Znam da blog "iskonskipag" ne prate samo Pažani. Po izvješćima o posjećenosti bloga mogu slobodno ustvrditi da je jedan dio onih koji nisu vezani za grad Pag i njegove aktualnosti.
Mnogi ljudi po bespućima interneta traže podatke koji im mogu dati odgovore na pitanja od njihovog interesa. Blogovi su poželjni za čitatelje jer ljudi žele čitati o vašim razmišljanjima, iskustvima koje doživljavate pišući bilo oni pozitivni ili negativni, slati upite na ono što pišete i ostavljati svoje komentare.
Tako je i gospodin Aleksandar Sosic iz Rovinja naišao na tekst o trajektu „Vanga“ koji ga je zainteresirao i javio mi se porukom. Bio je zainteresiran da li sam ja autor napisanog posta i da li se uistinu radi o trajektu „Vanga“.
Gospodin mi je nakon mojeg odgovora uzvratio da posjeduje neke fotografije tog trajekta kojeg je uradio njegov otac boraveći na Pagu. Gospodin Sosic sređivao je obiteljske fotografije nakon smrti svojeg oca, i htio je potvrdu da se doista radi o spomenutom trajektu i da su fotografije urađene u Pagu.
Na fotografijama se razaznaje da su urađene u Pagu. Zahvaljujem gospodinu Sosicu na ustupljenim fotografijama i mogućnosti da ih objavim.
Vanga nas je povezala i posredovala da postanemo prijatelji na Facebooku. U našem dopisivanjima došli smo do toga da u Rovinju imamo zajedničkog prijatelja dr. Marinka Radea ravnatelja Specijalne bolnice za ortopediju i rehabilitaciju „Martin Horvat“.
(fizioterapeuti s lijeva na desno: Mistura, Maričević, dr. Rade, Dobravac)
Internet je svijet učinio globalnim selom, jer informacije i aktualnosti nisu bile tako dostupne kao danas, zbilja je potpuno drugačija, ona je u mnogim stvarima promijenila svijest ljudi.
Ovo je samo potvrda i poticaj da ne odustanem od daljnjeg pisanja.
Svjedoci smo činjenice da se desetljećima unazad nije vodila sustavna briga o vrijednoj kulturno-povijesnoj baštini Zborne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu. Teško je to razumjeti, a još teže prihvatiti. Dok cijeli svijet čuva i obnavlja svoju sakralnu baštinu i od nje ima znatnu materijalnu korist, mi u Pagu stalno saniramo novo nastala oštećenja, kao da tome nema kraja. Nikako da se pronađe cjelovito rješenje i da se netko uhvati u koštac s tim problemom.
Zaštita spomeničke baštine i restauracija umjetničkog blaga jedna je od najvažnijih i nema dvojbe najskupljih djelatnosti u kulturi. Međutim revitalizacija kulturno-povijesnih vrednota nije samo kulturni čin nego i odnos prema prošlosti zbog budućnosti. Moramo razmišljati tako da je Vela crikva dio turističke ponude grada Paga i da bi svi trebali uložiti sredstva kako bi se to blago prezentiralo gostima u svom izvornom svjetlu.
Ugodno sam bio iznenađen kada sam pred malo vremena vidio da je djelomično restauriran oltar Gospe od Ružarija u Veloj crikvi i da su restaurirani medaljoni koji su resili oltar i nakon mnogo desetljeća vraćeni na svoje mjesto. Medaljoni su drveni s otajstvima krunice.
Foto:Ivo Palčić
Po pisanim podacima pronalazim da je medaljone restaurirala Ana Kostov iz Zadra akademska umjetnica koja se najviše bavi drvenim umjetninama.
Foto:internet
U središtu oltara još uvijek je dobro očuvan znak Ave Maria, dok se u niši nalazi kip Gospe od Ružarija.
Ovime je oltar dobio novi (izvorni) izgled svetišta. Vjerujem da su vjernici posebno zadovoljni ovom obnovom.
Ovaj prekrasni barokni, bočni oltar u Veloj crikvi je u vrlo lošem stanju i velika je šteta što se u cijelosti nije restaurirao. Pažani moraju iskazivati pobožnost i zahvalnost što imaju milost biti pod zaštitom Gospe od Ružarija.
Oltar Majke Božje od Ružarija u Veloj crikvi nije jedini koji vapi za cjelovitom obnovom. Već dugi niz godina imamo urušeni oltar svetog Valentina. Oltarna baština u Veloj crkvi do sada nije obrađena niti valorizirana. Mogao bih ustvrditi da Vela crikva nije prebogata oltarima. U crkvi se nalazi sedam oltara. Ne pronalazim pisane tragove tko je dao sagraditi oltare, međutim neka mi bude dopušteno upozoriti, a možda će jednom biti moguće pokazati prošlost oltara u slikama i njihovo sustavno propadanje.
Prošlost se potrudila i ostavila nam ove vrijednosti u nasljeđe, ali s namjerom da ih pazimo i očuvamo i da ostanu nepromijenjeni za buduća pokoljenja. Oni vremenom propadaju izloženi vanjskim uvjetima a naša je obveza da ih očuvamo da ostanu nepromijenjeni u vremenu, mirno se opirući i boreći protiv vremenu, koje im je nametnuto.
Ove godine od 23. do 30. studenog u Rijeci će se održati tjedan glagoljice. Grad Rijeka, udruga TypeFlow, Gradska knjižnica i EPK – Rijeka 2020 s brojnim partnerima udružili su snage da podsjete da je prije 490 godina, u riječkom Starom gradu, modruški biskup Šimun Kožičić Benja počeo tiskati knjige pomičnim glagoljskim slovima.
Šimun Kožičić-Benja (oko 1460-1536) potomak je jedne od najstarijih, najuglednijih i najbogatijih plemićkih obitelji u Zadru.
Izobrazbu i svećenički red vjerojvatno je primio u rodnom gradu. Zadarskim kanonikom i upraviteljem crkve sv. Ivana postao je 1502, a modruškim biskupom 1509. od 1513-21. upravitelj je Senjske biskupije.
Godine 1516. bio je arhiprezbiter (arcipret) u Pagu. Zadarski nadbiskup prepoznao je u Kožičiću osobu koja bi mogla biti na čelu paškog Kaptola. Kožičić se nije dugo zadržao na Pagu.
U monografiji „Glagoljski natpisi“ Branka Fučića zabilježeno je da se na otoku Pagu u Kolanu i Vlašićima pronalaze ostaci glagoljskih natpisa.
Pag je nakon 476. godina od kada je na stolici paških nadžupnika sjedio Šimun Kožičić Benja dobio nadžupnika (arcipreta-arhiprezbitera) glagoljaša. Od 1992. – 2008. dužnost paškog nadžupnika obavljao je don. Srećko Frka Petešić, zadarski kanonik, svećenik glagoljaš. Svoj veliki obol dao je u očuvanju starohrvatskog glagoljaškog crkvenog pjevanja Zadarske nadbiskupije.
Paški glagoljaški napjevi: „Zdravo zvizdo mora“, „U se vrime godišća“ i „Štenje“, su oni napjevi koji se još dan danas pjevaju u paškoj Veloj crikvi.
Udruga TypeFlow, utemeljena je u ožujku 2019. godine u Rijeci kao istraživačko-edukacijski centar koji će se baviti aktivnostima u grafičkoj industriji. Udruga se zalaže da se u Rijeci sustavno brine i prikaže razvoj tiskarstva i tiskarskih izdavačkih aktivnosti Šimuna Kožičića Benje. Udruga je izradila repliku tiskarske preše riječke glagoljičke tiskare koja je smještena u novom Muzeju grada Rijeke u Palači šećerane.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel naglašava da u godini u kojoj je Rijeka Europska prijestolnica kulture, projekt udruge TypeFlow je izvrstan način kako bi vrednovali glagoljicu, kao našu nacionalnu i lokalnu, riječku baštinu. Tiskara koja je djelovala u kući biskupa Šimuna Kožičića Benje je samo u dvije godine uspjela tiskati pet knjiga. Benja napušta staroslavenski jezik i prelazi na hrvatski, uz paralelnu kroatizaciju liturgije, služeći se svojim štampanim „Misalom hruacki“ iz 1531.godine, koji je pisan hrvatskim narodnim jezikom.
U listopadu 2016. godine u dvorani „Glagoljica“ Sveučilišne knjižnice Rijeka, predstavljen je pretisak „Misala hruackog“ kao neiscrpno vrelo za analizu i nepresušna riznica podataka. Bio je to izniman izdavački projekt Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Sveučilišne knjižnice Rijeka.
Organizatori su u kulturnom prilogu Novog Lista „Rijeka Info“ za studeni mjesec 2020. objavili da će se u tjednu glagoljice događaji odvijati u Palači šećerane gdje će posjetitelji moći sudjelovati u demonstraciji rada tiskarskog tijeska iz doba inkunabula, radionicama trodimenzionalnog otiskivanja i maloj školi glagoljice. Sve će biti popraćeno bogatim programom koji će biti usklađen s epidemiološkim mjerama.
Ova hvale vrijedna kulturna manifestacija posvećena istraživanju kompleksne problematike hrvatskog glagoljaštva mogla bi biti poticaj paškim kulturnim djelatnicima kako bi odali dužno poštovanje jednom od paških nadžupnika koji je dao svoj veliki doprinos hrvatskoj povijesti.
Ugodno i toplo nedjeljno jutro mnogi žitelji Grobnišćine iskoristili su za posjet posljednjim počivalištima svojih najmilijih. Tijekom ovih jutarnjih sati blagdana Svih svetih čavjansko groblje bilo je ispunjeno životom – u atmosferi tuge i sjećanja, svojih najmilijih, prijatelja i svih onih koju su, iako i na kratko, obilježili dosad preživljene godine, te cvijećem i upaljenim svijećama ukrasili nadgrobne spomenika i obiteljske grobnice.
Svaki obilazak groblja na današnji dan trebao bi biti i zaustavljeno vrijeme, i svojevrsna meditacija o nama i ljudima s kojima nas je život povezivao. Tea je noniću odnijela cvijeće i zapalila svijeću i tim činom pokazala koliko joj je stalo do pokojnika.
Ja sam pored centralnog križa zapalio svijeću za sve pokojne koji su kilometrima udaljeni od mene.
To je tradicija koju svake godine poštujemo, da se u tom trenutku sjetimo svih naših pokojnika, i svega što su uradili za nas u vremenima koje su proveli s nama.
Kada smo došli na groblje započelo je misno slavlje. Današnja svetkovina Svih svetih ima posebno značenje za vjernike jer je zapovjedni blagdan i dan zajedništva zemaljske i nebeske crkve.
Ovo zajedništvo mi ukazuje da oni koji su nas napustili žive i uvijek su s nama dok smo živi i dok obavljamo sjećanja na ovaj tužni i sveti dan. Nekako je lakše kada vjerujemo da je tako.
Ljepota groblja, punog cvijeća i upaljenih svijeća, umiri srce i dušu. U oku suza, kao da se javila jedna malena iskrica sreće, koja zadovoljno gleda i uživa u svoj toj posebnosti, u svoj toj ljepoti.
Koliko god se osjeti tuga, koja pritiska, daje nam znak da je sve to življenje, koje moramo potrpjeti i podnest, kako umijemo i znamo.
„Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila im, počivali u miru Božjem.“
< | studeni, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.
Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.
Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.
www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com
Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.
Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".
"SLIKOVNI RJEČNIK"
1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA
Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.
101 PAŽANIN
1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE