ISKONSKI PAG

ponedjeljak, 25.11.2019.

IN MEMORIAM - ZDRAVKO MATKOVIĆ (25. studeni 2009. – 25. studeni 2019)

U prohladnom i kišnom poslijepodnevu pred deset godina na gradskom groblju Kozala u Rijeci oprostili smo se od prof. Zdravka Matkovića, akademskog slikara i likovonog pedagoga koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Osnovnoj školi Juraj Dalmatinac u Pagu.
Mogu slobodno ustvrditi da je Zdravko Matković bio istaknuti paški umjetnik, slikar, kipar, karikaturist, voditelj folklora.

Kao mladi likovni pedagog počeo je raditi u Osnovnoj školi Juraj Dalmatinac sedamdesete godine prošlog stoljeća. Dvorište škole i danas krasi njegova bista (poprsje) Jurja Dalmatinca po kojem škola nosi i ime. Nisam nikada mogao ni sanjati da će naša suradnja biti toliko bliska od toga da je njegova supruga Anica bila moja razrednica, a on A razredu iste školske godine. Da ćemo skupa odlaziti na izlete. Da će zorno pratiti moj put u fotografiji.

Neposredno pred njegov definitivni odlazak sa Paga našli smo se u njihovom stanu gdje smo dotakli sve moguće teme vezane za kulturu grada Paga i na sve na što je nailazio i što je na jedan način bila odluka da iseli sa Paga. Govori je to teška srca, ali to je bila neminovnost.
Matković je umjetnik koji je uvršten u ediciji 100 slikara i kipara Hrvatske. Održao je preko 50 samostalnih izložbi, a skupne nije ni brojao.
Po dolasku u Pag aktivno se bavi slikanjem. Svoju prvu samostalnu izložbu priredio je 1975. godine u sklopu proslave 500. godina života i rada Jurja Dalmatinca. Od te godine započinje i "Paško kulturno ljeto".

Godinu dana nakon njegove smrti u Pagu je priređena retrospektivna izložba u organizaciji tadašnjeg Centra za kulturu Pag. Izložba je pripremljena u suradnji s Mirtom Matković, kćeri pok. prof. Matkovića.
Izložba je bila postavljena u Kneževom dvoru u Pagu, a na inzistiranje Mirte Matković izložbu sam osobno otvorio. Za ovu izložbu nije izdan prigodni katalog, niti su mediji poglavito paški izvještavali o ovom događaju.

Naravno da se u Pagu sve selekcionira, pa tako i jedan ovakav događaj. Činjenica je da u gradu Pagu kulturna politika pored svih pokušaja još uvijek nije saživjela u onoj mjeri koju grad Pag zaslužuje.

Matković je bio zadivljen čarobnim otočkim životom. U tom spokoju mogao je stvarati do beskraja u motivima i tišini otočkog krajolika. Mogao je očutiti bilo naroda, osluškivati njihove ćakule, njihova zapažanja, pa na koncu i njihove kritike. Sve mu je to davalo podstreka za daljnje stvaralaštvo.

Ovime sam se tekstom sjetio umjetnika koji je dao veliki doprinos likovnom životu grada i štovanje prema njegovom djelu. I da svojim osjećajima ne zaboravimo sve slike koje je naslikao, koje mogu poslužiti kao jedna od mjera dubine i plemenitosti tih osjećaja.

nedjelja, 17.11.2019.

101 PAŽANIN - 34.IVAN TIČIĆ (Pag, 11. svibnja 1908. – (Lika) listopad 1943.)

Ivan Tičić rodio se u Pagu 11. svibnja 1908. godine od oca Ante Tičića i majke Lucije rođene Špero. Kršten je u paškoj Zbornoj crkvi 24. svibnja 1908. godine.
Osnovnu školu završio je u Pagu, dok je sjemenišne nauke pohađao u Zadru. Po okončanju svojeg školovanja čekala ga je odgovorna služba.
Za svećenika je zaređen 2. travnja 1933. godine u Sukošanu, mjesec dana nakon što je Zadarska nadbiskupija dobila svog novog nadbiskupa, Petra Dujma Munzanija.

Mladu misu slavio je u svom rodnom gradu 2. travnja 1933. na sam dan Uskrsa. Uskrs je najstariji i najveći kršaćnaski blagdan, spomen Kristova uskrsnuća – temelj je kršćanske vjere.
Činom odabira Uskrsa za dan kada će prikazati svoju mladu misu, don. Ivan Tičić odredio je kojim putem i kako će biti okončan njegov ovozemaljski život, na jednaki način kao i Kristov.
Prvu svoju službu započeo je u župi Radošić u Šibenskoj biskupiji. Nakon toga premješten je u šibensku katedralu Sv. Jakova, obnašajući dužnost koralnog vikara. Posljednju službu vršio je u svom rodnom gradu kao župni pomoćnik preč. don Anti Baniću, nadžupniku.
U jesen 1943. godine sa skupinom paških rodoljuba odveden je od komunista u Liku, u zarobljeništvo. Prema svojim prepoznatim kriterijama proglasili su ga narodnim neprijateljem bez prava na obranu. Sredinom listopada ubijen je kao žrtva domoljublja i vjere i ne zna mu se za grob.
Zadarska nadbiskupija sačinila je popis ubijenih svećenika i bogoslova, među kojima je i don Ivan Tičić. Za jedanaestoricom ubijenih svećenika Zadarske nadbiskupije u postupku su pripravne radnje za otvaranje biskupijskog postupka za proglašenje blaženima.
Kako se crkva trudi da što dulje sačuva trajni spomen na svoje članove koji su mučeničkom smrću svjedočilo svoju ljubav prema Kristu i domovini, tako bi i narod trebao čuvati uspomenu na te svoje ljude. I to baš sada. Sada, kada se sve pokrenulo, sada kada se traže novi putevi, sada su ti velikani iz nedavne prošlosti dobili još veću vrijednost. Ono ne priječi i poštivanje drugih nevinih žrtava od bilo koje strane, nego ostavlja svjetli duh, izmoren dugim i trnovitim putevima istine. A to mora osjetiti svatko, tko nevinu žrtvu kao što je bio don Ivan Tičić gleda kao spomenik prošlosti.
Zborna crkva u njegovom rodnom Pagu, 2. studenog 2018. o 75. godišnjici don Ivanove smrti izdala je prigodnu sličicu kao trajan znamen na svog odanog sina.

Važnost očuvanja sjećanja na žrtvu don Ivana Tičića, Pažani moraju znati cijeniti i sačuvati.

četvrtak, 14.11.2019.

ŽIVIJO FEJSBUK

Kada su me u ponedijak doveli iz sale za koronarografiju i dok san doša malo sebi, vidim da mi telefon ni presta zvonit. Između ostalih, vidim da me on najviše put zva. Moran mu se javit jer ako od drugih doznade da san u bolnicu kalat će mi pozdrav. Gren ga zvat.
- Ca si Ti popizdi ovoliko put me zvat.
- Vo si namjerno napravi jer san Ti reka da ćeš napisat ca je bilo u subotu.
- Ne, kumpanjo moj jer san je evo drugi dan u bolnicu.
- Ne zajebavaj se Bebiću smanon.
- Ne zajebavan se i već san dobi dodatak jelima.
- Ca si dobi?
- Stent.
- Odma ću doć do bolnice.
- Ne dolazi sad, dojdi sutra, jer ću se moć pomalo i dizat. A ca se teksta tiće, njega san zgotovi i osta je napišen, triba san parićat slike, ali kako san sverši na hitni trakt na Sušak od teksta više ništa. Ali, da Ti ne bi bilo krivo ja ću dignut kada dojden doma taj tekst da budeš kuntenat.
- Pusti to sad na miru, odmori se Bebiću moj to je najvažnije, lako ćeš pisat te munješćine.

Već mi par dan neda mira. Dojdi ugrad, ca se deržiš toga Grobnika koda si tamo rojen. Ako ne bude dažilo doć ćemo dograda, ne baculaj. Jutros je bilo lipo vrime i ja i Mateo smo se uputili ugrad. Prvi na koga smo naletile je bi Marko Gracin fotoreporter Novog lista ki je taman litrateva kako već kitiju grad sa lampicami za Božić.
- Vidiš Ti Marko moj di smo došli, kada se ovo u Rijeku dogodilo u ovo vrijeme?
- Nikada, zato i bilježim taj događaj.

Pustili smo mi Marka da dela svoj posal, jutros je on dežurni fotoreporter i mora zabilježiti sve ono ca se dogaja u grad. A, nas dva smo prvi put šli u novo otvorenu robnu kuću "Zara" di je bila stara pošta na Korzo. Bome lipo su to uredili. Tri put je zva dok smo bili u robnu kuću.
- Dobro, misliš ti doć ugrad ili ne misliš?
- Di nas cekaš?
- Di ću vas cekat, ne u kondot.
- Evo nas za pet minuti.
- Ala dolazi više da ne škopjan.
Spustili smo se ja i Mateo ponovno na Korzo. Ima svita, naletili smo i na drugog fotoreportera Novog lista, Petra Fabijana. Govori mi Petar da smo danas mi čuvari. On sa dicon, ja sa Mateom. Takav nam je horoskop, Petre. Gedan njega kako sedi i verti se celo vrime, nervožast je.
- O, preuzvišeni gospodine dozvoliti ćete da van se pridružimo?
- Znaš ki ti je bi preuzvišeni? Bebiću cekan te ka Boga da cujen ca ti o svemu misliš.
- Ja o svemu puno toga misiln.
- Ma ne to nego vo ca se dogaja doli u Pag.
- Nebi to bi Pag da je tamo nešto normalno i da se nešto ne dogaja. Tamo je normalno kada je napak. A, ca se to u Pag dogodilo da bi vridilo naše pozornosti. To se tako danas rece.
- Je ćuhaš ti Radio Pag?

- Nimam ja vrimena za to, iman puno više glazbe nego ca će oni ikada imat i glazbu ku ja oću, a ne ku mi oni nameću. A, ca se govora tiće, tamo baš i nemaš puno govora niti ca pametnog cut. Nanka ko vrime je u Pag.
- Baš tako kako govoriš. Cigovo je to radio, Bebiću?
- Ca ja znan cigovo je to radio. Nidi san pročita da je njih par vlasnika te radio stanice i nešto grad.
- Živijooo Fejsbuk!

- Ne vici da se judi ne okrićeju za namin. Ca sad fejsbuk ima veze sa Radio Pagon?
- Ima, ima Bebiću i te kako ima. Da nima Fejsbuka, nebi zna ca se događa u Pag.
- Prije si govori da nima mene da nebi zna ca se događa u Pag, od kada si na fejsbuk ni Te više briga ni ca ja pišen.
- Koda ti ca pametnoga pišeš pa ću tebe čitat. Fejsbuk meni sve prenese i sa judima možeš čakulat, sve ti receju. Samo cekaju da se javiš i onda pocme debata. Jaci smo od svih političara. Vidiš na fejsbuk san vidi da je Pavina predstavi knjigu u Pag, a Radio Pag nanka slova o tome. Jesi čuha ovu novu emisju ku Škofunaro vodi na radio?
- Reka san Ti da ne čuhan Radio Pag i ne znan zac celo vrime tentaš sa tin Radio Pagon. Oćeš da ja ca kod recen, ali nećeš me navuć na tanki led, bez brige budi, nisan ja toliko nazad kartami koliko Ti misliš. Samo se Ti smiji.
- Znan je da ćeš ti napisat za nas današnji susret i da ćeš pisat po paški, pa san ti sti reć da se upišeš u škulu od Škofunara i barba Šime Goleše da te oni poduciju kako se govori po paški, a ne one besede ca ti pišeš, ki to razumi?
- Aha, to misliš na ono:- neku vecer reka mi je ded, ima puno lipih paških besed.
- Kako tebi možjani radiju.
- Samo Ti čuhaj Radio Pag pa morebit i Ti ku pašku besedu nauciš. Znaš ca mi je rekla teta Nevenka Zorika, kod mene je na terapiju. Molin Te Branimir nemoj Matea učiti govoriti po paški. Zašto teta Nevenka? Ma šta će mu to. Ali Mateo kada je u Pag govori po paški boje od mene.
- Nevenka je sestra od Romea?
- Tako je.
- Ni tu žensku nisam već dugo vidi. Pozdravi je.
- Bit ćeš poslužen.
- Da ne zaboravin, vidiš kako mi misli letiju prije nego pojdemo ća. Ni ti ni brat bi u Knežev dvor, ca će to reć, ca vi niste rod?
- To pitaj Valtera kad ga vidiš, ja Ti na to ne mogu dat odgovor. Ja Ti mogu samo reć da se u Pag jako dobro zna ki koga jebe.
- Oho, ova zadnja ti ima temelja, a ja san cele vrime bi siguran da se to nezna. Reka bi da si u pravu. Vidiš da vridi popit kafu sa tobon u društvo.
Nisu to bile jedine teme o kojima smo govorili. Govorili o sportu jer smo tu doma i jedan i drugi. Govorili smo i o postavljanju božićne rasvjete na Korzo. Reka je da Obersnel kopira Bandića i da se nebi cudi da se Vojko ispiše iz SDP-a. Pasali su i neki Pažni Korzon sa kima smo se pozdravili. Onda nan se pridruži i trener Dinko, smijali su se jedan i drugi i vikali da me je u jednon momentu bilo cram ca san sa njima u društvo. Sitili smo se i pokojnog Željka Čopa, koga smo pred nediju dan zakopali. Govori je o tome koliko je Čop voli košarku, ali isto tako koliko je volio i boćariju i svoje boćare sa Brajde. I sve tako dok nismo šli svaki svojin putem doma i odma mi je zapriti da ako ne dojden ugrad da će bit šušura.

srijeda, 06.11.2019.

DA SE NE ZABORAVI - BRIMENICE

Na Potoku
1993.

Brimenice, sići, teće, svako jutro, svaku večer,
na Potoku, na Kantunu, sve u trci i balunu!.

Inadu se, suju, viču, jedna drugon kune sriću.
Ko je prvi jutros bijo i svoj bronzin obisijo?!

Nije lako brigu vodit i u priši fatat zgode,
oprat, skuvat, vrtle zalit, napunit sve sude vode!

Ma je draga ova trka od Kantuna do Lištuna,
Ispod kule, Marinete, niz kongule, uz kalete.

Proklet standard, televižjuni, vode ima po komodu!
Di su lipi konfužjuni kad smo išli fatat vodu?!

Piše tako teta Albina Tomić na svom blogu, koja govori da stoji iza svojih besed i da nikoga ne vriđa. Teta Albina me kroz svoj blog i pisme ke piše torna u ditinjstvo, i besede ke pomalo išćezuju u našen gradu.
Ovo su bila vrimena kada su brimenice i te kako bilo od potribe. Kako za litnjih suhih dana, isto tako kada se tergalo.Ca su to brimenice?

Da je to bacva, morali bi odgovorit da ni. Da slići na bacvu, samo jednim delon. Kuda god san iska tu besedu, svuda san naleti da su brimenice minijatura bacve. Možda je to i tako, ali po svom obliku ja se ne bi tin složi.

Brimenice su nacinjene tako da bi se mogle stavit na tovarov samar. Ni svaki ima tovara za nosit brimenice,pa su se brimenice i na škinu nosile.

Zadnje brimenice sam vidi u novajskom Gradskom muzeju ke u Novaju zoveju "Brenda".
U Primorju zoveju "Brentača".

Bile brimenice, brenda ili brentača u bremenitim vrimenima bile su potriba, jer se sa njima svako vrime moglo preživit i nikakvo brime ih ni moglo satrit.

<	studeni, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE