DA SE NE ZABORAVI - TORKUL




Zove me kompanjo pa govori: – a ca je sa torkulon? Ne masti se grozje samo nogamin i makinom za mlit grozje, torkul je bi svetinja dragi moj.
Palo mi je napamet da iman nekoliko slika torkula a jedna bi sigurno mogla bit ekskluziva.
Torkul dolazi od talijanske besede torchio. Ima više versti torkulov, ali svi imaju isti zadatak: sprešat (smastit) grozje.
Torkul je hidraulična preša ka je sacinjena od drvenog kaveza koji se sastoji od niza bukovih traka. Drugi del je metalna podloga sa nogamin u kojoj se nalazi glavna cijev ka omogucuje spuštanje hidraulične dizalice i pritiskanje drvenih delova torkula kako bi se na kraju dobi cisti mošt.


Palo mi je na pamet da imam jednu sliku torkula u Pag ku je slika, ni manje ni više, nego Vinko Fabijanić-Aleksa. Ki je to Pažanin sada neću pisat, nego ću samo napomenut da se sridnja škula u Pag zvala njegovin imenom. Njegova sestra Ići dala mi je njegove negative jer je znala da ću ja to sacuvat. Od svih tih negativa jednom prilikom mi je zape za oko taj torkul. To je slikano prije Drugog svjetskog rata na Velu rivu.

Dobi san i slike barba Srećka Prelovca velikog fotografa i zaljubljenika u Pag, ke mi je dala njegova kćer Ines sa time da se mogu služit tin slikama za potrebe ovog bloga. Tako je i barba Srećko slika jedno žensko torkulivanje u Pag.

Slika san i jedan torkul u Novaju pored Gradskog muzeja. Taj torkul je prepušten propadanju i nisan siguran u kakvom je stanju danaska i pitanje je da li je više na isto misto. Interesantno je da je na njemu zabijena pločica poznate Ljevaonice i kovnice Matteo Skull iz Rike. Po svemu taj je torkul triba zauzet posebno misto u Gradskom muzeju Novaje.


Moj tast u Istru služili su se torkulom, a sada sam vidi i novu vrstu torkula ki radi na na principu baluna ki se puni vodom pod pritiskom i tako stiska grozje.



Kod profesora Kustića nalazim na njegova tumačenje besede torkul i kako se u Pag koristi ta beseda:
- Sutra ćemo torkulivat, dojdi nan pomoć.
- Na ti, napi se malo torkula.
- Torkula je sve grozje, a pajca je iti, jerbo da neće kuvat rakiju.

30.09.2021. u 10:36 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.09.2021.

DA SE NE ZABORAVI - STAĆICA





Čitan na portalu Radio Paga da je pocela intrada, kad se vino od grozja napravit može. Sićan se kako se nekad parićivalo za potergat grozje. Od stanjivanja bacav na rivu, pa do pripreme svih sudov ki si bili potribni za tergat.


Od svih sudov ka su se duperala najvažniju ulogu imala je staćica.

Staćica je bacva sa jednin dnon u kojoj se mastilo grozje bilo na noge ili u modernija vrimena na makinu.

Premda je tehnologija pošla naprid, još uvik se more naletit kako se na starinski način nacinja vino. Još uvik ima tovarov ki u misima nosiju grozje do starih konoba di se onda u staćicu zmasti grozje.

Staćice su u stara vrimena bila od derva, danas sve više od plastike. Ne znan da li plastika ima kakav utjecaj na kvalitetu vina, ali je daleko lakše održavat plastiku nego dervo.

Kad su, za vrime intrade, stizali kari s koslatama punima masti (razgaženo grozje) pocele bi predstave pred konobama, sva ulica je bila puna dice i svita ki bi uživali u svim tim lipotama i mirisima koje smo dobivali od poterganoga grozja. Cekali smo da nan daju ki grozdić za zobat. Nima više ni mirisa gradela i još koje litre staroga vina kada bi se cula pisma iz konobe. Trganje je bilo najveseliji i najlipši dani u poje, jer se tada poterga sav trud oko tersev preko cele godine.

Još samo neka vino ispade kako bi naši judi rekli: „kako Bog zapovida“ i svas se trud zaboravi u žmuju doborga vina.



Pagu grade naša milo diko
u te ima svega naveliko
sira, vina a i janjetine
da nam bude za duge godine.
O moj kume napijmo se vina
da nam pojde doli janjetina
janjetina u grlu nam stoji
napijmo se da nam pojde doli.

Sve te slike stacić, koslata, bacav, otakacov, torkulov, tovarov s misima punih grozja, u mome gradu više nima.

20.09.2021. u 09:41 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.09.2021.

101. PAŽANIN - 45. IVAN PASTORČIĆ – (Pag, 27. prosinac 1921. – Zagreb, 15. rujna 2012.)






Ivan zvan Ivo Pastorčić rođen je 27. prosinca 1921. godine u Pagu, dolazi iz obitelji koju u Pagu porodičnim nadimkom zovu „Martinaco“. Otac Petar bio je poznati paški postolar.

Osnovnu i Državnu mješovitu građansku školu završio je u rodnom Pagu. Dva razreda Trgovačke akademije završio je u Osijeku. Škola je Naredbom Kraljevske zemaljske vlade od 9. kolovoza 1918. kao Kraljevska Trgovačka akademija ujedinjena s Kraljevskom Realnom gimnazijom u Osijeku kao zavod pod imenom Kraljevske Trgovačka akademija u Osijeku.

Ostalo školovanje dovršio je u Rijeci.
U jesen 1939 godine započeo je s radom u Poreznoj upravi Vukovar gdje je radio sve do kapitulacije stare Jugoslavije, kada se vraća u rodni Pag.
Novinarstvom se počeo baviti u rujnu 1942. godine, kada je postao član SKOJA-a, te se kao antifašista pridružio NOR-u. Treba spomenuti da je tijekom rata dva puta ranjavan.
Pridružio se Agitpropu (odjel za agitaciju i propagandu umjetnosti, pamfleta, igrokaza, filmova koji su povezani nekom političkom porukom i njegova djelatnost) kao član tehničko-redakcijske grupa za Kotar Rab i Pag, prikupljao je i umnožavao te radio i druge vijesti koje su bile važne za propagandu NOR-a. Pisao je jednu vrstu biltena, priređivao članke koje je revidirao i koji su bili dio malobrojnih propagandnih materijala koji se tada štampao. Posebnu brigu vodio je o listu „Naprijed“ sve do kolovoza mjeseca 1943. godine.
Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine postavljen je za rukovodioca (koordinatora) Komisije za zbjeg na Visu gdje je predvodio nekoliko grupa za zbjeg u Bari – Italiji.
Od 18. srpnja 1944. godine do 3. siječnja 1946. godine Ivo Pastorčić – Edo živi u Istri gdje radi kao upravnik, glumac i režiser kazališne družine „Otokar Keršovani“ za Okrug Buzet i Pazin sa sjedištem u Račjoj Vasi. Ta je družina tijekom 10 mjeseci svojeg djelovanja u Istri, Gorskom Kotaru, Rabu, Cresu, Puli i Republici Sloveniji organizirala 98 priredbi koje je vidjelo 33.232 gledatelja koji su kroz humorističke dijaloge „JURINE i FRANINE“ oduševljavali gledatelje. Okušao se i na filmu glumeći u filmu „U brdima Jugoslavije“.
Obnašao je i druge dužnosti u Istri gdje je postavljen za zamjenika upravitelja i umjetničkog rukovodioca Pulskog partizanskog kazališta, te potom kao politički i umjetnički rukovodioca Oblasne kazališne družine za Istru.
Po okončanju Drugog svjetskog rata kratko vrijeme radio je kao novinar i pisao u vojnoj redakciji lista „Čuvari Jadrana“.
Znakovito je spomenuti da je nekoliko dana poslije oslobađanja zemlje isključen iz Partije jer se nije slagao s tadašnjom politikom.
Od siječnja 1946. godine do kolovoza 1947. zaposlen je u Narodnom kazalištu Rijeka u svojstvu dramskog glumca. Nakon te kratke epizode svojeg života u glumi Ivo Pastorčić se vraća svom prvom pozivu – novinarstvu.

U redakciji Riječkog lista koji je kasnije postao Novi list zaposlio se 1. kolovoza 1947. godine do 31. prosinca 1950.
Nije se ni tu puno zadržao jer od 1. siječnja 1951. godine do 30. travnja 1951. postavljen je na mjesto upravitelja u Klubu kulturnih radnika u Rijeci.
U svibnju 1951. godine životni i profesionalni put vodi ga u Osijek gdje kao novinar radi kao urednik privredne redakcije a 1952. godine dolazi na mjesto urednika kulturne redakcije područne stanice Radio Osijeka. Već 1. siječnja 1953. godine postaje suradnik političko-privredne redakcije Radio stanice Osijek. Pastorčić se vraća kulturi na Radio stanici Osijek 7. travnja 1955. kao novinar u redakciji kulture. U to vrijeme imenovan je v.d. direktorom Područne stanice Radio Osijek dužnost koju obavlja do 25. ožujka 1965. godine. U više navrata obnašao je dužnost predsjednika ili tajnika podružnice novinara Osijeka.
Pokretač je osnivanja Gradske knjižnice u Osijeku.
Jedno kratko vrijeme je pisao i bio član redakcije lista „BORBA“ iz Beograda.
Radio televizija Zagreb je 25. ožujka 1965. godine otvorila svoje dopisništvo u Osijeku i za prvog voditelja je postavljen Ivo Pastorčić kao šef Dopisništva RTZ u Osijeku.
Svojim radom uprava RTZ-a 1. rujna 1967. premješta Pastorčića u Zagreb i dodjeljuju mu mjesto samostalnog komentatora na I programu Radio Zagreba. Te iste godine 21. lipnja 1967. imenovan je komentatorom u informativno-političkom programu Radio Zagreba te na to mjestu ostaje do svojeg umirovljenja 1977. godine. Treba spomenuti da je jedno vrijeme obnašao dužnost direktora Ekonomskog programa Radio Zagreba.

Ivan Pastorčić – Pastor u svom bogatom životnom opusu pisao je i obrađivao širok spektar tema - od komunalnog sustava, agrarnog programa pa sve do unutrašnje političkih tema, pišući tečnim i britkim novinarskim jezikom.
Rijetki su novinari koji su svojim perom „otpjevali“ slavonsku ravnicu, njene poljoprivredne kombinate i stručnjake koji su ulagali u nemale napore da se poveća proizvodnja i izvoz poljoprivrednih proizvoda. Naglašavao je da je Slavonija žitnica zemlje, te da može osigurati dovoljne količine poljoprivrednih proizvoda ne samo za domaće nego i inozemno tržište.
Inicijator je osnivanja Dokumentarnog programa u sklopu I programa Radio Zagreba, te je slovio za jednog od najangažiranijih suradnika u unutrašnjoj-političkoj redakciji Radio Zagreba, danas Hrvatskog radija.
Za svoj uspješan rad u novinarstvu Ivo Pastorčić dobio je brojne nagrade i plakete. Jednu od najprestižnijih novinarskih nagrada „Zlatno pero godine“ dobio je 1972/73. za privredni komentar „Mamut-brodi-mini zavist“ gdje je jednostavnošću i neposrednošću prikazao da ni sjena mamut brodova nije prekrila ljude koji stvaraju takve brodove i to ne iz pukog prestiža, nego jednostavno zbog potrebe da unaprijede proizvodnju i povećaju dohodak.
Ivo Pastorčić je pripadao generaciji novinara koji iza sebe ostavljaju veliku baštinu, na koje se mlade generacije novinara mogu osloniti u svojim daljnjim nastojanjima na svim poljima ljudskog djelovanja na medijskom polju, jer u cjelokupnom novinarskom opusu Pastorčiću je u svemu najbitniji bio čovjek.
Ivo Pastorčić umro je 15. rujna 2012. godine u Zagrebu, ispraćaj je bio 18. rujna 2012. na Krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj. Urna je položena na groblju sv. Ane u Osijeku.

13.09.2021. u 10:10 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.09.2021.

U GRADU PAGU PREDSTAVLJENA MONOGRAFIJA "TEG OD ROBINJE" TEMA KOJE JE POVIJEST PUČKE DRAME „PAŠKA ROBINJA“




U gradu Pagu, 3.rujna 2021., u prostoru gradske kule Skrivanat, predstavljena je monografija „Paška Robinja“, izdana pod nazivom „Teg od Robinje“.
Autori monografije su Franči Bukša sadašnji predsjednik KUD-a „Družina“, te članovi KUD-a Ivo Fabijanić, Dušan Herenda i don. Dario Tičić.


Uz autore nazočili su još gradonačelnik Grada Paga Ante Fabijanić, predsjednica Gradskog vijeća Grada Paga Jasna Magaš, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru i izaslanik ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek gospodin Ante Gverić, te dopredsjednik Saveza Hrvata u Mađarskoj gospodin Arnold Barić.

Kroz program nas je vodila Vlatka Vučić Marasović.

Malobrojna publika nazočila je ovom događaju. S obzirom na to da je kraj ljeta i da Pažani više nisu toliko zaokupljeni turistima nadao sam se većoj posjeti. Činjenica je da ni medijski nije dovoljno popraćeno. Radio Pag je donio priopćenje još 17. kolovoza i nakon toga više nisu donijeli niti jednu vijest.
Na početku nas je pozdravio domaćin predsjednik KUD „Družina“ gospodin Franči Bukša koji je naglasio kako je u monografiji sažeta povijest Robinje i svojevrsni omaž svima onima koji su bili sudionici tog paškog ponosa.

Ivo Fabijanić jedan od suautora monografije je ustvrdio da je ovo i svojevrsni oproštaj starijih izvođača Robinje sa scene i da Robinju treba prepustiti mlađim generacijama.

Dušan Herenda obratio se nazočnima kako u Robinju sudjeluje od 1973. godine i da je znakovito kako je Robinju tada igrao njegov otac. Naglasio je kako će ova monografija ostati za budućnost i da se ne zaboravi tko je se nastupao u Robinji i kakva je njena važnost u gradu Pagu.

Trebalo je čuti i don. Daria Tičića koji je kazao da je jedan od uređivača ove monografije od kojeg se očekivao govor koji bi stručnije mogao svjedočiti o Robinji.

Don Dario je odmah na samom početku svog govora citirao don Nikolu Valentića kojeg se najviše i spominjalo u najavi ove monografije: „Sasvim da su poklade postojale od poganstva i kod nas pravovjernih, nisu već za što drugo nego plemenite pučke igre za polakšanje života i zabavu ljudskog društva.“
Osvrnuo se don. Dario na život i djelo Nikole Valentića i na još dvojicu paških svećenika, mons. Blaža Karavanića i don. Šimu Meštrovića koji su dali svoj obol u očuvanju Robinje.

U svojem daljnjem izlaganju don Dario govori: „ Činjenica da je naša Robinja prva svjetovna pučka drama na slavenskom jugu u kontinuitetu došla do naših dana i održala se do danas i samo u gradu Pagu nije za odbaciti. Postavljam javno pitanje: da li smo svjesni toga fenomena i u vrijednosti koju imamo?“
Veći dio svojeg izlaganja don. Dario je posvetio povijesti Robinje. Spomenuo je i Pažane koji su pisali o Robinji i koji su se trudili otrgnuti je zaboravu, spomenuvši Antu Zemljara, Ivu Palčića i Josipa Portadu.

Za mene osobno najvažniji dio izlaganja je bio kada je don. Dario naglasio: „ Robinju nikada nisu izvodili nikakvi profesionalci, već ljudi amateri, nadareni pojedinci, glasom i stasom, koji su u Robinji ostavljali sebe kao svoj doprinos sredini i tako kultivirali kao malo gdje. Poradi toga neka im ovo bude zahvalni spomen, preminulim: Robinjama, Sulimanima, Trgovcima, Derencinima, Turcima i Kršćanima. Spomen svim prekrojenim kapotima i prevoltanim jaketama, fesima od karte, sikiricama od driva, facolima, Tegu našem paškom, zalog i poticaj onima živima u kojima ova drama dalje danas živi, koji danas visoko i ponosno drže trobojni barjak naše Robinje paške.“

(članovi „Robinje“: Šime Meštrović, Tino Kustić, Ivo Faćini, Jure Bistričić u druženju s članovima Glumačke družine „Histrion“)

Naravno da sam se osjetio zakinut jer don Dario nije spomenuo dječake čime bi na jedan način odao dužno poštovanje i svima nama koji smo s posebnim ponosom brisali suze Robinji. I tih mnogih dječak više nema među živima. Dječaci su uvijek bili ti koji su kao uloge bili naglašavani u drami. Zašto je tu segregaciju uradio don Dario neću ulaziti ali sam razočaran tim potezom. Upravo zato što sam pored dvojice aktera koji su i danas glumili dvije glavne uloge Robinju i Trgovca bio sudionik dviju najvećih dramskih ostvarenja Paške Robinje, a to su nastupi na „Dubrovačkim ljetnim igrama“ i „Danima hvarskog kazališta“.


Činjenica je da osim ovih dviju najvećih kazališnih priredbi u državi Robinja je u rijetkim slučajevima nastupala na priredbama kojih organiziraju amaterska kazališta ili KUD-ovi. Mnogi amateri su pokazali da mogu biti pravi glumci. Naravno, da za to treba imati talenta i iskustva. Naša dva spomenuta aktera tu mislim na Tonća Kurilića i Šimu Meštrovića, imaju više od četrdeset godina glumačkog iskustva glumeći za svoju dušu, čime su stekli određeno glumačko iskustvo koje će biti teško nadomjestiti pa radilo se to o naj amaterskijoj glumačkoj družini.

(fotografija iz knjige Iva Palčića)

Složio sam se s posljednjom rečenicom don. Daria: „Sačuvati blago na ovoj hridi što iz mora viri, više nego dovoljan razlog da do svoga držimo, čuvamo i predamo budućim generacija:“
Ne sumnjam da don. Dario voli sve „ca je naše“, naravno uz prenošenje pune istine i povijesnih činjenica.

Moje najveće razočarenje ove prezentacije je bilo kada je na kraju prezentacije voditeljica Vlatka Vučić najavila: „Monografija „Teg od Robinje“, bit će u prodaji u drugoj polovici mjeseca rujna, nakon prijema članova paške Robinje kod gradonačelnika. Tada ćete je moći kupiti, a sada je možete samo prelistati.“

U početku sam mislio da nisam dobro razumio voditeljicu jer još nisam nikada doživio da sam prisustvovao prezentaciji neke knjige koju na kraju nisam mogao kupiti.
Trudio sam se da i pored svojeg zdravstvenog stanja dođem u svoj rodni Pag, ponosan da ću moći kupiti to kapitalno djelo u kojem, nadam se, nalazi i moje ime.
Od silnog ushita, do krajnjeg razočarenja.

(izvor fotgrafije facebook Valter Maričević)

Na kraju je upriličen domjenak na kojem nisu pozvani ili ja nisam čuo svi koji su sudjelovali ovoj prezentaciji. Ispalo je da je domjenak upriličen samo za članove Robinje i njihove goste. Ni to nije uzanca predstavljanja knjiga. Domjenak se upriliči za sve nazočne a tko će i hoće li pristupiti istom je stvar svakoga ponaosob.

Svoje utiske kao član „Družine“ završit ću s mišlju da je Robinja u godini koja je u cijelosti posvećena njoj kao kulturnom reliktu paške povijesti zaslužila mnogo više od običnog odrađivanja zadanog. Šteta, ovo je bila jedinstvena prilika da se Robinju u dramskom i umjetničkom obliku podigne na nivo više. Kako je naglasio don. Dario Tičić za ostvarenje toga trebaju ljudi i financije koje su vrlo bitne kako bi se takvi projekti priveli svojoj svrsi. Koliko je gradu Pagu kultura primarna pokazuje i ne štampanje monografije kao zalog za bolje kulturne aktivnosti u gradu.

Na kraju posebno toplog ljetnog dana, trebala je to biti nezaboravna večer, koju je trebalo pamtiti po jednom kulturnom događaju od izuzetnog značaja za grad, ovako je ipak ostalo gorčine u mojim ustima.

06.09.2021. u 17:11 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2021 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN