ISKONSKI PAG

petak, 23.04.2021.

DA LI GRAD PAG SLAVI SVOJEG PATRONA I NA KOJI NAČIN ?




Mnogi hrvatski gradovi slave svoj dan na dan zaštitnika, kao što će danas u mojoj blizini Lovran, Drenova, Jurjevo, slaviti svoj dan.
Lovran ima Dane Općine Lovran, koj se slave u tjednu ili tjednima oko blagdana lovranskog zaštitnika sv. Jurja.


Danas slavimo svetog Jurja, ranokršćanskog mučenika.

Grad Pag je možda jedini ili jedinstveni grad koji može svoj dan slaviti na dan kada ga je hrvatski kralj Bela IV proglasio slobodnim kraljevskim gradom, može ga slaviti na dan svojeg utemeljenja (18. svibnja 1443.) što je isto tako rijetkost na Europskim prostorima da jedan grad znade kada je postavljen kamen temeljac za izgradnju grada i može svoj dan slaviti na dan svojeg zaštitnika, ovdje je riječ o svetom Jurju.

Nestor hrvatske arheologije, akademik Mate Suić toliko je toga zapisao o gradu Pagu u kojem je djelovao kao učitelj, pa je između ostalog zapisao:
"Pag – čudan je to grad , sagrađen po planu u jednom dahu, u vrijeme kad je u svijetu, a posebno u Italiji počeo proces obnove arhitekture i urbanizma, a posebno u Toskani (Siena), s kojom je Juraj nesumnjivo imao posebnih veza."
Akademik Suić ovdje se spominje Jurja Dalmatinca po čijem se planu i idejnom nacrtu izgradio grad Pag. Niti u jednom trenutku akademik Suić ne dovodi u pitanje da to nije njegovo djelo, pa dalje navodi:

"Postavlja se pitanje da li je i u kojoj mjeri Juraj Dalmatinac sudjelovao u projektiranju i izgradnji grada Paga. Mnogi to uzimaju kao nepobitan povijesni čin. S dužnim oprezom, pridružujem se teoriji o Jurjevu sudjelovanju. Ima nekoliko argumenata onih koji bi tu mogućnost isključio. Gradski raster rimskog Jadera dnevno se Jurju nametnuo tijekom djetinjstva i odgoja u rodnom Zadru. Prve dojmove planiranog grada stekao je on ovdje."
Akademik Suić nam daje do znanja da inspiriran svojim rodnim gradom, Juraj Dalmatinac stvara grad Pag. Da li je Dalmatinac mogao zaobići da Pag dobije i crkvu gradskog patrona i svojeg imenjaka? Jasno da je to bilo nemoguće. Tako na vrh najveće paške ulice imamo crkvu posvećenu sv. Jurju, koji akademik Suić opisuje na sljedeći način:

"Na zvršetku Vele ulice, kod b. Kopnenih vrata, nalazi se crkva sv.Jurja, najstarijeg patrona grada i otoka. Po tradiciji bila je sagrađena sredinom XV st. kad je utemeljen novi Pag; svakako mnogo kasnije nije bila građena kako se može zaključiti po njezinoj fasadi. U osnovi je četvornog oblika, dugačka 18,10 m, široka 5,36 m, orijentirana I-Z. Svojom sjevernom fasadom ona se vezala uz gradske zidine, kao i zvonik koji je ostao sačuvan. S te strane bile su izvršene neke manje izmjene i pregradnje, kako se vidi na ogoljeloj fasadi. Čitava crkva je zidana omanjim pritesanim kamenom, dok joj je pročelje gradjeno od bijelog klesanog kamenja; ono je i nešto kasnije od prvotne crkve.

Pročelje je u renesansnom stilu, jednostavne obrade, s rozetom od koje je ostao samo okvir u gornjem dijelu fasade. Crkvu je uzdržavala bratovština sv.Jurja i Marka, koja se brojila medju najbogatije u Dalmaciji. U crkvi je epitaf M.L.Ruića, prenesen ovamo iz zborne crkve, a njegov uljeni portret čuva se u Općinskom domu."


Nastavljam s objavljivanjem svojih tekstova s portala „Baš nas briga“ koji sada djeluje u drugačijem obliku.


Sveti JURAJ


Na vrhu Vele ulice nalazi se crkva posvećena gradskom patronu i zaštitniku sv.Jurju. Častimo ga 23.travnja, dok sve oko nas cvate, pupa i lista; dok se zeleni mlada trava i skakuću mladi janjci. U našem narodu, a Pažani su pretežno bili poljodjelci i čobani, sveti je Juraj postao zaštinik svega onoga od čega smo neprestano, kroz vijekove, živjeli. On je zaštitnik naših vinograda i pašnjaka, on bdije nad našom stokom, nad stadima, nad pčelama, nad morem. Zato nije čudno da su ga Pažani odabrali za svojeg zaštitnika.

U početku je njegov kult bio regionalan: častili su ga u Palestini i Egiptu, a zatim se kult svetoga Jurja proširio po cijelom Bizantskom carstvu. Rimljani su prenjeli kult sv. Jure u jednu gradsku četvrt vječnog Grada Rima, i sagradili mu crkvu San Giorgio in Velabro, a iz Rima prodire sv.Juraj dalje u srednju Europu i svijet.
Prava eksplozija njegova kulta dogodila se u razdoblju križarskih ratova, kada sv. Juraj postaje idealnim likom kršaćnskog viteza, borca za vjeru, za ideale, borca protiv zla. U tom vremenu počinju ga prikazivati kao ratnika u oklopu, s mačem i kopljem u ruci i upravo u to vrijeme nastaje legenda o pobjedi sv.Jurja nad zmajem i o viteškom oslobađanju mlade princeze.

U međuvremenu, u pobožnosti puka, u širokim masama, sveti je Juraj već zauzeo nevjerojatno velika područja svoje sakralne zaštite. Postao je pomoćnik u svim ljudskim nevoljama, u životnim tjeskobama, u strahu i nesigurnostima, postao je advokat na sudu i u progonima, postao je prije svetog Nikole moćnim zaštitnikom mora. Stoga se pod njegovu zaštitu stavljaju pomorske države (Engleska, Portugal), pomorske pokrajine (Katalonija), pomorske luke i gradovi (Barcelona i Genova, kod nas pored Paga, još sv.Juraj-Jurjevo, Senj, Lovran, Brseč).
Uza nj su vezani mnogi naši narodni običaji i mnogi magijski čini koji su se upražnjavali, i još uvijek se to čini, u korist dobre ljetine i u korist plodnosti i zdravlja stoke.

Svim Jurima, Jurkama, Đurima, Đurđama, Žoržima, Georgijima čestitamo imendan.

Branimir Maričević
Rijeka; 22.04.2010.

23.04.2021. u 10:37 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.04.2021.

PENZIONERSKA PAŠKA EVOLUCIJA! – drugi del





Nastavljam objavljivati tekstova s „BMB portala“ koje sam pisao s odmakom od jednog desetljeća. Jedno desetljeće prođe tako brzo da se ne uspijemo prisjetiti svih bitnih događaja u tih deset godina. Toliko se toga dogodilo u proteklih deset godina kada je riječ o zdravlju, kulturi, politici, kiksevima, katastrofa koje su se događale i da dalje ne nabrajam.

Tekst i fotografije koje će popratiti ovaj tekst zorno pokazuje što je jedno desetljeće i što je to evolucija. Možemo se slobodno upitati da li je u tom procesu uistinu došlo do nasljednih promjena i bioloških osobina u populaciji tijekom promjena generacija. Možda se nešto i izmijenilo, ali u običajima mislim da se bitno nije promijenilo.

PENZIONERSKA PAŠKA EVOLUCIJA!



Čuhajte me vamo da Vam objasnim ca je to evolucija. Vidite Vi dragi moji prijateji ovu današnju evoluciju, kamo gre ovaj svit. Jeste čuhali da su pred neki dan na televizju rekli, da je tribalo pasat ijade i ijade godišć, da bi od majmuna nacinli covika.
- Pa ca je tote cudno?
- Ca je cudno? Pa ca ne vidite ca se dogaja na vome svitu, ovi rati, potresi, krize, recesije, i da ne nabrajan daje. Sitite se ca su cinli sa onih 0,5 promila, pa su tornali na 0,0 onda kada smiš, a kada nesmiš fumat, ka butiga more delat u nediju a ka nesmi, triba ti dopunsko osiguranje ili ne triba, i da ne nabrajan daje.
-Jasno nam je samo ne razumimo ca si sti reć.
-Kako ne razumite. Nekad su tribale ijade godišć da od majmuna ucine covika, a sad preko noći od nas ciniju majmune.

Branimir Maričević
Rijeka;1.03.2010.

11.04.2021. u 17:15 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 07.04.2021.

BELA IV I KRALJEVSKI GRAD




Grad Pag je 30. ožujka 2021. proslavio 777.godina od kada je kralj Bela IV podario status Slobodnog kraljevskog grada što je potkrijepio Bulom koju je dodijelio Pažanima.
Na ovaj post navelo me pisanje Radivoja Pastorčića na svom blogu „Takvi smo a zac“ i nedavni komentar na Facebook stranici „Povijest otoka Paga“ koju potpisuje isti autor. Autor nas u svom postu od 30. ožujka 2014. „Bela J Bula“ i posljednjim komentarom navodi na ispravnost i autentičnost dokumenta i postavlja pitanje: da li je kralj Bela IV uopće dodijelio Bulu gradu Pagu i da li je ta Bula koja se čuva u prijepisu pravno (ili povijesno) valjani dokument?



U svom prvom postu na blogu zapisao sam:“ Povijest je učiteljica života (historia est magistra vitae), kazao je Ciceron. I s razlogom. Ali, ljudi se baš previše ne osvrću za time. Možemo se slobodno upitati, da li je povijest uistinu učiteljica života ili je ona iznad svih nas, jača od volje čovjeka i tjera nas stalno u isti krug i iste probleme? Povijest je fascinantna kao nit koju nasljeđujemo i produžujemo, i kao nauku, samo od povijesti se ne može praviti budućnost. U povijesti se mogu vidjeti greške i zablude, ono što ne treba raditi. Povijest može naučiti o vrlinama, ali neke se stvari nikada više ne mogu dogoditi. Povijest je uvijek nedorečena, i zato je ne treba odbacivati, nego se njome treba služiti kao bilješkom prošlog vremena. Povijest nije nikada kazala istinu do kraja, jer je uvijek bilo onih u tom trenutku povijesti koji su govorili drugačije. Zato ne treba nikada vjerovati istini povijesti, jer je ni ona sama ne zna.“


Radivoj u svom komentaru na Facebooku od 31. ožujka 2021. piše: „nažalost mnogima ni danas neke stvari nisu jasne pogotovo onima koji „pišu povijest“ Paga a drugi upadaju u zamke deplasiranih članaka ili da budem grublji – gluposti i nepismenosti... ništa se od te bule raze do danas nije promijenilo...“.

Kako bih se uvjerio i bolje razumio Radivojeve tvrdnje posegnuo sam za povjesničarima koji su bili autoritet na hrvatskim prostorima i koji su pisali o kralju Belu IV kako bih se uvjerio kako su oni prilazili tvrdnjama da je kralj Bela IV dodijelio gradu Pagu Bulu i proglasio ga „Slobodnim kraljevskim gradom“.

Jedan od najplodnijih i najboljih hrvatskih povjesničara, Vjekoslav Klaić kojeg više manje citiraju svi naraštaji hrvatskih povjesničara napisao je „Povijest Hrvata“ za koju je još jedan hrvatski povjesničar Ferdo Šišić zapisao: „Izradbom, naučnim metodom i opširnošću Klaićevo djelo nadilazi sva dosadašnja djela te vrste u našoj historiografiji; upotrebljeni su za nj ne samo svi objelodanjeni izvori, već golemo mnoštvo arkivalnog blaga.“
Trpimir Macan hrvatski povjesničar i leksikograf je za Klaićevu „Povijest Hrvata“ zapisao: „Veliko je to djelo hrvatske povijesne znanosti, da je u mnogim svojim dijelovima nepremašeno i danas, gdje je pisca u njegovu poslu vodila savjest učenjaka i svijest rodoljuba, i da je ovo djelo uvijek imalo svoje čitatelje ne samo u stručnom krugu.“


Tko posjeduje ili tko bude čitao ovo djelo na samom početku autor se obraća sljedećim riječima: „Čestitom Štiocu. Proučavanje hrvatske prošlosti vrlo je poučno i utješljivo. Uviđamo da i maleni narodi mogu stoljećima i tisućljećima živjeti, a da ne moraju izginuti ni usred velikih, silnih državnih tvorba. Hrvatska nas povijest uči da u etičkom svijetu ne vrijede vazda zakoni fizičkoga svijeta, a najmanje onaj da manji i malobrojniji mora podleći većemu i brojnijemu. I šaka Grka odoljela je golemoj sili čitave prednje Azije, a maleni hrvatski narod održao se pored svih bura i nepogoda koje su ga redom snalazile!“

Tako je u svojoj prvoj knjizi „Povijest Hrvata“ povjesničar Klaić posvetio kralju Beli IV od 243. do 275. stranice opsežnu dokumentaciju osvrćući se na život i djelovanje kralja Bele IV od 1235 – 1270. godine.
Na 254. i 255. stranici Klaić opisuje kako se kralj Bela IV suprotstavio Mongolima koje je predvodio kan Batij sa željom zauzeti ove naše prostore piše:
„I kad je Batij malo zatim stigao pred Velebit, eto mu zakrčenih dolina i provalija koje vode preko te kršne gore. Ne ostade mu drugo nego da se spusti Podgorskom župom, pa se onda protuče do Senja. I zaista Mongoli padoše u Podgorje, gdje i danas još staro i mlado znade za Pasoglavce i njihova kralja. Prolazeći Podgorjem doznade nekako Batij da kralj Bela s mnogo velikaša i mnogo blaga boravi na otoku Rabu. S te vijesti gotovo pobjesni mongolski kan. Odmah negdje namakne brodove i splavi, pa zapovijedi svojim četama da zaplove morem i uhite kralja. Nebogi kralj Bela nađe se opet u velikoj nevolji. Kako nije ni u snu slutio da bi ga Mongoli mogli i na moru potražiti, nije imao ni mnogo ljudi uza se; a kad je sada vidio mnoge splavi i brodove mongolske kako se primiču Rabu, sasvim zdvoji o svom spasu. Ali ga ni taj put vjerni Hrvati ne ostaviše. U odlučni čas dohrliše hrvatski žitelji sa susjednih otoka i grada Paga. U nazočnosti kraljevoj zametnula se bitka pred otokom Rabom. Junački otočani navališe strelicama, kopljima i drugim oružjem sa svih strana na Mongole, koji udariše u bijeg. Ali vještim mornarima hrvatskim ne mogoše uteći moru nevješti Mongoli. Hrvati ih otvorenih jedara stigoše i sve do jednoga uništiše; mnoge poubiše, a druge utopiše u moru. U tom se boju proslaviše i knezovi Krčki, braća Fridrik i Bartol Frankopan. Sa svojom rodbinom i družinom ubiše oni nekoliko mongolskih vojvoda i sila vojske, a k tome zarobiše i neke žive te ih darovaše svomu kralju. Ali i oni izgubiše mnogo svojih rođaka i ljudi, pače i sami dopadaše rana.
Nakon te pobjede ode kralj Bela uz najveće slavlje na otok Pag, gdje ga primiše s velikim veseljem. Kako je sav puk bio oduševljen s pobjede, odlučeno bi Mongole sada i na kopnu potražiti, te ih sasvim protjerati.
Oduševljeni Pažani opskrbiše u to ime kralja svim potrebitim, pače mu darovaše i novaca, a na to kralj sa slavodobitnim otočanima (Frankapanima) otplovi prema Podgorju da se tamo iskrca.“


Akademik Mate Suić napisao je pregled paške povijesti gdje se jednim dijelom osvrnuo i na kralja Belu IV kada je zapisao kako su se Pažani borili za svoju autonomiju.
„Prilika im se ukazala za to kad su sredinom XIII stoljeća provalili Tatari u naše krajeve. Kralj Bela IV bježeći pred njima selio je iz jednog dalmatinskog grada u drugi, da bi izbjegao tatarskoj potjernici. U jednoj bitci, za koju neki smatraju da se odigrala blizu Paga, pružili su Pažani kralju veliku pomoć. Da im se oduži za spašeni život i krunu Bela im je 30. ožujka 1244. god. izdao povelju, kojom Pag postaje slobodni kraljevski grad, izjednačen u svemu s ostalim gradovima Dalmacije; njegovi stanovnici nisu trebali po tome priznavati ničije vlasti osim kraljeve i po toj povelji vlast se grada Paga protezala na čitav otok Pag, pod jednog kraja do drugog. Tako je grad Pag i čitav otok dobio konačno potpunu slobodu i nezavisnost i od Zadra i od Raba. Ovaj Belin privilegij bio je za tadašnje Pažane njihova magna charta, za kojom će, nažalost, morati još često posegnuti u borbi protiv Zadra, a i Raba.“


U obrani Radivojeve tvrdnje mogao bi poslužiti rad Jure Trutanića s Filozofskog fakulteta u Splitu, Odsjek za povijest „Pregled izvora, literature i zbivanja o Mongolskoj provali u Hrvatske zemlje u 13. stoljeću“ gdje autor navodi sljedeće:
„Pri obradi ove teme od velikog su značaja bile i isprave kralja Bele IV. kojima kralj nagrađuje zaslužene velikaše koji su se istaknuli u borbi protiv Mongola. Pomoću spomenutih isprava moguće je rekonstruirati okolnosti u kojima su izdane. Međutim, među njima postoje isprave koje su se pripisivale Beli IV., ali detaljnijom diplomatičkom analizom uočava se falsificiranje pa njih treba držati po strani i, pri proučavanju cjelokupne problematike, ne referirati se na njihov sadržaj.
Što se tiče Bele IV., on se prebacio na otok Rab odakle je rukovodio obranom pa su se Mongoli još jednom pokušali dočepati kralja, ali opet bezuspješno. Improvizirana mongolska mornarica nije se mogla nositi s iskusnim hrvatskim pomorcima pa su Mongoli uz velike gubitke poraženi kod Raba. Ovakav slijed događaja iznosi Vjekoslav Klaić u svojoj Povijesti Hrvata koja je korištena zbog preglednosti u izlaganju, no treba napomenuti kako Ferdo Šišić u svom radu osporava autentičnost ovih događaja sa sjevernog Jadrana koje u svojim sintezama hrvatske povijesti donosi većina eminentnih hrvatskih historiografa. Naime, Šišić smatra kako su podaci o junačkim pobjedama u akvatoriju kvarnerskih otoka i na Grobničkom polju zapravo falsificirani od strane Frankopana i Pažana. Kao glavni argument navodi činjenicu da Toma Arhiđakon koji je, po svemu sudeći, bio vrlo dobro upoznat s događajima vezanim uz provalu Mongola, u svojoj Historiji Salonitani ne spominje navedene bitke.“



Evo kako povjesničari mogu zakomplicirati stvari i kako tvrdnja u mojem prvom postu „ da povijest nije nikada kazala istinu do kraja“, dolazi na svoje.
Da nisam proučio samo dio napisanog materijala bio bi u zabludi kao i Radivojevi prijatelji na postu koji su ustvrdili: - Ca sad ti vako nako, gej njega, ne talasaj bitno je da se nešto slavi.

Jared Diamond američki fiziolog i publicist je zapisao: „Povijest svijeta je poput glavice luka, na kojoj moderni svijet čini tek vanjsku ljusku i koju u potrazi za povijesnim uvidom treba ljuštiti sloj po sloj. No otkrivanje slojeva očaravajuće je i izazovno i danas neizmjerno važno za nas koji iz prošlosti nastojimo izvući pouku za budućnost.“

Kada bi se trebao slaviti Dan grada Paga posvetio sam dva posta na blogu pa neću ulaziti u daljnju prepisku oko toga, ali neću više ni biti u zabludi da Radivoj piše neutemeljene povijesne podatke koji nisu provjereni.

07.04.2021. u 11:25 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2021 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE